D. sc.

Branko Gelo

OPCA I POMORSKA
7

METEOROLOGIJA

Zadar,2010.
 l
j

oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

Sadraj
Inso+|z*l.
55'
Pedgovor.'....' .............................. II
Jedinice i konstante ........................12
SimboIi............ ...........14

qEL

CIP-Katalogizacija u publikaciji
Zna n stve n a knjinica Zadar

UDK 55't.5:551 .46>(075.8)

GELO. Branko
op a i pomorska meteoroogija / Branko Gelo. -
Zadar : Sveuilite, odjel za promet i pomorstvo, 2010. _
614 str. : ilustr' u bojama ;24 cm. - (Udbenici Sveuilita
uZadru = Manualia Universitatis studiorum Jadertina)
Bibliograija. - Kazalo.
lsBN 978-953 -7 237 -69-1

130702071

lsBN 978-953 -7 237 -69-1

OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

23. CIKLONI. .......................339

ciklona...'........
23.l. Podjela' uestalost i podruja djetovanja .....................339
23.2. Ustrojstvo ciklona......... .......................341
23.3. Postanak i razvoj cik1ona............ .........34-l
23.4. Slabljenje i raspad cik1ona............ .......34g
23.5. Gibanje i staze ciklona. ........................349
23.6. Zivoti ciklus ciklona.. ..............'..........35o
23.7. Podrune razlike u klimi ciklona............ ......'...............352
23.8. Popratne oceanske pojave...................... ......................353
b) Vjeme u polarnm podrujima
24. ZNAAJKE METEoRoLoxrnrEluml.ra,PoJAvA I FRoNTA..........'.........358
24.7. Znaajke osnovnih meteorolokih elemenata........ .......358
24.2. Znaajke meteorolokih pojava i fronta.. ....................'359
25. TEMEJI VREMENSKE ANALIZE I PRoGNoZE...................... .......362
25.l. Prikupljanje meteorolokih podataka......... ..................362
25.2.Yst meteorolokih karata.....'..'........ ....'.......'.............362
karte'...............
25.2.1. Unos podataka na meteoroloke .....'.364
25.2.2. Analizameteorolokih karata ............369
25.3. Osnove vremenske prognoze.................. .....................371
{eavanja.....'.
25.3.l. Sustav jdnadbi i principi ................372
25.3.2. Osnovne postavke mode1a..................... ....................375
25.4. Tumaenje vremenskih ana|izaiprognoza........ ..........377
slubi...........'.. ..........391
25.4.7.Yremenske kate i dijagrami u meteorolokoj
upozorenja...
25.4.2' Korisnost vremenskih analiza i prognoa- .................395
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

POMORSKA METEOROLOGIJA I ,

METEOROLOGIJA I]NUTARNJIH VODA

30. METEoRoLoKI ELEMENTI I PoJAVE v,blze
POMORSKU I UNUTARNru PLOVIDBU .................481 Predgovor
30.1. Temperatura, vlanost i atmosferski tlak......'.......'... ............................481
30.2. Vjetari tubulencija ........................'....482
30.3. oceanski granini sloj i njegova veza s atmosferom.'................... .......486 ova knjiga nanijenjena je studentima i ostalim zainteresianim osobama koje trebaju
oborine..........
30.4. Oblaci i ..........................489 osnovna maja'tz meteorologije. Uz upozravanje s opom meteorologijom, obraena su i
30.5. Vijivost....................... .......................490 poglavlja iz pomorske meteorologije, tj. utjecaj vremena na pomorstvo.
30.6. oe...... .......................490
Uz pistupne spoznaje povijesnog razitka i posebnosti meteorologije, dane su osnove
31. POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNru PLOVIDBU.... ......................492 po|oajaZemlje u svemin1 energijski izoizaZenljinupovrinu i atmosferu, zatim sastav
3l.1. Morska azina.......'...... ....:..............................:...'........ .........................492 i podjela atmosfere, obraujuse meteoroloki elementi: temperatura, tlak i vlarrost aak
31.2. Morske struje.............. .........................493 adijabatski procesi, zrana stujia, oblaci, oborine, magla i vidljivost te meteori.
31.3. Valovi.... .......................496 Vremenska ana|iza i prognoza obraujetemeljne postavke sinoptike metode, ope
3l.3.1. Vjehovni valovi i mrtvo moe... ..'....'499 atmosfersko kruenje, zrane mase i atmosferske fronte, ciklone i anticiklone, gibanja zraka
3 1.3.2. Putanje va1ova............. ......................504 u atnosferi te oe. obraujese vrijeme u tropskim podrujima uz nz_rraku vanosti c
31.3.3. Utjecaj valova na p1ovidbu................. .......................505 klona, zatim wijeme u polamim podrujima, kao i osnove klimatologije. Konano se daju
31.4. Ostale oceanske pojave - dugi valovi............. ..............506 temelji wemenske analize i prognoze, zatim ureajii metode za ispitivanje anosfere,
31.5. Za|eivaje................'..... ukljuividalj inska motrenja.
32. METEoRoLoKo oSIGURNJE PLoVIDBE.... ......5l5 Pomorska meteorologija meteorologija unutarnjih voda obraujumeteoroloke ele-
32.l. Ustrojstvo pomorske meteoroloke slube............. ......5l5 mente i pojave vae ili opasne za pomorsku i unutamju plovidbu. Ujedno su dani elementi
32.2.Meteoro|oki bilteni - upozoreia, izvjetaji' prognoze i meteorolokog osiguranja, dok su u prilocu dani pojedini saeci o vremenskim procesima i
karte za pomorstvo................. ..............51'l razni tipovi meteorolokih kaata.
32.2.1. Faksimil i NAWEX... ......................523 Razina pisanja knjige odgovara vioj sftunoj spremi, primjenjuju se temeljne spo-
32.3. Meteoroloka plovidba.. '........'...'.........524 znaje lz vie matematike i fizike. oni koji ne posjeduju odgovarajua matematika znanja
32.3.1. obavjetavanja ociklonima........ ......529 takoermogu uspjeno pratiti ovo gradivo izostavljajui pojedine matematike iuaze' S
32.3.2. Plovidba u newemenu -cik1onu............ ...................530 dnrge shane i studenti kojima je meteorologija strrrka mogu naci pojedin qiima zanimljiva
32.4. Vrijeme kao imbenik sigurnosti i dobrog poslovanja pomorskog prometa.........'......535 poglavlja i primjenjivati ih u svom radu. Vei dio sadraja preuzet je iz ige opa i pro-
32.4.l. Meteoroloki parametri pri pojektiranju i odravanju plovila i luk........................537 metna meteorologija istog autora, koja je rasprodan uz obradu i osuwemenjive. Nave-
32.5. Meteoroloko-ekoloka gledita pomorskog prometa........ ..............'...53''l deno se odnosi i na odgovarajue preuzime slik tablica i priloga.
32.6. Plovidba jezerim rijekama i kanalima.... ...................539 U knjizi se pieduje slubeno struno me eoroloko nazivlje kao rezllltat rada Po-
vjerenstva za prihvae meteorolokog anvlja. To se odnosi na slubene strune nazive,
PRILOZI - saetak o vemenskim procesima ........ 541 a pone o se kao nadopuna rabi i doputeno nazivlje. Zapojenevanije pojmove lani su
iaazi a eg|eskom i njemakom jeziku.
Zahvaljujem recenzentima dr. sc. Nadedi inqdr. sc. Vesni Jurec i d. sc. Milanu
Katice Hodiu na primjedbama i sugestijama danim prilikom itaqja rukopis kako bi knjiga bila
to bolja i pristupanija itateljima. Takoer,zahvaljujem i drugim kolegama koji su mi na
bilo koji nain pomogli pri pripremi rukopisa. Ujedno zahvaljujem Sveilituu Zadu kao
nakladniku kojije omoguio tiskanje knjige.

1t
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA JEDINICE, KONSTANTE
ii

Jednice i konstante
Konstante
I

.i,i
Predmec za tvorbu
Osnovne jedinice decimalnih jedinca
Meunaodnogsustava (S) Eiga G 10e brzina svjetlos ti Q.997 925' rc8 n/ s)
metar m duljina mega M 106 c-. specifina toplina suhog zraka: uz stalan tlak (l005 J K' kg-')
kilogam kg masa kilo k 103 uz stalan obujam (718 J ICt kg-')
sekunda s wijeme hekto ,h 102 specifina toplina vodene prre: rrz stalan tlak (1850 J K' kg_')
amper A jakostelekhine deka .da l0
"pv
cw uz stalan obujam (1390 J K' kg-')
struje deci ,; d lO-t 8p,o s1latea na 45" zemljopisne irine (9.80665 m s-2)
kelvin K tempeatura centi ' c lO-2 h Planckova konstanta (6.626'10-34 J s;
mol mol koliina tvari mili m 10-3 k Krmanova konstanta (= 0.40)
kandela cd svjetlosnajakost mikro p 10-6 konstanta zasienja (= 6.5'19
-o,
nano n lO-e kB Boltzmannova konstanta (1.3806' 103 J/K)
G univerza'lna gravitacijska konsta ta ( .6lz.lo| m3 kgl sa;
Imenovane izvedene SI-j edinice Nt Avogadrov broj (1 mol :6.02252.10 estica)
dul J N.m ra energija, koliina topline Rz polumjer Zemlje (na ekvatoru 6.37816'l0o m,
hec Hz s-' frekvenciia na polu 6.35692.106 m)
lumen lm cd sr plinska konstanta za suhi zrak (287.05 J K-t kg-r)
luks lx ^ svjetlosni tok
lm '^ osvjetljeqie Ro opa plinska konstauta (8.3t432 J K-l ulol)
qjutn N kgms-' sila ,RU plinska konstanta za vodenu paru (461.5 I J Kt kg-t)
paskal Pa N m tlak .So Suneva (solama) konstanta (l.370 kJ'.'s-')
radijan rad kut am molni obujam (22.4136'rc-3 m3 mol-r;
steradijan sr ugao suhoadijabatski graent temperature - suhoadijabatska stopa
vat W J/s snaga (0.00976Im; l "C/100 m)
prag kontrastne osjetljivosti oka (0.02)
, prag svjetlosne osjetljivosti oka (2.l0 Ix)
Iznmno doputene jedncezvan Sl-sustava o Stefan-Boltzmannova konstanta (5.670.10-8 W m2 K4)
morska milja Nm 1852 m duljina 3.141592654
tilTa L,l dm3 obujam V kubni koeficijent irenjaplina (l l273'l5)
ba bar, b l05 Pa tlak = Rlco:9.23U
stup ftut) o
nrad/180 kut
p koeficijent dinamike molekulske viskoaosti zaka
minuta (kut) I
ral0800 kut (l.'7 l7' |0_5 N s r2 pri 0 "C)
sekunda (kut) radl648000 kut CO kutna brztna Zemlje (7.292' I 0-s s-t)
tona t 103 kg masa
t'
minuta min 60 s vrijeme
prosjena udaljenost Sunce - Zem|ja (l.496. 1 0 m)
sat h 3600 s wljeme njezdanidaQ3 h 56 min 4.09 s)
dan 86400 s wijeme molekulska telanaka Q8.9645)
vor kt Nm/h, 0.514 m/s brzla molekulska teina vodene pae (l 8.016)
elektronvolt eV 1.60219.10-re J energija
Celzijev
stupanj "C oC: K temperatura

t2 t3
ffi

oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
Simboli
a............ amplituda vala, m
....'......... apsolutna vlanos g m_'
.............. procesi asimilacije biljaka
.............. ubrzanj e (akceleracija), m s-'
a. .......... vodoravna (horizontalna)
komponenta Coriolisova ubrzaj a
ld ......... uspravna (vertikalna) komponenta
Coriolisova ubrzanja
a1 .......... koetcij ent upijanja (apsorpcije) za
valnu duljinu
........konstante (radasko mjerenje)
.............. konstante podloge (voda ili led)
c.'..........brzina poremeaj a (valog), m/s
.............. brzina svjetlosti
..............specifina toplina, J K' k'
c, .'.........bzia teinskih valova, s
co .......... specifina toplina pri stalnom
tlaku, J K. 'k'
c1 ........... tempeaturni ispravak barometr hPa
c"........... specifina toplina pri stalnom
t t
obujmu, J K. kg
c,...........brzia zvuk s
c.'.......'brzina Rossbyjevih valova,
d............ dubina mora
...........,..promjer estice u obujmu
radarskog impuls pm, m
..............os doline niskog tlaka
d"...........sredq|a dubina mora [m] u
polumjeru 150 km
din dm...dnamiki decimetar' m2 s-2
din m.....dnamjki metar, l0 m2 s-2
dq..........jednina toplina
dr .......... element strujnice
dE/dT....promjena ravnotenog tlaka
vodene pae s temperaturom
d@.........entropija
e............ osnovica priodnog logaritrna
I
tli:
..............tlak vodene pare, hPa
f ......'.....Coiolisov parametar, '
iir,l
iIr
llii'
liiir
14
fu......'. funkcija rasprenj 7: (2 t r)lA
9........... os grebena visokog tlaka
sila tea, m s-"
g,.......... gravitacijska sila, m s-2
gpm ......geopotencijalni metar, m2 s-2
go,0........ sila tena srednjoj morskoj razini
(0 m) za zemljopisnu irinu p
........... debljina atmosfere
duljina radarskog impulsa, m
............. visina (invezija, ivin stupac), m
............. visina kondenzacijake razine
............. Planckova konstanta- J s
h, h,......visina vala, m
6 ......... dinamika visina
........... valni broj, m_'
............. Krmanova konstanata'
ai ......'.. koef,lcij ent rasprenj a (sitnij e
estice od valne duljine)
kaz........-koeficijent rasprenja (krupnije
estice od valne duljine)
'..'........ koeficijent proputa{a (transmisije)
.......... konstanta zasieqia
fu ........'.Boltzmannova konstArA, J lK
m./s 1 .......... koeficijent popunjenosti impulsnog
obujma
2.......... koef,rcijent guenja valova u'..
kQ) ..-...-slabljeqje svjetlosti u atmosferi
/............ du!in a bazea, m
............. kutno razdvajanje radara, o
/............ duljina mijeanja, m
dutjina puta zraenja (radijacije)
veliina struj anj a (dulj ina)
m .......... indeks loma (refrakcije) sredine
tijel kg
masa
omjer mijeanja
.'........... valni broj Rossbyjevih valov m_'
ffim-...... maksimalan oier mijea
n...........broj estica u obujmu radarskog
impulsa
t ........... broj molova
1
........'..... os koordinahog sustava (priodni)
p......'..'..t|akplina (zraka) - statiki tlak, hPa
p1,..........tlak na kondenzacijskoj razini, hPa
p"........... tlak na Zemljinoj povini, hPa
.....'........ tlak suhog zrak bPa
p.*........tlak zraka na srednjoj morskoj
razini (a rosferski tlak), hPa
p,...........tlak zraka pri 4 (na postaji), hPa
p7..........tlak na whu modela, hPa
p o ..........tlak na poetnoj visini za
..............tIak (plina) zraka pri 0'C
(na postaji), hPa
:1000 hPa
p''.........t|ak okolne atlosfere
4............ specifina vlanost
4.* .......n&ksimalna specifina vlarrost
qn..........sadaj vodene tvari, kg mJ
r............ polumjer estice (pri rasprenj u)
..............polumjer kapljice
..............poIumjer zakrivljenosti izobare
..............udaljenost od sredi m
r^i,....'...daljinsko razdvajanje radar m
r,1........... koefi cij ent odbijanja (refl eksije) za
valnu duljinu /.
rp..........koelcijent rasprenog odbijanja
(difizne reflelsije), valne duljine,
r,p.......... koeficijent usmjerenog odbijanja
(refleksije) za valnu dulinu,
s...'........ os koordinatnog sustava (priodni)
..............sedlo
............temperatur'C
termometr'C
'............. temperatura suhog
..............wijeme, s
.........'....vriieme voenja topline
........'.. temperatura barometr oC
a...........rosite, oC
goa......... srednja godinja temperatura,'C
*........ najvia srednja mjesna
temperatur oC
t.i,.........ajniasrednja mjesena
temperatur oC
/r ..'........koeficijent proputada
(transmisije) za valnu duljinu.
..'........ wij eme hajanj a impulsa predajnika
radaa, ps, s
wij eme rada prij emnika radar ms, s
: ...........
/ ........... temperatura mokrog termometra,oC
2........... komponenta vjetra ux-osi, m/s
...'......... relativna vlanost
u".......... komponenta geostrofi kog vj etra u
smjeru -osi' m/s
u i ..........brzia inercijskih ylova, m/s
urr.......... komponenta tennalnog vjetra u
smjeru x-osi, s
1't6.......... oSnoVna brzin s
z'.......... poremeaj strujatja u smjeru x-osi
u*.....'.... brzna ffenja, m/s
v ...........brzna strujanj n/s
............. komponenta vjetra uy-osi, m/s
v' .......... komponenta geostrofikog vjeha u
smjeru y-osi, s
vn .......'.. komponenta geosEorkogvjetra
okomitog na &ontu, m/s
v' ...'...... polumjema komponenta vjetr m/s
v1.......... komponenta ternalnog vjefra u
smjeru y-osi, s
yd.......... tangentna komponenta vjetr m/s
w........... komponenta vjefoa u smjeru z-osi -
uspravna brzina, m,/s
1''......... poremeaj strujja u smjeru z-osi
r ........... os koordinatnog sustava
........... os koordinatnog susava
'y
2............ nadmorska visina
............. os koordinatnog sustava
2"........... srednja nadmorska visina [m]
kopna u polumjeru 150 hn
z g'.......'. paametat hravosti podloge
............. poetna visina
............. visina postaje, m
z1 ..........alnasvoenja tlaka, m
z 1, z 2-..... atr,ila,visina
A........... paametar hrbulentnosti
.........'... sredite visokog tlaka
l, ......... povrina otkrivanja antene, m2
l,.......... powina radarskog cilj l
A p......... albedo dugovalnog n aeja
Ax.'.'..... abedo laatkovalnog (Suneva)
na,eja
lZ......... apsolutna topogafij gpm
AT p......apsolutna topogafija plohe p, gpm
C........... brzna vala- m/s
l5
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoG|JA
radarska konstanta
.............. sredite niskog tlaka
Ca....''.'..brzia dugog vala (plitko more),
m/s
Cy.......... centrifugalna sila, N K........... koercijent ukupnog trenja
C...'......brzna katkog vala (duboko more),
rs
Co......... Coriolisova sila, N
D...........raspreno (difuzno) Sunevo
zaejena Zemljinoj povrini
.......'......rosina razlika' "C
.E........... isparavanje vode
.............. istono strujanje
...'....''...' inaena (emitirana) energij a, J
.............. ravnoteni (maksimalni) tlak pare
(izrad ravne povrine), hPa
.......... uprj ena (apsorbiana) energij a,'J
E' .......... odbij ena (refl ektiana) energij a, J
..'........... ravnoteni (maksimalni) tlak pae
izrad kapljice polumjera r, hPa
........'. proputena (transmitirana)
energij J
Ea ....'.... proputena (transmitirana) energij a
zavalnu duljinul'
Er ''.......kinetika energija, J
E 8)......ttkttpna ener gija za temperaturu
..........ravnoteni tlak vodene pae pri
0'c, hPa
E 1..........izraena (upadna) energija valne
duljine.
E{T) .....energija valne tljne )" za
' temperaturu
.F'........... sila, N
....'..... centrifugalna sila Zemlje, N
G........... gradij entna sila (sila gadij enta
tlaka zraka), N
.............. ukupno (globalno) naeje
/........... dubina vode (mora), m
.......'.'.... geopotencijalna visin gpm
'............'sredite visokog tlaka
1 ...'..........visinabrd m
'' I '..........'jakost (intenzitet) Suneva zraenja .R" .........
............. j akost (intenzitet) svj etlosti, lm ..........
' I2...........jakost (intenzitet) Suneva naeja
'| Ila vodoravnoj povrini
, 1,S..........i21a2ak Sunca
t6
1i........... jakost (intenzitet) uaeja vale .R".....,.... plinska konstanta za vodenu paruo Y'.......'..bznavjeta, m/s
duljine, (prolazi koz atmosferu) J K-r kg-r ............. sredite visokog tlaka
1p1 ......... j akost (intenzitet) zraeqj a valne jQ.......... atmosfersko protuzraenje Z.....'..... vekor vjetra, s
duljine, - gonja granica atmosfere .R.'........ efektivno zaenje V6 ....'.... meteoroloka vidljivost danju
R2.....'.... Zem|jino zraenj e ' ......... geostrofiki vje ar, s
(povrinsko, unutamj e) jRI......... relativna topograrja, gpm l/E"........ brzina gradijentnog vjefua, s
.......... koeficijent povrinskog trenja RTp' o....elatlvna topografija plohe p1 Vg, ,^ ...ajveabrzia gradijentnog vjetra
K".......... koeflrcijent turbulentnosti iznad p, gpm anticiklone, m/s
K7......... konstanta uz termalni vjetar ' .......... efektivni polumjer Zemlje s,,a ...... gradijentni vjeta anticiklone, n/s
|K|2........ radarsko obiljeje neke tvari (= 4/3 R), m s, c...... gadijentni vjetar u cikloni, m/s
2........... latentqa toplina S............ izravno Sunevo na,e a r'......... objam^ radarskog impulsa,
............. sredite niskog tlaka Zemljinoj povrini ln',
.......'..... valn dulj ina Rossbyj evih (dugih) .............. stalnost smjera vjetra, % ......... meteoroloka vijivost nou
valov km, m .............. statika stabilnost, I100 m 2o......... wh oblaka
L11.......latentla toplina isparava s leda S...........i2vori i ponori plinova i ostalih V,..........brnna srednjeg vektora vjetua, m/s
L 71 y ....... Latetatoplina isparavanj a s vode kemijskih tvari ............. prizemni vjetar uz trenje, s
M.......... molna masa S,..........i2vori i ponori vodene tvari V,, .........v1eta kao posljedica povrinskog i
............. optika masa atmosfere So .......... Suneva (solama) konstanta unutaqjeg tria
M9......... optika masa afrnosfere za zenitnll 7...........period, s T7 ........' teralni vjetat, s
udaljenost 0 ..'..'........ sredite niskog tlaka V1 V2....geostorki vjeta u hladnom
i........... broj molekula u jedinici obujma ..............temperatw oC, K odnosno toplom aaku; m/s
............. sredite niskog tlaka .............. teina tijela ............' vjetar na nioj ili ztodnosno vioj
.l,a ......... Avogadov broj .............. ukupno treqje (povrinsko i ili z2ruzini, mls
P........... zagnjavarje podloge unutaie) W.......... zapadno struj aqje
.......... jaina oborine (radar), mm/h ...........vektor henj N 2........... faldor odbljanja (refleksije) radara,
oC, K
T .......... snaga povratnog radarskog ojeka, ..........rosite, mmom-
puw fr....'......injite, "C, K ............. zagnjav anje aaka
P |.......... snaga predajnika adara, lvtw' W .........'.'.' najdulji peiodi valova, s Zr....'..... admorska visina Zemljine
p.......... koliina topline, J r..........karakteristina toka (temperatura povrine, m
............. obaun (bilanca) naeja na kondenzacijskoj razini), K ZS ......... zalazak Suca
............. voenje topline .,'........... najkrai periodi valova, s
0+......... obaun (bilanca) naenja za da ., ' .........srednja temperatura zak oC, K a........... obujam (volumen) plina (tijela)
p- ......... obraun (bilanca) naazano ),";;,',
!-, -...''..vnieme vtie (rotacije) a,.........mo|ni obujam (volumen)" m3 mol-l
.it........... plinska konstan J K. ' k' 1;:l ....'..... sila povrinskog trenja a"........... obujam (volume suhog zaka
............. polumjer Zemlje, m .....'....... specifini obujam (volumen)
............. rezultantna sila i# ?l...::.:.:.;-t't"-": .ilperatura, oc, K .......... obujam (volumen) vodene pare
............. srednja godinja oborina, cm T-........ srednja virtualna temperatura, "C,
',,;;1,,, K a6.......... obujam (volumen) plina (tijpla) pri
:'.'; Ta.'....'... ekyivalentna temperah
.Re......... Reynoldsov broj "C, K 00c
l?ep..'..... Reynoldsov broj, lfiitini ;.Ta'.'........temperatura na visini , "C,K t] ........... lo'tt izmeupowinskog i
-R.- ...... najvlaniji mjesec, cm .,!l, Tn....temperatura u hladnom odnosno unutamjeg frenja
.R';..'.... najsuiji iesec, cm ii toplomzaku,K ......'.......Rossb11'ev parameta ( ft z), m-| s I
opa plinska konstanta, ICl mol i ''.'......moloa temperatua, oC, K ............ afiaosferski uspavni (vertikalni)
plinska konstanta za sllhi zrak, ,...'......tempeaha okolne atmosfere, temperatumi gradijent -
J K' k' "C, K temperatuma stopa (-- T
........'.... rezultantna sila, povinsko tenj e ...........sila uzgona "C/l00
IV100 m
7 '....... rezultantna sila, ukupno trenje '........... srea brzina zonalne struje, s
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
7o...........ft vulja stanja nakon advekcije,
Il00 m
.'.......... suhoadijabatski temperafumi
gradijent - suhoadijabatska stop
I100 m
*..........mokoadijabatski temperatumi
gradijent - mokoadijabatska stop
K/100 m
e............ faktor raznj emosti sivog tijela
(e1)
.
d........... pag kontastne osjetlj ivosti oka
e,...........prag svjetlosne osjetljivosti oka
'........... koefi cijent toplinske vodljivosti'
WICI m-l
vtlorost, s-l
..............
4............ koefi cij ent dinamike molekulske
viskoanosti, N s 2 ......... visina neravnina ravne povine, m
.............. radarsko odbij anje (refl eksij a), m2
..........'.kutizmeusile tee i smjera
gibanja,'
.............. zenitna udaljenost Sunca
o atnosfere, prefuaranja razliitih oblika energije u atnosferi nastalih prije svega Sunevim
9...........nagib frontalne plohe,
K............: R/co : 0.286
1............ va]na duljin m
I.^ .......valauljina najvee energije
zaenja
p........-.sarajplinov kg m-'
v............ frekvencija (radar), s'
.............. koefi cijent kinematike
viskoznos,m'
............ kubni koefi cij ent ienj a tijela
........'.....relativna vtlofoos t 0'^''.
........... apsolutna vrtlonost, l0-'
n............ Ludolfov broj Q.l4l52)
p............ gusto a naka _ p\n kg mJ
p"........... gustoa suhog zraka
pv.......... gustoa vodene pare
p'.......'... gustoa okolne atnosfere
o..........'.kutna brzin ' @.......... geopotencijal, m2 s-2
.............. os koordinafuog sustava
18
............. povrina plohe (ekvivaletna
povrina otkrivanja), dB, m2
Stefan-Boltzmannova konstanta,
wmtKa l.tryOD
l
......... uspravabrzia(do/dt), s
............ napon smicanja, N 2
(h) ......optlka debljina atmosfere -
Meteorolpgija (vremenoslovlje) je znanost koja prouava vremenske pojave oko nas, a
optika masa za valnu duljinu
o sastavni je dio geofizikih znanosti, tj. onih znanosti koje se bave prouavaqiem izikih
p........... uspravni kut snopa radara,
pojava i procesa koji se odvijaju na Zemlji.
zemljopisna irina, o
Promafua li se Zemlja u cjelini, uoava se pojavljivanje njezine tvari u tri agregatna
v.........'. kubni koeficijent irenja plina
stanja. Jezgra, uz pripomenu da nije pouno poznato kakvo je agregatno stanje tvari u
kut i4meu geostroikog i
sredinjim dijelovima Zem|je, tj. u qjezinoj jezgri, omeena je krutim omotaem debelim
swamog vJetra
nekoliko desetaka kilometaa - litosfeom. U udubinama litosfere nalazi se tekui dio -
irina dijagama zraenja antene
(vodoravni kut snopa radaa), o hidrosfera' tj. oceani i mora koji pokrivaju oko 70o (:itave Zenljine povrine. Iznad
litosfere i hidrosfee protee se plinoviti omota Zemlje - atmosfera. Prema tome, mete-
a .......... kutna brzina Zemlje
orologija je znanost koja se bavi isbavanjima atnosfere i tumaenjima svih vremenskih
pojava i procesa koji se zbivaju u njoj, te se zove znanost o vremenu. Kako su fiziki
......... djeli duljine
zakoni osnova tih fumaenja, dise i fizikom atmosfere, uzvanosti kemije i matematike.
^
Ln......... jeliz-osi
Naziv meteorologija sloenica je grkih rijei petecopoo (ono to je gor i loyoo
............. korak mee,m
(razgovor). Glavni problemi kojima se bavi meteorologija jesu ispitivanje sastava i podjele
Lp...' .... promjena tlak hPa
r......... djeli puta
naejem, toplinski odnosi i vodena para u atnosferi, op e atnosfersko kruie i pro-
djeli vremen vremenski korak, s
blemi uz giba aaka, problemi vemenske prognoze' primjene u svakodnevnom ivotu'
v......... promjena (djeli) obujma
^/..........
umjetuio djelovanje na vrijeme i drugo.
(volumena)
Fiziko stanje atmosfere, u nekom fuenutku vremena nad nekim mjestom, odeenoje
.......'. korak u smjeru x-osi, m
koliinski meteorolokim elementima. Skup svih wijednosti meteorolokih elemenata iz-
y......... korak u smjeruy-osi, m
mjerenih i opaenih u nekom trenutku ili razoblju na nekom mjestujest vrijeme. Postoji
z......... uspravni poma promjena visine, m
vie vrsta meteorolokih elemenata: oni koji u prvom redu ovise o djelovu Sunca (Sun-
L,M.......masa
evo zraenje, temperatura zraka), koji odruju staqia i proene mehanike prirode (tlak i
dovoeqjetopline
gustoa zraka, vjetar), koji su u svezi s vodenom parom (vlanost zraka' oblaci). Nadalje, tu
^8........ powina
. su i Zemljino za,eje i vidljivost. Afinosferske pojave ili meteo su hidrometeori (proiz-
LU ........ unutarnja energij a
^s.........
odi vodene pare u tekuem ili krutom stanju koji lebde u atmosferi, padaju ili su na Zem-
s' LW....-..rad,J
litometeori (kute estice u atmosferi), fotometeori isvijettosne pojave u
@........ potencijal, m2 s_2 ;lj"j "ry)'
oC, K ) i elektrometeori (elektrine pojave u atnosfer.
@ .......... potencijalna temperatura,
Covjek i voda su nerazdvojni, ne samo kao teme[inapotrebaivota,ve i kao podruje
@B......... potencijalna ekvivalentna
hrane te prijevoza. Promet vodom zapoinje kad ovjek uoava da stablo pliva u
tempeaur K
da pomo u njega moe prijei na drugu obalu rijeke, a kasnije gradnjom ogouu-
@* ........ potencijalna mokra temperatura, K !i ! plovila
i na udaljenije obale mora. Uz veslo, dugi niz godina glavna poketaka sila
vjetar, !. jedan meteoroloki eIement. Razvoj jedara koz vie tisuca godina omoguio je
.2.......... vektor Zemljne vrtnje, s-r
i prv vjefo uz upoaavje osobitosti vjeha i valova na mnogim podrujima.
je omoguilo promet ljudi i robe te ribolov sve do dananjih dana. Promet voom,
to1i
uuje pomorsku (oceani i mor i unutaiu plovidbu (ezer rijeke i kanali) uz ribotov,
najvanije ljudske djelatnosti nu vodi, odvija se irokim spektrom plovil raaih
oblik dimenzij tehnikih svojstava, brznai dr. te naina plovibe. Taj promet
i'irkrcaj plovibei iskcaja tereta i ljudi u velikoj mjeri
.je poatozan wemenskim
l9
OP.CA I POMORSKA METEOROLOGIJA

prilikama, te se ve u starom vijeku uoio zraaj vemenskih pojava za sigurnu i uspjenu osiguanja i pomoi plovidbi. Prije vie stotina godina moski putovi su bili najstroe tajne
plovidbu. Pojave na moru bitne za plovidbu, osim meteorolokog, mogu biti i oceanolokog pojedinih drava ili pomorskih uduenj jer je pozrave vremenskih i oceanskih uvjeta,
podrijetla. iato su vane pojave i procesi nastali mettudjelovarjem atmosfere i hidrosfere prvenstveno vjetr valova, oa i le znailo ne samo sigumiji ve i bi olazakna
(oceana i mora), kao struje, valovi, led u moru i drugo. odredite, kojije donosio i odgovarajuu novanu dobit. Cinjenica da wemenske nepogode
Praktino nema grane ljudske djelatnosti gdje vrijeme nema manju ili veu ulogu- Iz bitno smaiuju sigumost plovibeslijedi iz analiza uqoka nesrea. U nas u pomorskom
najranijih dana ljudske povijesti, vrijeme i more imaju bitnu ulogu. Velik dio stanovnitva prometu vrmenske nepogode su uzrok oko 20% nesra veih brodova odnosno 40%
ziii iaa u uskom priobalom podruju i veina najveih svjetskih gradova nalazi se uz manjih brodova amaca.
obale mora. ovjek adnjih stotak godina pokuava podrijeti u morske dubine koristei
njegove blagodaii. Do sada je to u najveoj mjeri bilo ribarsvo. Naalost, ovjek vrlo esto
.*it'u aui" *ore idealno mjesto za bacanje i odlaganje raznovrsnog oada, pogotovo naj- 1. 1. Povij esni ra^rit^kmeteoologij e
tetnijih ohova i radioaktivnih materija, ne mislei da za koju godinu ili desetljee taj
oaizravno pogoditi i njega samog. Dananje komercija p9To.:tu_o je.smanjilo ovis_ Mnogi dre meteorologiju wlo nladom zranou. Meutim,njezi razoj obuhvaa
nsto vremenkimuvjetima, ali ekonominost i redovitost plovidbe
jo uvijek ovise o to-
veoma dugo razdoblje povijesti ovjeanstva,pa se moe rei da zanima4ie za wijeme po-
je bitno poznavaqje vemena i brzo dostavljanje vremenskih obavijesti. Meutim,
me, stoga stoji otkada i ovjeanstvo,jer vremenske nepogode uzrokuju shah i potovanje, tj. posi
plovidba plovidbene i priobalne
stoaot o se nagl poveava rekreacijska uz mnoge druge
tijesna sveza izmeuvremena i ljudskog ivota. Stoga je ovjek od najrandih wemena
-
djelafirosti, koje tae razvoj meteorologije u smislu sigumosti. pratio, usmeno prenosio, a poslije i biljeio svoja opaanja o wemnskim pojavama. Narodi
Vrlo je tko peciznije tumaiti djelovanja i vanost vremenskih zbivarya za ivot na starog vijeka (Kina, Indija, Egipa Grka) raspravljali su o wemenskim zbivima, prije
go-
Zem1ji' Uiaznim wemenskim procesima razmjenjuju se go1eme koliine energije. Te svega o vjehovima i oborinam te su pokuavali dati njihova tumaenja. Prvu knjigu s op
leme koliine energije ire se u ranim smjerovima i na mnogim mjestima mogu uiniti som atmosferskih pojava i prve prave pokuaje njihova tumaeqia dao je Aristotel (4'
velike tete i, naalost, ljudske fuve. Stoga to bolje pozravanje pirode ovih vremenskih stoljee pr. K.) pod nazivom METEOROLOGICA. Meteorologica je obuhvatila sve po-
procesa i poduzimanje odgovaraju ih zatitnih mjera omoguuje sma{enje neeljenih jave o kojima se tada znalo (oborine, vjetrovi, munje i gromovi i dr.), koje su se zbival na
posljedica._Da se slzna vanost ovih vremenskih nepogoda, u tablici 1.l prikazani su Zemljinoj povrini i u njezinoj atmosferi. Iduih se stoljea meteorologija nije razvijala iti
zna ajniji prirodni pocesi na Zemlji te broj srnrrih sluajeva u svijetu, u razdoblju od se slabo anija|a. Iz tih vremena jedino u ljetopsima (posebice crkvenim) postoje zab
D41: do igso, natatod prirodnih poremeaja. Vidljivo je asu od deset nepogoda ljeke o vremenskim pojavama i nepogodama.
sedam vemenskog podijetla. Znanstveni ranitak meteoologije poetek polovicom 17. sto5_ea uz primjenu
pvih instrumenatazamjerenje meteorolokih elemenata. Ti instrumenti omoguili su da se
Tablica 1.l . Popis vanijih prirodnih procesa na Zenlji s obzirom na smtnost zbivanja u atnosferi i promjene njezinih fizikih osobina poinju sustavno pratiti i bitjeiti,
(1947-1980) (Gelo, 1994) i to ne vie na temelju sarno vizualnih opaaja,ve i izravnim ierenjima'
' Lijenik Santorio Santorio (1561-1636), rodom iz Kopa, djelovao je na podruju
Vrsta nepogode Broi mtvih U oostocma Kvamera konstuirajui instumenate za n{erenje vjeta, temperaturu i vlanost zraka prije
l. cikloni 499 000 41.2
lego je Galilei konstuiao instrumente za mjeren-je temperature zaka i oborin a Torricelli
2. pohesi 450 000 37.1 ' " ''mjeeqietlaka zraka. Golem prilog usawavanju naina i metoda istaivanja atmosfere i
3. poplave 194 000 16.0 ,.;,"'Iqygens,
ezinih pojava te znanstvenih tumaenja dali su Leonardo da Vinci, Descartes, Pascal,
4. oluje i tomada 29 000 ^/.. Newton, Lebn, Halley, Euler, D'Alembert i jo mnogi drugi.
5. snjehe oe 10 000 0.8 .' u'. Snaan ran tak meteorologija doiv[iava u 19. stoljeu. U mnogim mjestima ve se
vulkani 9 000 0.7
.'i;., iFavljasustavna meteoroloka opaajai mjereqia. U kimskom rahr (1854) na Cmom
6.
7. vnrine 7 000 0.6 ,l:.'l' 'in-' _^'*::_*^ ''_:x+^''^ A^_^''^^. : L-.:+^_^l^' ^- ^ D-^-^-_- r ^ '^J^_
8. lavine 5 000 0.4 1i'' "o anlaranom meteorolokom slubon' uz primjenu telegraf
to newijeme moglo pred-
9. klizita tla s 000 0.4 organizia se nrea meteorolokih postaja i meteorolokih putovanja, iz kojih se
.l.. $ojeti.
.p,$iva.Ju
10. valovi (bunami) 5 000 0.4 vremenske prilike na pojedinim dijelovima Zemljie povrine. Tome su znaajan
,;iil
[Ikupno I 213 000 100.0 -oprinos dali Humboldt, Weiprecht, Hann, Ktippen i drugi. S razvitkom matematike, fizike
:';
:i-te meteorolokih opaanja i |ereqia teoijski su objanjene mnoge atmosferske pojave,
Meteorolog|ja, tj' vrijeme materijalno sudjee u sigumosti, redovitosti i uinkovitosti su stvoreni pouzdani znansveni temelji na kojima je poeo razvitak modeme
vodenog p.o*"i. ona prouava meteorolok elemente i pojave.s gledita utjecaja na rologije u 20. stoljeu, osobito u posljednjih nekoliko desetaka godina. Utemeljili su
plovtn tnntu i uvjete ptovidbe. ona razraujei usavrava naine i oblike meteorolokog 'Helmholtz, Kelvin, Margules, Bjerknes, Bergeron, fuchardson, Rossby i mnogi drugi.

20 2t
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
No za svoj razvoj meteorologija mora zahvaliti i pomorstvu, osobito'tijekom velikih
zemljopisnih otkia prije vie stolje a, kad su spoznate brojne vremenske raznolikosti i-
rom mnogih mora i oceana.
Usporedno s razvitkom meteorologije razlIjale su se i spozraje o mogunostima prak-
tine primjene jezinih dostignua u svakodnevnom ivotu i radu ljudi. To je potaknulo
organiziranje prvih meteorolokih slubi, a takoeri razvilo spoznaju o potrebi meu-
narodne suradnje na ovom polju. Spoznalo se da zbivanja u atmosferi ne poznaju granice
zema\ja, aprelaze i granice kontinenata i oceana. Pomorske nesree irom svijeta poticale
su nrnoge dave da poveaju sigurnost plovidbe. Naime, oreenapravila plovidbe bila su
ugavnom u nadlenosti pojedine rave,a tek zadnjih stoljea postoje i odreeni spora-
zumi izrneudviju ili vie zainteresiranih strana. Nagli razvoj.pomorstva potaknuo je saz
vanje I. meunarodnemeteoroloke konferencije (Bruxe1les,r'l853), na kojoj su postavljeni
temelj i pomorske meteorologij e.
Meunarodnapovezarost u meteorolokoj djelatnosti utemeljena je na I. meuna-
rodnom kongresu meteorologa odranom u Beu 1873. godine, gdje je osnovana Meu-
narodna meteoroloka organizacija (International Meteorological organization - IMo). Ta
ogaizacjase od 195l. godine preobrazila u Svjetsku meteooloku organizaciju
(lortd Meteotologcal organzo.tior - WMo; Meteorologische Weltorganisation),
iosebnu agencijuUjedinjenih naroda sa sjeditem u Genevi, vicarska. od 5. havnja
2007'
WMo obuhvaa l88 drava zajedno sa 6 teritorija |znica, ukljuuju i i Hrvatsku (1992).
Zadaaje WMo-a sudjelovati u organizianju neemeteorolokih postaja na kojima se
mjere i opaaju meteoroloki elementi i pojave najedinstven nain, sudjelovati u organ
ziranju sustava brze razmjee meteorolokih iz'je a, organiziati znansfuena istraivanja
irih razmjera (meunarodna polama godina l882i3. i 193213, meunarodna georzika
godia l957l8, svjetski progran atmosferskih istraivaja - GARP od poetka 1972,
klimatski program - CLICoM i mnotvo drugih programa i projekata) te poomagati
primjenu meteorologije u svim ljudskim djelatnostima. Pritom na oceanima, morima i pri-
obal.ju ,' suradnji s WMo-om veliku ulogu ima i Meilunaodna pomorska oganizacija
(Internatonal Maitime organization - IMo; Internationale Schiffahrtsorganisation),
kao krovna organizacijazapomorstvo takoerpod okriljem Ujedinjenih naroda-
IMo je osnovan na temelju Konvencije o meuvladinojpomorskoj savjetodavnoj
organizaciji Qntergovernmental Maritime Consultative organizatioz - IMCo) 1948. u
eevi, a stupio je na snagu 1958. godine, dok dananji naziv nosi od 1982. Pod okriljem
IMo-a razraeni su standardi i peporuke na temelju Meunaodnekonvencije o spaa-
vanju ivota na moru (International Convention for the Safe of Life at Sea - SOLAS
Convention;'Konvention zum Schulze des mewchlichen Lebens auf See beigenetun). U
takvu radu sudjeluje i WMo te su postavljeni i razraeni(l9l4, 1929, 1948, 1960, 1974)
standardi i preporuke za ad pomorske meteorologlje, koji su sakupljeni u vie dokumenata.
od tada pa do danas izdano je veliko mnotvo raznih dopuna koji su slijedili razvoj mete-
orologije i pomorstva.
Pomorska meteoroloka sluba u nas
U nas u llrvatskoj pose zapisi o raznim pojavama ve odavno, ak iz grkog i
rimskog doba. Pose i zapisi iz 9. stolje a o zbivanjima na Jadranskom moru. Herma
Da|matin, podrijetlom iz Istre, autor je najstarijih hrvatskih, a meunajstaijim i u svijetu,
22
meteorolokih rrsprava (lll0-oko 1143). Nadalje, opisuje se nepovoljno wijeme kad je
papa Aleksandar III. putovao iz Vieste u Veneciju u oujku |l77, pa se nepredvieno
zaustavljao na otocima Palagrui i Visu. Zadanin Pavao Pavlovi poetkom 15. s oljeca
opisuje pojave oko sebe u zraku, na kopnu i moru pa spominje kako je more uz obalu i
otoke bilo zaleno.Zanimanjazamore i vrijeme zablljeea su u 16. stoljecu i kasnlie.
Fridrik Grisogono (1473-1538) iz Zadra i Franjo Pe lz Cresa (1529-1597) uz ostalo
raspravljaju o plimi i oseki, o morskim sfujama i slanosti, o pojavi sea ili tiga, pa i o
morskim poplavama u Veneciji. Lijenik Santorio Santorio (l56l-l636) stvaa prve me6-
oroloke instrumente u svijefu (mjerenje vjeha, temperature i vlarosti zraka), dvadesetak
godina prije Galleija! Istraivaikao Marko Antun de Dominis (1560-1624) iz Raba, Faust
Vrani (l55l-1617) iz ibenika (bavio se mlinovima s pogonom na plimu i oseku), Josip
RuerBokovi (l7ll-1786) iz Dubrovnika i drugi dali su velike doprinose ne samo naoj,
ve i svjetskoj znanosti. U 19. stoljeu, a osobito kasnije, posi ve veliki broj raznih
zapisa o opaanjima i mjerenjima, te pose i brojne rasprave. Treba istaknuti otona
Kueru i knjigu Yrieme iz 1897, koja i danas ima posebnu vrijednost.
Razni oblici meteorolokih mohenja u Hrvatskoj pose sporadino ve od 16. sto-
ljea' kad pojedini ljudi opaaju ili mjee neke meteoroloke elemente. U Hrvatskoj mete-
oroloka motrenja sustavno su zapoeta tijekom 19. stoljea. Meteoroloka motrenj koja
su sluila uz opis sf'nja neba i za stanja mora, bila su u Zadru (1832-1850), dok sustavna
meteoroloka motrenja poinju 185l. godine kad je osnovana meteoroloka postaja Dub-
rovnik, a 1854. godine postaja Hva, iji se podaci od 1857. godine ukljuuju u Europsku
mreu poataka.Zgodo je ista i neprekidna motenja na Zageb-Griu od 1861. godine u
nepromijenjenim okolinim uvjetima, te su kao takva meurijetkima u svijetu.
Za,eci pomorske meteoroloke slube (PMS) na Jadranu u Hrvatskoj zadiru od po-
etka 19. stoljea, potaknuti nastojanjima Aushije (Ausho-Ugarska od 1867) da postane
pomorska sila. Prirun. Peljar radranskog mora (Portolano del mare Adritico) skar-
tma kako ploviti po Jadanskom moru objavljen je davne 1830. godine kao prvi u svijetu,
i je vz podatke o moru sadavao i vremenske obavijesti. 1860. godine osnovanje Hidro-
grafski zavod u Trsfu, koji se 1 862. premjeta u Pulu i od l 869. prerasta u samostalnu usta-
ii'ovu "C. i k. Hidrografski zavod u Puli". Od 1867. godine svi brodovi austrijske mor-
iliicemorali su biljeiti vane vremenske i morske pojave. od. |877. godine sva motrenja
.'_, 1-j9oju
obavtiati i svi luki uredi i kapetanije, dok su se od 1887. godine u taj posao
" fikljuile i pomorske kole. Dalji azvoj motrenja i rasprava oko mor proirio se i traje
'
.
,t. qr]'-
.] o danniih
",.^' dana'
'
l)i,.:qil- ,^';--,
crt'aj karte i daju vremenske prognoze za pomorstvo na Jadranu
i
@,itlaniziraju se brojna kstaenja po moru Qadran Sredozee), koja su predvodili
;;Adria-commissio', Jugoslavenska (Ilrvatska) akademija znanosti i umjetnosti te Hido-
fski zavod. Tako i brod ,,Vila Velebita' 1913-1914. obavlja matna staivanja moa.
padom Austro-Ugarske 1918. godne nastaje rasulo PMS-a. Izneudva rata (t918-
l) tadaqia Jugoslavenska ratna momarica uspostavlja i azijameteoroloku slubu.
1925. godine u Kumboru @oka Kotorska) osniva se ,'Ir4ornarika meteoroloka
'' u sastavu,,Mornarikog vazduhoplovsfu'. 1930. godine sredite PMS-a seli se u
u meteoroloki opsevatorij na Marjanq a od 1936. u Hidrografski institut, gdje je do
II. svjetskog ata. 1940. godine na naoj obali adilo je 16 glavnih meteorolokih
Skupljaju se izvjea lukih kapetanija i vojnih momarikih postaja na obali i
23

oPA l PolvloRsKA METEoRoLoGlJA
otocima. Rade se pregledi Wemena' koji se svaka tri sata adijom dostavljaju ratnim
brodovima. Vremenska karta iegpodruja cra se dvaput dnevno' a prognozase izra iva|a
-
jedanput dnevno i dostavljala brodovima i vojnim slubama.
Poetkom II. svjetskog rata na naem podruju Italija uspostavlja svoju meteoroloku
slubu. Nakon pada Italije, od 1944. godine poinje na Visu uspostava novog PMS-a uz
osnivaie vojnog drogafskoginstituta i njegova ,Metorolokog otsjeka''. Postajotsjek
uz motrenje daje podatke o vremenu za zrakoplovstvo i mornaricu. Pose i radio-sondana
mjerenja. Krajem 1944. godine Hidrografski institut seli u Split, te od svibnja 1945.
oigalaskupljanje injeaiz novouspostavljenih 18 sinoptikih meteoolokih postaja
na Jadranskom moru (l3 iz lrvatske te 5 iz Slovenije i Cne Gore), dok se podaci iz
Europe dobivaju adiotelegrafskim putem' Crtaju se i aaIiziajuvremenske kate, i'aauju
se vrmenske prognoze za Jadai dostavljaju odgovarajui,m vojnim ustanovama i drugim
korisnicima.
od lg47 ' goinePMS je u nadlenosti novouspostavljene Savezne uprave hidrome-
teoroloke slube u Beogradu, tj. njegova pomorsko-meteorolokog odjela, ija je jezgra
izdvojena iz Hidrogafskog instituta. Njegova je obveza davaje meteoolokih obavijesti
(izvjeta, ana\iza i prognoza) Ratnoj mornarici. Tako je ostalo i nakon uspostave hidro-
metioroloke slube u Hrvatskoj. Tek 1953. godine PMS je dodijeljen Hidrometeorolokoj
slubi Hrvatske, kad prerasta u dananji Pomorski meteoroloki centar (PMC) sa
sjeditem u Splitu i uredom u Rijeci, u okviru Dravnog hidrometeorolokog zavoda.
1.2. Posebnost meteorolokh istaivanja
i pojelameteorologije
Metode ispitivanja u meteorologiji teme|ie se na mjerenjima i opaanjima, te se neto
razlikuju od ostalih grana rzike, u kojima se eksperimentira. Laboratorij je za meteorologa
(vremenoslovca) atmosfera, gdje on ne moe procese kontroliati, nego ih promatrati, pa
tek onda donositi pojedine sudove i zakljuke. openito, meteorolog ne moe utjecati na
tijek tih proces tj' dogoajiu atnosferi ne mogu setizazvatiniti zaustaviti ako oni vei
postoje. lpak, dugotrajnim promatranjima i spoznajama ovjek sve vi mo konfrolirati
pojedine procese koji se zbivaju u atmosfei. Tako zasada, u nekim sluajevima, moe
po]edini apoeti proces preusmjeriti. Najaraajniji eksperimenti usmjeeni djelovaju na
vremenske proces odnose se na stvaraqje oborina, swaranje i rasprenje magle, pokuaje
padanja tue i pojave niskih temperatura opasnih za smrzavarje bilja.
-
sprjeavanja
_
Zadnjilrnekoliko dsetaka godina mjerenjima i opaanjima zaajnose pridodaje
numeriko modeliranje vremenskih proces kao temelj zuavanja zbivaja oko nas'
Razvitak meteorologije prouzroio je njezinu podjelu. U poslednje vrijeme nastale su
pojedine velike i samostaln grane koje se meusobno razlikuju prema predmetima pro_
ouvao.ju, metodama istraivanja i primjeni. Ipak, takva podjela nikako ne znai da se te
grane meteorologije razvijaju neovisno jedna o drugoj. Sve one imaju mnogo zajednikoga
i meusobnose pomau i dopunjuju.
Dobro je istaknuti da oceani i mora, ukljuujui i q|ihove dubine, koji pokrivaju 70%
Zem|jne povrine, obuhvaaju dalko ve i prostor nego powina kopna, na kojem se
24
B
svi oblici znanosti i primjene, tj. ivota i rada. Prema tom, sve to je na kopnenoj
ra71qijaju
Zemljinoj povrini u jo veoj mjeri je u/na vodenim prostranstvima oceana i mora.
Opa meteorologja bavi se prouavanjem svih meteorolokih elemenata i pojava te
osnovnih procesa u glavnim ctama, uuujuimetode meteorolokih mofreqia i mete-
oroloke instnrmente.
Dinamkameteorologija prouava dinamiku atmosfere. Procese u atmosferi obja-
njava zakonima fizike pomou matematike koji se preteno temelje na zakonima meha-
nike, hidrodinamike i termodinamike. U mehanici prouava djelovje sila i atnosfeska
g\bnja a termodinamiki procesi u atmosferi istiu vanost toplinske energije.
Snoptika meteorologija prouava vrijeme iznad velikih zemljopisnih podruja' pri-
mjeiuju i zemljopisne kate, na kojima su meteoroloka mohenja ucrtana za prienu u
vremenskoj aaluiprognozi' za jedno jesto ili podruje, zaka,e ili dulje razdoblje.
Klimatotogija prouava srednje fiziko sta4je atmosfere s njezinim statistikim pro-
mjenama u prostoru i vremenu, kao odraz ponanja wemena u viegodinjem razdoblju. U
novije vrijeme uz statistike metode primjenju se i dinamike metode.
Numerika meteoologja (numeiko modelanje) prouava fiziko staqie atmos-
fere u prostoru i vremenu s njezinim projenama za sveukupne vTemenske analize i pro-
gnoze na nekom podruju zakae ili dulje razdoblje.
Aerologja prouava slobodnu atmosferu i njezino protezanje do veih visina, pribl
no do 40 km.
Aeronomija prouava gomju atnosferu u odnosu prema sastavu, svojstvima i rela-
tivnim gibanjima te aaenjima primljenih iz svemia.
Mkometeorologija prouava meteoroloke uvjete malih razmjera, openito sadri
detaljnije mjere4je blinlZemljie povrine u katkom razdob[iu i iznad malog podruja'
r'zkameteoologija prouava fizikalna svojstva i procese atrnosfere kao sastav
aaka i oblak naa, akustiku, optiku i elekhicitet atmosfee.
Meteooloka oceanologija prouava vezu meteoroije i oceanologije, naroito
"shujarja vjeha i morske struje, izdizanje pridnene vod u povrinske slojeve, izmjenu
topline, djelovanje atrnosferskog tlaka na razinu morske vode i drugo. Povezanost mete-
lorologije oceanologije dolazi sve vie do inaaja i teko je govoriti o jednom e zadi-
lruju i u drugo podruje. Radi se naime o fluidima raznih gustoa!
Satetska (radarska) meteoologija prouava atnosferu i Zemljinu povrinu pri-
','.,:''l
;iii. ;{njenom metode daljinskih mjerenja koja ukljuuje satelite i radare' ovdje se izdvajaju
-. isateliti koji se rabe posljednjih 50 godina i daju podatke o mjerenjima koji su prije bili
',i. i nezamiivi. Podaci
j:a:a,;i:j|uZullvl. dalekih UvglM
f Uu4Ul u4!9Nu oceanskih prostranstava
Pluu4rr@v4 ili kopnenih
lll
^vuvrlE
zabiti udanas su rutinska
@ULLI
.5.i::;svakodnevica. Uz mjeenja i skuplje podataka sateliti imaju golemu ulogu u raznjeni
,.:-i$lipodataka erenja, aaliza i prognoza te dugih informacija.
jr,'.i:i.; .|i
i
!'; ,
,
.. Prema podrujima praktine primjene rezuItata meteorolokih istraiva postoji vie
:{,l' . Pomorska meteorologija (ukljuujuimeteorologiju unutajih voda - rijena mete-
i',r;iorologa) opslabtjuje obavijestima o vTemenu slube razrih pomorskih djelatnosti za
pomorskog prometa (unutarnja plovidba - rijena).
Zrakoplovna meteorologija opslabljuje obavijestima o vremenu slube zrane
za potrebe zranog prometa i zrakoplovne tbnike.
25
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Meteorologija kopnenog pometa opskbljuje obavijestima o vremenu slube kop-
nenog prometa (ceste, eljeznice, unutamji promet).
Tehnkameteorologja opskrbljuje obavijestima o vremenu slube raznih tehnikih
g:ana' za praktinu primjenu meteorologije, u telekomunikacijskom prometu, elektro-
privredi, urbanizmu, graevinarstvu (brane, cjevovodi, iare),turizmu i dugom.
Agrometeoologija prouava meudjelovanje meteorolokih i hidolokih imbenika
i poljoprivrede u najirem smislu, ukljuujui vrtlarsvo, doma e ivotinje i ume.
Bometeorologija prouava utjecaje vremenskih procesa navorgalizme. Humana
meteorologija prouava utjecaje vremena na ivot i zdravlje ljudi.
Ekoloka meteoologja dio je biometeorologije koja pouavaodnos izmeuivih
organizama i njihova klimatskog okuenja. Tu je ukljuena fizioloka prilagodba biljaka i
ivot;nja na okoli i zemljopisnu razdiobu biljaka i ivotin'la u odnosu prema k|imatu.
Pritom uloga i poIo:aj ovjeka pos aju sve vaniji dio sveukilpno g ivota. U dananje doba
ovaj dio meteorologije dobiva sve vie u svom zna,aju, s obziom na klimatske proqjene
na Zemlji i njihov utjecaj na ivot. U ovu skupinu se moe ukljuiti i utjecaj kemijskih
spojeva i proizvoda kao rezultat ljudske djelatnosti na sva zbivanj aaZemlji.
o
PoLoAJ ZEMLJE U SVEM|RU
2. POLOZAJ ZEMLJE U SVEMIRU
2.L. Sunce,Zemlja i Mjesec
Sunce je zvijezda sustava kojemu pripadanaplanetZemlja i glavni je izvor energije i
ivota u njemu. Sunce je kuglasta oblika, a njegove su veliine i svojsWa dani u tablici 2. l .
Sunce se sastoji od wlo zgusnutih plinova visokih temperatrua. Temperatura povrine
koleba izmeu4500 i 7300 K te se uzima da je 5785 K srednja efektivna tempe-ratua po-
vrine. U unuhanjosti Srrnca su temperature wlo visoke, procjenjuje se na l5'l0'K. Sunce
se vrti oko svoje osi' no kutna brzina nije jednaka u svim podrujima. Na ekvatoru je 25
zemaljskih dana, na irinama 45" je 29, a na polovima je 3l zemaljski dan.
Sunce je namanajb|tazvIjezda i jedina kojoj opaamo kurupovrinu, Sunev disk.
Istraivanja su pokazala daje ustroj Suneve atmosfere slojevit. Razlikuje se fotosfer ko-
mosfera i korona.
Fotosfea je svijetli povrinski sloj i neposredan izvor svjetlosti, jer je glavni izvor
katkovalnog' vidljivog naenja. Debljina fotosfere iznosi 300 do 500 km. Suneva po-
vrina nije jednolika sjaja, pojavljuju se granule, pjege i baklje. Granule su tubulentno
mijeanje plinova, toplije su od okolice za 200 do 300 K. Pjege su tamnija mjesta na
svjetlijoj powini, temperatura im je za 1000 do 1500 K manja od okolice, javljaju se u
skupinama, raznih su veliin pokazuju periodinost pojavljivanja (ll.l godina)' izvor su
jakog magnetnog polja te utjeu i na Zemljino magnefilo polje. Baklje su svijetli oblaii
koji pokazuju periodinost kao i pjege, a povrinski su neto vee.
': Kromosfera je prijelazni sloj izmeumnogo svjetlije fotosfere i nnogo prostranije
korone, najlake se vidi za wijeme pomrine Sunca. Temperatua niih seva kromosfee
iznosi oko 5000 K, a u viim raste do l0' K. U njoj se javljaju vrlo jaka tubulentra gibanja.
pljeskovi su katkotrajne pojave (20 do l50 min) koje su izvor X aaka,aZemlji uzrokuju
geomagnetne uinke, poremeaje ionosfere i pojaw polamog svjetla. p1ominencije (pro-
fbeance), koje se pruaju iz komosfere, mlazovi su usijanih plinova s turbulentnim
elementima. Mogu imati oblik erupcija (brzine 100 km/s), a mogu biti sline oblaku (mime
prominencije). Doseu do udaljenosti 5' l 0' I<n.
Korona je najvii sloj Suneve atmosfere, veoma je slaba sjaj male je gustoe, a
oblik i veliina ovise o broju pjega. Temperatura dosee do 10' K. Korona se prostire na
udaljenosti od nekoliko desetaka polumjera Sunca.
i
ill g1*"n'.m u dubinu Sunca uz rast temperature raste i tlak i gustoa uaenih plinova.
.fako se sfvaaju posebni uvjeti koji pogoduju termonukleamim procesima. Jezge vodika
pi'gtvaraju se u helij, dok se ugljik uz pomo jezgara vodika pretvara u vodik i helij. Uz
iiv'ku nastalu jezguheIija oslobaase golema energija (26 Me. Ta se enegija iri iz
. 'nufuar{osti i abija na sve stane. Kae se da Sunce zrai, odnosno emitira energiju. Ta
,'energija izrrosi 3.86'10'u w. Prilikom iz;aivaja(emisije)Sunce gubi oko 4'l09 kg mase u
'vakoj sekundi.Ina,ena (emitirana) Suneva energija se dijeli na kopuskularnu energju
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
PoLoAJ ZEMLJE U SVEMIRU

ili^zraenje ,estica (0.2%. ukupne energije) te na enegiju

elektromagnetnih valova Zem|ja, kao i svi planeti, giba se oko Sunca po eliptinoj putnji bzinom2.98'l0a
(99.8% ukupne energije) koja se naziva
sunio naenje.
s. To znai a se tijekom ophodnje, tj. u revolucji(365.25636 dana je vrtnja u odnosu
Tablica 2' l. Veliine i. svojstva Sunca (i odnos prema Zemlji) te prema zvijezdama - sideikagodina) alazi .na razliitim udaljenostima od Sunca.
Meusobne udaljenosti
Zem'jei Mjeseca. i'Iajblie.je poetkom sijenja (peihet - l.47'l0|| m), a najdalje poetkom srpnja (afel -
l.z'l,o|| m), tako da je prosjena udaljenost l '496'10'' m. U odnosu prema ravnini putanje
Zemlje (ekliptika) ravnina ekvatora (nebeskog) Zemlje ini kut od 23' 27' . Kako se Zemlja
Su
Veliina t. vrti oko svoje osi (wijeme vrtnje u odnosu prema zvjezdama, tj. zvjezdan (sideriki) dan
I oonos pema Zemlja Mjesec je 23 h 56 min 4 s)' os vrtnje Zemlje s ekliptikom ini kut od 66o 33'. Presjecita eklipike i
I Zemlii
nebeskog ekvatora zovu se ekvinocjske (ravnodnevice) toke u koje Sunce dolazi oko 2l.
poluer 6.96'108 m 109 polumjera
ekv. 6.37816.106 m oujka i 23. ruja (poetak proljea i jeseni). Sunce je najudaljenije od ekvatora kad se oko
pol 6.35692.10 m
I .738' t 06 m
21. prosinca i 22. lpjana|azi u solsticjskim (suncostaj) tokama (poeakzime i ljeta),
obuiam 1.412.10,,m3 1.3'10o obuima 1.0828'10'' mi (slika 2.1). To odruje i klimatske pojaseve na Zemlji: polani (zemljopisna irina vea od
masa 1.991.10'u ks 3.33'10'masa 5.997.l0z kE 7.34.10" ks 66o 33'N i S), ekvatorsk (zemljopisna iina maqia od23" 27'N i s) i umjeeni, izneu
srednia zustoa l.4l'10'ke m-j l/4 zustoe 5.52'10'ks m-j prethodna dva.
sila gravitaciie 2.74'10' m 28 sravitclia 2.lll
s-z 9.80665 m s-2
srednja efektivna
5785 K 280 K
temperafura
7.0 "c
vidni kut 37',29"-32'33u
31'

kutna brzina
ekvator
na 45.
25
29
Z. dana
Z. dana 24h0min 24h #\* ,pcrihcl
polovi 31 Z. dan 50.47 min * 2xli
...-I
Meusobna udalienost Sunce ,[ Zemtja f M.i"r*
solptirij

1.496'10'r m 3.844'l0E m iJX

Z'em|ja je kuglasa oblika, malo spljotena; r{ena
,:| su svojstva dana u tablici 2.1. Slika 2. 1. Revolucija Zemlje
Sila tee ovisi o vie imbenika, np o
irini, ;k"j ; ini, kakvoi
(gustoi) podloge ispod mjesta mjerenjraun*ju,
"emrypisnoj ""dwijednost
t" se teorijska ubrza sile Mjesec kao priodni Zernlji satelit obieZemljl za 27 dana 7 h 43 min 1l s; to je
tee gr,g moe iztaunati za zemljopisnu irinu p
na'srednjoj -o.'Lo: iini o, zvjezdano (siderko)vrijeme, a za isto vrijeme se okene oko svoje osi te mu se uvijek
o
vidi ista polovica. Promjena Mjeseevih fazatraje neto dulje' tj.29 daa 12h 44 min 3 s;
(l ,p;
B,p,o = 9.80616 - 0.0026373 cos 2 <p + 0.0000059 cos2 2 [m ,-r] Z(l) to je ophodno (sinodiko) wijeme (promatrano sa Zemlje). Pitom valja zlati da se za
wijeme vrtqje Mjeseca oko Zemlje i Zemlja giba po ekliptici. Svojstva Mjeseca su dana u
Ubrzanje sile tee g za nadmorsku visinu z
[m] iznakopna odnosno mora iest: tablici2.l.
kopno g : gq,o + z' + 0.000001 I 1g (z _ z,) 2(2)
more g: g9,o + z' - 0.000000688 (d _
2.2. Enegijski izvoi zaZemljinu poYrnui atmosfeu
) 2Q)
z'=-0.000003086z 2G)
Glavnina enegije koja dolazi do Zemljine powine i atnosfere poljee od Sunca. od
ukupno izaeneSuneve energije samo qjezin wlo mali dio (l/2.33'l0) dolaz do Zemlje
gdje je z, srednja nadmorska visina (1.66'l0'7 W), a sva ostala se gubi u svemiskim prosfianstvima. Poto Zemljena ne
[m] lopna u polumjeru l50 km, d dubina mora
sedja dubina mora [m] u polumjeru oa [m] te toki ekliptike, kao i njezina vrt1'a, izravno utjeu na koliinu Suneve energije koju Zem_
iso lror. z"izros sile t.. u ,toonoj atrnosferi
umjesto 2(4) primjenjuj e se inaz: lja prima na svojim pojedinim podrujim tj. zbog revolucije Zemlje i nagnutosti Zemljine
osi nastaju godinja doba, a zbog vrtqje oko osi smjena dana i noi.
z':-(3.0855+0.00227cos2)10-6 z+(72.54+0.lOcos2 Korpuskularna energija Sunca ili Sunev vjetar su promjenljivi i ovise o Sunevu
)10-|a zz 2(5) djelovanju. Takoer je i bzina ieiate energije promjenljiva (100 do 10000lm/s). Dio te

28
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA PoLoAJ ZEMLJE U SVEM|RU

izraene energije dolazi i do Zemlje, no kako je Zen\ja zatiena syojim magnetnim Prema tome, zakljuujemo da jedina energija koja dolazi na Zemljinu povrinu i u
poljem, to nnoge od izraenih estica ostaju kruiti na vrlo velikim visinama, pri emu iimavaan utjecaj, potjee od Sunca.
atrnosferu,
djeluju na elektrina svojsva atmosferskih slojeva, izazivaju polarno svjetlo i ut;.u nu
telekomunikacije. Pojedine estice velikih brzina dopiru i do same Zemljine povrine. To
su tzv. Suneve kozmike zrake. one djeluju tetno zavotnaZemlji.
Elektomagnetno zraenje Sunca uglavnom je s alne jaine (za nae potebe u mete- 2.3. odeivanjevemena i sumak
orologiji) i iri se istom brzinom (bzina svjetlosti). Valovi koje zrai Sunce manji su dio
spektra elektromagnetnih valova, jer se nalaze u razmaku izmeu0.l nm i l km, meutim, odrive vremena kao fizike veliine koja oznaava ajanje nekog dogaaja te-
za meteorologiju je najvarij razmak od 0.2 do 4 pm' stoga se kae da je to Sunevo melji se na prividnom gibanju Sunca po nebeskom svodu. Zbog neravnomjernosti pri-
zra,ejekratkovalno zraenje (engleski: short-wave radiaion; njemaki: kurnellige vidnog gibanja Sunca (ponajprije zbog nagnutosti osi vrtnje, razlite brzine gibanja Zemlje
Strahlung). U daljoj podjeli Suneva zraenja posi ultraijubiasti dio spektra, zatim po ekliptici) u paksi se wijeme rauna prema zamiljenom prividnom gibanju srednjeg
vidtjiv spekta (0.4 do 0.76 pm) i nfracrveni spekta, odnosno toplinsko za,enje. sunca koje se jednoliko giba po nebeskom ekvatoru i obiega u istom vremenu zakoje
Iz svemira na Zemlju dolazi jo energija nljezda, plaieta, Mjeseca te kozmikih zra- pravo Sunce prividno obieekliptiku' Na nekom jestu Zemljine povine Sunce se pri-
ka. Meutim,ta energija je wlo malena, odnosno energija koja dolazi iz svih svemirskih vidno giba po luku na nebeskom svodu (od izlaska do zalaska). Najvia toka putanje
izvora ne iznosi vie od l/l0000 dijela izraene Suneve energije. odgovara sunanom podnevu (mjesno podne), a pada u ravninu meidijana. Tako odeeno
Zvijezde su openito mnogo vee od Sunca i zrae velike kotiine energije, alije dio vrijeme je srednje mjesno (lokalno) vrjeme. Jedan dan sreeg vremena je razdoblje
njihove energije koji dolazi do Zemlje zanemariv, jer se nalaze na ogromnim udaljeno- izmeudva uzastopna prolaska srednjeg sunca kroz meridijan. U praksi se srednje sunano
stima. usporedbe radi, zrake svjetlosti put od sunca do zemlje prevale za 8 min 33 s, a od vrijeme odreujeza cije|i pojas koji ima irinu 15o zem|jopisne duljine. Poetni meridijan
najblie zvijezde za oko 4 godine. Energija planeta je takoer pouno zanemariva. polazi koz Greenwich (London), a srednje sunano wijeme koje odgovara pojasu grin
Energija koja dolazi od Mjeseca rezaltatje odbijanja Suneve energije, ali kakoje ona kog meridijana je griniko srednje wijeme ili svjetsko vijeme, odnosno WC (Universal
slaba, nema bihiji utjecaj na promjene meteorolokih prilika u atmosferi osim na vidljivost. Time Coordinale). Pojasna (zonska) Wemena (srednje sunano vrijeme jednog pojasa)
Vanost Mjeseca je u sklopu dugih pojava, prije svega astronomskih i geofizikih (plima i definiraju vremenske pojaseve oko Zemaljske kugle. Cr a na ijem se prijelazu zbiva pro-
oseka). mjena datuma jest granca datuma, a grubo odgovaa meridijanu l80'. Stoga pri prijelazu
granice dafuma od istoka prema zapadu fueba isti dan ponoviti, a pri prijelazu ozapada
U ukupnoj energiji atmosfere zanemariv udio ima i tzv. kozmiko naenjekoje dolazi
iz dubine svemir iako je ono nositelj velike energije prema istoku jedan dan preskoiti' Slubeno (ukazno) vijeme je ono vrijeme koje se
Za usporedbu to znae te energije moe se navesti da bi Suneva energija upuena upotrebljava u slubenom i svakodnevnom ivotu unutar granica pojedinih zemal1a 1li
Zemlji tijekom jedne godine mogla rastopiti 35 m debeo sloj leda koji bi pokrivacijelu teritorija. U naoj zemlji tijekom oujka raunanje vTemena se pomie za l h unaprije a
Zemljl. Za isto to vrijeme Mjesec b uputio energiju koja bi bila dovoljna za topljenje leda wa a se tijekom rujna.
debine 0.2 mm.
Trajanje svijetlog dijela dana, odnosno trajanje noi mijeja se svakodnevno zbog
Atmosfersku energiju poomae jo nekoliko inora: izZemljine unutrajosti, radio-
aktivnog raspadanja i ljudske djelafirosti.
neavnoiernosti prividnog gibanja Sunca, a mijenja se i sa zemljopisnom irinom.
Promatran sa Zemlje, poloaj Sunca i Mjeseca, na nebeskom svodu ima utjecaj na
Energija koja dolazi iz Zemljine unutadosi nema bitan utjecaj na energijsku razinu
koliinu zaertja u svim dijelovima spektra' Prvi uinak toga zraenja oe se u pro-
atmosfere, ako se usporedi s djelovanjem Sunca, jer iznosi priblino 1i5000 dio i:z;aene
stiranju zraka svjetlosti. Kako Sunce moe imati deklinaciju do + 23" z7', to se s polova
Suneve energije. Za objanjenje, ta energja bi bila dostatnazatopljenje sloja leda debelog
Zemlje ono moe istodobno vidjeti samo u dane ekvinocija. Idui prema ljetu odnosno zimi
7.5 mnl odnosno s njom se moe poveati temperahua Zemljine povrine zaO.l5 "C.
Sunce izraenije osvjetljava Sjeveri, odnosno Juni pol te se govori o polarnom danu
.., Enegija prirodnoga radioaktivnog raspada u odnosu prema ukupnoj energiji at-
(Sunce ne zalazi za obzor), odnosno o polarnoj noi (Sunce se ne pojavljuj e iziad obzora).
mosfere dobivene od Sunca takoerje pouno zaemariva.
Sputanje Sunca ispod obzora ne znai fuenutni prekid Suneve svjetlosti, ve se zbog
oslobaanjeenergije zbog ljudske djelatlosti i jezino djelovanje na atmosferu tako-
jezna raspravanja u atmosferi jakost postupno smanjuje. To slabljenje osvjetljenja neba
erje zanemarivo, osim na pojedinim mjestima iznad neke gradske ili industrijske okolice.
(poslije zalaska ili prije izlaska Sunca) zove se sumrak.
ii:11.
'i,:i. Na nekim mjestima moe oido manjih wemenskih promjena, npr. povea temperahe
za nekoliko oC, poveanja naoblake, promjene strujaqja zraka (vjetra), oborina i arugo.
iilll'
Meutim,iaaze povee te energije moglo bi biti vanije u blioj ili daljoj budunosti.
ovisno o poloaju Sunca ispod obzora razlikuje se gaanski,nautiki astro-
nomsk sumrak. Uinci koji prate sumak ovise o tome gleda li se prema Suncu ili ob_
ill Energija je nukleamih bombi za sada zanemariva za atmosfeske procese (nadamo se da e
ratno, te o oblacim viljivostii slino. Mjeseeve mijene (osobito punog Mjeseca)
lllil tako i ubuduebiti). Za usporedbu, osloboena energijajednog ciklona ujednom danuje
takoer pridonose uincima osvjetljenja neba. Graanski sumrak odgovara poloaju Sunca
priblino 250000 puta vea od atomske bombe baene na Hiroimu, iti jedan olujni oblak
0 - 6' ispod obzora. Za to wijeme moe se jo itati na otvorenom proston a u uqjerenim
koji ima energiju kao tri atomske bombe.

30 JI
 g
B

oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA SASTAV I PODJELA ATMOSFERE

zemljopisnim irinama pri vedru vremenu taj sumrak traje 30-40 min..Nautiki sumrak
odgovaa poloaju Sunca do 12' ispod obzora, pojavljuje se crvenilo neba, detalji na
predmetima se gube' crtaobzora se ne vidi, a uoavaju se^lJezdejae svjetlosti. Astro-
nomski sffak odgovara poloaju Sunca do 18' ispod obzota' U to doba zapaaju se zri-
jezepetog reda svjetlosti (najsvjetlije zvjezde su prvog reda svjetlosti). U ljetnim mje-
3. SASTAV I PODJELA ATMOSFERE
secima u umjerenim zemljopisnim iinama astronomski sumrak traje i vie od dva sata.

3.1'. osnovno o atmosfei

Atmosfera (engleski: atmosphere;4jemaki: Atnosphdre)je plinski omota Zem|je
koji se zajedno s njom vrti. Rije je sloenica grkih rijei otpoo (paa) i ogorpo (lopta).
Atmosfera je ne samo sredina u kojoj ive mnoga bi nego i tit koji omogu uje da se
ivotanijau obliku u kojem je danas poznat. Atrnosfera titi Zemljinu powinu od preko-
mjernog zagnjavaja danju i jakog hlaenjanou, zatita je od vrlo opasna kratkovalnog
Suneva naenja i wlo opasnih kozrikihzraka. Mogunost vieqjapredmeta u sjeni i
sluarjazvrrkova daje atmosfera. Svim letjelicama (osim aketa) z.a gbe je potrebna
atmosfera.
Donja granica atmosfere je tono odreena, ato je Zemljina povrina. To se nikako ne
moeeiza gomju ganicu. Ispitiva su pokazala razliite rezultate koji prje svega ovise
o tonosti mjerenja. Dri se da se uvis proteg 60 do 70 tisua kilometara. Ukupna masa
atmosfere (bez vodene pae) je oko 5.l57'10'8 kg 1masa vodene pare je oko I.5: l0t3 kg;,
to zrai da je priblino milijun pua manja od krutog omotaa Zemlje, odnosno oko 250
puta manja od vodenog omotaa. oko 99% ukupne atmosferske mase je u sloju do visina
30-3s to a 50% ukupne mase u su do visine oko 5.5 km od Zemljine powine. To po-
kazuje daje glavnina atnosfere u prvih desetak kilometara. Stoga se govori o platu atnos-
f,r.' gdje se zbivaju mnogi vremenski procesi'

].,lirEl:,Dugotrajna istraivanja atmosfere pokazala su da ovaj plinoviti omota Zemlje nije

ilJsq''raan. Po visini atmosfera se moe podijeliti na vie naina: ovisno o sastaw zraka,
ieni temperature, elektrinoj vodljivosti i dugom.

. Sastav zraka
je smjesa plinova od kojih su neki u stalnom, a neki u promjenljivom
Prema sastavu zraka atmosferu ine donji sloj - homosfera do vsine od oko 95 km
ii sloj - heterosfea iznad te visine.

''homosfei omjer osnovnih plinova (du kisik, argon) i relativna molekulska
se ne mijenjaju. U sastav atmosfere ulaze i promjenljive komponente: vodena
ini dioksid i ozon. Njihova je karakteristinost da upijaju Sunevo i Zemljino
i tim bifoio ut1'eu na tmperaturne odnose afuosfere i Zemljine povrine. U
t

I
I
'3.1 prikazani su obujmni i maseni dijelovi pojedinih plinova u odnosu prema
I obujmu, odnosno masi zraka. Uoljiva je velika prisutnost prvih nekoliko
:l z:aka.
.t
irI
"--l
!.l
M 32 JJ
t
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
sAsTAV PoDJELA ATMoSFERE

Tablica 3.1. Sastav nakau donjim dijelovima atmosfere

ultraljubiastoe la.3'2nja i biolokih procesa' ozon moe nastati i u donjim slojevima
obujmn atnosfere (froposferski ozo), a u godinjem hodu ima ga najvie u protjece, a najme u
PIin Maseni Molekulska jesen. U dnevnom_ trodu najvie ga ima u ranim poslijepodnevnim satima, a najmanje u
do (%) dio (%) teina
N, pononim s|i1a,.}aj1anje ozona ima u tropskom pojasu, a raste poveanjem zem[opisne
78.09 75.5t 28.013
o irine. Karakteistina je pojava ozona nakon grnljavinskih procesa.
20.95 23.t5 3t.999 Vodena para je posebno vafiaza'votnaZemljiizarazoj Wemena. To je nevijiv
Ar 0.93 t.28 39.948
ugljik-dioksid COz i wlo neravnomjerno rasporeen u atnosferi. Njezin udio koleba od blizu
sastojak zraka
0.03 0.046 44.010
neon Ne 1.8.l0 I .3.l0-2 20.1 83
0% masenog udjela pri wlo niskim temperaturama (polarni kajevi) do 4% pn visokim
helij He 5.2-rc4 7.2.10-s 4.003
rcmperaturam (tropski pojas). Koliina vodene pare brzo se smanjuje s poveanjem visine,
tako da se uglavnom sva nalazi u donjim slojevima atmosfere, tablica 3.. Smjesa ptinova u
CH4 1.5.104 9.4-i0-s 16.0
kripton afinosferi bez vodene pae naziva se suh zrak (dry air; trocken Lufi), dok se ista smjesa
1.0.104 2.9.:lo4 83.80
duik-oksid plinova s vodenom paromlazivavlanizrak(moist air;feucfu Lurt) ili jednostavno zrak.
Nro 5.0.10r 8.0.10r 44.013
vodik H, 5.0.10r 3.5.10-6 2.016
ozofl Tablca 3.2. Promjena saajavodene pare u jedinici obujma s visinom u umjerenim
03 1.0.10- 7.0.10{ 4',t.998
ksenon Xe 8.0.10- 4.0.10-5 131 .30
zemljopisnim irinama
duik-dioksid Noz l.0.10
jod Iz 2.0.10-tr
2.O.tO
1.0'10-r0
46.0 Visina (km) 0 0.5 1.0 1.5 2.0 3.0 4.0 5.0 6.0 8.0
126.9
radon Rn 6.0.10-r8 5.0.10-r7 222.1
Vodena oara (Yo\ 1.30 l.l6 t.0l 0.81 0.69 0.49 0.3'l 0.27 0.15 0.03
vodenapara H,O do4 do4 18.0153
zrak openito se pod pojmom ,,na'podrazumijeva smjesa suhog zraka i vodene tvari.
28.9644 Voda se u niim slojevima atmosfere javlja u sva tri agegatna stanja i pri tome bitno utje
Duik je veoma vaan tojat< atmosfere, ne srmo to ini njezin na pojave i procese u njoj. Vodena pa kapljice vode i ledeni kistalii ine ukupan voeni
!
zbog velike vaostiu biolokim procesima. on je sastavni
najvei dio, ve i sadraj afonosfere. Vodena para u atmosferu dolazi isparavanjem vode s povrina oceana i
dio mn-ogih organskih spojeva moa, jezea i rijek vlanog zemlji ledenih powina i biljnog pokriva8a. U atmosferi
(bjelanevine). Budui da je to inertan plin, ieko se
spaja s ilg# atmosferskim vodena para pretvara u vodu (ukapljivanje ili kondenzacij; i^uled (oblaganje ili de-
se
sastojcima, osim pri elekhinim pra'ienjima. U odnosu'pi"'n"
sastojcima slabo upija Sunevo naee. Spojevi duika sudjeiuju
-ii* atmosferskim pozicija) te kao oborina plda a
tlo. Za ispaavanje vode nula je topn{ t.ko da je
i p oborina. isparavanje vode vaan ureiivatemperature. Vodena paa upija u znatnoj mjeri Sunevo
Kisk je veoma vaan sastdak atmos-fere bez kojeg n "ffiao.;u
po'tofii org*ski ivot i
na Zem|ji. Vrlo je j"k -z" Zemljino aa,ejete tako na jo jedan nain utjee na tempeiaturne prilike u atrnosferi i na
" oksidator te se lako spai s arugm
Sunevo, a manje i Zemljino aa,enje.
Dobro upija
"l-.oirnu. Zemljinoj powini'

^ _
rgon, neon, helij, krpton i ksenon kao plinovi nemaju varu ulogu u atmos- .
Atmosfeske pimjese - aeosol su sasci atmosfere. To je nrnotvo krutih i tekuih
primjesa koje lebde u zraku (estice prine, dim soli, kapljica iselina i luin
ferskim procesima. bakterije i
drugo) te se u atnosferi 2|az.eu wlo promjenljivom broju. Vrlo su malih dimenzij
Ugljini dioksid vaan je za iuot na Zemlji (sudjeluje u asimilaciji biljaka) i
i zbivaqja poetla (kozmikog i
u atmosferi. ovaj spoj znatro upija Sunevo, a naroito Zmljnoaaenje, ;lako olebaju.uglavnom izmerr 9.l i29 pm. Razliitog su zemaljskog).
utjee na Cestice koznikogpodrljetla uglavnom se nalaze na veim visinama i-vrlo polako
toplinske uvjete Zemljine povine i prizemnog sloja zraka. se
o'oama vis" ioraa
"t ...ain". U najmim
kopna nego iznad oceana. Vie ga ima izad, naustr.isnn g."a'tr'
taloe' Neke procjene pokazuju da na visinamaiznad, t00 km ima oko 2.9.10
mike praine promjera oko 1.5 pm.
k;;
koliinama ima ga u polarnim krajevima, a u dnevnom hoJu najvie gu
i*u nou (nema Aerosol ulazi u atmosferu iz prirodnih izvora isparavem vode, erupcijama vulkan
procesa asimilacije kod biljaka). U dvadesetom stoljeu
zam1eu1e..!ou*1" koliina poanma,-.razraaemprimjesa vjetrom, radioaktvnim raspadanjem-itd
ugljinog dioksida naZem|jizapnbllno^l0% (pripisuje.. *t
opog"*p"a"ul. .,-ili"a izvoakoji
su posljedica ljudske djelatnosti (industrija, gradska sredinai. .'ii"" zemaljskog
ozon je wlo vaasastojak atmosfere, pojav-luie se na vsina a oa o podrijeta
ao 70 lqn, dok mogu.se podijeliti na orgaske i neorganske. orgarske su pelud, bakterij;
najveu koncenftaciju dosee u sloju izrneu20-i-35 km (s'tratosferski i drugi mitco-
zon). Podruje organizmi, a neorgenst suproizvodi izgaranj dim, a
prostiranja ozona zove se ozonosfera. ozon upija prosjeno vulkanski pepo, prain razne
pribtio a% lrye Suneve soli, kapljice kiselina i luina itd. Broj estica aerosolabrzo....;u;e
energije koja prolazi lcroz afunosferu, a nalazi u ult u5obiestom spelcu. lt u1*eu.to poveanjem
nadmorske visine, tablica 3.3. Naisine dolaze prije svega
naejeima snano bioloko djelovanje (sudjeluje '" u stvaranju vitamina zahvaljujuei gibanjima zrak po
D, ubija bakterije i visini pri. kojima se mijeaju nii i vii slojevi airnosfe e' Tee i veci eestice
druge mikroorganizme), stoga bi znatn1j,e pioene koliine ozona dovele do promjena te su u visinama uglavnom najsitnije estice. Najvie
bze se ta|oe,
estica aerosol a je inadindustrijskih

5+
35
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA SASTAV I PODJELA ATMOSFERE

i gadskih sredina, a najmanje iznad mora (tablica 3.4). Takoerpostoji godinja i dnevna , TRoPoSFERAje najnii i najgui sloj atnosfere. U njoj je vei dio ukupne mase
promjena koliine aerosola. Ljeti i daqju, kad su gibanja ztakapo visini izrazitija nego zimi obiljeava je opadanje temperature s visinom, vodoravna (horizontalna) i us-
atnosfere.
i nou, koliina aeosola, posebno ona veih dimenzija, poveanaje na veim visinama. U
oravna (vetikalna) gibanja zraka, u qioj se nalazi gotovo sva vodena par pojavljuju se
afrnosferi se u manjim koliinama nalaze neki radioaktivni elementi koji dotaze u nju kao
blaci, tj. ona je sredina u kojoj se zbivaju gotovo sve wemenske pojave. Visina troposfere
proizvodi aspadanja radioaktivnih tvari to se nalaz na Zemljinoj povrini. Koliina ra-
nije stalna, mijenja se tijekom wemena s promjenama wemenskih prilika i prostomo, oso-
dioaktivnih elemenata je malena i pronfenljiva, a veaje iznad kopna nego iznad mora.
bito s promjenom zemljopisne iine.Najvia je imad ekvatora, gdje dosee visinu izmeu
Posljedjih nekoliko desetaka godina vee koliine radioaktivnih elemenata dolaze u atmo-
16 i 18 km. Porastom zemljopisne irine visina joj se smanjuje, tako da je u umjerenim
sferu kao posljedica ljudskih djelatnosti. Vanost aerosola je velika. on upija i odbija dio
zemljopisnimirinamaizmeu9i12kITt'aupolamimod6do8km.Temperaturauho_
Suneva i Zem|jina za,enjai time znatno utjeu na energijsko stanje atmosfere i Zemljine
posferi opada u prosjeku s visinom 0.65 'Cl100 m, te su temperature na njezinoj gornjoj
povrine. Neke od tih estica su topive u vodi (higroskopne), dok su druge netopive (higro-
granici wlo niske (-40 do -80 "C). Iznad ogranienih dijelova Zemljine povrine moe tem-
fobne). estice, osobito higroskopne, posebno zu vane u'atmosferskim procesima kao
peratura povTemeno ostati nepromijenjena prema visini (izotermija) ili ak rasti s visinom
kondenzacijske i ledenejezgre pri stvaranju oblaka, magli.i oborina. Boja neba uz vodenu (temperatuma inverzija). Prostrana podruja inverzije obino se nalaze u zimsko doba
paru ovisi i o veliini i broju estica aerosola. Kupnije eticevie rasipaju infracrveni dio
godine u viim zemljopisnim irinama na visinama do 3 km, kada se donji sloj zraka jako
spektra pa nebo poprima sivilo. Sitne pak estice uvjetuju rasipanje ultraljubiastog spekha
hladi u polamoj noi. Troposfera se moe podijeliti u dva sloja (vie u toki 9.6):
pa nebo poprima plavu boju. - planetarn granini sloj od Zem|ine povrine do visina izmeu 1 i 1.5 lm, gdje je
prisutno djelovanje Zemljine povrine i turbulentnog trenja na gibanja zaka, a meteo-
Tabtica 3.3. Broj estica aerosola u cm3 po visini roloki elementi imajv izr*iri dnevni hod"
- slobodna troposfea (srednja i gornja), u kojoj se u prvoj priblirosti moe zae-
Visine ftm) 0.1 0.5 a J 4 5 mariti utjecaj Zemljie powine.
Aerosol od s0000 8000 3000 700 200 100 50
cr3) do r50000 25000 I 1000 500 800 400 150 TROPOPAUZA je tanak meuslojizmeutroposfere i stratosfere, ija debljina koleba
od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometa a ob1ljeavaje vrlo mala proena
Tablca 3.4' Broj estica aerosola u c jmad'razliitlhpodloga temperature s visinom (rije ,,pauz' omaava zaustav|iaie). U nekim sluajevima hopo-
pallza moe iezavati, a u drugima se javljaju dvije, pa ak i hi tropopauze jedna iznad
Podloga Aeosol (c') druge. U ljetnim mjesecima tropopauza se nalazi na ve im visinama nego zimi.,U ekva-
Industrijski grad 150000-500000 torskom podruju temperatura na visini hopopauze koleba izmeu-70 i -80 oC, a u umje-
Manji grad 20000-s0000 renim i polarnim podrujima od -40 do -60 oC. Tropopauzu esto obiljeavaju iaazita
Polja 10000 vodoravna gbajaaaka, dok su uspravna vrlo slab osim u podrujima iezina prekida.
Morska obala 10000
Ocean 1000 STRATOSFERA je idui sloj atmosfere koji se nadovene a troposfer odnosno
topopauzu, a prostie se do visina 50-55 kn. Donja polovca stratosfere, do priblino 30_
U heteosfer relativni odnosi koliina plinova vie nisu stalni, zajedno s molekulama 35 k zqve se hladna stratosfea jer je u njoj tempeatura niska i malo se enja s
duika i kisika pojavljuju se i iihovi atomi, a na wlo velikim visinama javljaju se atomi visinom. Gornji sloj je topla stratosfera i u qiemu temperatura raste s visinom zbog upija-
helija i vodika. Raspadanje molekula plinova posljedica je Suneva na,a i vrlo visokih nja ultralubiastog Suneva aaenja u su ozona. Tako je u gomjim slojevima stratosfere
temperatura koje su na tim visinama. temperatura oko 0 "C s moguim odstupaqiima + 20 'C' Gibanja naka a stratosferi su jaka.
Na visinama izneuZ?i 30 km mogu se pojaviti tzv. sedefasti oblaci (toka 10.3).

STRATOPAUZA je tanak prijelazri sloj od stratosfere pema mezosferi, takoer

3.3. Podjela atmosfee
oznaen vrlo malim promjenama temperatue s visinom.

3.3.1. Podjela atmosfee prema tempeaturi
ovisno o promjeni temperature s visinom atnosfera se moe dijeliti na nekoliko slo-
jeva: troposferu, sfuatosferu, mezosfeu, termosferu i egzosferu te na meuslojeve: tropo_
pauzu' stratopauzu' mezopauzu i termopauzu' Najvei dio razmatranja u ovoj knjizi odnosi
se na troposferu, a samo manji na ostale dijelove atmosfere.
MEZOSFERA je sloj koji se nadovezuje na stratopauzu. Njezina je gornja ganica
piblino na visini 80 l<rn. Temperatua zraka u tom sloju opada s visinom te u goiim
slojevima dosee wijednosti -85 do -90 "C.
TERMOSFERA je s koji se nastavlja na mezopauzu' a dosee visinu od 800 km. U
qjoj temperaura naglo raste (na 200 km temperaturaje oko 900 oC, na 600 km dosee i

JO
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA SASTAV I PODJELA ATMOSFERE

2000 'c). Dnevna kolebanja temperature takoersu vrlo velika - oko 1000 "C. Valja imati Shematsk prikaz ushoja atrrosfere dan je na slici 3'1' Uz vec prije navedene osobine i
na umu da te visoke temperafure ne ine. posebne probleme raketama i satelitima, jer je na poiave u atmosferi, uoavaju se svijetlei noni (srebrnasti) oblaci (oka t0.3) te mlazre
tim visinama zrak vrlo rijedak. Visoke su temperature posljedica uprjanja Suneva zraenja .t'uj. (*tu ijakanaastrujanja na visini).
u atomima kisika i duika.

EGZOSFERA je vanjski sloj atmosfee koji se nadovezuje na termosferu i gubi u fifu 'et.o.oloki- sateliti
svemiskom proshanstvu. ovdje je temperatua wlo visoka, dosee wijednosti 4000 oC, pa p tfl visna 1500 36080 kn
t

t'
su molekule i atomi plinova u stanju plazme i gibaju se kaotino. Pojedine wlo brze estice b:. o
L
(> Ll.z las) izlijeu u metluplanetami prostor. Istodobno ,estice zvanzemaljskog pod- so
rijetla ulije u u gornje slojeve gdje bivaju zarobljene djelovanjem Zemljina magnetnog t u

polja. r
N
@
800

3.3.2. Podjela atmosfee pema elektrinoj vodljvosti

li
Atmosfera se moe azmatatiprema elektrinoj vodljivosti koja ovisi o koncenhaciji
elektrino nabijenih estica (ioni i elelroni)'Ionizacija naka je veinom posljedica Sun-
E\*
eva zaenja i kozmikih zraka, iako moe nastati i kao posljedica radioaktivrrosti, 1
elektrinih pranjeja,procesa izgaraja itd. od visine 50 do 60 km navie naglo se
s00
polano
sv jetlo ,d|
E-sloj.
poveava koncentracija elektrino nabijenih estica, stoga se taj sloj atnosfere zove
{08
ff t
IONOSFERA. B
L
Fe:slitj n
o

Ionosfera se sastoji od nekoliko slojeva. D-s je na visinama izmu60 i 90 k

o
.'
g
nastaje zbog uptjanja ultraljubiastog Suneva zraeja,slabo je iz:aen, ima dnevni hod
Eo
koji se oituje u njegovu slabljenju i nestajanju^tijekom noi. U njemu prevladavaju nega-
tivni ioni i slobodni elektroni (koncentracija l0o m'). Ovaj sloj, premda slabiji od ostalih,
vaarje zbog ienja elektromagnetnih radiovalov jer ih jae upija nego li h odbija. Zbog E1';iij
prisu rosti toga sloja tijekom dnevnih sati ujnost radiopostajaje osjeho slabija, loaje u
predveerje ili praskozorje zbog raspadanja odnosno stvaa toga sloj a u nonim je
satima ujnost radiopostaja najbolja, tj. uju se i one daleke postaje koje se inae ne uju.
E-sloj (Heavisideov sloj) pojavljuje se na visinama 90 do 150 km, a nastaje kao posljedica
uprjanja X-naa (toka 4.l). U njemu prevladavaju elektroni (1.5'10'' m-3). Jako odbija
radiovalove, osim ultrakratkovalnog (tIK podruja. F-s (Appletonov sloj) nalazi se na s9jetlfi noi gbtagii
'*-
i i
visinama izmeul80 350 km. Nastaje zbog upijanja X-zraenja ultraljubiastog 5LsEo-ffig.101.g.1-_
zra,enja. U njemu prevladavaju pozitivni ioni. Kad je Sunevo naeje inaen1je (Ijeto,
dan), razdvaja se na dva sloja F1 (koncentacija 4'l0ll m-3) i F2 (16'l0'' ma)' G-sloj nalazi
se na visinama izmeu400 i 500 krn. r g
------ -t$gpggL
j! ;+
idio0nil
l,'.
konp. bez'
U velikim visinama (izlad 400 km) gibanja naelekhizianih estica wlo su izraena i :s,ti' oblt i
ot. *o,
.sE_d E c giairei' pe
sve vie pod utjecajem Zelrljna magnetnog polja, te se odvijaju uglavnom u smjeru mag-
netnih silnica. Iznad 1000 km, u magaetosferi, gibe takvih estica odreeno je iskljuivo E.
j---i-:-
;+sl,';
i6
Zem|jinim magnetnim poljem. Tu pose Yan Allenov pojasevi zraenja (vanjski i
unutanji)' tj. pojasevi jakog nagomilavanja naelektrizianih estica. Taj pojas Zemljina 6ge 50e, 1!9 fic
aaenja debeo je 9 do 12 Zemljinih polumjera. U viim zemljopisnim iinama na velikim FkJata
visinama (iznad l00 km) pojavljuje se polama svjetlost kao posljedica djelovatja Zemljna
magnetnog polja na korpuskularno Sunevo zrae. Stika 3.1. Ustroj atnosfere (PMS polam SMS suptropskarnlana struja) @imem i
Hckel, 1979)

38 39
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA SASTAV I PODJELA ATMOSFERE

Tablica 3.5. Standardna atnosfera (ICAO i Us) 8.31432 kJ K-' mo'. Za troposferu temperatuni gadijent po visini je (do visine l l000 m)
-0.0065 K/m (-0.65 "C/100 m), za donju stratosferu do visine 20000 m je 0.0 K/m (0.0
Visina Temperatua Tlak je 0.00t0Im (0.l0 'Cl100 m). Izmeuvisina od
Gustoa Bzna Sila "C/100 m), allz'meu 20000 i 32000 m
geopotencjal geometijska zraka zraka zraka zvuka tea 32i47 kninrosi 0.0028 Im (0.28 "C/l00 m), od47 do 51 km je 0.0Im (0.0 'Cl100 m),
onm) m) oC) hPa) fts r3) mls) (m s-2) od 51 do 71 km je -0.0028 Im (-0.28 "C/100 m), a od7l do 80 lon je -0.0020 Im (-0.20
0 0 1s.0 1013.3 t.225 340.3 9.8066 .C/100 m). Osnovni podaci standardnih atmosfera prikazani su u tablici 3.5.
500 500 I 1.8 954.6 1.t67 338.4 9.8051
1000 1000 8.5 898.7 1.112 336.4 9.8036
ts00 1500 ).J 845.6 l.U) 334.5 9.8021
2000 2001 2.0 795.0 1.007 53-) 9.8005
3000 3001 -4.5 701. I 0.909 328.6 9;t974
4000 4003 -l 1.0 616.4 0.819 324.6 9.7943
5000 5004 -17.5 540.2 0.736 320.5 9.7912
6000 006 -24.0 471.8 0.660 316.4 9.7881
7000 7008 -30.s 4t0.6 0.590 312.3 9.7851
8000 8010 -37.0 356.0 0.525 308. l 9.7820
9000 90r3 43.5 307.4 0.466 303.8 9.7789
10000 10016 -50.0 264.4 0.413 299.5 9.77s8
I 1000 11019 -56.5 226.3 0.364 295.1 9.7727
12000 t2023 -s6.s 193.3 0.3n 295.r 9.7697
15000 15035 -56.5 120.4 0.194 295.1 9.7604
20000 20063 -56.5 s4.7 0.088 295.1 9.74s0
30000 30142 -46.5 tt.7 0.018 301.8 9.7t43
40000 40253 -22.1 2.8 0.004 3t7.6 9.6836
50000 s0396 -2.5 0.8 0.001 329.8 9.6530
r00000 -63.2 3.104 5.10-8
200000 962.7 1.10-6 3.10-10
400000 1214.2 4.10-8 6.10-r2
600000 1232.9 3.10-e 5.10-13

3.4. Meilunaodna standadna atmosfea

Meteoroloki elementi (temperatua, tlak, gustoa i dugo) vrlo su promjenljivi u
prostoru i wemenu, pa se najeegovori o srednjim vrijednostima. Standardna atmosfera
je odretlena kao idealizirani model atmosfere, koji slui za azna raunanja u meteo-
rolokim i drugim djelatnostima. U uporabi je vie standardnih atmosfera, iako se nastoje
svesti samo na jednu. Meunarodna organizacija za civilnu zranu plovidbu (International
Civil Aviation organization - ICAO) usvojila je Metlunarodnu standadnu atmosfeu
odreenuuz ove preostavke: zanak vrijede zakoni idealnog plina, tlak zraka opada s
visinom pema'Laplaceovoj jenadbi(toka 6.2), a temperatura je odreenatemperatur-
nim gadijentima po visini. Polaari su elementi odreeniza sredniu morsku razinu na
zemljopisnoj iini45o, gdje je sila tea9.80665 m s-2,^tlak z;aka |Oli'25 hPa, temperatua
naka 288.15 K (15.0 oC), gustoa naka l.2250 kg m-'. Nadalje, srednja molekulska masa
naka je 28.9644 kg/mol, ledite vode 273.15 K (0 'C), dok opa plinska konstanta izrosi

40 41
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA TOPLiNSKA ENERGIJA ATMOSFERE

Koeficijenti upijanja i proputanja svojstveni su za debljinu sloja neke tvari. Pri

uprjanju valja razlikovati upijanje u povrinskom sloju ili pak upijanje po cijelom obujmu.
Koeficijent odbijanja svojstven je samo zatankj sloj i stanje powine.
4. TOPLINSKA ENERGIJA ATMOSFERE
Tablca 4.1. Spektar elektomagnetlrih valova

Toplinska energija osnovnije dio energije atmosfere. Toplinaje energijsko stanje ne- Frekvenciia Valna dulina
Ime i vsta valova
ke fuari, energija sveukupnog molekulskog gibia tvari. Temperaiwa tiaje pokatelj (s-') (m)
energijskog stanja njegove tvari i razmjernaje prosjenoj kineti8koj .o..gi;i molekula tvari. 0 @ istosmjerna struja
Razlika izmeutopline i temperature dana je u toki 5. l. Kotiin toplin aio je unutamje J 108
energije tijela koja prelazi'na drugo tijelo zbog razlka temperatura in tieta. Taj pnjelaz 30 izmjenina struja
topline s jednog tijela na dugo uzokuje porast temperaturb tijela na kop prelazi toilina 3-lo2 106 103 km
(pad temperature tijela koje predaje toplinu), a moe prouzroiti i promjeru agregatnog
sta-
3KHz telefonija
nja i druge promjene.
3.105 103 lkm dugi radiovalovi
Toplinska energija se iiprocesima zaenja(adjacje),voenja (kondukcje) i 3t\ltrIz srednji radiovalovi
penoenja (konvekcje). Zraejeodnosno radijacija predstavlja ienjJ energij. u otlu kratki radiovovi
elektromagnetnih valova koji se mogu iriti u vakuumu ili u ne sredini. Voenjeodnos- 3-108 I lm UKV
no kondukcija jest ireie energije kroz sredinu, mudjelovem tvari sredine i energije 3GHz radarski valovi
(toka 5.4). Prenoenje odnosno konvekcija jest irenje energiji ve711e za gibanje
estica
3.10r0 LO-2 lcm milaovalovi
tvari koje nose vie ili manje energije (toka 5.4). lmm
3.10r2 104
10 pm infracrveno
4.1.. Zra,enje tjela 3.10r4 t0-6 l rm
vidljivo
ultraljubiasto
.'.lyaekao prijenos energije s nekog tijela jest titranje elektromagn'etnog polja koje
3'10t7 nn
se iri brzinom svjetlosti. Elekhomagnetni valovi mogu imati ..^..r'uloe duljine odnosno
X-zraenje
frekvencije (tablica a.\. T1 ina,eaenergija moe do i do nekoga dugog i"la toje tu
sada upadnu energiju E djelomino upja (apsorbia) , oatja (elektr") i
p.opust" y-naeje
(transmitra) , te se moe pisati:
3.102r 10-r3

E:E"++ 4(1) Upjanje (apsopcja) energije u nekom tijelu zlaida je ono povealo svoj ener-
gijski potencijal, to znai da tijelo moe zaitienergiju u postor.
Podijeli li se cijeli izraz s ukupnom energijom, odeujuse tri koeficijenta: a,1 koeficijent Ako je za neko tijelo rr: tr: 0, slijedi da je koeficijent upljanja l, odnosno da tijelo
upijanja (apsorpcije), 11odbijaja (refleksije) i 1proputanja (transmisij):
pouno upija svu prienu energiju. Tada je to cno tjelo (teorijski pojam)' dok se u
drugim (stvamim) sluajevima govori o sivom tijelu (ar < l). Valja napomenuti da neko
^E"E"E, ='
al'=B' t}= 4Q) tijelo moe imati svojstva cnrog tijela sano za naejeoreene valne duljine (npr. snijeg
je gotovo cmo tijelo za infracrveno aaenje).
Cmo tijelo, a takoeri sivo tijelo zrae energiju. Plinovi aa,eEv' v4laste Qnijske)
pri emu }u omaava valnu duljinu elektromagnetrog vala s obziom na to da su ti koefi- spektre, . aae energiju na svim valnim duljinama, ali se sve valne duljine ne aae istom
cijenti jo ovisni i o valnim duljinam a indeksi a, r i t oma,avaju apsorpciju, refleksiju i jakou. omjer izraene energije sivog i cmog tijela istih temperatura jest koeficjent zra-
transmisiju. Tako se olazido inaza: enja (emsije). Kichhoffov zakon predstavlja jednakost koeficljeatanaenjai upljanj
tj. tijelo aai onoliko energlje koliko je primilo. Budui da koeficijent aa,a tijela ovisi
a1 tt1 : l 4(3) o valnoj dulini, izagivi (emisijski) spektar openito nije slian spektru cmog tijela.

42 15
ili
ii I

oplR l pooRsKA METEoRoLoGlJA ToPLlNSKA ENERGJA ATMoSFERE

,li]ii
il1il i
Raspodjela toka izraene energije E1 zajedinine razmak valne duljine (d}" = l) pi
odreena iz Stefan-Boltzmannova zakona je temperatura zraenja. Nejednakost tih tem-
nekoj temperaturi T ovisi o valnoj duljini to je sadrano u Planckovu zakonu:
peruturazaeko tijelo zrrai da ono nije cmo tijelo.
iii,li,il
2nhc2 I odbjanje (refleksja) moe biti raspreno (difuzno) i usmjeeno (pavilno). Stoga
''t'J=_ Fl'Tl 4(4)
se koeficijent odbijaqia (refleksije)
moe rastavti na dva dijela:

J s;,^ k" Boltzmannova konstanta (kg :

|liri'i
pri emu jh Planckova konstanta b = 6.626'10-'o : rM + r^I 4(7)
1.3806'1043 JK), a c brzina svjetlosti (c: 2.99792s ro! Razdioba te energi.ie vilo ie
'9.
ovisna o temperafuri i valnoj puljini, to se vidi na slici 4.l. Tako je pri temperaturi 200 K gdjeje rp koeficijent rasprenog odbijanja (difuzne refleksije), a rp koeficijent usjerenog
najvea energija blizu 5 W m-2, za 300 K (temperature na Zemlji) j pietco :W r2, dok je odbija. I ovdje L omaava valnu dulinu elektromagnetnog vala s obzirom da su ti
pri 6000 K (temperatue na Suncu) osjetno ve,apre|azi lo'w '. Nadalje, to je ve a koercijenti jo ovisni i o valnim duljinama. Za glatku povr'inu rp je manji od rp, dok za
temperatura, to je najvea energija pomaknuta pema manjim valim duljinama. sitnu hapavu povrinu rp je vei od .. Pod sitnom bapavom powinom razumijavaju se
dijelovi powine ili estice ije dimenzije mogu biti najvie za jedan red veliine vee od
ll:
.:
Er(T) !llli'z) valne duljine upadnog zaenja.
Raspreno odbijanje (difuzna refleksja) energije najeese dogaa u sredini gje
ima mnogo sitnih estica. Budui da estice nisu istih dimenzlja, postoji ovisnost rasprenja
upadne energije o valnim duljinama. estice wlo malih dimenzija dju vrlo vekraspr-
enje zraenja malih valnih duljina, a stice veih dimenzija podjednako rasipaju u svim
dijelovima spektra. Raylehov zakon vrijedi za estice lja je veliina jedan red veliine
manja od valne duljine upadnog naea:

1) n3
k",='-";(m-l)r
_' 3N' 4(8)

gdje je lrkoeicijent rasprenja na sitnim esticama (orqjer izmeurasprene i upadne

3.0 3''5 }r(1) energije), N broj molekula u jedinici obujma, m indeks loma sredine (o lomu u toki l2.5).
Zbog toga se u atmosferi obino mnogo vie rasipa ulhalubiasti, |ubiasti i plavi dio
spektra, jer se upadno na:e rasprava uglavnom na moleul ama zaka (plavehito neba).
Kod estica veliine istog reda oreda veliine veeg od valne duljine upadnog
Slika 4.l. Energija inaivanja cmog tijelaprema valim duljinama i temperafuri zraenjazakoi raspravanja zratno su sloeniji (Meova teorja):

[Ikupna energija koju zrai neko tijelo po svim valnim duljinama E(T) dana je Stefan- kdr:N ?' f( 4(g)
Bolmannovim zakonom:
gdje je ka koeficijent rasprenja na krupnijim esticama, r polumjer estice, f(/ je funkcija
ukojoj je2g:
E(T):6 o I 4(s) Qt|}".
Za estice dimenzija veih za jedan red veliina od valne duljine upanog zaai
je Stefan-Boltznannova konstanta (o' : 5.670. 1 0-8
gdje j.e e faktor razmjernosti (e < t), a o vee, sve vie dolazi do i.aaaja usmjereno (lravilno) odbjanje, tj. geometijska optika'
w n'IC')' Faktor razmjernosti e brine o tome je li neko tijelo cmo (e: 1) ili sivo (e < 1).
Najvee wijednosti aaene energije nekog tijela pri razliitim temperaturama opisuje Proputanje (tansmsija) zraenja je svojstvo propusnosti slojeva ela kroz koje
pro|azi na,eje. To svojstvo je projenljivo i ovisi o valnim duljina. Koliina proputene
Wenov zakon:
energije
ovisi i o dul,;-ini puta z aejalsoz tije\o:
I-* T : const. : 2.8978 l0-3 m K 4(6)
E.1
_kt l
=, 4(10)
gdje I.* omaava onu valnu duljinu kojom tijelo na temperatui T z:ai najvie energije
(slika 4.1). Temperatura odenaiz Wienova zakona naziva se temperatura toje, a ona gdje je E1upadna eergsjazavalnu duljhu },, a koeficijent proputanja (foansmisije).

44
45
'llili,i,
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA TOPLINSKA ENERGIJA ATMOSFERE

energije na sjevernoj polutki na pojednostavljenoj slici 4.3 pokazuje za vnjeme afela (u

lipnju) poveanje energije s poveanjem zemljopisne irine, dok je velik pad u perihelu (u
4.2. Sunevo zraenje i atmosfea prosincu), tako da se u godinjem prosjeku Sunevo na,enje smanjuje s porastom zem-
ljopisne irine.
Kako se iz dana u dan postupno mijenja udaljenost zemlje od sunca, tako se postupno
mijenja ijakost Suneva zraenjakoje dolazinagonju gancuatmosfere' Za standardnu {J-2an-t)
mjeru Suneva na,enja upotrebljava se ona energija koja postoji na gomjoj granici atmos- 0
fere, kadaje Zemlja na srednjoj udaljenosti od Sunca. Ta standardna mjeazaejaaziva
se Suneva (solarna) konstanta, i znai tok energije Suneva naejau jedinici y1emena -/ -.'i'' 30
na jedinicu povrine - okomite na upadno naejena gornjoj granici atmosfere pri srednjoj godina,/
udaljenosti Zemlje od Sunca. Valja napomenuti da Suneve zrake ne dolaze na zemlji
-f
, ;'
paralelno, ve se vrlo malo raz1laze. U praksi, zbog wlo vlike udaljenosti Zemlje od Sun- g
-/ ,'- zLlrr'
ca, dri se da su zrake paralelne. Inae se Sunce vidi sa Zemlje pod kutom izmeu31'28'' i
32' 33", to zlaipod kutomprib|ino l/2". TB !0
erenjima i raunanjima utvrena je veliina Suneve (solame) konstante So : 1.370
kW m-', premda se pravi iznos zaenja mijenja tijekom godine u razmaku od l.340 do I
1.431kWm'. Jl po tl lo 8ao 7go 600 5Bo 40o IEo 2Bo lBo
Glavnina spektra Suneva zraadijeli se na fui podruja: ultraljubiasto podruje
',.li valnih duljina od 0.2 do 0.4 pm (8.l% energije) vidljivo od 0.4 do 0.76 ym (45'% enr- stika 4.3. Razdioba Suneve energije na gomjoj granici atmosfere za
gije) i infracrveno podruje od 0.76 do 24 pm (46.8% energije). Prema Planckovu zakonu 22.|ipnj 2l. prosinca i godinu prema zemljopisnoj irini
najvea je energija Suneva zraenja pri valnoj duljini t'^* = 0.474 pm. Razdioba na,enja
na gornjoj granici a nosfere, prije sveg odreena je astronomskim imbenicima (revo- - zemljopisne iinemogu posluiti za odeivanjepojaseva
Proene naenja zbog
lucija, vrtnja i nagib osi Zemlje) i zemljopisnom irinom, to prikazuje slka4.2' Suneve (solane) klime, tablica 4.2.

9Be 90e Tablca 4.2. Suneva (solama) klima

600 6ge
09 {Bit Poiasevi z. irina
," 30o Bgo ekvatorski ooias 0-10'
ii
zao
fr. 1go
2Bo tronski noias l0 -25"
ri: gc suofrooski ooias 25 - 35"
t,.
l
!oo
tt 0o poias umierenih irina 35 - 60"
E qo 0o suboolami ooias 60 - 75'
polarni poias
? 9q 200 75 -90'
lgg 30e
0o 0c Dnevno naejena nekom mjestu Zemlje ovisi o upadnom kutu Sunevih naka a
plohu. Nadalje, zbograzlite duljine dana ukupno zraenje se takoe
600 600 enja.
I'
900 g0'
II. In. Iu. lJ, UI' uII.uIII'I-l{. !{. I. ffiI.
njesGi
4.3. Upijanje asprenje Suneva zrenj u atmosferi;
Ska 4.2. Razdioba Srrneve energije (MJ m" dan-l) na gornjoj granici atnosfere
tijekom godine prema zemljopisnoj irini
albedo
Sunevo na,enje koje dolazi do ZemLje djelomino se odbij a djelomino ulazi u
Prvi pogled na sliku djeluje zbunjujue, npr. u lipnju izgledanelogino daje najvee
atmosferq te prolaskom koz nju nastaju odeenepromjene koje se oituju u slabljeiu
na,enje na N polu. To je ipak tono, ali e ?p'to to je na polu najvece Sunevo zaeje,
toka zraenja.
ve, zbog toga to je dnevno trajanje aaenja gotovo 24 h (polarni dar). Razdioba Suneve

46 I
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA TOPLINSKA ENERGIJA ATMOSFERE

Plinovi imaju svojstvo vrpastog (selektivnog) ili pounog upjanja dijela spektra
naenja. Koeicijent upijanja (apsorpcije) ovisi o valnoj duljini zraenja i o stanju plina.
Uptjanjem naenja molekule mijenjaju temperaturu, kemijski sastav i elekhina svojstva.
Vano je pripomenuti da se donji dijelovi atmosfere uprjanjem Suneve energije slabo za-
grijavaju (1 do 2 "C); zagrijavanje je vezano za druge procese. Kemijski i elektrini procesi
osobito se iskazuju u viim slojevima atmosfere (ionosfera). Upijena energija zaenja ovisi
o gustoi plina o debljini sloja koz koji prolazi zraenje, iz ega proizlazi da promjene
upljanja Suneva zraenja nastaju zbog promjena koliine plinova i drugih primjesa.
Glavni atmosferski plinovi duik i kisik upijaju Sunevo za,eu visokim sloje-
vima atmosfee (visoke temperature), tako da do Zemljine povrine ne dopire zra,enje Ija
je valna duljina u podruju od 0.02 do 0.2 pm. ozon jako.upija u ultraljubiastom dijelu
spektra, gotovo pouno u rrsponu valnih duljina od 0.1 do.0.285 pm. Upija i malo elektro- Slka 4.4. optika masa atmosfere
magnetnog na,enja u vidljivom spektra. Ugljini diokiduglavnom upija infracrveno
zra,ejeu valnim duljinama od 2.6 do 2.8 pm' Vodena para upija u infracrvenom dijelu Tablica 4.3. optika masa atrrosfere u ovisnosti o zenitnoj udaljenosti Sunca
spektra. Upija energiju u podruju nekoliko valnih duljina: 0.93 pm, l.l3 pm, 1.37 pm i
1.85 pm. U prosjeku, vodenapaaupija oko 15% energije Sunevazraenja, tj. mnogo vie Zenitna udaljenost Sunca, 0
nego ozon i ugljini dioksid. Svi ostali atmosferski sastojci wlo slabo upijaju Sunevo 0 1101201301401s01601701801 8s I sz I ss I so
naenje. Tekue i krute atmosferske pimjese nevrpasto (neselektivno) upijaju zraenje. optika masa atmosfere, M
ovisno o njihovoj koliini razrnjema je i koliina upijenog zraenja. 1.00 I 1.02 | 1.06 I 1.15 | 1.30 | l.ss I t.e9 I 2.90 I 5.60 I 10.32 I rS.rS I 2il0 I 38.24
Promatrajui koliinu upijene Suneve energije, moe se zakljuiti da atmosfera dje-
luje kao prozor osunavanja (insolacije) kojije otvoren u podruju od 0.32 do 0.9 pm. o Iz tablice je uoljivo da atnosfera ima optiku masu 2 pri zenitnoj udaljenosti Sunca
uptjanju dugovalnog zraenja govoit e se kasnije. 60o, dok je u smjeru obzora optika masa priblino 38 puta vea od optike mase u smjeru
Rasprenje (dfuziju) zraenja izazivaju molekule plinova i estice koje lebde u zenita. Slabljie energije zaauz godinje promjene ovisi o dobu dana. U jutamjim,
atmosferi. Kad zraenje padne na neku molekulu ili esticu, pobudi je na titranje i ona odnosno veejim satima, kada je Sunce blizu obzora, njegove zrake prevaljuju looz
postaje novi izvor elekfromagnetnog zraeja.Svu primljenu energiju izvor predaje dalje u atmosferu dugaak pu dok je u podne taj put kratak. Kae se da je optika masa atmosfere
svim smjerovima, a qjezina jakost ovisi o veliini i svojstvima izvora. Rasprena Suneva oko podneva malena, a za wijeme izlaska i zalaska Sunca velika. Posljedica je da je jakost
energija najvie se iiatrnosferom u onom smjeru u kojem je i dola do atmosfere. Ras- zraenja u podne vea od one prije ili poslije podneva.
preno zrae u atmosferi djelomino dolazi do Zemljne powine, a djelomino se vraa Sunevo naejekoje padana vodoravnu povrinu naZemlji 12, ovisi ojakosti Sun-
u svemir. Zahvaljujui aspenjumogu se vidjeti predmeti u sjeni. Ya\jaznati da raspr- eva zraja I te zenitnoj udaljenosti Sunca 0:
enje, osim o veliini estice na kojima se dogaa,ovisi i o valnim duljinamanaenja.
Sunevo naejekoje dolazi do Zemljine povrine nije samo oslabljeno, ve su mu se I2=Icos0 4(12)
promijenile i odlike' to znai da se pomijenio i odnos energije koju donose kai i dulji
valov. Slabljenje Suneva aaejaovisi o rzikom stanju atnosfere (sadraj plinova koji Uinak naelja na podlogu iaazit je prilikom obasjavanja 'brdovitog
podruja, tj.
upijaju naeje,atnosferskim primjesama, oblacima, magli i drugo) zenitroj udaljenosti mnogo se jae zagnjavajllpowine na koje zraenje pada okomito. Ve je spomenuto da se
Sunca i nadmorskoj visini. Energija koju prima neka jedinina povrina Zemlje, ovisi i o energlja zraia mijeru'a s visinom, a kakva je promjena Suneva zraenja s nadmorskom
nagibu te powine u odnosu prema vodoravnoj ravnini. yiginom u podruju Alp prikazano je u tablici 4.4.
l

Jakost (intenzitet) naa neke valne duljine nakon prolaza kroz sloj zraka atmosfere ,, Tablca 4.4. Sunevo zraeie s promjenom nadmorske visine u podruju Alpa
11 dan je Lambert-Bee-Bougertovim zakonom:
Miesto Visina (m) Zra,enie (kW m-']
11 = Io, _l(h) 4(1 1) Davos 1600 1.1 I
Zugspltze 2960 t.t7
gdje je I jakost (intenzitet) naejavalne duljine na gomoj granici atmosfere (GGA), h Sonnblick 3 100 1.19
deb[iina atmosfere, a t1@) optika debljina atmosfere, koja se aziva optika masa M. Jungfrau 3460 t.2t
ovisnost optike mase o zenitnoj udaljenosti Sunca 0 dana je na slici 4.4 i tablici 4.3. Monte Rosa 4560 t.24

48 49
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA TOPLINSKA ENERGIJA ATMOSFERE

Suneva energija koja dolazi do Zemljine povine, nakon prolaska kroz atmosferu, u je u tablici 4.5. U navedenoj tablici vani su podaci koji prikazuju koliko energije dotle do
obliku je izravnog i asprenog (difuznog) zraenja, to se zajedno zove ukupno (glo- Zemljine powine u uvjetima srednje naoblake (sfupac: ukupno/naoblaka) i koliko te ene-
balno) zraenje. Slabljenje zaenjau viim slojevima atmosfere ini se ponajprije vrp- gije uplja q9dloga (podlognaoblaka). Uoljivo je da najvie energije lei u podrujima
astim (selektivnim) upijanjem plinova, dokje u donjem sloju izraeno nevrpasto upijanje zenljopisnih irina oko 20o. To su podruja s malom naoblakom (vedrina), odnosno fu su
i rasprenje u plinovima i drugim sastojcima zraka. Upijanjem i raspenjem slabe svi dije- ajvee svjetske pustlnje i najvie temperature.
lovi spektra, a najvie ultraljubiasti dio' Zbog toga se pri prolasku kroz atmosferu najve,a
vrijednost Suneva na,enja pomie od kratkovalnog prema dugovalnom dijelu, te je na Tablica 4.5. Prosjeno godinje Sunevo na,e koje dolazi do Zemljine powine i
Zemljinoj povrini orilike 0.56 pm (slika 4.5). Prema Planckow zakonu na GGA je pri i u podlozi zavedra vremena i uz srednju naoblaku z pojedinu
uptjanje u atnosferi
valnoj duljini },^^= 0.474 pm. odnos zaaultraljubiastog, vidljivog i infracrvenog 2mljopisnu irinu tijekom dana
dijela spektra nakon prolaza zra,en1a kroz atmosferu mijenja se, te je na Zemljinoj povrini
l:40:59. Taj odnos koleba ovisno o zenitnoj udaljenosti Sunca i sa sastavom zraka. toje Zraenje (MI m-'dan-') Upjanie (IV[I m-' dan-')
Sunce blie obzoru, to je ultraljubiasti spektar manji, a ast infracrveni spektar. Z,emljopisna
avno luspreno Ukupno Atonosfera Podloga
ina(')
E n-2)
0
vedro
20.0
vedo
3.9
vedro naoblaka
23.9
vedro naoblaka naoblaka
17.2 8.1 8.0 16.0
l0 19.9 ).t 23.6 18.0 7.8 7.7 16.5
20 19.5 3.5 22.9 18.9 7.2 7.0 t7.l
Sunvo zaenji na EEfi 30 18.6 3.1 2t;l r 8.3 6.3 5.9 16.3
40 16.6 2.9 19.5 r5.0 5.5 5.1 13.5
50 14.2 2.6 16.8 r 1.6 4.8 4.2 10.6
60 I t.3 2.5 13.6 8.5 4.0 3.2 7.7
sunevo zaeije uisina 35o 70 9.4 2.t r 1.6 6.7 3.4 2.4 5.6
l'.:'r'.!'.r, }
80 8.2 2.0 10.3 6.2 3.4 2.2 4.0
90 7.4 2.0 9.4 6.3 3.4 2.1 2.8
Zemlia 16.9 2.9 19.8 15.1 6.4 5.7 t3.6

Izravno i raspreno zraejeimaju inazit dnevni hod, a najvee vrijednosti postiu pri
s,5 t.8 najveoj visini Sunc d. u mjesno podne. Kako se mijeqia ukupno zraenje tijekom godine,
: !-idlj.i{p
lo lnfda F9eno plkazje tablica 4.6.
:".
i o '!
!;r o o ! Tablica 4.6. Ukupno zraenje tijekom godine, Zagreb
!i
!.i
rHq '5
XN !
- prosjek za, razdoblje 19 58-19 67 . 1MJ m dan_' 1

Slika 4.5. Razdioba Suneva i rasprenog zraeqja po valnim duljinama Mjesec

@imern i Hckel, 1979) lIu. ln.|rv.Iv. lvl.Iv. lvru. lx. lx. lx. lx. godna

Jakost rasprenog zraenja ovisi o proaanosti anosfere. to.|epozranost slabija,

tj. to je vee rasprenje, koliina energije koju donosi izavno Sunevo zraenje bit e
?'1"!ln.,lro., lrn.z|20.6|zl.s|l8.7 |14.0 ls.zll.e l z. 11.9

manj dok e energija rasprenog odbijanja biti sve vea' Raspreno e aaenje u odnosu
na izravno biti to vee to u atmosferi ima vie oblaka, posebno u sluajevima kada je
Sunce blizu obzora. Kada dobro razljegust oblak prekrije Sunce praktino nema izav-
nog zraenja. Dio asprenogzraejajei Sunevo aaenje, koje se poslije odbijanja na
Zemljioj povrini raspreno odbija u atmosfer. To je izaeno onda kada je povrina
prekrivena snijegom i ledom. Srednja godinja raspodjela Suneva naenja koja dolazi do
Zemljne powine i koja je upijena u atnosferi i u poloziza vedra wemen odnosno sred-
nje naoblake za pojedinu zemljopisnu irinu, s promjenom te irine tijekom aaprikazaa
. Albedo (odazivost) li sposobnost odbijanja Suneva naejaod podloge odreena
je.omjeom odbijenog i upadnog naa, a inaava se u postocima. Vrijednosti
albeda
se u irokim granicam to ovisi o kakvoi podlogi, sadaju vlanosti, upadnog
.oluju
kuta Sunevih zraka i valne duljine zra a(tablica4.-7).
Iztablice se moe vidjeti da se albedo uglavnom kree od 10 do 30%. Vecije za suhu
podlogu neBo za vlatu, a osobito je povecan za svjetlije i glatke podloge
u odnosu na
amnije i bapave. Iaazito velike wijednosti jesu z'a svjei i hladni sndeg,
losebice ako je
Sunce nisko iz.,ad obzorate za oblake koji su razvijeni po visini. teJvoaenpowina

50
5l
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA TOPLINSKA ENERGIJA ATMOSFERE

u prosjeku je manji od kopnenih. Meutim,ako je Sunce nisko nad obzorom, albedo s

(Aizoa,SAD) u razdoblju 196l-1990, dok je najmanje prosjeno godinje osunavanje
naglo poveava (tablica 4.8). Kako se stanje kopnenih i vodenih povrina te naoblake stalno
478 sati na Junim okneyskim otocima, juno od Falklandskih otoka u razdobljima 1903-
mijenja i kako se mijja kut Suneva naenja, albedo je vrlo promjenljiva veliina. Zbog
1950. i l978-|99l. Godinje traje sijanja sunca u noj je zemlji od 2000 do 2700 sati
toga se u razrim razmatranjima uzima njegova prosjena wijednost za pojedine dijelove
(Jadran), a teorijski moe biti od 4460 na jugu do 4470 sati na sjeveru zemlje' U ovisnosti o
Zemljne povrine, a posebno za nju kao cjelinu. Ukupni albedo oblaka za cijelu Zem|ju
zemljopisnoj irini trajanje osunavanja raste, a iezina koliina se smanjuje.
iznosi orilike 24%o, atmosfera odblja 7%, a Zemljina povrina 4yo, tako da Zemlja u Zbirni pegled konane razdiob energije koju Zemlja prima od Sunca daje tablica 4.9.
cjelini odbija oko 35% energije koju prima od Sunca. Stvarna vrijednost albeda mijenja se
svakodnevno, to najvie ovisi o naoblaci.

Tablica 4.7. Prosjene wijednosti albedazarazne podloge 4.4.Zraenje Zemljne povnei atmosfere

Podloga Albedo %) Podloga Suneva energija koja dolazi do Zemljine powine veinom je upijena i najvie se
Albedo (%)
snijeg: wjei 70-90 (98) pusta i savana,r suho doba pretvara u toplinu. Buuida se temperatura Zemljne povrine ne mijed gledano u
25
stari 40-70 stepa i savana u vlano doba dugom nizu godina, ve koleba oko neke srednje vijednosti, zakljuuje se daZemljamoa
18
koji kopni 30-65 pijesak isto toliku koliinu energije zaitinafragu prostor. Prema Stefan-Boltzmannovu zakoruza
l5-30
polje: suho t2-20 ganit tu koliinu energije odgovarala bi tempeatura od oko -23 oC. Pritom faktor a-aiernosti e
12-18
vlahto 5-14 kr za sivo tijelo ovisi o vrsti podloge (voda 0.993, snijeg 0.986, pijesak 0'949, zelea :ava
29
itarice l0-25 0.986). Meutim, mjeenja pokazuju da je srednja temperatura za cijelu Zem\ju oko 14 oC,
asfalt l5
sjenokoa t7-32 gad pa moemo zakljuiti da se Zemljina povrina mora dodatno grijati (atmosfersko
trava: zelena t6-27 oblaci: visoki
t0-20
20-25
protuzraenje). Iz Wienova zakona slijedi valna duljina laavanja najvee jakosti :
suha 16-t9 srednji 10.1 pm. Gotovo itavo zraenje (99% Zemljie povrine nalazi se u razmaku valnih ^*,
40-60
bje1ogoica t6-27 niski duljina od 4 do 80 p q'. nalazi se u ifracrvnom dijelu spekffa. Zarazljkl od katko-
55-75
crnogorica 6-19 razvitak po visini
valnog Suneva zaeja(0.2 - 4 pm), Zemljino na,enje naziva se dugovalno zraenje
6s-85
(engleski: long-wave radiation; njemaki: langwellige Strahlung).
vodena povrina 2-80
Zemlja stalno aai dugovalno zraenje (iaravanje), pritom je najjaa u podnevnim
Tablica 4.8. Albedo vodene powine satima (najvie temperature), a najmanja u ranim jutarnjim satima (najnie temperature).
Dakako' te jakosti zaejaovise i o godiqiem obu,ve prema promjenama temperatua.
Zenitna udalenost a) Kako je Sunevo zraenje samo u svijetlo doba dan na Zemljinoj powini pose stalne
0 0 40 50 60 70 80 85 88
razlike izmeukratkovalnog Suneva naa i dugovalnog Zemljna za:aZa vedta
Albedo (%) 2.0 2.1 2.5 3.4 6.0 13.4 34.8 s8.4 78.0 dana podloga prima vie energije nego to je zai, dok nou postoji samo gubitak energije.
U ljetrrim mjesecma podloga prima vie energije nego to gubi, a u zimskim je obmuto.
Tablca 4.9. Raspodjela Suneva zaenja
Energija zaaZemljine powine iri se kroz atmosferq a smo manji dio (5%)
gubi se u svemiru. Naime, propusnost atmosfere za dugovalno zaeqje rnnogo je ma
Proces Eneeiia (%) ne9o za kratkovalno zraenje. Najvei do zraene Zemljne energije upiien je u donjim
up1janje u plinovima atmosfere 6 slojevima atmosfee (troposferi). Najznaajniji upijai zraenja su vodena para, ugtjin
rasprenje u atmosferi l8 doksid i ozon, zatim neto malo spojevi duika i ugljikovodika.
upijanje u oblacima 11 Vodena para znatno upija u razmaku valnih 6ugin. od 4.0 do 8.5 pm, slabo od 12.0
odbije na oblacima 24 do 14.5 pm, zatim sve jae, dok je pouno upjie zavalne duljine vee od 18 pm.
poputanje hoz oblake 15 Ugljini doksid malo upija oko 4.2 p dok je potpuno upiianje izneu13.0 i l7.0 pm.
upijanje u Zemljinoj povrini 22 ozon upija enegiju valne duljine 9.6 pm. Podruje izreuvalnih duljina 8.5 i 12 pmzove
odbiianie od Zemliine oovrine 4 se pozo atmosfee za dugovalno zraenjejeu tom raznaku sastojci nak s izuzetkom
ukuona uoadna enersiia 100 ozon ne upijaju dugovalnu energiju zaa. Prema tome, taj dio energije prolazi nesme-
tano laoz atmosferu i gubi se u prostranstvima svemjra.
osunavanje (nsolacja) je Sunevo zraenje koje izravno dopire do Zem\jine Uz vrpasto (ili selektvno) upijanje na plinovima postoji i nevpasto (neselek-
povine. osunavie ovisi o otvorenosti obzora, duljini vidnoga dijela dana, zemljopinoj
tivno) upjanj e na,enjaZemlje na atrnosferskim primjesama, posebno na kapIjicama vode
irini i naoblaci. Na Zemlji najvee prosjeno goinjeosunavanje je 4015.3 sati u Yum i ledenim kistaliima koji ine oblake. Slojev atmosfere koji Zemljino dugovalno zae41'e

52
53
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

TOPLINSKA ENERGIJA ATMOSFERE

i !":',:.i'.ilx;1"u'"";:g ','^"]-*"9'
u svemirskim
prostransfuima,
izraila,.l. p"i"""J; ;i;d'i_T:;J3;;::"#"::.j:;lll:
energije koju je
t8
t6
tog je temp
i"r:''1!''iliT.:"J#;.
raspolae veom koliin;;;;'gu;
*1;::g "**u'^l1,ne povrine
povrina - amosfe.a, {I'lJ =2
t{
:iesec_l) LZ
"*""lff'nli7y,zemliina
":i"^"":*-Tl"'.i'!J"'.:,:",Ti':Y,."
Jeonost'ma oko izlaska Sunca, a ovii.*'j;;; n"i:
vlaznosti zraka i naoblaci.
{BE t0
I
.' -U susaw Zemlja-
glje (katkovalne)
atmosfera o"g"-''" '"
u druge ol".ut"st;;'n1,'"'"vano je u pretvorbi Suneve ener- 6

Povrinu energiju i uva-Zemljinu {

'od
Razlka
hlaenja Luz .. aa s" ponusa
izmeu dus
;'#i::1'i:tuzrai.

1.L1i"""!.".il"'ff
povrine,
'[:*;:::."'-".:*Htr#l1*il:tr.ffi
efektivno ie zranje
B

gubitak energije u ono.:, 'em"'

prema 'gii"i'-q",plu, -uei-Jiitak, a minus
Zemlji""; o".s11,_ajvee su negativne vrijednosti
!i#i}1'1'ff '3.[il:' ::* oi,-,"g. stran e blane o
";;;;- godinjt.'-m
i""".i:."'i nego kada .";;;.;;.i,L.
i

:1Tl*. ;:i'T:?'#::;'':,j.
valnogzraenj.polog.._ '-''l\vJ
vlZlosl'atmosersko protuzraenje
jae j oo auso-

4.5. Toplinsk obaun III.IU. U. UI.Un.UiltIt(.

Slika 4.7' Godinji hodovi kratkovalnih i dugovalnih naenja (lijevo) te tokovi

Dnevni hodovi kratkovalnih
i dugovalnih zraenja,.te topline i hod temperature zaka (desno)' Kopenhagen (1955-1974). objanjenje u
povrini, prikazani.u temperature nakana
nu ..1'-.] o u a'"""'"lr.oa Zemljinoj teksfu @imem i Hckel, 1979).
"lr"Lui ffi;l":a Sunca
'::': uoavaju katkovalna zraenja-cl""""
U' UJedno se vidi i promjena
(ZS)
'..r" $uno 1glono; ztaenje
'u'p's.nog '.i.:"ii. albeda A4 kao gubi-tak energije.
'"11|m.a Dugovalnim zaenjem Zem\jia povrina zrai - gubi energiju R2 to vie to joj je
via temperah mutimatnosfersko protuzaenje Ra gnje zeml.jinu powinu. Ta dva
naeja odreduju efektivno zraenje RB. Rezultat svih tih na,a daje obraun
(kJ l-2 h:t) (oc)
8 @ilancu) zraenja Q. U ovom sluaju obraun aaenjaje pozitivanjer prikazuje primjer
jednoga ljehoga vedrog dana. Na desnoj shani slike 4.6 vidi se dnevni hod temperature
t6
{ nakaT te proiene energije grijanjaAlaenja podloge P, ztaka Z te isparavJvoene
pare E. odgovarajui podaci za godinje hodove prkazani su na slici 4.7'
1
ta
obraun zraenja Q moe se prikazati kao:
I
Q: S +D-Ax-Ao-
6
Rz + Ro 4(13)
I
gdje je S izravno, a D raspreno Sunevo naenje na Zemljinoj powini, A6 je albedo
kratkovalnog, a Ap dugovalnog naenj je Zemljno zr""oi., a
protuzraenje.
atmosfersko
Energija na,enja troi se na zagijavanje podloge P
- (kontinenti, oceani), zaka Z
itonv.kc1i1) na isparave vode E i na procese asimilacije biljaka a, tako da je sveukupna
ili.';.lJ.'#j*:*'"lnih i dugovalnih zraenja (lijevo) te tokova topline energija (obraun zaenja i toptine) na Zemljinoj povrini u odnosu:
l"*o".g. i:.':"'.Ti.[:"8';:-';iljil:,]*';.i;;;;i.Jo*"
Q:P+Z+E+a 4(14)
54

55
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA TOPLINSKA ENERGIJA ATMOSFERE

openito, jednadba obrauna naenja i topline moe se proiriti i na druge veliine, energije, ali je njihov ukupni uinak zanmarivo malen. Enegije zranog stujanja, procesa
ovisno o pofuebama raznatranja. Prikazivanje obrauna osniva se na pojednostavljenim fotosinteze i energija a Zernljne unutrjosti su malene, dok je znatnija energija gibanja
modelima u kojima prosjene vrijednosti mogu znatno kolebati. Bitno je da je za Zemlju vode.
kao cjelinu topnski obaun (heat balance; Wcirmebilanz) jednak nuli' Jedna od procjena Sunce kao temeljni izvor energije zagrijava Zemljinu povrinu i njezinu atnosferu,
toplinskog obraua.zaZemlju prikazana je na slici 4.8 i u tablici 4.10. pritom istodobno Zemljina powina i atnosfera meusobno prenose energiju, ali do
energije gube u prostranstvima svemira. Kako se tisuama godina temperatura na Zemljinoj
elbedp Sunce povrini wlo malo mij"j zakljuuje se da se svi procesi u sustavu Sunce-Zemlja nalaze u'
7rz1 108 !0
ti'o5eF5kb
zr oi' 5
stalnoj ravnotei. Kada ne bi bilo ravnoteo izmeuprimitka i gubitka energije na,enja,
nastupili bi razni poremeaji i promjene klime, to bi yjerojatno ugrozilo ivotaZemlji.IJ
B
u dalekoj polosti bilo je takvih velikih promjena klime, koje su izazivale vare promjene na
Zemlji (npr. ledena doba).

u.:
t.i.
NU
E
'o L
Dopunska literatura
ilili:
[::l'"r""Jr"" !t
+
g
trl t:*atno5feFsko
Ytt l-.zFEnJe -.--| 0

e
Berth, W', W. Keller i U' Scharnow, |979: Wetterllnde. YEB Verlag fii Verkehrswesen,
tiii* [;:1:;a: t$6 ;:;:;:l , z1' q
G
)
'! t:Hl
ii!'
,\ fr Berlin,404.
'u ii Yi] l Byers, H.R., 7974: General Meteorology. McGraw-Hill, Inc, New York,461.
l !]:'
ll:i:itr Donn, W., 1975; Meteorolog.McGraw-Hill, Inc, New York, 518.
iit
]:: l 11

vi;] l,l
Eimern, J. i H. Hckel, t979: W'etter und Klimakunde. Velag Eugen Ulmer, Strttga269.

tt ::oiil" t5 2? atnosfersko_
t6 lt{ z1 6 E,
.E
Hrgian, A.H., 1 978: Fizika atmosferi, tom l ' Gidromeeoizdat ,Leigad,247 .
kgian, A.H., 1986: Fizika atmosferj. Gidrometeoizdat, Lenigrad, 328'
tl: izavnc DrotuzFacenle
iFaqenietl rii .HU
.
!6.1 Makjani' B.,1967: osnove meteorologije. SveuiliteuZagrebu,Zagreb,243.
bE
katkovalno raenje dugoalno zr.a 'lnje [t'i I .oo
rN Riehl' H.' 1972: Introduction to the Atmosphere. McGraw-HilI, Inc, New Yor 516.
-, 1992: Internationl Meteorological /ocabulary. WMo, No. l82, Geev 784.

Slka 4.8' Toplinski obaun. Brojevi zrrae postotke od upadnog Suneva zraenja.

Tablica 4.l0. Toplinski obraun Zemljine povrine

Proces Enegia (%) pema Sunevoi enereii

iaarmo Sunevo zraeje 22
raspreno naejeiz atrnosfere 11
raspreno zraeie kroz oblake l5
atnosfersko orotuzraeni e 96
ukupni dobitak 144
dugovalno zae - rt4
konvekcija -6
troenie latentne topline isparavaniem -24
ukupni zubitak t44

Smjerovi strelica na slici 4.8 pokazuju primitalgubitak energije. Naprier, ako

Zemljna powina gubi 24 jeiniceispaavanjem, atmosfera ih dobiva ukapljivanjem (kon-
denzacijom). Slinoje za konvekciju' odnosno za ostale procese'
Vrlo pojednostavljen prikaz razdiobe razrih oblika energije u atmosferi prikazan je
shematski na slici 4.9. Uz toplinsku energiju u atmosferi se pojavljuju i drugi oblici

56 57
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMPERATURA ZRAKA

Sun ,eua
METEOROLOSKI ELEMENTI
7.lB7 !|

5. TEMPERATT]RA ZRAKA

5.L. Toplna i tempeatura

Tvar je sastavljena od atoma i molekul a oni su u stalnom gibanju. Kod vrstih tijela
molekule (atomi) titraju oko sredita koja su pravilno rasporeena, tvorei kristalnu reetku.
U tekuinama su meusobne udaljenosti molekula ve e, meumolekulske sile su slabije, te
su i molekule polaetljivije. U plinovima molekule su vrlo udaljene, meumolekulske sile
vrlo su slabe, te se molekule gibaju gotovo slobodno i gotovo ne utjeu jedna na drugu.

Toplina (engleski: heat; njemaki: Wdrme) je prijelaa oblik energije koji se penosi
izmeudva tijela kao rezultat razlika njihovih emperaha. ona je zbroj kinetike energije
gibanja molekula i atoma i potencijalne energije njihovih meusobnihudaljenosti.
Tempeatura (temperafure; Temperah) daje mjeru topline kao energijskog stanja
neke tvari. Za neku tvar via temperafua znai vie energijsko stanje. Pritom se estice
tvan nalaze u neprestanom gibanju, a osjeaj toplijega i hladnijega ovisi o kinetikoj ener-
fotosinteza giji estica tvari s kojom se dolazi u dodir. Temperafura je razmjerna srednjoj kinetikoj
energlji estica tijela i zato se govori o termodinamikoj temperaturi. Kako je kinetika
energija uvijek pozitivn tako je i termodinamika temperatura uvijek pozitivna ve|Ina.Iz
togaproizlazi da na apsolutnoj nuli prestaje svako gibanje, to wijedi za klasinu fiziku.
obino se temperatura ne mjeri u energijskim jedinicama.

Kelvn (K) je jedinica za temperaturu, a odreenje pomo u temperature trojne toke

vode. Trojna toka vodeje stanje s odreenomtemperaturom i tlakom u kojem su sve tri
faze (par voda i led) u ravnotei. Kelvin je l273.16 dio termodinamike temperature
tojne toke vode. Temperatura t se jo inaava u Celzijevim stupnjevima ('C). Nula
sfupnjeva odgovara leditu vode, dok apsolutna nula (0 K) odgovara -273.15 "C, te postoji
vezai

T (K):273.ts +t('C) s(1)

P1ijelaz topline s jenogtijela na drugo uaokuje porast temperature tijela na koje

Slika 4'9. Energijski obraun Zemlje
pelazi toplin a pad temperature tijela koje predaje toplinu. Naravno, uz ovo se mogu
dogoditi jo i druge promjene, npr. promjene agregatnih sta. Koliina topline, kao dio
unutamje energije tijel koja prelazi a dugo tijelo zbog razllka temperatua tih tijel ne
dovodi uvijek do istih promjena emperatura. U ovom sluaju vare su kakvoa i masa
tijela, te se moe pokazati da wijedi:

58
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TEMPERATURA ZRAKA

Tablica 5.2. Latentne topline taljenja i isparavanja te temperature talita i vrelita

Q=cm(Tz-Tr) odnosno .=-__- 5Q)
m(Tz -)
Toplina taljenja Talte Toplina isparavanja Vete
Tvar
je Q koliina topline, c.specifina toplina (specifini tlinski fkJ/ks) oc) kllkp) oC)
$i9 kapaciteq, m masa
tijela, a T2 i T1 su konana i poetna temperjtura t1eia. alkohol - 117 854 78
Speciina topna konstanta je za ma]'e timperahne raznake. openito postoji aluminij 394 660 8372
s-pecinatna pri stalnom obujmu (volumenu) c" i speciina bakar 204 1083 7367 2595
topliJa pri stalnom
tlaku co. obje specirnetopline paktinosu jednake za tikuine i vrstijela,
dok se
eter - tt6 JI I 34.5
ntatno raz|iklu za plinove. U tablici 5.l navedene su specifine topline
neih vanijih
olovo 22.9 )zl 92t 1735
tvari. petrolej 314 110
srebo 109 961 2177
Tablica 5.l. Specifine topline nekih tvari (J kg-l 6-r; ,' eljezo 270 1536 6781 3000
iva l1.8 - 38.4 297 357
Tvar c Tvar c Tva vodled 333.6 0 2260 r00
c Tvar c
alkohol 2344 olovo z.ak 0.197 - 193
130 vapnenac 920 voda 4186
aluminij 920 peholej 2093 eljezo 473 vodena para 2010
bakar 389 srebro 251 iva 138 zrak (cp) 1004
eter 251+ staklo 800 led 2093 zrak c.') 717

- Svako tijelo u odreenimetimz (temperatura, tlak) ima odreeno

agregatno stanje,
koje ovisi o unutarnjim svojstvima tijela. Agregatno stanie e se promijelniti
ako s lo-
voljno razmijeni toplina tijela s. okolicom, te akse promi.1'eni dovoljno
unutarnje energije
tijela- Toplina koja se dovodi tijelu u pJocesu taljenjisparavanja
3eanJu i. toplni o.iu
se u istom tijelu oslobaa pilikom skutnjivanjaiutapryivanja
1onaenzcije). odgo-
varajue wij9di i za proc'ese izavnog pnjlaza e*'iog u plnvito
.t"np t" obrnuto
sublmacija/depozicja (oblaganj e) (slika 5. 1 ). al te

Q' --- grijaIje vrste tvari do talita Q' ---+ taljenje wste tvari
_skuth j i'vanje
Ql - gije tekuine do welita Qo ---+ isparave teku ine
taijen:ie----+ Q' -+ grijanje pae
- Ska 5.2. Procesi grija tvar (toplina utroena na.'.)
Ska 5.l. Promjene agregatnih stanja
ovdje valja spomenuti jo nekoliko injenica. osim taltapostoji i tempeatua
kutita na kojoj se tijelo kristalizia. Ako su te temperature jednake, elo je kristalinino.
'. Latentna (pkivena). toplina taljenjskutnjvanja neke tvari jest tlina koju
valja dovestiloduzeti jedinici mase kristalizirane/tekue war a p Nadalje, tijelo moe prelaziti u plinovito stanje ishlapljivaqjem ili vrjem. Ishlapljivanje
oJ..o."oj tempe-
raturi '. topuna isparavaa/
i tlaku pretvori u tekuinu/Ioistal iste temperature. Latentna je proces koji se zbiva na slobodnoj povrini tvai pri svakoj temperaturi, a intenzivnijeje
ukapljivanja j toplina koju treba dovesti/oduzeti jedinici mase tekue"/frlinwite to je vea temperatura, vea slobodna povinai to u okolici ima manje pae. Venje je
vida se proces u kojem tekuina pri odreenoj temperaturi prelazi u stanje pare, a pijetaz s
pri odreenojtemperafuri i tlaku pretvori u plitekuinu iste temperature.
Isto se tako moe
govoriti i o latentnoj toplini subtmacje/epozcije. Nekoliko i..n;.'u lentnih top1ina i dogaa u itavom obujmu.
temperatura talita i vrelita nekih tvari navedeno je u tablici s.2, prcese Iz prije navedenih podataka uoavaju se neka svojstva, posebno vod i zraka te tvari
a latentnih toplinu
prikazuje slika 5.2. od kojih je izgraenotlo. Tako je specifina toplina leda dva puta manja od specifine

60
61
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMPERATURA ZRAKA

topline vode, odnosno drugaije reeno: l kg vode se dvostruko sporije grije nego l kg dobro primijeniti na vodenu paru. Vlari zrak kao smjesa suhog zraka i zasiene vodene
leda. Specifina toplina fuari koje ine povrinu tla jo je manja, a tlo se relativno lako grije pare (toka 7.2) takoerse ponaa kao idealni plin.
i hladi. Pri objanjeqju to je to latentna toplina topljenj a, tj. az|1ka energija jedinice mase osnovne su veliine koje odeujustanje nekog plina tlak (vie u toki 6.1), obujam
tekuine i jedinice mase vrstog tijela na tempeaturi topljenja, moe posluiti primjer (volumen) i temperatura. Kad se zagrijavaju plinovi, moe im se uz temperafuru mijenjati i
mijeanja leda temperature 0 "C i mase l kg s vruom vodom temperafure 80 oC i mase l obujam i tlak. openito se razlikuje gnjaie uz stalni tlak i uz stalan obujam.
kg, nakon ega se dobiva 2 kg vode temperafure 0 'C. ovdje valja istaknuti da se top- Gay-Lussacov zakon wijedi za ienje plinova uz stalan tlak:
ljenjem leda hoi latentna toplina. Stoga se snizuje temperatura vode. obratno, pi skut-
njivanju se oslobaa latentna toplina. Slino bi se moglo pnkazati i za latentrru toplinu o = o6 (1 + y t)' y: l273.l5 p = const. s(4)
isparavanja, samo to su razlike jo inaenlje jer je latentna toplina isparavanja viestuko
vea od latentne topline taljenja, zavodu skoro 7 puta. Sve prije navedeno vano je pri gdje je a obujam plina poslije g"jj pri 0 oC, y kubni koeficijent ienjaplina, a t
zagrijavu afinosfee i Zemljine povrine. Za atmosferske pocese posebno je vano oslo- Emperatura u "C. ovakav proces zbog stalnog tlaka zove se obarnproces.
baanjelatentne topline pri ukapljivanju, dokje isparavanje praeno hlaenjem. Charlesov zakon wijedi pri promjeni tlaka uz stalan obujam, i to je izostern proces:
openito, tijela se zagrijavanjem ire jer zbog toplinkog gibanja molekula u tijelu
slabe unutarnje veze. Zatekuine i vrsta tijela vrijedi: p = pe (l + ry t), y : l/273.15 o= const. 5(5)

o:(1 +t) 5(3) pri emu je p tlak plina poslije grijanja, Po Pri 0 "C, y znai koeficijent projene tlaka koji
je brojanojednak kubnom koeficijentu irenja plina.
ovdje je o obujam (volumen) tijela poslije zagrijavanja, pri tempeafuri 0 .C, je kubni Boyle-Marriotteov zakon pokazuje ovisnost tlaka plina o obujmu pri stalnoj tem-
koeficijent irenja, a t temperatura (u 'C). Temperaturno rastezanje tijela koristi se za peraturi; to je izotermn proces:
mjerenje temperafure. Tipian primjer je ivin termometar.
Voda ne slijedi u pounosti ovaj zakon. Njezino nepravilno ponaanje zove se p : pr r1 : cotrst. t: const. 5(6)
anomalja vode. obujam vode je najmaqji pri temperaturi oko +4 "C, a poveava se gi-
janjem ili hlaenjemu odnosu prema ovoj temperaturi. Zbogtoga se mora' jezera i rijeke Daltonov zakon kae da je ukupni tlak smjese plinova (koji kemijski ne djeluju)
zimi zaleujuod powine, a ne od dn pa je time omoguen ivot u vodi i zimi. Nadalje, jednak zbroju tlakova svakog pojedinog plina:
smrzavanje vode i irenje leda u pukotinama kamena uvjetuje iegovo pucarje.
Iz dosadnjih azmafranja uoljivo je da je prijenos i pretvorba toplinske energije iz
jednoga dijela prostora u drugi wlo sloen proces. Pritom se tainjeaenegijeu atmosferi o=n, 5(7)
i na Zemljinoj povrini odvija bez posrednike uloge estica neke tvari, to je zraenje ili
posredsfvom estica tvari voenje(kondukcija) i prenoenje (konvekcija). Nararmo, pritom
i ta war doivljava odeenepromjene.
5.3. Plnska jednadba

5.2. Osnovne zakonitosti idealnog plina Inazi 5( do 5(6) odeujustanje nekog plina kad je jedna od veliina (tlak, obujam i
temperatura) stalna. Meutone se mogu is odobno mijiati. ovo njihovo ponaanje
U modelu iealnogplna molekule se dre sitnim esticana koje su meusobnovrlo opisuj e Clapeyronova jednadba:
udaljene, a gibaju se velikim bzlnana, dok su meusobni sudari preteno elastini' Meu-
molekulske sile zanemarivo su slabe, a vne su tek kada su udaljenosti izmeumolekula po=pooe(1+yt)
relativno male.
Suh zrak kao smjesa plinova dri se idealnim plinom, tj. svi zakoni idealnog plina Uvoenjemtermodinamike temperatue jednadba se moe pisati:
mogu se primijeniti na njega. Naime, u uobiajenim uvjetima tlaka, temperatura pri kojoj
dolazi do ukapljivja zraka jest -l93 'C i iaje od kritine temperature (plinovi iznad Po=Po0o=const. s(8)
kritine temperature ne mogu biti u tekuem stanju neovisno o poveu tlaka). Vodena TTD
para je u atmosferi ispod kritine temperatu (374 "C). Stoga je ona para' a ne plin. Tek
izrad kritine temperafure vodena pua je plin. Ip zakonitosti idealnog plina mogu se Takav oblik plinske jednadbe (equation ofstate; Zustands Gleichung) vijedi za bito
koju koliinu plina, posebno kada se usporeujudva ili vie stanja iste koliine i vrste

62 63
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TEMPERATURA ZMKA
plina' Veliina konstante
ry..'
qjem prikladnih veliina za kotiinu
j"ti razne
vrijednosti i ovisi o masi i vrsti plina.
Uvoe-
fu;;ia'n;
dakonstanta bude ista za sve idealneplnove.
_-'_ "
-bujam (moln obujam) moe se postii o"=#*"r 5(16)

koja sadri toliki b molekula koliko ima atoma u 0.012 kg Iz ovoga se vidi da se plinska konstanta pojedinog plina moe izraunati kao:
'"","#l!'lj:'.:"':'"n
I mol : molekula n="
6.02252.1023 (Na _ Avogadrov broj) 5(9) M 5(17)

Broj molekula j.1:1::llzove se Avogadrov broj, a on je jednak za sve tuari. Zanakkao smjesu plinova molna masa je 28.g645,a
Avogadrov zakon "kae da.razliiti plinovi za vodenu pau 18.01 . Tako su
temperaturi imaju jednak boj molekul.
u l'?Luo* obujmu, pri jednakom tlaku i odreeneplinske konstante u tablici 5.3.
MoIn obujam (volumen)
ryTij.''lobujam.ci.jednog r4ola u uobiajenim uvjetima, tj. Tablica 5.3. Plinske konstante
pri tlaku 1013.25 hPa i temperaiun27i'15r
io r. ffi;;;"'"'""""
a- = 22.4136. l0-3 m3/mol
opa plinska konstanta : 8.31432 J I(' mo'
5(r0) Plinska konstanta za: suhi zrak :287.05 J Ic' k'
i prema Avogadrovu zakonujednakje
za sve idealne plinove.
vodena para R':46l.5l J K' k'
U osnovnom izraanpgoyo moe ouujurn
o. pisati: = m , g je je m masa plina, Znaeje plinskih konstanti: osim ostalog, izraajesu pri objade4ju pocesa
a o, specifini obujam, stogaje: '" ieqja
i dizaia vodene pare u atmosferi.
Za l kg suhog zraka odnosno l kg vodene pare pri istom tlaku i tempeaturi vrijedi:
... '
po=.Pfo'T Po
'-*
T 5(1l) pl"=T ili p:p.R,T
Veliina R je konstanta za svaki pojedini
pg':T ili P:PuR"T,
dobiva za jedininu masu:
plin, a nazivase pnska konstanta. Tako se gdje se indeks s odnosi na suhi zrak, a indeks v na voenuparu.
Dalje se dobiva:

po:RT ili p:pRT s(t2) ,-P. R"

---) R.
p, = 5(18)
jer su specifina gustoa p pu R" R;p.
i obujam o povezani s:
odnosno uwtjem wijednosti za plinske konstante:
po:1 s(1 3)
pu:0.62198 p, s(1e)
Avogadrov zakon, moe se obujam :
o* pisati kao: ap n a., gdje je n
'ff;,o"mijeni . To zraida je gustoa vodene Ptre Pu mja od gustoe zraka p., odnosno:
teina
nekog.obujma vodene pare manja je od teine isio takvog obujma
il; ;.k" pri istom
pcr=n&51 tlaku i temperaturi. To openito nni da se u atmosferi' vod-ena '
p*u z"1ou temelju
=*" 5(14) Ahimedova zakona).
Kakoje u atmosferi najeevlani zrak, postavlja se pitanje kolikaje plinska
ovdje je veliina konstanta za bilo kon-
koji plin, a naziva se opa (univerzalna) pnska
konstanta. Konano, za 1 mol plina aouu''^^_'
stntazavlani 71|. Uzme li se 1 kg vlanog aaka koji ima q kg
postoji (t-q) kg suhog zraka. Prema Daltonow zakonu
voden" p
to o,ai da
moe spisati:

p0:R"T ili p:pR"T s(I5) P:P.+e 5(20)

Ako se broj molova n pie kao omjer

mase m i molne mase gdj' j: tlak vlanog zraka, p, tlak suhog naka, e tlak vodene pare. Pnml.;-eni li se plinska
M, plinska jednadba je: jednadba, zap'je spomenut mase zraka
i vodene pare pri n ko.j t.mp..utu.i, slijedi:
64

65
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
TEMPEMTURA ZRAKA

1 RT:(t - q) R"T+qT odnosno

R:(l-+qn" 5.4. Grjanje _ hlaenjeZemljne poYrine izraka

pri tome vlani zrak zapema o|ljam o,, ali isti obujam zaptema i suhi zrak i vodena para' Ve je istaknuto da atmosfera proputa do Zemljine povrine mnogo Suneva zra-
Prije navedeni odnosi izmeuplinskih konstanti i gustoa suhog zraka i vodene pu.. 1ls; a.Iztogapoizlazi da se atnosfera vrlo malo zagnjava od iaavnog Suneva aa,enja.
mogu se uvrstiti: prema tome, atmosfera (hoposfera) se grije posredno i to odozdo, tj. prima energiju od
podloge, to je veoma vqno za sve procese u atrnosfri. To namee nurost upoznavanja
procesa grijanja/hlaenj a Z'emljine powine. odmah valja istaknuti, to je dobro poznato,
R (l -q) R. q!R, -u -lu.lql daZemljnu povrinu ine vijeosnovne tvari: voda (oceani, mor jezera, rijeke i .) i
p,l n"
= + = ['
Pv L kopno (zea, pijesak, kameqje, sjenokoe, polja, ume i sl.), koje imaju razliita svojstva.
U ovom sluaju vana su termika svojstva, jer o njima ovisi koliina toplinske energije
omjer gustoa suhog zraka i vodene pare moe se izraunati z 5(l9), te je plinska koju sadre. Kako je granje atnosfere (toposfere) povezano s grijanjem podloge, tropo-
konstanta za vanizr ak'. sferaje najtoplija pri dnu, a idui u visinu temperatura opada.
Razmatra li se Zemlja kao cjelin uoava se da se svi njezini dijelovi ne griju
R=(l+0.60777& sQl) jednako. Podruja ekvator gdje se Sunce u svom prividnom dnevnom hodu penje visoko
nad obzorom, primaju velike dnevne koliine energije. Polarna poduja, zbogniskog polo-
kojaje iztaena pomou plinske konstante za suhi zrak i mase vlage u jedinici mase aja Sunca u jednom dijelu godine i zato to nema Sunca u drugom dijelu godine, pimaju
vlanognaka.Ta koliina vlage zove se speciinavlanost q (oka 7.). malo Suneve energije. Zato je temperatura zraka razmjerna primitku enegije. Ne samo da
Plinska jednadba za vlani zrak moe se dobiti primjenom plinske konstante za postoje razlike u temperaturi izneuekvatorskih i polarnih podruja, nego temperatume
vlani nak, a glasi: razlike postoje i izmeukopna i mora, izmeuravnica i planin izmu kamenjara i
vegetacije itd. Poslije e se vidjeti da to uvjetuje zrana stujanja i druge procese i u atmo-
p o: (l + 0.60777 q)T sferi i u oceanima.
Toplinsko stanje Zemljine povrine, o kojemu ovisi zagrijavanje i hlaenje zraka,
l
Izraz zagradi pridruuje se temperaturi, tako se dobiva novi pojam tempeatue koja
se vjetovano je pnje svega njezinim toplinskim obraunom. Toplinsk obraun (tanca)
zove vrtualna temperatura : Zemlje (toka 4.5) moe se pisati:

: (1 + 0.60777 q)T 5(22) dan Q;=S+D-AK-AD-Rz+Re-p-Z-E-a s(24)

Konano, plinska jednadba za v|anizrak glasi: Q-:-R2+Ra +P +Z+E sQ5)

po:R.T,
Drugim rijeim pocesi u vlanom zraku mogu se obraivati s plinskom konstantom
suhog zraka ako se umjesto stvame temperature uvodi virtualna temperatura koia
ovisi o
vlanosti zraka.
Virtualna tempeatura znai onu temperafuru koju bi morao imati suhi zrak da bi uz
isti'tlakimao istu gustou kao i vlani zrak specifine vlanosti q. Kakoje gustoa vlanog
zrakamanja od gustoe suhog zraka' suhi zrak se mora zagnjatia bi pstiorji. Razlik
izmeuvirhralne temperature i stvame temperature zove s virtualni dodatak koji je u
uobiajenim uvjetima oko 0'5 do 1.5 K.
s(23) u ega openito proiz|azi; kada je toplinski obraun pozitivan (dnju), raste rcmperatura
podloge i aaka, a za egatlva toplinski obraun (no) smanjuje se temperaha.
Procesi grijanjhlaenja wstog dijela Zemljine powine _ kopna znatno utjeu
na prou{ene temperafure zaka. Kako se toplinska energija iri procesima aa,enja,voinja
i.renoenja,
od tih procesa za gnjaLjelbLaienje kopnajdino jvaaprocesvoeiatop-
line (kondukcija), tj. molekulsko voenjetopline. Primanjem-Suneve energije powinski
sloj kopna se ugrije, tj. povea mu se tempeatua. Taj najgolqii slo.;, kojij! wlo tanak,
zagnjava nak imad sebe, ali i dublje slojeve tla. oito je da e temperair z;aka imad,
kopna biti raatjerna primljenoj energrji u powinskom sioju tla. Slino vrijedi i za dublje
slojeve tla.

. .Za voenje topline v"na suttermika vojstvatvari. Koliina topline koju moe
primiti neko tijelo ovisi o njegovoj specifinoj toplini, a irenje topline u dublj stojeve
ovisi o toplinskoj vodljvosti tijela. Toplina voenjemprolazi-lroz tijelo tako a a1elov

66
67
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TEMPERATUM ZRAKA

tijela miruju, a toplinska energija se prenosi sudarima molekula od

esta vie temperature 36 ,36.
na jesta nie temperature sve dok se temperature ne izjednae. avoejetoplne q
(oEl oD)
vrijedi Foueovzakon:
3 32

q-= -g*' -
'L!" 5(26)

gdje je ( toplinske_ vodljivosti, t vrijeme voenjatopline, duljina (put)

.koeficijent
voenja (slika 5.3). Tvari s velikim ( nazivaju se obrim vodiima iopline
- konduktoi, a
oni kojima je ( vrlo maleno su loi vodii ili izolato (tablic 5.4).
lka'
'telpeatura.'
na 2 u,isine

g '0E ,l,2 t6 'g a0 0 th),01 .8E, .2 '16- a 'ga' B fi)

Slka 5.4. Dnevni hodovi temperatura tla po dubinama i temperatura naka na 2 m

*y visine jednog ljetnog dana (Weihenshan), lijevo: glinasto tlo, desno: rahlo tresetno
tlo @imem i Hckel' 1979)

Slka 5.3' Voenje topline Tablca 5.5. Godinji hod tempeatura tla ('C) u Tiflisu (Makjani' 1967)

Tablca 5.4. Koeficijent toplinske vodljivosti ( Dubina Mieseci Godinii

(cm) 1il, lv. vt. vil. vilt. tx. X. xt. x. sreo. lsp
'9.0
Tvar (WK' m-') Tva ((WK-'m-' 1 L.t
.
4.8
o
9.5 23.9 3U.Z 35.1 29.9 27.9 19.7 10.8 3.4 15.5 33.0
5 8.6 17.3 21.2 27.6 32.2 28.1 25.8 20.8 10.4 3.3 16.7 30.9
aluminij 229 zrak 0.023 20 1.8 7.9 15.5 19.1 24.8 28.5 25.8 24.0 19.9 10.8 6 't5.5 26.7
bakar 39s voda 0.s8 84 5.6 5.1 7.8 12.5 tc.o 20.8 24.0 24.6 23.1 20.9 14.7 10.0 15.4 19.5
olovo 35 led 0.21 400 14.8 13.7 12.9 12.5 tz.-o IJ.J 14.3 5.3 16.8 16.8 16.7 16.2 14.7 4.3
srebro 417 snijeg 0.08 -2.26
e|jezo s8 drvo 0.13 - 0.37 Osnovna svojstva promjena temperatura tla jesu.
iva 8.4 suho tlo 0.21 - raspon temperatua smanjuje se s dubinom,
pijesak 0.29 vlano tlo 0.45 - 0.8s - godinji raspon u naem podruju prodie u dubinu tla 8 do l5 m, a dnevni do 70 cm,
granit 2.72 iako vlaro tlo - temperafure prema dubini postiu najvee wijednosti, odnosno najmanje, sve kasnije i
1.50
kasnije u usporedbi s nasfupaiem ekstrema na povrini. Najnie temperature povrine tla
_ Toplnska vodljivost tla, osim o njegovu sasta*, ovisi i o koliini zrak vode ili su zimi, dok su na dubinama od 8 do l0 m ljeti, tj. onda kada je na povrini najtoplije'
leda u upljinama tla. Prema tome, suho, usieno tlo imat e manju toplinsku vodljivost, Snjenpokvaima vaan utjecaj na temperafuru tla. Snijeg na tlu, pogotovo ako
a
specifine topline ono e se mnogo vie zagrijati je svje i suh, pun je upljina ispunjenih zakom, te je wlo lo vodi topline. U nonim
:b9g.-up.: 1ostto u' pov.sinu; oa
koje je zbijenije i sadri mnogo vlage, je im veeu toplinsku vodljivost
a satima povrinski slojevi snijega jako se ohlade je odlino zrae dugovalno aaenje, ali
i'veu specifinu
toplinu. Tako e u ljetnim danima pjeano tlo poprimiti viu tempeaturu zbog slabe toplinske vodfivosti doqii slojevi snijega ostaju zratno topliji, te i tlo ostaje
od humusa, a
o_vai viu od travnatog pokr.ova; razlike temperatur nad raznim pologama relativno toplo. Poene temperafirre prema uspravnoj koordinati u jutarajim (7 h)
kolebaju od 4
do 7 "C. Ta toplinska enij1 renosi se u dublje slojeve, no taj prijen; odnosno podnevnim (t3 h) satima, idtl:i iz dubine tla laoz sloj snijega u nie slojeve zraka,
topline traje neko
vrijeme, to se moe *j1._ uoiti usporeujui-podatke o p--.j.ou'il" tempea.ure prikazane su na slici 5.5. Vidljive su vrlo velike temperaturne promjene u jutaqiim satima
tijeom vemena na powini tla s onim u veim du_binama neposredno uz povrinu snijeg koje pelaze l0 "C. Zahva\jujui tom uiku,itarice
1sa s). Nastup najveih
vrijednosti kasni
s poveanjem dubine. mogu razmjerno lako prezimiti zimu ako su pokrivene snijegom, za azl'iktt od zima
Pomjene temperature tla kolebaju i tijekom dana i tijekom godine. Dakako, godinje siomanih snijegom.
promjene su vee i osjeaju se do veih dubina (tabtica 5.5). S porastom'zemljopisneirine sve je inaeruje smzavanje t|a. Zirr se tlo u uje-
renim zemljopisnim irinama moe smrznuti do dubine 50 cm i vie. Debliina vjeno

ii,:,:,i 68
llllr, iil
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TEMPERATURA ZRAKA

srnrznutog sloja (vjenog leda u tlu) koleba: od 150

m pa ak i 200 m u najsjevemijim
dijelovima do l-2 m u najjuijim. dijelovima podruja. .t"' gustoa vode tako da je konvekcija stalna osim polarnih podruja, pa se morska voda prije
.a:.lmienose otapa -ru^rrn"o"go to postigne najveu gustou (tablica
led te se sfuaraju movarna podruja uboka o.oo : 5.6).
m.
Tempeafume prilike povrine tla ovise o uhoenoj
energlji za otapanjeleda i snijega,
te o isparavanju vode iz tla u razdoblju osunavanja Tablica 5.6. ovisnost najvee gustoe i temperature smzavanja vode o slanosti
i toplnJu irocesima ukap-
Ijivanja ili depozicije. Tome valja jo pridodati uont"'.iu"
ooo;"no,i_ih' u"o.ti podloge
(pitanje upljanja zaenjai albeda) te pokrivenost Slanost e/o,\ 0 l0 20 30 3s
vegetacijom. Biljni pokrivac ne proputa
svu Sunevu energiju d9'9yrsin9_tla, ao to sprjeava
i.zraenje t'i.;"io-.i. i sam upija
Naivea sustoa ori "c) 4.0 r.9 -0.3 -2.5 -3.6
(asimilacija), to je posljedica ublaavanja tempraturnih
ekstrema ti. Jr*":":" se rasponi
Ledte 'c) 0.0 -0.5 1.1 1.6 1.9
temperatura.
Velike vodene mase (oceani, mora i velika jezer polako mijenjaju svoju tempe-
Vodene povrine se zagrijavajuAlade drukije n"go kopno. jer se zbog velike specifine topline slabo giju i slabo hlade. Promjene temperature
raturu,
Prijenos toplinske ener-
gije u-vodi zbiva se procesima zaenja, vodenja pi."os morske powine male su te na oWorenoj puini ne pre|aze 0.5 "C. Godinji rasponi takoer
;u 1'Lo;';;)." oC, u umjerenim zemljopisnim
Voda u dublje slojeve proputa energiju zraenja mul' su maleni, u ekvatorskom podruju su do 2.5 irinama do 8
uulna_uiiu,aot.;. uprjanje oC, dok su prema polovima opet manji, oko 5 "C. Inaen1je promjene pojavluju se u
zraenja naroito izaeno. u dugovalnoml-oa-e1u, a.posljedica je
pouisinrto
zagnjavanje
(sloj vode od l0 cm upija pola ukupn9 ene.glj to1u zatvorenim morima, blizu obala i u plitkoj vodi. Stoga se esto misli da oceani imaju stalnu
zrac s"'".Jl. v""";. topline ne-
znatno je i nije posebno vano.za gijaqie/hhi. temperaturu i svojstva toplinskog spremnika.
Taj utjecaj iijeko,n aunu osjea se
do dubine od oko 40 cm, tijekom godine do z m."-9. Na;vuzni; n"ei"i.g'i]avanjhlaenja
vodenih masa jest prenoenje - konvek_cija. Kako je ipecinena Za zagrtiavanie/hlaenje ztaka ajvahlija je kakvoa podloge iznad koje se zrak
t"p" "a. vea nego
kopna, uz istu koliinu primljene topline voda e se manje nalazi, to znai da uloga procesa na,enj4 voenjai prenoeqia nije jednaka pri prijenosu
zagrijatingo topno. Usto se dio
energije troi i na isparavanje vode' Procesi topline. To se moe zakljuiti prije svega iz podataka o promjeni temperafure s visinom
sljanja otno.io rl'affi uaenl masa ne
odvijaju se na isti nain, tj-. procesi prenoenja avairse tijekom dana ili godine. Na slici 5.5 prikazani su uspravni profili temperatura kroz tlo i zrak
na dva bitno razliita naina.
Temikakonvekcja p-roces je pren-oenja.iopline ujetovan gu"":"- u jutamjim i poslijepodnevnim satima pri vedrom danu u hladno (prosinac), odnosno toplo
vode zbog (lipanj) doba godine u ovisnosti o kakvoi podloge. U zimskim danima postoji jak utjecaj
razlika u gustoi vode, jer gua voda1o.'., u
4""."
slojevi vode premjetaju uspravrro i pritom aouzi do z|ena "-di;,
;;; "
-- oue*
*" pojedini
topln;.
Dnamkakonvekciia proces_je prenoenja. topline uvjetovan
gibanjem vode zbog
a;9loya1j| vjetrova koji stvaraju valovzam
ilme i osek t. *o._,it o;a. Tako se
pojedini slojevi vode premjetaju, ne samo ., uooru*or
nego i u uspravnom smjeru, te
se izmjenjuje toplina.

..'Prilikom gljanja, Sy9va na,enja, morske, odnosno slatke vode dolazi do odreenih
azlika u gustoi vode. Moska voda sadri otopijene soli pa je
anos|sannitet) moske
vode oko 30%o u polarnim kajevima do pribiino 38%oo
u'nop.torn o;".Grijanjem
morske vode dio vode ispari, te se tako
ioveava gustoa morske vd@oveava se
koja iako toplija postaje tea te tne u dub u. "
:|ry:} m]Js_-to dolaz lalca
""i"" j;;j" slatke
hl.adnrja voda|o dubina (manja slanost). To je termika
takva.procesa nema, jer gljanjem slatka vod postaje
Lonu.L"i;u. it vode
laka ortuj. po?sni. Prema tome
je prijenos topline u dubinu u ovom sluaju "u
odreenvoedem,na,emi mijeanjem uz
pomo vjetra (dinamika.konvekcija). Posljedica svega
ovoga je da se termiki procesi
trjelon'r dana u slatkoj vodi odvijaju o dubina od 10-12
m' a na moru do dubina od 15-25
m. Godinja kolebanja mogu ii do dubina 200-400 m.
Pri procesu hlaenjanema bitnih azlika iae'umorske. i slatke
vode, osim u sluaju
smrzavanja vode. Hlaenj.T.yoqu
P.ostaje tea pa tone,_a na njezino jesodolazi toplija 5
voda iz dubina i tako se odvija izmjena topline. Konvekcija
.l"*": "oiodvija se dok
temperatura ne padne na 4
,"C,
'
kad je voda najgu1r. aljnjim n**j.n konvekcija slka 5.5. Uspravni profili temperafura laoz tlo i zrak ujutamjim i postijepodnevnim
prestaje, a zamrzavanje vode poinje od powine. zamnive *or.t .,roa. ovisi o satima pri vedom danu u hladno odnosno toplo doba godine u ovisnosti kakvoe
sfupnju slanosti, te s poveanjem slanosti opada temperatua
smrzavanja, ali se poveava i podloge @imern i Hckel, 1979)

70
71
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
TEMPERATURA ZRAKA

snjenog pokivaa (prije spominjano), a ljeti je vano je li tlo golo (glina) ili pokriveno
poprimiti mate bzine (nekoliko s). Nou nma Suneva aaenja pa se tlo hladi, a
travom. oito je u ljetnim podnevnim satima jako zagr1javanje gotog tla i time posredno
zagLjavajezraka. Budui da se zrak ponajprije grije i hladi posredsvom podloge, dnevni i uiaoo .. hlade i slojevi nakato vie to su blie povrini tla. Tako nou temperatura zraka
u donjoj toposferi raste s visinom
(temperaturna inverzija).
godinji rasponi temperatura moraju se smanjivati udaljavanjem od nje (tablicJ5.7). Tako
je npr. na visini od priblino 300 m iznad Zemljine povine u slobonojatmosferi
-..' ' :--'- -----.
dnevni t ---'-4
raspon temperailra zaka upola manji od onog neposredno iznad povrine, na visini od --.;:-'
otprilike I km on je od I .0 do I .5 "c, a na visinama od nekoliko kilometara samo 0.5 do I .0
"C- Zbog neposrednijeg utjecaja podloge na istim visinama zrak iznad planina ima vee -
t'^---"-
.-_-> .--------*

-/
dnevne raspone temperatura. Na mnogo veim visinama (gomja shatosiera, termosfera i
__-r+
dalje) poveani asponi posljedica su pojaanog uprjanja Suneva zaenja. :- ----1

Tablica 5.7. Godinji hod temperafure zraka ("C) u Rizi (l96l-1965) s promjenom visine

Visina
(m)
Mieseci Godinii
il. ilt. tv. vt. vil. vilt. tx. X. xt. xil. sred. rasp
tzz -0.5 -u.b 0.6 o7 14.4 14.5 14.7 13.4 9.2 4.5 0.2 7.2 2
-0.4 {.5 0.8 10.0 14.7 14.8 14.9 13.5 9.4 4.7 0.3 7.4 1F

tt -0.4 -0.5 0.9 6.4 10.3 14.9 15.0 15.1 13.5 9.4 4.7 0.2 7.4 tc.b
2 -0.7 -0.7 0.8 6.4
una 'gld:
10.5 15.2 15.2 15.2 tJ.c 9.3 -0.0
rijeka
+.o 7.5 15.9
rdo jeeopjesd( pcljc
Ztak se dijelom gije katkovalnim zraenjem, ali mnogo bolje gije se upijanjem
dugovalnog zraenja Zemljine povrine, osobito u prizemnim slojevima, gdje-j bogat Ska 5.6. Shema konvekcijskog giba zraka
vodenom parom i ugljinim dioksidom. Pritom istodobo nai dugovalno zraen;, te pie-
daje toplinu slojevima oko sebe' Kada je Zemljina povrina hladnija od slojeva iraka,'taaa Izrad mora su drugaiji uvjeti. Kako su malene promjene temperature morske povr-
joj oni predaju svoju toplinu te se zrak poinje hladiti. Troposfera kao cje|ina moe ine, maleni su i rasponi temperatura zraka tik iznad morske powine. Taj ublaavajui
se upi-
janjem Suneva uaau jednom danu zagijati za0.5 "C. utjecaj mora na temperaturu zraka sve je mi s porastom visine. Na nekoliko stotina
Proces voenjatopline u zraku je nenlatan, djee samo u tankom sloju uz Zemljinu metara izad' mora promjene temperature tijekom dana ne ovise samo o temperaturi
povrinu, jerje zrak lo vodtopline odnosno odlian izolator. powine, ve i o upijanju i iuaivosti na:a u tim slojevima naka, tako da su rasponi
Daljnje promjene tempeatue zraka odreenesu procesima oslobaanja, odnosno temperatura aaka a visini vei nego pri samom moru. Tako je du zrak topliji, a nou
utroka latentne topline u procesima ukapljivaja i depozicije, odnosno iparavanja i hlanijiod morske povrine. Te temperaturne razlike manje su nego nad kopnom. Kako se
sublimacije. Pritom su vodena para, kapljice vode i ledeni kistalii prenositelji toplinske o u nak na visini vie ohladi, a temperafirra uz morsku povrinu priblino je stalna,
energije, posebice u podruju oblaka i njihove okolice. pojavljuje se nestabilnost i dizaqie toplog zraka. Zato je konvekcij a s njom i grmljavina
Najveu ulogu u prijenosu topline izmeupodloge i zaka imaju konvekcija i nad more ea nou nego danju.
tubulencja.Konvekcija je dizanje toplijeg naka, je je rjeii specifino laki te Uz konvekciju pojavluju se i furbulentna gibanja prizemngg stoja zak kao
sputanje hladnijeg naka kao gueg i teeg. Slojevi zraka koji su neposredno izlad posljedica fueqia s podlogom tijekom njegova vodoravna gibarja. Tim twbulentrim
Zemljine povine razliito se zagrijavaju, to ovisi o kakvoi podloge. Topliji zrak kao gibanjima dolazi do iznene pojedinih slojeva zrak prema tome i prijenosa odgovarajue
rjeii specifino laki die se, a na jegovo qjesto dolazi susjiani nani.ji i gui zrak koliine toplinske energije. Taj nain prijenosa topline n|je vaan snoza grijanje, nego i
(slika 5.6). za hlajezrak jer se moe prenositi nii hladniji zak uvis, a vii, topliii na mju
openito je konvekcija jaa i zahvaa deblje slojeve atmosfere, ako je zemljopisna visinu, te se tako iiproces hlaenjaa nosfere.
irina manja, zatim ljeti, u satima izrazit1h temperaturnih razlika podloge-i naki,izad Daje prijenos toplinske energije konvekcijom i turbulencijom najvanlji, pokazuje i
podloga koje imaju manji albedo i druge fizike osobine koje pogoduju njegovu jakom podatak da je dva reda veliine vei od prijenosa enrgije zraenjem i 106 puta ve i od
zagnjavu. Nada|je, konvekcija ovisi i o fizikim stanjima atmofere. prijenosa voiem.
Zagnjavaje i hlaenjeviih slojeva atmosfere slabo ovisi o podlozi. Prenoenje t-
Iznad kopna najjaa konvekcijaje u ranim poslijepodnevnim satima, kada su i velike linp ovisi o dodatnim dinamikim uincima. Naime, uz konvekciju i tubulenciju prijenos
temperatume aztike tla i zraka, pa su i veliki tempeafumi gradijenti (promjene tem- svojstava zraka (npr. topline ili vlage) u vodoravnom smjeru odviia se pomou velikih
perature s visinom). Tada llzlane struje toplog zraka i silazne struje hladnog zraka mogu zranih shuja - vjetrov tj. govori se o utjecaju advekcije (advection; Advektion).

72
,,i'li.
iilil,,lli OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
TEMPEMTURAZRAKA

U sloju zraka uz Zemljinu povrinu do visine priblino 2 m (premni poremeeni

oodujima2 do l
oC. oito je da uobiajen dnevni
sloj) odvija se jaka razmjena topline s podlogom, a isparena.'o" hod ne postoji u polanrim podujima
olazi u taj sloj. vrijeme solsticija dan, odnosno no, moe frajati i 24 h. openito su vei rasponi za
'i;l',,ll
i]ill;:,
Stoga su ovdje vrlo veliki.gradijent t.p".tu'. i vianosti. ");p.;.
z*e'J.i'':in:a ldie u
takoersu w.m.o" nego za oblana,zatimu danima bez vjeha nego s vjetron' potom ljeti nego
podjakim djelovanjem podloge,jer su povrinske sile trenja
vrlo velike. " "ru
zimj, v su u udubinama nego na ispupenjima orograf,tje, dok se s porastom nadmorske
l9^ul.osfere koji
je..pod znatnim utjecajem podloge protee
se do visina izmeu
visine smanjuju, osim na postranim visoravnima. Mutim'najvee taz|ike, i to ne samo u
.
l000 i 1500 m iznad Zemljine.povrine (p ne arnig.untnisloj).
^^^
Konvetcijske ste i
ll']11;i turbulenclja u tom sloju zraka imaju veliku ulogu pri veliini raspon nego i u vTemenu nastajanja ekshem javljaju se u zraku ovisno o tome
|renoenju topli* ulug.. Takoeri
sile henja imaju vanu ulogu u odreivanju gian;a zraka. openito, alazili se iznad kopna ili iznad mora (tablica 5.8). Raspon temperatura poveava se idui
u tom sloju meteo-
',1,1 roloki elementi imaju izraendnevni hod u sv-ezi s utjeca.jem od mora u rrnutranjost kopna, dok se njegova srednja wijednost smanjuje.
poaloge.'
,'.',]'l Iznad th slojeva, tj. u slobodnoj troposfei, uti""ajzem5i.r"'povrsine
moe se esto
zanemariti. To se odnosi.na sile.trenja, a grrjarya i-hlaenja
ut-of.." oo..o"n" su prije
svega. dinamikim procesima. Prijenos topiine ovia
." ua'u.L.i3o*. ,i.jl ".uz.nu on-
yek9-a velikih razmjera (u tropskom i kvatorskom pojasu), u t'toa",
lencija, kao i oslobaanje/troenje latentne topline pri promjen 1. vana turbu-
agreg.inih .nju uoa..

5.5. Dnevn i godinji hod temperature zraka

Dnevni, a takoeri godinji obrauni naenjauz konvekciju
i turbulencu te advek-
ciju odraavaju se neposedno na temperafuru'zraka. Analize temperaturnih
podataka
_9!a-zuju da promjene temperafua zrakaimaju neka posebna ruo.1stua1-"ii"mp
eratlrazraka
slijedi temperaturu podloge.
Prolqiene temperature zrak1 tij9!9m dana njezin su dnevn
hod. Tijekom danaporast
temperatufe zraka'onad kopna (uz iskljuenu advekciju)
poinje nuLonl"i".Lu sunc, kad
primitak topline katkovalnim zraenjem postane u.e
a euuitku Jug;;him, tj. kad (h)
poinje rasti temperafura.p9 Taj porat kmperafure prvih je nekoliko sati ubrzan,
da
bi se razvitkom konvekcij.skih'lose.
struja uuIuzio. Na.ivise temieratuie n" ui.l oa z Slika 5.7. Dnevni hod temperahenaka:
m (na toj
visini obino su smjeteni termomeki u termomtrijskimiueicamaj zakopno (Zageb - Pleso, 1966-1975)
(kulminacije) Sunca, odnosno l do 2 h nakn najviih :..o oo 3 h poslije a)
Y'!"u
(oliko-te prijenos t"plji.) U-ljetnim liesecima najvie temperture
t"'"p."."t"." na powini tla b) za more @ubrovnik - ilipi, 1965-1974)
p"'tiz' se izmeu
15 i 16, a ponekad i u t7 h mjesnog vrenena. Zimi su Tablica 5.8. Dnevni hod temperature zraka ("C):
najvie ,.'p.luto." za vrijeme
vrhunca Sunca, odnosno do 13 ili i4 h. Zatim se temperatua za kopno (Zageb - Pleso, 1966-1975) i za more @ubrovnik ilpi,lsss-lsl+1
poinje smanjivati jer _
kratkovalno. zraenje naglo slabi,
1 cubitak dugovalnog aenjao":"tJ"je (zbog viih
temperatura), tim vie to konvekcija traje jo nko vrijme.
zaasiom Suna ohlaivanje Mjesto Mjesec
Sati Dnevn
aaka je posljedica efektivna.dugovalnog zaenja te sputanja 0
ohlaenazaka (osobito na 0' 04 07 13 16 19 22 sredniak ftlsp0n
obroncima brda). Stogaje najniatempeiatura neto poslije L
izlaska Sunca, osim ponekad u Zagreb
-2.3 -2.6 -2.7 -1.8 0.5 0.8 -0.9 -1.8 -1.4
ljetnim mjesecima kada najnia tempeiafura moe biii p":"
i"*L" "'JJiu slueajevima Vfi. 16.3 15.0 17.3 22.1 24.6 25.2 22.9 18.5 20.2 10.2
zagrljavanja zbog odbijanja Sunevih zraka od p."." ^..l*;povini)'
'n'j..g Dubrovnik
6.6 6.4 6.3 8.0 9.6 9.0 7.2 6.9 7.5 J.J
Zimi su najnie temperature do t h nakon izlaska Sunca (stika "ut"5.7)' uI. 21.t 20.9 23.4 26.1 26.9 26.6 24.2 22.4 24.0 .t
rznad oceana dnevni hod temperafure zraka ovisiponajvie
o upijanju i zraenju u
donjem sloju zraka, jer su promjen.temperafure povrine Tijekom dana temperatura moe znatno odstupati od prosjenih wijednosti. Takvi su
o..unu n.tn.Zato najvie
temperahrre zraka mogu na-stupiti i pije nego na powini
vode (slika 5j 7). sluajevi u sve s advekcijom aa posebno s prolazom frontalnih sustava. Tada odstu-
suphopskim podujima (pustinje i rasponi tempratura s od 20 do 25 oC, a panje temperature z.a l0 do 15 oC moe nasfupiti u laatkom razdoblju.
'U
ponekad i 40 "C, za razlil<ll od ekvatorskog 't"p.j
podruja- gdje su manji. Porustom zemljopisne Godinji hod temperafure zraka najeese prikazuje pomou srednjih mjesenih
irine smanjuju se: na 40-50" su oko 1;c,.'"o-o.oa 6"do .c'_ temperatura. Taj je hod ponajprije odeenrevolucijom Zemlje i nagibom njezine osi prema
3 u polamim

t+
I)
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
TEMPEMTURAZRAKA

ekliptici, zatim razdiobom kopna i mora te nadmorskom visinom, dok

su ostali imbenici
zanemarivi. Stoga posi nekoliko tipova godinjeg hoda.
Ekvatorski tip protee se izmeul2' sjevernJ i june zemljopisne irine,
raspon (l
do 5 'C) s 2 maksimuma i 2 minimuma, uz osta velisrean;a
a ima maln ': '', 5.6. Razdioba tempeatua zruka na Zemljnoj povrin
1zs ao :o "c;.
_ Tropski tip pribliava se Sunevim obrabricama
Rasponje neto povean, a srednjakje velik.
Q3") te
'"
guti dvojnost ekstrema.
, rua biZemljia powina bila istorodna i ravna i kad bi atmosfera svuda bila iste
proaanosti za Suneva i Zemljina na,enja, temperafura bi, oito, uz astronomske
^'
_ . Monsunski tip pojavljuje se u podrujima monsunskih vjehova, a posljedica je pojava
dvaju parova ekstrema. Raspon se jo poveava. lemente gibanja Zemlje ovisila o zemljopisnoj irini i mogla bi se lako izraunati. Te
oceanski tip ima veliko kanjenje maksimuma (rujan), a pojavljuje se iorijske wijednosti temperature pokazivale bi temperature tzv. Suneve (solarne) -
'
padne obale kontinenata u niim zemljopisnim irinamall-oi,ga:
obino uz za-
matematike klime. Pema tome navedene preostavke nisu stvame; postoji izka
eku h]adne morske
struje. ilima. U njoj dolazi do inaaja djelovanje ostalih imbenika, kao razdioba kopna i mora,
Tip uqjerenog pojasa pojavljuje se u ujerenim zemljopisnim irinama, a grografija, raznorodnost atmosfere, oblaci, zrana strujanja i dugo. Podaci pokazuju daje
_
ekstreme koji nastupaju l do 2 mjeseca poslije solsticija.-asponi
ima izrazite
frzi,ka kJlrna blaa u odnosu prema Sunevoj. U tablici 5.l0 navedene su wijenosti
su veliki' iznad mora i
oceana l0 do 15 "C, aiznad, kopna 20 do 40 oC, pa ak i so do 60 tepejJa za tzl<li Sunevu klimu na pojedinim zemljopisnim irinama. Pritom se
"C. U ovom tipu izraena
su etiri godinja doba. moe uoiti da je u cjelini sjevema polutka Zeme za orilike 2.C top|ijaod jtlne, da su
Polarni tip ima redovito nujT*ji sreak i najvei raspon' osobito iznad na sjevernoj polutki ljeta toplija nego na junoj , a zime su neto hladnije. odmah se moe
kopna. Svoj-
stveno je kratko ljeto (2 n{eseca) i duga zima (6 mjeseci), dok ekstremi rei kako je navedeno prvenstveno posljedica razdiobe kopna i mora. Takoerse uoava da
u odnosu premu
solsticiju kasne 2 do 3 eseca. je posjena temperaturaza cijeu Zemlju 14.3 oC.
Uljecaj mora i kopna na godiii hod temperature zraka vrlo je vaan; prikazan je
. _. u
tablici 5.9, a odnosi se za istu zemtjopisnu irinu. Tabca 5.l0. Srednje tempeature zraka fC) na Zemljinoj powini

Tablica 5.9' Godinji hod temperature zraka ("C): Zemljopisna Fizkaklima Suneva
za ocean - Torshavn (62" 03' N, 0 u 45' W, 23 m) i irina ") siiezrni srDanl Aodina kllma
,l 1..;
za kopno - Jakutsk (62" 01,N, 129" 43, E, 106 m) 90N -36.0 0.0 -19.0 -35
80 -J.z 2.0 -17.2 -3
., .i;'. Mieseci 70 -26.9 7.2 -10.4 t<
,iij; 60 -16.4 14.0 -0.6 -11
50 -7.7 18. I 5.4 J
40 4.6 23.9 14.0 t4
l:,
't.:1.1
r Jakutsk 30 13.8 26.9 20.4 22
l' 20 21.8 LI.) 25.0 28
.',,, ' t0N 25.4 26.1 26.0 3
it;
Iz tih podataka moe se neto zakljuiti. Tako se, idui od mora 0 5.0 5.6 25.4
u unutraqjost kopna, JJ
godiie temperate smanjuju, jer se bre smanjuju zimske t0s 25.2 23.6 )z
9pdnje temperature nego to se 24.7
ljetne poveavaju. Rasponi temperaturapoveavaju s" ioui od moa 20 25.3
u'unutranjost kopn 20.1 22.8 28
a ekstremi temperafua na
1oru \asne u odnosu prema ekstremima na kopnu. 30 22.6 15.0 18.3 22
Poveanjem nadmorske visine iznad kopn godi4ii se rasponi temperatura 40 15.3 8.8 12.0 14
atrnosfere
smanjuju. Meutim'iznad mora (nakon njegova-ubhvajue! utjecaj)
dolazi do pove- 50 8.4 3.0 5.3 J
anja. raspona temperafura (najvie na visinama od do l 2_ i
), amdo njgova 60 2,1 -9.1 -3.4 il
smjenja. 70 -3.5 -23.0 13.6 25
|i|;
Dnevni odnosno godinji hod temperature naka jedna je periodina promjena' 80 -10.8 -39.5 27.0 3Z
r..l'
odstupanja od te periodinosti u dnevnom hodu odreen po*;p" 90s
uu."iio*l u u -13.8 -48.0 33.0 35
godinjem hodu uzrokovana su pomjenom opega atmosfeiskog 'u t ozenja. Pritom je Npoluika 8.1 22.4 15.2
potrebno istaknuti da temperatura i njezine p'onJ.n" zratno
utjeuia duge"meteoroloke S polutka 17.8 9.7 13.3
element i pojave, a istodobno i oni djeu na temperaturu. Zemlia 12.6 16.0 14.3

76
77
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TEMPERATURA ZRAKA

oHt6a t-4a t20 to6 go 60 40 ao 'AA Lztr I4e 160

otl '.800E ' Razdioba srednjih temperatufa zakaaZenljinoj powini u sijnju i spnju (mjeseci
aa s ekstremnim vrijednostima temperatura) prikazana je na slikama 5.8 5.9 pomou i
lzoterma. Izoterme su crte koje spajaju mjesta ise temperature. Na navedenim slikama
izoteme su svoene (vidjeti toku 5.7) na srednju morsku razinu da bi se izbjegao utjecaj
?a nadmorske visine, tako da ove planetame izoterme pokazuju uglavnom djelovanje zem-
ljopisnih irin razdiobe kopna i mora te morskih sfruja na temperaturu. openio, s po-
60 astom zemljopisne irine temperature se smanjuju, pa se moe reci da idu priblino paa-
lelno sa zemljopisnim paalelama ondje gdje je podloga is orodna na veiiki-
prostranstvima - oceanima, to se bolje uoava na junoj polutki. Na sjevemoj polutki, zbog
4g
40 nejednoliko rasporeena kopna, pojavljuju se znatna oblienjaizotrma. Naprimjer,
oC u sijenju iznad europskog kontinenta ide gotovo
2g izotema 0 meridionalno od
2g
Skandinavije do Zagreba pa tek onda na istok. Izole toplinskog obrauna i temperahe
6
B
se ne podudaraju, to, osim ostaloga, ima za posljedicu da se tzv. toplnski ekvato
(najtopliji pojas na Zemlji) e alazi na zemljopisnom ekvatoru, ve neto sjevemije, u
2A
20 prosjeku oko l0'N.
40 Najtoplija podruja na Zemljinoj povrini su puste u suptropskom Podruju.
lzmjerene temperahre prelaze vrijednosti 55 oC, a dri se da mogu dosei i 60 .C. Pritom
os je bitro istaknuti da se temperaha zraka mjeri u hladr4 tj. termometa ne smije bitiiz\oe
60
0l.ll'60 -14o 26 iaavnom djelovanju Sunevih zraka. Najvie izmjerene temperature su 57.8 'C i 57.3 "C,
8o 60 1a 24, 4A 60 lAA t-2a 166 taB oE
'.60 1.{O EI Azizia - Libija (l3.9.1922, i kolovoz l923) i San Luis - Meksiko (1l.8.1933), zatn 57.0
oC, Bataques (3.9.1961) i Delra (12.9.1966),
Mexicali/Baja Califomia - Meksiko, potom
SIka 5.8. Srednje sijeanjske izoterme ("C) na morskoi razini
56.7 "c, Death valley - sAD Kalifornija (10.7.1913). u Europi je najroptlje bilo u sevilli -
ol.ll5o 1.o 12a ',B so sg g paqiolska, gdjeje izmjereno 50.0 "C (4.8.l88l). Prosjono n3vsatmpeiatura od 34.6 oC
ol
2E a6 1oo 2a rso rsooe imljerena je na poketnoj postaji Dallol - Etiopij razdoblje studeni 1960/Iistopad l966.
'.4g oll
86 Najnie iznjeene temperature na sjevernoj polutki bile su -77.8 'C (1938) i -7l.1 "C
86 (-.2.1964), ojmjakon - Sib zatim -67.8 "C, Verhojansk - Sibir (5. i 7.2.1892). Premda je
razdoblje mjerenja temperatura na Antaktici relativno loatko, ianjerene su wlo niske
?a temperature, nie nego na sjevenroj polutki te iznose -91.5 oC (nepoznat datum)' -89.5 .C
70 (21.7.1983) i -88.3 'C (24.8.1960), Vosrok - Anrarktik 78o 27, S l052,E34ZO m, zarim
6A -86.6 'C, Sovetskaja - Antarktik'78" 24,S 87o 35'E 3700 m (17.g.195g). U Europije bilo
BO najhladnije u Koinasu, Ahangelsk - Rusija s izmjerenih -55.0 "C Q9.l2.l978). rosjeeno
najnia temperatua -55.l "C izmjerena je na postaji Vostok u razdoblju l96l_1990.
40 Iz navedenih podataka o ekstemnim temperaturama na zemlji proizlazi da je raspon
.B
temperafirra wlo velik te iznosi 149.3 "C, odnosno on je vei 3.5 puta od najveih dnevnih
2A
2g aspona' koji su oko 43 "C (pustinje). U pustinjama temperahe ujufio mogu biti wlo niske,
o pa i negativne.
Ekstrenne temperature u Hrvatskoj dosta su istaknute. Tako su najvie temperature
20 naka izntjeree u Ploama, 42'8 "C (4.8.198l). Najnie pak temperai, ako se |zuzlfi]
26
mjesta na veim nadmorskim visinama, ima akovec, -35.5 "C (3.2.l92g). Najvia
a temperaturauZagrebubilaje40.3.C(5.7.l950), aajnla-22.2"C(24.l.1942).
4E
os
6A
0l.1160 1.o 2g Lag e6 6g 4g 2B 5.7. Pomjena tempeature zrakas visinom
a6 1ao 12o L4B 5a
'.aooE
Slika 5.9. Srednje srpanjske izoterme ('C) na mosk oj razini@ngland U donjim slojevima atmosfere, fi. u boposferi, temperatura zraka najeese smanjuje
i Ulbricht, 1980) s visinom, te se govori o atmosfeskom uspravnom (vetikalnomj temperaturnom

78
79
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA TEMPERATURA ZRAKA

gradijentu (1). obino se odreuje za promjene visine od 100 m. Taj gradijent temperafure
nije stalan, ve se mijenja ovisno o tome je li ljeto ili zima, dan ili no, postoji li advekcija
zraka itd. U prosjenim uvjetima gradijent je 1 : -0.0065 Im (-0.65 "C/l00 m). Ljeti
tijekom dana obino je vei iiznosi -0'7 do -0.9'Cll00 m, a zimi je manji: _0.4 do -0.6
"C/100 m. U slobodnoj atmosferi temperatumi gradijent neto je vei nego u brdima.
Temperatura zraka T na nekoj visini z odeujese iz:
T:T6+y @-zo) s(27)
gdje je To temperatura na poetnoj visini z6.
Katkad na pojedinim iestima (u nekom sloju atmosiere) temperaturni gradijent po
visini moe znatno odstupati od prosjenih vrijednosti. Temperature zraka mogu porasti s
visinom - temperaturna inverzija (inversion; Inversion),'odnosno postoji i granini sluaj
kada je temperaura stalna s visinom - zotermija (isohermal; Isothermie), a u posebnim
sluajevima temperafura moe jako opadati s visinom (superadjabatski gradijent, toka
8.2). Te vrijednosti gradijenata povezane su s atmosferskom stabilno u i gibanjima zraka
po visini. ovisnost temperafure o visini moe se gafikipikazati, a takva krivulja zove se
krivulja stanja (slika 8.8).
U sluajevima inverzije (y > 0) i izotermije (Y = 0 'Cl100 m) nak je u wlo stabilnoj
ravnotei, tako da nema -slobodnog uspravnog mijeanja zraka. Radjacijska inverzja
stvara se uz tlo kada je obraun naenja izmeupodloge i atmosfere negativan. Pojavljuje
se najeenou i zimi, a pogodujujoj tiina ili slab vjetar, vedrina i suhoa zraka, snijeg
na tlu iudubljenja orografije (kotline). Debljina sloja inverzije je do nekoliko stotina
metara. U tom sloju skupljaju s razne estice aerosola te se mogu stvaati magle i niski
oblaci (Stratus). Nadalje, inverzija se moe stvoriti eti kad uz brdovite obale mora teku
hladne morske struje. Postoje advekcjske nverzije, kada topli zrakna1lazi iznad hladne
podloge (obino zimi iznad' kopna, a ljeti iznad mora), zatim frontalne invezije na
granicama dviju nanih masa kad izad1eghladnog zraka nadire topli zrak (topla fronta)
ili kada se hladni zrak podvlai ispod toplog zraka (hladna fronta). Vrijeme je tada oblano,
a pojavljuju se oborine. Invezije dinamikog podrjetla pojavljuju se pri sputanju i
zgjavaillaaka (adijabatsko zagrijavanje) (toka 8.2).
Superadijabatski gradijenti su kad je 1 < -l "C/100 m; tada je inaeanestabilnost
a nosfere i mogunost jakog mijeanja zraka po visini. Ti gadijenti nastaju ljeti u niim
slojevima atrnosfere (debljine do 500 m) jakim grijiem podloge (osobito nad avnicama).
U hkvim uvjetima uz vlanost, posebno u brdima kad vodoravno gibanje dobije izvjesnu
gzla2jnn komponentu, nastaju konvekcijski oblaci i grmljavine. Zimi su povoljni wjeti za
superadijabatske gradijente uz tople obale mora i vlo hladna brda. Superadijabatski
gradijenti nastaju i advekcijom hladnog zlakaa visini. Tada se na Jadranu uz odreene
iviete hladan zrak poinje sputati, a posljedicaje pojavajakog vjetra - bure'
Pro4jene temperatua s visinom i visine tropopauza ovisno o zemljopisnoj irini za
toplo i bladno doba godine prikazane su na slici 5.10.
Navedena slika pokazuje da je na sjevernoj polutki u ljetnim rqjesecima u donjoj
fioposferi najtoplije neto sjevernije od ekvatora te se temperatura smanjuje idui prema
pohl. Zimi je najtopliji ekvator, a pol je lzrazito hladan, jer ve malim pomakom uvis
temperatura neto raste - inverzija. U gomjim slojevima toposfere, fropoparzi i u doqjoj
s atosferi najhladnije je nad ekvatorom. Ljeti, ide li se prema polu, temperaha raste, a
zimi su i ekvator i pol hladni, a nad ulqjerenim zemljopisnim iinana pojavljuje se toplo
podruje. opadanje temperature s visinom ne ovisi rnogo o zemljopisnoj irini. Jedino su
kolebanja marja s porastom zemljopisne iine.

visina (kn)
LJETO

-4 a
({.
-?a

pol 600 30o ekvator 30o 60s pol

Stika 5.10. Shematski meridionalni presjek atmosfere:

tanke cte su izoterme ("C), a debete crte su ffopopauze (Mclntosh i Thom, 1973)

80 81
:1

oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

,jii
,:]
TLAK ZMKA

p1S:-p2S

l
6. TLAK ZRAKA Pl=-Pz

to aai da su tlakovi s obje shane tijela

jednaki i suprotnih smjerova djelovanja.

6.1. Osnovno o tlaku

Na tijelu uronjenu u vodu, ve i u neznatnu dubinu' primjeuje
se djelovanje vode
(teina iznad leee vode).'koje raste s poveanjem
dubine. slieno1.oi'i u atmosferi'
Meutim,ti uinci su slabije izraeni, t3eprosio rrurog9
u."..nu a ro(Torricelli -
1642) nisu shvatili da je zrak tvar i da ima teinu. Atmosfeia je
zapavo oc'ean zraka ije se 5 s
dno nalazi na Zemljinoj povrini. Dodatna raz\ika je tc
se-gusta uod. l oubino* n.-
znatno mijenja za razllku ztaka, ijase gustoa znatno smuje s visinom. Slika 6.l. Ravnotea sila vodoravne pomake

_..
Milijarde i milijarde.od,
molekula i atoma u atmosferi npr".t no se gibaju uokolo
velikim brzinama' meusobnose sudaraju i udaraju na razneplohe prepreka.
Gibanja mole-
kula i atoma zraka l svezi su s termikim gibanjima, koja su 6.2. Hidostatkajednadba
to nt*i*1uto su vie
temperature. Djelovanje udaraca molekula i atoma atmos
ere na neku pou.slnu oituje se
kao sila koja se, preraunata na jdinicu povrine, zove tlak Zapomake po visini takoer vrijedi da e neko tijelo biti u mirovanju ako su sile koje
zraka (englesk i: air pressure;
njemaki: Lufi Druck). Veliina tog tlak u odreenoj toki na njega u ravnotei te wijedi da je sila uzgona U jednaka teini tijela T (slika 6.2).
atmosfereieovisna je o polo- djeu
ju te povrine. Ako se jedinica povrine postavi vodoravno i ako se zamisli
je tajedinina povrina osnovica, a visinajoj pnzma kojoj
u prizmi, podravan u ravnotei udarcima .'ol.kulu, ispod
_
se protee do vrha atmosfere, tadaje sav zrak
osnovice
;eanat tjini"#
Moe se kazati daje atmosfeski tlak u nekoj toen
naka jedi-
ni1oc r9sj9ka koji se protee od razine te toke do vrh 'tup.u opada s
atmosfere. lazata
visinom, iz ,ega poizlazi da je on n_":_u":i na Zemljinoj povrini,
granici atmosfere. Ukupni udarci molekula i atoma :.a"[ * na gomjoj
n"Lo plohu-djovsu
"
sile F na tu
plohu S, tj. postoji tlak p- "u

lim F
'D= S-+0S 6(1) siIsl

Paskal (Pa) je jedinicaza.!l1 a odeenje djelovem sile l N

na povrinu 1 m2. U Slika 6.2. Ravnotea sila za pomake po visini
meteorologiji primijenjena vrijednost 1 Pa dosta je mlena
i llzima si sto puta vea
ojnca'te se za mjeru tlaka primjenjuje jedinica l Pa. TIak 3os i".uzuuu u milibarima Kako je sila uzgona prema Arhmedovu zakonu ruzmjearazlici tlakov a teina
(mb ili mbar)' te postdi veza: '"
ubrzanju mase M, vrijedi:
l pu: r -u
U+1:g
te slijedi:
Neko tijelo bit e u mirovu ako su sile koje djeluju na njega
Zapomake u vodoravnoj ravnini u takvom stuea;u wijea:
u ravnotei (slika 6.l).
tb - lp) - p] : g AM: gp : g p S z
^s ^v

Fr + Fz:0 -Lp:gpM odnosno u diferencijalnom obliku:

te slijedi uvaavajui inaz 6(l): oP:-gPoz llr Ap

6(2)
Ar=-gP
82
83
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
TLAKZRAKA

toje hidostatikaavnotea odnosno jednadba (Laplaceova jednadba) (hydrostatic

za neposredno odrivanje visine i promjene visne leta zrakoplova
equation; Hydrostatische Gleichung). Iz jednad:be je vidljivo da promjena tlaka s visino dijagpostiki element
ovisi o iznosu sile tee g i gustoe zraka p. Prema tome u atmosferi vrijedi osnovna r oeu visinomjera (altimeha) i variometra.
jednadba statike fluida. U gravitacijskom polju, zbog smanjenja gustoe
,ruu , visinom,
uspravni gradijent tlaka dri ravnoteu ubrzaniu sile tee. Tablca 6.l. IcAo - standardna atmosfera i barika stopa (mftPa),
Uz preostavku da je 8ustoa.zraka stalna s promjenom visine (temperatura 15 .C) (y = -0.0065IVm, 0.0Im, 0.00l Im)
dobiva se homogena atmosfera visine 8435 m, koja u stvamosti ne postoji jer se gustoa
Tlakz. Visina Temp. Tempeatura zraka ("C)
zraka s poveanjem visine znatno smanjuje. Integriranjem izraza 6() u""p.irnj.nu
s1tz; (hPa) m) z. (oC) -30 -20 -10 0 l0 l5 20 30
slijedi:
D
l0 - 31055 -45.4 635.0
.lnp |, =--t1s. rz 25 25029 -51.5 254.5
l=- 6(3) 50 20576 -55.9 12s.9
Po 100 16180 -s6.5 50.0 52.9 55.8 58.7 6r.6 63.t 64.6 67.5
200 11784 -56.s 26.7 7.7 28.8 29.4 30.9 31.6 32.4 33.8
gdje je p6 tlak na poetnoj razini zg. Uz pretpostavke da je sila tea stalna s visinom, te
300 9tu -44.6 19.0 19.8 20.6 21.4 22.2 22.6 22.9 23.7
prienom srednje temperature zraka [T. : (To + T)/2] u sloju od poetne do konane 400 7185 -31.7 15.0 15.6 16.2 16.9 17.5 17.8 18.1 18.7
visine uz primjenu 5(27), slijedi: 500 5574 -21.2 12.5 13.0 13.5 14.0 14.5 14.8 15.1 15.6
700 3012 -4.6 9.5 9.9 10.3 t0.7 11.0 tt.2 11.4 11.8
8s0 t457 5.5 8.1 8.4 8.8 9.t 9.4 9.6 9.8 10.1
6!-= lll
**+r' @-zo) 1000
t013.25 0
14.3
15.0
7.1
7.0
7.4
i.3
7.7
7.6
8.0
7.9
8.3
8.2
8.4
8.3
8.6
8.5
8.8
8.8

2g (z-zs) Gustoa zraka smanjuje se s visinom, ovisi o promjeni tlaka, temperatufe i vIage naka
p=po.-E:iG-Jl 6(4)
s visinom, moe se izrunati iz 5(l2) i 5(2l), pritom su neke wijednosti dane u tablici 3.5.

.. rzraz 6(4) pokazuje da se tlak zraka eksponencijalno smanjuje s visinom. u tablici 6.1
prikazane su wijednosti tlaka na pojedinim visinam s pripadajuZim
temperafurama' pa se 6.3. Polje tlaka
moe vidjeti da se polovica mase zraka nalazi navisinam oo 3.o tm, a
0% mase u sloju
od 0 do 16 km. Promjene tlaka s visinom najvee su u najniim slojevima atmosfere,
gdje Tlak zraka naZemljioj povrini ili atmosferski tlak nije svuda jednak ne samo zbog
se s promjenom visine od priblino.8 m tlak zraka promijeni za 1bPa; to je
barika sto-p. i
razI1ite nadmorske visine, nego zato to se u affnosferi neprekidno zbivaju procesi
Barika stopa najvie ovisi o wijednosti tlaka, te se s pove.- .,ririnu stopa jako hlaenja i grijanja naka te priljeva mase zraka na jedno mjesto (tlak raste) ili azilaa
poveava. Meutim, ovisi i o temperaturi, tako da se s njezinim porastom pove mase aaka (tlak pada).
ava i
wijednost stope. Tlak zraka neposredno iznad Zemljine powine n-iuu ,. i atmosfeski Vrijednosti tlaka aaka na pojedinim meteorolokim postajama za srednju morsku
iIak. ili neku drugu azinu, dobivene nakon izwenog svoenja tlaka po
razinu (atmosfeski tlak)
Da bi se vijednosti tlakova naka iz'ad, nekog podruja mogle meusobno uspore- visini, unose se na posebne zemljopisne kate' odgovarajuom interpolacijom i pove-
ivati,s obzirom na to da se meteoroloke postaji_op"nito nal-uze na razliitim zivanjem toaka s istim wijednostima atmosferskog tlaka, pomou izobaa, dobiva se
nad-
morskim visinama, potrebno je iz zmjerenih vrijednosii iskljuiti razlike u azdioba atmosferskog tlaka za e|jeni trenuak ili razdoblje. Izobare se obino izvlae
visinama, tj.
pohebno je obaviti svoenje tlaka na referentnu azinu. Svoenje svakih 5 hPa, a prema potrebi i gue (slika 6.3). Na aj nain dobiva se oblik izobara na
tlaka zraka
(edukcija) moe se povoditi prema velikoj pravilnosti proliene tlaka zemljopisnoj, sada ve meteorolokoj kati - polje atmosferskog tlaka (bariki reljef -
s visinom. Naj-
ee se za referentnu razinu uzima sednja moska aina.-Upojedinim sustav).
sluajevim
posebno ako se usporeujutlakovi zraka na veim visinama; svoa"n;e
se provodi za neku
Kada su izobare na odreenompoduju zat\oren krivulje, one fvore podruja viso_
drugu odreenuruzinu. Zasvoenje tlakakoristi se izraz6(4). kog odnosno niskog atnosferskog tlaka. Sredite nskog tlaka, odnosno barometarski
navedenog slijedi da hidrostatika jednadb osim'to se primjenjuje u meteoo- minimum, obiljeava se obino slovima N (niski), C (ciklona), L (low - engleski) ili T
logiji, primjenjuje se i u odreivanjunadmorske ili relativne vsin" po1ainih (Tiefdruckgebie - qjemaki), a sredite visokog tlaka, odnosno barometarski maksimum,
toaka u
piodi (pogreke < 1 m). To se posebno prijenjuje u zrakoplovstvu, gaj.:" obiljeava se s V (visoki), A (anticik1ona), H (high - engleski), H (Hochdruckgebiet -
tlak zraka
njemaki). U istom podruju polja tlaka zraenijiminumum odnosno maksimum zove se

84
 oPA l PoMoRsKA lVETEoRoLoGlJA
TLAK ZRAKA

glavnim ili primarnim, a slabije inaen sporednim ili sekundarnim.

niskog tlaka jest dolina niskog
Izdueno podruje
(trough; Tiefdruchrog), ija je
o+W:0 6(7)
.tlaka os na slici 6.:
obiljeena slovom d (osobito izduena dolina naziva se torto),
ooie'izdueno poduje a=-grcos0 6(8)
visokog tlaka greben visokog tlaka (ridge; Hochdruckkei, eij-
1e ui"z*"slovom g.
Podruje nasuprot smjetenih dvaju minimuma i dvaju "' t'ip'.tetutoka
sedlo (col; Sattelpunkt) oznaeno sa s. 'o"t.mu.".;. ili

= const,

' Slka 6.4. Slatea i rad u polju tee na putu r

Za L@ = 0 dobiva se o : konstanta (to su potencijalne plohe, a glede jelovanja

Zemljne sile tee zovu se geopotencijalne plohe) te za pomake po visini Lr = M inaz
(8) ukonanom obliku izg\eda:

aa z
Slka 6.3. Polje atmosferskog tlaka, objanjenje u tekstu
@:g z odnosno odnosno A= Igu 6(e)
-=o
' 0

Sila tea okomita je na geopotencijalne plohe, te se z tog svojstva moe izvesti pojam
6.4. Geopotencijal i izobane plohe dinamika vsina h6, tj. visina jednneprojene potencijala (slika 6.5):

Glede svog poloja u Zemljinu gravitacijskom polju, svako

.. - tijelo ima neku poten-
cijalnu energiju, tj. sposobnost tijela da vri rad nazva , p"t.*"i*. ho= 1 6(10)
r"oo, ,. energlje o
ovisi o veliini Zemljie sile tee (kao vektorski zbroj graiitaclise
sie 5 i centrifugalne
sile F" Zemlje, slika 6.4), koja djee na to tijelo i u$ravno.;
referentne plohe. Dogovomo.se uzima srednja morska razina
uaU;;ii oa .t'nd*do. Kako sila teaIjestalna velina, to dinamika visina ovisi o njezinoj wijednosti, to
zastandardnu refeentnu sevidi iz tablice 6.2. Prikau li se geopotencijalne plohe u razmacima l J, slijedi da je
plohu za odrivanjepotenc.alne energije siie tee, tj.
na toj je .-i"i p ;.ijalna energija deb{ina tih jedininih slojeva 1/g m ili priblino 1 dm. Zato se za geopoten cijal kae da je
nekog tijela zbog djelovanja sile teejednaka nuli.
to dinamika visina, iz ega slijedi:

8:8n *F" Ako se masa od 1 podgne priblino za 1 dm, njezina potencijalna energija
6(5) povea se za 1 J.
Ako se est zraka (obyj11 z'raka razmjemo male veliine) giba polju
-
nekog puta r, ona vri rad W, koji takoerovisi o kutu,
u sile tee du
i^r'us-1!.a';elovunia ste
tee i smjera gibanja 0, slika 6'4:

W: g r cos 0
6(6)
openito su potencijal i rad povezani:
Slika 6.5. Visinajedininog sloja

86
87
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA TLAK ZRAKA

Tablica 6.2. Jedinina dinamika visina ovisnosti o zemljopisnoj irini

u
Do kojih visina se proteu sustavi polja tlaka, ovisi o jakosti termikih i dinamikih
imbenika, koji utjeu na
qiihovu pojavu i razvoj. Jako razvijeni sustavi tlaka mogu po
o (') 0 20 40 60 80 90 visni z'ahvaati cijelu toposferu, pa ak i donje dijelove stratosfere, dok je u dugim
s (m s-') 9.7805 9.7865 9.8018 9.8193 9.8307 9.8324 sluajevima njihovo protezie po visini ogranieno na pizemni sloj visine 2 do 3 km.
ho (m) 0.10224 0.10218 0.t0202 0.10184 0.10172 0.10170 Vodoravna prostianja su od nekoliko stotina do tisua kilometara.

osnovna jedinica
dinamike visine jest dinamiki ciecimetar - din dm
1l m2 s-2). Kako
je'toazmjemo malena veliina, primjenjuje se vea jedinica: dinamiki metar - din m (l0
m' s ). Iz navedenoga se vidi da je 1 din m priblino za TYo vei od iznosa obinog
duljinskog metra, tj. ho = 1.019 m. Stoga slijedi dogovor:
5200 gt 5150 gpl 5288 gpn 5058 sp!
Iznos 1 din m smanjuje se za 2%o, te je tako dobiveni iznos jednak veliini
=
geopotencijalnog metra + gpm.

I gpm = 0.980665 din m:9.80665 m2 s-2 6(1 l)

BRB
U meteorologijise visine obi,no izraavaju u geopotencijalnim metrima. Prednost tglpeat'ua
ista st.tlak'
ovog naina mjerenja, pred obinim duljinskim metrom, je to se prilikom vodoravnog
gibanja zraka visina izraena u gpm ne mijenja, dok se izraenu.' obini* metrima ne Slika 6.6. Topograf,rja izobarne plohe
bi
mijenjala samo kada bi se zrak gibao u smjeru zapad - istok.
Jednaba hidrostatike 6(2) primjenom geopotencijala 6(9) dobiva drugi oblik: Na slici 6.6 pikazae su ovisnosti visina izobame plohe (u ovom sluaju 500 hPa) o
vrijednosti atnosfeskog tlaka u tokama A odnosno B (uz stalnu temperaturu), iz :ega je

p=-p O odnosno
ol oito da se do spomenute vrijednosti tlaka na visini heba dignuti to vie to je vii prizemni
tlak. U drugom sluaju visina izobame plohe ovisi o vrijednostima prizenne temperature
app 6(t2)
nakau spomenutim tokama (uz stalni tlak) jer se u toplijem zraku, zbog njegova irenja,
treba dignuti to vie to je via prizemna temperatura. oito je da u atrnosferi ovi uvjeti
Ako je visina z izraena u metrima, geopotencijalna visina H u geopotencijalnim metrima djeu istodobno, a koji e prevladati, ovisi o stvamim prilikama, to se moe izraunati
jest: pimjenjujui 6(14) slino postupku kao uz inaze 6(3) do 6(4), primjenjujui srednju

a=fij"a, [gpm] 6(13)

temperaturu sa T':
Q2
ili za tlak: Hl = --LnR T@ 6(1s)
Q2 o1 n,
9'8 P
D'
Hl --- qR' lclorD lsDml 6(14)
o1
=*'''
PI

6(16)
openito se razdioba tlaka zraka moe razmatati na srednjoj morskoj razini (s1ika "j, [gpm]

6.3). Takoerse slina razrnataa tlaka mogu primijeniti i za neku stalnu visinu. Meu_
tim, pokazalo se da su u mnogim sluajevima razmattanja razdiobe tlaka zraka na nekoj Uwtavajui vrijednosti za plinsku konstanfu, uvode i virtualnu temperaturu i
visini dosta nepraktina. Stoga se azmataploha stalnog tlaka - izobarna ploha, odnosno dekadski umjesto prirodnog logaritrna, nakon sreivanja dobiva se:
odreujuse visine izobame plohe iznad srednje morske razine.
Izobame plohe u atmosferi nemaju svugdje isfu visinu. Razlike su odreeneraznim
promjenama tlaka naka s visinom. U podrujima visokog tlaka izobame plohe su
izdigute 11=67.4427,-bg!z [gpm] 6(17)
(konveksni oblik), odnosno one su udubljene (konkavni oblik) u podrujima niskog laka, pl
dok su pri istom tlaku na analiziranoj ravnini na veoj visini u toplom nego u hladnom
zaku. Prethodni inaz pokaruje da visina izobarne plohe p1 iznad neke poetne visine, gdje
je tlak zraka p2, ovisi osim o wijednosti donjeg tlaka i o srednjoj temperaturi zraka u tom

88
89
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TLAK ZRAKA

sloju; visina je to vea to su vii donji tlak i srednja temperafura

sloja zraka. Takoer se
pokazuje da udaljenost izmeudviju izobamih ploha ovisi
o srednjd l.*r",u.l izmeu
njih, teje vea u toplom nego u hladnom zraku (.lLu o.z;.
ro;e r.ativna Ja5enost av.ju
izobarnih ploha, za razriku od apsolutue, koja govori o'visini
morske razine.
*k. pl"h;inad srednje

slika 6.7. Apsolutna i rerativna visina izobamih ploha

(T topro, H hladno)

Apsolutna topograija (AT p)plohc p prikazuje njezinu Slka 6.8. Prizema karta 5.5.1957. 12 UTC'
visinu iznad srednje morske
razine. ona ovisi o tlaku.na.srednjoj moiso3 razini
i srednjoj temperafuri sloja zraka lijevo: izobae (hPa), temperature ('C), naoblaka (rairano) i pojave (vjetar , kia o,
izmeusrednje morske razine'i te ploh (slika snijeg x, pljusak v, pljusak snijega );
6.8 desno i slik;;.d
Relatvna topograija (RT p,/p, iii Rt Ior; ploha p1 -.'i'-"
desno: apsolutna topogafija izobame plohe AT 1000 bPa (gpm)
'
sobne udaljenosti. ona ovisi o tempeiaturi (srednj
i p, pilr.1" njihove meu-
temperafurail o1azrauizmeu ploha p'
i pr). RT p1/p2 pokazle tIa porujazraka (vise
wijednosti), oanorno ladna podruja
(nie vrijednosi). Stoga relatiu topog."'j" p.ik"^j..
polja temperafura (slika 6.9 desno).
Kao to je nazraeno, slino-prikazivan;u .a"aiou"
morskoj razini pomou izobua moe se pnkazati nu srednjoj
i razdoba"t'no...rLog'r"ku
tlaka;;I:ai na nekoj visini.
Kako je to dosta nepraktino, razmatrajuse i odreuju.visine
izobame plohe iznad srednje
morske razine ili neke druge izobam p]ohe primjnjujui
apsolutnu,'oa'*.oo relativnu
lop9grafiju, odgovaajuom interpolacijom
izobame plohe dobivaju se izohipse, koje prikaju
i povezivjem toaka s istim visinama
eljeni trenutak ili razdoblje. Izohipse ." ueno
razdibu il;k";^k^(iolje tlaka) za
gpm' dok je na veim visinama taj iznos vei
i;"il;;;'"dil';t.;":*" svakih 40
da se izbjegne p."u"lu gu.to
Priena apsolutne i relativne topogafije vrlo j
" #"
ona ".tu.
dioba tlaka.zraka neposredno pou.'*u*.u "rraim ' Kako je raz-
strujanjima (vjetar), slika apsolutne
topograflrje izobame plohe na odreennain prikazuje
polje strujanja. Vea gustoa izo-
hips tj. vei gadijent tlaka zr.aka
Qlressui" grrd7i; "ri*i,lri"at*ipoaruja su s
jaim vjehom. o tome podrobnije u
1oeru
o ,4t-. Kako relativna topogralja prikazuje
razdiobu temperatura' zajednika priqiena aisolutne
gibanja toptog odnosno hladnog zraka odrenom
i relativne toiofrux. pokazuje
brzinom u nekom oara.'no.r, smJeru'
Slika 6.8 lijevo prikazuje prizemnu razdiobu tlaka,
stope preurediti u apsoluhl-u_topogru plohe
koja .. p.
jenom barike
'"""i._"pntom
000 ra. ogresta Slika 6.9. Visinska karra 5.5.1957. 12 UTC
zanemariva je. Tlak od l0I5 hPa se prnumerira ini
u geopotencija=l visne gpm' zatlm 1020 lijevo: apsolutna topografija obarne plohe AT 500 hPa, izohipse (gpm), temperature
hPa u 40 gpm,1025 hPa u 80 gpm... odnosno
loio 'pu u -40 gpm, t00u -80 gpm itd. ('C), smjer strujanja
(slika 6.8 desno).
desno: relativna topogrlja izobamih ploha RT 500i 1000 hPa, izohipse (gpm)

90
91
 ry
I

OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA TLAKZRAKA

Relativna topografla na slici 6.9 desno dobivena je kao razlika visina AT 500 i AT (|!P
l000 hPa. Pritom su podruja niskih vrijednosti relativnih izohipsa RT 500/1000 hladna
1!!g
podruja' a visoke vrijednosti su topla podruja. :ttt
Podaci pokazuju da je vodoravna razdioba atmosferskog tlaka na srednjoj morskoj 99,
razini obino oko 1 hPl00 km. U ekstremnim sluajevimu uodo.uunu proiena_moe ,:s7
biti
za red veliine vea, tj. oko I0 hPl00 km, a na manjim udaljenostim izuetno, i 99G
znatno
via. To pokazuje da je srednja vodoravna promjena atmosferikog tlaka zapriblino deset 9t5
tisuaputa manja od promjene tlaka po visini [(l hPl00 km) / (ihPs m;
10000]. Iz navedenoga se vidi daje nagib izobame plohe prema vodoravnoj ravnini -
tooooola =
vrlo
1B L 11 15 8 g ? .2{ !n,
malen i odgovara kutu od oko 0.006' (20"). uspikos tome, iako malene, vodoravne
projene tlaka vrlo su vane za glbanjazraka i vremenske pojave u atmosferi' Na Slika 6.10. Dnevni hod atmosferskog tlak Zagreb - Gri (193l-1960)
visinama
se umrjesto izobara primjenjuju izohipse. U troposferi gra1enti izohipsa (AT,
RT) dosta (hPa)
kolebaju, od l0 do l00 gpm/l00 km, te u pravilu gustoeizohipsa s visinom'raste. Tablica 6.3. Dnevni hod atmosferskog tlaka,Zagreb - Gri (1931-1960); 1000 +

Sat
6.5. Dnevn i godnjihod atmosferskog tlaka 0l 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12
Siieaql 9.0 9.1 9.0 8.9 8.7 8.7 9.0 v.J 9.7 Y.t 9.1

Dnevni, a takoeri godinji obrauni zra,enja uz konvekciju i turbulenciju te Smani 6.3 o.z 6.2 o.z 6.3 o.o 6.9 7.0 7.0 7.0 6.9 6.6

advekciju odraavaju se neposredno na temperaturu naka i posredno na tlak zraka

Zemljinu povrinu, tj. na atmosferski tlak. Promjene flal su periodike odnosno
uz Sati Sred- Ras-

nepeiodike prirode u vremenu i prostoru. l3 t4 15 l6 t'7 l8 t9 z0 21 2 3 24 njak p0n

Siieani 8.6 8.5 8.5 8.6 8.7 8.9 9.1 9.1 9.3 0c 9.3 9.1 8.9 1.2
Zagrijavanjo i hlaenjczraka iznad tople odnosllo lllatlrre potloge utjee na promjene -6;.3
EI o.J 6.5 6.5 1.9
atmosferskog tlaka. Grijanje smanjuje gustou zraka i smanjujbuaiuL,a hlaenje Smani 6.2 5.9 5.7 5.4 5.1 5.1 6.1
zbog
pov_eanja gustoe zraka poveava (rast) atmosferski tlak. e proiene
posljedica su temikihpromjena.
atmosferskog tlaki ' Pri praenju dnevnih promjena tlaka, kad su povremena njegova znatna ostuparja
Atmosfera odnosno.zrak ne miruje, nego se prema razliitim udecajima stalno giba (promjene tlaka odreene neperiodikim uincima) uoavaju se aatne projene Wemen-
kako u uspravnom, tako i u vodoravnom sqieru. T giba zraka, esto velikih ,*rrr|"ru, skih stanja, tj. takvi podaci mogu posluiti kao pokazatelji wemenskih promjena.
'lnlad mora, a
jedan su od uzroka promjene atmosferskog tlaka. Dijelovi Zemljine Godinjhod atmosferskog tlaka' Inaeujije hod iznad kopna nego
powine zahvaeni je
toplijim zrakom smanjuju atmosferski tlak, a hladni zakpoveavitlak. on je gdje se openito u statikim i termikim uvjetima vii tlak iznad hladne podloge, odnosno nii
die
i razilazi zrak, atmosfeski tlak pada, a u podrujima gdje se zrak sputa i ngomilava tlak iznad tople (tablica 6.4). Dinamiki uvjeti mggu izmijeniti sliku. Postoje tri osnovna tipa
raste. Zbog giba te su pron{ene atmosferskog tlaka dnamike piode. godinjeg hoda: kopneni ftontinentalni), oceanski (maitimni) i polarni.
U stvamosti, termiki i dinamiki procesi djeluju istodobno neovisno, bilo da su istog
ili suprotnog smjea djelovaqja. Tabca 6.4. Godinji hodovi atmosferskog tlaka (hPa)
Dnevni hod atmosferskog tlaka. Atmosferski tlak mijenja se tijekom dana zbog za kopno Zageb - Pleso (1966-t975), zamore Pula (1973-1982); 1000 + (bPa) .

ucaja periodikih i neperiodikih pomjena. Periodike promjene imaju oblik dvostruko!

vala s najviim vrijednostima tlaka 1 do 2 h uoi podnva, odoo'.'o ponoi te najnii Mieseci Ras-

vrijednostima I do 2h uoi izlaska, odnosno zalaskaunca (slika 6.l0' blica 6.:;' L il. m. IV. V. u. uL VItr. D x. xI. )il. p0n

Dnevni hod atmosferskog tlaka ajizazitijije u tropskom pojasu s dnevnim z 06.4 02.5 02.8 00.2 01.4 01.9 02.8 02.8 04.9 06.4 04.6 07.0 6.8
asponima 3 do 4 hPa, uz rijetke slabo izraene neperiodike promjen. romjena P 09.8 08.2 07.2 04.9 06.8 06.6 06.5 07.3 09.4 07.8 l0.l 07.7 5.
t|akaiz
dana u dan nije via od 1 hPa. S_ povea{em zemljopisnih irin dnevni raspon
u umjerenim irinama je oko l hPa, a u viim oko 0.5 hPa. Neperiodieka
se smaqjuje,
koleba ,u 8"t'
Kopneni tip atrosferskoc tlaka pokazuje zimski maksimum i ljetni minimum, a
i inaena t su izmeu5 i l0 hPa, posebno u danima |zazitih vemenskih poreneaja. U oceanski ima suprotna obiljeja, to se najbolje uoava u umjerenim zemljopisnim ii-
tim uvjetima dnevni se hod slabo uoava. nama. U njima su asponi 5 do 6 hP nad kopnom i vie o10 hPa. U najkontinentalnijim
dijelovima Azije asponi su 25 do 30 hPa. Ta kolebanja tlaka odreenasu razlikama u
_ Dnevni rasponi tlaka vei su ljeti nego zimi, pri vedru vremenu nego pri oblanu, na
kopnu nego na moru' to pokazuje vanost udjela termikih uinaka u dnJvnm zagrijavu i hlaenjukontinenata i ocean f . suprotnim termikim uincima na fiziki
hodu. razliitim dijelovima Zemljine povine.

92 93
 oPA l PoMoRsKA METEcRoLoGlJA
TLAKZMKA
U priobalnim podrujima, glede
.kopna i .Ij;ri-,,""r"'
uinaka utj9caj1
mora, pojavljuje
prijelazan tip godinjeg lloaa
.zimi p.J#;; t"'i ; 5 .160. t4'6'L2 L.g aa t9 q ?9 62a .0.60 8 loa.l26. l{6'l.5o
atu, "*
aot'su u;;;;'"il;;d];'il kada
d;j : [ro5ee' jesen;se
j1"J:'j:ffi::.vrijednosti
Za najvie'"*''oo':n:^:l'je (polarni
tip) sjeverne polutke najvii
s naj n i m t''p"'utu u..' tlak 1e u travnju
*9 j, u,u1 n:i il,j.j
i
;J::i r$",'# ir:ffi''
i

i ve lj a i (u
j,::1?"j:T'it1;Hffi
"
J''l:i;i#1'.T#jjT:': ]tr
Godinji rasponi su od 5'd3 12
hPa u polarnim podrujima,
nego u umjerenim irinama, to znai dasu neto manii
dok su od z o'" iilp"'" poa*eju
hodovi mogu katkada znatno promijeniti godinji
"r"'"r".'N*"deni
svoj oulit<- u"enupod utjecajem neperiodikih
promjena. To osobito vrijedi
u viim;;."p"* sInama.
Dnevni i godinii oaoui ut'or.**ililj predoau u osnovi
!:#T."Til """"::] :cij l J;" J:l".
promjene tlaka
tlaka palj i vo iroueavaj u, pri

::'::T!4*q#':".:j'?:;::";|-;:r,ii.L,i:r^y::'"ffi
zlvanJem
ffii".u,'1h#:
toaka istih vriiednosti barometase
[J"n.1".d"];;j;l uuzn. u
tT'ffi.:::t1l,"1l':-r:",1#il''ffi: rasta_oanosnopuJu -tilJ...Log tluLu.
F Za 4E 60 8q !64 1.2O 't46'

6'6' Razdioba atmosferskog stka 6. l l . Srednje sijeanjske izobare (hPa) na morskoj razini
tlaka na Zemljinoj povrini
|-E'"!!_':l{9-'Ea'.8'9
'b vi'--5|_---7----T
q q Ea {o zE 620 6,q Bo..tr6 ?. ?' t4i '8. .tE
Za dobivanje slike vodoravne azdiobe '.F.o '.qo.
t'akazakana'srednjoj morskoj
ferskog tlaka) razmatrase obino razini (atmos-
azdioba u pojedinim godinjim
p'o'J'n""i"s""ffi;a
L" dobi-
x'i'-""T:'ffi ''^"".J'oplrnom irinm uuznu ,llogu ima vrsta
' . .U
sijenju (zimanasjevemoj polutki) ie oko l .
'"$'ffi:i jll'j,::.'*.'a:i:':.i::illl'"jtrKH',:m'"1
'^'nonn-^ojil;.""k,'i'"1;':'li1fi
atmosferski 1'''"*:j'#'i-;#Fl:
tlak poveava o"-puli)no_b,':'uog
eKvatoru ponovlo smaniuje. podrijetla! a dalje se prema
Njunoj polutkipo)J*a1" niskog
blizu 5 "S (termikog poa1,)^,l'';l atmosferskog tlaka nalazi
nlskog tlaka granii s Antartikom ;l.
;e ava do 5;;il"d;;;usko se
podruje
(60-os olr'":*". g pola izraenje vsoki tlak.
U srpnju (ljeto na sievernoj polutLi1-'pJr.iupoarue;a
niskog i visokog tlaka zraka
:"H?j;,'"1jt""1|-:'''r""".'"pii"1inne_premasjeveru'7'nakoviteproene
:1"*)i6. til;i*:9i-!1uIi*"...,i:{::l'11T jt:J',:i;:
na obJe polutke' Ta se pojas zapavo r^t=oji oa
vi1.'odvojeih
inaeniji je iarad oceana' ;'"d"J"
Podruja na Zemljinoj pov*ini
;;;;aj slll(ama 6.11 ipolja 6.12.
visokog tlaka i
s ""
ffiunji'ui.oo_iztaenimatmosferskim
su u suptropskom podruju,. gdje
izmjerenJ uj.no.titlata preiazJ";ir;;"hP", tlakom
dosei i l050 hPa. lput' njuisI a mogu slika 6.12. Srednje srpanjske obare (hPa) na morskoj razini (prema: England i
i'";..''t ;";d.r"n' o* zimi j nad
kontinentima i iznosi Ulbricht,1980)

94
95
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
VLANoSTZRAKA

1083.8 hPa, Agata - sibir 67 oN 93 oE 263 m (3l.12.196g), zatim l0l9\.Ea,Barnaul -

sibu
53 'N 83 "E (23.1' 1900),.a ajniiizrlereni bio je 870 hPa i 877 hP izjeren u tajfunu
"Tip",482 km zapadno od Guama - Pacifrk (l2.1o.l979 i24'g.lg5.
Na visini od priblino 5500 m (AT 500) tlak zraka u svim godiqiim dobima poveava
se od pola prema ekvatoru. Polarna podruja imaju sredite niskog tlaka
1ponekad dva ao
'T.WAZNOST ZRAKA
tri sredita), a topski pojas ima neznatne vodoravne promjene atu' vei su gradijenti
izohipsa zimi nego ljeti.
Vodoravna razdioba tlaka u odreenom trenutku, osobito u prizemnim slojevima,
moe se znatno azlikovati od prosjene razdiobe s puno nepravilnih oblika i detalia. 7.1. Hidrolok ciklus
Voda se u priodi, takoeri u atrnosferi, pojavljuje u svim trima agegatnim sanjima
kao: led, tekua voda i vodena para. Iako je vanost lda i tekue vode neospoma, vodena
para je posebno vaha za ivot na Zerntji i za ruzitak vTemena. U toki 3.1 spomenuta je
vodena para kao sastavni dio zrak odnosno u 4.4' kao upija dugovalnog zraurja.
Vodena para u atnosferu dolazi isparavanjem vode sa Zemljine powine. To je
nevidljiva struja molekula vode (neravnomjemo rasporeena u atmosferi), koja se oslobaa
s povrina voda (oceana i mora, jezen i rijeka), snijega i leda, vlanog zemljita i biljnog
ookivaa.
llil
riir,

,ll:.

iiii.

lil'

slika 7.l. Hidroloki ciklus

Nakon dlzanja (konvekcija) preqjetanja (advekcija) i irenja (difuzija, slabije izra-

- u atmosferi, vodena para se pretvaa u vodu (ukapljivanje) iu ta-(depozicija).
1e1a)
Pritom velike nakupine vodenih kapl.1-ica, ledenih kristaliea voaene pae stvaraju
oblake iz
kojih padaju oborine (kia, snijeg i sl.) na Zemtiinu powinu, te jnaaj nain zloer
lfiunl put vode ili hidolokciklus (slika 1.l).Pala oboina (i topljenje snijega) otjee

96
97
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
VLANoSTZRAKA-
kutom Zemljinom povrinom stvaraiui vodene tokove, odnosno ulazi
zemlje te podzemnim putovima dolzi do podzemnih, u dubie sln;.,'^ ltmperatura ("C). Poveana toplina za isparavanje s leda u svezi je s prijelazom
a kasnije i nadzemnih
spremnika. du te vode u vodenu Paru.
"il;l;
ffi'.*ibovede li se u
zatvoreni sustav (posuda zanemarivo tankih, ali vrstih stijenki na koju
.e pi ukapljivanju oslobaa, tako
ilxJ:l,'"-;:i'::]'"^:"^o]:i'{k da su tlakomjer) voda temperature T, ona e isparavati (na tlakoqieru e primjeuje
(ob'aci, ''""*''j:1-'"'l1';
#lbn kazaljke), ali
ff_fuijue.o
e se i isparena vodena para waati u svoju prvobitnu sredinu tako
'."J1:r;:*j'",1gd::_:i1niu.J'";;'i;"'ff":h:,;
::i:,:j:liil,'o:'Yojl. 9|"''i,;;' "p:"' Zemljino
ffi'"";'.:i':.u
Zemljinoj povrini.
jo jednom obliku dj;luj;,u tempe.uturne prilike J;?'l:
dilgp'
"
dok se ne postigne avnoteno stanje. Mijenjanjem temperatue vode dobivaju se
vodene pare E' slika 7.2.
@.- itlakovi
ar'
Tablica 7.l. Prosjeno isparavanje ioborine naZem|jitijekom
godine &'": i;:i:i:;:::l:i:::ili:;i:i:;i;::i :l':':.;.,' 1
4i*ji
More Kopno Zeml.ia {r,
Povrina (l0 km2' 3 1.1 148.9 5 10.0 '. rl'i::: :

,i
!:/,
i1:.'1;'
Isparavan.ie 84.2 50-4 74.3
- (
,,
lU- km') 304.2
lj].|:}l;1
75.0 3'79.2
Oborine (") 74.2 75.3 74.3
i.:,-t ,

(10'km') 267.1 n2.1 379.2

$ta 7.2.Ravnotehli tlak vodene pare
Koliine isparene vode iukapljene pare (oborine) veoma su promjenljive ' .,

povrsine, to najvije'ovisi o tauoei poi*''

na poje- ' 'Jednakost
broja isparenih molekula vode s brojem molekula koje se vraaju u svoju
$|1lT,,1ffi:"}i1.Zemljine zemljopisnoj
pr-vobitnu sredinu je ravnoteni tlak vodene pare, i tada je prostor zasien vodenom parom-
To mai da u stau zasienja zraka vodenom parom molekule vode i nadalje mijenjaju
agegaffia sta{ ali se uspostavlja dinamika tavoteaizrneuonih koj p'a-"-u
T.2.Isparavanje plinoyito stanje i onih koje se wacaju u prvobitno stanje (vo led). Zasvaku emperatru i
tlak naka postoji najvea koliina vodene pare koju zrak moe primiti. Pri vejkoliini
Isparavanje (evaporacija) (engleski: evaporation;njemaki: vodene pae dolazi do njezina ukapljivanja ili depozicije.
koji se odvija pri svim temperaturama, neovisno Verdunstung)je proces Ylanost zraka (humidity; Feuchte) je koliina vodene pare primijeana stalnom sas-
o tome je li voda u tekuem ili krutom
stanju; samo je jaina toga procesa azliita. taw naka. openito se pod pojmom zak razllmijeva smjes suhog zraka i vodene tvari.
Molekule vod" nuluz" se u neprekidnu
kaotinom gibanju (oka'5.Ij. Sto je zryk topliji, moe primiti vie vodene pare. Koliina vodene pare brzo se smanjuje s
JT:un;'po'io.;e jae ili slabije met'umolekulske
(kohezijske sile). Kada neka molekula uo" sile poveanjem visine, stoga se veinom sva nazi u donjim sevima atmosfere (tablica 3.2).
u'.uo. gluanju ki';tike energije
nadvlada kohezijsku silu, onase odvaja "uoe "i.k" Prema tome, isparena vodena para moe se ili vratiti u svoju sredinu (prijei u tekuce
od svoje-sredine; tada mijeia agregatno stanje te
prelazi u plinovito stanje. Kako se s-porastorri ili lauto st"nje) ili razrim procesima (difi:zij konvekcij furbulencij aaveti.ia; dospjeti
temperatura poveava Lin"otu energij
razmjemo raste broj molekula' koje. nupust'.iu u razne dijelove - slojeve atmosfere.
svoju sredinu, d. raste jaina isparavanja.
Da Jakost isparavanja jest koliina isparene vode s neke povrine u jedinici vTemena-
bi molekule svladale kohezijske. .il" 'nup*tii"
s'vlju sredinu, one trebaju postii energiju .
Zais to je visina ispaenog sloja vode u milimetrima za zeijenl razmak vremena. Jakost
veu od srednje kinetike energije sredine
koja isparuvu.
Pri isparavanju moleku.le isparavanja ovisi osim o temFeraturi i o drugim imbenicima. Ako je zrak blii zasienju
dio urrrltarnje energije svoje sredine na svladavanje
kohezijskih sila i na rad pri irenju.na
'troe vodenom paom, isparavanje je usporeno. Nadalje, to su jai p.o""idifuzije, konvekciji
(ledom). Stoga se srednja energija mo|ekula
ye9i
"bi'j"r."
p _pri;e zu-u * nad vodom furbulencije i advekcije, to su i procesi isparavanja jai, jeiodvode molekule vode od
ko;e ota.ju smanjuje i voda (led) se hladi.
dio energije nadoknaujesepiimanjem Ipak, po1ine s koje isparavaju" e zrak postaje sui i pogodniji za prime novf koliina
temperatura smanjuje. Energija.(latentna "n".gi"
il:"'l9q prostora, kojemu se zbog toga vodene pare. Isparavanje e dakle biti jako u suhom zraku i za vjetrovita vremena.
je Lr'u, dok je za led (proces ubiimacije)
topli-na - toka 5' lj
;"ilb;; ;; j;p*.vanje s vode isparavanja ovisi i o tlaku neka;uobmutoj je svezi s njime.
Brzina
I-',r, t. i"nor,,
Ispaavanje sa slanih vodenih povrin pri ostalim istim uvjetim neto je slabije ne-
go sa slatkovodnih povrina. Razlog je u vecim kohezijskim
voda: Lrv = (2503 - 2.7 t).rc3 tJlkg] 7(t)
silama izmeu moiekula vode i
molekula.otoptjenih tvari? kojih u slanoj vodi ima vile nego u slatkoj. Na kopnu
vece je
led: L71:2.826-106 tjlkgl iznad bapavih povrina nego izrad glatkih, slino je za asfuesito tlo, odnosno
':|ava-nJe
7(2) zoeno. lspaavanje s golog zemljitajae je nego s onog pokrivenog biljnim polaovom,
ali
98
99
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
VLANoST ZRAKA

kako posroji isparavanje.vode koz biljku preko lista, stabrjike i drugih njezinih
dijerova pare.Taj tlak' tj. pojedinan (parcijalni) tlak vodene pare, aznjeranjeboju
(tanspacija),proizlazi da_je ukupno isparavan;e vee
sa zemljita pokivenog biljni
pokro-vom (evapotranspiacij a) nego bez nj ega. vodene pare i veliini njihovih gibanja (kinetika energija). Sukladno Daltonovu
Isparavanje je uu4: agometeorologiji' za potrebe rasta biljaka, ali i 5(7) zatlaknakap moe se pisati:
} u hidrologiji
vodenim spremnicima (elektroprivred' Dkako, bez t
ii$'' :'
atmosferi, ne bi dolazilo do ukapljivanja (depozicije)
isparavanja-n" oi tlo vodene pae q
te sivaranja obl"Lu dit,ii, P: P, + e 7(3)
ouo.inu.
U dnevnom hodu.najvee isparavanje je u najtoplijim popodnevnim satima. S '3o;' naka, e tlak vodene pare. Za ravnoteno stanje tlak vodene pare
porastom temperature zasienost zraka vodenom paornje
manj u. iaaasu izraena vodo- sae je p. tlak suhog
ravna i uspravna zrana strujanja koja odnose obo'u *j.anost ravnotenog (maksimalnog) tlaka pare E. U priodi je openito tlak
kolein" u"o.n" p-", topogoduje jer nije postignuto ravnoteno staie - maksimalan
'ntn"
isparavanju. Tijekom noi svi spornenuti imbenici pare manji od ravnotenog
." ..*1u1u_i" ,J sman;u.;e i i.pa- ,o.d"o
ravanje' U drugoj polovici noi isparavanje je najmanje,
u.lo esto gu i *,nu kad je zrak ak,l1gda vrijednost sfuamog tlaka vodene pare dostigne vrijednost ravnoterogtlaka pare
je zasen vodenom paom. Ravnoteni tlak pare ovisi o vie imbenika' Naj-
zasin vodenom parom i poinje utap6vnje ili epozicija. i"-= , nak
U godnjem hodu isparavanje se poauaaru s irodom't..perafure. v.mu je ovisnost o temperaturi zraka, ijim porastom tlak eksponencijalno raste (slika
U nasje najvee u
srpnju i kolovozu, a najmanje u posincu i sijenju. ?t*3\itablicaT .2).
Navedene p"rilie" p'"mjene vrijede
za neporemeene atmosferske prilike. Svakaneperiodika
promjenu ur".ri*u donosi i od_
govarajue pomjene isparavanja. Isparavanje
moe biti nrnutno L" p".a;" uvjeti po_ -t:
godni za ispaavanje, ali nema dovoljne koliine
vode, kao np.. u pu.tin;rim podrujima'
Prostoma razdioba isparavanja vode na Zemlji moe
,*,'utr*i kao mogue
:;)a

(potencijalno) isparavanje (najvece mogue uz posee '.

stan;e atmosfere te uz dovoljnu
! )1'

koliinu vode) i stvarno isparavanje.

Moa19e isparavanje smanjuje se od ekvatora prema polovim
'
uekvatorskim podrujima isparavanje nije veliko
a. Zbogvisoke vlarosti
ioleba godin;. p..;Jeno izmeu600
1000 mm' dok je u podruju djelvanja hladnih oceanskih i
struja 600 do 800 mm. U
suptropskom podruju kontinenata mogue isparavanj
e prelazi i pieko :!o*-, dokje u
umjerenim zemljopisnim irinama 400 o 800 mm, a polarnim
u dosee do l 00 mm.
U podrujima gdje ima vode (oceani, ume) stvamo isparavanje
se s pove-
anjem zemljopisne irine. Na kgPnu najvea isparavanja
iu ';;j'J.
u ekvatorskim podrujima
pokivenim gustom umom (godinje aoi ao toob ,,,*
iu i vie), ;'. s powina Slika 7.3. Ravnoteni tlak vodene pare E u ovisnosti o tempeahrri
polamog leda i snijega (200 do.l00 mm pa i manje). ";;
Na oceanima je isparave vee nego
na susjednom kopnu, osobito.saj9 nad toplim mor"m Tablca 7.2. Ravnoteni tlak vodene pare E (hPa) iznad vode ili leda
struji relativno su zrak (pasatni pojas
na rubovima suptropskih podruja, isto8ne obale Azije-i
Sjeverne A;..ik. u umjerenim u ovisnosti o temperatui
irinama; prelazi 2000 mm). Dnevno s povrine oceun
u troiskom po.iu.u .pa3 do 5 mm
vode, u umjerenim irinama l d9 2 mm, a u polamim
s nesffznute podloge I mm. Tempeatua (oC)
P'i razmatranjll isparavanja sa snijenih/ledenih povrin. ) l0 l5 20 40
.. b'ir lutentnu 0 25 30 50
toplinu kojaje mnogo vea'od. topline_otapanja snijegleda. '"li;;;;;i;
Zaisparavanjesnijega potre- Voda 6.108 8.72 12.272 1',7.05 23.3't3 31.68 4.430 73.77'7 t23.400
bnoje mnogo topline, koja bi inae bila raspoiv za njegovo
otapanje. Stoga' advekcija Temperatua ("C)
toplog i suhog zraka ne e smanjiti snjeni pokiva tolikolao
,oplog i vlanog -)u -40 -30 -20 -15 -10 -5 0
zraka. U.prvom sluaju potroit e se- mnogo topline
za isparavanje"a".ii"
male oiiiine snijega, u Voda 0.064 0.189 0.509 1.254 r912 2.863 4.215 6.108
drugom isparavanja gotovo i nema, ali e d-ovedena toplina
otopiti *""g"_*':"g" Led 0.040 0.128 0.380 1.032 r.6s2 2.597 4.015 6.108

Meutim,tlak vodene pare ovisi i o svojstvima podloge iznad koje se nalazi, to se

7.3. Veliine koje odreujuvlanost zraka uoava na prethodnoj slici i tablici u sluaju temperatura niih od 0 oC, kada pose i led i
voa.Tlak je mi izrad ledene povrine. Nadalje, tlak vodene pare manji je iznad otopine
TIak vodene pare (vapor p-ressure; Dampfdruck).U prethodnoj nego iznad iste vode. Tako je npr. iznad morske vode slanosti 35%o maji za2%o ego
toki pokazanoje da
se u zatvorenom sustavu s promjenom temperature ianad slatke vode. Izboenost (konveksnost) povrine poveava tlak vodene pare (vie u
vode mijenja tla na tlaom.jeru. To je
toki o oblacima, ukapljivanju i depoziciji u atmosferi, toka l0.1).

100
101
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
VLANoST ZRAKA

Vrijednosti tlaka vodene pae pokazuju da e do zasi,enja zraka vodenom paom

najprije doi ondje gdje je tlak manji. Tako se dogaada Apsolutna vlanost a(absolute humidity; absolute Feuchte)je masa vodene pare l
anja'koliine vodene pare zrak bude zasien izna{Ieda,a da
zbogp"a" t"-p"'ut"re ili pove- obino se kae koliko ima grama vodene pare u l m3
ieanrci' obujma v|alogzraka.
to"ne u"a" 'vhaoenaka, a moe se inalsnati iz:
Svojstvo da je voda pri temperaturama niim od
q "9 t.ne"' 'J '"o"r". uouiajena je
pojava u atmosferi' Takva se voda zove prehladna " 't"":u r"terhiihltes
voda (supercor"i;;i;r;
4/asser), a moe posati do temperafura -40
"C, te moe prouzroiti znatne potekoe, a=2 slm31 7(e)
posebice u zrakoplovstvu (zaleivezrakoplova). T'-
Ravnoteni tlak vodene pare moe se izraunati na vie
naina, a najeese primje-
njuju iskustvene formule (Ma gn us-Tetensova formula) Relatvna vlanost u (relative humidity; relative Lufifeuchte) omjer je stvarne kol
ine vlanosti zraka prema najvie moguoj pri danom tlaku zraka i temperaturi. Moe se
:

at voda led iaaziti u Postocima:

Eg*iti
u=9 q
E=EolOil a 7.5 v.J 7(10)
b ztt.5 265.5 7(4)
l,i:
,il

;ij gdjeje Eo ravnoteni tlak vodene pare pi oC,

0 a i b su konstante koje ovise o podlozi u= 1oo9 lOO
q 7(1 r)
voda ili E--t%l t%l
_
il je
led, dok ttemperatura ziakal C;. 9ru
lil Specinavlanost q (speclfic humidity; spezifi-sche
xl Feuchte) veliina je kojom se
najee posanje vodene pur" u'zrui*.-ona.;e musa "d;;;;"
lrl
-prikazuje
mase vlanog zraka. obino,se u jedinici Rosite T6 (dew point; Taupun) je temperatura pri kojoj je stvarni tlak je<nak
zg k_olko ima g.u*" uod"n" pare u l g,'oanosno l t g
vlanog zraka, a moe se izravati avnoterom (e: E), te zrak postaje zasien vodenom paom. To se dogaanajeepri
iz:
hlaenju aaka (adijabatski procesi, hlaenjezraeqiem)' Pritom relativna vlanost raste i
kada postigne wijednost od l00%, moe se pojednostavljeno rei da poinje ukap[iivanje
q=g.622___:- Ie/e] ili q=622 e vodene pae. Ako se poslije dostignutog rosia nastavi s hlaenjem,moe doi i do izvje-
P-0.378e ' "'- e-0j7& KgJ
o /ko1
Ltsl 7(5) snog prezasienja zraka vodenom parom; tadaje stvami tlak vei od avnoterog (e > E)'
odnosno relativna vlanost je vea od 100%. ovakva su staia u prirodi mogu ali se
Ako se u izaz7(5) umjesto stvarnog tlaka vodene pare teko ostvaruju' Rosite se moe izalatiu.:.
uwsti avnoteni tlak, slijedi
maksimalna speciinavlanost q'o:
- b(loge-logEo)
7(r2)
llToe . oc EJ
=
'o
emax = 0.622
p_#BE 7(6)
oznake veliina su iste kaoviaazl(4).
Omje mijeanja m Zanegativne temperature u ovisnosti o svojstvima podloge (voda, led), zbograzltka
lylixins .ra!'io; Mischungsverhltnis) jemasa vodene pare u jed
nici mase suhog zraka. obino wijednosti ravnotenog tlaka vodene pare iznad vode, odnosno leda, stanje zasienja e
Luz" oliko ima_grama vodene pare u l g, odnosno
suhog zraka, a rauna se iz: '. 1 kg prije nastupiti iznad ledene powine nego iaad vode. Stoga pri hlaenju prije nastupa
temperatua injita T; nego rosita (slika 7.4).

e
m=0.622 ili m=622 e
p-e [e/e] p-e [e/ke] 7(7)

Ako se u inaz 7(7) umjesto stvarnog tlaka vodene pare

uvrsti ravnoteni tlak, slijedi
maksmalnomjer mijeanja mmu:

m*o Q.622J-
=
p- 7(8)
Slka 7.4. Rosite Ta i injite Ti za isti tlak vodene pare

102
103
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA v-RtoszRrR

Rosina razlikaD je razlika izmeutemperature zraka i temperature rosita:

Godnji hod tlaka vodene pae ovisi o godinjem hodu temperature (tj. ispara-
vauia). Podruja s ve im rasponima temperatura imaju tlak vodene pae paralelan hodu
D:T- 7(13) rcfiperatna. To su uglavnom kontinenti
(slika 7.5). S druge strane, u podrujima s malim
rasponima temperatura na tlak vodene pare utjee koliina oborina. Tada je najvii tlak u
kino, a najnii u suno doba'
7.4.Dnevn i godnji hod vlanostzraka.
I)nevni hod relativne vlanostije supfotn hodu temperature, to znai da na stanje
Dnevn hod tlaka vodene pare znatno ovisi o dnevnom 'hodu temperahe ili pre- zasi er{a vodenom paom vie utjee projena temperature nego projena koliine vodene
ciznije isparavanja, ali i dodatnih imbenika. Izlaskom Sunca raste ternperatura i ispa- pare' Naime, iz odreenjarelativne vlanostproizlazi da s porastom temperafure zraka
fvanje' te kao posljedica i tlak vodene pare. Meutim,istodobno jaa qetar, turbulencija
i ?avoteni tlak vodene pare nnogo bre raste nego to se pritjecanjem vodene pae
konvekcija koji odnose vodenu paru. Stoga se moe govoriti o tipovima dnevnog povisuje stvarni tlak vodene pare. Slino vrijedi i za pad temperature. Zai da su u
hoda tlaka vodene pare. 'Ln* dnevnom hodu najnie wijednosti relativne vlaosti u vTemenu najviih temperatur a
Osnovni su: morski (maritimni), kopneni (kontinentalni) i pustinjski. najviaje relativna vlanost u doba najniih temperatura (oko izlaska Sunca). Takvi procesi
_ Morski tip pojavljuje se nad velikim vodenim povrinma, gdje postoje dovoljne iaaeijisu u podrujima s veim temperatumim rasponima (kopno, ljeto) (slika 7.6). U
koliine vode za isparavanje; tada tlak vodene p*. uguno* p.u"un. promjene
tem- planinskim podrujima dnevni hod na brdima suprotan je onom u iziama,to je u svezi s
perature. U prijepodnevnim satima' kada je prisutan porast tlaka, konvekcijom.
mo nastti 11ei zasto3
zbog pojaanog vjeha, turbulencije i konvekcije.
Kopneni tip se pojavljuje nad kopnom, gdje je ograniena koliina vode za ispa- (i{)
ravanje, tada procesi odnoenja vodene pae nadvladajJpo"ese isparavanja
i oito vie go
nema porasta tlaka vodene par9. To se odnosi na prizemneilojeve zaka. gB,
Stola thk vodene
pare postie najvie vrijednosti izmu8 i l0 h prema mjesnom u.emenu 'fig:
(ito je podloga ?0.
sua, maksimum je ranije) je nakon toga pada do najtopiijih dijelova aana
il ao lo rrl;.
Slabljenjem zranog strujanja, s obzirom na to da isparavanje s tople powinejo 6
traje, tlak 50
voenepare raste, postiui sporenimaksimum izmeu20 i 22 h. aton
toga, do jutar-
njega glavnog minimuma uoi izlaska Sunca, tlak pare pada, posebno u sluajevima
ukapljivanja (depozicije) vodene pare.
hladno doba godine iznad kopna uglavnom ima dovoljno vlage u prizemnim
slo- Stka 7.6. Dnevni hod elativne vlaosti (%),ZagIeb - Gri (1946-1965)
jevima zraka. Tada dnevni hod tlaka vodene pae dosta
dobro piati hodiemprature.
Pustinjski tip (suptropska podujanad kopnom), zbog vrlo male koliine raspoloive
y2de va isparavanje, postie najvie wijednosti tlaka u iutam.im satima neposredno uz
Godnjhod elativne vlanosti takoerje suprotan hodu temperature. Najvia
izlazak Sunca. relativna vlanost je zil,a ajlaljeti (slika 7.7 i tablica 7.3). Pritjece vodene pae
tahru sliku moe malo izmijeniti, to posebno vrijedi u brdovitim poujima. Razlikuje se
vie tova godinjeg hoda relativne vlanosti' osnovni su: kopneni ftontinentalni), mon-
sunski i brdski tip.
l8
16 ,,
It r80.
fl !'.
t0 t-
E tq,
6 6gr'

t 5B
?

I. II. ilL IU. U. (,I. UIL UilI. il{. !(. xI. xII.
Ska 7.7. Godinji hodovi relativne vlanosti (%)'
7.5. Godinji hod tlaka vodene pare (hPa), Zagreb - Gri (1946-1965) Zagreb - Pleso ( 1 966- I 97 5), PuIa (197 3 -1982)

t04
l0s
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
v-RtoszRRxn

Tablica 7.3. Godinji hodovi relativne vlanosti (%)

ope-
za kopno Zagreb - Pleso ( l 966_ 1 9 7 5), za more pula' l gzs- qazi U prizemnim slojevima atmosfere (planetarni granini sloj atmosfere) vlarost
promjenljivosti dnrgih meteorolokih
-n" i" *lo promjenljiva, osim ostalog, i zbog natne
t

b.aIju. ljeti, zbog jakog zagnjavanja i utjecaja pod1oge, vlanost s visinom

Mieseci i.'*uo.
l zrml opaoa'
aste, a nocu

Kopneni tip ima najnle vrijednosti relativne vlanosti

u toplo doba godine, a najvie
u hladno, dok monsunski ima najnie u hladno,
a najvie u oplo doba godine, to je u svezi
s velikim koliinama oborina' Bdski tip je
slian monsunskom, a najvee koliine vlano-
sti odnose se na pojaanu konvekciiu.

7.5. Razdioba vlanosti zaka naZem|jinoj povni

Tlak vodene pare najvii je u ekvatorskom'podruju.
Srednje mjesene vrijednosti
vie su od 20 hPa, pa se i godinje vrijednosti
nalaze izmu2jiaiiP;.-S poveanjem
zemljopisne irine tlak se snizuje. godinja vrijednost u suptropskom podruju je
izmeu15 i 18 hPa' u umjerenom od!-ea
8 d lpa, u subpolamlm p"l"i'i* z do 5 hPa.
polarnim kajevima zimi tlak vodene pare padne U
pod 1, pa ak i i. _..;lP".
Iznad, oceaa je tlak vodene pare op3enito vs
nad toplim oceanskim strujama. Tpo."bno
no aa k" ;, ;;ito je povien
vrijedi zac;lfsku.t o.;u u" ou. Norveke.
Relativna vlanost je.u^ekvaosko'n po"o*e3u
pare te prelazi 80%o, pa 'ak i 90%. S'poveem ""riu u"vodene
"togJsffi
i*)zetno male vrijednosti,.u suptropskom pojasu
zemljopisne i il;'j".
se i popima
visokog atmosfb.'"g;i;_;nad pustiia,
gdje srednje mjesene vijednosti ielatvne vlaznosti
padaju do 5%o jer ispuavanja_gotovo i nema,
k lebaju "m.o-u l-iov",ponekad
a temperature su visoke. Daljim porastom
zemljopisnih irina relativna vlanost raste. U polarnm
poorutju a.,z" od 80
do 90%, pa i vie, ne zbog velikih koliin avlage,oego "ij.o'osti
n.nt"rnp..utui".
'u_og

7.6. Pomjena vlanosti zaka s visinom

Koliina vodene ar: 1.ak9 opad s visinom, to uvjefuje

snienje tlaka vodene pare.
Taj je pad mnogo bri u slobodnoj nego u planinsLo;;.k",
_atmosferi
dodiru s podlogom koja isparava. Meutim,vrijenost ffi
on u bliem
tlaka vodene pare moe se i povisiti
ako je rije o visinskom inveznosloj u zraka
koji ;d;*;;;ij;"", pare po
i'i,iil"*
Poveanjem visine relativna vlanost obino s
iako se tempeafura snizuje,
jer se naglo smanjuje koliina vodene pare,
odnosno'T"Puj.l
auoenepare.-_v.u,i'n, u sloje-
vima'gdje je-ukapljivanje (depozicija), tj.'u otlacima,
vrijednosti relativne vlanosti se
poveavaju. Nasuprot tome, u prizemim
nom zbog porasta temperature s visinom.
nverzijamarelatiwa ;;i; pada s vis
"l.';.t

106
107
 ry
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ereoRoloxlELEMENT| l ADIJABATSK| PRocEsl

W djelovanje sile F du nekog puta (^W = F a tlakje sila na djeli

Kako je rad
S, (p = F/S), lako se dobiva: ^r, ^r)'
|ovrine

8. METEoRoLoxrnr,EMENTI W:po56'=po. 8(2)

I ADIJABATSKI PROCESI otie ie o promjena obujma unutar cilindra. Prema tome proizlazi da promjena obujma
plinu
3i"u'"rstalan tlak predstavlja izvreni rad. Kae se da se dovoenjemtopline nekom
'ooveava njegova unutarnja energija AU i poveava obujam, odnosno dobiva se rad:
Adijabatski procesi nisu strogo sastavni dio meteorolokih elemenata, ali
se s njima
mogu povezivati. To se odnosi na meudjelovanje temperature i tIaka zraka,
akako u zraku dovoenje topline = poveanje unutarnje energje + poveanje obujma
postoji i vodena para, procesi postaju sloeniji. Naime, promjene temperatue (rad)
zraka utjeu
f n1om;en' tlaka, a proiene tlaka djeluju i na promjne t.np"'utui., osobito po visini.
Uvaavajui postojanje vodene pare procesi u atmosferi po.tu.ju sve sleniji, poevi ^Q
=
^U+^W
8(3)

od
nastajanja oblaka, zatim oborina' a naavno tuje i vjetar. Navidenje razlogziogega
se Razatajauz procese grrjanja plina slina su procesima hlaenjtj. odvoenjatopline.
adijabatski procesi nalaze unutar grupe toaka meteoroloki e]ementi. Tada odvoenje topline znai smanjenje unutamje energije i smanjenje obujma.

Izrazl(3) zajedininu masu plina u proienom i difeencijalnom obliku glasi:

8.1. I. zakon temodnamke

dq:dT+pdo 8(4)

' .U toki o toplini

dyer. uz
i temperafuri 5.1. govorilo se o prijelazu topline s jednog tijela na
temperature. Nekoj msi plina m, toJ ima temperaturu T1, dovodi te je jedan oblik I. zakona termodinamike. Diferenciranjemiztaza 5(12) slijedi:
.oJ."no se
odrccnakoliina toplirre Q. Ak9 se pijenos topline u plinu dogatla uz staian
temperatura e poslije zagijavanja biti T2 (slka 8' l), a prethodni in:az
obujam, po+odp:RdT
sQ) glasi:
pdo=RdT-odp
AQ:c"m(Tz-)=c"mT 8(1 )
te se uvrtavanjem u 8(4) dobiva:

^o*m Tr<Tz
Effi obujal=const,
dq: dT + R dT - odp : (cu +R) dT - t dp

Slika 8.1. Dovoenje topline masi uz stalan obujam R:cp-cu 8(5)

oito je dovedena energija utroena na grije plina, tj. poveala se njegova unutarnja dq:cndT-odP 8(6)
energija.
. U drugom sIuaju dovoenjetopline unutar cilindra s klipom (zanemarivo trenje) koji
osigurava stalan tlak uzrokuje drukije promjene (slika 8.2). Uz poveanje temperafure
to je drugi oblik I. zakona temodinamike. lnaz 8(5), poznat kao Mayerova relacija,
- povezuje s plinskom konstantom specifinu toplinu pri stalnom tlaku co i specirnu toplinu
unutaie energije uoava se i promjena poloajaklip tj. promjena obujma od.rosno gus- pri stalnom obujmu , koje se za plinove meusobno znatno razlikuju, dok su obje
specifine topline praktino jednake za tekuine i vrsta tijela' Vrijednosti ovih specifinih
I I
toe.
lina za suhi aak i vodenu paru dane su u tablici 8.l.
'H# {o'
p |,',',',,,,,,| tlk= G'onst,
Tablica 8.l. Specifinetopline (J K' kg-')

n
-t=2
li;:!iiiii;:::'l
Q2
:iiiiai:ii:ii| Q }
+ ii;i;iii:iii T < Tz
l::::::1::l
:,:t::::I
l,, z' ,,l cn cv
Suh zak 1005 78
Slka 8.2. Dovoenje topline masi uz stalan tlak Vodena para 1850 r390

108 109
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA METEoRoLoKl ELEMENT| l ADIJABATSK| PRocEsl

Promjena temperature nekog tijela procesima dovoenjaili odvoenjatoplinske

ener-
gije je dijabatski proces (engleski: diabatic process; njemaki: daatsch Vorgringe)
Meutim,temperafura plina moe se mijenjati i bez dovoenjaili odvoenjatopline ak
se
vri rad. To je adijabatski proces (adiabatic process; adiabatische Vorgtingel, oq
= o, t:.
nema razmjene topline izmeupromatranog obujma zraka i okolice. laoJpotoii:
0:c,dT+pdo + c"dT:-pdo cp dT ='i.dp
ili 8(7)
0: co dT- odp + co dT= odp
Ska 8.3. Suhoadijabatski proces
to znai da se rad moe dobivati na raun unutamje energije plina'
Za adijabatski proces vrijedi: codT=odp rd
,d,
Rp
T p)"o

c")
To [po,] =l-l(",/ 8(8)
ot oD oD
c--_o-j-=c==-(pg
Ydz dz fu
gdje veliine s indeksom g predstavljaju neke poetne vrijednosti.
df
dz
=-gcp =- =-0.00976K/m = -t.C/100m 8(9)

8.2. Suhoadijabatski i mokroadjabatski poces

gdje oanaava suhoajabatskitemperaturn gadijent - suhoadjabatska stopa (dry
Gibanja po visini (uspavna gibanja) u atmosferi nastaju zbog raznih uzroka. tobot" lapse rate; trockenadiabatischer Temperaturgradient). Stoga se kae da je to
Tako dizanje zraka nastaje kada jedan njegov dio postane topliji od svoje
okolice, adijabatska, odnosno tonije suhoadijabatska stopa koja izrosi 0.00976 Jm (1 'C/100 m)'
1yPctoc? se iri, smanjuje svoju gustou i postaje laki;d okolnog aka. Nastali uzgon jer se preostavlja da u zraku nema vodene pae. Pri takvim gibanjima po visini aak se na
die topliji zakiznad okolnog hladnijeg'.ka (onvekcija). Isto tako,
na granici izmeu svann too m dizanja (sputanja) hladi (grije) za l "C. Ako se suha est zraka die pazatm
toplog i hladnog zraka, na fronti, topliji zrak se die iznad,hadnijeg koji u
o lim klina lei sputa do poetne visine, temperatura joj se snizi, a zatm povisi (to je osobna promjena
pod njim. Nadalje, pri strujanjima koja nallaze na planinske prp ete temperatue esti zraka), tako da na poetnoj visini ima istu temperaturu. Pritom se est
zrut se esto mora
dizati uz obronke planina. zaka giba po crti koja se naziva suha adijabata (dry adiabate; Trockenadiaba, a procesi
Dizanjem zrak dolazj upodruje niegt|aka, iri se (ekspandira) i time se su suhoadijabatski procesi (dry adiabatic Process; trockenadiabatische Vorgnge).
ohtauje.
Konano se smiruje na visini na kojoj njegova temperatura ogouu.ui"*peraturi
okolng Suhoadijabatski procesi vrijede i za vlani zl:a lM uvjet da pri ohlaivjuzlaka e
zaka- Taj proces upounjuje se sputanjem hladnijeg zrakaa nastupi zasienje vodenom parom, jer tada se proces vie ne odvija suhoadijabatski. Ako ne
esto ldje je prije bio
topliji zrak. U uvjetima sa sputanjem zraka procesi se odvijaju nu nain, tj. dolazi do ukapljivanja vodene pare, ona se ponaa kao plin.
posi stlaivanje (kompresija) i zagrijavanJe. Pri svim tim picesima'ui.tun moe se drati da
pri gibima zraka po visini praktino nema razmjene topline s okolcom. U meteorologiji je vaaparametar potencijalna temperatua @ Qlotential tenpe-
Taj gibajui
zrak (gibanje ne smije trajati predugo) ne razenjuje ili zanemarivo malo razmjenjuje rature; potentielle Temperafrr), odreena kao temperatura koju bi imala est zraka kad bi
toplinsku energiju s okolicom, jer'je veoma propustljiv za Sunevo na'enje,
a malo upija se adijabatski dovela do standardnog tlaka od 1000 hPa; iz8(8) za ps: 1000 hPa i To = 6
Zemljino za,enje i na,enje okolnih atmosferskih slojeva. Sam zrak slao gubi se dobiva:
topnu
zra,enjem,loje vodi topline, a procesi mijeanja esti zraka s okolicom
Takvo se danje (sputanje) zraka zoye adijabatsko dizanje (sputanje).
su spori.
o=T[r99qe , *==o.zso 8(10)
Ako uspravne brzine gibanja zraka ne pre|aze velike vrijedno.ti (. z"'s), vrijedi )-
kvazistatiki uvj* tj
llaI .zka se u esti "raku 1obujam nauazmieomale veliine; =
l cm' do 1000 m') praktiki toje zapravo jednadba suhe adijabate. Promjena potencijalne temperature s visinom z
trenutno izjednauje s tlakom u slobodnoj atmosferi, to znai
da se moe primijeniti hidrostatika j ednadba. Stoga se moe pisati p : p', odreenajeiz:azoml.
p'. Veliine u slobodnoj almosferi oznaene su s slika 8.3. inaz
!
odnosno dp =
szl i"re'rcia po
aor 8(1 1)
visini i primjenom hidrostatikejednadbe 6(2) slijedi: '" Az Az
-p-+

110 l1l
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA METEoRoLoKl ELEMENT| l ADIJABATSK| PRocEsl

Pri suhoadijabatskim procesima potencijalna temperatura esti ne mijenja se s vis
nom. Procesi u kojima se ne mijenja potencijalna temperatura nazivaju se izentopskim
pocesima, crte iste potencijalne temperature su izentope, a plohe konstantne potencijalne
temperature u atmosferi su izentropske plohe.
Ako se adijabatski die,vlani zrak se ohlaujegotovojednako kao i suh, tj. 1.C/l00
m. To vrijedi samo dok zrakne postane zasien vodenom parom. S opadanjem temperahe
esti zraka raste relativna vlanost sve do 100%. Pi toj vlanosti kae se da poinje
ukapljivanje vodene pare' a visina na kojoj zrak pri dizanju postane zasien vodenom
parom zove se kondenzacijska razina (condensation level; Kondensationsniveau). Iztad
kondenzacijske razine, tj. daljim dizanjem vlanog zraka, jeda dio vodene pare se moa
ukapljiti. Pri ukapljivanju se oslobaa latentna toplina ispaavanja, tj. na svaki kilogram
ukapljene vodene pare oslobaa se toplina od 2260 kJ. osloboena toplina hoi se na
grijanje diueg i ireega vlanog zraka. Stoga, kada se dizanjem iri vlani zrak, dio
topline za tu radnju dobiva se iz latentne topline isparavanja. Ukapljivanjem vodene pare,
osloboenalatentna toplina isparavanja troi se na zagrijavanje okolnog naka (dlne
esti)' te je dalje hlaenjenaka (zasiene esti) pri dizanju manje od l .C/100 m. Kiwlja
koja pokazuje promjenu temperature zasi ene esti zraka pri ovakvom adijabatskom
dizanju jest moka (zasiena) adijabata (saturated adiabatic; Feuchtadiabate). Kad se sva
vodena para ukapljila, nema vie latentne topline za grija''je esti. Stoga se za dalje dizanje
est hladi suhoadijabatski. Zato sekae da se moka adijabata s porastom visine asiniptotski
prib|1ava suhoj adijabati. Taj proces zove se mokoadjabatski (zasienoadjabatski)
proces (saturated adiabatic process;feuchtadiabatische Yorgdnge). Veliina koja pokazuje
za koliko se ohladi zasieni zrak kada se adijabatski digne zove se mokoadijabatski
(zasienoadijabatsk) gradijent - zasienoadijabatska stopa * (saturated adiabatic
lapse rate; feuchtadiabatischer Temperaturgradient) te je;
^*^1
=-1 , 0.622L 8(12)
dE
cpP dT
koliko izrosi moe se u glavnim crtama zakljuiti iz tablice 8.2. toje zrak topliji, to moe
primiti vie vodene pare koja pri ukapljivu daje vie topline i omoguuje manje
_
promjene temperatumog gradijenta nego to bi to bilo pri hladnom zraku.
Visna h kondenzacijske razine vlanog aaka (podnica konvekcijskih oblaka), kojemu
su poetna temperatura T i rosite T6, moe se priblino nai prema formuli:
h:122(T-T [m] 8(13)
Mokoadijabatski proces u osnovi se odnosi prema procesima prelaska vodene pare u
rckue stanje i obratno' meutimna slian se nain promatraju i procesi prelaska voden
pare u kuto stanje (led). Bitno je pritom uzimati u obzir odgovaraju e latentne topline.
_Duk'ko,.''
ovakvim prilikama moe doi do pretvaranja tekue faze u krutu.
Promjene stanja esti zraka pri suhoadijabatskom i mokoadijabatskom procesu u
meteorologiji se prikazuju aerolokim (termodinamikim) djagamima(thermodynamic
diagram; thermodynmisches Diagramm). To je koordinatni sustav s temperafurom na osi
apcisa, a na osi ordinata je skala za nadmorsku visinu. Krivulja koja pokazuje kako se pri
suhoadijabatskom procesu mijenja temperatura s visinom je suha adijabata (isprekidana
crta na slici 8.4), a kivulja koja to pokazuje pri mokroadijabatskom procesu je mokra
adijabata (puna ctia na slici 8.4). Lako je uvidjeti da su na spomenutom aerolokom dija-
gramu suhe adijabate pravci, akoje loC na osi apcisa prikazan istom duljinom kao 100 m
na osi ordinata, onda ti pravci zatvaaju s pozitivnm smjerom osi apcisa kut od l35'.
Moke adijabate moraju biti zakrivljene (kao to pokazuje tablica 8.2) i zbog sporijeg
opadanja temperature s visinom alaze se udesno od odgovarajue suhe adijabate. Pri
niskim temperaturama postaju sve vie paralelne sa suhim ad1jabatama, jer je pri tim
temperaturama mokoadijabatska stopa blizu suhoadijabatske. U ovome procesu presudnu
ulogu ima latntna toplina. Pri dizanju est vlanog zraka mijenja svoju temperaturu do
kondenzacijske razine po suhoj adijabati, aiznate razine po mokoj adjabati.

gdje je L latentna toplina, dE/dT projena ravnotenog tlaka vodene parc za jedininu
promjenu temperafue. Sve veliine u nazivniku pozitivne su te je nazivnik vei od l, to
znai da je * < . Takoerse moe pokazati da veliina mokroadijabatskog gradijenta nije
stalna kao adijabatskog gradijenta pri suhom zraku, nego ovisi o temperaturi i tlaku zraka, a

Tablca 8.2. Mokoadijabatska stopa ("C/100 m)

Tlak
Temperatura ('C)
zraka
(hPa) -70 -60 -50 -40 -30 -20 -10 0 10 0 30
100 0.97 0.94 0.90 0.78
300 0.97 0.96 0.95 0.90 0.82 0.66 0.53 0.41
500 0.97 0.97 0.96 0.93 0.87 0.76 0.63 0.50 0.40 0.33
700 0.97 0.97 0.96 0.94 0.90 0.81 0.69 0.57 0.46 0.37 0.32 Slika 8.4. Molaoadijabatski procesi:
1000 0.97 0.97 0.9'7 0.95 0.92 0.85 0.76 0.64 0.53 0.43 0.36 a) kondenzacijsko-adijabatski, b) pseudoadijabatski

1t2 113
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Na aerolokom dijagramu umjesto visine vrlo se esto pimjenjuje logaritamska skala
tlaka naka gdje os ordinata s osi apcisa zataraa kut od 45.. To je emagram - [T, -ln p].
Nadalje' posi i Stiiveov dijagram (kut je 90') + [T, -ln p], zatim tephigram (ordinata
je potencijalna temperatur tj. entopija, do : dq/T) + [T, log @], a ima i drugih vrsta
aerolokih dijagrama ovisno o potrebama. Na takvim dijagramima nalaze se i druge
pomone crte (zohgre- ista vlanost), vrijednosti i oznake.
Kako se od kondenzacijske razine proces dizanja esti zraka odvija po mokroj
adijabati, proizvo ukapljivanja i depozicije (kapljice vode i/ili kistali leda) mogu ostati u
esti zraka ili ispadati nje ftia, snijeg i sl.), pa postde:
kondenzacijsko-adijabatski proces, kad proizvodi ukapljivanja ili depozicije ostanu
u esti (powativ proces) (slika 8.4 a) ili
pseudoadjabatsk proces, kad proizvodi ukapljivanja ili
epozicije (kia, snijeg i s1.)
ispadnu iz esti (nepowativ proces) (slika 8.4 b).
u kondenzacijsko-adijabatskom procesu ukapljiva voda (depozicijski led) ostaje u
esti zraka (oblaku) i pri sputanju se isparava. Proces dizanja esti od polazne razine (l) do
kondenzacijske razie (2) te do potpunog ukapljivanja vodene pare - vrh oblaka (3), zatim
mogueg dizanja najo veu visinu (4) te sputanja kroz navedeneazine do polaznog, sada
konanog poloaja (7) prikazan je na slici 8.4 a. Za ispaavanje vode (pri sputanju) troi se
toplin koja se pri dizanju ukapljivanjem oslobodila. Dok ima isparavanja proces se odvija
po mokroj adijabati sve do kondenzacijske razine. Pri daljem sputanju proces je
suhoadijabatski (nezasien a. Temperature esti zraka pnje daaja i poslije sputanja
su iste.
U pseudoadijabatskom procesu ukapljiva voda (depozicijski led) je ispala iz esti
zraka (oblaka) u obliku oborina (kia, snijeg i sl.)' Proces dizanja esti od polazne razine (l)
do toke (4) u ovom sluaju je isti kao u kondenzacijsko-aabatskom procesu. Pri spu-
tanju esti zraka, koja vie nema vode, proces se odvija po suhoj adijabati. Temperatura
esti aaka poslije sputanja (na polazru razinu) - sada toka (7) - ve:a je od temperature
prije dizanja, to je prikazano na slici 8.4 b. Slino wijediza temperafure (oke (2) i (6)
na kondenzacijskoj razini.
Adijabatski procesi u atmosferi vrlo su vani jer se s njima povezuju mnogi dugi
afunosferski procesi i pojave. Yanlja odstupanja od isto adijabatskih procesa uglavnom su
u podrujima s oblacima. Njihovi sastavni dijelovi, kapljice vode ilili kistalii leda dobro
t=t2 t<tz
Slka 8.5' Adijabatski procesi u priodi:
a) kondenzacijsko-adijabatski, b) pseudoadijabatski (fen)
tt4
METEoRoLoKl ELEMENT| l ADIJABATSK| PRocEsl
upijaju i zrae toplinsku energiju. Nadalje, u oblacima su izaenija gibanja zraka te se i
ako moe znatnije poremetiti dobitalgubitak toplinske energije. Ti su procesi uglarrom
vezai za rubna podruja oblaka.
Kondenzacijsko-adijabatski proces u prirodi pojavljuje se pri strujanju vlanogzaka
peko planinske prepreke. Na privjefrinskoj strani brda posi dizaje zrak aabatsko
hlaenjete ukapljivanje (depozicija) vodene pae i stvaranje oblaka, a na zavjetrinskoj
strani brdajest sputanje aaka, adijabatsko grijanje te ispaavanje kapljica vode (ledenih
kistalia) i raspadanje oblaka. Visine kondenzacijskih razina s obje strane brda su jednake,
a hkoersu i temperature na istoj razinijednake (slika 8.5 a).
Pseudoadijabatski proces u prirodi pojavljuje se taker pri strujanju vlahlog zraka
preko planinske prepreke uz pojaw oborina. Na privjetrinskoj strani brda postoji dizanje
nak adijabatsko hlaenjete ukapljivanje (depocija) vodene pare i stvare oblaka uz
obvezne oborine (kia, snijeg i sl.). Na zavjetrinskoj shani brdaje sputanje aaka, adlja-
batsko gijanje te isparavaie preostalih kapljica vode (ledenih kristala) i raspadanje oblaka
(pojava suhog i toplog vjetr fen). Visine kondenzacijskih razina s obje sfuane brda, kao i
temperatue na is razini, razliite su. Vie su u zavjetrini (slika 8.5 b).
8.3. Stabilnost zraka u atmosfer
Uspravna gibanja nak4 a u svezi s njima mnogi vai procesi i pojave u atnosferi,
kao to su gnjanje i hlaenjeatmosfere, svojstvenost vjetra, jakost i wsta oborina, raztzk
grnljavine i s1', ovise o stabilnosti afunosfere. Atmosfera je u ravnotei ako est aaka u njoj
ostaje u miovanju, ukoliko nema vanjskih uzroka koji bi naruili to mirovanje. Ravnotea
moe biti stabilna, labilna i indifeentna. Atmosfera je u stabilnoj ravnote ako se est
naka u atmosferi nakon pomaka zbog nekog vanjskog laatkotrajnog poticaja vraa pema
svom prvobitrom poloaju, dok je u labilnoj ravnotei ako se i aljeudaljuje od svoga
prvobitnog poloaj premda je taj vnok prestao djelovati. Indiferentna ravnotea atnos-
ferejest akoje est zrak pomaknuta iz svog prvobitnog poloaj i nadalje u ravnotei.
Atmosferska stabilnost utvrujese u svakom stvamom sluaju, stoga vala utvrditi
njezino fiziko staqie na razliitim visinama. Aeolokim metodama mjerenja dobivaju
se podaci o temperaturi i vlalosti z:aka u najniih 30 do 40 km. Atnosferska stabilnost
ovisi o tome kako se mijenja temperatura s visinom, tj. kakva je temperahma stratiikacija
atrnosfere, koju obiljeava uspravni temperatumi graddent 1. Stabilnost ovisi i o vlanosti
atnosfere.
',l'-1--1.
:L
5, <,.
, '.
l'=
I'='Tt'
slika 8.6. Stabilnost esti zraka
115
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA METEoRoLoKl ELEMENT| l ADIJABATSK| PRocEsl

Neka jearazii(1) temperatura esti zraka jednaka temperaturi atmosfer (Tl : Tr')
(slika 8.6)- D]jajem esti na ruzill () jezina temperatura se mijenja adijabatskim
procesom te poprima wijenost T2, dok je u okolnoj atmosferi temperatua T2', tj. est zraka
je hlatnija ili toplija od okolice ili ima istu temperaturu kao okolica. Hladnija est zraka
istodobno znai njeztu veu gustou (einu) od okolice, te se vaa u prvobitni poloaj -+
stabilno, toplija znai manju gustou i nastavljanje dizanja
_ labilno, a iste temprature
znae ostajanje u poloaju -+ indiferentno. Primjenjujui uspravni temperaturni gradijent i
suhoadijabatsku stopu, slijedi:
1: iste temperature --+ indiferentno
b) > ---+ ubrzanje ima isti sqjer kao i pomak; labilna atmosfera, temperatura atnosfere
opada s visinom vie od l "C/100 m (slika 8.7 b),
c) = _ ubzanja nema; indiferentna atmosfer temperatura atmosfere opada s visinom
1 "Cil00 m (slika 8.7 c).
Ti procesi wijede i zadize i za sputanje esti zaka.
Kao to je spomenuto, u prirodi zbogazIttepromjene temperature zraka s visinom
postoji i razna atmosferska stabilnost koju obiljeava uspavni temperahni gradijent y.
Grarkiptikazna aerolokom dijagramu razdiobe temperatue s visinom u atmosferi daje
krivulju stanja (expression of state; Temperaturverteilung) (sl 8.8).
8(14)

Zbog raz||ka u gustoi uaka okolne atmosfere (oznaeno s') i gustoe esti zraka
javlja se uzgon, te est zraka dobiva ubrzanje a:

gp'-gp:ap
o'-o T - T' ;
a=g-=c p=p
pl T'
Kako je:
T:Tr- z ; T':T1'-y0z I Tr:Tr'
slijedi:
u=-r'+'* 8(15)
::,>g jko stabilno,-',inuezija

Slka 8'8. Kivulja sfanja atrnosfere i stabilnosti (1 - uspravni temperatumi gradijent,

- suhoadijabatski gradlient, * - mokroadijabatski gradijent)

Usporedbom uspravnog temperatumog gradijenta 1 i u ovom sluaju suhoadijabatske

stope prati se atnosferska stabilnost (zrak je nezasi en) (slika 8.8). Stabilna atnosfera
zapoeta giba zaustavlj to znai da ne pomae pocesima uspravnih gibanja. Iaaz\ta
atnosferska sabilnost u podrujuje izotermije ( : 0), odnosno inverzije (1 > 0) pa takva
statifikacija praktino onemoguuje uspravna gibanja u atmosferi. U danima sa stabilnom
stratifikacijom u takvim slojevima atmosfee nakuplaju se razna oneieia(aerosoli) i
proizvodi vodene pae (magla). Labllna atmosfera omoguuje rrspravna gibanja. Dapae,
ona ih poomae, i u takvim danima uz dovoljno vlage obino je jai razvitak oblaka,
posebno ako je atnosfera bogata vlagom. Javljaju se oe.
<' stailno > labitno 'r indiferentno
Svojstva atmosferske stabilosti za vlai nezasi en zak vodenom parom praktino
su jednaka stabilnosti u suhom zraku. Metutim, temperatura zasienog zraka mijeia se
slika 8.7. Atmosferska stabilnost: a) stabilno, b) labilno, c) indiferentno (1 - uspravni
mokoadijabatski' Ako je est zraka zasiena vodenom parom iznad kondenzacijske azine,
tempeaturni graent, - suhoadijabatski gradijent) atmosferska stabilnost se raznata prema mokoadijabatskoj stopi *, te postoji:

Razmataqja i.aaza 8(15) pokazuju ovo:

< -- ubrzanje ima smjer suprotan smjeru pomaka; stabilna atmosfra, temperatura
< hladnija est + stabilno
a) T
atmosfere opada s visinom manje od I "C/100 m (slika 8.7 a)' T: * istetemperae---+ indiferentno 8(16)
> toplija est ---+ labilno

116 Ll7
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA METEoRoLoKl ELEMENTI l AD|JABATSK| PRocEsl

Kako openito vrijedi * < , uzimajui u obzir 1, mogui su odnosi: ,estnakapn njezinu adijabatskom dizaju. Za suhi zrak krivulja procesa je suha adijabata,

* za zasien zrak krivulja je mokra adijabata, dok se za vlani nezasieni zrak laivulja
a) Y < + zrak koji je stabilan za mokoadijabatski, stabilan je i za suhoadijabatski procesa sastoji od suhe adijabate do kondenzacijske razine, a dalje od mokre adijabate.
proces, Ako je kivulja stanja strmija od obiju laivulja procesa' na toj visini atnosfera je u
b)> - zrakjelabilan zaobaadijabatskaprocesa' sabilnoj ravnotei. To je apsolutna stabilnost. Za poloeniju krivulju stanja od obiju
c) * <1< + zrak je stabilan ako je nezasien, a labilan je ako je zasien; zrak je 11iwlja procesa atnosfera je u labilnoj ravnotei; to je apsolutna labilnost. Podudara li se
mokrolabilan (uvjetno labilan) (slika 8.9). kiwlja stanja sa suhom adijabatom, atrnosfera je u indiferentnoj ravnotei kad je zrak
ezasiel,a u labilnoj rar.lotei kadje zasien. Ako se sluajno krivulja stanja podudara s
Kad je kivulja stanja izmeusuhe i mokre adijabate, atmosfera je u uvjetnoj labil- mol<rom adijabatom, atrnosferaje u indiferentnoj ravnoteza atmosferu zasienu vodenom
nosti. Atmosfera je u tom sluaju u stabilnoj ravnotei kad vodena para u atmosferi nije parom, a u stabilnoj za nezasienu. Atmosferska stabilnost, te drugi procesi iz temo-
zasiea, a u labilnoj kadje zasiena. Proces dizan1a esti zraka od polazne razine (l) do dinamike i statike atmosfere, u praksi se ispu aerolokim dijagramima (emagram,
kondenzacijske razine (2) odvija se po suhoj adijabati i na tomje putu atmosfera stabilna.
higam i drug.
Dalje se die po mokoj adijabati. Atmosfera je jo uvijek stabilna do razine gdje postaje
indifeentna (3)' ali kako zbog tromosti nastojizadrati svojstvo dizanja, est zraka dolazi u Na aeroloki dijagram uctavaju se razne veliine. Slika 8.l0 prikazuje emagram. Uz
podruje labinosti. Navedena razina zov se razina slobodne konvekcije (level of free navedenu razdiobu temperahrre s visinom ucrtava se i azdioba rosita s visinom; tako se
convection; frei Kondens ations niveau) (slika 8.9). dobiva pouna kivulja stanja atmosfere. Slika stanja esti zraka prikazuje se s nekoliko
vetiin npr.: tlak nakap, temperatura aakaT rosite Td ili tlak, temperatura i specirna
vlanost q' to je dovoljno za inallavanje i drugih veliina koje obiljeavaju svojstva
esti zraka.

Stka 8.9. Razina slobodne konvekcije

Navedeni sluajevi ostasu esti, posebno u planinskom podruju, a pojavljuju se pri

strujanju vlahtog zraka preko planinske prepreke. Na privjetrinskoj strani brda postoji
dizaje zaka, adijabatsko hlaenjete ukapljivanje (depozicija) vodene pare i stvaranje
oblaka, a na zavjetrinskoj strani brdaje sputanje naka, ad1jabatsko gijanje te isparavanje
kapljica vode (ledenih kristalia) i raspadanje oblaka. Ako ti procesi nisujaki, oblak se ne
ru:nja do veih visina (ispod razine slobodne konvekcije). lpak, pokatkad, djelovanjem
slika 8.l0. Aeroloki dijagram' emagranr:
katkotrajnog i pojaanog vjetra, proces dizanja zaka moe nadvisiti razinu slobodne
konvekcije i tada' diui zrak postaje labilan i pogodan zanastajanje razvijenijih oblaka, pa
suha adijabata (_ _ _), mokra adijabata * (-), izohigra q(........),
izoterma T (' ' ' ' ' '), krivulja stanja T (- - -), crta rosita T6 ("""")
ak i oluja s jaim oborinama (slika 8.9). Na taj nain se tumae iznenadni pljuskovi u
planinskom podruju' posebice u ljetnim mjesecima.
Nekaje slika esti zraka dana na polanoj razini, tj. na tlaku p s emperaturom T i
Atmosferska stabilnost na nekoj visini ovisi u kojem se poloaju na td visini nalazi rositem T6 (slika 8.l0). Dizanjem po suhoj adijabati iz toke T dolazi se do
krivulja stanja atmosfere prema suhoj odnosno mokroj adijabati. Valja otro razlikovati kondenzacijske razine a ttaku p6 takoeri dizanjem po izohgri q (cta iste vlanosti) iz
krivulju stanja atmosfere koja pokazuje razdiobu temperature s visinom u atmosferi od toke Ta dolazi se do konderzacijske razine na tlaku pt, tj. do toke T1; to je
krivulja koje pokazuju promjene temperature 'tzazaeprocesima koji se zbivaju unuta kaakteistinatoka. Dalje dizanje odvija se po mokoj adijabat, i kad se gotovo sva

118 119
 opl l po,loRsKA METEoRoLoGlJA
vodena paa ukapljuje, to odgovara vrhu oblaka Vo (u sfvarnosti postoje odsfupanja).
Izohigra q koja prolazi rositem T6 odgovara stvarnoj specinojvlanosti zraka q, a ona
u temperaturi T maksmalnoj speciinoj vlanosti q**. Gibanjem iz toke T po suhoj
adijabati do tlaka od 1000 hPa dolazi se do potencijalne temperatue @' Sputanjem od
vrha oblaka Vo, po suhoj adijabati do polazne razine, dobiva se ekvivalentna temperatua
TB (uz stalan tlak, tempeaha zagnjae esti zraka zbog pounog ukapljivanja vodn
ri pare - pseudoadijabatski proces ako se sva vodena para ukapljila i izluila, vjetar fen), a do
tlaka od 1000 hPa potencjalna ekvivalentna tempeatua @B' Sputiem iz karakte-
i;
ristine toke T1 po mokroj adijabati dolazi se do temperatue mokog termometra T'(uz
stalan tlak, to je temperatura ohlaeneesti zraka, zbog isparavanja vode iz esti dok ne
postane zasiena), dok je na tlaku od 1000 hPa potencijalna tempeatura mokrog termo-
meta @*. ''
ni
Il1l
ffill
Hfi
120
ZRANA STRUJANJA - VJETAR
9. ZRACNA STRUJANJA . VJETAR
9.L. osnovno o Zranim stujanjima
Zrak u atrnosfei u neprestanu je gibanju prema Zemljinoj povrini. Za azl1l<ll od
dosada spomenutih veliina koje su skalari, gibanja zraka su vektorske veliine koje
opisuju smje i iznos gibanja esti zaka. To su zrana strujanja. Gibanja zraka u prostoru
najeese razmatraju kao uspravne i vodoravne komponente tog gib te se razlikuju
uspravna i vodoavna gibanja zraka - vjetar (englesl: wind; njemaki: Wn. to je
vee podruje preko kojeg prelazi zrana struja, to je inaejevodoravno strujanje.
Izn:s (intenzitet) gibanja esti zraka ili bzina zrane stuje izraava sejedinicama
brzine. Cesto upotrebljavana jedinica za brzinu jest vor (l kt: l Nm/h, l Nm: 1852 m; 1
kt = 0.514 m/s ili l mls = l.944l). U pomorstvu jo uvijek se zadralo iskazivanje jaine
vjetra Beaufortovom ljesvicom. Smje gibanja esti zaka, ako se radi o vodoravnim
gbanjima naka, iaaava se uz pomou zemljopisnih strana svijeta da se oznai otkuda
pue vjetar (sjevemi - N, istoni - E i sI.). Moe se prkazat i stupnjevima (obino desetine
stupnjeva) ako se pridrue wijednosti 90o za istoni, l80o zajuli, 270" za zapadni, 360'
za sjevemi vjetar i sl. Iaaz0 mai izostanak vjetra,a ne sjevemi vjetar. Prikaz smjerova
vjetrova s pripadaju im brzinama jest rua vjetrova (wind rose; Windrose).
S obzirom a 'laaz1tll promjenljivost vjetra odreuje se njegova stalnost. Stalnost
smjera vjetra S moe se odrediti:
V-
s=i-100 (%) e(l)
gdje je: V" bzina sreeg vektoa vjetra, a I/ srednja brzlna bez obzka a smjer vjeha'
Stalnost o0%o zla,ida svi s4jerovi imaju istu estinu, a stalnost od l00% obiljeava
vjetar uvijek istog smjer pri emu se bzina moe mijenjati.
Zaostujanje ili vje ar, kao posljeicagibanja fluida ima kinetiku energiju Ei1:
E,^2
=V2 eQ)
gdje je lzbrzina vjetra. Kako kinetika energija raste s kvadratom njegove brzine, iz|azi
razornost vjetra pri velikim brzinama. Stoga se govori o vjetrenoj (eolnoj) energiji kad
vjeta uvjetuje eroziju na Zemljinoj powini i na predmetima koji se nalaze u ahnosferi
(erozija vjefra).
Zrana strujaja - vjetar se prikazuju na nekoliko naina.
Izotahe (isotachs; Isotache) su crte koje povezuju toke iste bzine, dok su izogone
(isogos; Isogone) crte istog sea gibanja.
121
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ZMNA STRUJANJA - VJETAR

Strujnice (streamlines; Stromlinie) su crte koje prikazuju gibanje u odreenom trenut-
ku, tako daje u svakoj toki te crte pripadna tangenta vektor vjetra, pri emuje udaljenost
izmeucta obrnuto razmjema s brzinom gibanja. U svakoj toki strujnice je ispunjen
uvjet:
Vx dr:0
gdje je V vektor brzine s komponentama u i v (u smjeru x odnosno y osi Catesianova
sustava), a dr element strujnice s komponentama dx i dy.
Putanje (trajektorije) (trajectories; Trajektorie) su crte koje prikazuju gibanje esti
zraka tijekom vremena. Ako se vjetar ne mijenja tijekom vremena, putanje se podudaraju sa
strujnicama. tosu promjene vjeha inazitlje, to putaqje vie odstupaju od strujnica.
Smicanje (shearing; Scherung) znai promjenu vjetra (smjer ilili brzina) na odeenoj
udaljenosti, npr. 10 m/s na udaljelosti l00 km, to odgovara veliini l0' s-'. Za vodoravni
vjetar V s komponentama u i v moe se za vodoravno smicanje pisati fu/ v/)x, a
uspravno smicanje je N}zi
v/ 2.
Kuenje (cikulacija) (circulation; Zirkulation) je gibanje nakadu' zatvorene crte.
To svojstvo fluida prilino je posana veliina i vaaje u meteorologiji. Podruja tlaka s
krunim izobarama imaju kruno gibanje nak na sjevernoj polutki niski tlak (ciklona)
ima pozitivno kruenje (protusatno - obrnuto kazaljci na satu) dok podruja visokog tlaka
(anticiklone) imaju negativno kruenje (satro - u smjeru kazaljke) (slike 6.3, 6.8 i 6.9).
Vrtlonost ((vorticity; Vorticity) je mjera vrtnje (otacije) fluida:
vrtlonosti proizlazi da vrtlonosti nema ako elementi koji se vrte zadravaju osnovno
usmjerenje. Vrtlonost cikloneje pozitivna, a anticiklone negativna veliina.
Zrano sffujanje ili strujno polje na nekom podruju moe biti nagomilavanje ili
ruzi|aejenaka,te se govori o prmicanju (konvergencji) ili razlaenju (divergenciji)
9(3) naogstrujanja (slika 9.l). Primicanje odnosno azlaenjedovodi do dizanja odnosno
sputanja esti zrak te se uspostavlja uspravno kruenje (cirkulacija) nakadv zatvorenih
cta' Podruja konvergencije podudaraju se s podrujima niskog tlaka (ciklone), a diver-
gencije s visokim tlakom (anticiklone).
9.1.1. Osnovno o vrstama gibanja zraka u atmosfei
Nejednoliko zagrijavanje Zemljine povrine uzrokom je raznih promjena atnosferskog
tlaka, koji pak izravno uvjetuje gibanja zraka (kruenja). Kuenjezraka nasi priodnim
i putem izjednaiti te razlike, ali pouna toplinska ravnoteaje nemogua. Stogaje kueqje
zaka u atmosferi neprekidan proces.
Kueienakau atrnosferi moe se podijeliti na primarno - prvotno (ope ili pla-
netno _ os kruenja je vodoravna, toka 15), sekundarno - drugotno, koje ine razni
susavi tlaka zraka (ciklone, anticiklone i sl. - os knenjaje uspravn toke l8. i 19) i
tecjarno(regionalno, mjesno - os kruenja je vodoravn toka 9.9), koje zahva,a nz-
mjerno mala podruja. Posljedica pojedinih kruenja su vjetrovi: stalni ili planetn vje'
tovi (pasat)' sezonski (monsuni) i mjesni - lokalni vjetrovi. Stalni ili planetni vjetrovi
(pasati) te sezonski vjefrovi (monsuni)javljaju se u tropskom podruju, stoga e biti obja_

"Avau
-AxAy e(4)
njeni u poglavlju o wemenu u topima (to:ka22)'
Mjesne (Iokalne) vjetrove odnosno mjesno lauer{e zraka mogu uzrokovati dnevne
razlike atmosferskog tlaka nastale zbog nejednakog zagnjavanjaZem|jne povrine ftopno
u vodoravnoj ravnini, a os vtnje je uspravna. Slino vrtlonosti u vodoravnoj ravnini
- more' brdo - dolina). Uzrok ovakvih lauenja zraka je toplinske prirode. Vjetrovi koji se
postoje i wtlonosti u uspravnoj ravnini koje imaju vodoravne osi vrtnje. Iz odreeqia
tada javljaju pripadaju wsti dnevnih periodikih vjetova. Jaina tih vjefuova pove ava se s
veim temperatumim raz|ikama. No esto se mjesno kruenje z,:aka alazi unutar zranih
struja nekog sustava tlaka zraka. U takvim sluajevima vjetar nema mjesno obiljeje.
tltJJJil Dio svakog sustava kruenja zraka veih ili mih razjera,osim vooravnog stru-
janja - vjetra, su r$p lvrra gibia u obliku dizanja i sputanja zraka (vie u toki 2l).

1inil11 Posebna vsta mjesnih vjetrova su otacjski ili vtlonivjetovi (pijavica i tomado -
os kruenja je uspravna), koji se uglavnom javljaju u tropskom podruju te e biti obja-
njeni u poglavlju o oama (toka 21.6).

1111111 rrTru Kao to pose valovi na moru, pose i valovi u atmosferi i oni su poseban oblik

1N
='T'il'T'-l'= {- o -__-- azilaEenj sanja zraka u atnosferi. Postoji vie vsta valnih gibanja, no najznaajnda su valna giba-
a s izraenom komponentom u uspravnoj ili vodoravnoj ravnini (toka 20.l).
JJJJJJJJ
9.2. osnovne sile koje djeluju na est zraka

Da bi se upoznalo zrano struje kao atnosferska pojava' nuno je poznavati sile

koje omoguuju ili onemoguuju njegovo postojanje. osnovna je sila koja uvjee gibe
ffi ffi *tffi ffi :ff ffi :ffi tffitl:ffi :j:E :
zraka sila zbog raztIke tlakova. U odreivjustrujanja sudjee i Coriolisova sila zbog
Slika 9.1. Primicanje irazilaeje strujnog polja

122 123
i']

oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ZRANA STRUJANJA - VJETAR

Zemljie vrtnje oko svoje osi' Za g1banja sa zakivljenim putanjama pojavljuje se i tap
a=__ e(s)
centrifugalna sila, dok sila trenja smaiuje stujanja ili njihov prestanak'
pn
Gradijentna sila
Sila koja nastaje zbog razlike tlakova je sila gradjenta tlaka ili kra e gradijentna edie je a ubrzanje estzraka zbog vodoravne komponente sile gradijenta t|aka naka (ga-
sila Qtres sure gradient force; Gradientkraft). i.otn.sile) G, dok je - pl n vodoravni gradijent t\aka zaka. U toki 6.4 pokazano je da
ie vodoravni gradijent tlakanaka na srednjoj morskoj razini oko l hP100 lan, dok u
ktemnim sluajevima moe biti za red veliine vei, tj. oko 10 hP100 km. Iako je
uspavn vodoravni gadijent tlaka malen, jer je nagib obame plohe prema vodoravnoj ravnini vrlo
korp0nenta sila tlaka male (20"), te proiene tlaka imaju velik utjecaj na gibanja zraka u atmosferi'
pr
Primjenjujui iaaz 6(12) za geopotencijal, moe se pisati:

ao
e(6)
al

Slika apsolutne topograf,rje izobarne plohe (AT) predstavlja polje shuja. Naime, na
visinama se umjesto izobara primjenjuju izohipse. U troposferi gradijenti izohipsa (AT)
dosta kolebaju, od 10 do l00 gp100 km, te redovito gusto a izohipsa s visinom raste.
Vea gustoa izohipsa, tj. vei gradijenti tlaka zraka predstavljaju podruja s jaim vjetrom.

Slika 9.2. Cradijentua sila

Sila tlaka uvijek je okomita na izobarnu plohu i usmjerena, od visokog prema nskom
tlaku' tj. u smjeru gradijentalaka. Meutim,zbogzagnjavazaka,kad.je jidno podruje
toplije od d-gog, zrak se iri u toplom podruju, te su i izobarne plohe vise razmaknute
nego u hladnom. Tada se javlja nagnutost izobarne plohe (slika 9.2) i dolazido odstuparla
smjera sile tlaka od uspravne crte za isti kut za koji se i nagnula izobarna p1oh.
Ravnoteno stanje za pomake po visini (hidostatika ravnotea) iazi da uspravna kom-
ponenta sile tlaka mora biti uravnoteena s teinom esti. Ravnoteno stanie za vodoravne
pomake naruava se kao posl;-edica zagnjavanja te vodorarma komponen site tlaka nije
niim uravnoteena. Promatra li se est zraka mase M (slika 9.2),tiaks lijeve shane esti
je p + p, dok je s desne strane p, a posljedica je F2 l F1. Razlika tih dviiu sila moe
se
prkazati:
Slika 9.3. Gradijentna sila u Cartesianovu i priodnom koordinatnom sustavu
G:Fr-Fz
odnosno U meteorologiji Cartesianov pravokufuii koordinatni susav pimje4juje se s ovim
M a: usjereqjem koordinatnih osi: x-os u sieru istoka, y-os u seru sjevera, dok je z-os
p S n a= p S - (p +
{esna uspravna (vertikalna) crta. U vodoravnoj ravnini, vezaizmellspomenutog sustava i
^p) ^S
piodnoga koordinatnog sustava s n-osi u sqjeru okomice (normale na obare ili neke
pna:-p
druge izolinije) i s-osi u seru tangente u odnosu prema gradijentroj sili G prikazana je na
slici 9.3.
A=--:
lp
pn . Corosova sila
ili u diferencijalnom obliku: '' Kad se gibanja a Zem|ji promataju sa Zemlje, pojavljuje se Coiolisova sila' To je

prividna sila. Meutim, ako se gibanja promatraju iz svemira, Coiolisova sila se ne javlja.

t24 125
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
Coriolisova sila potjee od Zemljine vrtnje koja se okree oko svoje osi od zapada prema
istoku. Gledano sa Zemlje, vrijeme vrtnje je 86400 s, a gledano iz svemira 86164 s
(zvjezdai dan). Kutrra je brzina openito 2 llT,ot gdje je T.o, vrijeme vrfoije (rotacije).
Kutna brzina Zem|je (slika 9.4) jest vektor (ima svojsto paralelnog premjetanja -
translacije) paralelan s osi Zemljine vr rje, a ona je:
a = 7.292.10-5 [r-'] 9(7)
Sve toke na Zemlji imaju jednaku kutnu brzinu. Meutim,obodna brzina veaje to je
toka blie ekvatoru (na ekvatoru je 16'70 knJh, a 45o zem\jopisne irine je ll74 kmJh, a
na polu nema brzine).
Slika 9.4. Kutna brzina Zemlje s komponentama na razlim zemljopisnim irinama
(Mclntosh i Thom, 1973)
Neka neki poticaj izbaci tijelo (est naka) iz toke A u smjeru toke B' kamo bi
trebalo doi za vrijeme t (slika 9.5)' Kako je klnabzinaZemlje stalna, za isto vrijeme e
se toka A premjestiti u poloaj A1, a toka B u poloaj B1, pri emu je e1 < f:2cosinq
zbog
razliitih obodnib brzina (toka A se nalazi na ve oj zemljopisnoj irini od toke B). Kako
tijelo zbog tromosti zadzava svoju obodnu brzinu' a ide prema podruju ve ih obodnih
brzina, u wemenu t ono nee biti u toki B1, ve u C, pri emu je udaljenost AA1 = BC.
Za promataa izva Zemlje tijelo je u prostoru prevalilo put AC (isKJ-uuje se revolucija
Zem|je i ostala gibanja svemirskih tijela), a za promafraa a Zemlji (ne osjea Zemljinu
vru) ono nije ilo u smjeru prema B, kao na poetku, nego je stalno skretalo udesno i
dolo u toku C. Ako bi se-tijelo glbalo iz manjih zemljopisnih irina u vee, uinak
sloetanja udesno bi bio isti' Cini se kao da djee neka sila skre anja. Na juoj polutki
ovaj bi uinak jelovaosketanjima ulijevo.
126
ZRANA STRUJANJA - VJETAR
Slika 9.4 pokazuje da se vekor Zemljine vrtnje Q moe rastaviti na vodoravnu i
uspravnu komponenfu vrtrje, te svaka od komponenata vrtnje uqee na odgovarajue
vodoavne i uspravne komponente gibanja tijela. Coriolisova sila pojavljuje se samo kada
postoji relativna brzina kojom se kree tijelo u odnosu prema rotiajuem sustavu.
n-!l=nn
Slka 9.5. Djelovaqie Coriolisove sile
Coriolsova sila na Zemtji djeluje na svako tijeto koje se gba djeluje okomto na
smjer gibanja. Stoga ona ne mijenja bzinu, nego mijenja smjer gibanja tjela: na
sjevernoj polutki skee tijela udesno, a na junoj ujevo.
Vodoravna komponenta Coriolsova ubzanja u pojednostavljenom oblikuje:
:2v ol sin g 9(8)
gdje je Y bnina gibanja t|iel a q zemljopisna irina. oito je da na ekvatoru nema
Coriolisove sile. Ubzanje zbog Coriolisove sile je maleno i priblino je istog reda veliine
kao i ubrzanje sile gradijenta tlaka (grad|jentre sile). Ako je na zenljopisnoj irini 45o
brzina 10 s, znai aje ubzanje :2'0'7.29'l0_5'sin 45 = l0-3 m s-2. obino se inaz
9(8) pojednostavluje Coolsovimparametrom f:
e(e)
Uspravna komponenta Coiolsovaubrzanj a a* jest:
a*:zv ro sin p e(10)
Uspravna komponenta Coriolisove sile malena je (= l0-3 m s-2) u usporedbi s dnrgim
silama koje djeluju po uspravnoj crti (sila tea, l0 m 4)ie se moe "^Zati.
Sla trenja
Pri gibanjina nekog tijela u stvamom prostoru pojavljuje se sila koja mijenja nain
gibanja tijela ili ga vie iti manje onemoguuje: to je sila otpora, odnosno ttenla
ffiction;
t27
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA ZMNA STRUJANJA - VJETAR

Reibung). Ta sila djeluje u suprotnom smjeru od vektora brzine, razmjernaje iznosu vek-
torabziei ovisi o svojstvima okolice.
Zrana struja u atmosferi su laminanih (male brzine), odnosno turbulentnih (ve_
e brzine) svojstava (o tome vie u toki 9.6). Naime, s gledita stanja zrak je viskozna
okolica, to znai da pri gibanju molekula zrakaizmeunjih postoji molekulsko trenje. La-
minamo gibanje je stojno (stacionarno) (moe se lake pr1kazati analitiki), dok turbulentno
gibanje nije stojno (nestacionamo) (dvodimenzijsko ili trodimenzijsko). Ta strujanja do-
vode do sila oora gibanjima zraka, a kako su turbulentna strujanja znatno izraenlja od
laminarnih, ak za nekoliko redova veliine vea od molekulnog trenja, esto se govori o
turbulentnom tenju' Stoga, kada se pojave razlike u brzini ilili sjeru susjednih slojeva,
nastaju mijea esti zraka. Ta mijeanja smanjuju brzinu u sloju u kojem se zrak bre
giba ili pove avaju brzinu u sloju gdje se zrak sporije giba. Unutanje trenje ovisi o razlci
bzina vodoravnoga zranog strujanja u slojevima koji se nlaze neposredno jedan povrh
drugoga (slino je za slojeve jedan kaj drugoga). Sila unutamjeg henja To moe se dobiti
uzpoznavanje promjene vjetra s visinom Yl ziz..

Ska 9.6. Postizanje ravnotenog stanja za geoshorki vjetar

',
- =-r" ) e(r 1)
z(' z) Prethodno gibje zaka nije stvamo gibanje zraka u atmosferi, nego je pva pribl
nost atnosferskog stujanja. Kako u atnosferi ne postoji pouna ravnotea izmeu
gdje je koeficdent furbulentnosti. Uinci meumolekulskog djelovanja i mijeanja unu- gadijentne i Coriolisove sile nego njhova priblinost (djeluju i druge wste sila), takvi
tar esti zrakau ovim sluajevima se ne uzimaju u obzi, jer su zanemarivo maleni' uvjeti se zovu geostroika prib|inost (apoksimacja).
Pri gibanjima naka izrad podloge pojavljuje se sila povrinskog trenja (surface Uzimajui u obzir postignutu ravnoteu sila uvrtavanj em izaza 9(5) i 9(8), dobiva se
frictional force; Bodenreibung) koja djeluje u suprotnom srqjeru od vektora vjefray, raz- inaz za geostrofiki vjeta :
mjerna je njegow iznosu i ovisi o kakvoi podloge iznad koje se giba zrak. Najjedno-
stavniji oblik sile powinskog treia T. jest: 1@+zvrring=g
- pon
T.:-KV e(t2)
gdje je K, koefllcijent povrinskog trenja. osim smanjenja brzine vjeta, zbog djelovanja \r- 1 aP
unutarnjeg i/ili povrinskog tfenja, henje mijenja i smjer vjeha (vie u iduim tokama), a u
'c-2p..i"aat e(13)

najopenitijem obliku postoji promjena vjetra s visinom.

Moe se pokazati da se izaz 9(13) u prije spomenutom Cartesianovu pravokutnom
sustaw (slika 9.3) moe pisati u komponentama u ovom obliku:
9.3. Geostroikvjetar
lap . - --lprox
,,tg fu
Ako u vodoravnoj avnini postoji polje tlaka ravnih i meusobnojednako udaljenih
o=
pt r
^ ^
e(14)
izobua u kojem se razmata est zraka koja se nalazi u toki (0) u mirovanju (slika 9.6), na
est djeluje gradijentna sila G (vidi toku 9.4), koja uvjetuje poetak njezina gibanja. S qdje su u, i v, komponente geostrofikog vjeha u smjeru x-osi odnosno y-osi, a apbx i
gibjem se pojavljuje Coriolisova sila Co koja skee est udesno, te e se ona u iduoj p komponente gradij enta tlaka aaka.
jedinici vremena nai u poloaju (l) (est sve vie ubrzava), zatim l (2), da bi naposljetku Uvtavanjem prosjenih vrijednosti u inaz 9(l3), koje vrijede u podruju ueenih
bila u ravnotei izmeudviju sila: gradijentne i Coiolisove - to je geostroika avnotea. zenljopsnih irina, tj. q : 45", aplan = l hPl00 km, p : l kg m_3, dobiva se za
Pritom se est zraka dalje giba zbog tromosti (zanemareno trenje) paalelno s izobarama, geoshofiki vjetar 9.7 m/s. Za druge zemljopisne irine je prikazautablici9.1.
pri emu je niski tlak s lijeve strane (sjevema polutka). To je gibanje geostoikivjeta
Vidljivoje da se pribliavanjem ekvatoru vrijednost geostrofikog vjetra poveav a
(geostrophic wind; geosrophischer in. osobito u posljednjih desetak stupnjeva. Stoga se geostrofiki vjetar ne smije raunati u
hopskom pojasu, jer na ekvatoru ne posi geoshof,rka ravotea(aproksimacija) - nema

128
129
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ZRANA STRUJANJA _ VJETAR

Coriolisove sile. Unato navedenom nedostatku geostrofiki vjetar se dobro podudara sa

flaku. im se zakrene vjetar, zakee se i sila te|a. To se odvija tako dugo, dok se ne
stvarnim vjetrom u slobodnoj atmosferi (nema trenja) u srednjim i viim irinama.
uspostavi avloteAizmetlu svih prije navedenih sila (slika 9.7 a). U ovom sluaju sila
renja T" i Coriolisova sila Co vektorski daju rezultantnu silu R", koja pak dri ravnoteu s
Tablica 9.1. Geostrofiki vjetar po ze_mljopisnim irinama gradijenfuom silom G. Vjetar V. je ezultirajui geostrofiki vjetar uz trenje, po iznosu je
za pl n: l hPl00 km' p = 1 kg m-' od,'v":] kut r1 Jasno j"- s.veim povrinskim
fi*ji (kopno
(Koprro
1111'".T?
za razliku
faztlKu (od mora) mogu
oekivati
*
':.n"o'nodrujima
ve a smanjeqiabrzina vjetra i vea
F nJem
Zemliopisna irna (") l0 0 30 40 50 60 70 80 90 od izobara.
zalg:+aja vjeha
zketania
v (m/s) 39.s 20.t 13.7 t0.7 9.0 7.9 7.3 7.0 6.9 .' Kut y moe se izaziti iz komponenata vjetra , a uzimajui u obzi izaze 9(l2) i
G),moZe se lako pokazati daje:
Primjenom geopotencijala 6(12)' pi emu je visina u gp'l,izraz9(l3) dobiva oblik:
K.
g.g ao rcv=
Vo =----------:-- -
e(17)
6 Zasinp n lmS'
_, _

I e(r s) f
to arai da kut sketanja vjeha, od izobara u sloju henja, ovisi ne samo o svojstvima
ili u komponentama slino izrazu9(l4): podtoge (trenje) ve i o zemljopisnoj irini' tj. vei je kut na manjim zenljopisnim
irinama.
9.8 (D 9.8 (D Detaljnija prouavanja pokazuju da je navedeni kut sketanja vjeta ry neto manji
u- v =-- e(16) zbog djelovalja sila unutarnjeg trenja (slika 9.7 b). Naime' sila ukupnog trenja T (po-
fy -IOX
vrisko i unutamje) ne djee pouno suprotno smjeru vjetra V.t Goji je posljedica
djelovanja obiju vrsta trenja) nego ini kut od l30 do 150', odnosno kut B je od 30 do 50'.
Tonij a vrij ednost konstante 9,8 je 9. 80665, vidj eti izaz 6(1 l). Kako se vjetar s visinom poveava (naroito u najniim slojevima atnosfere) to je vjeta

Geostroiki vjetar ima smjer paralelan s izobarama (izohpsama) tako da je

V9 vei od vjefua ' a pripadajui kut sketanja vjetra od izobara ry manji. Kolike su
wijednosti kuta sketanja vjetra za pojedine podloge, pokazujetablicag.2.
niski tlak' na lijevoj strani za sjevenu polutku, odnosno na desnoj strani za junu
polutku. Tabca 9.2' Prosjean kut sketanja vjetra od izobara po zemljopisnim irinama
za kopno i more

Zemliopisna iina (') U 20 40 60 90

Kopno !/ (o) 6l 50 42 5t 35
Moe v (') 50 23 16 l3 t2

Unutamje trenje, kao wlo promjenljivu veliinu, teko je izraziti jednostavnijim izra-
zom. To trenje ovisi o mnogim imbenicima (emperatur konvekcij atnosferska stabil-
nost promjena vjetra) i ima svoj dnevni i godinji hod.
Vrijednost koeicijenta ukupnog trenja (powinsko i unutarnje) K dosta je promjen-
ljiva. Kako je srednja wijednost reda veliine oko 10a s-l, to anai da je sita trenja istog
reda veliine kao i gradijentna slla. Zbognavedenog moe se uzeti daje prosjean prizemni
vjetar u odnosu prema geoshofikom dan odnosima:

SIka 9.7. Geostroikivjetar uz: a) povrinsko trenje' b) povrinsko i unutamje trenje K = 0.65'104 s-r zamote V:0.7 V"
Budu i da u prirodi postoji trenje, slika geostroikog strujanja e doivjeti izvjesnu
K: 1.9'l0a s-l za more V:0.4 V; e(18)
promjenu. Zbog djelovanja povrinskog trenja smanjuje se brzina vjeh a posljedica je Ti koeficijenti znatno kolebajr1 u tijesnoj su svezi s tennikim i dinamikim svoj_
smanjenje Coriolisove sile, pa se naruava ravnotea izmeugradijentne i Coriolisove sile. stvima aaka te temperaturnim azl1kama izmeuaaka i podloge.
Kako gradijentna sila nadvladava Coriolisovu' to vjetar (est zraka) skree prema niskom

130
131
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
ZRANA STRUJANJA - VJETAR

pedmakom znai poztivnu vtnju (suprotno smjeru kazaljke na satu), a s negativnim

vrtnju (u smjeru kazaljke na satu).
oredarakom negativnu
9.4. Gradijentni vjeta l,
Preostavimo da u vodoravnoj ravnini postoji polje tlaka zakrivljenih i meusobno
jednako udaljenih izobara u kojem se razmatra est zraka, koja se na
sliama 9.8-l0 nalazi
u toki (0). Izobare su koncentrine kunice s niskim L iii visokim H tlakom zraka
u
sredifu. Razmatranja o gibanju esti zraka slina su kao i za geoshofiki vjetar' no
kako se
u takvim uvjetima est zraka ne giba po pravcu nego po zakivIjenoj putan1, valja
imati na
umu djelovanje centrifugalne sile.
ovakva gibanja prikazuje gradijentni vjetar (gradien wind; Gradienwin. Mogua
-
su dva osnovna tipa polja tlaka: u seditu izobaraje niski ili.visoki tlak zraka.
Postojanje niskog tlaka zraka u sredifu izobara (cikIone) strogo odreujeusee_ Li
nost gadijentne sile uvijek-prema sreditu zakivljenosti izobara, dol je centrifugah
sila
uvijek okomita na smjer gig*jl i usmjerena prema obodu. coriolisova sila na ijevernoj
polutki je okomito i desno od smjera gibanja, dok je sila trenja suprotna gibanju. {,u'"''
S druge shane, postojanje visokog tlaka zrakau sreditu izobarafantiiklone) odre_
ujeusmjeenost gradijentne sile, uvijek izvan sredita zakrivljenosti izoiara.
Centrifugalna
sila je i sada okomita prema seru gibanja i usmjerena prem obodu, a Coriolisova
sila na
sjevernoj polutki okomitaje.i od smjera gibanja, dokje sila trenja suprotna gibanju.
-desno
Pri gibanjima po zakrivljenoj putaji postoji centrifugalna sila-Cikoja je iazmjima
kvadratu obodne brzine esti zrakaY i obrnuto azmjema polumjeru zakrivljenosti
stuJnice
(izobare) r; za jedininu masu jest:
Ska 9.8. Gradijentni vjetar u cikloni uz trenje (pozitivna vrfifa)
v2
uf = e(1e)
r

Ako se zanemae sile tenja, ravnotea sila ima jednostavniji odnos. openito ravno-
tea silaje oblik koji glasi:

G+co+cr=o
odnosno
1Ao vz
-'Pr-' +2 Vcosino+ '
' r =g gQO)

gdje je umjesto uobiajene oznake koordinatne osi primijenjen poluer

zakvljenosti izo-
bae r. Navedeniizraz je kvadratnajednadba koja se Ijeav prema v:

Vgr =-r(Dsing+ r2a2 sin2 e(2t)

Vo je brzina gradijentnog vjetra. Vidljivo je da su mogua dva rjeenja (uvjet je da su

stvama) ovisno o predznaku ispred korijena. Brzina gradijentnog vjetra's pozitivnim
Slka 9.9. Gradijentni vjetar u cikloni uz trenje (negativna vrtnja)

132
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGJA ZRANA STRUJANJA - VJETAR

Kako je polumjer def,rniran kao pozitivna veliina, to s obzirom da je u podujima silu Rl, koja je uravnoteena s ezultantnom silom kao rezultat gradijenhe i centr
nskog t|aka pl r > 0 proizlazi da je vrijednost ispod korijena uvijek pozitivna. ovisno o fugalne sile. Pojava stdne pozitivne vrtnje nemogua je jer sile (gradijentna, Coriolisova,
predznacima ispred korijena, mogua su dva sluaja vrtnje. Gradijentni vjetar uz trenje u centrifugalna i tenje) nemaju ni jednu drugu situ koja bi ih uravnoteavala.
cikloni s poztivnom vtnjom prikazan je na slici 9.8, a pojavljuje se u uobiajenim pri-
likama u prirodi. Coriolisova i centrifugalna sila djeluju u istom smjeru' t vekorski zbro-
jene sa silom trenja T (powinsko i unuarnje) daju rezultantnu silu R' kojaje uravnoteena
s gradijentnom silom.
Na slici 9.9 pikazan je ciklonalni gradijentni vjetar s negatvnom vrtnjom, koji se
pojavtjuje u posebnim sluajevima kad su snana vrtlona gibanja malih razmjera (pijavica,
tornado). Tada centrifugalna sila sa silom henja (povrinsko i unutarnje) daje rezultanru
silu Rz, koja je uravnoteena s rezultantnom silom R1, a posljedica je gradijentne i
Coriolisove sile.
Gradjentni vjetar ciklone s poztivnmkruenjem moe se izraunati prema:

Vg'c =_rosinp+ ,a2 (p+-rp e(22)

"io p
^

dok je s negativnim kuenjem:

i))rP
Vg'c =-rrosinp- r-(D- sln- o+-3 e(23)
'pr

U podrujima visokog tlaka je p r < 0, to znai da je vrijednost ispod korijena slka 9.10. Gradijentni vjeta u anticikloni uz trenje
ealnazauviet:
Gadjentni vjetar anticiklone s negatvnim kuenjem na sjevernoj polutki moze
,o sin2,p*lp>o se izraunati prema:
por
ili
Voo =rosinq_ rza snz 9_!p e(26)
-ffrrp or2 sin2 9 e(24)

Primjenom geopotecijalaiz:az 9(21) za ciklonu i anticiklonuiest:

tj. u anticiklonama postoji kritina wijednost za gradijent tlaka. Da bi u atnosferi postojalo
sno (stacionarno) kruno gibanje zraka, gadijent tlakanaka ne moe prijei tu kritinu
wijednost. Najvea mogua brzina vje a u anticikloni dobiva se ako vrijednost korijena
vo" =-rosing+ e(27)
\ezava. Stoga je najvea moguabrzinavjetaVgr max u anticikloni:

Vgrmax:-rosinq e(25)

i prije svega ovisi o polumjeru izobae i odgovarajue zemljopisne irine' odnosno takav
Vg =.... *-f .\,'' *no|s| eQ8)

vjetar ne ovisi o vrijednostima gradijenta tlaka aaka.

Gradijentni vjetar uz henje u antcikloni pikazarl je na slici 9.10, a pojavljuje se u
uobiajenim prilikama u prirodi (negativna vrtnja). Anticiklonalni gradijentni vjeta
pojavljuje se kad Coriolisova sila sa silom trenja (povrinsko i unutarnje) daje rezultantnu
Gradijentni vjefiovi u cikloni su slabiji, a u anticiklonijai od geosfuoikihkoji bi pri
jednakom graddentu tlaka i jednakoj gustoi aaka on-je postojali.
to 1" 1ueu zaniv1enst
izobaa, to su vee razllke. Kae se da u ciklonama puo podg.o'tofi,a u anticiklo_
nama nadgeostrofik vjefiovi (tablica 9.3).

134 135
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA ZRACNA STRUJANJA - VJETAR

Tablca 9. 3. Podgeostrofi ki (V61p1onu) i nadge_ostrofiki (Van11";L1onu) vj etrovi ooenito razll1ti, te njihova vektorska razlika
daje novu teorijsku veliinu - termalni
za 9 : 45o, apla = l hP|00 km, r : l kg m-' vjetar V1 Qhermal wind; thermische
/in.

Polumier (km) 200 400 600 800 1000 @

V" mls) 7.2 8.1 8.5 8.8 9.0 9;7
V^ (m/s) 15.'l 12.1 Il. 10.9 9;t

Razmatranjajednadbi 9(22) i9(26), odnosno 9(27) i9(28) pokazuju ovo:

- u ciklonama je brzina gradijentnog vjetra manja nego za geostrofiki vjetar (pri
ostalim istim uvjetima), dok je u anticiklonama ve a,
- u ciklonama nema ogranienja zabrzinu vjetra koja posi za anticiklonu,
- u sredinjim dijelovima anticiklone vjetrovi su slabiji nego u sredinjim dijelovima
ciklone, tj. u sredinjim dijelovima anticiklone su mali gradijenti tlaka naka,
- kako u blizini ekvatora nema Coriolisove sile, nema ni stojnih anticiklona.

Gadijentni vjetar bez trenja slijedi krune izobare (izohipse), tako da je nski
tlak na ljevoj stran za sjevernu polutku, odnosno na desnoj strani za junu polutku.
U sluaju trenja vjetar skree prema niskom tlaku. U cklonama postoj spialno Slika 9. l 1. Termalni vjeta
gibanje zaka prema sredtuniskog tlaka, a u anticiklonama izvan sredita visokog
V1 =Vg2-Vgr e(30)
tlaka zraka.

Cklostroikivjetar se pojavljuje pri krurimgibanjima zraka u pijavicama i Primjenom inaza9(l5) moe se pokazati da je termalni vjetar;
tornadima, kada je djelovanje Coriolisove sile u usporedbi s gradijentnom silom zarLema-
e'9
rivo malo. Tada je iz9(20): v, = ^
z osrnq on
*(., -.,) e(31)

-!*=o
po r Iz opisa relativne topografije u toki 6.4 slijedi da je azlika u visini izrneudviju
odnosno izobamih ploha debljina sloja RT, to je inaz 6(15) pa je:

vz =_!+
por
ees)
RT=D' -o =-::-T*
R_ ln-p
- pl
9.8
U posebnim uvjetima u prirodi se pojavljuju snana vrtlona gibanja (brzina vea od te je termali vjetar:
50 m/s)' malih razmjea (nekoliko desetaka do stotina metara) uz in:zetno veliku promjenu R , Pz dT,^ eQz)
V
' =-ln--
t],akanaka dp/dr (= 0.25 bPalml). Takva inercijska gibanja easu u ocearima. p Pt an
2 otsin

9.5. Termalni vjeta v'=r'P o'

: K.: 2
R tPz
p Pt
osin
e(33)

Pretpostavimo da na visini 21 pue geostrofiki vjetar i da je dio sloja zraka

l gjeje za neku zemljopisnu irinu p i odreeneizobarne plohe p1 i pz, Kr konstanta.
izmeuvisina z1 iz2htadan (sloj A1A2), odnosno topao (sloj BlBz) (slika 9.l1)'Izobaap2
Vidljivo je da termalni vjeta ovisi o vodoravnom gradijentu srednje temperature sloja
narazlni z1polazi tokama A1 i 81 ija uspravna projekcija na razini z2prolazi tokama naka.
i B2. Meutim, izobara p1 na razifli z2 ne prolazi tim tokama, nego je u toplom zraku (sloj
Moe se pokazati da se komponente trmalnog vjetra na temelju izraza 9(33) u prije
B1B2) zakrenuta prema niskom tlaku, te openito izobara p1 prolazi tokama Az i Bz'.
spomenutom Cartesianovu pravokutnom sustaw mogu pisati u ovom obliku:
Paralelno s njom pue geostrorkivjetar Vgz. oito je asu geostrofiki vjehovi Vgr i Vgz

136 t37
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA ZRANA STRUJANJA - VJETAR

ur =-K.
il* ul
: v1 =11, e(34)
oy ox
9.6. Utjecaj trenja oografije na vjeta
u1 i v1 su komponente termalnog vjeta u smjeru x-osi, odnosno y-osi, i ar"
a ar,^lax lay - promjena vjetra s visinom
komponente gadijenta tempeature sloja zraka.

Moe se zakljuiti da je termalni vjetar promjena geostoikogvjetra s visinom Neka osnovna svojstva sile Eenja koja djeu na gibanja esti zraka dana su u toki
tokama9.3 i9.4. Kako je
9.2, dok je utjecaj trenja na geostrofiki i gradijentni vjetar dan u
zbog vodoravne razdobe tempeature zraka u su izmeuraana naLojima postoje
rcnje vrlo sloena veliin po ebno ga je detaljnije raznotriti.
odgovaajugeostroikivjetovi.
Donji dio ffoposfere koji grariisa Zemljinom povrinom zove se planetarni
Termaln vjeta ima smje paralelan s zotermama, tko da je hladn zrak na aninsloj Qllanetary boundary layer; planetarische Grenzschicht). U njemu je stalno
lijevoj stani za sjevenu polutku, odnosno na desnoj stran;zajunu potutku. ielovan|e Zemljine povrine i turbulentnog trenja na gibanje zraka, a meteoroloki elemen-
l
maju izrazit dnevni hod. Visina sloja u prosjeku je do 1.5 km iznad podloge (toka
3.3.1). Dijeli se na tri podsloja (slika 9.13):
p-p
nlalno - -rrrl
ili '|
'toplo a) e)
lobodn
-TTT"
D ----Jop-lo p
It. {g
atnosea =

tz p toplo
-
p
l,l.nouTl. toplo .!2 -.-.----..-'=<'-t-----------f
'i'i'18- f)
$
b)
l
trlo
D:D p-p .n.
--fi-ia-Eno --.a-!-----,j!__.1-_------1--l

- c
E, E!1lanv
toplq p-ap o E,

toplo
!-"p
hladno c)
z . 'Ur u
.cn
loj:'

U p
e
'L- -{:'r*_-*
tr-lEEno .p
o.
;E:
p 6
p
PrFn{tlort
hladno
p-^D
d)
p-p
h) loj $ vglro

-topfu-
Slika 9.12- Promjena geostrofikog vjeta s visinom (tennalni vjeta) uz razl1ito -
FizEEni iio'jt,

usmjerenje toplog i hladnog podruja. V1 vjetar na nioj azini,Y2 vjetar na vioj
razini, V1 termalni vjetar
Zbogtog ako postoji karta jedne izobarne plohe pkazanaizohipsama AT i kata RT
'koja se odnosi na sloj izneute i neke vie izobam plohe AT, ve^ktorskim zbrajanjem
moe se dobiti polje strujanja na gornjoj izobamoj plohi. Slika 9.l2 pllkazuj razne
s_luajeve userenja toplog.i il9d"oe podruja prema iiobaarrn Slino tome,
ako pose
dvije razliite kae izobamih ploha AT, vektorskim oduzimem mogu se dobiti iohipe
RT sloja izmeu tih izobamih ploha. To zaida temalni vjeta ma isti odnos prema
izohipsama RT kao geostroiH vjetar prema izohipsama T izobarne plohe'
Ska 9.13. Podjela donje hoposfere i tok sEujanja iznad pooge
- pizemni poremeen s|oj (surface boundary loyer; Grundschicht) do visine od oko
2 m. Za njega je vana stalnost turbulentnih koeficijenata po visini. U wlo stabi]nim we-
menskim prilikama (ake prizemne invezije), u njemu se moe javiti i laminarno shujanje
(ali uz veoma glatku podlogu, npr. powina moa za wijeme ,,bonace'), pa se moe
govoriti o laminarnom su. U njemu su aana strujanja slab a wijednost Reynoldsova
broja(iaaz 9(35)) je ispod kritine wijednosti @e|.
- Pandflov s je debeo nekoliko desetaka metara. U njemu su velike promjene koe-
icijenata unutamjeg frenja s visinom.
- Ekmanov sloj ima manje promjene koercijenata unuamjeg trenj a sila graijenta
tlak Coriolisova sila i sila trenja priblino su istog reda veliine.

138 t39
 i'l
tiii op l poloRsKA METEoRoLoGlJA
zRRRsRu.lANJA - VJETAR

Iznad, planetamog graninog sloja je slobodna

atmosfea (free atrnosphere;
il Atmosphdre) (srednja i goa troposferaj u kojoj se u prvoj
sile henja zraka; vjetar popima svojsfua g.o.t o'etog
freie
priblirrosti mogu zanemariti
R.=PVl
rl
e(3s)

g'"Ji;J"""gJ il.'
irjii
Fluid pri vodoavnom gibanju izrad neke vodoravne podloge sdie ie V brzina stujanja naka, t, svojstvena veljina strujia (duljina)' 11 koeicjent
silom na podlogu u smjeru gibanja fluida; takva sila potu""o;'" djeluje vodoravnom '*itL. molekulske viskoznosti (1 : t.717'l0'N s --'pri 0 "C) jer je zrak viskozna
(ro'orr"; srn - i gustoe daje kinematkuviskoznost v. To je
]lxi spannung), obino izraena po jedinici pou.io., jest
napon smicanja t (shearing stress; okolica. omjer dinamike viskoznosti
Scherspannung). Nasuprot tom, podloga utje veliina gotovo stalna za neki fluid (svojswo fluida), za az|ikll od koeicijenta
lednakom i suprotnom zaustavljajuom
silom na fluid; ta sila ne djeluje. nmasu fluia(u prvoj furbulentnosti , koji nije svojstvo fluida, nego struje fluida. Preri laminarnog
(:
piblinosti),nego samo na
donji sloj i na vie-manje ogranieopodruje jegov
-
b) i tu.bul.otoog strujanja u atmosferi prikazani su na slici 9.14.
ii i"nJa, po"nuto kao granini sloj fluida. Tok
unutar takvog sloja moe biti openito lam-inaran.
Takvi uvjeti ma1okad se nalaze iznad
openito promjena brzine vjetra s visinom (slika 9.l3) danaje s:
prostrane P11odne podloge, odn_o-sno
tok je uglavnom tubulentan i pow"m"no
ffi namim podslojem blizu njega_ Napon sm.an]a

s lam
utjee na'podlogu preko toka fluid =1 e(36)
sworenog unutar graninog sloja, i prenosi
." Azz
" p"_og. obliku toka
kolinegibanja (umnoak mas" i u."n (momenfum 'put*j.* '
e1change; Impulsaustausc) (slika
9'l3)' Napon smicanja jest-koliina gu-iu po j.an.ipovrine gdje jeA parametar, premda neovisan o visini, ovisi o brzini vjetra i svojstvima podloge.
u jedinici vremena'
ffi odnosno sila najedinicu povrine. Prema slici 9.l3, tubulentni vrtlog a 3zini (z+) ima srednju brziuu(z+), raz-
Taj sputajui tok koliine. g1banja zbog smicanja
toka fluida unutar ganinogsloja maknut je od razine z djelovarjem turbulencije i nadmauje brzinu u(z) aaziniz za iznos
nastaje meudjelovanjem'izneuwog smiJanju
l u'dan s u(z+) - u(z); tj u prvoj priblinosti:
fluida.'U laminarnom podsloju ova sl eaina '.'e":"g'"p' li'u*a unutar
Jin''"l gibanja iskljuivo su molekulska u

.il postanku, svojstvu i veliini; meutim

u tuitul.otoom podruju ova su gibanja veh
azmjera, razmjeru od najmaqiih do posebnih tubulentnih
stvar'allih pclstojanjem fubulentnog
_djelovanja, vtloga (eddy; Sheinteitun)),
.
v'= -
"Au
Az
e(37)

kl.oz odreenu udaljenost poznatu kao

(slinost.u.'ia,ii- ""on-.."'"'n" *oi.l"il";]ij" Djelovanje tih turbulentnih vtloga na veliinu koliine gibanja p'u' po jedinici obujma
jli'''#:a
{'
il stup*ju,
na razii z. Ako je prolazna uspavna brzina koju je dao turbulentni
,]li stvara prinose toka
vrtlog w', tadaje koliina gibanja dovedena sputanjem krozjedinicu vodoravne povrine
'i 'i p'u''w'' Ako je ouvanje toka koliine grbanja ove veliine prikazano kao proces prema po-
dIozi,moe se pisati:
!il'

.i{i "=-pu\/
e(38)

,ffi ,=-pu*' e(3e)

gdje je u, bznatrenja (u- : fffi ; stala za sva podruja stalnog toka koliine gibanja
ffi ili napona smicanj a ''-'' ozlaava srednje stanje. To je inaena veliina u turbulentlom
graninom sloju, te se moe primijeniti a izraz 9(37), pri emu vala odediti izaz za
duljinu mijeanj a . }.'doe se pokazati da je duljina mijeanja ramjema udaljenosti iznad
podloge. Toje odreeno pokusom tako daje:
'
ffi
'l]i
. ''lIi t =kz e(40)
!Iik19,1a. Stujanja dima pri raznim turbulentnosrima
T

i (koeficijenfturbulenhosri _ K,
[m%]) gdje je k konstarrta azmjernosti - Krmanova konstanta (k :
0.40)' Prin\ienjujui je-
Svojstva stujanja zraka u atmosferi ovise o dnakost : w' : u* te inaze 9(37) i 9(40), parametar A u tnaafi(36) moe se izjednaiti s
kritine (R) wiJ'ednosti opisuje laminama
Reynoldsovu bu @e-brq) koji ispod u* /k, te slijedi:
ffi struja (male u*".i, i"'"Jo]""t*uut.ntru,

140
ffi
4I
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ZRACNA STRUJANJA - VJETAR

Au=u.l i prostornih promjena tlakanaka, shatifikacije i vlanosti atnosfere, planinskih prepreka,

Az kz e(41)
opeg atmosferskog kruenja) vjetar u slobodnoj aEnosferi poprima razna svojstva. Vjetar
se s visinom do neke granice najeepojaav a moe i slabjeti, tako da ovisno o raznim
odnosno

,,i u(zj
U' z vremenskim prilikama postoje razni uspravni proili vjetra (slika 9.t6).
= e(42)
I
KZo
-ln-
I

,1
gdje je parametar hrapavosti podloge (roughness lenght; Rauhigkeitsparameter) ili
:l visina nad tlom, na kojoj je brzina vjetra jednaka nuli. Vrijednosti ovis o svojstvima
I podloge (nad snijegom je 0.1 do 0.5 mm, nad travom 10 do 50 mm, a nad zgradama i neko-
il
,, rl Iiko metara).
r. i
Pandtlov sloj obiljeenje porastom brzine vjetra s visinom (uspravno smicanje vje-
.

,'
rl
,;.ll
ta) pema logaritamskom zakonu, a smjer vjetra se s visinom bitno ne mijenja. Razdioba
iti brzine vjetra u najniim slojevima atmosfere pri jednolikoj stratifikaciji dana je s:
,''il
r:'li

i' ,,Yt -- ,,Yr- lnz, -lnzo e(43)

,l ' ' lnz,
-lnzo
i"l
;ll
lai gdje su Vz i Vl brzine vjetra na visinamaz2izl.
;,1
Mjerenja vjetra iznad Prandtlova sloja pokazuju promjenu brzine i smjera vjetra s po-
:I veavanjem visine. openito se dizanjem iznad jedne toke uoava porast brzine s visinom,
li a vjetar pokazuje sklonost skretanja udesno (slika 9.15). Te su promjene izrazitlje na
manjim visinama. Spajem vrhova vektora vjetra, uspravno projiciranih na jednu ravninu,
i,l dobiva se Ekmanova spirala. Slika 9.16. Uspravni profili vje a s visinom
.i:

ii Na visini od orilike 500 m bzina vjetra je u prosjeku dvostnrko vea od one u

iii najniem sloju trenja (l0 m)' a na visini od 3 km oko tri puta. Dalje poveanje bzine
i;l prevladavajuega zapadlog vjeha je slabije, a nastavlja se do ispod goie granice tropo-
ir'l I
sfere, gdje obino dosee najve u vrijednost'
illi Srednja najvea brzina vjetra (zapadna komponenta geostrofikog vjetra) ovisno o do-
ii, bu godine i zemljopisnoj irini jest:

i:l
- na irini 60 'N i na visini od oko 10 km je oko l l m/s,
ili - na iini45 "N i visini.od oko ll kmje oko 22 mlszimi i 15 m/s ljeti,
iii - na irini 30 "N i visini od oko 12 knje oko 36 m/s zimii9 rls ljeti,
i',
Slika 9.15. Ekmanova spirala - na irini 20 "N i visini od oko 12 lan je oko 38 m/s zimii 1mls ljeti.
i!l
U podrujima bliim ekvatoru odnosno polovima prevladava istona komponenta
iil,t Ekmanov sloj koji se protee iznad Prandtlova sloja do visina izmeul i 1.5 km ima vjeha. U pojedinim uvjetima bzina vjeha iaazito poraste do velikih brzina (l00 do t50
iil slabiji porast brzine vjeha s visinom, promjene koeficijenta turbulentnog mijeanja u
{i s), i to su mlazle sffuje.
iir. i
indiferentnoj stratifikaciji su manje, dok su osnovne sile (gradijentna sila, Coriolisova sila i
F;i
,
sila trenja) priblino istog reda veliine (slika 9.l3). To djeluje na promjenu smjera vjetra,
Na vjetar znatno utjeu neravnine Zemljne powine - brda i doline; tada vjeta u
l].;, te na sjevemoj polutki vjeta s visinom skee udesno, dok najunoj ulijevo. ovo sketanje
irem planinskom podujuima bitno drugaija svojstva od vjeta u slobodnoj atnosferi.
ri l
vjeta s visinom dovodi do prenoenja zraka i priqjesa u njemu prema niskom tlaku.
:l Vjetar openito moe strujati peko ili oko prepreke. Zbog meg uftoka energije
Naputanjem podruja izazit1jeg djelovanja sila powinskog trenja dolazi se u vjeta obilazi prepreke, osobito akoje to brdo usamleno i stoastog oblika (stika 9.l7 a).
slobodnu atmosferu (troposfera, stratosfera itd.) u kojoj se u prvoj priblinosti mogu zane- Pri zranom strujanju u podruju izmeiu dva brda brzina se poveav {. pojavljuje se
Bi
si
FI
mariti sile trenja zraka; vjetar poprima maajke geostrofikog (gradijentnog) vjetra. Raz_ kanaln uinak (slika 9.l7 b). U oba sluaja pojavljuju se vrtlona strujanja (whirlwind;
l:
dioba temperafurazraka dovodi do termalnog vjeta, aglede drugih imbenif (vremenskih
lll l Luftwirbe, koja pretero imaju uspravnu os vtnje i na privjetrinskoj i na zavjetrinskoj
tsri
H, t.
l :]

h,l' 142 143

Kiirii,
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
ZRANA STRUJANJA - VJETAR

strani brda. Yrt(ozi su to vei i jai to je brdo vie i

strmije, a vjetar jai. Vana je i sha_
tifikacija atmosfere. Postoje' i boni vrtlozi s uspravnom osi vrtnje. Dakako, u raznin
vremenskim prilikama postoje vrt\ozj i s vodoravnom.osi
rtnje. oio preko
vha brda,. a. sloj promjene vjetra s visinom, zbog utjecaja ".ut."bzi
tiaa, naavsu;e'
njegove relativne visine.
brdo za U3
Slika 9.l7. Zrana stanja:
a) oko usamljenog brda, b) izmeudva brda -
kanalni uinak
Planinsk lanci u odnosu prema smjeru nailaska vjeha
vjetar nailazi duprotezaplaninskih lanaca,
imaju dvostuku ulogu. Ako
iziilienja strujanja nisu tako izaena,kao
u sluaju nailaska vjetra okomito na planinske lance. Planinski
lanci Alpe, Karpati i Hima-
l.aja pruaju se manje-vie'pojasno (zonalno)'
t;. u sm;eru zapad-istok. Takvi lanci nisu
izazita-Pp.:1 za zapadie vjeove, ,u rulii, od
sjevemih vjetrova. S druge strane
planinski lanci Korditjeri i Andi, koji se puaju
meridionalno, tj. u smjeru sjever - jug,
izrazita su prepreka zazapadevjetove,u .luuo
J:.r":u o"
'.;.u"*Jili;"r.":"r.*..
utiecaja planinskih lanaca odvijaju do anatno vih visina u odnosu prema usamljenom
brdu, od 3 do 10 njihovih visina, to ovisi o vsini i strmini brda, brzinivjetr statifikaciji
i drugom. Zaplaievisina 2000 do 3000 m prisilno dizanje zraka poinje ve
afinosfere
oib\no km prije planine, a ako je okolno podrujeiz:azito ravno (more, ravica,
10
visoravan), dizanje moe poeti i 50 km ispred prepreke. Slini su uinci gibanja aaka za
silazna gibanja. Vjetar nailaskom okomito na planinski lanac, osim to dobiva uspravne
komponente giba, mijenja smjer. Prije prepreke skee ulijevo, izLad vrha plarine
za|e,e udesno, tako da u zavjefrini brda tvori dolinu (slika 9.18). To wijedi za sjevernu
polutku. Za jutu polutku smjerovi sketanja vjeha su suprotnog smjera.
Iza prepreke postoje silazna gibanja naka, ali zbograznih drugih uinaka stvaraju se
zavjetrinski (planinski) valovi (toka 20.l) s uzlaznm, silaznim i vtlonim strujanjima.
Postranstva koja zauzimaju ovi valovi velika su (vie desetaka kilometara) te se pore-
meaji, pogotovo ako je ravan teren, osjeaju viestruko u odnosu prema strujanju prije
pepreke. Pri tim strujanjima tlozi(rotori) (curl; Rotor) imaju preteno vodoravnu os
vrtnje. Uspravna i vrtlona gibaqia zaka to su vea to je planina via i strmij a vjetar
jai, pn emu je vana stratifikacija afrnosfere. Poremeaji strujarja u zavjetrini planine su
prosfrani fulaninska strujanja - valovi valne duljine 4 do 15 kn pogotovo u stabilnoj
atmosferi).
U hladno doba godine hladni zrak se gomila u kotlinama i privjehini. To djee na
slabljja narhstrujanja u kotlinama. Gomilanje hladnog zraka u privjehini, osim
zaustavljanja strujanj uzrokuje degovo usmjeravanje oko planine.
9.6.1. oblici stujanja uz Zemljinu povnu
osim orogre i druge prepeke utjeu na zrana sEuja{a, a to su gndovi i ume iji
se utjecaj protee uvis do 300 m. Utjecaji ume proteu se na udaljenosti l0 do 15 visina
s abala ispred ume, a iza nje 30 do 40 visina stabala. Time se stvaraju i tzv. zatitni poja-
sevi smaqjenja brzine vjetra.
U prethodnoj toki naznaeni su osnovni oblici strujarja uz podlogu te proqiene
brzine i smjera vjetra s visinom. oito je da ove proqjene zrane struje opisuje laminarni i
furbulentli tip strujanja, pri emu Reynoldsov broj grubo ruzgmiavatadva tipa strujanja.
Analitiki prikaz ovakvih strujanja je vrlo sloen ili je nemogu, stoga se strujanja mih
runera obino opisuju uz naznaku pojedinih svojstvenih shujnih veliina, dobivenih ili
laboratorijskim mjerenjima ili numeikim modelianjem.
Pri prijelazu aaka preko neke prepreke dolazi do zblilavaja stujnica, pa prema tome
i do poveanja brzine vjet sukladno zakonu o odranju energije tj. njegovom izvedenom
obliku, Benoulievu zakonu:

pr*+=pr*+ e(42)
Slika 9.l8. Zanastanje okomito na dugu planinsku pepreku,
a) presjek po visini, b) vodoravna projekcij '
gdje jep statiki tl<' dok je izu p .zanamlyltlak, pri emu indeksi l i2 oma,avaju
veliine na ulazu odnosno izlazu nekog elementa zrane struje, slika 9.19. Zbliave
. .Zbo.duljine protezanja planinskog lanca zrano strujanje koje nailazi okomito na
planinu pisiljeno ju je prelaziti a|o. unuLr strujnica se javlja i pri tzv. kanalnim uinima. Na iestima zbllavanja strujnica i pove-
tog iaka ima dovoljno energije i ako postoje
termodinamiki uvjeti koji omoguuju taj prijeL. alja brzine struje, tlak mora padati, to je uzrok izoblieqja struje i dobivja vlnog
Stoga se promjene u;.t u. visinom zbog
oblika struje (toka 20.1).

144
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

ZMNA STRUJANJA - VJETAR

8r pr, gz F2

Slika 9.19. prikaz Bernoulieva

zakona

*'"Y.*lj.''J,:*:ji;n'ffi*preko dva profiIa brda, jedno ispupeno,

"

:l:']'}: n".191. profil urda_reiativne visine oko 70 m imo ,-^,^_

promjenljive 7o m, iTug
toin (s-8.
ienljive brzine
t"'"nu s..
udubljenje terena
_-.-1;'
s-s.-.'l.l#J.i','io'o*o
m/sJ. 9S lrJ'v
liieve strane cliLo ,^,,\?"!o T:
sllKe(otkuda
izr,ad, koieg
nailazi
kojeg pue:
v;etr
vjetar
to 5 tlruJe smanieniem vjetari iotoji
:l'J*j"
lma lagano izboenje s," u ' -
. "'*'vllJvl i.(*lTi.'j:ryj
'..ane
brzine
ULzlII (: rjot"inari
m/s)..;Na p'i"l.i"il"ki '*":.
izboenie to !) -V:).j;N1privjebini u toeki brdo
hra,
b$ !.
toly
P. U zavjetrini u'au
'*i'jTl1_ryj'|ojn'
o'oJ1J3f#,:T;5i1"1"

u toL'ifr;';
s5J'i'il"
vJea (oko 8.5 m/s). slino
wijedi i za
p"'"oi""-po'i""]ilj:#'il:i"'*;*'*l::-"jil';7'o'""!*:.esto
o"'l1""1".nT:"ji;i.y;;*1.z."":)4ff
:olca poruranja vjeta i
izraen" *l"'"ui no to povecanj
uon;a slika ima drukiii #'ffili,l'"'j';
,"'i"l':;.:'"'
je

skom vjetra n" ori.r.*i.,'j^' s"9". postoji dignuti ravni Stika 9'21' Relativna brzina vjetra pri opstrujavu brda
nTu "'"tril:"'J:*'"Tj;T#:Ti, ii:T:"#,':,I
x'ff nagli porast uon. uu;.tou-*'". J nvs raste do oko 6.5 n/s,'gustim
ii-
teren
:

zattm
visine 1{ (Hsu" t988)
raslinjem. posti
rainjem._Postizanjem
od okn o { *^':-|:ji
moe biti povean l brzine vjetra u ovisnosti relativne visine pepreke
lagano kolebane.
o"iu.c" bzine
anjemnajveebrzineod"ts." i;"ilYj.:':";J?iT#'J |romjene
Gornja slika prikazuje struj aje naka iznad profila
prikazane su na slici 9.2l.
brda relativne visine L Profili se
na|aze a.aalimudaljenostima (mjeeno visinom
da u.najniim slojevima postoji sanje suprotnog
.p..a' nu i "u;n" Uoava se
smjera od nailazee nestu3e, dok
donji dio slike oznaava podruja s poveanom od"nosno
smanjenom bzinom u odnosu na
osnovnu s''uju' Iznad i iza vrha.pepreke podruje pveanih br'-. (l.os
ispred i iza prepreke je smanjenj tina -posi , a
1'o'ls aoo.no 0.% n. Znakovito je prosbano
zavjetrinsko podruje smanjenih zinado udaljeno.t
jake vrtlonosti. ovi uvjeti zadovoljavaju
o i ui.'o**i. je podruje
uv1ete za visine preprei<. o-i - u" osnovnu
struju 5 do t0 s, odnosno za prepreke zad5 mbrzina
vjeha fteba biti 10 do 20 m/s.
prepreke uvjeu razne oblike
^^.kq: 9trujanja. eaan bkav ;;,;; J.ie na slici
9'224,
^ gdje postoji strujanje zraka imad' i oblika graevina.Shujnice uz
osnovnu struju pokazuju dizaja i sputanja ""'*^i
zraka uz mnotvo vtloenjpa je
predvidjeti oblik stujnica. eko

SIka 9.20. Brznavjetrapnopstrujavu

malog brda (Eimem i Hckel,
t979)
t46
Slika 9'22' S ujanje zraka oko graevina (dim ukazuje na
strujnice) (oke, 1982)
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
ZRAC{A STRUJANJA - VJETAR

brzne.Iz sljedeeg prikaza o najjaim vjehovima iskljueni su vjetrovi na visinama (mlaz-

toka20.2) koji mogu biti mnogo jai.
ne struje,
9.7. Dnevni i godnjihod zranih strujanja Pri ierenju smjera i bzine vjetra potrebno je istaknuti njegovu veliku proienljivost
na nekom mjestu u kraem razdoblju. Stoga se esto navodi da se np. smjer vjetr mljenja
Vjetrovi na Zemljinoj povini imaju razliita svojstva, to se odnosi na podruja za vie desetaka stupnjev odnosno daju se srednje brzine za neko laae razdolje (10 m
)
njihova puhanja, koji im je smjer, koje brzine postiu, kakva im je proenljivost u ka im inajvea brzina vjetra u prije navedenom razdoblju.
ili veim razdobljima. osnovna podruja posanja vjetrova dana su u okviru opeg Najsnaniji vjefuovi zab1lje:eni su u pojedinim razliitim wemenskim uvietima. Tako
atmosferskog kruenja (toka l5), no neke dodatne posebnosti (pasati, monsun) vezane vz je na opservatoiju-Mt- Washington (New Hampshire, SAD) nadmorske visin 1909
tropska podruja nalaze se u tokama 22.2 i 2.4, ali i u okviru pojedinih onih procesa imljeeno l16 m/s (416 km/h) (l2.4.l934). Tada je izmjerena i najve a desetominutna brz
kao vrtlona gibanja zaka (to)ka 2l.6). na vjtra l03 m/s (372 kfl/h). U tornadu (wsta vrtlonog vjefua i odgovarajueg newe-
mena) najvea izmjerena blzina bila je l25 mls (450 km/h) u Wichita Fallsu 1etsas, so;
Budui da posi dnevni i godinji hod temperatu re z:raka,zatim hod tlaka zraka, Q.4.l958).'U.9ik19nu (vsta vrtlolog nevTemena u hopskim podrujima) na Casiguranu
mora oito postojati vie li manje pravilan dnevni i godinji hod vjetra (smjer i brzina). U ('luo, Filipini) bila je l l0 s (396 km/h) (10.9.1970). U Europi je najjai vjetar zabi-
ovoj analizi se iskljuuju koleba smjera i brzine vjeta u vrlo katkim razdobljima. |jeen a Zugspitzeu (uno od Miinchena, Njemaka), nadmorske visine gzs m, i bio je
U dnevnom hodu promjene smjera vjetra openito su vrlo izraene, od umjerenog 93 rnl s (335 lgh) (12.6. 1 985).
sketanja (prati Sunce) do pouno suprotnog smjera puhanja ovisno o dobu dana. Za vr U Irvatskoj najve u brzinu vjeta postie bua, preko 50 s (180 kn/h)' Najvea
jeme postojanih vremenskih situacija na vie ili manje jednoliku i ravnu terenu, po izlasku zabiljeenabrziaizmjeena je na Maslenikom mostu 69.0 mls Q48 km/h) (21.12.1-998),
Sunca i pojavi vjetra uoava se da isti ,prati" Sunce, to znai da vjetar pue uglavnom od vidi toku 9.8.4.
Sunca. Kako se tijekom dana sunce prividno giba po nebeskom svodu od istoka do zapada,
to i vjeta mijenja svoj smjer. Ujutro prevladava slabi istoni vjetar, oko podnevajuni, a
predveer slab zapadni vjetar. Naravno utjecaj godinjih doba ima znatnu ulogu uz injen 9.8. Mjesni vjetrovi
ce da su takve situacije izraenje u toplo doba godine.
Brzina vjetra se takoer mijenja te postoje razni dnevni hodovi' koji se mogu podijeliti
9.8.1. Vjetovi izmeukopna i moa
na kopneni i morski tip. Kod kopnenog tipa najvee bzine su oko podneva, a najmanje
nou; podudaraju se s dnevnom promjenom temperature. To vrijedi do visina od oko l00 m
Vjet9yi izmeukopna i mor odnosno obalni vjetovi javljaju se kada je lijepo i
(zimi neto nie, 50 m). Iznad te visine dnevni hod je obratan: najjai je nou, a najstabiji
stabilno wijeme. Prikaz tih vjetrova tijekom dana i noi dan je na .lic s.zE. Priieuje se
danju. Topli zrak koji se die prenosi kinetiku energiju prizemnih slojeva, kojaje malena
da vjetar tijekom dana pue od mora prema kopnu, a tijekom noi obmuto, ti. oa lcopna
jer je brzina vjetra u prizemlju zbog trenja mala. Nasuprot tome, silazne struje u prizemne
prema moru. Stoga se danji vjet moe nazvati smorac (sea breeze; Seebrise), u ncni
slojeve donose poveanu kinetiku energiju jer je brzina vjetra na visini vea, s obziom na
skopnac ili kopnenjak (land breeze;Landbrise). ove dnevne periodike vjefoove, odnosno
slabiji utjecaj trenja. Stoga u najtoplijem dijelu dana s najveom uspravnom razmjenom
zraka u prizemlju nastaju najvee, a u iznad leeem sloju najmanje brzine vjetra. Tek u
nonim satima kada je konvekcija oslabjela nastaje uobiajena promjena brzine vjetra s
visinom. ovakve situacije u pustinjskim podrujima, gdje je insolacija vrlo jaka, danju u
prizemnom sloju mogu dovesti do vrlo jakih, ak olujnih vjetrova. S druge strane ovakve su
situacije zimi slabo izaene. Moski tip dnevnog hoda brzine vjeha je obmut: vjetar je jai LI spUtanje
nou, a slabiji danju. Nad prostranim oceanma nema dnerrog hoda brzine vjetra. Poseban
zaka-
tip dnevnog hoda brzine moe biti u jakih vjetrova' Znakovito je da ima dva para ekshema: toDli zkdie
bua najjae pue oko l0 i 22 h, a najslabije oko 4 i 16 h. Za wijeme potpune naoblake se ilndkoDn
,
dnevni hod brzine vjetraje vrlo slab, skoro ga i nema.
U godinjem hodu moe djelovati vie imbnika, pri emu atmosfrski tlak vie dje- hhllll'',tr'{
.}\\ stuJi pelakopnu*
luje nego u dnevnom hodu. U viim predjelima (brda) brzine su neto vee, a takoerjei
godinji hod izraeniji. Hladni dio godine je vjetrovtiji od toplog. objanjenje je u termi_
koj razlici izmeupolamih i ekvatoskih podruja.
Vjetrovi zabiljeeni na Zemljinoj povinimogu biti vrlo snani. este su velike te_
koe pri mjerenju velikih bzina vjetra, te u mnogim sluajevima nisu izjerene najvee Slika 9.23. Vjetrovi izneiukopna i mora

148
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ZRACNA STRUJANJA - VJETAR

mjesno obalno kruenje zaka, uzrokuju dnevne razlike atmosferskog tlaka nastale zbog
nejednakog zagrljavanja Zemljine povrine (kopno-more). Gradijent tlakazraka djeluje od
hladnije prema toplijoj podlozi te dolazi do dizanja toplog zraka, koji se danju nalaziiznad
kopna, a tijekom noi iznad mora. oito je da se jaina vjetra poveava s veim temperatut-
nim razlikama kopna i vode.
ovo kruenje zrakase redovitojavlja u tropskim i suptropskim krajevima, no izraeno
je i u umjerenom pojasu u toplo doba godine, kad su temperaturne razlike kopna i mora
zatne. |J tropskim krajevima obalni vjetrovi su najvanija klimatska znaajka te stalnost
vjetra dosee 70%o. Zna:aj lijepa i sabilna vremena prikazuje koliina naoblake s kojom je
vee vjerojatnost pojave smorca u podruju Sredozemlja, tablica 9.4. Primje uje se da je za
oblana vremena mala mogunost smorca.
Tablica 9.4. Vjerojatnost pojave smorca u Sredozemlju
Naoblaka (%) 0-s0 0-80 90-100
Vi eroi atnost smorca (o/o) 50 39 '7
Smorac ne dolazi iznenada,javlja se kao slab povjetarac koji pone puhati izmeu8 i
l0 h. Puejednolino, u ranim poslijepodnevnim satima (14 do 16 h) postie svoju najve u
brzinu 3 do 8 m/s i prestaje puhati prije zalaza Slca. U tropskom podruju iznad ravnog
kopna smorac ulazi u unutranjost kopna do l00 km, a debljina sloja vjetra iznosi do 800 ili
1000 m. Na visini 1000 do 3000 m vjetar je suprotan. U umjerenom podruju vjetar prodire
u unutranjost iznad ravnog kopna do 30 km, a debljina sloja vjetra dosee 500 m. Smorac
podruje puhanja vjetra su manji. Na otvoreno more dopire do 30 km. tznad sa skopnaca
u visini pue slabi vjetar suprotnog srqjera zatvarajli lauenje zraka. Smjena smoca i
skopnaca za stabilna vremena je redovn time to u meuwemenunastupa tiina.
Dodir vlana morskog
'.aka
i sueg toplog kopnenog naka za wijeme smorca
omogtlava raritak grudaste (kumuliformne) naoblake u donjim slojevima troposfere. Ta-
da na odreenoj udaljenost od obale posiantakmezofronte, slika9.24.
Pr strujanju vlanog zraka s mora na kopno izraeno je prizemno henje te vz tem-
perahrne razlike nastaje unutarnji konvekcijski graninsloj ija je visina od desetak
metarablje obali do stotir{ak metara na udaljenosti od nekoliko kilometara od obale. Ovaj
sloj predstavlja termiki zmijenjen planetni granini sloj. Taj sloj je znaajan pri oneie-
nju naka u priobalju ako postoje izvori oneienj slika 9.25. Nadalje, taj sloj je wlo
vaan za irenje radio odnosno radarskih valova, jer dotazi do njihova jakog loma zbog
jakih tempeaturnih i vlanosnih gadijenata, slika 9.26. Dobro irenje radiovalova posi u
oju (ili slojevima na azrtim visinama) s poveanim ispaavanjem vode te tvori Ev.
isparavajui vod, dok se izvan akvih slojeva radiovalovi jako lome te je normalno ienje
valova ogranieno ili ak onemogueno. Stoga visina antena u takvim sluajevima ima
vanu ulogu.

[ffi^'s
poveava vlanost zrakate nad kopnom iznad brda stvara manje konvekcijske oblake.
Skopnac poinje puhati nako zalaza Sunca, izmeu20 i 2L h, a najjai je pred izlazak
Sunca. Ima slina svojstva kao smorac samo u blaem obliku. Brzina vjetra' debljina sloja i suhi
opli i
l'
esl' lliiirrak

Slika 9-25. Shema unutamjeg konvekcijskog graninog sloja (JKGS) i oneienje

naka zapojave smorca (Hsu, 1988)

Oblacna zavjesa u
vlanom morskom zraku
l"''ft
. Jako usko
\ podruje
dizaa
Vlan morski zrak <_-
Msoki Niski
toranj branj

Slika 9.24. Presjek donje atmosfere zapojave smorca (WMO, 1993) Slka 9.26. Shema irenja radiovalova u,,ispaavajuem vodu" QIsq 1988)

150 151
 i]l
l: oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGJA ZRANA STRUJANJA - VJETAR

.]i,
Slini uvjeti postoje iznad tople morsk stuje (npr. Golfske struje) kad vjetar pue s
hladne morske vode. Tada nastaje prijelazni pojas koji tvori morsku termiku frontu manjih
razmjera. U odnosu na prethodni primjer bitna raz|Ika je posanje vlanog i toplog zraka u
unutarnjem graninom sloju, tj. ianad tople podloge.
lil
openito, znaajke ,'obalnog" lauenja vrijede za razn kakvo podloge. Tako pod-
ruia movara i suhog tla pokazuju slina, ali slabija kruenjazaka. Nadalje, prostranstva
ume i polja daju danju vjetar pema polju (umski vjeta), a nou prema umi. Posi i
Wvet e zraka izrneugada i okolice. Kako se grad ponaa kao tzv. toplinski otok po
danu postoji vjetar prema gradu, a po noi od gada.

t-
l'i; 9.8.2. Vjetovi brda i oline
li:i <- Geoskoiki vjetar
<5m/s
Vjetovi izrreubrda i doline odnosno vjetovi obonka javljaju se kad je lijepo i
stabilno vrijeme; slino kao i vjetrovi izmeukopna i mora, a prikazani su na slici 9.28. I u
ovom sluaju pose promjene vjefia tijekom dana i noi. Danju vjear pue iz doline
E Srednjorazmjerni inverzijski sloj

i' I ffi!'
orema brdu, a nou s brda u dolinu. Stoga se danji vjetar moe naz:ati zdolac (valley wind;
x Ta wi, a noni zgorilc (mountain wind; Berg Win.I ovo liesno, dnevno-periodiko i
<-
6 IV
t
plannsko kuenje zraka, uzrokuju dnevne razlike tlaka zraka nastale zbog razliitog
>t
.

zagnjavaja Zemljine powine (bdo-dolina). Gradijent llaka naka djee od hladnije

;;iiril
> 5 m/s
prema toplijoj podlozi te dolazi odizaja toplog zrak koji se du a|azi iznabda
lr'ii tijekom noi iznadoline. Jaina vjetra se poveava s veim temperatumim razlikama.

ili
<- il
'< 't0 mis

tM-tK > 5"c

ill
sore#sorn--{
Pribline vodoravne udaljenosti
ilt*
Slika 9.27. Shema pojaanog vjeha na manjim visinama, skopnaca (Hsu, 1988)
lt
U nonim satima kad je kopno hlano,a moe razmjemo toplo, skopnac na nekim
mjestima moe biti dosta snaan (> 15 s). To je vezano s nonom sitnorazmjernom
nverzijom, slka9.27. Uvjet je postojanje dvaju invezijskh slojeva, jednog na ve oj visi- zdolac Dfil{
ni (vie stotina metara) i drugog nieg, na stotinjak metaa. Vjetar od kopna prema moru
koji pue izmeuinverzijskih slojeva na priobalju jaa pod utjecajem Venturijeva uinka i Slika 9.28. Vjetrovi izmeubrda i doline
sputajueg vjetra. Takav vjeta se nalazia visinama 100-600 m te od nekoliko kilometaa
ispred obale do 40-50 km u kopno, to dosta ovisi o mjesnim uvjetima. Ianad mora vjetarje Vjefuovi izmubrda i dolina u odnosu na vjetrove izmeukopna i mora su slabiji s
[iliJ na visini od oko 100 m. obziom da su temperatume razlike openito manje.
['li Svojstva obalnog kuenja zraka vrijede za jezera te velike rijeke, samo to su uinci Vjetar zdolac se javlja kao aano strujanje uz obronke brda u obliku slabog povje-
H1,$
slabije izraeni. obalno kruenje zraka imad rijeka tijekom dner'lih sati uvjetuje raz tarca koji poiqie puhati 2 do 3 h po izlasku Srnc najprije na istonin obroncima brda, a
laenje i sputanje nakaimad rijeke, dok je u nonim satimazbliavanje i dizanje. zatim i na jutoim. Kasnije se danju javlja i na zapadnim obroncima. Tijekom poslije-
[#l'f, podneva slabi najpije na istonim, zatimia ostalim stranama brd te prestaje puhati prije
Obalni vjetar rijetko se javlja u svom osnovnom obliku, ve je pod utjecajem i drugih zalazaSvca, slika 9.29 a), b) i c). Na sjevernim obroncima se rjeejavlj pogo ovo ako su
tipova strujanja naka. Naprimjer, stujanja u podruju nekog otoka koji se nalazi bliza strmiji. Zbir vjehova zdoIaca daje dolnski vjetar (na slici 9.28 lijevo, A). Z olac je
velike kopnene mase su openito zbroj obalnog strujanja tog otoka i veeg obalnog stru- uzrokovan ranim smjerovima naejaSunca i ujedno raznim jainama zagnjavanja
janja kontinenta. Naravno, uz ove oblike strujanja pose i mnogi drugi oblici (maestral, obronaka brda te doline. Ztakbljzll obronaka danju je topliji od nakaa is visini, ali u
bwin i dugi vjetrovi). slobodnoj atmosferi daleko od tla.Brzlna zdolca je 2 do 5 s, rijetko 7 do l0 m/s, koje

152 r53
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
ZRANA STRUJANJA - VJETAR
postie u najtoplijim satima.
Javlja se i uzlazna zran^a struja
dosezati do nekoliko m/s. Vjeta j blizu obronka koja moe
t';"e ffi 9.8.3. Fen
da se die' dovodi do to"onza"1e
cijski oblaci. Podalje
v"*;.
i: se nad "*"ii":.l;.'
't'o.f..u
':*;
. obziom
brdom stvau manji konvek-
e zraka..u;;;"j zrak poinje iiioi,,ren (foehn; F hn) je topao i suh vjeta koji se javlja na zavjetini br a prikazanje
" :'.',:j,1;;i,
;:'#]::'":'::#{T'j'*j"Ji#;Ji;.;isena visini jilo jo00 :;.i slici 9.30. Pri zranim strujanjima peko brda na privjetrinskoj strani bda posi dizanje
"J m Izno a:irirka, stvaraju se-oblaci iz kojih padaju oboine. Pri tome zak gubi dio vlage i oslobada se

ut'oto"toplina. Prelaskom ta brda zrak se sputa i adijabatski zagijava. Dolazi do

' i, asplnjavanja naoblake te se u podnoju brdajavlja fen. Zakapodnojuzavjetrine je sui

/
- !f To.-;^i na
^-
'
-2:"^
31\
,(f'^,Slabosputan je
:,; i topllji onaka koji
je bio na privjetrini. Topliji je zbog prije osloboenelatentne opline i
:,::tbog adiljabatskog zagrijavanja, slika 9.30 a). To je pseudoaddabatski proces (toka 8'2,
t.s t).
nita

/^,[
Termici
j

:
^ |aj

':*, o
^

i;::i'^
.'"'K;-"ti K,
H]n-Ein-

5\ s-Bp
kondenracijska
na pivjetini -lN+
,o.
:"9.% o
Kratkotrajno
"/- slabo dzanie

\**i==* G,''"=''
d)

Stka 9'29' Vjetrovi brda i doline

tt<tz
a) jutro, b) podne, c) poslijepodne,
d) no (wMo, t993)
Ska 9.30. Fen
Yjetar zgorac, kao strujan-ie niz
obronke, poinje puhati nakon
je pred izlaz Sunca, slika
9'j9.. el'iJ,* zalaza Sunca,a najjai
rt u; niz obronak i slijeva se Na slici 9.30 b) prkazanje fen kao izravno sputanje naka vz addabatsko zagri-
tvorei goski vjetar (na slici
zs a".*' i;;' njegovo mjesto u visini u dolinu javanje. Kada je cijelo privjetrinsko podruje ispunjeno hladnim zrakom' tj' postoji jaka
iz slobodne atmosfere..U s."aisn*_.'Ju*u "" dolazi topliji
''.k lagano
posi aon"' ;;,il';i je zatvorena, temperahrrna ivezijkoja se protee do blizine wha brda - prepreke, tadaaprivjebni
aak1('0.|
dizanie ne posi izraeodizanje naka. Gorja granica hladnog zaka djee kao da je povrina
"/.':;;;'*; slina
obronke i jako hbnje nal<iarznai"'z""dmati svojsv kao zlo'ac,no uz
strme podloge iznad koje struji zrak. Naravno, ovo je mogue ako visinsko strujanje nije previe
zgorca za sabilna wemena je brzinu zdolca. Sm'en azdolcai
redovrra] oo *.uu'.menu jako kako ne bi uvjetovalo razgradnju niskoleeega hladnog zaka- Prelaskom vrha brda
nasfupa tiina. U hladno doba
"io*
zgorac dovodi o"i"" i' " struja zraka se sputa uz aijabatskozagnjavanje.
ffi " ".o:"
uz prisutnoit vlage vrlo
lako nastaie Tipian priq|er pojave fenkoji je uvjetovan sinoptikom situacijom, je u Alpama.
Tada je ciklona obino iznad sjeverozapadne ili srednje Europe, kada stuja toplog i vla-
Posi i ledenjaki yletay relacier nog :aka dolazi sa Sredozemlja. Jua sfuana A1pa ima oblano i oborinsko wijeme (kia
aaka iznad ledeniaka i blie oko Glex.c|er.(,!)uslijed razlika temperafura
wind;
ice. p"r''l"j.:akai jai je i/ili snijeg), a sa sjeverne straneje rasplinjavanje naoblake, esto u obliku pruga parale|nih 5
*.ji1:i*:;'".,1*'";;;
'.ilT
il. danju, a ovisno o veliini
u:.ou je debeo, bolje rei tanak,
tek
planino dok neposredno iznad Alpa postoji ,,oblana kapa" ili ,,fenski zid". Ta a u
podnoju Alpa pue fen, koji ujedno poboljava vidljivost, javlja se plavetnilo neba' Fen je
eizimi, to je odredeno poloajem ciklone, obino je tn. jufen (sjeverna shana
AIpa); rjeeje sjeverni fen (iua strana Alpa). U hladnom dijelu godine prije nastupa fena

r54
t5s
 oPA l PoMoRsKA. METEoRoLoGlJA
ZMNA STRUJANJA - VJETAR
obinoje vrlo hladno, postoji tzv. jezero
hladnog zraka. Nailazei fen taj
hladni zrak naglo
ukloni i nastupa jako zatopljenje, "k
* i' il 3b: T^* ;; ;;i.,L Junoj Dakoti
stranim zemljama vjetar sa znaajkama bure pue u juoj Francuskoj, Novorosisku
-
more), Novoj Zemlji,ekoj, Meksiku, seo-u augaie.
(1933) pojava fena dovela je'do zatopljerrya
J:} "c "
,u ls i._i ;."u takoernaglo
pada, ponekad od l007o padne
na 0i..';;
dana u proljeu (uzrokuje lavine poplave
najeejavlja u Alpama, traje
nekoliko
Sputajui se na more bura die laatke' ali ne visoke valove (l do izuzetno 2.5 m).
i zbog-otupunju rnijega' omoguava iujui se od istone obale v-isna valova aznjerno raste. Vrhove valova bura raspri u
vegetacije), a u jeseni.omogueavu'.ry" ranryi poetak kao (morski dim) i koja je ponekad rako gusra da os;etno
Gr nlandu, u Sjevemoj'Americi (chinool,
il'j;k.' L . ,. t'"L"o"r na Kavkazu, ;njenu..kojl.yjetarlosi 9g9inu
ro]a ;56anji vidljivost. ovaj morski dim moe biti vrlo gust, te nalazi li se ovjek u maloj brodici
zemljopisno-meteoroloke znaajke.
i.ii i drugim podrujima koja imaju sline .dilazi do tekoa u disanju i guenja zbog mnotva sitnih
kapljica vode.
_ Glede povienja temperature, iako je
niska vlanost zraka, fen uvjetuje o': kp qeme1s proces djeluje pozitivno na ljude, ako se iskljui neposedan utje-
vrijeme koje '.Ba niih tempeatra zimi.Razarajuca svojstva bure su ffi
dosta negativno udee na ljude
se javlja odreenarazdraljivost p*iri""tl" uii'"ir".,. Kod ljudi
i ivotinjki svj,ali;e .i;|oa;
aiaova';1vjetr1i ;
i navedenom je da ljudi postaju ivahniji i orniji za rad. Isto se ne moe pri-
".'*r.;L".i " '"": ; 'b.".Lu
i;'Ti"q:*fu"
smetnje. ^uu uulcslllKa uu3"tu;e razne na ivotinjski,
1ryroit9 ne na biljni svijet. Pimjer je kosi, ponekad i lazljav iast
''iiieniti
.''.1
abalaa dok su istone obale otoka zbog posolice preteno gole, bez vegetacije.
9.8.4. Mjesni vjetrovi u Hrvatskoj _i : Na p^ostanak b1e utjee po|je atrnosferskog tlaka nad srednjom *opb. i Jadranom
,', odnosno s1.to1"'... Pri tome je vaaosnovni smjer stujanja u donjoj hoposferi,
,:: lodreenp9-lo3J.P ciklone u Sredozemlju ili jaanjem greben visokog tlaka
Bua naka nad
]] rednjomili istonom Europom prema nim laajevim, stoga se m3" ciklonska i
Bura (bura; Bura').je tipian vjetar anticiklonska bura. '*
Jadanskog primoja' Pue na obalama
koje planinski lanci diiele openito mora uz
ap: rr.*
ovakvi uvjeti, kao nuuo.unu, ^* 'a ;l;;;;;;
m ;j:1'.i.d;;"" "l'i"a*g ;,J,' nad kopnom.
"."l" svjetsku
minologiju, a nalazi se i pod imenom te_
,,bora... buia je jak, 'l"ar" l p*r"z"
pue sa sjeveroistoka i naudae. vjetar koji
s."". "*-';^1s,prelaze i j"yrl^j*suhudari
poprimaju i vrijednosti 50.-.. zl p-rir-" ls98..izmjeren je vjetra
kod' Zadra mah bure od 11 69 m/s zso i*i'la.
na Masienikom mosfu
vrlo katkim azdobljima, a,nir:''.!o*i'."''U;,rro1. ao*tu io:ui"r"p.;"U."" smjera u
bzine, bura stvara vrlo jaku turbulen-
c.Uu u atmosferi, to dovodi do
velikih t"stoeu u
ljudskim jelatnostima.'U-daljavajuise
slabija i rijetko je olujna
ffi;;'il j:#"'T?jl'xi
|J*"jT :.'
@rna i'.e" z)""'-=.8
atmosfere u kojem se osiea utjecaj "a -na;.*;ffii:Debljinasloja
bue 'l": "*ll. obino
km' Tadaje to sjeveroisioni vjetar 500 oo isoo m, a rijetko do 5
'* ol" onje troposfee. Bura puepo
sati do nekoliko dana. Bua_se jvlja ".ji
,.t"*"" go"-."Lo;. nj*
nekoliko
nim godinama razliita. N" Ltonoi;b"li';|"';;" pojed
'e."u u
zapadnog prema jugoistonom dijelu. p'.'i"a""l*tuestalost d"." ;p;l; od sjevero-
dva tjedna' Zimski vietar u pros;eku je.ia !i ;k "";potrajati do
oo i.toog- olujna bura traje najvie dva dana.
ne traje du1e .i.l:.o""";'
li:l:l*:
tlplno stanje vremena na Jadranu, ;i.d samo nekoliko sat' "Bura oznaava
taT<o da;. govori da je
oblik kopna ima gotovo od1,io"i"ei "i;;; ,*;". i-bzinu,,vrijeme po buri...
N do ENE' To su obi]no "l"..1u bure, pa moe puhati od
ojup.*":"-i',orge na planinski* l*,ii"r". Mjesta gdje
pue bua su: Transki *':''Il.aJ'j"), slka 9.31. Bura na sjevemom ijugo najunom Jadranu
tinica, Bakarski zaliev),-Velebit.Ll Rijeki zaljev (Mar-
'"*9.'i Y1*..i,
L""Jiirn.o..*9Lu r*", p*e, uu" i Paga te Cklonalna bua nastaje kada ciklona iz Genovskog zatj.eva.p.
obale, Senj, Senjska r*i"jlpe;Itffiai Splita b'': y_d Apeninskog 9ne
prema istoku i spu-

''klika
bura'), uvala '_""t'
Vrulia (izme'
Neto slabija bura ie oko uvu .;..
.iuJi'" $astelanski zaljev, Solin-
.tEl,rrq.oi"'l,'s'i'o*.n
poluotoka ili Jadrana dolazei u s..a.;i ;uzn
poloaj ciklone donosi buru samo
Jadan. Sjeveriiji
sjevemom dijelu Jadrana. tose ciklona
xr",'""riiriu zu5uoskom zaljevu (Peljeac),"ulj.u. irrar-
iopodull9 bue se protee prema juom dijelu iadrana. Ciklona sa sreditem"ul-,
-na
Neretve i Boki Kotorskoi- dok razmjemo uu u srednjem
;i;b";;; na zapadnojobali Istre, u Zadarskom
kanalu, zavjetriniDugog toka,
r"ii"," j j;;J" obali izmeuCavtatai ostrog rta. u
Jadranu daje p-oseban raspored vjetrova: na sjvemom Jadranu je
b*", ou;uzo. jugo,ok
na-srednjem Jadranu prevladavaju slabi promjen|ivi vjetrovi, ika 9.3l'.
Ciklonska bura
javlja se uestaloujavljanja Genovske ciklone-te
i]:
t11t.
se javl3a u svim eoain:* dobima.
156
J
ij 15',7
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA zRRruSTRUJANJA - VJETAR

Najeaje zimi kad moe potrajati i do tjedan dana; pue i olujnom jainom, ali ne
taje
dugo, najvie do dva dana.
Kao posljedica prodora hladnog zraka, ciklonska bura je wlo jak sjeveroistoni
istoni vjetar koji esto dopire i preko zapadne obale Jadrana. Praenaje-tmurnim,
do
obla-
nim i kiovitim wemenom' a zimi ponekad i meavom s velikom hladnoo.n.
Anticklonska bura nastaje kada je anticik]ona iznad srednje Europe ili zapadnije,
a| n{ AJlantikom, te greben visokog tlaka zahvaa.nae krajeve. Tada pievladav
suho i vedro vrijeme, a nastaje i bua, slika 9.32.U zimi pod utjeca.;em u"p.,
porrekad dolazi do vrlo jakog prodora hladnog zraka sa sjeveroistoa
sirste anticik]one
vrlo. jte i dugofuajne. Vr]9 je hladno, to ponekad dovodi i do
i tako nastale bure su
zaleivanjamora.
Anticiklonska bua nije osobina.samo hlanijih godinjih doba; javlja se i ljeti,
peratua ne pada tako nisko kao zimi.
ali tem-
Ska 9.32. Anticiklonska bura pod utjecajem grebena azorske anticiklone
Postoji i mjesna bura. Nastaje blaenjemaakaad lakim dolinama, koji
se zatim
prelijeva niz obronke planina. Takva buraje nenadana i kratkotrajna
Poetak bure nije vezarl.aneki odreenihenutak tijekom dur ukad
ve pone toje
zara7na mjesta na obali razliito. Datja znaajka bure je da esto poeqi. sasvim
nenad"no.
Svojstveni znaci za pojaw bure ovise o qiezinu tipll. Za ciHnsku buru pose
neki
predznaci. Prel"naci bure su stvaranje oblaka na vrhovima planina,,,oblana
kapa;.. Tada
se na zavjehinskim stranama prema moru stlaratz.. fenski zid,
oblaci'toii izgledju kao da
su'prilegli uz planinu. Fenski zid ukazje da na privjetinskoj strani plfoo gdje postoji
lzlazno zrano strujanje, vlada runo oborinsko wijeme. Kadase po3e
oblaii otkinu i
vjetom noeni rasplinu, a whove brda i planina
iokriva oblana l<apa, lr,aa se na otvo-
renom moru teba svakog trenutka oekivati nalet bure, dok uz obalu
ona ve pue. Ako
da i bura jaa. Bura redovito jaa oko 9 h, a obino slabi izneul1 i 13 h.
f<apaaste,mai
,Ako bura pone puhati za oblana vTemena' njezino slabljenje ili prestanak moe se oe-
kivati tek nakon razvedrava koje poinje sa sjeveroistoka. Poslije snane bure obino
inastupa hladno
wijeme sa slabim ili umjerenim vjetrovima. Pri tome preko dana obiava po
sati puhati sjeverozapadni vjetar, a nou umjereni vjetar s kopna. Za atic1Ko-
'nekoliko
halne bure nema nekog posebnog nagovjetaja. Ipak moe postojati slaba oblana kapa na
najviim planinskim vrhovima.
.i objanjenje postanka i djelovanja bureje dvojbeno. Postoje stara fumaenj no ne b
doba, da bura nastaje kao posljedica gomilanja hladnog zraka u privjehini Dinarskog
nasiva, tj. podruja Gorskog kotar Like i slinih podruja. Kada se hladni zrak iza
Diarskog masiva nagomila i dostigne dovoljnu visinr1 on se poinje prelijevati preko
planinskih prijevoja na drugu stranu. Strujanje hladnog zraka kanalizia se u jedan smjer
(sjeveroistoni)' to je najkaci put do mora. Spuajuise niz planinske obronke, hladni
aa]<, osim to se adijabatsk'l zagjavate postaje sve topliji' dobiva kinetiku energiju i
dospijeva u razmjerno toplo podnoje planina (obale mora). Kako se sputajui zrak ipak
nije dovoljno zagnjao, ponaa se kao hladni vjetar, jer openito u tim podrujima postoje
superadijabatski gradijent temperature.
U literafuri e se ve inom nai da je bura nastala prodorom hladno g zaka u zavjehini
plarine, to je pogreno objaqienje prema teorijama bue nakon meunarodnih istraivanja
kod nas. Poetkom 80-ih godina )o st. obavljana su susta\'na prizemna i visinska meteo-
roloka ierenja (ukljuujui i zrakoplove) s ciljem inlavajabure. Mjereqia i kasnije
analize (teorije) ukazuju na drugu stranu priode bue objanjenjima hidraulkog
strujanja preko planina. Nunost pojave bureje postdanje jaaeehladne zrane stuje u
nioj troposferi. Bura je openito povezana s prodorima hladnog naka sa sjever uz
postojanje niske mlazre struje. Za buu se obino navodi sloj bure. To je priblino
vodoravna ravnina na visini oko 2 km iznad grebena planine, gdje pue bura- Buru treba
promatrati kako u zavjetrin tako i u navjetini' pa se zato bua objanjava poeviod
podruja Zagreba za sjevemi Jadran gdje ima dovoljno podatzka sondaama i u prizemlju.
U privjehini postoji prizemna ili podignuta temperahrna inverzija, a mogu biti i jedna do
dvije visinske iverzije' Temeraturne inverzije odvajaju strujanja vie i nie troposfere i
omoguuju donjem fluidu da se ponaa prema hidraulikim zakonima. Istodobno u viem
sloju troposfere moe biti strujanje drugog smjera i brzine, ak i suprotna smjera. Zraa
struja donje hoposfere ima valovit oblik te u odgovaraju im uvjetima, odreenim visinom i
oblikom orografske prepreke te shatifikacijom atmosfere, dolazi do dijeljenja struje na dva
ogranka (tzv. hidrauliki skok). Jedan ogranak struje nastavlja dalje u pribliro istom
smjeru, a drugi ogranak se povijaprema dolje slijedei obronke planine. To je bura.
Na prikazanoj slici 9.33. iznad priblino vodoravne visine sloja bure na podruju gdje
se orografija dle pa do grebena planine aak se saima i time naravno lbtzava. Kaa
prijeegreben planine, zaamtsado vrha sa bure se poshrpno poveava i bra je nego
u navjetrini i to se uvodi u pojam jaine bure prema hidraulikoj teoriji. Izneuprije
spomenuta dva ogranka posi neureeno zrano sfrujanje ispuqieno brojnim turbulentnim
vrtlozima. Kod one bure na obali se pojavljuju veliki graenti atmosferskog tlaka,
uvjetovani karakteristinim poljem tlaka' Npr. razlika prizemnog atnosferskog tlaka a-
meuZagreba Senja (udaljenost oko l25 km) i.aosi 5 do 7 hPa.

158
159
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ZMNA STRUJANJA - VJETAR

#o mai da
je bua uzrokovana meudjelovanjemprocesa mako-' mezo- i milao- azmjera
pojedinom sluaju neka od ovih komponeatamoe prevladavati.
te u
Ve je spomenuto da bura postie brzine vjetra vee od 50 s (180 km/h) i da je
ajveabrzina izmjerena na Maslenikom mostu kod Zadra 69.0 /s (2a8 kmA)
e1.12.1998). No i na drugim mjestima uz obalu Jadrana bura
je vrlo jaka; tako je na
Ikommostu izmjereno 54.5 m/s (l96 km/h) (3.12.1983), zatim 48.0 m/s (l73 kmlh) u
senju (9.1.1985) te 45.0 mls (162lanlh) u Splihr - Ma{an (31.1.1983). Najvee sredr{e
sa;1re vrijednosti brzine vjetra izerene su u Splitu - Marjan (15.3.1962) 29,2 rls (lO5
kh) i Senju (12.12.1967) 28.9 m/s.

Jugo

Jugo (ugo; Jugo) je tipini vjetar Jadranskog mora, uvjetovan opim jl'imstru-
janjem nastalim zbog Sredozemne ciklone (Genova) ili na Jadranq a samo ponekad kao dio
strujanja vjetra oko(scirocco; Schirokko) koji pue na iemproshanstvu Sredozemlja,
Slika 9.33. Uspravni presjek profila bure. Vjetaru pojedinoj toki prostora danje sa dolazei iz Afrike. Tu i nastaje vrlo esto velika pogeka. Jugo nije iroko, no ponekad
snlerom otkuda dolazi (sukladno sinoptikom prikazu), a brzine vjetra su oznaene iokomoe prerasti u jugo, a nikad obratno. Siroko je tipian vjetar koji pue nad sje-
trokutiem za 50 kt, duljom crticom za l 0 kt i kraom cticom za 5 kt. Podruie vemom Afrikom prelazei preko Sredozerrrnog mora i ponekad zalrazi u Jadransko more.
pojaane fubulencije oznaeno je s T. Stoga je pogreno prevoditi ime hrvatski ,jugo" na engleski ,,iroko" ili ,,iroko" na,jugo",
l
to se naalost a|azi mnogim knjigama i lancima. Nad otvorenim morem' na Jadranu,
Na temelju henutnih opaanja pojave bure na vie anemometa.ra* na podruiu aero- jugo obino pue izjl'ngg kvadranta, dok sve blie obali zbog utjecaja orografije i henja
droma Rijeka (ne i anemograma, jer se na njima to ne moe vidjeti), te odreeni mezo- skee na jugoistoni kvadrant. To je topao i vlaan vjetar, koji se javlja uz oblano i
numerikih simulacija vjetra po autoru, nalazei potvdu u izvjeima pilota o turbulenciji, kiovito wijeme. Pue po nekoliko dana ujednaenom brzinom od oko l0 /s. Rijetko osta-
moe se zakljuiti da buru tvori mnotvo vrtloga raznih dimenzija, veinom sitnih razmjeia, je kao slab vjetar, ali esto bude olujni vjetar doseui i 30 rs. Inaenljije na otvorenom
te raznih smjerova osi vrtnje (vodoravne, uspravne i kose osi), nastalih pri strujanju niz moru, dok prema kopnu slabi. Jugo se javlja u svim godinjim dobim premda je
planinu. osnovno strujanje niz planinu ini noseu sfuju bure. Vrtlozi nastaju, sledne znakovitije zahladno doba godine te je zimski vjeta jai od ljetnog' Po uestalosti jugo je
strane, zbog nepravilnog strujanja zraka inlad, grebena planine (razliitost visina greena) ee na junom Jadranu, gdje i jae pue. Na junom Jadranu najeeje od jeseni do
te na mnogobrojnim izboenjima i udubljenjima na obroncima planine i, s duge stan kaja zime, dok je na sjevemom Jadranu najee od laaja zime do poetka ljeta. Zimi
zbog postojeeg stanja atmosfere kad stabilni valni tip stujanja prelazi u vrtloni. Nasta- obino fuaje po tjedan dana, no ponekad s laaim prekidima moe potrajati do tri tjedna.
janje' razvoj i raspade ovih vrtloga je razmjemo katko' te se vrtlozi tijekom svog Ljeti traje do tri dana. S obzirom na navedena svojsfva vjetra jugo se obitjeava kao tipino
ivotrogvijeka meusobnoisprepli u (superponiraju). Jaanje vjetra (udari) .i1.o ua. ste vremena na Jadranu, tako da se obino govori da je ,,vrijeme po jugu".
smjerovi strujanja dvaju dodimih (susjednih) vrtloga podudaraju, a slabljenje vjetra (za- Jugo je jako na podrujima gdje je more oworenije il gdje vjetar pue uzdu kanala.
tije) je pri suprotnosti strujanja dvaju dodirnih rrtloga. Uz promjene brzine postoje i Takva podruja su: Transki zaljev, Kvame i Kvameri , vanjski kanali izmeuotoka sje-
kratkotrajne, aIi iaazite promjene smjera bure u krugu ak od 3600 (!), oito kao p-osljeica veme Dalnacije, Lastovski i Mljetski kanal te otvoreno more juo od Dubrovnika.
dodia pojedinih vrtloga. Stogaje bura proces srednjih (mezo_) razmjera,potaknui zbvanji- Nailazak juga se moe uoiti prema nekim predznacima. Dnevni iesni vjetrovi izme-
ma na krupnim (makro-) razljerima, dok su promjenljivosti bure sitnih (milao-) razmjera, ukopna i mora postupno slabe i prestaju, je dolazi do novog oblika zranog struja.
Uoava se postupan pad atmosferskog tlaka, porast tempratu i vlanosti zraka, a prisutna
- je tiina ili su slabi promjenljivi povjetarci uz mutan i maglovit obzor. Juli dio nebeskog
Istodobno oitani podaci o smjeru i brzini vjetra na pokazivaima dvaju anemometara svoda se sve vie zastire niskim oblacim koji se kasnije, kadaje vjetar ve dosta razvijen,
meusobno udaljenih oko 2 km pokazuju velike razlike u brzini vjetra. Dokjedan anemo-
nagomilavaju oko whova planina (na otocima i uz oba, potom se i ostali dio neba pre-
metar pokazuje brzinu ooko 2-4 rrls, drugi pokazuj e 15-20 m/s. Smjerovi vjefuova se
takoerazlikuju te jedan anemometar pokazuje npr. istoni vjetar, a drugi jugozapadni.
e gustim i niskim oblacima. Vidljivost je djelomice ograniena. Kia je umjerena do
jaka ili pljuskovita, tako da postoje vlik koliine oborina na obalnom pojasu. Javl-jaju se i
Vremenska promjenljivost brzine i smjera vjetra je takoer vrlo velika, brzina npr. 3 m,/s za konvekcijski oblaci s grmljavinom. Jugo se razvija tek nakonjedan do dva dana puhanjajer
priblino 5-l0 s promdeni se na 20 m/s ili obrnuto. Slino vrijedi za smjer vjeha koji se nikada ne dolazi iznenada. onu jainu (> 17.2 s 8 Bf) dostie obino tijekom treeg
tijekom 5-10 s promijeni za 100 do 180'. ove promjene se na standardnim anemografima =
dana puhanja. Jaarfem vjetra more se sve vie azv4 esto mu prethodi mrtvo more s
ne mogu oitati, zbog pnkazapemalene vremenske koordinate na anemogramu.

160
T6I
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
jugoistoka. Dugotrajnim i jakim puhanjem jugo stvara visoke valove' nrnogo vee od bure
premda im brzine mogu biti podjednake. Visina valova uz jugo moe biti 3 do 5 m pa i
znatno vie stvarajui znatne potekoe, ne samo u pomorstvu ve i priobalju. Uz jugo
dolazi i do pojaanja uobiajenih morskih struja (1 m/s) te izdizanja morske razine na
istonom dijelu Jadrana (> 50 cm).
Glede povienja temperature, a pogotovo vlanosti zraka, jugo uvjetuje sparno vije-
me, to dosta negativno utjee na ljude i ivotinjski svijet, ali je pozitivno za biljni svijet. U
ljudi se javlja odreearazdaljivosti nevoljkost u radu.
Jugo nastaje kao posljedica odreenog poloaja i gibanja sredita i prostiranja pod_
ruja ciklone odnosno anticiklone. Stoga i jugo, kao i bura, ima svoj ciklonski i anticiklon-
ski oblik' iako je najeeciklonskog podijetla.
Cklonsko jugo nastaje im se neka ciklona priblii'Jadranu ili se u Genovskom
zaljevl odnosno u sjevernom Jadranu sfuori ciklona, to je vidtjivo na slici 9.34. od jakosti,
oblika i staze gibanja ciklone ovisi kakvo e se jugo razviti na Jadranu. Najeeje to
ueren do olujno jak jugoistoni vjetar. Ponekad pue na udare. Znaajka ovog vjetra su
gusta i niska naoblaka s povremeno vrlo jakim kiama i uzburkanim morem. Naime, iznad
sjevernih dijelova Afrike pue vjetn iz unufuanjosti kontinenta prema moru i zato je suh i
topao vjetar koji nosi pustinjsku prainu. Iznad Sredozennog mora zrak prima mnogo vlage
i k nama dolazi kao topao i vlaan. esto takav vlani zrak sadri pustinjsku prainu i da]e
ukastu ili crvenkastu kiu (obojena ili blatna kia). Srednji Jadran (Rogozrica, Vis) je
obino granica izmeuciklonskog juga i ciklonske bure, ako ciklona prolaei juije. Ako je
strya gibarja ciklone sjevernije (staza ciklone odgovara gibanju sredita niskog tlaka
ciklone), tada obino nad cijelim Jadranom puejugo.
Slka 9.34' Jugo (opi vremenski uvjeti)
162
ZRANA STRUJANJA _ VJETAR
Ako jugo jenjava i ne zamjenjuje ga neki drugi vjetar, a istodobno na julom Jadranu
view jo uvijek pue, tada nastaje tzv. trulo jugo. Tiina prati mtvo more' a ostaju sve
oiobine juga. Temperatura zraka malo poraste i zrak je sparnrji, kia pada, ali nema raz-
vedravanja.
Anticiklonsko jugo nastaje pod utjecajem visokog atmosferskog tlaka nad istonim
dijelom Sredozemlja i djelovanjem duboke i dugo stacioniane ciklone na sjevemom dijelu
Europe. Javlja se naroito u prolje e i jesen. Nebo je uglavnom vedro. Poslije jedno-
dnevnog puhanja u sjevemom Jadranu naoblaka raste. Oborina nema ili mjestimice pada
slaba kia. Atnosfera je esto mutna zbog poveanja broja estica praine donesene iz
sjevemoafrikih pustinj a.
Maestal
U ljetnim mjesecima iznad oceana postoji izraena anticiklona (Azorska anticiklona),
dok nad Prednjom Azijom postoji snieno polje tlaka, koji uvjefuju iznad ireg podruja
Jadana visinsko sjeverozapadno strujanje naka;toje tzv. eteja.Etezija utjee iaie
slojeve troposfere, tako i na smorac koji pue prema kopnu, te posi njegovo jae pa se
takav vjeta naziva maestra| (maestro; Mistra. Maestral se tijekom dana javlja od
polovice ftavnja do sredine listopada na istonoj obali Jadrana. Pue prema kopnu sa
zapada do sjeverozapada pomalo se okreui za Sunce brzinom 5 do 8 m/s, a prema
jufuom Jadranu je jai i moe dosei i prijei 15 m/s. ostala svojstva su kao kod smorca,
ako da se esto zamjenjuje s njim. Najslabiji maestralje, ili ga uope nema' dan-dva prije
nastupa juga ili kiovita wemena.
Na obalama Albanije smorac pue s jugozapada. Na zapadnoj obali Jadrana danju
pue istoni ili jugoistoni vjetar s mora. ovaj vjear je obino najjai oko 16 h, a esto
nastavlja nou.
Buin
od polovice svibnja do kraja kolovoza na obje obale Jadana nakozalaza Sunca puu
lagani povjetarci s kopna na more. Na istonoj obali puu sa sjeveroistoka, a na zapadnoj s
jugozapada. obino traju cijelu no do izlaska Sunca. Kod nas ga zovtl burn. Najjai je
ped izIazak Sunca, a ponekad se zbog svoje jaine moe zannljeniti s buom. Smjer burina
je NNE do ENE, prema julim podrujima istonih obala Jadrana je preteno istoni, dok
je na zapadnoj obali Jadrana jugozapadni. Slabij je od maestrala, rijetko prelazi 12 m/s.
Burin dopire do 30 km na puinu, a debljina sloja vjetra dolazi do 300 m' Burin je ustvari
kombinacija vjetoa s kopna na more (skopnac) i vjetra s brda prema dolini (zgorac).
Vjetovi Sedozemnog moa
Iz prethodnog se uoava postojanje odreenihvjetrova u podruju Jadranskog mor
kao dijela Sredozemnog mora. Ni u koje,m sluaju ne teba shvatiti da su to jedini vjetrov
na tom podruju, ima ih anatno vie, a ovo su samo neki od zraajnijih.Ponekad se kae da
svaka uvala ili rt ima,,svoj" vjetar, to i nije tako daleko od istine.
t63
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Slika 9.35. Vjetovi Sredozemnog mora
Na slici 9.35. prikazani su osnovni vjetrovi iznad Sredozemnog mora, iz koje slijedi
da najve a prosffanstva zauzima vjetar iroko, kao vjetar koji pue od Afrike preko
Sredozemnog mora. Uz ove vjetove aznaeje i visinski vjetar etezija, koji udruen s
prizemnm vjetrovima daje pojedine tipove vjetrova, npr. maestral u nas.
r64
10. OBLACI
oblak (englesY'l: cloud; njemaki: Wolke) je hidometeo, odnosno to su vidljive
nakupine kapljica vode i/ili ledenih estica koje lebde u slobodnoj atmosferi. U oblaku se
mogll nalazilti i
znatno vee kapi vode ili komadi Ieda, zatim estice koje potjeu od
oneienja nastaIih raznim prirodnim procesima ili ljudskom aktivnosti. U tom lebdeqiu ih
podravaju uspravne aane struje. Svojstvima oblaka bavi se izika oblaka, pri emu se
ul1lcuje mkrofizka i makrofizika oblaka. Mikrofizika oblaka prouava postan rast i
ispaavanje esti od kojih se sastoji obla]q dok makrofizika oblaka prouava gibanja zraka u
svezi sa stvaranjem, astom i raspadem oblaka kao cjeline.
10.1. Ukapljvanje depozicja u atmosfer
Elementi oblaka nastaju iz atmosferske vodene pare procesima ukapljivanja ili, {e,
depozicije. 7a neke atnosferske procese vaan je prijelaz vode iz tekueg stanja u wsto -
zaleivanje.Nuan uvjet za te pretvobe jest ohlaivanjevodene pare do rosita
(temperature ukapljivanja) odnosno do inji a (temperature depozicije), tj. do temperatura
na kojimaje vodena para zasi ena prema vodi, odnosno prema ledu. Tlak zasiene vodene
pare (ravnoteni tlak vodene pae E) ovisi o tempeaturi zraka i o tome je li vodena para
zasi ena nad povrinom vode ili leda (toka 7.3)' to vrijedi za ravnu powinu iste vode.
U priodnim uvjetima atmosfere pri istoj temperaturi kapljice vode isparavaju je
nego ravna vodena powina. Tlak zasiene vodene pare nad zakrivljenom vodenom
powinom vei je nego nad ravnom povrinom vode. To mai da prostor u atmosferi
zasien vodenom paom nad ravnom povrinom openito nije zasien za kapljicu vode. Ili,
lrukije reeno, aak u atnosferi mora biti pezasen vodenom parom da bi nastupilo
ukapljivanje na kapljici voe,odnosno da bi kapljica mogla rasti. Ta veliina prezasienja
ovisi o zakrivljenosti povrine te je pohebno pezasienje, koje je to ve e to je polumjer
kapljice mii. Tako vrlo sitne kapljice vode zahtijevaju velika prezasienj to se inae
teko postie. Ravnotefoi tlak vodene pare iznad kaptjice poluiera r dan je ovim
utazom:
kz
E.=El0' r0(1)
gdje je E tlak voenepare izaravne povrine, a konstanta zasienja (= 0.5'10' mm)'
Kako je molekula vode najsitnija kapljica vode (poluqier molekule vode je 2.3'10 ' mm),
ravnoteni tlak molekule vode bio bi priblito l00 E' tj. potrebno prezasienje vodene pae
je = 10000%; desetak molekula vode hai prezasi eqje od oko 7 E, to je vrlo teko
ostvarivo. Kakav je odnos polumjera kap[iice na prezasieie vodene pare, pokazuje tablica
10.1.
16s
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

Tablica 1 0. l . Tlak prezasienja za kapljice vode Kad kondenzacijska jezgra primi na sebe vodenu pau odnosno vodu, tada nastaje
jezgra je otopljena tva, a voda otapalo. toie koncentracija otopine ve za
otopina, tj.
Polumier kapliice (mm) t0' 10- 10* l0' l0' t0-' I
nvnotenl tlak vodene pae dovoljna
je manja relativna vlarost (opcenito < l00%), jer je
Prezasienie (%\ 93'0 111.4 r0l 100. I 100.01 r00.00r 100.0 tlak iznad otopine manji nego iznad iste vode (tablica l0.2). Ravnotefui tlak
''wotej
pare izamorske vode slanosti 35 %o manji
je za2Yo nego iznad slatke vode.
U stvarnim uvjetima u atmosferi ne postoje tako velika prezasienja kakva su potrebna
da bi se vodena para mogla nesmetano ukapljivati na posve malim kapljicama redJveliine Tablca 10.2. Ravnoteni tlak vodene pare'lmad otopine H2Soa
0.00l pm' Iako rijetko, mogua su prezasienja u atmosferi od l01 do l04%. Ipak, poka_
zuje se da postoje brojne sitne kapljice vode. Koncentracia (%\ 0 10 30 50 70
Istraivanjima se pokazalo da se vodena para u prirodnim uvjetima ukapljuje na ob_ Relativna vlanost (%\ 100 95.5 74.8 33.8 3.4
lanim kondenzacijskim jezgrama (condensation nuclei; Kondensationskerne) u vremen-
skm uvjetima s relativnom vlanou blizu 100%. Kondenzacijske jezgre postoje svugdje u
oitoje da e tek nastala sitna kapljica vode okojezgre brzo rastijer tada ima veliku
atmosferi, arazliita su podrijetla, veliine i svojstava. Uz kondenzacijske jezgre u atmos_
koncentraciju otopine. Rast kapljice se smanjuje s njezinim poveaqie smanjuje se kon-
feri postoje i ledene jezgre (ice nuclei; Eiskerne) koje pogoduju procesima stvaranja
centracija otopine, a poveava se ravnoteti tlak pare. Uinci prezasienja tada su sve
ledenih estica. Ledene jezgre se dijele na jezgre oblaganja (depozicijske, na kojima e
manji jer je kapljica sve vea, ali wlo esto u atmosfei kao da ponestane dovoljno
vodena para pretvara u led) i jezge smrzavanja (voda se izravno smrzava), koje se dijele
raspoloive koline vodene pare, te se porast kapljica smanjuje i zaustavlja sve dok ne po-
na dodine jezgre (smrzavanje prehladne vode u dodiru s esticama)' uronjene jeigre
nu djelovati drugi procesi.
(estica unutar prehladne vode) i kondenzacijske jezgre (na kojima nastaje smzavanje).
Nii tlak zraka oko kapljica pogoduje ranijem ukapljivaju. Pri tlaku od 700 hPa (= 3
Podrijetlo jezgara moe biti zemaljsko i kozmiko, a veliine kolebaju uglavnom izmeu
km) ukapljivanje nastupa pri relativnoj vlanosti o75% u odnosu prema sluaju kad bi
0.0l i 3 pm (toka 3.1). Jezgre nastaju ukapljivem ili depozicijom plinovitih proizvoda tlak bio 1013 hPa (tablica 10.3).
prirodnih poarai vulkanskih djelovanja te ljudskih djelatnosti. To su sitne kaptjici kiselina
i luina terazne soli. Nadalje, jezgre nastaju i mehanikim usitnjavanjem krutih estica koje
Tablica t0.3. Vrijednosti relativne vlanosti pri ukapljivanju u ovisnosti o tlaku
vjetar podie s tla i unosi u atmosferu (praina). Zatim, fi su estice morske soli koje do-
spijevaju u atmosferu u obliku kapljica morske vode nastalih raspravanjem vrhova mo_
skih valova; poslije voda iz tih kapljica ispari te preostaju sitne estice morske soli. Pelud i
Tlak zraka ftPa) 1000 8s0 700 500
Relativna vlanost (%\ 98 82 75 70
razni mikroorganizmi mogu takoerimati ulogu kondenzacijskh jezgara'
Jezgre se mogu podijeliti na oganske i neorganske. Zatim, mnoge od tih estica su
Premda se kae da ukapljivanje (depozicija) nastaje na relativnoj vlanosti od l00%, u
topljive u vodi (higroskopne), dok su druge netopljive (higofobne). Higroskopne estice,
prirodi ukapljivanje nastaje na niim wijednostim ve i oko 80%.
kao mnogo povoljnije, imaju posebnu ulogu u atmosferskim procesima kao konenzacijske
Kistalii leda nastaju smzavanjem kapljica vode ili izravno depozicijom. oblici tako
i ledene jezgre, pri sfuaranju oblaka, magli i oborina. Uz prainu, dim, au,vulkanski nastalih kristalia leda (heksagonalni sustav) raznoliki su, to su iglice, ploice ili prizmice.
pepeo, mikoorganizme, pelud i slino' po kemijskom sastaw kondenzacijske jezgre jesu
Nadalje, mogu biti simetrini, nepravilna oblika ili mnogostruki, veliine onekoliko
NaCl, MgCl, MgCI2, G{I{4)2so4, NaNO3, CaSo, H2Soa i dr.
desetaka mikometara do nekoliko milimetara. Pojava raznih vrsta ledenih kristali a ovisi o
Prema veliinama, poetri proizvodi procesa ukapljivanja i depozicije mogu se drati
temperaturi zraka. Tako na temperatuama od 0 do -3 oC najeenastaju tanke heksa-
i nazvati zamecima (nukleusima) veih kapljica vode i kristala leda. To posebn vrijedi za gonalne ploice, od -3 do -5 'C ice, od -5 do -8 oC prizmice sa upljinam od -8 do -l2
ledene elemente (nastale depozicijom ili zaleivanjem),koji znatno rasfu na tim malim oC heksagonalne ploice,
a od -12 do -16 oC dendritni kistalii (nalik na granice) (slika
zamecima' najjae na temperaturi od oko -|2 "C. Pri
temperafuri najvea je az|ika l1.2). oblik jo ovisi o uspravnim gibanjim stupnju turbulencije u oblaku i vlanosti u
izmeutlakova zasienja iznad vode ileda(0'27 hPa). Prehladne voenekapljice (postoje
slojevima zr'aka kroz koje prolazi kristali. Nakupine snjenih laistali a jesu snjefoe
do -40 oC; uzrok zaleivanja zrakoplova) mogu se zamrznuti, no potrebno je da se unutar pahuljice raznih oblik a ovise o temperaturi pi kojoj su nastale (via temperatura - vece
vodene kapljice stvori zametak nove faze, leda. To je storodno zametanje (homogena pahuljice).
nukleacija). Zametak se moe stvoriti i na stranoj estici - jezgri koja se nalazi unutar kap-
oblaci kao vidljive nakupine kapljica vode (voden oblac) (water clouds; vasser-
ljice; to je aznorodno zametanje (heteogena nukleacja). Daljim poveavajem m- wolken) ili ledenih estica (ledeni oblac) (ice clouds; Eiswolken) ili mjeavina kapljica
metka (procesi predestilacije, sudaranja i spajanja) stvaaju se jo vei oborinski elementi'
vode i ledenih kristalia (mijani oblaci) (mixed clouds; Mischwolken) imaju irok spekar
openito, sva vodena para promijeni svoju fazu, tj. prijeu led na temperatuama do -40 veliina tih estica: od vrlo malih veliina (0.t do 10 pm)' slino kao i kondenzacijske
oC, to je ledeno zametanje.
Pritom ne treba zaboraviti da se u svim procesima uka_ jezgre, do poluqiera od nekoliko centimetara (zrna led tua). Ukupan sadraj vodene tvari
pljivanja i depozicije oslobaaju velike koliine latentne topline koja mato utjee na
u oblaku, neovisno o agregahom stanju, zove se vodnost. Najeceveliine oblanih
ukupno energijsko stanje atmosfere.

t66 167
'i
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
iir estica jesu izmeul i 3_0 pm, osim velikih i olujnih oblaka gdje su do l00 pm' Tipian
oblak sdri priblino 109 vodenih kapljicm3 (l000/cm3) uz prosjek polumjera od oko 10
ll pm. oblak s burnim procesima ima vee kapljice, ali se broj kapljica smanjuje, te je oko
,i,
io8 (toolcm) do katkad 4'1o7lm3. Broj ledenih kistalia je manji, te koleba od 10a do
ir lo9m'1o.ol-l/cm3). Vodnost vodenih oblaka je 0.3-5.0 g/m3. k9 su prisutne najsitnije
'llii kapljice, tada je vodnost vrlo mala - do l g/, pajee 0.2-0.4 glm';pri bumim procesima
zbog veih kapljica vea je i vodnost 2-5 gl.-Priledenim oblacima zbog malo kistala
ti
vod ost je veoma mala i iznosi do 0.01-0.l g/cmJ, aok je kod mjeovitih 0.2-0'3 g/m3.
U atmosferi se posvuda nalaze kondenzacijske (ledene) jezgre, ali da bi nastupilo
li ukapljivanje (depozicija) vodene pare potrebnojuje nekim procesom dovesti do zasienja.
i,l To se ostvaruje dizanjem zrakau vee visine (adijabatsko hlaenje)- konvekcijom, diza-
njem na frontalnim plohama, postranim dizanjem u podrujp ciklona, strujanjem preko
planinskih prepreka, mijeanjem toplljeg zraka s hladnijim, ohlaivanjem u dodiru s hlad-
ii[ nom podlogom.
ili
0.2. Nastajanje oblaka
l 1
Da bi nastali oblaci, nuno je postojanje nekoliko osnovnih uvjeta:
$ - dovoljna kolinavodene pare,
- odgovarajui broj i kakvoa kondenzacijskih (ledenih) jezgara'
- poces koji omoguuje nastajanje kapljica (kristala).
Zrak se u atmosferi moe ohladiti ispod rosita (ili injita) procesima:
$ - ohlaivanjem Zcmljine povrine ilili niih slojeva vlanog zraka dugovalnim zrae-
. li
njem. Tako se stvara magla' koja ako se izdigne pelazi u niski oblak - Sc, St (toka 10.3)'
- dodirom toplog vlanogzraka s hladnijom podlogom, slino prethodnom procesu'
- mjeanjem (turbulentnim) dviju masa nakarazIithtemperatura i vlage, koje su blizu
zasienja (npr. mijeanje dviju jednakih masa zraka; prva ima temperaturu l0.0 'C i tlak
vodene pare 12.0 hPa, a druga 20.0 "C i 23.0 hPa; smjesa ima temperaturu 15.0 'C i tlak
ffi
l:'l vodene pare l7.5 hPa' koji je vii od ravnotelog tlaka vodene pare (17.0 hPa) pri toj
lilii temperaturi: stoga nastupa ukapljivanje). Uspravna turbulencija uvjetuje da goji hladniji
slojevi zraka postaju bogatiji vodenom parom to dovodi do ukapljivaqia * Sc, St,
- adijabatskim dizanjem naka (najvahliji proces). Dizaje zaka moe biti termiko -
konvekcjom (topli i v|ani nak iese, jer je laki od okolnog zaka - Cu, Cb)'
fontalno (pri dodiru dviju zranih masa raznih temperahrra (gustoa) pa se topli (laki)
ffi zlak d1e iznad hladnog (teeg) ili se hladni zrak podvlai pod topli te ga istiskuje ---+ Ci,
Cc, Cs' Ac, As, Ns, Sc, St, Cu, Cb), ciklonalno (primicanje struja prisiljava zrak a
dizanje ---+ Ci, Ac, As, Sc, St, Cu), planinsko (nana stuja je prisilj ena izatise u podruju
orografske prepreke ---+ Ci, Cc, Ac, As, Ns, Sc, St, Cu, Cb), mjeanjem (uspravno
mijee dovodi do dizanja- Sc' St).
Dizanje zaka u atmosferi, neovisno o tome na koji je nain nastalo, moe biti
lagano, abzina dizarlja od pribliho 0.l mm/s do l m/s ibrzo iznad ovih vrijednosti (eks-
tremo do 70 m/s). Lagaa dizanja stvaraju slojaste (stratiformne) oblake (layered cloud;
schichtige olke)(Ci, Cs, As, Ns, Sc, St), a brza tvore grudaste (kumulformne) oblake
(cumuliform cloud; kumulusforme Wolke) (Cc, Ac, Ns, Sc, Cu, Cb).
ffi 168
Niski oblaci mogu nastati isparavanjem kapi kie u aaku koji postaje vlaniji i
hladniji.
oblaci udeu na energijsko stanje afunosfere. U procesima ukapljivaqja i depozicije
oslobaajuse velike koliine latentne topline koje znatno djeu na ukupno energijsko
sbnje atmosfere. oblak odbija (raspruje), uplja i izrauje Sunevo i Zemljino naeje,te
6ko preusmjerava toplinske procese u atmosferi i na Zemljinoj povrini.
10.3. Podjela oblaka
iskustva je poznato da na nebu ima raznowsnih oblaka, pa je za lake paeie zb
vanja u atmosferi napravljena podjela oblaka. Tih podjela, ako se izuzmu povijesni azlozi,
ima vie prema primijenjenim naelima. Moe se govoriti o podjeli prema oblku, visini,
postanku i o posebnm vstama. Radi lakeg upoznavanja svih vrsta oblaka na cijeloj
Zemlji izaenje u Svjetskoj meteorolokoj organzaciji MeIunarodni atlas oblalc u
kojem su opisi i fotogafije oblaka s pripadajum tumaenjima.
Prema obliku oblaci se dijele na rodove, vrste i podvrste. Osim ove osnovne podjele
oblaka, postoji i dodatno obljejeoblaka - odlike te prduenioblac. Dodatna obiljeja
su npr. izboji (grude) koji vise iz oblaka, pruge oboiekoja pada iz oblaka ili pridrueni
oblaci su rasfigani dijelovi niskih oblaka. Oblaci mogu nastati i raspadanjem iti iz pojedinih
dijelova nekoga matinog oblaka'
Rodova oblaka ima deset; to su glavne skupine svojstvenih oblika.
Vrste oblaka ine podjelu pojedinih rodova koja se osniva na nekim osobinama oblika
i ushoja oblaka. Ista wsta oblaka mogua je u vie rodova.
Podvrste oblaka odnose se na neka svojstva oblaka kao poredak elemenata i prozimost
oblaka. Ista podvrsta oblaka moguaje u verodova.
Rodovi ob|a|<a (6enera; Gattung) dobili su imena prema latinskim nazivim teme-
ljei se na trima skupinama lmena; cirnts (to arai vlaknast), zatim cumulus (erudast) i
stratus (slojevit) te dopunskih naznka: alus (visok) i nimbus (kini). Kombiniajui ta
svojstv rodovi oblaka (s katicama) su: Cirnu (C1), Cirrocumulus (Cc), Cirrostratus (Cs),
Altocumulus (Ac), Altostrafus (As), Nimbostrafus (Ns), Stratocumuhls (Sc), Srafus (St),
Cumulus (Ct) i Cumulonimbus (Cb).
Katak opis:
Cius(C) - od|jeljeni oblaci u obliku bijelih qienih vlakana ili bijelih ili veinom bijelih
a ili uskih pruga. ovi oblaci imaju vlaknast :zgled'ilili svilenast sjaj.
- podnica: 5-7 l<n, katkad 10-12 km, maksimum 15 km (zimi nie),
- debljina: nekoliko stotina metaa, ponekad 1-2 km,
- sastav: ledeni listali od 0.01-0.1 mm'
- optike pojave: akoje Sunce na obzoru: uiast,crven i s1., katkad halo,
- postanak: od dijelova Cc ili Ac i Cb, raspadanjem Cs, laganim dizanjem u vedrom zraku,
l
- ostale pojave: vidljivost slabija, preko km (vidljivost prema dolje bo!_a nou zbog
svjetla na tlu); zalivanja nema; turbulencija je slaba ako su razvijeni po visini.
169
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
Crocumulus (Cc) - tanka bijela a, pokiva ili sloj oblaka bez vlastite sjene, sastavljen
od vrlo malih elemenata u obliku zma, nabora itd., sastavljenih ili odijeljenih i vie-manie
pravilno poredanih; prividna irina veine elemenata manja je od l".
- podnica: slino Ci, u prosjeku 6-8 km,
- debljina: nekoliko desetaka do stotina metara,
- sastav: ledeni kistali, katkad i prehladne kapljice,
- optike pojave: vijenac, svjetlucanje rubova, proziran za Mjesec i Sunce,
- postanak: pretvorba ci, cs, Ac (smanjenjem elemenata), planinsko dizanje, dizanje
vedrom zraku,
- ostale pojave: vidljivost slabija, preko 1 km; zaleivanje neznatno; slaba furbulenciia ako
su razvijeni po visini.
Crostratus(Cs) - prozirna bjelkasta oblana koprena vlaknasta ili glatka izgleda, koja
potpuno ili djelomino pokriva nebo, openito izazivapojavu halo.
- podnica: slino Ci,
- debljina: nekoliko stotina metara, katkad l-2 km,
- sastav: ledeni kristali,
- optike pojave: halo (gotovo redovito),
- postanak: spaje Ci ili elemenata Cc, od ledenih kristala koji padaju iz Cc, stanjivanje
As, irenje Cb, proshano dizanje,
- ostale pojave: vidljivost slabija, l-3 kq zaleivanje neznatno; hrbulencijaje slaba ako su
razvijeni po visini.
A|tocumulus (c) - bijela i/ili siva a, pokriva ili sloj oblaka, openito s vlastitom
sjenom, sastavljen od ploica, zaokruenih masa, valjaka itd., koji su katkad djelomino
vlaknasti ili rasplinuti i koji mogu biti spojeni; prividna irina veine pravilno poredanih
malih elemenata obino jest 1_5".
- podnica: 2.5-5 km,
- debljina: nekoliko stotina meiar ako su grrsti l-2 km,
- sastav: vodene kapljice (prehladne), pri niskim temperaturama i ledeni kistali,
- optike pojave: vijenac, svjetlucanje, svijetle i stupovi, pasunca (lara sunca),
- postanak: dizanje velikog sloja zraka, turbulencija ili konvekcija srednjih oblaka; deblja-
nje Cc, dijeljeqie Sc; pretvorba As, Ns; irenje Cu, Cb; planinsko dizaje zraka (leasti
oblaci),
- ostale pojave: vidljivost 50-300 m; zaireivanje slabo do umjereno; furbulencija slaba do
umjerena,
- oborine: pojava viga.
Altostratus (s) - sivkast ili pIavkasti oblani pokriva ili sloj prugasta, vlaknasta ili
jednolika izglea,koji pouno ili djelomnopokriva nebo i ima dovoljno tankih dije1ova,
da se barem slabo vidi Sunce, kao koz mlijeno staklo. Ne daje pojavu haloa.
- podnica: 3-5 k
- debljina: nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara,
- sastav: vodene kapljice (prehladne) i ledeni kristali; sadri prehladne kine kapljice i
snjerepahuljice,
170
_ posanak: lagano dizanje velikih slojeva zraka; debtjanje Cs, stanjivanje Ns, prefuorba Ac,
renjeCb'
zaleiveslabo do
_ostale pojave: vidljivost 100-300 m; umjereno; turbulencija slaba do
umjeren
vig kia' snijeg ili sutua (sugradica).
- oborine:
Nimbostratus (Ns) - sivi oblani sloj, esto taman, iji je izgled rasplinut zbog vie ili
u manje neprekidna padanja kie iti snijeg koji veinom dopiru do tla. Posvudaje dovoljno
debeo da pouno zakrije Sunce.
Ispod sloja esto ima niskih upavih oblaka, koji s njim mogu biti spojeni.
- podnica: l-2 km, esto l00 m i nie (zimi),
-'debljina: 2-3 kfi,, uspravno razIje6-7 km,
- sastav: donji dio: vodene kapljice, kine kapi (zimi kapljice, snjerikristali i pahuljice),
gomji dio: sitne kapljice (prehladne) ledeni kristali,
- postanak: lagano dizanje velikih seva zraka; deblje As, (Sc)' (Ac); irenje Cb ili Cu,
- ostale pojave: vidljivost 50-100 m; zaleivanje slabo do uqjereno, pri negativnim tem-
peraturamapri tlu moe biti i jako; turbulencija do umjerena, katkad i jak
_ oboine: jaka kia ili snijeg, prehladna ki sutua (sugradica).
Stratocumulus (Sc) - siva i/ili bjelkasta
pokriva ili sloj obtaka koji gotovo uvijek
ima tamnih dijelova, sastavljen od ploic zaokruenih masa, valjaka it{.' koji nisu vlak-
nasti (izuzev virga) i koji mogu biti spojeni; prividna irina veine pravilno poredanih
malih elemenata vea je od 5".
_ podnica: 500_1500 m, ponekad i vie,
- debljina: nekoliko desetaka metara do nekoliko stotina meta pokatkad dosee l-2fu,
- sas av: vodene kapljice, zimi i snjeni kristali i snjene pahuljice, i kine kapi i solika,
- optike pojave: halo ako su virge od ledenih kris al vdenac i svjetlucanje ako je tan
- postanak: poveanje elemenata Ac; pretvorba As, Ns; od dizarja St ili konvekcije unutar
St; ienje gornjeg ili srednjeg dijela Cu, Cb; spljoivanje Cu,
- ostal pojave: vid|ivost 40-90 m; zaleivanjeslabo do uI4iereno; kod jako razvijenih
oblaka slaba do urqierena furbulencij
- oborine: vige, slaba kia, snijeg ili solika.
Stratus (St) - openito sivi oblani sloj dosta jednolike podnice, koji moe dati rosutjr1
snijeg ili anati snijeg. Kad se kroz oblak vidi Sunce, njegov se rub jasno razaenaje. Ne
javlja se pojava halo, osim moda pri veoma niskim temperaturama.
Katkad se pojavljuje u obliku upavih a.
- podnica: 200-700 m, esto 50-t00 rn' ponekad do Zemljine povrine ---+ magla,
- debl-jina: nekoliko desetaka do nekoliko stotina metar jako razvijeni |-21.:t._
- sastav: male vodene kaplice (ponekad prehladne), zimi ledeni kristali; gusti i debeli ima
kapljice rozulje, katkad snijeg ili zmati snijeg,
- optike pojave: tanak vijenac oko Sunca ili Mjesec kod niskih temperahrra moe i halo,
- postanak ohlaivanjeniih slojeva atmosfere; od oborina koje padaju iz As, Ns, Cb, Cr4
uz turbulenciju; azvitak Sc koji se sputa; dizanje magle,
- ostale pojave: vidljivost 30-150 m; zaleivarfe slabo do L'njereno, tek ponekad jako;
turbulencija slab
L7t
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

- oborine: rosulja, snijeg, zrnati snijeg. castellanus (ca$ - (kula); oblaci koji, barem djelomino pri vrhu, pokazuju kumulusne
izboje a obliku malih tornjev to im uglavnom daje nazublj.n i"gi.a. ovLatoievi,
Cumulus (Cu) - odijeljeni oblaci, openito gusti i otrih obrisa, koji se razvijaju uspavno u (neki sy vii nego iri) lee na. zajednikoj podnici pa izgleoaju uo po..a*
u redove.
obliku humaka, kupola ili tornjeva, iji gomji pupajui dio esto slii cvjetai. Suncem odlika kastelanusa je naroito vidljiva kad se bhci promatraju sa stane
1c, Cc, Ac, Sc),
osvijetljeni dijelovi ovih oblaka veinom su sjajno bijeli, dok im je podnica razmjerno tam- floccus. (to) - (pahuljica); svaki oblani element sastavljenle od malih phu5ica
kumu-
na i gotovo vodoravna. lusno_g izgleda iji je donji dio vie manje raupan i esto pra en ugom
1i cc, c;,
Katkad je upav. stratformis (str) - (slojast); oblaci razvueni u sloj ili ,'oooravni"polova vekog pro-
- podnica: 500-t500 m, katkad i via, stlaja(Ac, Sc, {eeCc),
- debljina: nekoliko deseaka do nekoliko stotina metara, dosta razvijeni 2-5 km' nebulosus (neb) - (maglovit); oblak u obliku sloja ili magliaste koprene, bez vidljivih
- sastav: vodene kapi (vhovi razvijenih oblaka prehladni)' ledeni kistali samo u jako hlad- detalja (Cs, St),
nim dijelovima oblaka, lentculais (len) - (le a); oblaci u obliku lea ili badema, esto razvueni' rasp1inutih
kon-
- postanak: konvekcijske struje; od Ac, Sc; pretvorba Sc, St; upavi Cu ispod As, Ns, Cb, tura; pojava svjetlucanja. ovi oblici se najeepojavljuju u
9e9taje ob cim pbninskog
Cu koji daje oboine, podrijetla' ali mogu se uoiti i iznad podruj abez inaeneo'og fi.j" (Cc,
Ac, Sc),
- ostale pojave: vidljivost 30-60 m, u razvijenim oblacima 20-30 m; zaleivanje umjereno factus'(fa) - (izlomljen); rastrgani 'oblaci u obliku nepravilnih upi, inuzlto upavog
iz-
do jako' ponekad ii.z;azito; fubulencija umjerena do jaka, gleda (St, Cu),
- oborine: veliki Cu daje ponekad kiu u obliku pljuska, osobito u tropskim kajevima. humlis (hum) - (nizak); kumulusi maloga uspravnog razitka;uglavnom izgledaju plos-
nato. Visina im je maja od irine,
Cumulonimbus (Cb) - krupan i gust oblak znafire debljine u obliku planine ili golemih mediocris (med) - (osrednji);
.rylu..l umjerenoga uspravnog ranitka iji vrhovi imaju
slabo razvijene izboje. omjer visine i irine im;e podjednak, -
tornjeva. Baem djelomino je njegov gomji dio obino gladak ili vlaknast ili prugast i go-
tovo uvijek plosnat; ovaj se dio esto iri u obliku nakovnja ili velike perjanice. congestus (con) - (nagomilan); kumulusi s jako iazvijenim izbojima i
esto znatrim
Pod podnicom ovog oblaka, koja je esto veoma tamna, ima esto niskih upavih uspravnim razvitkom; njihov gomji pupajui dio esto ima izgled cvjetae-
Visina im je
oblaka spojenih s njom ili ne i katkad oborine u obliku viga. vea od irine,
- podnica:400-1000 m, katkad i nia, odnosno via, calvus (cal) - ( elav); cumulonimbus u kojemu su neki izboji, bar u njegovu
gornjem dije-
lu, poeli gubiti meke kumulusne k9nture, te u kojima'"
- debljina: zimi 3-5 km, ljeti 8-l0 km' ponekad i peko 15 km,
"..u'pouju
uwi dijelovi
- sastav: u donjem dijelu: vodene kapi, u srednjem dijelu: vodene kapljice (i prehladne), ciusnog oblika. Izboji i pupanja tee stvoriti bje astu masu otrih o.iru, . manje-vie
sqjeni kistali i fuu gomjem dijelu: ledeni kristali i neto prehladnih kapljica; sadri i uspravnim brazdama,
velike kine kapi, snijene pahuljice, soliku, sutuu (sugradica), tuu, capillatus (cap) - (kosmat); Cumu1onimbus koji se odlikuje prisutno u,
osobito u svom
- elektrine pojave: sijevanje, munje i gomovi, grmljavina, gornjem dijelu, jasnih ciusnih dijelova s ia:azito vlaknastim
iii bazdasti ushojem, esto
- postanak: azvitak Cu; razvitak od Ac, Sc s kulama; preWorba i razvitak As, Ns, u obliku nakovj peq'anice ili izgledu vlike vie-manje neuredne
kose. Cumulonimbus
capillatus uglavnom ima p{iuskove ili gnntjavine praen esto udmima
- osale pojave: vidljvost (u gomjem podruju) 10-30 m, pokatkad manje od 10 nr; jako do ui.tu i tuom; u
vrlo jako zaleivanje;turbulencija jaka do vrlo jaka; jaki udai vjetra, pojava tube, njemu se pojavljuju este, wlo jasne virge.
- oborine: vig pljuskovi kie, snijega, prehladne kie, solike, sutua (sugradica) i tue,
- napomena: Cumulonimbus je najzraajniji oblak koji se pojavljuje u atmosferi, goleme je Podvste oblaka (varieties; Unterart) imaju imena prema latinskim
nazivima. Pod-
vste oblaka (laatice) jesu: intortus (in), vertebratus (vej,
energije (procjene: nekoliko atomskih bombi) i uzronik nogih pocesa. undulaas 1^1, ,oitot r-6j,
1t), pertu is pil i
(la), dupticaas (du), translucidus
"p"ia.Evo i nj
lacun9sus
Vrste oblaka (species; Art) imaju imena pema latinskim azivima. Vrste oblaka (s hova kraeg opisa:
katicama) jesv fibraas (lb), uncinus (unc), spissatus (spi), castellanus (cas),floccus (flo), intortus (in) - (zamen); Cirrus ija su vlakna wlo nepravilno povijena
i esto isprepletena
stratiformis (st), nebulosus (neb), lenticularis (Ien),fractus (fra), humilis (htm), mediocris na vrlo udan nain,
(me),congesfus (con), calvus (cal) i capillatus (cap). Evo i njhovih kraih opisa: vertebratus (ve) - (laaljenica); oblaci iji su elementi tako poredani
da lihov izgled pod-
ibratus (ib) - (vlaknast); odijeljeni oblaci ili tanke oblane koprene, sastavljene od gotovo sje a na kra|encu,rebra ili kostur ribe (i),
ravnih vlakana, vie-me nepravilno savijenih, koja ne zawavaju lcukicama ili pahu- undulatus (un) - (valov valoviti oblaci u krpama, pokrivaima
ili sevima. Valovitost
ljicama (pojavljuju se uz Ci, Cs), u dosta jednoliku oblanom sloJu, ili oblacima sust"u1;eoio o
i-'^:-:-:9i'j elemenata,
uncinus (unc) - (lokast); Cimrs esto u obliku zarczkoji prema gore zawava kukicom KoJl su spoJeru rli ne. Pokatkad se vidi dvostruki sustav valovitosti (cc,
cs, Ac, As, sc, st),
ili pahuljicom iji gomji dio nema oblik zaokuenihboja, radiatus (a) - (zrakast); oblaci koji se pojavljuju u irokim p.dl"i.o
p*ga ili su po-
spissatus (sp) - (zgusnut); Cimrs ija je optika debljina dovoljno velika da izgleda sivkast redani u paalelne pruge koje zbog djelovanj
ierspektive guu:'L" se zuliavaiu
kad se nalazi prema Suncu,

172 1'ti
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

prema jednoj toki obzora. ili, kad pruge prelaze preko cijelog neba, prema dvjema sup-
Erstrechlng) (tablica l0.4). Altostratus se obino nalazi meusrednjim oblacim ali esto
rofuim tokama obzora, koje se zovu ,,toke zraenja" (Ci, Ac, As, Sc, Cu),
ie meuvisokima. Nimbostratus se pojavljuje u skupini srednjih oblaka, ali se javlja i
lacunosus (la) - (rupast); oblaci u krpama, pokivaima ili slojevima, openito dosta tan]|,
neuniskim i visokim oblacima. oblaci Cumulus i Cumulonimbus imaju podnicu meu
a odlikuju se vie-manje pravilno poredanim zaokuenim rupama' od kojih mnoge imaju
niskim oblacim ali se proteu looz srednje i visoke. Visine na kojima se nalaze oblaci
ovise o zenrljopisnoj irini i s njezinim poveanjem su sve nie. U toplo doba godine
upave obode. oblani elementi i svijetle rupe esto su tako poredani da im izgled podsjea
na mreu ili pelinje sae (Cc, Ac, rijetko Sc),
podnice oblaka su redovito na veim, a u hladno na manjim visinama.
duplicatus (du) - (udvostruen); oblaci u krpama, pokrivaima ili slojevima poredani jedni
iznad drugih na malim udaljenostima i katkad su djelomino spojeni (Ci, Cs, Ac, As, Sc), Tablica 10.4. Podjela oblaka po visini
tanslucidus (tr) - (proziran); oblaci u prostranoj krpi, pokivau ili sloju, iji je najvei
dio dovoljno proziran da se kroz njega nasluuje poloaj Sunca ili Mjesec (ec, i, sc, s,
Kat
Polarna Umjerene Topska Rodovi
perlucidus (pe) - (prolazan); oblaci u prostranoj i, pokivau ili sloju s otrim, ali kat- oodruia iine oodruia oblaka
kad vrlo malim pukotinama izmeunjegovih elemenata. Te pukotine omoguuju da se vidi
Visoki 3-8km 5-13km 6-18km Ci. Cc. Cs
Sunce, Mjesec, plavo nebo ili oblaci koji se nalaze iznad (Ac,'Sc),
opacus (op) - (nepoziran); oblaci u prostranoj krpi, pokrivau ili sloju, iji je najve i dio
Srednii 2-4km 2- 7km 2- 8km Ac, As, Ns
-- Niski 0-2km 0- 21an 0 - 2lor Sc. St
dovoljno neproziran da potpuno zaklanja Sunce ili Mjesec (Ac, As, Sc SQ.
Usoravni razvitak 0-8km 0-13km 0-18km Cu, Cb
Dodatna obiljeja-odlike i priduenioblaci (supptementaryfeatures and accessory
Prema postanku oblaci se dijele na konvekcijske, slojevite i valne (planinske).
clouds; Sondernformen und Begleitwotken) dobili su imena prema latinskim nazivim'
Dopunska imena (s katicama) jess,: incus (ic), mamma (mam), virga (vi), praecipitatio
Konvekcijski ob|aci (convective clouds; Konvektionswolken) nastaju dizanjem lak
(pr), arcus (ac), uba (tub); pidrueni s' pileus (qlil), velum (ve\1 pannui (pan). Evo (toplijeg i vlanijeg) zaka u odnosu prema okolnom zaku, tj. nastaju konvekcijom u
i uvjetima labilne atmosfere. To je oblak Cumulus, a kod inazito jakih konvekcija nastaje
opisa:
incus (inc) - (nakovanj); gomji dio kumulonimbusa razvuen u obliku nakovnja, glatka Cumulonimbus (slika 5.6). Uspravne bzine su inaee,te iznose l do 5 s, akatkada
doseu i deseterostuku wijednost.
vlaknastog ili prugastog izgleda,
mamma (mam) - (dojke); visei izboji na donjoj povrini jednog oblaka koji imaju izgled
Sevti oblaci (lryered clouds; Schichtwolken) nastaju zbog nepravilnih uspravnih
gibanja nakakao posljedica hbulencije u razmjerno tankom sloju atmosfere. To su oblaci
dojki (Ci, Cc, Ac, As, Sc, Cb),
Statocumulus i Stratus. Nadalje, nastaju zbog pravilnog i laganog dizaja zraka iznad vrlo
virga (vir) - (ogranak); uspravni ili kosi tragovi pada oborine koji se sputaju od pod_
nice oblaka, a ne dopiru do Zemljine povrine (Cc, Ac, As, Ns, Sc, Cu, Cb),
velikih povrina ili na frontalnim plohama. To su jo oblaci Cinostratus, Altostratus,
Nimbostratus. Uspravne brzine su malene, od 0.001 do 0.1 m/s.
praecipitatio (pra) - (oborina); oborine (kia, osulja, snijeg, sutua (sugradica), fua itd.)
padaju iz oblaka i doseu do Zemljine povrine (As, Ns, Sc, St, Cu, Cb),
Valn oblaci (wave clouds; Iellenwolken) nastaju na vodoravnim granicama fiki
razliitih zranih masa (razne gustoe) i na donjoj granici visinskih inverzijskih slojeva. Ti
arcus (arc) - (luk); gusti, vodoravni valjak s vie-manje upavim rubovima koji se nalazi
oblaci Qeastog oblika) nastaju na uzlaziom dijelu valnog poremeaj dok se na silaznom
ispred donjeg dijela izvjeenih oblaka; velik ima izgled prateeg tarnnog luka (Cb, rjee
dijelu vala rasplinjavaju ili ih ak nema. Uspravne brzine se nalaze u irem podrujq mogu
cu),
biti malene (0.0l-0.1 s) i azmjemo velike (l-5 rl.
tuba (tub) - (cijev); oblani stup ili okrenuta oblana ljevkasta kupa koja z|aziizpodnice
Planinsk (orogenetski) oblaci (orographic clouds; orographische Wolken) asu
oblaka; upozorava na vie ili me jak vrtlog vjetra u oblanoj masi (Cb, rjeCu),
dizanjem aaka pn pnjelazu aane struje preko orografske prepreke, a esto se razlikuju od
pileus (pil) - (kapa); oblak pratitelj sa slabim vodoravnim prostiranjem u obliku kape ili
uobiajenih oblika svih rodova- Pripadaju najeemeuoblake Altocumulus, Sta-
kapuljae; pojavljuje se iznad vrha kumulusnog oblaka ili je spojen s njegovim gornjim
tocumulus i Cumulus. Ti oblaci mogu nastati ili u razini vrha prepreke, ili nad njo ili
dijelom koji ga esto probija. Cesto se javlja i vie pileusa j edaniznaddrugog
1cu, u), ispod nje. oko usamljenih brda imaju esto oblik ogrlice oko brda ili kape koja pokriva v .
velum (vel) - (edro); oblana koprenasta pratilja s velikim vodoravnim prostiranjem, koja
Nailaskom vlane z.rane struje na izdueuprepreku nastaju oblaci u obliku zida (fensh
se nalazi neto iznad vrha jednog ili vie kumulusnih oblaka ili je spojena s njihovim
zid; toka 8.2), a pojavljuju se i oblaci u obliku lee u pravilnim azacima (valni oblaci).
gornjim dijelovima, koji je esto probijaju (Cu, Cb),
Posebne vrste oblaka. Dosadanja razmafuanja obuhvatila su oblake u troposferi. TeIr
pannus (pan) - (krpa); upave krpe koje se' inei katkad neprekidan sloj, javljaju ispod
iztzetno neki visoki oblaci mogu ulaziti u donje dijelove stratosfere. Oblaci se katkad po-
drugog oblaka s kojim mogu biti spojene (As, Ns, Cu, Cb).
javljuju u shatosfei (sedefasti oblaci) ili ak u mezosferi (noni svijetleci oblaci). U posd>
ne oblake ukljuuju se kondenzacijski tragovi, oblaci poara i vulkanskih erupcija'
Pema visini oblaci se rantavaju na visoke (high ctouds; hohe /olken), sednje
Sline nakupine kapljica i kutih estica koje oblikom nalikuju na oblake nastaju u
(middle clouds; mittelhohe |olken) i niske (low clouds; tiefe olken)kojima se mogu
svezi s velikim eksplozijam iznad velikih vodopada i kao posljedica ljudske djelahosti.
pridodati i oblaci uspravnog razvitka (vertical extent clouds; olken-mit vertikaler

t74 t75
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
o zacijsklmtragovima moe se javiti balo'arazito istih boja.
o
l4
o
llinbostratus
'-c
g
L oblac vulkanskih erupcja slie na jako razvjene kumulusne oblake s izbojima koji
Ska l0.l. Shematski prikaz rodova oblaka s pripadnim visinama
Na slici 10.1 prikazani su shematski oblici rodova oblaka s pripadnim visinama
kojima se nalaze, a njihove fotografije su u prilogu 9.
Sedefasti ob|aci (nacreous clouds; Perlmuterwolken) su u stratosferi na visinama iz-
meu2 i 30 km (gomja granica hladnog dijela stratosfee), nalikuju ciusima, ciroku-
mulusima ili altokumulusima u obliku lea. Svojstveno im je iaazito svjetlucanje, a boje su
sedefa. Javljaju se kad je sunce koje ih obasjava ispod obzora. Malokad se vide i samo u
nekim podrujima (zimi u sjevemoj Europi i nad Aljaskom). Sastavljeni su od prehladnih
kapljica i kuglastih estica leda.
Svijetlei non oblaci (srebnasti oblaci) (noctilucent clouds; leuchtende Nacht-
wolken) su u mezosferi od 75 do 90 km, nalikuju cirusima i ciostrafusima. Boja im koleba
od zlatne ili crvenosmeeblizu obzora do plavobijele ili sivoplave (srebme), povremeno i
crvenoljubiaste kad su vie iznad obzoa, a uoavaju se na tamnoj pozadini nonog neba.
Pojavljuju se malokad (ljeti) obino izmeu 50 i 75 oN te 40 i 60 oS, kada je Sunce ispod
obzora i obasjava ih. vjerojatno su sastavljeni od ledenih kristala, vulkanskog pepela i
meteoritske praine.
Kondenzacijski tragovi iza zakoplova (condensation trails; Kondensstreifen) naku-
pine su kapljica ili kutih estica koje oblikom nalikuju na oblake, a nastali su ukap-
ljivanjem (depozicijom) ispunih plinova motora zrakoplova, na vrhovima kila ili vrho-
vima elisa klipnih motora u vrtlozima zaka. Tada je atmosfera na visini letenja dovoljno
hladna (-40 do -50 'C) i vlana. Tragovi izgledaju kao sjajno bijele pruge, no poslije nekog
vremena se ispupe sredinom nadolje. ienjemse esto pretvaraju u velike pamuaste ili
vlaknaste e koje slie cirusima ili ama cirokumulusa ili cirostratusa. Tragovi mogu
biti pozitivni ili negativni, tj. u prvom sluaju se stvara oblak (viak vodene pare), a u dru-
gom tanki slojevi oblaka izgledaju kao prerezani (zatopljenje okoline oblanih elemenata).
176
ovisno o stanjima u atmosferi takvi oblani tragovi mogu brzo iezrutiili se zadrati vie
sati (ako ima cirusa i cirostratusa), ak i poomau ienju oblanog sloja. Glavni initelj
sffaranja kondenzacijskih tragova jest ohlaivanjeplinova koje izbacuje aakoplo'ni motor
ikoji, zbog zgaranja pogonskog goriv sadre velike koliine vodne pae. U konden-
Oblaci poara nastali izgaranjem uma ili nafte i sl. mogu dobiti izgled gustih, tam_
nih i pupajuih oblak koji slie na jako razvjene konvekcijske oblake, od kojih se
azlikuju brzinom razlitka i tamnom bojom. Proizvodi izgaranja (uma ili velikih paljevina
tropskog iblja) mogu biti odneseni vje om na velike daljine od mjesta nastanka. Tada
dobivaju izgled tankih koprena stratusnog oblika, svojstvene boje, od kojih Sunce i esec
dobivaju katkad plaviastu boju. Ponekad se razvitkom jakoga konvekcijskog oblaka moe
pojaviti kini pljusak.
bzo rasfu. Mogu se rairiti na velikoj visini polaivajui velika podruja; nebo ima
svojstvenu tamnu boju koja se moe odati nekoliko tjedana. ovi se oblaci sastoje naj-
veim dijelom od estica praine ili drugih kfutih estica raznih veliina. Pojedini dijelovi
oblaka mogu biti gotovo iskljuivo od kapljica vode, a katkad mogu dati i oborine.
10.4. Naoblaka i podnica oblaka
na
Koliina oblaka koja polciva nebo zove se naoblaka (cloudnes; Bew lkung). Nao-
blaka s procjenjuje u dijelovima neba zaklonjenim oblacima i ta koliina se izraava u
osminama ili desetinama neba. Tako je pouno vedro prikazano s 0, a potpuno oblano s
8/8 odnosno l0/l0. Pri odeivanjurazdiobe naoblake govori se o vedrom danu kada je
naoblaka < 2l8 ( 2.5110), onosnoo oblanom danu kada je naoblaka > 6/8 ( 7 .5/10).
Svojstvenost razdiobe naoblake zaeko mjesto pokazuje da openito prevladava vedro ili
oblano vrijeme, tj. malokad je naoblaka oko polovice svoje wijednosti, premda je srea
naoblaka oko te wijednosti.
Podnica oblaka (cloud base; Wolkenh he) donja je granica oblaka koja je vana u
meteorolokim procesima ili u neposrednoj primjeni (zakoplovstvo)' U nekim sluajevima
dovoljno je otro odeena,dokju je u drugima teko odrediti' To su uvjeti kad podnica
ima velike promjene po visini, odnosno kadje izrazito rasplinuta. Promjene podnice oblaka
(niskih) su znatne, po visini 50-100 m na malim vodoravnim udaljenostima od 500 m i u
malim razdobljima od 10-20 minuta. Gustoa oblak odnosno vidljivost u oblaku, bilo u
vodofavnom ili u uspravnom sqieru, jako je promjenljiva te se slino tome mijenja i visina
podnice (slika l0.2). Raspon kolebanja ponivei je ljeti nego zimi.
Najnie podnice niskih slojastih oblaka nastaju kad slab vjetar u razmjerno toplom i
vlanom zraku pue iznad hladne podloge. Takoer,najnie ponicesu u svezi s frontama
kad se u podruju oborina esto javljaju rastrgani i upavi oblaci (St fra). Podnica oblaka
(prije svega se odnosi na niske oblake) najn1a je u jutanjim satima, odnosno zimi (tada su
i temperature najnie). Podnica oblaka uspravnogazv1tka obino s podudaa s konden-
zacijskom razinom, dok s kod ostalih oblaka nalazi neto iznad ove razine.
r7'l
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Slka l0.2. Podnica oblaka
i njezine promjene s udaljenou n
L0.5. Dnevni i godinji hod naoblake podnice oblaka
Postoje dva osnovna tipa naoblake: stratonaoblaka - statiki tip, g-dje su prevla-
davajui slojasti (stratifomni) obtaci, koji zastiru cijelo nebo i dugo se adravaju te
kumulonaoblaka - dinamiki t, gdje prevladavaju gudast (kumuliformn) oblaci,
koji ne zastiru cijelo nebo.
Neka svojstva naoblake su rVulnna. Tako je sijanje Sunca (osunavanje) ovisno o
naoblaci, tj. to vie naoblake, to manje osunavanja i obratno. Slino je za ekstremne
temperature: to manje naoblake, to su tempefature ekstremnije. Meutim, odnos naoblake i
oborina nije tako jednostavan. U sluaju statikog tipa naoblake njezino poveanje ne
donosi odgovarajue poveanje oborina (oblaci su presiromani vodom za dovoljnoobo-
rina). Pri dinamikom tipu okolnosti su jednostavnije: to vie oblaka, to se moe oekivati
vie oborina.
U dnevnom hodu naoblake postoje statkii dinamkitipovi naoblake. Statiki tip
(stratiformni oblaci) pojavljuje se uglallomiznad kopna, ima najveu naoblaku u jutaiim
satima, a najmanja je poslijepodne ili predveer. Dinamiki tip
ftumuliformni obiaci) ima
najveu naoblaku tijekom poslijepodneva, a najmanja je nou ili ujutro. Iznad oceana po-
stoji obratan dnevni hod kumuliformne naoblake: oblaci se najee javljaju nou. Pojv-
ljuju se i kombinacije obaju tipov tako da na istom mjestu u razliito dba godine mogu
vladati azl1iti tovi dnevnog hoda. Tako je u umjerenim irinama zimi statiki tip, a ljJti
dinamiki.
Dnevni hod naoblake prikazan na slici 10.3 pokazuje za toplo i hladno doba godine
naoblaku koje ima mnogo vie u zimskim mjesecima. Zimi ujuto ima vie .'uobl"k
,
uglavnom slojevite, nego potkaj dma, a ljeti je slabo inaeno poveanje naoblake u posli-
jepodnevnim satima zbog konvekcije.
178
OBLACI
sije ,anj
spanj
t8 ?s ??. 2{
Slka 10.3. Dnevni hod naoblake (I/l0) Zagreb - Gri (l931-1960)
I u godinjem hodu naoblake pose statkii dinamiki tpovi naoblake. U stat
kom tipu' koji prevladava u unutranjosti kontinenata, najvie naoblake ima zimi i ne
podudara se s najveom oborinom, jer vee oborine padaju u manje oblanom dobu godine,
ljeti (slika 10.4). Zimska naoblaka je ovdje stratiformna te nastaje drugim procesima nego
ljetne oborine, koje se pojavluju iz kumuliformnih oblaka. U godinjem hodu dinamiki tip
pokazuje paralelnost s oborinama, tj. najvea oborina je za najjae naoblake. U ovom
sluaju isti atmosferski procesi uzrokuju i najvie naoblake i najvee oborine. Dinamiki tip
je u monsunskom @aleki istok), mediteanskom i tropskom podruju. Moe nastupiti i
mjeoviti tip koji se obino pojavljuje iznad oceana u viim zemljopisnim iinama.
tg
I
6,
I
T.
Ska 10.4. Godinji hod naoblake (l/l0\ Zagreb - Gri (l93l-1960)
Dnevni, odnosno godinji hod podnce oblaka visina manjih od 90 m iskazan u
estinama (%) u vremenskim uvjetima kada je nebo prekriveno s vie od' 4/8, dan je u
tablici 10.5. Naoblaka s polrivenou neba najnieg sloja vie od 4l8 zove se stropnca
(ceiling; Haupt-Wolkenuntergrenze). Uoljivo je da je podnica oblaka (to se prije svega
odnosi na niske oblake) ajntazimi u jutamjim satima (kaasu i temperature najnie).
Tada se vjerojatnost da e podnica oblaka biti iaod 90 m pribtiva wijednosti od'2O%o,
zaraz|iku od ljetnih poslijepodnevnih sati kada praktiki nema tako niske naoblake.
179
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
OBLACI

Tablca 10.5. estine (%) podnice oblaka (naoblaka> 4l8)manje od 90 m,

Tablica 10.6. Sednje vrijednosti naoblake na Zemlji (desetine)
Zageb - Pleso (l966-l975)
Podruja More Kopno Zemlia Podruia More Kopno Zemlia
Mieseci g0 0N
Sati
x 90 6.3
I il m. IV V. u. vII. VUI X. XI XII 80 70'N 7.0 6.3 6.6
0t t7.7 6.7 1.0 0.3 0 0 0 0 1.7 6.1 11.0
'l<')
70 60
0N
7.2 6.2 6.3
02 t7.1 8.7 1.7 0.3 0 0 0.3 0 2.7 7.9 10.7 o./
13.9 60 50 "N 6.0 6.2
03 t7.t 7.9 t.7 t.0 0.3 0.3 0.6 0.6 4.4 7.2 t3.4 t5.2 50 40
0N
6.6 5.0 5.6 N polutka 5.59 4.82 5.18
04 16.5 9.2 1.9 1.0 0.3 2.0 0.6 1.6 6.3 10.6 1'0 30'N
16.8 40 5.2 4.0 4.5
U5 17.7 t0.2 1a 0.7 1.9 1.6 2.9 10.1 13.6 13.7 17.s 30 20'N 4.9 3.4 4.1
06 t8.4 t0.2 -r,.+ 0.7 2.3 2.0 2.9 3.2 15.2 18.3 16.7 15.9 20 l0'N 5.3 4.0 4.7
07 18.7 11.0 1.9 1.3 1.9 0 2.6 5.5 18.7 19.4 16.3 11 00'N
10 5.3 5.2 5.3
08 19.8 t2.6 3.8 0.3 1.0 0 0.6 4.2 t8.2 19.4 r7.0 t7.5 0s
00 10 5.0 5.6 5.2
09 18.4 9.8 I- 0.3 0 0 0 0.6 t9.7 20's
13. I 16.5 I O.5 10 4.9 4.6 4.8
l0 ts.8 8.9 1.3 0 0 0 0 0 5.0 11.3 I J.J 12.9 20 30's 5.3 3.8 4.8
1l 11.9 5.9 0 0 0 0 0 0 0.3 4.7 10.3 IL.J 30 40's 5.7 4.8 5.4
t2 t0.2 4.3 0 0 0 0 0 0 0 2.5 8.3 10.0 40 50 "s 6.7 5.8 6.6 S polutka 5.97 4.89 5.7t
13 9.7 2.8 0 0 0 0 0 0 0 1.9 7.0 7.7 50 60's 7.2 7.0 7.2
t4 7.8 2.4 0 0 0 0 0 0 0 1.1 6.0 7.1 60 70's 7.6
15 8.9 1.6 0 0 0 0 0 0 0 l.l 4.0 7.4 70 80's 6.4
16 7.7 2.5 0 0 0 0 0 0 0 90's
1.9 4.3 10.0 80 cijela
II 8.5 1.2 0 0 0 0 0 0 0 2.2 5.0 10.0 Zemlia 5.83 4.85 5.44
t8 9.9 3.1 0 0 0 0 0 0 0 2.2 5.3 l 1.3
19 10.6 3.2 0 0 0 0 0 0 3.2
0 6.0 10.3 Crte koje spajaju mjesta iste sednje naoblakejesu izonefe' Pokazuju openito pove-
20 1 1.3 3.5 0 0.3 0 0 0 0 0 3-Z 141
7.3 IL.J anu naoblaku u viim zemljopisnim irinam iznad mora i vrhova planina. Tako su naj-
21 13.4 J.f 0 0 0 0 tl.7
0 0 0 3.2 o.J oblanija mjesta Sosnovec (Sibir, 66.5 'N 44.7 "E) uz naoblaku od 88%, odnosno Ben
22 14.8 4.6 0 0 0 0 0 0 0 3.9 6.7 13.5 Nevis (Velika Britanij 56.8 "N 5'l 'w) 84Yo, oksu najvedrija mjesta na Zemlji Aswan
z3 t6.l 5.5 0 0 0 0 0 0 0.3 6.1 8.0 13. (Egipat, 24.0 'N 32.9 "E) s koliinom naoblake od 5%, odnosno oaza Dahkla (Egipat, 25.5
24 L7.5 5.1 0.3 0 0.3 0 0 0 0.7 6.5 9.3 14.3 "N 29.0 "E) sa6%o.

10.6. Razdioba naoblake na Zemljnoj poYrin

Razdioba naoblake na Zemljinije jednolika. Ima vedrijih i oblanijih podruja. Prem-
da sedia vrijednost nije ajsretniji pokazatelj za jedno mjesto, 3er peenitoprevladava
vedo ili oblano wijeme, ipak se moe uoiti da je naoblak nao..-^i*u gotovo
u svim
pojasevima vea nego nad kopnom. Posljedica toga je vea prosjena naobuka
na junoj
polutki nego na sjevernoj (tablica 10.6).
_ N1jvea naoblaka je u visokim zemljopisnim irinama gdje je hladno' Premda je zak
zbog niih temperatua kotiinski siomaniji vodenom paro oudi. preteno sojeviti
'u naobtakanalazi
(statifomni) obtaci, koji zastiru cijelo nebo i dugo se adravaju. Manja
se u-ekvatorskom podruju. Tu je zrak topliji i bogatiji vodenmparom te prevladavaju
gudasti (kumuliformn) oblaci, koji ne zastiu cijelo nebo. Ipak najmanja naoblaka je u
supbopskim kajevima gdje posi sputanj e zaka, to onemoguuj. tu*uni. oblaka.

180
181
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
11. OBORINE
Oborine (engleski: precipitation; njemaki: Niederschlag) su skupine vodenih estica
u tekuem ili krutom stanju koje padaju z oblaka na Zemljinu povrinu ili se iz zrakataloe
na tlu i predmetima. Zajedno s esticama koje padajui iz oblaka ne dopiru do Zemljine
povrine (virga)' koje su rasprene u atmosferi (magla) ili vjetrom uzdignute sa Zemljine
povrine (snjena vijavica, morski dim, pijavica), oborine ine skupinu atmosferskih pojava
- hidrometeore.
11.1. Postanak oborina
oblaci se u atmosferi pojavljuju
u podruju pozitivnih i negativnih temperatura, to je
oito vano za sastav oblaka. Kao to je ve spomenuto, oblaci su vidljive nakupine
kapljica vode (vodeni oblaci), pa e takvi oblaci posati u podruju pozitivnih tempe_
ratura' Pri izrazito niskim negativnim temperaturama (manje od -l5 do -20 .C) pose
oblaci sastavljeni od ledenih kistala (ledeni oblaci), a izmeutoga je mjeavina kapljica
vode i ledenih kristala (mijeani oblaci)' Ta razdioba estica (tekue i krute) oito e
djelovati na procese postanka oborina, emu se mora pridodati visina izoterme od 0 oC
iznad Zemljine povrine. U umjerenim i viim zemljopisnim irinama samo su niski i neki
od srednjih oblaka vodeni. U tropskim podrujima su vodeni oblaci mnogo deblji'
oblane estice nakon postanka rastu od vrlo malih veliina (0.l do 10 pm) te obino
dosegnu veliinu od 20 pm do izuzetno l00 pm. Dalje obino ne rasfu jer u oblaku
ponestanu dovoljne koliine vodene pae' Stoga se pitamo kako nastaju krupne oborine
veliina nekoliko milimeara do nekoliko centimetara (kia' zrnca leda, tua). Kapljice i
kristali zbog malih veliina iteina padaju malim btzinama od 0.05 do 20 cm/s, te irzanosi
vjetar, a uzlazne struje im usporavaju padanje ili ih diu. Ako pri tome ispadnu iz oblaka, u
podruje vie temperature i nezasienog ztaka mogu ispariti i ne doprijeti do Zemljine
povrine (virga).
Postoji vie procesa koji omoguuju nastajanje kupnijih oblanih estcakoje mogu
prerasti u oborine:
Predestilacija vodene pae s toplh kapljca na hladne. Prema znaajnim promje-
nama temperatura zraka u uspravnom i vodoravnom smjeru pojedini dijelovi oblaka i njima
pripadajue estice imaju razne temperature. Ako su dvije kapljice vode istih veliina a
raznih temperatura u neposrednoj blizini, nastupa isparavanje vode s toplije i ukapljivanje
vodene pare na hladnijoj kapljici, zbog veeg zasienog tlaka vodene pare na toplijoj kap_
ljici (slika I l.l a).
Predestilacija vodene pare s manjih kapljica na vee. Tlak zasiene vodene pare
nad malim kapljicama vei je nego iznad kupnih' pa su takvi oblaci koloidno labilni. Zato
nastupa isparavanje s manjih kapljica i ukapljivanje na veim kapljicama. Tako sitne kap-
ljice nestaju, a rastu vee.
182
OBORINE
.)a
tr>tz
et>e2 l'.--B Q
BY-
'.!
r\"""; ':'
"j---. h (
\_,i w Q]i]
t =. tz {' "*T
et>ez
+++suja
ll
uzlazna
T
Stka t 1. l. Procesi postanka veih oborinskih elemenata
Pedestilacja vodene pare s kapljica na ledene kistale. Tlak zasiene vodene pare
pri istd temperaturi je nad ledom nii nego nad vodom; takav oblak je koloidno labilan i
edeni kristali rastu na raun kapljica. Kapljice vode isparavaju, a vodena para se oblae
(depozicija) na ledenim laistalima. To je vaan proces jer i malo kristala u okolici s pre-
hladnim kapljicama uzrokuje stvaranje zia,ajnth oborina (slika 1l.l b).
Pivlaenjeestcasupotnhelektrinih naboja. Vrlo male oblane kapljice, od-
nosno kistali razliitih elektinih naboja meusobno se privlae, te spajaju.
Sraivanje (koalescencija) je spajanje malih estica ftapljica vode) pribtino istih
veliina (slika 1l.l c) uzrokovano njihovim laganim dodirivanjem (titranjem). openito,
oborine nastaju procesima sraivanja ftoalescencije) u toplim oblacima i djelovanjem
ledenih kristala u oblacima s temperaturama niim od 0 'C. Zbog sraiva oblaci koji
sadre velike kapljice nestabilniji su i iz njih lake nastaju oborine nego iz oblaka koji sad-
e istu koliinu vode, ali s manjim kapljicama.
Zgruavanje (koagulacija) u koloidnom sustavu (oblak) jest meusobno spajanje
malih estica i stvaranje veih. To spajaqje moe biti ishod privlaenja estica suprotnih
elektrinih naboja ili kao posljedica sudaranja (kolzje). Vee kaplice vode zbog vee
mase padaju beod manjih kapljic pa se meusobnosudaraju i spajaju, te veejo vie
narasfu (slika tl.l e). Uzlama struja zraka djeluje kao fi|tn, ao njoj ovisi koje e estice
ostati u oblaku, a koje e jega ispasti u obliku oborine. Kapljice vode u oblaku padaju
bre od ledenih kristal pa se i oni musobno sudaraju i spajaju (tablica 1t.l).
Kapljice vode polumjera veeg od 100 gm (0.1 mm) dre se ve kinim kaplj
camalkapima. Kine kapi ne rastu neogranieno. Najvei m je promjer oko 5 mm. Mogue
vee kapi raspadaju se zbog oora zrak a to razbijaqie dovodi do lananog djelovanja u
stvaru kinih kapi. Lanano djelovanje nastupa i kad se mali djeti i ledenih kistala ili
smrznute kapljice odvajaju od glavne mase kristala.
, Ledeni kristali koji su malo narasli ispadaju iz svoje okolice, te se mogu sudarati s
kapljicama vode. stoga nastaju kristati injastog oblika - injenje (riming; Bereifen). Kad ove
183
 oPCA PoMoRsKA METEoRoLoGJA
OBORINE

nakupine kistala douu s.deve zraka s viom

tempeaturom, nastaju snjene
vlUvllv pahulje'
temperaturama viim od0'C pahulje se tope te nast;u kine \ se takvi elementi dovoljno dugo u oblaku, pogotovo blizu temperatua 0 "C, nastat
k'up-*""
pahulje. Ako je smzavaie spoo, dio vod e se razliti po kristalu, te e r!e-
Tablica l l.l. Brzine padanja oblanih i oboinskh postupnim smzavanjem nastati sloj prozirnog il poluprozimog leda, a cijela estica
estica
va priblino kuglast oblik. Takvo ustrojstvo ima sutua (sugadica). Mogui su i kom-
i pocesi te nastaju naizmjence bijeli i prozirni slojevi, nastaje tua.
Kapliica
)borine uz tlo. Rosa nastaje ukapljivanjem vodene pae, a mraz depozicijom na tlu
uz tlo pri temperafuri nioj od 0 oC, to se dogaa nou hlaenjemtla ili
pa se od njih ohladi i okolni zrak. U oblanim noima ti suprocesi slabiji ili ak
rbse odnosno mraza. Postanku ose ili naza:uz vedro vrijeme pogoduje wlo slab
koji mijea tanki sloj zraka neposredno tz tlo, te se vee koliine zraka mogu ohladiti
u dodir s podlogom. Jai vjear zbog poveanog mijea ztaka e pogoduje
lu ros lu maza.
se oblak nalazi vrlo nisko zahvaaju i predmete uz tlo, moe dati oborinu na
Piraivanje (akeacja) se dogaa im predmetima u obliku smrznutih kapljica, a. U mimom aaku to nakuplje je
meusobnim sudaranjem i hvatanjem inalazi se sa svih stranapredmeta (granice, ice), dok se u zranoj struji inje gomila
kristala koji sve vie rastu i ledenih
p..;"*;"r;il pahulje (slika I l. l d).
'o!u meousobo
Nakupljanje (agregacija) sttani odakle vjetar donosi kapljice.
1e .ua*un;" i hvatanje kapljickapi vode
ledenim-esticama koje iu'tu i p'"lu'" u-Jece ledene elemente (tuu) na
'iri "is koji
U konvekcijskm oblacima, saorze v1se
tekue vode nego slojeviii oblaci, ledeni
kristali veinom rastu soajanjem *ilLi*_oulenim
opUi"a*a promjeia priblino 20 pm.
,,'., 1l.2. Vste oborina
Takvim procesom .,uu1i1nji
""ilil;i";;
etice o-luaua
grum"nuste estice, esto unjasta
l"a"nofk;J"* ;;""go
<lblika lrl:', oborina kao proizvod pretvaranja vodene pae ima raznih vrsta, tekuih i krutih, koje
il;ffi:j|T."J', '. 'u'to: kapilara
indaju u atmosferi ili su pale na Zemljinu powinu, odnosno koje su podignute vjetrom,
temperafu re,,***u'J.'j--J:i!Ji'.ffi .;*o;:B.; zatimata|oene na Zemljinoj povrini. ovo ukljuuje predmete na Zemljinoj povrini ili u
padanjem ledena estica s" *!,:1|;"t:i aaku. oborine su sastavni dio meteora (oka 13), odnosno meteori koji sadre vodu
-o" oiopiti u il'.
oblaku (visina vrhova preko o km) s jkom
.'iJil-l.il;* ionvekcijskom neovisno o agregatnom stanju jesu hidometeoi.
;;;;*strujom (veom od l0 m/s) i velikim
sadrajem tekue vode moe nasa
podnice do vrha i tako narasti u
zm" ilJ.
k"J. moe vie puta proputovati oblak
krupnu g*a"l."l
od Hidrometeori se mogu razvrstati na vie naina:
Iz visokih ledenh oblaka oborina"ne lebde u atmosferi:
; ;;. estice se nalaze llvrlo hladnom zraku
pare' te se ne mogu toliko pou"uti oblaci,
" u ; na Zemljinu
;"TrlJ"o*e '.l.p"l;. smanjuju vdljivost:
Iz vodenih oblaka oborine se mogu pojaviti magla (=) i sumaglica (=), ledena magla (=), maglauz vidljivo nebo (-), niska magla
u umjerenim i viim zemljopisnim iri-
nam. a gotovo edovno u'topskom poo*e:u. (=), magla u ama (-), dolinska magh (r),privjetrinska magla (*),
u umjerim l
gdje su mala mijeanja zrata "iii'-sj.i".*, u oblacima, - padaju iz atrnosfere na Zemljinu povrinu ili predmete na njoj ili u atmosferi:
rosulje' Kako su r1 topskim
1tratusj,
'"
;t;;" velike kapljic;
'"
,.;il;. imaju oblik kia (o), prehladna kia (rer,,), rosulja (r), prehlanarosulja (r,l), snijeg (x), zmati snijeg
o"fuT." sloja atmosfee s pozitivnim tem-
peraturama vodeni oblaci.mnogo "uogi"blj"g (*)' solika (x), ledene iglice (*), tua (r.), ledena zma (a), sutua - sugradica (a,),
obl3l, u u"iu"nffi;i1i""'""." .l,".u' kupnije u svezi su s vjetom:
:'::_|ljicekoje.dalje omoguau
*stu. stoia |o*iu.otilne i doivljavaju
rasprskavanje, te snjena vijavica (*), niska snjena vijavica (*), visoka snjena vijavica (*), morski dim
lanani rast mnogobroj'i' r*p',kapljica
i:iiiil::v;;iT:*j* i (q),
oborina najlake pada z*mijeana oblaka, jer
se tu javljaju svi osnovni procesi
- nataloeni su na Zemljinoj poviniili predmetima na njoj ili u atmosferi:
pogodni za postanak oborina' Prehladne amaglica (f), rosa (z), radijacijska rosa ( ^ ), advekcijska rosa ((), bijela rosa (_t), nraz
L"p|." .. s1nr1avaju .iontuno iii
ledenim esticama iveeinom) na
s koiima su se sudaile.-Pi"mu b."i;i;';;;;;i'.*)'.. ()), radijacijski mraz (-), advekcijski mraz (J), inje (V), meko inje (V), tvrdo rqie (Y),
razliite ledene estice: a snjenim us'."i"' nastaju bisti led (r.), poledica (rv), povrinski led (nv;,
i , l'"J.no* korom. Brzo smrvanje uzrokuje
da izmeu pojedinih zaleenih kapljica u svezi su s vtloenjem vjeta:
.,.:"-'.-u"nemolekule zraka. Zatosu estice
neprozirne odnosno bijere. oborine pijavica ()).
s takvim u.t.o.;.r jesu snijeg, zrnati snijeg
i sorika. opis svake od navedenih pojava hidrometeora navedenj u toki 13 - meteori.

t84
185
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
OBORINE

Tekue oborine su kapljice vode raznih veliina, to se ne moe

rei za krute oborine.
Njihovi oblici, veliine i unutamje ustrojsfuo bitno se razlikuju, te postoje mnoge
takvih oborina, ajedan primjer medunarodne podjele dan je
na slici ll.Z.
' ' podjele
11.3. Kolinaoboina njezin dnevn godnjihod

r$@ffi
Sinbot llaziv Tipi ni oblci si{bol laziv Tipini oblici
oborina kao meteoroloka pojava nas aje kao enlltat mnogih fizikih procesa koji

C oloice kupi asti

@Hffi ukljuuju praktino sve meteorloke elemente i pojave. oito je da oborine bez vodene

##
F+ pare i njeziih pretvorbi nema. Te su pretvorbe neposredno u svezi s ramim promjenama
I
stupii

tr W
ioplinske energije. Nadalje, promjene topline odnosno temperature neposredno djeluju na
* >O oromjene tlaka nak a ovaj izravije odreuje zrana strujanj koja pak na ra.ane naine
#-
zvjezdire nepraviloi
kristali

@ffi #{s@
o6.o ou postanak oblaka i oborina. Na taj nain, iako vrlo pojednostavljeno reeno, za_
stupii ffara se prirodni proces u atmosfer koji odreujevjeme u najopenitijem smislu.
solik Kad se govori o padanju oborin razlikuje se tri naina (akosti) padanja:
iglice ;a =ffi
}{ A ledena
ztna
-
-
sipee (estice oborine su vrlo sitne i padaju vrlo malom brzinom, skoro lebde),
umjerene (estice oborine su vidljive, a padaju uoljivom brzinom) i

a ffiS#BF - plj uskovite (shower; Schauer) oborine (velika jakost oborina).

postorni
denditi A tua I

) Svaka wsta oborina moe biti stalna ili s pekidima.

oborina koja je padala moe se izieriti. Koliina oborina je visina vodenog taloga
Slika I 1.2. Podjela tipova ledenih kistala i krurih oborina |mad ravne podloge pri Zemljinoj povrini, pri emu u sluaju tekuih oborina valja
U tablici 11-2 prikazani su rodovi oblaka i vrste oborina koje sprijeiti otjecanje vode. Pri padu krutih oborina takoer se mjeri visina talog npr.
Vidljivo je da jedino visoki oblaci ne daju oborine.
najeepadaju iz njih. snijega. Meutim, takva lauta oborina se otapa (nasi se sprijeiti isparavanje) te se mjeri
kao tekua oborina. Visina oborina se obino inaava u milimetima, to odgovara broju
litara vode na jedininoj powini (l m2). Mjerenja pokazuju da je koliina oborina veoma
Tablica I 1.2. Rodovi oblaka i pripadne vrste oborina
promjenljiv meteoroloki element. To je razlog vrlo guste meepostaja na kojima se mjere
koliine oborina. Za bolje prikazivanje oborinskih prilika u klimatologiji se abi prikaz
Cimrs (Ci) ne daje oborine
broja dana s oborinom odreenekoliine (uz napomenu da se slino radi i za druge
Cirrocumulus (Cc) ne daje oborine
meteoroloke elemente i pojave). Kao dan s oborinom uzima se onaj kad je izmjereno bar
Cinostratus (Cs) ne daje oborine
0.1 mm oborine. Jakost (intenzitet) oborina prikazuje koliinu oborine koja padne u
Altocumulus (Ac) pojava virga jedinici Wemena' op enito' p|usak oborine ima veliku jainu, te prelazi vrijednost 1
Altostratus (As) (o) snijeg (x) ili sutua (sugradica) (a)
Y"_gu.'i1 mmin. Izohjete su crte koje spajaju jesa iste koliine oborina.
Nimbostratus (Ns) jaka kia (o) ili snijeg (x), prehladna
tisa 1nv! uuea
(sugradica) (a)
Dnevn hod oborna ovisan je o mjesnim prilikama pa je stoga vrlo raznolik. Vano
Stratocumulus (Sc) virga, slaba kia (o), snijeg (x) ili solika (X) je istaknuti da su poacio oborinama iznad mora uglavnom vzai za priobalne postaje i
Straus (St) rosulja (r), snijeg (x), zrnari snijeg (*) otoke. Ipak postoje dva osnovna tipa dnevnog hoda oborina: kopneni, s najveim oborina-
Cumulus (Cu) veliki Cu daje ponekad kini pljusak (), tropski krajevi ma tijekom poslijepodneva, i morski, s najvecom oborinom tijekom no i ili ujutro. Tome je
Cumulonimbus (Cb) virga, pljuskovi kie (), snijega (), pehbne
kie (AJ), uzok razliit dnevni hod konvekcije nad kopnom i morem. Katkad iznad kopna ima
solike (X), sufue (sugradice) (a) i tu8e r) znatnih odstupanja u hodu oborina i pokazuje se pove anje oborina u jutamjim satima. To
i
su oborine niske naoblake magle, dok pojedina mjesta imaju znatnu oborinu kao
. Nav.edene pojave (simboli)
pojava mijeane oborine.
osnovne su i mogu se kombinirati kad se eli oznaiti posljedicu pojave rose. Dnevni hod openito ima izaen1je povecanje oborina u ljehro doba
Susnjeica (l)je istodobn padanje kie i snijega. godine.
Jaka oborinaje
pljusak (v) odnosno, tolnljg,-I'ini pljusak ('9), snjeni
zatim postoji snjeni pokriva (E) i
i,"'.L i;;nipljusak (), Primje dnevnog hoda oborine na kopnenom podujupikazarlje na slici l 1.3, iz koje
s no. se uoavaju ne samo razlike tijekomdan nego i tijekom pojedinih mjeseci. U hladno doba
godine nema velikih promjena koliine oborine za razl1ll od ljetloga, kada se uoava
njezino povee tijekom poslijepodneva.

186
t87
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA OBORINE

()
(n)'
'1
0q
?,?
2,8 tg
1.8
t,6
1,1
L,?
1,0
g,B
0,6
0,1
0,?
8,0
(h) j}: Ska 1l.4. Godinji hod oborine, Zagreb - Gri (193l-1960)
,'ri;*j1.
Slika 1 l.3. Dnevni hod oborine, Zagreb - Gri (l931-1960)
11.4. Razdioba oborina na Zemljinoj povrin
Godinji hod oborina ima nekoliko tipov koji ovise o opem atmosferskom
kuenju zraka l njezinoj promjeni tijekom gdin" u" posebnu
pojasa konvergencije, ciklonalnog i anticiklonhog djelvanja,
vanost unutartopskog :] Ima vie uzroka vrlo pronlenljive razdiobe oborina na Zemljinoj povrini na malim
zatm o utjeca;u razdiobe ivodoravnim udaljenostima, pri emu je oborina u tijesnoj svezi sa zanim stujanjima i
mora i kopna' orografskim preprekama i drugom. lno nuouo.
i ou.;" mogu uoiti pojavljuje se ondje gdje se vlani zak die. Razdioba oborine, slino kao i njezin hod, ovisi
osnovni tipovi hoda oborina: dinamiki i sttiki. Dinamiki '. je u oo_
tip na]naenrji ,o zemljopisnoj iini, opem atmosferskom krueqiu (posebno je maajaunutartropski
grafskim podrujima, a s.tatiki u unutranjosti kontinenata (najvie
nuolluL" je zimi, ali pojas konvergencije), ciklonalnom i anticiklonalnom djelovanju, zatimo utjecaju razdiobe
bez znaajeoboine; a kie ljeti od pljuskoa konvekcijske naoblake).
mora i kopna te planinskom kruenju.
Neki osnovni tipovi jesu:
', S poveanjem zemljopisne irine koliina oborina se smanjuje, ali to smanjenje nije
_ Ekvatorski tip (izmeu19
konvergencije, stoga :N i l0 "S) ima glavninu oborina u unutartropskom pojasu jelnoliko (tablica ll.3). Poveane kolineoborina jesu u podruju ciklona i hopskih
ima dva kina razdoblja (Sunce blizu zenita), a odijena
su s vie_ ciklona te imad mor a malo oborine je u visokim zemljopisnim irinama i podrujima
manje suhim azdobljima.
sputanja zaka te iarad kopn izuzimajui brda.
Tropski tip (nadovezuje se. na ekvatorski tip do 20' zemljopisne irine pojedinih
polutki) ima izraeno jedno oborina (nakbn prolaza sunu u
9u_.91i. koje nastupa Tablca 1 1 .3. Srednje godinje koliine oborina po zenljopisnim $irinama (nm)
ljeti. Suho razdoblje zimimoe biti vrlo izraeno. '.otuJ
Pustinjski tip (kopno izmeu.20o i 40' zemljopisne irine pojedine polutke)
praktino Poduia More Kopno Zemlja Podruia More Kopno Zemlla
gotovo i nema oborina j e je zrak izazito suh, prvladava.ju
spustn;a ,ryu, su kajevi 90 - 60'N 345 270 308
obino udaljeni od mora. ^ti 60 - 40'N 1256 501 844
Suptropski tip (polama strana suptropskog pojasa,
d. od 30. do 40o zemljopisne irine 40 - 20.N 993 631 848 N polutka t237 627 997
na zapadnoj strani kontinenata) imaoborinu fronialnog podrijetla
zimi. 20 - 00'N 1636 1093 1503
Kopneni tip (kopno.u- uerenim iinama) mna;vis" oborine
_. u toplom dijelu 00 - 20.s 1299 r3 l6 1303
godine, kad su najeaciklonalna i konvekcijska djelovanja.
N^j;;j; omo. su zimi, 20 - 40's 951 63r 895 S polutka 106s 757 1007
kad' je izraeastabilnost zraka i razmjema suhoa zraka.-ri
ektremi oborina mogu se 40 - 60's I 150 829 tt43
pojavljivati kao glavni i sporedni, to se vidi iz slike ll.4.
60 - 90's 423 '74 283 Zemlia I 139 670 1002
Morski tip (oceani i zapadne obale kontinenata u umjerenim irinama)
ima najvee
oborine poetkom zime, kad je more razerno toplo i velika
vlanost rrurr,to dovodi Najvie oborina tijekom godine ima u blizini ekvatoa, odnosno u tropskom podruju
do ciklonalnog djelovanja, osobito u blizini obah, ok su manje
otorine "1eti (unutarhopski pojas konvergencije), jer su ondje visoke temperature, jako ispaavanje i jaka
_ Monsunski tip (monsunska podruja - Daleki istok) najvie slii
kopnenom tipu umjerenih irina zimi. Najvie oboin im
trpsom tipu Ijeti i konvekcija (t000-3000 mq qjestimic uz visoke obale, otoke i planine 5000-l0000 mm).
najmanja je zimi uz vjetrove s kopna.
1et
'" "j;;;;" s mora' a Poveanjem zemljopisne irine koliina oboina se smanjuje (500-1000 mm). Ulaskom u
suptropski pojas, gdje prevladava sputanje zraka, dolazi se u podruje sporednog sma-
njenja oborina. Tu oboina ima malo (iznad mora uglavnom ispod 250 mm) ili ih praktiki i

188
189
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
nema (unutranjost kontinenata). Izuzecl su poduja monsunskih vjetrova, koji dopiru do
ovih irina, gdje oborine mogu biti izrazito velike (10000 mm). U umjerenim irinama
postoji sporedno poveanje oborina prvenstveno uzrokovano ciklonalnim i frontalnim
poremeajima. U ovim podrujima koliina oborina moe znatno kolebati: od gotovo
sunih podruja (300 mm, ponegdje ispod 50 mm) do izrazito vlanih, posebice planine uz
mora (2000-5000 mm). Najmanje oborina je u polamim podrujima (100 mm) jer je zrak
zbog niskih temperatura izazito siromaan vodenom parom. U ovom prikazu razdiobe
oborina sadrani su uinci razdiobe kopna i mora' oogalje i tipova strujanja (slika l 1.5).
Slika 11.5. Srednja godinja razdioba oborina na Zemljinoj povrini (mm),
(Bltithgen, 1966)
More je izvor vlage za atmosferu, te mase naka iznad' mora sadre vie vlage od onih
nad kopnom. Posljedica toga je poveanje oborina. ovi uinci su posebno ia.aeni pn
zranim stujanjima od mora prema kopnu (vie oborina) zarazli|lod zranog strujanja od
kopna prema moru (manje oborina).
Prema svom postanku oborine se mogu razvrstati u tri skupine: konvekcjske,
frontalne i planinske (oogenetske), premda su one u svakodnevici najeeu
kombinaciji. Konvekcijske i frontalne oborine vie su u svezi s odreenim meteorolokim
procesima, zarazliku od planinskih (orogenetskih), tj. onih unokovanih strujanjem vlanog
zaka l orografskom podruju. Razdioba oborina pokazuje njezinu povezanost s oro-
gafijom, te koliina oborina op enito raste s porastom visine brda. Pokazuje se da pri
malim brdima koliina oborina raste s poveanjem visine brda. S daljim poveanjem visine
brda dolazi do zaustavljanja i gomilanja zaka(tzv. uinak zapreenja) te gibanja zraka oko
brda. Pritom nastaje preraspodjela oborina kojih vie padne na privjehini brda. Navedeno
se osobito odnosi na srednje razdiobe oborina, dok u pojedinim vremenskim prilikama
mogu biti znatna odstupanja. Za razliku od veine drugih meteorolokih elemenata, oborina
nemajednoliku razdiobu, te su znatna odstupanja. I vrlo velika gustoa mree kiomjera u
mnogim je uvjetima nezadovoljavajua. Koliina oborine je vrlo promjenljiva u podrujima
190
OBORINE
je
s razvijenom orografijom, gdje mjesni uvjeti mabro mijenjaju njezinu razdiobu. Dosta
orimjera kada su najvee koliine oborine uzavjetrinskom podruju, oito tada
oevladavaju drugi mehanizmi, npr. zanos oborina vjetrom. Mjesna zb||avajavjeka u
avjenmogu dovesti do ja ih uzlaznih struja toplog i vlanog zraka i promjene razdiobe
oborina.
Uz prostornu promjenljivost oborina te dnevni i godinji hod oborina, potrebno je
isbknuti njezinu promjenljivost tijekom duljeg niza godina. Pose razdoblja s vecim
oborinama koje daju poplave, odnosno malih oborina koje stvaraju suna razdoblja To
pokazuJe da srednja vijednost nije najsretnija veliina, negoje nuno razmatranje kinih i
iunih razdoblja i njihovih povratnih perioda (statistika teorija ekshema), tj. nakon kojeg
Wemena i s kojom se jainom moe oekivati pojava kinih ili sunih razdoblja.
Najvea koliina oborina koja je pala tijekom 12 mjeseci zabiljeena je na Chenapunji
na l3l2 m (Himalaja, Indd l.8.1860/3l.7.186l) - 26467 m a najvea viegodinja
srea koliina je na Mt. Waialealeu na |547 m (Hawaii, u razdoblju 1912-1945) - 1684
mm. Najmaqja srednja oborina je u Wadi Halfa (Sudan), a nosi 0.5 mm, odnosno u oazi
oN 32.9
Dachla (Egipat" 1932-1985). U Aswanu (Egipat' 24.0 "E) od l90l. do l920. uope
nije bilo oborina. U nas oborina koleba od 600 mm (sredinji dio Jadrana, istona
Slavonija) do 3000 mm (podruje Risnjaka i Velebita). U Zagrebuje prosjena godinja
koliina oborine 903 mm.
Najvea oborina pala tijekom danazab1ljeena je u Cilaosu (otok Le Runion, Indijski
ocea, 15/76.3.1952) 1870 mm. U Palmettou (Nevada, SAD) u jednom je satu bilo 224 mrl
oborine, dok je u Unionvilleu (Maryland' SAD' 1956) u jednoj minuti zabiljeen 31 mm
oborna. U nim kajevima u jednom danu je palo u Zadru 352.2 mm (1l.9.1986)' na
Koruli 343.9 nm, u Gospiu 314 mm, pri emu oborina vrlo esto prelazi wijednost l20
mm, dokje u Sinju bilo 100.8 lrfl/Zh.
Uz koliinu oborine vaaje i broj dana s oborinama, odnosno vjerojatnost oborine.
Tako Thorshavn (otoje Feroeme na sjeveru Europe) u zimskim n{esecima dosee
vjerojatrost od9%o,Evangelistas (Chile) 93%. U Cedralu (Costa Rica) u jednoj godini bilo
je 355 dana s oborinama. U nas srednji broj dana s oborinom koleba od 3 u kolovozu
(Jadran) do I 8 u studenom ili prosincu u nekim planinskim predjelima.
Snijeg je vaau ukupnoj koliini oborina, a ta vaost raste s poveanjem
zemljopisne irine i nadmorske visie. Snijeg, uz zinske sportove i promefue probleme,
ima svojstva dobrog izolator to je va.ho za pokrivanje ozimlh itzica. Kako je
nataloeni snijeg ispunjen s nnogo nanog prostora, njegovim se otapaqjem dobiva
priblino za svaki 1 cm snjega oko 1 mm vode. Dakako, to ovisi o kakvoi toga snijega
(wje ili star, suh ili moka). Temperatura tla pokrivenog snijegom, za vedrih noi, ima
priblino 6 'C niu wijednost od temperature laak dok je za oblanih noi ta razlika
osjetno manj oko l 'C (slika 5.5).
osim doprinosa snijega u koliini oborin inaava se i visina nataloenog snijega
koja moe aratno kolebati, pogotovo pri jakom vjenu' Tako je tijekom godine najvie
SAD, 1970i71) - 2583.2
snijega palo u Paradise Ranger Stationu (Mt. Rainier, Washington,
cm, a od 1.7.1971 do 30.6.1972 palo je 28499 cm, dok je najveca debljina snjetuog
pokrivaa bila ll53.2 cm u Tamaracku (Califomi SAD,9.3.1911). U jednom danu u
Silver Lakeu (Colorado, SAD, 14115.4.l92l) paloje l93 cm snijega. U nas snijeg dosee
wijednosti od l0 do 30% ukupne godinje koliine.
l9l
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
12. MAGLA I VIDLJIVOST
12.1. Osnovno o magli
Prema definiciji magla (engleski:/og; njemaki: Nebe je lebdenje vrlo
stnih vode-
nih kapljica u atmosferi, koje smanjuju vodoravnu vidljivot na Zemljinoj povrini
manje od l km. Tome se pridodaje i ledena magla
na
Qcfog; Frostneb, t1.'leuaenj.
atmosferi vrlo sitnih ledenih kristala. Nastaje kao rezulat uafi1van;a ili depozicije
voene
pare u blizini Zemljine povrine. Ako je vodoravna vidljivosi veea oa t
km a manja od l0
km, govori se o sumaglici Dunst). Magla je zapraro oblak koji lei na Zemljino.i
'(mist;
povrini. Pripada skupini hidrometeora.
Magla se na pozitivnim temperaturama sastoji od kapljica vode polumjera 3 do g
Meutim,pri negativnim temperaturama prehladne kapljiceiu sitnije, polumjer je
od 1 o 3
pm' no katkad mogu biti-i osjetno manje:^od 0.l do 0.5 pm (sumglica). U
maglama broj kapljica vode je 400-600 cm-3, a u najslabijim nij veei-od ao loir._i]
najguim
sluaju ledene magle polumjeri kistala su od 5 do i0 pm, ak katkad doseu do l00
Magla postoji uz tempratumu inveziju i malu rosinu razliku, to se vidi iz slike
Vrlo sitne estice magle odnosno sumaglice polumjera < 1 pm djeluju na rasprenje
12.l '
zraka svjetlosti; tako udaljeni predmeti dobivaju plavkastu koprenu. aleki svijetlei
objekti dobivaju pak ukasto-naranast (opalescentan) rub. Kuinije estice magl
bjeliast ili ak sivkast izgled.
Za stvaranje magle potrebni su uvjeti slini onima pri stvaranju oblaka, tj. dovoljna
koliina vodene pare' kondenzacijske (ledene) jezgre i proces koji omoguuj s*are
kapljica (kristala). Ima vie osnovnih procesa nastajanja rnagli:
- ohlaivanje slojeva zraka (najvaniji proces)'
- lagano adijabatsko dizanje zraka,
- mijeanje masa zraka i
- isparavanje.
l2.2.Postanak vrste magle
Na temelju naina nastajanja magle govori se o podjelama, odnosno o vrstama magle,
premda se one prema flzikom sastavu bitno ne razlikuju_
ohlaivanjeslojeva zraka u atmosferi ispod rosita, odnosno iniita zbiva se unutar
zanemase ovim procesima:
- ohlaivanjem Zemljine povrine illli nl:ih slojeva vIanog zraka
. dugovalnim zra-
enjem. Tako se stvara adijacijska magla, koja ako se izdigne pielazi u nis
oblak + St,
(sc),
192
MAGLA IVIDLJIVOST
c:,11:dodirom toplog vlanog naka s hladnijom podlogom nastaje advekcijska magla,
pelazi u niski oblak + St, (Sc).
koia;ako se izdigne,
',,,
Lagano adjabatsko dizanje zaka omoguuje ohlatIivanje zraka:
u iojokolici granice sudaa dviju zranih masa nastaju frontalne magle,
pri planinskom dizanju nastaje pretrinska magta.
;:' Mijeanjem (turbulentlim) masa zraka az\iitihtemperatura i vlanosti, koje su
bllm zasiej (toka l0.2) nastaje magla mijeanja. Uspravna turbulencija uvjetuje da
gor_nji hladniji slojevi zraka postaju bogatiji vodenom paom, to dovodi do ukapljivanja --+
St; (Sc)'
:" Ispaavanjem s toplih vodenih masa (vlalo tlo, movae,njeke, jezera, more) u
anjemo hladniji aak, koji moe stujati s hladnije podloge pema povrini vode, nasu
u fiagle isParavanja.
Radijacijska mag|a (radiation fog; Strahlungsnebe nastaje kad se Zemljina po-
wina (obino kopno) i prileei sloj zraka hlade. osobito povoljni uvjeti nastanka takve
magle jesu pri stabilnom remenu (anticiklone) u hladno doba godne, u nonim satima uz
pm. vedro nebo ili uz samo visoke oblake, slabe vjefiove (1-2 r ili tiine te dovoljno visoke
relativne vlalosti uz podlogu. Za ruzlitak magle do veih visina (debljine pa stotina
netara) potrebna je slabija turbulencija, koja dovodi do jaeg hlaiazraka u vecim
visinama nego pri tihom vremenu. Naime, dugovalno zraenje i voenjetopline nije do-
pm' voljno da se zrak dovoljno ohladi i zasiti vodenom parom. Radijacijske magle nastaju u
dolinama ili udubljenjima terena, gdje nastaje dodatno nagomilavanje (lagano sputanje)
hladnog zraka i gdje obino imaizlora vodene pare. U pouol.io. uvj*ima ta magta moz
nastti u poslijepodnevnim satima i zadrati se do kasnih prijepodnevnih sati. Sloj takve
daju mgle nije osobito debeo. Iznosi vie desetaka metara, ali moe prelaziti i nekoliko stotina
metara. oito je da su magle tijesno povezane s prizemnom inverzijom. Gornja granica
adjacijskihmagli ne prelazi gornju granicu inverzijskog sloja (slika l2.l a). uko
adijacijske magle pojavljuju manje-vie edovno jz daa u dan, moe se zakljuiti ,,da e '.
'magla danas nastati kad je i juer nastala, odnosno da e sutra nestati kad je danas nestal'.
To moe wijediti naelno srmo za dane sa stabilnim Wemenom' Radijacijska magla ne
pojavljuje se izlad mor osim u sluajevima razvijene magle iznad kopna koja se p.osi.ilu
na.mo. Razlogje to se zraeqjem povrine vode slabo hlade. Dapae, nou se iznad mora
moe pojaviti konvekcija.
Niska (adjacijska) magla (ground fog; Bodennebe
.
om neposredno
ob1lje:ena je izrazitom gusto-
imad'tIa, alrazini oka motritelja je nema ili je vlo ba. ojavt|uji se u
vedrim noima, esto poslije kie. Gustoa radijacijske magle smanjuje se s visinom.
Pojava magle uz vidljvo nebo znai isto to i obina magla, samo to *otrte5 kroz mIu
vidi nebo' oblake ili slino.
magla (visinska radijacjska magla) (inversion fog; Inversionsnebe, za
'..Inverzijska
azllku od prizemnih magla, poinje se stvarati ispod gonrje granice temperatume invez|je,
gdje su vee koncentracije higroskopnih estica i vlage nego u niim
slojevima, te se po-
stupno razvija i protee u nie slojeve atmosfere' Naime, estice pri gornjoj granici
inverzije pojaano zrae toplinu, te se hlade tvorei povoljne uvjete kaptjica
Zbos toga se gustoa inverzijske magle poveava visinom, a mogu 'w**:"
biti inazito
1o.de,
debele, ak 2
{o km spajajui se s niskom naoblakom (slika l2.1 b). ove magle mogu
nastati pri vrlo laganu strujanju toplog zraka izrad sloja hladnog zraka (topti zrak
s mora
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
iznad snijegom pokivenog zemljita). Na granici zanih masa stvara se oblani sloj koji se
protee prema tlu tvorei maglu. Inverzijske magle mogu zahvaati velika prostranstva,
neovisno o tome jesu li nad kopnorn ili moem, i dugotrajne su.
6Ag
[l
ii
m
ilili i:
];i,
:|JIij
Slika 12.l. Radijacijska magla; a) obina, b) inverzijska (T - temperatura, T6 - rosite,
di T - temperaturna stopa, - suhoadijabatska stopa, * - mokroadijabatska stopa)
Advekcijska magla (advection fog; Advektionsnebe nastaje uz umjerene vjetrove
(brzinaL do7 ris) kad prizemni vlanizrak struji iznad razmjerno hladnije podloge. Topao
vlani'zrak hladi se od podloge, nastaje inverzija i kad nastupi zasienje zraka vodenom
parom, nastaje magla. Advekcijske magle pojavljuju se iznad oceana i kopna. Iznad kopna
(osobito uz zapadne obale) advekcijska magla je najeau hladno doba godine, jaka je
(gusta) i prostrana, debela je (od vie stotina metara do l km) i dugotrajnija je (nekoliko
dana, pa i dedana). Tada zimi topli zrak iz manjih zemljopisnih irinaili s oceana dolazina
hladno kopno. Iznad mora takve magle su esto ljeti' kad zrak s toplog kopna prelazi na
ffi hladniji ocean. ove su magle plitke i rjeeod ostalih. U priobalnom podruju su u proljee
i ljeto (Kalifornija, Skandinavija i podruja gdje teku hladne morske struje). Iznad oceana
advekcijska magla je na,a1nija kad topli i vlani zrak koji je prethodno bio iznad toplog
mora dospije u podruje gdje je more razmjemo hladno' Primjer je takva premjetanja kad
topli i vlani zrakiznad tople Golfske struje doeu podruje hladne Labradorske morske
struje. Te magle su guste dugotrajne (podruje New Foundlanda, ohotsko i Japansko
more s toplom strujom Kuro Shio i hladnom Oya Shio).
Mogue su i kombinacije magla: advekcijsko-radijacijska magla nastaje na kopnu kad
se topli i vlani zrak koji je doao s mora ohladi zraenjem.
Fontalna mag|a (frontal fog; Frontalnebe povezana je s frontalnim poremeajima
pri dodiru dviju zranih masa razliitih temperatura (gustoa) gdje se topli (laki) zrak die
iznad hladnog (teeg) ili se hladni zrak podvlai pod topli te ga istiskuje. Tako nastaju
oblaci, mea1u kojima i Stratus, St. U ovom okuenjuse vrlo esto pojavljuje magla.
Razlikuju se tri tipa: pretfrontalna, frontalna i zafrontalna magla, s obzirom na njihov
poloaj prema poloaju fronte. Pretfrontalna magla nastaje najeeu hladnom zraku
194
MAGLA IVIDLJIVOST
ispred tople fronte kao
posljedica zasieia zraka vodenom parom, ispred fronte gdje
odu;u topl" kine kapi, te kapljice vode djelomino isparavaju. Stoga se i zove magla
iople fronte (s|ika l2.2 a). Tom zasienju poomae i mijeanje toplog i hladnog zraka u
tnta]nom podruju' Nastala magla ima osnovna svojstva advekcijske magle. irina
napreduju e magle iznosi 100 do 300 km, a duljina
joj odgovara priblino duljini pro-
tezar a frotale
pruge. tr'rontalna magla zapravo je frontalna naoblaka koja se spustila
trko nisko da zahvaa Zemljinu powinu; to
je naje e oblak Stratus. Isto tako, oborina
koja paa ili je pala na tlo isparava, te nastaje zasieni zrak, odnosno magla. Zafrontalna
magla odgovara magli nastaloj poslije prelaska fronte u uvjetima kad se hladni uak sporo
kee i potiskuje topli zrak, e se novopridoli hladni zrak zasiuje vodenom paro toje
posljedica isparava vode s podloge. Naziva se i maglom hladne fronte (slika l2.2b).
Tamagla ima slinosti s maglom isparavanja. I ova magla ima svojstva bliska advekcijskoj
magli, te se esto moe s njome zamijeniti.
r'
slka 12.2. Frontalna magla: a) tople fronte, b) hladne fronte
Privjetrinska mag|a (upslope fog; Hangnebe astaje na oboncima brda kad se zrak
sporo uzdie i adijabatski hladi. Pojavljuje se u pramenovima i alla. ova je magla
zapavo oblak, jer za mo telja iz doline tako izgleda, dok za motritelja na brdu predstavlja
maglu' Tada u atnosferi mora posati stabilnost naka. U sluaju nestabilnosti pojavljuju
se jaka uspravna dizaja, nastaju razvijeni oblaci i tada se teko moe govoriti o maglama.
estina pojavljivanja ovih magla je velika.
Magla mjeanja (mixing fog Mischungsnebe nutaje turbulentnim mijeanjem
masa zraka razliitih temperatura i vlanosti koje su blizu zasienja (toka 10.2). Kako se
uz uspraura mijeada pojavljuju adijabatski procesi, to se za lagano dizanje javlja dodatno
i adijabatsko hlaenje,te tako ovi procesi mogu djelovati udrueno i stvoriti maglu.
Uspravna turbulencija uvjetuje da gornji hladniji slojevi zraka postaju bogatiji vodenom
parom, to dovodi do ukapljivanja i magle. Ako turbulentno mijeanje postane jako, tada se
ne stvaraju magle, a ve stvorene se raspadaju. Taaizveih visina u nie seve dolazi
suhi zr koji se pritom adijabatski zagnje,te nema mogunosti zasieqia.
Magla ispaavanja (advekcjska magla hladnog naka) (steam fog; Seerauch)
nastaje kad se hladni zak nalrazi imad tople isparavajue povrine vode. Tada se zrak ne
ohlatuje do zasienj nego se u hladnom nezasienom zraku povecava koliina vlage.
Pojavl-juje se najeeu hladnim polarnim morima na koja dolazi jo hladniji zak s ledenih
povrina ftopna ili mor. Nailazei hladni zrak se |agao z-agje od raznjerno oplije
podloge, te se pojavljuje termika konvekcija u najniem sloju" dokje iznad advekcijska
inverzija nastala prethodnim hlaenjemaaka kad je jo bio iznad hladne pooge. Inverzija
zadrava vodenu paru, to dovodi do zasierya i magle. ini se kao da se ispaavajua
195
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA MAGLA lVlDLJVosT

vodena povrina pui; magla je u pramenovima ili kpama i tanka je. Iznad vlanog tla
takva magla je mogua samo za vrijeme osunavanja. ove magle se pojavljuju u jesen i
zimi, a mogua je tijekom cijeloga dana.
Ledena magla (ice fog; Eisnebe pojavljuje se u polamim krajevima, a katkad i u
umjerenim irinama tijekom zime. Gustoa te magle je openito manja nego gustoa
vodenih magla.
Industrijska (gradska) mag|a (smog; Stadtnebe sastavljena je od kapljica vode
(ledenih kistala) i raznih tekuih i krutih primjesa: kapljice kiselina i luina, estice dima i
aete ostaloga. Zato takva magla ima naziv smog, kao sloenica od rijei engleskog
jez;lka smoke: dimiog = magla. Boja takvih magla ili smoga jest bijelosiva ili prljavou_
ta. Stetne su za zdravl1e. Cstina pojavljivanja tih magli vea je od onih izvan industrijsko-
gradskih podruja.
l
608
je pri temperaturnom razmaku od -8 do -16 oC. Pri wlo
nestajaja mag|e najinaeniji
temperaturama (< -35 "C) ti procesi ne postoje, jer tada vie nema vodene magle,
niskim
ve postoji ledena magla koja je sastavljena od ledenih kristala, pa vie nema anatnijih
razl1katlakova vodene pae okolnog snijega i ledenih kristala magle.
Na tempeaturama blizu 0
oC magla se
obino zad ava'
Magla slab pri kopnjenju snijega. Tada je temperatura zrakaimad snijega via od 0
oC, dok je neposredno uz snijeg 0 "C, tj. izrad snijega nastaje inverzija. Prijenos topline
Dema powini snijega, koja se troi za njegovo topljenje, odvija se turbulentnim prije-
nosom. Ujedno posi i pijenos vodene pare koja se oblae na snijegu. Kad se snijeg topi,
i toplina i vodena para prenose se prema dole na powinu snijega, pa se tako zrak osuuje.
Zato magla iznad snijega koji kopni nestaje kad je temperatura zraka nkoliko stupqjeva
oC. Ako temperatura padne na 0
via od 0 "C, spomenuti proces prestaje, a kako je zrak
az jeno bogat vodenom parom, moe nastati zgu ivanje magle.

\Td 123. estine razdoba magle

te njezin dnevni i godnjhod
*t. \

estine i razdioba magle na Z'enlji. Uobiajeno je oekivati da vie magle ima s

porastom zemljopisne irine' jer magla najeenastaje 'iznad raznjemo hladnih povrina
(Aktik ima vie od 80 dana s maglom tijekom godine). Meutim ima je zratno i u vlarom
topskom podruju (slika 12.4).

Slika 12.3. Izdizanje magle u Stratus (oznake vidi sliku 12.1)

Nestajanje magle u svezi je sa zagrijavanjem zraka Sunevim zraenjem ili mijea_

njem hladnog i v|anog zraka s okolnim toplim i suim zrakom, emu poomae jak i tu_
bulentan vjeta (> 3-5 m/s). U ovim uvjetima relativna vlanost se smanjuje, te kapljice
vode ili ledeni kistali isparavaju. Tada se magla raspada ili die prelazei u Stratus, odnos-
no u Stratocumulus (slika l2'3), dok je kae vrijeme u prizemnim slojevima sumaglica.

Utjecaj snijega i leda na maglu nije jednostavan. Snijeg pa i led na kopnu su

uobiajena pojava, to se ne moe rei za snijeg na monr. Ledeni pokrov raznih svojstavai
oblika na oceanima i morima u viim zemljopisnim irinama je normalna pojava.
Snijeg/led, odnosno snijeni pokriva u mnogim sluajevima nepovoljno utjee na
stvaranje magle' dapae dovodi do jezina nestajanja. To ovisi 'o temperaturi zraka i sastavu
magle. S druge strane i topljenje snijega (= 0'C) obino nepovoljno djeluje na maglu.
Uz snijeg, tj. ako se mag|a nalazi iznad snjenog pokivaa,a sastavljena je od
kapljica vode pri temperatuama nioj od 0 "C, ona u mnogim sluajevima slabi, pa i
nestaje. Uzrok je u razlikama tlakova vodene pare iznad snijega, odnosno vode. Kapljice
vode se isparavaju, a ta isparena vodena para se oblae (depozicija) na snijegu. ovaj proces Ska l2.4. Sednji godiIii b dana s maglom na Zemljinoj powini (Landsberg, 1945)

196 197
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA MAGLA IVIDLJIVOST

Na oceanima prevladava advekcijska magla. Iznad oceana, gdje se sastaju tople i miesecima nego
u ljetnim. Takav primjer prikazuje tablica 12.l, premda meunavedenim
hladne morske struje, ima i 150 dana s maglom tijekom godine, i to obino ljeti, kad postoi1 nodu"i^^ postoji znatan broj i drugih vrsta magle. Katkotajne magle (do jednog sata) su
vjetar koji pue u smjeru temperaturnog gradijenta na morskoj povrini. Na Atlantskom iai,e:e,no
pose mnogobrojni sluajevi trajanja magli od 4 do 8 sati, pogotovo u
oceanu najvie magle je na podruju jugoistono od New Foundlanda (l20 dana), gdje se ieensko i zimsko doba'
dodiruju topla Golfska i hladna Labradorska morska struja (najeeje od travnja do
kolovoza). Magle ima uz obale Skandinavije, zatim uz obale Portugala, dok hladna Tablca 12.l. estine (%) magle neprekidnog tajanja u satima prema ukupnom broju
Kanaska morska struja uvjetuje magle uz zapadnu obalu Afrike blizu Sahare (40 dana). sluajeva s maglom (l l63), Zagreb - Pleso (t966-1975)
kad zrak s kopna dolazi iznad hladne moske struje. Nadalje, uz obale jugozapadne Afike,
Mieseci
gdje tee hladna Benguelska struja, stvara se karakteristino podruje magle (80 dana).
Dalje, postoje magle uz otoje Falkland, odnosno obale Patagonije. Na Tihom oceanu Sati I. II. ilL tv. V. u. VII. vu. x. X. XI. xII. t
hladna Humboldtova struja uzrokuje da su obale Perua i ilea meunajmaglovitijim <01 )-L 2;7 0.4 0.8 1.3 0.8 0.8 t.5 4.3 4.0 3.4 L.J 25.5
podujima(80 dana). Nadalje, podruja poluotoka Kamatke, ohotsko i Japansko more, 01-02 z.J 2.1 0.4 0.6 0.9 0.2 0.6 0.9 1.7 2.8 2.8 2.0 7.3
gdje se sudaraju topla Kuro Shio i hladna oya Shio struja, takoersu u ljetnim mjesecima 02-04 L.J 1.6 0.7 0.4 0.8 0.7 0.5 1.I 2.4 3.0 2.4 2.1 18.0
vrlo maglovita. Ljeti, kad zrak s kopna dolazi nad hladno more, gdje tee hladna 0+08 4.0 l-J 0.s 0.4 0.3 0.6 0.2 l-J 4.2 3-t 1.6 1.9 20.2
08-12 l-) 0.9 0.3 0.2 0.3 1.6 1.8 1.2 t.9 9.7
Kalifonijska struja, pojavljuje se magla uz obale Kalifomije (40 dana). Mnogo magle ima i
12-16 0.8 0.3 0.2 0.1 1.0 0.7 0.8 3.9
u podruju sukoba toplih i hladnih struja izmeuNovog Zelanda, Tasmanije i Australije. u.)
16-20 0.4 0.1 U.J 0.6 2.t
Indijski ocean ima razmjerno malo magle. Vie je ima pribliavanjem Antarktiku te izmeu 0.3 0.2 0.1 0.1 0.1 0.8
20-24
Madagaskara i afrikog kopna. openito, moe se uoiti da se iznad oceana i mora Velike >24 0.8 0.2 0.2 0. 0.7 2.5
estine magle pojavljuju u priobalnorn podruju, pogotovo u blizini dodira toplih i hladnih
morskih struja. Stoga su te magle najeeadvekcijske prirode, te su u cjelini oceani i mora
t 15. 9-6 2.5 2.2 J.J 2.3 2.3 5.1 14.3 17.1 13.3 |2. 100.0

maglovitiji od kopna.
Iznad kontinenata magle su najeeradijacijskog podrijetla te se pojavljuju uglavnom
u hladno doba godine, pogotovo u dolinama' Poveane estine magle su u planinskom
podruju, to su oblaci oko vrhova brda. Na primjer, u Europi brda visoka oko 800 m imaju
l30 do 150 dana s maglom tijekom godine, a brda visoka 1000 do 1500 m od 35 do 2'75
dana' Vie dana s maglom ima u industrijsko-gradskim sreditima zbog mnotva kon_
denzacijskihjezgarakoje pogoduju stvaranju magli i oblaka' Na europskom kontinentu vie
dana s maglom u godini koja je advekcijsko-radijacijskog podrijetla ima na njegovim
zapadnim i sjeverozapadnim dijelovima (30 dana). U Aziji se magla smanjuje ulaenjem u
unutranjost kontinenta, a uz Bajkalsko jezero ima je u poljee i jesen. obale istone Azije
u jesen imaju advekcijsko-radijacijsku maglu. U ljetnim mjesecima vjetar donosi maglu na
obalu s mora Dalekog istoka. U Sjevemoj Americi Kodiljeri imaju zimi visoku maglu, dok
je u brdima Appalachi esta prizemna magla. Jaka maglaje uz podruja Velikih jezera u
proljee (50 dana). Juni dijelovi kontinenta u hladno doba imaju advekcijsko-radijacijske i
frontalne magle. U Junoj Americi obale Argentine takoer imaju puno maglenih dana.
Magla na Arktiku je esta, ealjeti nego zimi (80 dana). Zimi je esta ledena magla. Slika 12.5. Promjene temperature zraka s visinom uz maghl
U nas u unutranjosti godinje ima 30 do 60 dana s maglom, a ponegdje i 100 dana' prizemna (pm), niska (nm) i visoka (vm) te nakon raspada magle (bm)
dok se na Jadranskom moru malokad pojavljuje, l do 5 dana u godini, najeeu podruju
Transkog zaljeva, i to zimi kad vjetar donosi maglu iz Padske nizine i Istre. U dnevnom hodu promjene temperature zraka s visino1u danima s maglom, po-
Dnevni hod magle. Kako je uz odreenu koliinu vlage osnovni uzrok stvaranja kazuju njihovu ovisnost o uspravnom postianju magle (slika l2.5). Vrto niske magle, tj.
magle ohlaivanje zraka, postoji glede dnevnog hoda temperature i izraen dnevni hod prizemna magla (na lljevoj stani slike oaraena s ,,p) imaju uz t\o inaenu inveziiu,
pojave magle s naje om pojavom magle ujutarnjim satima i najrjeomoko podneva ili u dok pr neto viim maglama (,,nm') bogatijih vlago1 kaa 1aavajenije izraeno na
ranim poslijepodnevnim satima, to znatno ovisi o godinjem dobu. Izlaskom Sunca magla powini tla, ve na nekoj visini, kivulja stanja prikazuje lomove temperatume crte. Nakon
se obino pojaa pa tek nakon toga slabi, to je izraeno zimi pri radijacijskoj magli, kada nestajanja magle (,,b) krivulja staia je ,,jnavata'' i poprima wijednosti temperafumog
je najjaa, esto jedan do dva sata nakon izlaska Sunca. Trajanje magle ovisi o uvjetima pi gradijenta donjih slojeva troposfere. U danima s visokom maglom (desna shana slike -
kojima nastaje (radijacijska, advekcijska). Tako je radijacijska dugotrajnija u zimskim

198 199
l'i'l
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
MAGLA IVIDLJIVOST

iil, druklji je tip stabilnosti i oblik tempeatumih krivulja,

''vm") koje su ,,iz[omljene.., gy,
ultraljubiasti, ljubiasti i plavi dio spekt
jer se upadno Sunvo zraenje raspruje
vie se ,,izravnavaju" nestajanjem magle, te je pi tlu obino "
Godinji hod magle ovisi o godinjem irodu temperature
umag"lica. .,- na molekulama ztaka i neto na sitnim esticama, te nebo poprima plavu boju.
ril i vlanosti zraka.
Dakako, riie estice asipaju sve dijelove spektra. Neto vie
rasipaju infracrveni dio spektra,
pri relativnoj vlanosti koja'se pribliav vrijednostim
bliskim loox *"z. se oekivati postaje sivo.
# magla' Iznad kopna najvie je magle u hladnom i dovoljno
vlaznom a';"iu godine (pijelaz
jeseni u zimu), a ta magla. je veinom radijacijskog.podrijetla Po vidljivou (visibility; sicht) u nekom odreenomsmjeru smatra se kajnja
'bo

podacima iz tablice l2. I pokazuje jeava pimietno .liu"li.oj.Usporedba 5 motenja na kojoj pribliavanjem neki objekt postaje vidljiv ili udaljavanjem
neslaganje, jer .. ,,aun . .-,uglom.. biljei vidljiv.
neovisno o trajanju magJe.'U pojedinim lua.ievima- -irontalne rie biti
uu"t.;.ll magle ostoje dva tipa vidljivosti odreenageometrijskim svojstvima Zemlje:
geodetska i
osnovnu sliku godinjes hod1 mogu potpuno izmijeniti,
Iznad mora uvjeti su obrnuti: vi magie ima u
i ..a*l ;; ;; dugotajno.
prevladavaju advekcijske
irol.jetn* lU"in' Lu
-Geodetska vidljivost odreenaje zaloivljenou Zemljine kugle (slika l2.7 a). Ipak
magle. 'j.r".,mu,
neko mjesto ova vidljivost moe djelomino poveati prolqjenom vsine poloaja
ff (dani)
litnt't.liu. toje motritelj na veoj nadmorskoj visini, ima mogu nost zave u vidljivost
jaboli zadnji
t6 ukupno = 97,7 dana iI'ianca- lz.z). Tipian je primjer opaanje broda na otvorenom moru, iji se
l1 i;ia. p.i odlasku broda, ali se prvi vide pri dolasku.
iilr LZ
1B
I
6
4
ff
I .:; B
.,
[r. uIII. IN. x. xI.
,,,

iri' l{I.

SIka l2.6' Godinji hod broja dana s maglom,Zagreb- Pleso (1966-l975) slka 12.7. Vidljivos a) geodetsk b) topografska

i Tablica 12.2. Geodetska vidljivost

12.4. vidljvost Vsna (km) 0.1 0.5 I 2 4 6 8 10

D3 bi neki objekt (pedmet) mogli vidjeti, potrebni su Vdliivost (km) 38 86 tzt 171 242 296 342 383

t
_ odreeniuvjeti: osnovni
preduvjet je izvor svjetlosti, motritelj mo.a imai normalan
vidljivosti ne smiju koristiti pomoni ureajida bi se moglo "il.' '" iri odreivanju Topografska vidljivost odrenaje oblikom Zemljine povrine (brda, ume, zgade i
sto blje uidjji 1dul"koro. r. sline priodne ili umjetne prepreke) (slika 12.7 b)' I ta vidljivost za neko mjesto moe se
iskljuuje)- Svojstva objekta i svojstva put od objekta
do motritelj *oiu:u omoguiti da djelomino poveati promjenom visine poloaja motritelja; motitelj na veoj nadmorskoj
] obje-kt moemo vidjeti. Normalno ljusko oko
moe razabrati predmete ija je kutna visini ima mogunost za veu vidljivost.
veliina oko 2''. To istodobno da predmet mora imati pionu veliinu veu od
navedenog ogranienja, jer se vrlo'rnii Geometrjska vdljivost (geodetska i topografska) mora se dodatno ispraviti glede
tanka nit neovisno njezinoj au5mi n. moe normalno
i vidjgtj' va311je boja pedmeta i pozadine; cmi se pedmet loma svjetlosti u anosferi. Tako ispravljena vidljivost moe znatno odstupati od onih u
na.-o; p"'"i"i ne vidi, ali rabhci12.2.
se'vidina'bijeloj' Kako je
ili 7ak skup molekula, nu.r-li*u se zrake
udaljeni objekti slabije razabiru, te se
to znai da ontrast ima vanu'ri;Jou'ru.ipaju
ulogu i svojstvo, koje
omoguuje da se predmet azlikuje od.pozadine po Lom svjetla (refakcja)(refraction; Refraktion). Zemljina atmosfera nije jednolika.
svojoj svjetlini il'u;i.-n.oo se bolje Stoga se ni svjetlost u njoj ne iri po jednostavnim fizikalnim zakonima, to vie to su
vidi nego npr. jedan vitak dimnjak na isto.l udal.1-enosti, odnosno
taman predmet na svijetloj optika svojstva atnosfere promjenljiva. To se najbolje oituje pri lomu svjetlosti. Srednja
pozadini bolje se vidi nego isto takav svijeiao piedmet
na tamnoj pozadini.
Naposljetku, u meteoolo_kom smislu najvaniju utogu wijednost indeksa loma svjetlosti u atnosferi za vidljivi dio spekfia jest l.000294 i manja
ill nebeskih tijela, ima stanje.atmosfere, tj. prisutnosi proizvoda ffivost, uz potoaj
'u pae je za ve,e valne duljine, a vea za manje. Kako je atmosfera u obliku zakrivljenih slojeva i
vodene i ostalih primjesa, kako se gusto zraka osjetno smanjuje s visinom, to se veliina loma svjetlosti znatno
te se govori o istoi ili prozinosti tmosfere' Boja
'" ;;J;*;;- i njezine mijenja s visinom' Astonomska refrakcija pojavljuje se kad je izvor svjetlost'zl.a
neba'
proizvode, ovisi o veliini i broju estica aerosola'
ffi Kako esiice vrlo mali ve ina daju atmosfere, u svmiru. Tada se ini da je izvor svjetlosti na veoj visini, negoli je u
vrlo veliko raspreno odbijanje zra,enja malih valnih
duljina, u atmosferi se mnogo vie stvanosti, a put svjet|osti je dulji to je izvor svjetlosti blie obzoru. Tako se Sunce pa i

200
ff 201
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA MAGLA IVIDLJIVOST

'..ii]',liivost
ostalanebeskatijelavide inakon to su zali ispod geometrijskog obzora. Zato je u umie- u smjeru sjeverozapad neovisno o tome to je u ostalim smjerovima znafuio
renim zemljopisnim irinama dan dulji za8 do 12 minuta, a u polamim podrujima znatn6 |Jii| r-"ar' ali uz posebnu naznaku, moe se rei da je vidljivost u smjeru jugozapada
vie. Koliki je lom, d. astronomska refrakcija ovisno o zenitnoj udaljenosti, pokazuie .#.iI i i^o'i 2.5 kJ. osim odreivaljemuz pomo orijentira i reper vidljivost se mjeri
tablica L2.3. Zemaljska refakcija pojavljuje se kad je izvor svjetlosti u atmosferi, a x1 l;tu'n*t"loo
loma bit e vei ako je vea udaljenost izvora svjetlosti od motritelja. Tako je za udaljenost :{'"jy."j..p-"*"'',
.,ffi*. meteoroloke 9l1i 1.^.._3^:**::^.i:"^:Y:
vidljivosti ne odnosi se samo na prizemne slojeve atrnosfere'
i:
nego
od l0 km kut loma 20",za 40 km je 40''. To su razlozi da se pri ienju svjetlosti na v
udaljenosti moraju prihvatiti odgovarajui ispravci. Zbog loma se pojavljuje pojava spu_
.ji za bilo koju visinu. Problem je u preciznosti n{eenja, a obino se procjenjuje.

tanja (depresije) prividnog obzora (sniavanje i udaljavanje obzora) (tablica 12.4).Jzirlo

istu atmosferu i jaku prizemnu temperafumu inverziju mogu se na moru vidjeti wlo
udal.;"ene obale ili u planinama vrlo udaljene planine, koje se inae ne vide. Pri vlo velikim
temperaturnim gradijentima (veliki gradijenti gustoe zraka) pojavljuje se izrazit lom
svjetla, te nastaju pojedine optike pojave - zrca|jen1a.

Tablica 12.3. Astronomska refrakciia

T,enitna
't0
udalienost (-, 0 30 60 80 85 88 89 89.3 89.7 90 90.1
Astronomska
refrakciia ( / 0 0.6 t.7 2.6 5.3 9.8 18.2 4-4 27.3 30.9 34.9 36.8

Tablica 12.4. Sputanje i proienje obzora zbog loma

Visina motritelia nad tlom m) 10 100 l 000

Geodetsko sputanie (o.') z', 6', l' I
o5'
Motreno sputanie ".') z', 5' t9' 10
Geometriiskaudalienostobzora (km) 3.5 lt 36 I13
Motrena udalienost obzora km') 4.0 t2 38 r22 Slika l2.8. Meteoroloka vidliivost
Zrake svjetlosti od izvora (koji je blizu obzora) dolaze do oka motritelja raznim putovima,
Uspravna (vertikatna) vdljivost prikazuje uspravnu prozranost atmosfere, neovis-
lomei se na slojevima zaka aznh gusto a, te slika predmeta moe biti vie ili manje
no o uzrocima (magla, oblak uz Zemljinu powinu, ostale primjese). Valja azlikovati
izobliena ili potpuno okenuta ili ih ima vie.
visinu podnice oblaka od uspravne vidljivosti.
Poloaj Sunca odnosno Mjeseca kao temeljnih prirodnih izvora svjetlosti vaan je u
Kosa vidljivost posebna je wsta vidliivosti koja se primjenjuje u aakoplovstvu.
odnosu prema smjeru opau a. Tijekom svijetloga dijela dana povoljnije je za motritelja
obino se pimjenjuje uzdu uzletno-sletne staze, to znai da se ona odrujeu smjeru
koji gleda neki objekt da ga Sunce obasjava s lea.Tadaje vea vidljivost nego ako gleda protezanja piste. Budui da se ova vidljivost ne moe izravno eriti na pisti, ra_aaene zu
prema Suncu, jer nije zaslijepljen rasprenim Sunevim zrakama. Slino vrijedi i za ostale
ehnike i instrumenti kojima se to posredno odeuje.ova vidljivost najeeje jednaka ili
izvorejake svjetlosti. Tijekom noi, pri mjeseini, povoljnijeje gledati prema Mjesecujer
vea od meteoroloke vidljivosti.
je vidljivost bolja.
Vidljivost je posebno v^.|a v promefu, pa se razmatra odvojeno dnevna i nona
vidljivost.
Meteoroloka vidljvost danju. obino se danju objekti promatraju na svijetloj pe
Vidljivost pema smjerovima motrenja moe biti vodoravna, uspravna i kosa.
Meteooloka(vodoravna) vdljivost (meteorological visibitity, horizontal visibility; zadini neba. Ipal' danju vidljivost ovisi o mnogim imbenicima: o svjetlosnom stanju
meteorologische Sichtweite, Horizontalsich) najeese primjenjuje. odruje se motre-
afuosfere odeenomslabljenjem svjetlosnog snopa od objekta do motritelja te esticama
njem objekata ili predmeta - orijentira i repea, zakoje je poznat njihov smjer, odnosno
na kojima se svjetlost raspruje, zatim o svojstvima promatranog objekta ftutna veliin
udaljenost od mjesta motrenja. To su planinski vrhunci, obale, rubovi uma ili skupine
obli boj stupanj odbijanja svjetla od objekta i dugo), svojstvima pozadine (qiegove
drvea, crkveni tornjevi, industrijski dimnjaci, velike zgrade, mostovi i slino, odnosno za
svjetline, boje i dugo), o stupnju osvijetljenosti te o iziolokim svojstvima motritelja.
manje udaljenosti pojedine pravilno rasporeeneploe. Meteoro|oka vidljivost je Zrake svjetlosti se na putu od objekta do motritelja raspruju i za dovoljno veliku udaljenost
najmanja vidljivost u krugu od 360". zauvjete na slici 12.8 to je 1.5 km, jer je tolika

202 203
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA MAGLA IVIDLJIVOST

to rasprenje dosegne graninu vrijednost za kontrast, te se objekt vie ne moe vidjeti.

Niski oblaci s izrazito niskom podnicom (stotinu metara do nekoliko desetaka metaa
Prag kontrastne osjetljivosti oka e6 gubitak vidljivosti objekt jest 0.02 i ovisi o tunoi rastrgani i razbacani po nebu s rasprenom podnicom' kojoj je teko
.za
veliini objekta. Za predmete kutnih veliina veih od 20' kontrastna osjetljivost oka
ili i nie) esto su
n odediti granicu, to je osobito izaenou planinskim podrujima. Niski oblaci ili njihovi
ovisi o osvijetljenosti i veliini objekta. Meteoroloka vidljivost danju V6 s oreujekao:
dijelovi u dodiru s brdom zahvaaju powinu tla te se govori o magli, a to se povezuje sa
slabom vidljivou.
\7 lne6 Slaba vidljivost ovisi o atnosferskoj stabilnosti. Pri stabilnoj atmosfei (slojevi izo-
=- 2(1)
"d Kt) rcrmije i inverzije) vidljivost je loa jer se ispod gornje granice inverzije skupljaju razne
primjese u atmosferi te proizvodi ukapljivalja. Prizemna inverzija dovodi, uz ostalo, do
gdjeje k(}") pokazatelj slabljenja svjetlosti u atmosfei,
koji ovisi o valnoj duljin svjetlosti. magle, a visinska do slojevitih oblaka. U nestabilnoj atnosferi vidljivostje dobra osim u
Za isttl atmosfeu vidljivost dosee wijednosti oko 400 km. Veliin k(x') odreuje se podruju pljuskovitih oborina. openito, najbolja vidljivost je pri prodoru hladnoga
prema slabljenju svjetla na odreenoj udaljenosti. arktikog zraka, kad u povoljnim uvjetima moe iznositi 100, pa i 200 km.
vidljivost nou (i u sumraku) odreuje se iz vidljivosti umjetnih izvora Dnevn godnjihod vidljivosti povezan je s koliinom proizvoda ukapljivarja
- -Meteoroloka
svjetlosti (elektrina svjetla). Stogaje nuno uz udaljenost Ynznati ijatost izvora svjetla vodene pare, zatim koliinom dima, praine i drugih primjesa. Tako je tijekom dana naj-
I.
Ujedno se trai povezanost none i dnevne vidljivosti. Izvor svjetlosii vi jet e se sve loija vidljivost u jutarnjim satima, esto poslije laska Sunca. Na kopnu je to izaeno u
dok
osvjetljenje bude vee odpraga svjetlosne osjetljivosti oka en, zimskim mjesecima, a na mou eeu ljetlim.
d. najmanjeg osvjetljavanja
koje oko moe zam1jetiti. Zanajmanje osvjet!-enje uzima se 2]10:7 lxi

i, T
r
V 4 K(^)Vn _ t2(2)
un

Tako se npr. u danim ujetima arulja snage 200 W vidi nou na udaljenosti od 2000
m, to odgovara dnevnoj vidljivosti od l300 m.
ovisno o dobu dana (dano), uz uvjet nepromijenjenih dnevnih hodova meteoro-
lokih procesa, vidljivost se znatno mijenja, io priau pojedini rezultati mjerenja
(tablica 12.5).

Tablica l2.5. Promjene vidljivosti (kn) uz iste meteooloke uvjete

Dan 0.1 0.9 3.6 8 l6 80

No (arulia 100 W) 0.2 1.4 3.6 6.4 8 18

Uoava se da se u danima sa slabom vidtjivou orijentiri (objekt) tijekom dnevnih

vide loije od onih tijekom nonih sati (arulja), odnosno ou u-dunm s dobrom vid-
93ti
'"
ljivou orijentiri tijekom dnevnih sati vide bolje od onih tijekom nonih sati. To se
svojstvo priqjenjuje u mnogim prilikama pri looj vidljivosti. Pri polijetanju odnosno
p'ilazll i slijetanju zrakoplova, u piste se pale posebna ivjetla ponlienlive jakosti koja
pomau pilotu. Slino tome i svjetionici na moru, hridinama i lukma pomanptovidbi,
u
mnogim sluajevima ukljuivanje svjetala znai ,,biti vien", a ne vi jeti.

Smanjena vidljivost ovisi o pojavi magle, sumaglice, jake oborine (kia, snijeg),
snjene vijavice, morskog_dima, pijavice, tj. o hidrometeoiima koji lebde
smaliuju
vidljivost, padaju iz atmosfere i koji su u svezi s vjetrom. Vidljivosi je zatim odreena
dimom, prainom i pijeskom (s vjetrom ibeznjega),tj. Iitometeorima
6oeu l3), te ovisi o
njihovim zemljopisnim, dnevnim i sezonskim promj"namu.

204
205
 METEORI
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

13. METEORI
Meteor je pojava koja se uoava u atmosferi ili na Zemljinoj povrini. Ta pojava
moe biti skup lebdeih tekuih ili kutih estica, vodenih ili ne, oborina, talog lnaslaga, a
moe biti svjetlosne ili elektrine naravi.
Postoje etiri skupine meteora: hidrometeori, litometeori, fotometeor i
elektrometeori.
Hidrometeori su skup proizvoda vodene pare' tekuilr i/ili krutih estica koji lebde,
padaju ili su nataloeni iz atmosfere, ili su vjetrom dignuti sa Zemljine povrine, ili su
nataloeni na predmetima na tlu ili u slobodnoj atmosferi. Hidrometeori se mogu razvrstati
na vie naina:
(l) uz oblake u atmosferi lebde te smanjuju vidljivost:
magla (engleski:/og; njemaki: Nebe - vidljivost < l km,
=
sumaglica (mist; Dunst) - vidljivost 1 km.
= esto prethodi; pada lrao pljusak; pada iz Sc, Cb-
To je lebdenje u zraku vrlo sitnih, obino mikoskopski sitnih vodenih kapljica koje
smanjuju vidljivost na Zemljinoj povrini.
U praksi pojam ,,magl' rabi se kad hidrometeor magla smanjuje vodoravnu vidljivost
na Zemljinoj povrini manje od l km, a pojam ,,sumaglica" rabi se kad hidrometeor magla
ne smanjuje vodoravnu vidljivost na Zemljinoj povrini manje od l km.
= ledena magla
(icefog; Frostnebe - lebdenje u zraku brojnih' vrlo sitnih ledenih estica
koje smanjuju vidljivost na Zemljinoj povrini'
= magla uz vidljivo nebo (fog, slE visible; Nebel, Himmel sichtbar) - magla, koz koju
motritelj vidi nebo, oblake ili slino.
je
= niska magla (ground fog; Bodennebeje- tanak sloj magle koja izrazito
gusta ne-
posredno izadt|a,auazini oka motritelja nema'
- magla u krpama (fog patches; Nebeltreiben) - magla u pramenovima, ne mora biti na
meteoolokoj postaji.
# dolinska magla (valleyfog; Talnebe - magla u dolini, ispod razine postaje.
* privjetrinska magla (upslope fog; Hangnebe - magla na obronku brda, iznad razine
postaje.
(II) hidrometeoi padaju iz atmosfere na Zemljinu povrinu ili predmete na njoj ili u
atmosferi:
o l<ia (rain; Regen) - padanje vodenih kapi iz oblaka.
Promjer je vei od 0.5 mm ili u obliku manjih rasprenih kapljica; pada iz As, Ns, Sc,
Cu, Cb.
rv prehladna kia(supercooled rain; Regen, gefrieren - kia s temperaturama kapi n
im od 0 "C. Smrzavaju se pri dodiru s tlom, s predmetima na Zemljinoj povrini ili sa
oC.
zrakoplovima u letu. Kapi prehladne kie u mjeavini vode i leda imaju temperaturu 0
podlozi tvori ledenu koricu, stvara poledicu; ne pada kao pljusak; pada iz Ns, Cb.
Na
jednolina oborina vrlo sitnih vodenih kapljica'
. .o* (drinle; Spri)hregen) - prilino
]'i.*;a"" drugoj, koje padaju iz oblaka. Promjer kapljica obino je manji od 0'5 mm'
'"- -kori", gotovo lebde u zraku, i najslabije zrane struje ih zanose; pada iz .St'
oi.nan" rosulja (supercooled drizzle; Sprihregen, gefrieren - rosulja s tmpe-
'r*"
^, kapljica niim od 0 'C. Smrzavaju se pri dodiu s tlom' s predmetimz a Znm-
ii""ip"*sii ili sa zrakoplovima u letu. Kapljice prehladne rosulje u mjeavini voda i led
"C'
;paju temPeraturu 0
, podlozi tvori ledenu koricu, stvara se poledica; ne pada kao pljusak
,
Na
padanje pojedinanih ili spojenih ledenih kristala iz oblaka.
-,--<irlt Schnee) -
x', snij(szow;
su veinom razgranati, a katkad zujezdasti. Pri temperahlri veoj od -5 "C
su obino stijepljeni u pahuljice; pada iz s, Ns, Sc, St' Cb'
lristali
'i|riort
snijeg (slow grains; Schneegriese - padaje vrlo sitnih, neprozimih i bijelih
leaen' estcaiz oblaka. ove estice su prilino plosnate ili duguljaste; promjer im je
obino manji od 1 mm.
Pada u malim koliinama pri temperafurama niim od 0 "C; ne pada kao pljusak;
pada z St, magle-
!- solika (snow peltets; Reifgraupe - padanje bijelih i neprozimih ledenih estica iz ob-
promjer moe dosei 5 mm.
laka. ove estice su openito unjaste ili okrugle. Njihov
Moe se malo siisnuti; pada sa snijegom ili kiom pri temperaturi od oko 0 "C ili im
igce (diamond dust; Eisnade - padanje iz veda neba wlo sitnih ledenih
- leeneesto tako tankih da izg|edakao da lebde u zraku'
laistali
Kristatii su u obliku iglica, tapaili ploica, mogu padati iz prozranog oblka ili
iz yedra neba, i to pri vrlo niskim temperaturama; bljeskaju na suncu; padaju u nenwtnim
kaliinama.
l fua (hail; Hage - padanje bilo prozirnih ili djelomino ili pouno neprozirnih zrna
leda (ana tue), obinokruglih,unjastih ili nepravilnih oblika, pror{era wlo openito
izmeu5 i 50 mm, koja padaju iz oblaka pojedinano ili spojena u nepravilne grude.
Komadi leda mogll imati promjer i vei od 50 mm; imaju slojeviti ustroj. Pada pri
jakim i dugotrajnim grmljavinama, a nikad pri temperaturi zraka nioj od 0 "C; pada iz Cb.
a ledena zrn a (small hil; Eisk<jrner) - paanje prozranih ledenih estica iz oblka- ove
estice su gotovo uvijek okrugle, a pokatkad su unjasta oblika. Njihov promjer moe
dosei i tovie premaiti 5 mm.
Smrznute kine kapljice, wste, pri padanju na vrsto tlo ute; pada esto po-
mijeano s prehladnon liom pri temperahtrama olro ili ispod 0 "C; ne pada kao pusak.
sutua ]sugadica) (ice petlets; Frostgraupe - padanje prozinih ledenih estica iz
oblaka' ove su estice obino okrugle ili nepravilne, malokad unjasta oblika. Njihov
promjerje manji od 5 mm.
Mik muna snijena jezgra omotana tankim slojem leda, dosta wsta, pada esto
edno s kiom pri temperatltrama viim od 0 "C; vlana je; pada kao pusak; pada iz s'
Ns, Cb.
(Itr) hidrometeori u svezi s vjetrom:
snjena vjavica (drlrtns snow and btowing snow; Schneeshrm) - mnotvo estica
snijega podignutih s tla dovoljno jakim i turbulentnim vjetrom.

20'7
206
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
METEORI

-|- ,C:'!,""'ljega ne padaju

, a)-niska iz obtaka. Vodoravna vidljivost je
smanjena.
snjena
vijavica (lrlfttng snow; chneefegez) mnotvo cstlca inje (soft rime; Rauhreifl - khko inje sastavljeno uglavnom od tankih iglica ili
gnutih vjetrom na malu visinu 'oiua ' -l 'l 'vwJ c"T - lr|lluslvu
'- "
esti snuega podi-
u. leda.
Vodoavna vidljivost narazini oka staje depozicijom, slabo se di podloge i lomljivo je; vlanost je oko i preko 909
motitelja nije osjetno smanjena. ,
magla; slab ujetar; temperatureredoyito nie od -8 "C.
i.}ilmffi:JJj:'\i,|'';:ki;:i-'';'i;;:i;|;;;;'l""1lji,"" estica snljega
inje (had rime; Rauheis) - zrnato inje, obino bijelo, ukraeno s kristalno
Vo!9ravna vidIjivost narazini oka motriielja ganicamaleda, vie ili me odvojenim uhvaenim zrakom.
^
-Q. morski dim (spray; Seesprih) -
obino je vrlo slaba.
mnotvo uoj"ni, tapl.;i*, .i.g*r, vjetrom staje brzim smrzavanjem maglenih kapica, dobro se i podloge; ujetar po
vodene povrine' obino s il.iesta s prostra1 oC i hladnije.
valova, poolgn"t. i noene na manju tvorbu; temperature od -2 "C do -10
udaljenost u zraku.
led (clear ice; Klareis) glatko zbijeno
) bistri inje, obino prozimo, prilino bezlino,
-
hidometeori nataloeni na Zemljinoj powinom, i izgledom nalik na poledicu
or.".,xl
povrini ili predmetima na njoj ili
u Vastaje laganim smrzavanjem kapica prehladne magle, vrsto se dri podloge; jai
D izmaglica (deposit offog droplets; abgesetzte poomae tvorbu; temperature od 0 "C do -3 oC.
Nebettr rjchen).- naslaga toplih vodenih
kapljica magle (ili obtat) ia p.or".,in,,"'Lo;i-*"u
,"rnp"rutura
1. via od 0 "C. n"iioledica(glaze; Glatteis) - glatka zbijea naslaga leda, obino ptozim nastala smr-
'"";:::;::;:{#|,;r"::}i:: vodenih tap"Uica na prdmetima nastalima
ukapljivanjern
vnjemprehladnih kapljica rosulje ili kie na predmetima ija je povrinska temperatua
oC.
ipo ili malo iznad 0
_a- a) radijacijska osa (dew proper;
Srahlungstau) -.naslaga vodenih kapljica iil,,Napomena: Poledicu na tlu n zamijeniti s powinskim ledom.
predmetma, ija povrina je o_ovogno nastala na
onlaaena] pe"nito nonim zraenjem, oipownski |ed (groud ice; Eisglate) - nastaje na povrini tla smrzavadem vode:
ukapljivanja vodene pare iz okolno! ' da dovodi do
zraka.. l,,l',a) oborinska voda toplih kapljica kie ili rosulje naknadno se smzava na tlu,
na vodoravnim uspravnim predmeim,' nastaje u vedroj ili u malo
''iil' .b) snijeg na tlu smrzava se ponovrro nakon pounog ili djelominog otapanja ili
.r,rx'irr'su c) smjeg na tlu zbije se i otvrdne djelovanjem prometa.
( b) advekcijska osa (a.dvection
dew; Advekionsrau).-naslaga vodenih
kapljica nastala na
':. '
predmetima, ija povrina je dovoljno
sadrane u nailazeem zrakuu dodiru
h ;;.
dovodi do ukapljivanja vodene pare ', (V) hidrometeori u svezi s vtloenjem vjetra:
s to,n |o*sino,n' obino u procesima )[;pijavica (spout; Trombe) - pojava se sasi od esto estokog vrtlonog vjetra, poka-
advekcije.
naroito na uspravnim predmetima; nastaje
pri velikoj vlanosti zraka, ali zujui prisutnost oblanog stupa ili okrenutog oblanog unja (lijevkasti obta; pro-
,, , :'r'l|.'"" 'u tegnutog od polnice Cumulonimbusa, i od ,,grm'sastavljena od vodenih kapljica to.ie se
-r- bijera rosa (white Tau) - nasragabijerih smrznutih
dew; wei/3,er diu s morske povrine ili od praine, pijeska ili smea koje se die s tla.
) mraz (hoar fros; Reifl naslaga l.ju nu p."'"tlma kapljica rose.
openito kistalnog izgleda, nastala
depo'icijom vodene par iz.-
okolio g rruuu. Posebna i dodatna svojstva su:
a se pri temperahlri nioj od 0 .C. i susnjeca (rain with snow; Schneeregen) - istodobno padanje kie i Pada pri
u a)'Javf
radijacijski mraz (hoar frost proper; Strahtungsrelfl--
naslaga leda koja openito
temperahama od oko 0 oC"
poprima oblik ljuskica, iglica,' perja v pljusak
ili p.'.u i Lo3 nu1" ;; il;'a ija je po-
(shower; Schauer) - iznenadna oborina pojenljive jaine; ( - kini pljusak;
vrina dovoljno ohlaena, openito noenin.
da dovede do depozicije
' 9 - tue pljusak i sl.).
- snjeni pljusak;
pare sadrane u okolnom zrau- ".e"n;em, vodene *F meava (snowstorm;
Schneesturm) - padanje snijega uz jak vjetar smanjenu vidtjivost.
J:rlj!'.? vedroj ili u malo oblanoj noi. E snijenpokiva(snow cover; Schneedecke) - tlo pouno pokriveno nijegom, visina
J. ,b)' advekcijski mraz (advection
t1

hoar frost; Advektions.reifl - naslaga snijega obino preko l cm.

poprima kristalni izgled i koja nastaje leda koja openito E.nepouni snjenpokivaQtevaiting snow coveri Schneedecke iiberwiegen - tlo
nu p.'.ti,nu ija je povrina dovoljno hladna da
pokiveno snij egom 5 0- 00%.
J"i."". io'- pou.ino*,
1

j|.::::'1'"';.:ffi.pu'"'ud'un " ""ll.e.''i "."r'" " lX djelomini snjenipokiva(parnl snow coveri Schneedecke teilweise) - tlo pokri-
Nastaje naroito na upravnim predmetima; veno snijegom 10-50%.
nastaje pri velikoj vlanosti zrak, ali ne
u magli. snijene Wpe (snow patches; Schneeflecken) - tlo pokriveno snijegom do l0%.
Y inje (rim Nebelfrostab-lagerungen) -
naslaga leda, openito nastala smrzavanjem
l uglaani snjeg (snow ice; Schneegl tte) - pokriva utabanog snijerog pokivaana tlu.
oblanih Lap5ica"na *a..i"'}'!;epou.snsta1;';;;;;r." pe-
fl;ffix-lili ispod ili L:tometeor je skup estica koje su veinom krute, a ne tekue. estice vie-manje
'
,,o"#,r"::::,1r,,i:,r,:;:;r:;
predmetima; istodobno postoji i depozicija; naslaga
dugo.
Zemljine powine. Litometeori se pojavljuju u dvjema skup-inama:
_
lebde u atmosferi jer su mikroskopski sitne i wlo lagane, a podignute suvjetrom a
-

208
209
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA METEORI

(I) skup lebdeih estica u atmosferi: To su dijelovi uspravne lcrunice kad ova
nije pouno razvijena'
co suha mutnoa (haze; Dllnst) - lebdenje u zraku vrlo sitnih, suhih estica nevidljivih unterer
l uo.oji donj tangentni lukovi (upper and lower tan4ent arcs; oberer und
golom oku, dovoljno brojnih da daju zraku izgled prelijevanja opala. o"rrrirg'iog"n) ponekad se vide izvan malog ili velikog haloa; dodiruju krunicu haloa
okolica je obavijena jednolinom koprenom, a boje su oslabljene; prema tamnoi toki. Lukovi esto katki i mogu se smanjiti na svijetlu mrlju.
pozadini koprena je plavkasta, prema sujetlijoj mutno uta ili crvenkasta; vidljivost je
1^
-il eornji donji cikumzenitn tukovi (upper and lower circumzenithal arcs; oberer
"- ""iuso-
i najnioj su

izmeduliSkm.
S prainska mutnoa (dust haze; Saubdunst) - lebdenje u zraku praine ili sitnih estica
pijeska, podignutih s tla prainskom ili pjeanomolujom prije vremena motenja.
dim (smoke; Rauch) - lebdenje u zraku sitnih estica nastalih izgaranjem.
(ll) litometeori koji su dignuti vjetrom:
$ prainska ili pjeanavijavica (drfting and blowing dust or sand', Sandfegen/treiben
Saub) - skup estica praine ili pijeska uzdignut s tla, na postaji ili u njezinoj bIizini, na
rnalu ili umjerenu visinu dovoljno jakim i turbulentnim vjetrom.
$ a) niska prainska ili pjeana vijavica (drifting dust or drifting sand; Sandfegen Staub)
- praina ili pijesak' uzdignuti vjetorn s tla do malih visina. Vid|jivost na visini oka motri_
telja nije osjetno smanjena.
$ b) visoka prainska ili pjeanavijavca (blowing dust or blowing sand; Sandtreiben
Staub) - praina ili pijesak' uzdignuti vjetrom s tla do umjerenih visina. Vodoravna vid-
ljivost na visini oka motritelja osjetno je smanjena.
S prainska il pjeana oluja (dust slorm or sandstorm; Staub (Sand) Sturm) - skup
estica praine ili pijeska' snano uzdignutih jakim i turbulentnim vjetrom s tla do velikih
visina. Prednji dio prainske ili pjeaneoluje moe imati izgled irokog i visokog zda(zid
praine ili pijeska).
E prainski iti pjeanivrtlog (dust whirl or sand whirl - dust devil; Staub (Sand) Wirbe
- skup estica praine ili pijeska' koje su esto praene malim smeem, uzdignute s tla u
obliku vrtlonog stupa razliite visine, malog promjera i priblino uspravne osovine.
Fotometeor jesvjetlosna pojava uzrokovana odbijanjem (refleksija), lomom
(refrakcija), ogibom (difrakcija) ili mijeanjem (interferencija) Suneve ili Mjeseeve
svjetlosti.
O Sunev halo (halo, sun; Sonnenring),
v Mjeseev halo (halo, moon; Mondring):
halo (halo phenomena; Ring) - skup svjetlosnih pojava u obliku pstenova, lukov
stupova ili svjetlosnih toaka nastalih lomom ili odbijanjem svjetlosti na ledenim kristalima
koji lebde u atmosferi (cirusni oblaci, ledene iglice itd.). U halo pojave prpadaju:
a) mali hal'o (small halo; kleiner Ring) je svijetlei prsten kutnog polumjera 22o sa
svjetlom u sreditu, obino sa slabim crvenim rubom iznutra, samo katkad s ljubiastim
rubom izvana. ovo je najeihalo.
Katkad se boje ne razlikuju, ve se vidi samo bjelkasti krug, a esto se vidi modio
prstena.
b) veliki ha|o (large halo; grol3er Ring) je svijetlei prsten kutnog polumjera 46o;
manje je svijetao i rjeinego mali halo.
Boje su iste kao i kod malog haloa-
lol c) bijeli svjetlosni stup (luminous pillar; Lichtstiulen) ima oblik isprekidane ili cijele
uspravne svjetlosne pruge" koja se moe vidjeti iznad i ispod Sunca ili Mjeseca.
,-a uierer- Zirlumzenitallcre): gomji cikumzenitli luk je otro zakrivljen luk male
i,"aonu-" kuliceblizll zeta;svijetlo obojen crveno s vanjske i ljubiasto s unutarnje
.i""". Donii cirkumzenitni lukje plosnata vodoravna krunica blizu obzora.
" n naine;ska kruncaQlarhelic circle; Horizontalleis) je bijela vodoravna kru-
nica na istoj kutnoj visini
kao Sunce. Svijetle mrlje (pasunca) mogu se vidjeti na odreenim
|rr,i^^.parhe1ijske krunice. ove se mlje pojavljuju najeemalo izvan malog haloa
iia:i,esto sjajno obojene), povremeno na azimutnoj uda1jenosti od l20' od Sunca
arantheliia) i vrlo rijetko nasuprot Sunca (anthelija).
v' g) pasunce (undersun; Nebensonne) se pojavljuje uspravno ispod Sunca u obliku
mlje, slino slici Sunca na minoj vodenoj povrini.
' " odgovarajue pojave za Mjesecjesu paraselenska kunica, paraselena, paantiselena
siainbijele
i antiselena.
O Sunev vijenac (corona, sun; Sonnenhofl,
w Mjeseev vjenac (corona, moon; MondhoJ)|
uii.o". je jedan ili niz (malokad vie od tri) obojenih prstenova, razmjemo malog
-Boje centriran
oko Sunca ili Mjeseca.
'
promjera,
su: plava iznutra i crvena izvana (obrnuto od haloa). Nastaje ogibom sujetlosti
na v o denim lrap ic ama ob lakn.
@ svjetlucanje (irizacija) (irisation; Irisierende Wolken) - predouje boje koje se po-
javljuju na oblacima, ponekad pomijeane, ponekad u prugama gotwo paralelnim s rubom
oblaka. Prevladavaju zelena i ruastaboja, esto u pastelnim tonovima.
esb se pojavljuje na Ac.
9 glorija @tory; Glorie) - jedan ili niz obojenih prstenova koje vidi motritelj oko vlastite
sjene na oblaku, sastavljenom uglavnom od mnogobrojnih malih vodenih kapljica, na magli
ili veoma rijetko na rosi.
Napomena: Kad je sjena veoma velika, jer su oblaci ili magla blizu motritelju, zove se
brokenska sablast (spektar), neovisno o tome vidi li se obojena glorija ili ne.
Motritelji u zraku esto vide gloriju olo sjene zrakoplova u kajem lete.
n duga (rainbow; Regenbogen) - skupina koncentrinih lukova u bojama od ljubiaste do
crvene, nastale na ,pastoru" od vodenih kapljica (kia, rosulj magla) u atmosferi zbog
loma svjetla Sunca ili Mjeseca.
Nastaje lomom i odbijanjem sujetla na kapima; sunce je iza, a duga ispred motritelja.
glavna duga ljubiasta je iznufua (polumjer 40o) i crvena izvana (polumjer 42");
sporedna duga, kojaje mnogo svijetlij pokazuje crveno iznutra (polumjer 50) i ljubi-
asto izvana (polumjer 54").
bijela dugaje glavna duga sastavljena od bijelog snopa koji se pojavljuje na zastoru
magle ili sumaglice; obino je obrubljena crveno izvana i plavo iznuta.
Posebna i dodatna svojstvajesu:
@ Bshopov prsten (Bishop's ring; Aureole) - bjelkasti prsten oko Sunca ili Mjeseca sa
slabom p|avkastom sjenom iznu6a i crvenkastosmeom |nana. Nastaje ogibom svjetla
koje prolazi koz oblak wlo fine vulkanske praine.

210 2tl
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
METEORI

x> zrano zrcaljenie',(mira*e; Luftspiegetung)

- svjetlosna pojava koja se sastoji
udaljenh objekata. od slika
ui li ,?p_..uu",.1eonostrute lii's..t.uL.,
''io:: "Lln'.
i l i smanjene.'nazliLu:e-
il'.
uspravne
:ffil?'j:x;::.:*''""e s. , bono zranq Dopunska liteatura
Nastaje .]:i::i'" zr1k1 Riv]ovelikim promjenama
'o'"' 'Y,:j]:jl tempeatumih w., W. Keller i U. Scharnow, 7979'. tretterkunde. YEB Verlag fiir Verkehswesen,
F:j:;l:"..'J"ji''"'fj:T,#'"H:,rxlP'iu;.dno velikog ind.k,u l"*. ."i.ii]
,
Berli,404.
H.R., 1974: General Meteorologlt.McGraw-Hill, lnc, New York,46l.
Elektromej9or je vidljivo ili ujno W., 197 5 : Meteorologt. McCtraw-Hill, Inc, New York, 5 I 8.
ol( grmljavina
- (hunderstorm; Gew ter) -
oitovanje atmosferskog elektriciteta. ,ri!$Oooo,
'l.him.'n, J. i H. Hckel, 1979: Wetter und Klimakunde. Verlag Eugen Ulmer, Stuttgart, 269.
.;eono ;" iIi uile nu-gt-'.i"i'i*',
*ii*u"a' J' i H. Utbricht,1980: Flugmeteorologie.ve vugfiir Verkehrswesen' Berlin,
(munja) oitovanih kao bljesak pranjenia
w;.o.ii
( sijevanje (bljeskanje)-( lg.hn;g; 1s1ffi)
i ost-g ili-pJ,*"l"g'ka (grmljenj;. ,',i,i'i 420.
iin;;;;i;; - sv;etl sno ooiiouui.l. *qe.;e praeno
naglim elektrinim pranjenj"m.1 J.R., 1973: An Introduction to Dytamic Meteorologt. Academic Press, New York,
iun;"1, "j."l. a""l;""bh ;i"nutar ,r.',.?irlolton,
rjee'od visokih objekata n-a tlu ilioa 'ega ili,
pjuninu.'uain; se tr v..;;
a) pranjenje na zemlji (go.,
u
*;;*,
govoru) dogaase ieu'oolaka
'.,11rgian, A.H', 1978: Fizikn atnosfej, tom 1. Gidrometeoizdat,Leigrad,Z47.
itl:.t*j "uie"-
i tla,
b) pranjenje oblaa
a"g"" grmljavinskog oblaka, Fgun, A.H., 1986: Fizika atmosferi. Gidrometeoizdat, Leningtad, 328.
c) panjenje u ' """tar
e od irmljavinskog ,.HqU S.A., 1988: Coastal Meteorolop. Academic Press, San Diego,260.
"T1\1tog.aa oblaka u zrak,aline udara u tlo.
l,"gu,Liiii" t"i" "i_'" l,,;^;;;;;",". brzinom.
ognieia .Mtveev' L.T.' 1984: Kurs obei meteorologii. Gidrometeoizdat, Leningra 751.
,^,,'!;,j,,T:;:::: ,|r,clntosh, D'H. i A.S. Thom, 1973: Essentials of Meteorologl. WykehamPublications, ltd,
l grmljenje (thunder; ,, London,240.
??:"nl - otar ili potmuli zvuk koji prati sijevanje.
' Moe se uti na udaljenr'iti
.l. vatra sv. Itije (Saini Elmo
i ri" ar'Zioio iiro*"torr. Makjani' B.,1967: osnovemeteorologije' Sveuilite vZagrebll,Zagreb,L43.
jl n*; i ei.'irp-r)-_ vi-manje ,Penza,I. i B. Penzar, 1985: AgroHimatologija. kohkat njga,Zagreb,274.
elektillrpanjenje u atmosferi r"u neprekidno svjctlosrro Retallack, B.J., 1973: Compendium of Meteorology, Physical Meteorolog. WMo, Gene-
i'"''l';!"*.J.uin. t"l"
il;; ;]'i "1,io"o,"va
ilu]L" i'"")gnutih objekata
u.;"t'u1.,ffi;i;; va,222.
i':J#ij'1l;H.:.*"o.uni, u lefu Volari , B' i I. Penzar' 1967: osnove meteorolokih motrenja i mjerenja' Sveuilite u
ril 'a' polarno svjetro (porar aurora; potarticht) Zagebu,Zageb,243.
-J* l q r\vJg
.svjetlosna pojava
- koja se pojavljuje u
visokoj atmosferi u obliku lukova, p*gu,

ff J.up.i;a ili zav.iesa.

Elektrini nabijene.estic, Sri"L
,oru1z".ljino magnetno polje. Cee se
u polarnim krajevima. IJ umjerenim vidi
'r^
sri"r prili*, i rnrir- ;:;*, se smo
vrijeme pojaane Suneve ktivnosti. za
i1#

PriPadaju meteorima, ali poblie oznaavaju stanje

u". atmosfere. Tako-
o sijanje
'."1;l"ojaele
sunca (sunce) (sunshine; sonnenschein)-.
je vie od polovice neba piekiven" ovaj se anak upotrebljava uvijek
kada
Ldu Sun.. sija izmeuouluLu. Pedmeti
Suncem "ui""i*"li."
bacaju otre sjene koje se mogu razliovati.
*b3:j*i
J bistri zrak (clear air; t]ngewahrn"n"
i"r''"i4. -
mosfera osobito ista, bezpralT:,jiT" 9*j u| se upotrebljava kad je at-
a'"gi'' p'i"'.'esa.
dobro vide (ini se kao da su pblizeni;, Tada se udaljenipredmeti vrlo
" ".|Jp.i'
dogaaposlije prodora hladna arktik";..k"
i.^;ir"'pi;r;J;" se najee
V;jl]ivost^ je vea od 50 km.
jaki vjeta (strong breeze;
st1lker r -nffiia*.niis. **:. .r.e
ofuorenog kiobrana. 'Brtr^l"ouje-izmeu"3l i velike grane,
il'jri*'noenje i'mfiaina 6
lolujn vjetar (gale; st rmischer Lin
-neprekidno njie veliko drvee, lomi grane
zgradama i drugim ouiektima' eizina ili
v;etra je *e'
iJil|"u "J!L-i'
(aina 8 ili

212
zr5
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMELJNE POSTAVKE SINOPTICKE METODE

Zapikazivaje Wemenskog stanja neophodno je prilqienjivati to vie meteorolokih

i pojava, jer je svaki element (i pojava) u neposrednoj svezi s drugim, ovaj s
"1"meata dalje te se lako moe zatvoriti knrg ovisnosti jednog elementa o drugima. To
n em i tako
VREMENSKA ANALIZA ffiEi azlat arLje cj eline'
Sinoptika metoda kao nain prikaza vremena primjenjuje se za celu Zemljll li za

I PROGNOZA iezidio,zbogegarazlikujemo razliite razrqjere zemljopisnih - meteorolokih karata:

"i Lu.
krupnih (makro-) razmjera pokrivaju cijelu Zemlju ili velika podruja, kao kon-
' dnente ili oceane odnosno njihove vee dijelove. Udaljenosti postaja iji se podaci kor
ste je nekoliko stotina do stotinu kilometara. Na taj nain se
prikazuju vremenski pro-
14. TEMELJNE POSTAVKE cesi krupnih raznj era.
h) karte sednjih (mezo-) razmjera pokrivaju manje dijelove kontinenata ili oceana
SINOPTIKE METODE odnosno neka prostrana (rionalna) podruja (npr. Sredozemlje), podruja drave ili
njihove dijelove. Udaljenost postaja iji se podaci koriste je stotinu do desetak kilo-
metara. Na taj nain se prikazuju wemenski procesi sednjih aznjera.
Temeljni zadatak vremenske analize je da odreenibroj odgovarajuih meteorolokih c) karte sitnih (miko-) razmjea pokivaju male ddelove nekog podruja, podruja
elemenata shvati i postupa s njma kao jednom cjelinom koja odreujevrijeme. Naziv nekog mjesta ili njegove dijelove. Udaljenost postaja di se podaci koriste je kilometar
,,sinopsis" znai istodobno gledati, tj. ozna,ava istodobno uvaavanje svih glavnih im_ do desetak metara. Na taj nain se prikazuju wemenski procesi sitnih raz|era.
benika koji odreujuvrijeme. Sinoptika meteorologija (analiza i prognoza) prikuplja Sukladno prostomim mjerenjima primjenjuju se i vremenski termini.
podatke irom velikih podruja i prikazuje ih na zemljopisnoj karti kao sliku vremena na
spomenutom podruju. Nadalje, na temelju prikupljenih podataka uz pomo zakona dina-
mike meteoologije, klimatologije i dugih podruja meteorologije, dobiva se vremenska
prognoza zakae ili dulje razdoblje.
irom svijeta su uspostavljene meteoroloke postaje na kojima se obavljaju odgova-
rajua meteoroloka motrenja (meteoroloko opae i mjerenje). Program rada nije isti za
sve postaje, to ovisi o namjeni podataka. Svako motrenje obavlja se u odreenim vremen-
skim terminima, po svjetskom vremenu' obino u 00, 03, 06, ...21 UTC. Po obavljenom
motrenju, postaje alju svoja izvjeao motrenju vremena u ifriranu obliku sabimim
sreditima telefonom, radiopostajom, teleprinterom, raunalom ili drugim sredstvima' Sa_
bima sredita (ima ih vie razina) prosljeujuizvje,a sreditima za vremensku analizu i
prognozu. Meteoroloki podaci se unose na zemljopisne karte (na kojima su oznaene
meteoroloke postaje) u obliku brojeva i simbola, podaci se analiziraju te se dobiva pegled
vremena nad tim podrujem. Na taj nain za razmjemo kratko vrijeme, zemlje lanice
Svjetske meteoroloke organizacje (engleski: Itr/orld Meteorological organization -
WMo; njemaki: eltorganisation fi)r Meteorologie) imaju na raspolaganju potrebne
meteoroloke podatke za vremensku analizu i prognozu.
Postoje dvije osnovne vrste meteorolokih ili vremenskih tj. sinoptikih karata, a to su
prizemne i visinske karte. Ve iz imea proiz\azi d,a je zadatak na prizemnoj sinoptikoj
karti prikazati vremenske prilike uz Zemljinu povrinu' Stoga se na takvoj karti pikazuju
temperature, tlakovi, vlanosti, vjetrovi, oblaci, oborine, vidljivosti, sadanja i prola ve-
mena te druge pojave. Meteorolokih radiosondanih postaja koje obavljaju mjerenja viih
slojeva atmosfere (do oko 40 km) ima manje nego obinih prizemnih meteorolokih po-
staja. Proces mjeenja je sloeniji'.a mjere se temperature' vlanosti i vjetrovi na visinama
koje odgovaraju odreenim tlakovima. Naravno, sva ova mjerenja dopunjavaju se i mje-
renjima pomou meteorolokih radara i satelita'

214 215
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
ope RrosrERsKo KRUENJE

odnosno Tihog oceana tj' iznad Islanda odnosno Aleuta (<l000 hPa). Slino vrijedi za poj-
seve visokog tlaka, npr. Azori (> 1025 hPa). Slika takoer pokazuje pojednostavljeno pri-
zemno strujanje zraka, od visokog prema niskom tlaku uz sketanje zbog Coriolisove sil.
ls. opE ATMosFERSKo rnuENJE
5.2. Razdioba vjet a na Zemljnoj povrn
I' 15.1. osnovna razdioba tlaka na Zemljinoj povrini i kruenje zraka
i'iii
Razdioba atmosferskog,tlaka je temelj strujanj ima zraka, dok tlak u normalnim Temeljni uzok kuenju zraka su azlike temperafura iznu dva podruja. U naem
uvje-
tima, ako se iskljui dinamika, ovisi o temperatui i vlanosti zraka. Sve to ukazuje
ii, na sluaju to bi bila podruja ekvatoa i polova, to se treba oitovati u dizanju toplog zraka
lj'l tijesnu vezu svih meteorolokih elemenata_ i teko je govoriti o jednom elementu jmad eklatora i sputanju bladnog naka imad polova. Ipak ovaj pojednostavljeni oblik
ne
spominjui ostale. Stoga se ukupnost svih atmosferskih proce.a u osnovnim ctama ima znatnih nedostataka. Dizanje golemih koliina zraka u podruju niskih
i,l mjerno lako moe sagledati u okviru opeg atmosferskog kuenja(oAK) ili ptanetnog
raz- 'raenja
lr. zemljopisnih irina koja pokrivaju tisue i tisue kvadratnih kilometara Zm1-ine povrine
l', sllujanja (engleski: general circulation, global circulation, planeiary circulation; niemal trebalo bi temeljem zakona neprekinutosti dovesti do sputanja iste koliine a:ak o
li,l ki: globale Zirkulation). Razdioba atmosferskog tlaka na moiskoj raini tijekom problem je da se to treba dogoditi nad dvjema tokama (polovima) neodreeno male
sijenja i
srpnja prikazana je na slikama 6.11 i 6.12. ova razdioba se moe bitno po.;eonostaviti, povine, moda veliine kvadratnog kilomeh to bi istodobno znailo golemu brzinu
ii siika
15. l. sputanja zraka. oito je da se ovaj tip kruenja zraka (Hadleyjev model) ne moe ostvariti.
]'' H
osim toga u kruenju zaka pose stalni uvjeti koji se ne mogu zanemariti. To su prije
svega Zemljina vrtnja, razdioba kopna i mora te utjecaj orogrrje i trenja. Kao rezultat, u
prosjeku postoje hi velika meridijanska kuenja naka _ elije (Hadleyjeva, Ferrelova te
lr r:

jill polama elija) kao na slici 15. l.

Pod op im atrnosferskim kuen_iem (oAK) ili planetrim strujanjem podrazumije-
vamo ukupnost temeljnih oblika vodoravnih i uspravnih gibanja velikih masa zraka u pla-
iiil netnim razjerima npr. oko Zemlje, izmeukontinenata i oceana te slino. Ta su gibanja,
ji,lt
posebno u troposferi, jedan od najvarijih neposrednih uzronika vremena i klime_ U pia-
netnom strujanju ima mnogo pravilnosti, jer se ono naIazi pod snanim utjecajem nkih
l'i,'''
stalnh imbenika a to su: razlike u gnjanju (od Sunca) ekvatorijalnih i polarnih kajeva,
vrffija Zernlje oko vlastite osi i njezino luejeoko Sunca, poloaj kontinenata na Zem1ji i
li poloaj visokih planinskih lanaca. Meutim,i drugi promjenljivi imbenici, kao to su
isparavanje vode, vlanost u atmosferi, naoblaka' oborine, temperatura tla i povrine oceana
[r'ii (ovisna o morskim strujama), ledene mase, topljenje teda i snijega uz smrzavanje vode te
j;'' slino, djeu takoerna struje i zato se svake godine ne ponavlja sasvim u istom
F;:r I

obliku. oAK nlje jednostavan, ve se sastoji od nekoliko pojasa i vie veih iti manjih
.jii
lcunih sustava, od kojih neki pose stalno, a drugi samo u odenodoba godine sukla-
i]
slika I 5. 1 . rdealizirana razdioba prizemnog tlaka i vjetrov a na zemlji, H-Hadleyjeva dno s raspodjelom topline na Zemljinoj povrini.

tjJ;
(tropska), F-Ferrelova (umjerenih irina)' P-polarna elija oAK se moe promatrati na Zemljinoj powini ili na nekoj visini, a takoeri u
uspravnoj ravnini, bilo uzdu meridijana ili paalela. Sfuujanja uzdu meridijana
Nad oceanima tijekom godine postoji vie ili manje isti raspored tlaka zraka, dok meridijanska strujanja (meridional flow; meridionale str mung) nisu tako jaka kao ona
-
se
ffifrli iznad kontinenata vrijednosti tlaka mijenjaju od hladnogdo toplog dijela godine. slika uzdu paralela - zonalna stujanja (zonal flow; zonale Str mung) premda poetna po-
15.1
u odnosu na slike 6.ll i 6.12 pokazuje bolju podudamo.i ketaka sila djee u meridijanskom pravcu. Zbog aecaja *nogih 8imbenika (u pvom
ljiI
sjevemu, zbog ruzdiobe kopna i mora. ova odstupanja su '=;unu
lolutku, nego za
redu vrtlje Zemlje) meridijansko sfiuje se razbija te openito prevladava zonalno
poebno izraena zjmi a
t;i:',1,

sjevernoj polutki kad iznad velikih kopnenih prostranstava strujanje. Najmanja su uspravna stuja, ija srednja brzina ne prelazi 0.3 cs (izuzimaju
lsibir, = 60" N) postoji pro-
ffil]

strano polje visokog tlaka (1040 hpa), dokje ljeti niski rlak ispod 1000 hpa. pbjar"ui se strujanja u atmosferskim poremeajima: cklone i anticiklone
ffi{tl nir- =l0 cmls, topski cikloni,
kog tlaka na 60o N imajl izraena sredita niskog tlaka nu tornada i olujni oblaci > 30 m/s), to znai daje osnovno strujanje priblino vooravno.
dijelovima Atlantskog
"updni.

fiffii
2t6
21.7
 oPE ATMosFeRsxo xRuerue
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA

povrini, U tom pojasu zrak obilazi Zemlju od zapada prema istoku, no to se ne odvija najkaim
Bitni elementi strujanja zraka, ukljuivi i vremenske procese pri Zemljinoj
saeto su shematski prikazani na slikama |5.| l |5'2' putom, nego u obliku valovita i vtlonastujanja. Ta vrtlona gibanja zraka su nizovi
ciklona i anticiklona koje putuju od z,apaa prema istoku (oke 18 i l9). U donjoj to-
|_-.----..-.-
irll posferi posi uvijek mnogo takvih vtlog razliite jaine, veliine i poloaja. oboina
i |sJEu-EJ{oi i ima uglavnom u svim godinjim dobim a povezane su najees fiontama (toka 17) kao
granicom izmeuzrakaniih i viih irina tvoreci polarni frontalni pojas. Pojas niskog tlaka
na oko 60o N i S predstavlja niz sredita niskog tlaka uvjetujui vrtlona struja te ovdje
veinom nastaju obitelji ciklona. Sastavni dio opeg kruenja su Rossbyjev (dugi,
planetni) valovi u sednjoj i gornjoj troposferi (to;ka20.l.2) koji uz ostato odreuju razvoj
i premjeanjeciklonskih obitelji.
U podruju polova uz gomilanje hladnog zraka u prizemlju, postoji sputanje i adija-
batsko grjanje zrakana manjim visinama (2-3 km) uz temperafumi inverzijski sloj (toka
24.1). Zbog svega toga postoji visoki afrnosferski tlak koji s niim tlakom na manjim
irinama (60') dovodi do nastajanja polarnih istonhvjetrova Qlolar easterlies; polare
ostwinde), koji na sjevernoj polutki skreu na sjeveroistoni, a na junoj na jugoistoni
smjer. Zbog niskih temperaha zrak sadri male koliine vlage pa su oborine (snijeg) slabe.

- u=: oP, :F(l:

I
ti G; |
:!E: _ ;E: :
ooi uurl
yl
fUH
tu:-
:

taI
N':
=
o iJ N: )o;:J iEo:
EE
1

t5:
EB io ci o''G: -bEE
J
En -Jt='
E; .oE
:

iN o:gr N 8,: = r!
o0 'g=! E t--l oi
i
an
aoo
I
o:
c : :
.x
:

ra v: y:! v: v

Slka l5.2. Shematski prikaz vremena po zemljopisnim irinama (Burgess, 1972)

U iempodruju ekvatoa postoji ekvatorski pojas nskog atmosf91kos tlaka ili

ekvatorska dolina, odnosno tu je unutartropski pojas konvergencije (toke 22.2 i 22.3).
ro ;e poarue:e visokih temperatua i vlanosti zraka te postoji jako dzajezraka uz
jak

N9(
naoblake iz koje padaju jaki pljuskovi. Prevladavaju tiine ili su tu
'-uoj'LoouJLcijske
slabi promj enlj ivi vj etrovi'
"ptp'" poa*ei" (= 30. N i S) takoerimaju tiine ili slabe promjenljive vjetrove
jer postoji suptropsi p-ojas visokog tlaka kao posljedica dinamikih procesa' tj. sputanja
'ri"L^ (toka

iuuuat.tg zign1avarriakoji se sastoji od vie odvojenih polja visokog tlaka
vrlo oborina gotovo i nema (pustinje).
l9.2).Nebb je vedro, tempe ature naka su visoke, a
'Izmeu
prethodna dva pojasa puu stalni vjetrovi, pasati, postojani po smjeru
junoj) i bzini (to:ka 2'2)'
(sjeveroistoni na sjevemoj po-lutki Zml]e, a jugoistoni na
i,ievtadava vedro vrijeme-ii shba naoblaka uz manje koliine oborina' Ponekad pasat
prelazeei ekvator Wori pod uplivom Coriolisove sile ekvatorske zapadne vjetrove' Na
"..L* J"i"'ima Zemljine povrine pojas pasata je izmijenjen ostojanj'em periodkih Slika l5.3. Shematski prikaz strujanja i vremena a Zemljnoj powini, UTPK -
sezonskih vjetrov koji puunajizazitije imad Indije i Kine. U zimi je to suhi unutarhopski pojas konvergencije, TC - ciklon (Mclntosh i Thom, 1973)
'nooruo,
more' a ljeti vlani vjetar koj!.pue s mora na- kopno_ donosei kon-
vjetar s kopna na
Prikaz strujanjanaka na Zemljinoj powini u sijenju odnosno srpdu dan je na slici
ut.i'r.u naoblaku i oborine (toka22.4). Topski istoni valovi (toka 22.5) takoer
se
donosei maaje vremenske poremeaje, dok su posebno 22.l. Yano je ista i da se tijekom godine svi procesi pren{etaju za suncem ftasne 6 do 8
"';':'u t opskom podruju tjedana), tj. pomiu se prema viim irinama (za 10" z. .) one polutke na kojoj je lje o, slika
opasne pojave cklon(toka 23).
' U'u-.;"..nim zemljopisnim irinama (to jei podruje rvats\ pose prevla_ l5.2. Shema opeg poloaja barikih sustava na objema polutkama Zemljne povrine s
stdndige Westwinde) iako je stalnost vjetrova mala' osnovnim strujanjem dana je na slici l5.3. Slika pokazuje podujavisokog tlaka u
davaju zapadni vietrovi 1westerlies;

)1R l9
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA oPE ATMosFERsKo KRUENJE

suptropskim krajevima s pasatima koji puu prema ekvatoru tvorei unutarhopski pojas
konvergencije (UTPK). Ujedno je naznaen poloaj tropskog ciklona (TC). U umjerenim
irinama posebno se istiu sredita niskog tlaka (ciklone) s frontalnim susavima, izmeu
kojih su podruja ili grebeni visokog tlaka. Posebno treba obatiti panju na zrcalnu sliku
oblika frontalnih sustava (hladne i tople fonte, toka 17) na sjevemoj i junoj polutkil
Idui prema polovima tipino istono polarno strujanje na mnogim je mjestima poremeeno
ciklonalnim i frontalnim poremeajima.
Na vsinama, u srednjoj i vioj troposferi, strujanje dobiva dukijeoblike. Prema
ekvatoru postoji visoki tlak, dok je izad polova niski tlak, dakle suprotno od onog u
prizemlju. To uvjetuje prevladavajue zapadno strujanje, osim u blizini ekvatora gdje
postoji stonostrujanje (easterlies; oswinde), slika l5.4. Slika ukazuje na poveanu
gustou izohipsa, odnosno vee brzine vjetrova tijekom zime.
objanjenje oAK-a mora se traiti u razmjeni topline izmeuekvatora i polova. Tem-
perature zaka na raznim irinama Zem|jine povrine nastale iskljuivo zbog Suneva zra-
enjaprikazanesuutablici l5.l.Nomjerenetemperatureodstupajuodprijenavedenih,to
je uvjetovano OAK-om. Negativne temperaturne razlike od ekvatora do paralele 30o pred-
stavljaju gubitak topline, koji se procesima oAK-a odvodi u vie zemljopisne irine (pozi-
tivne azlike na 40-90o z. .) te se tako visoke temperature u ekvatorskom podruju sma-
njuju, a niske u polarnim podrujima poveavaju. Pritom se mijee toplog i hladnog
zraka odvija u ciklonalnim valovima te one u svom ivotnom ciklusu imaju ulogu izmje-
njivaa topline. Tome se treba pridodati pojavajakih visinskih vjetrova - mlaznih struja.

Tablica l5.l. Zna:aj opeg atmosferskog kruenja na razdiobu tempeafura ("C) na

Zemljinoj povrini

Zemliopisna iina(") 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
Temperatura zbog
zraenia Sunca
39 36 32 22 8 -6 -20 -32 A1 -M
Opana temDeatura 26 2'.1 5 20 14 6 I -9 -18 na
Temoeraturna razlika -13 -9 -7 6 12 l9 L) 22

oAK se ne odvija uzdu meridijana, ve do inaaja dolazi zonalno struje, stoga se

javlja valni tip opeg kruenja. Zavalni tip oAK-a su znakovite velike amplitude vodo-
ravnih valova u srednjoj i gornjoj troposferi. U doqjim dijelovima atmosfere prevladava
elijsko kruenje (ciklone i anticiklone). Vano je istaknuti da se u prosjeku sredita
ciklona nalazeb|1e polu, a sredita anticiklona blie ekvatoru, to vrijedi za obje polutke,
slika 15.5. Posljedica poloaja ovih sustavaje prosjeno istono zonalno strujanje (po svim
zemljopisnim duljinama) blizu ekvatora i blizu polova, a zapadno u umjerenim irinama.
Temeljna znaajka valnog oblika oAK-a na nekim duljinama su jezici toplog zraka koji
napreduju prema polu, a na drugim duljinama (iste paralele i iste razine) pose jezici
hladnog zraka koji napreduju prema ekvatoru. Tako se uspostavlja meridijanska razmjea
topline i odrava se toplinska ravnotea u atmosferi. Istodobno se na toplom dijelu vala
zrak die, dok se na hladnom dijelu vala zrak sputa pri emu se potencijalna energija
pretvaa u kinetiku. Pritom je dizanje ztaka praeno hlaenjem na viim azinama, a
sputanje gnjanjem na niim razinatla. Slka l5.4. oblici izobame plohe AT 500 hPa u sije|u i srpnju na sjevernoj polutki
@yers,1974)

220
221
oPA t PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
'(
/i"sl
l--
Hladno
t6
r 000
Ekvator
Ska 15.5. Valni tip opeg atmosferskog kruenja; stujnice toka na srednjim i viim
raziama (debelo), vz Zeml'jinu powinu (tanko); dolje: uspravni presjek i shema
kruenj E istoni, W zapadni vjetar (Mintz' 196l)
Nastajanje valnog tipa oAK-a odreeno je kritinom wijednou merdjanskog
gadijenta temperature (vodoravno = 6 'Cil000 km) ispod koje je strujanje namiki
stabino. Vano je istai da zbog sloena oblika Zemljine povrine i sloenih procesa u
atmosferi postoje poremeaji manjih amplituda svih valnih dutjina. Postizanjem ove
kritine vrijednosti, valovi odreene valne duljine se sve vie poveavaju te sve vie
prenose toplinu u vie irine. Tako valni model kruenj iji su elementi Rossbyjevi valovi
u srednjoj i gomjoj troposferi (toka20'1.2)' omoguuje meridijanski prijenos topline uz
manji meridijanski temperaturni gradijent.
Po visini postoji vie shema kruenja zraka u atmosferi, a temeljni oblik je prikazan na
slici l5.l. oAK se sasi iz tri elije: Hadleyjeva (tropska) ili izravna, Ferrelova
(umjerenh rina)ili neizlava te polana ili zravna elija. Izavno kruenje naka l
osnovi predstavlja dizaje toplog (lakeg) aaka i sputaqie hladnog (teeg) zraka, dok je
neizrarmo kuenje prisilno, pritom se hladni zrak d|e, a topl sputa. Tipini primjeri su
pri mlaznim strujama (toka 20.2.3).
Tznad ekvatorskih podruja zrak kao topli i vlani se die, hladi se adijabatski i uvje-
tuje nastajanje konvekcijskih oblaka uz pljuskovite oborine. Na visini, ispod tropopauze
222
oPE ATMosFeRsxo xRuple
struji prema veim irinama, a zbog utjecaja Coriolisove sile skree udesno (sjevema
polutka) odnosno ulijevo fua polutka). Taj dio strujanja su potupasati. U suptropskim
podrujima (oko'30'N i S) zrak se sputa. Taj zrak je iznad ekvatora zgubio dosta ve te
je siroman vodenom parom, to posebno dolazi do ura.aja pri sputanju i adijabaBom
zagnjavanju. Zato su suptropska podruja izazito suha, vedra i gotovo bez oborin ali uz
visoke dnevne temperature nastale adijabatskim zagrijavanjem te jakim Sunevim aae-
njem, dok su noi razmjemo hladne zbogjakog dugovalnog naenja (iaravanje), koje ne
nailazi na znaajnija upijanja u atmosferi. Dio zraka koji se sputa vraa se prema ekvaoru
tvore i pasate, a dio napreduje prema viim irinama te postaje dio strujanja umjerenih
irina. Na taj nain se izmeuekvatora i supfiopskih krajeva 7r!a:aizravnJ Hadey;eva
(topska) elja,koja zavzima gotovo polovicu Zenljine povrine.
Zrane mase iz suptropskih kajeva napreduju u vie irine uz izraenu zapadnu
komponentu strujanja. Stoga u umjerenim irinama u toposferi na objema polutkama
pose prevladavaju zapadni vjetrovi u okviu valnog tipa opeg kruenja.
Pribliavajui se subpolamom podruju niskog tlaka (60" N i S) suptropski zrak se
sukobljava s polamim zrakom, koji kao istono ili sjeveroistono (sjevema polutka)
odnosno jugoistono (ura polutka) strujanje nastoji prodrijeti u umjerene (nie) iine.
ovim sukobljavanjem nastaje polana fronta uz pripadne procese (ciklone i anticiklone),
pri emu se na toplom dijelu valnog stujanja nak die, a na hladnom dijelu vala sputa.
Dizanje zaka je praeno adijabatskim hlaiemnaka te stvarem odgovarajue
naoblake i oborina. U visini se dio zraka vraa prema supfiopskim podrujim a_dio
napreduje prema polovima. Tako se u umjerenim irinama swara' iako slabo izraen
neravna Ferrelova elja (ea umjerenh irna).
Na visini zrak umjerenih irina dolazi do polova gdje posi sputanje z.akauz adja-
batsko zagrijavanje (temperaturna iverzija na visini 2-3 lan), dok je ispod nagomilan
hladni zrak. od polova s viim tlakom zak struji prema subpolamom podruju niskog tlaka
(60' N i S) tvorei istono polano shujanje. ovo shujafe dovodi hladni rak l te
irine i pri dodiru s toplim suptropskim zrakom nastaje arktika (antarktika) odnosno
polana fronta. Tako se izmupolova i umjerenih irina zatvara iaavna polarna ea.
Tropopauza nije posana na svim irinama. U pravilu svaka elija ima svoju topo-
p1uzu te postoje tropska, polarna i tropopauza umjerenih iina. Nadalje, tropopauze
nisu na istim visinama (najvia znad ekvator ajnlaiznad polova), a poneg-dj su tro-
popauze slabo izraene ili pose njeni prekidi te se knreqia z:aka jae prenose u stato-
sferu. ovome se teba pridodati pojava jakih visinskih vjehova - mlaznih struja.
Troelijsko kuenjeu atmosferi prstavio je T. Bergero (1928), a dopunili su
- Rossby (1947), E. Palnn
C.G. (1952) i E.N. lorenz (1967). Naravno, postoi arugi
prkazi, a jedan od njib je na slici 15.6 (Newton, 1992).
Na desnoj strani slike 15.6 u uspravnom presjeku izrad fropskih kajeva je Hadleyjeva
elija. Blizu pola su sputanja zak dok su u r|mjeenim irinama kosa dizanJ'a i sputa1a
tlog i hladnogaakalodnosu napolarnu fiontu (PF), te mlaae struje koje meandriraju oko
polutke. J' i oznaavaju supfiopsku i polamu mlaau sfuju' de su projekcije o^"en"
duplom s elicom. Tropski istoni valovi su oznaeni s TTV. Lijevo su prikaz" pribline
komponente prorauna toplinske energije po pojasu irine 30o, u godiqiem prosjeku za
sjevemu polutku (jednako vnjede z-ajuu polutku). Kosi brojevi oznaavaju omponente
i
1odenog porauna. Uokviene brojke valovite strelice pokazuju zraenje upijeno u
Zemljinoj povrini odnosno gubtjeno u atnosferi' Iarad polutke kao cjeline ukupno aasnje
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA oPE ATMosFERsKo KRUENJE

je oko 250'l0'o W. Pri.ienos energije sa Zemljine powine prema atmosferi (osim aaeqia) je visoko troposfeske
u obliku osjetne topline (debele strelice), kao i latentne topline (tanke strelice) zbog izobarne plohe
isparavanja vode s povrine te kondenzacije i nastaja oborina. U atmosferi ta latentl
nisko troposferske
toplina (zaokruene brojke) nadopunjuje 80% gubitka topline zraenj em. Za Zemljinu
izobarne plohe
povrinu i atmosferu, toplinski izvori nadmauju ponore u tropskom pojasu te se viak prenosi
prema polu na irine s toplinskim manjkom, posebno u polamom podruju. To se u atmosferi
odvija veinom s velikim valovitim poremeajim ije su zrane struje prema poIu toplije i
bogatije vodenom parom nego zrane struje prema ekvatoru. Toplinski prijenos oceanskim 0 90E 180 90W 0
sftujama (shelice oznaene s o) je posebno istaknut u suptropskim irinama, gdje morske
vjetovne struje nose toplu vodu prema polovima nazapadnoj shani oceana. Slika l5.7. Shema kruenj anakauzuelatora (objanjenje u tekstu)

Sastavni dio opeg kruenja zakau atmosferi su tokovi nakakloz ravninu merid
jedinice 10'"W
\@ jana, koji pokazuju zapadne odnosno istone komponente strujanja. Dobro se vide raz-
po 30'z..
@' like izmeu sjeverne i june polutke, a posebno izmeuzime i ljeta, slika l5.8. openito
prevladava zapadno strujanje, dok komponente istonog strujanja pose u irim pod-
rujima ekvatora i polova te djelomice na velikim visinama u ljetno doba. Nadale, uoava
se pomak sredita jezgi strujanja za oko l0o z. . prema polu one polutke koja ima !eto, a u
zimskim rjesecima su brzine strujanja dosta vee nego u ljetno doba.

N-pol
@
--t
oa
!)
l^
l;
lo
a?

pli*c IN

Slika 15.6. Shema kruenjanakl u afinosferi (objanjenje u tekstu) (Newton, 1992)

Meutim, osim kuenjazraka uzdu ravnine medijana, u uspravnom presjeku '/

i
atnosfere postoji kruenje zaka uzlllpaalela, naroito iaaeno u ekvatorskom
's
.
podruju, slika l5.7. ."
ovaj tip strujanja, pojasno kuenjeodnosno zonalna ckulacija (zonal circulation; n'3=
zonale Zirkulation), odreejerazdiobom kopna i mora te openito iznad kopna (toplija
podloga) posi dizanje, a iznd mora je sputanje zraka. Naravno, ova uspravna giba -f :;

-f'
a
zraka se zatvaraju odgovarajuim vodoravnim strujanjima na manjim visinama i suprohim
smjerom na veim visinama, te i pripadne izobarne plohe imaju odgovarajua ispupenja -T
odnosno udubljenja. ovo kruenje naka se sastoji iz vie elija od kojih je najvea t@! O

Tihooceansko-indonezijska, tj. Walkerovo kuenje.

Slika 15.8. Srednji zapadni/istoni vjetrovi u hoposferi (r$' podruje istonih vje-
hovaje sjenano (Gedzelman, 1980)

224 225

OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
U svakoj tekuini koja se grije javlja se odrenokruenje fluida. Laboratorjski
pokusi u cilindrinoj posudi s tekuinom, koja se grije na obodima i hladiu sreditu posude
t. 'r. .u. zedo ot o uspravne osi posude, pokazuju slinosti strujanj.a sa strujanjem u
"
atmosferi. Na taj nain se predouju izvori topline na ekvatoru i hlaenjana polovima u
atmosferi uz vrtnju Zemlje. ovisno o veliini posuei njenoj brzini vrrje te uvjetima
grijanjaftlaenju,iro.;ni.. fluida pokazuju njegovo va1no gibanje s nekoliko valova slino
Rossbyjevim valovima u atmosferi.
a":ndesetljea (od Phillips 1956;Mintza i Arakawe, 1964) izvode se numerika
modelianja oAK-a, tj. rjeavaju se tzv. pmtvnejednadbe (sustav temeljnih jedna_
dbi u metorologiji; toka 25.3) primjenom monih elektronskih raunala. Pomou nume-
rikih modela mogu se oponaati stanja i promjene u atmosferi slino kao to se pojedine
fizikalne pojave i procesi oponaaju pokusima u laboratorijima. Tako se mogu uzeti u obzir
oblici Zemtjne povrine (reljef), kakvoa podloge (npr. kopno i more), temperaturne
raz|ike, izvori vlage i slino.
umeriko modeliranje je danas temelj mnogih oblika istraivanja u atrnosferi uklju-
ujuiklimatoloka istraivai aiz da|je ili blie prolosti, zatimana|ize vremenskih stanja i
prognoze remena za razmjemo kaa razdoblja (mjereno satima ili danim, a posebno su
limatoloske prognoze za blisku ili dalju budunost. No o tome vie u sljedeim
poglavljima. aro je istaknuti da pounije saznarje o wemenskim procesima u okviru
_or_a
pruza odgovore u vezi s mnogim za sada nedovoljno poznatim injenicama.
26
ZRANE MASE
16. ZRACNE MASE
16.1. Deincja nastajanje zranih masa
Fizikalna svojstva zraka kao to su temperatura, vlalost, vijivost i drugo ovise od
vie imbenika. Analize wemenskih karata pokazuju da su iznad velikih podruja fizikalna
svojsva nakaizaaJke vemena sline. Pokazuje se da su ove veliine u uskoj svezi s
fizikatnim svojstvima ZemLjne powine iznad koje se zrak nalazi. Nalazpi se u izravnu
dodiru sa Zem{inom powinom, zrak prima odeenasvojstva koja se prenose u vie
slojeve, pri emu se uspostavlja odetena razdioba fizikalnih svojstava s visinom.
Pojam zrana masa (engleski: air mass; njemaki: Lufinasse) oanaava veliku kol
inu aaka ija su fizikalna svojstva vie ili manje ujednaena u vodoravrrom smjeru. Za
razliku od esti zraka, koje imaju mali obujam, npr. l c, l ili 1000 ' zrana masa
ima mnogo vei obujam. Vodoravna prostranstva nanih, masa su obino od 500 km do
5000 km, zahvaaju povrinu i nekoliko milijuna km2, dok su protezanja po visini izmeul
i 20 km. Znai da se aane mase vodoravno proteu iznad podruja kontinentalnih (oce-
anskih) razrnjera ili njihovih dijelova, a po visini mogu zahvacati c[ielu toposferu-
Ujednaenost svojstava zrane mase moe se odediti iznosom gradijenata meteoro-
lokih elemenata. Vodoavne promjene temperature T, potencijalne temperature @, poten-
cijalne ekvivalentne @g i potencijalne mokre temperature o. (toke 8.2' 8.3) u nekom
smjeru n odreujuaanu masu uz uvjete:
o.+,+,+,ry-.l"c
on on on on
ookm l6(1)
Dvije zrane mase koje se nalaze u meusobnoneposrednoj blizini na svojim gran
cama imaju mnogo iaaenije gradijente:
I oorffr< +,P,+,T' .r"c/t
"c'onanonon t6(2)
Velike koliine nakamogu imati slina fzikalna svojstv ako su dugofrajno izloene
priblino istim uvjetima. To se u prirodi dogaa kad se imad nekog veceg zemljopisnog
podujas jednolikom podlogom uspostavi takav tip lauenja pri emu se ista koliina
zraka dulje vTemena (poevi od nekoliko dana ili tjedana) zadlava iznad takve podloge.
Povoljni uvjeti za ovakav tip kuenja se javljaju u poostojanim anticiklonama (toka
I9.2) gdje su zrane mase u miru ili slabo poke re. Tako su zrane mase dulje vremena
iz\oeeu1iecaju podloge. Prostrana podruja Zenlje, gdje su ovi uvjeti eeispunjeni' a
to su podruja s ujednaenim svojstvima podloge, predstavljaju izvorita za astajanje
zanihmasa (source region; Quellgebiet).
227
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
osnovna svojstva zranih masa ovis prvenstveno o kakvoi podloge izvorita gdjeje
zanamasa nastala. Tako np. akoje zrana masa nastala iznad morske povrine saravat
e u sebi veu koliinu vlanosti, a ako je nastala iznad kopna bit e sua. Ako je nastala
iznad neke prostrane pustinje bit e vrlo suha i imat e ogranienu vidljivost glede sadraja
veeg broja sitnih estica praine, itd. Debe1i slojevi zraka (npr. kroz troposferu) ne mou
biti jedna zraamasa,jer zrakarazne visine moe doi izraz|iit1hpodruja.
Kad se zrana masa pokene s izvorita, ne ulazei l razIoge zbog kojih je do toga
dolo, ona se pretvara - transformira (mijeaja svoja svojstva) prema svojstvima podloge
iznad koje pufuje i trajanju njezina zadravaJa izatog podruja, koja se razlikuju.po
fizikalnim svojstvima od izvorita. Te promjene su polagane i teku postupno. Veliina
promjene tj. pretvorbe (transformacije) zrane mase (alr mass transormation; Luftmas-
sentransformation) ovisi o razlikama svojstava zrane mase i podloge. Takoere pomje-
ne rzikalnih svojstava zrane mase ovisiti o tipu kruenja u atmosferi, odnosno mijeanja
unutar zrane mase koje lbrzava njezinu petvorbu. Pri prouavanju pretvorbe zrane mase
e analizira se to se zbiva u nekoj odreenojtoki prostora, ve kakve promjene doivljava
est zraka koja se giba zajedno sa zranom masom. Pojedina fizkala svojstva zane mase
ne mijenjaju se ili se slabo mijenjaju pri uspravnim gibanjima zraka i nemaju izae,
dnevni hod, to je pogodno prilikom paenja pretvorbe zrane mase. Takva svojstva naka
su konzervativne veliine, kao npr. potencdalna temperatura i specifina vlanost, zatim
ekvivalentna potencijalna i potencijalna mokra temperatura. Zarlnj dvije veliine ukljuuju
vlanost zaka i ne mijenjaju se ni pri procesima ukapljivanja (kondenzacije) prilikom
izanjanak jedino se mijenjaju pri promjeni topline i vlanosti, to se znaajnije moe
javiti samo ln Zemljinu povrinu. S druge sfuane prizemna temperatura i relativna vlanost
zraka glede svoje izazite promjenljivosti nisu dobre veliine koje bi odreivale pojedinu
zranu masu.
Vano je istaknuti da je na izvoritu uspostavljena avotea(temperatur vlanost)
izmeuzanemase i podloge, dok se naputanjem tog podruja naruava ravnotea. Stoga
petvoba zrane mase ustvari znai ponovno uspostavljanje ravnotee izmeuzrane mase
i podloge. Uspostav|je tempeatume ravnotee obino se dosee u prosjeku tjedan dana
nakon dolaska zrane mase na odreenopodruje.
Sadaj i razdioba tline i vlanosti u zranoj masi dvije su osnovne znaajke koje
zrana masa dobiva tijekom svog nastanka na izvoritu. Iznad raznih dijelova Zemljine
povrine gdje zrane mase nastaju toplina i vlanost maju izraene vrijednosti.
16.2. Podjela zranhmasa
Glede lakeg prouavanja ipra,enjarazvitka,naemase mogu se razvrstati na neko-
liko naina: prema mjestu i kakvoi nastajanja na izvoritu.
Pojednostavljena slika zbivanja u atmosferi pokazuje da na visini tj. u srednjim i viim
slojevima troposfere postoje u osnovi dvije zrane mase: jednaje blie ekvatoru, to je trop-
ska zrana masa (visoki tl, a druga blie polovima je polama zrana masa (niski tlak),
koje dolaze u neposrednu blizinu u podruju umjerenih irina. Znatno sloenija slikaje u
niim slojevima troposfere te temeljna podjela zranih masa vrijedi za aje
slojeve at-
mosfere, pri emu se ista podjela primjenjuje i za vie slojeve.
:
228
ZMCNE MASE
Postoji nekoliko naina podjele zranih masa:
a) prema zemljopisnom podruju postoje:
- ekvatorske zrane mase (oznaka E) (equatorial air mass; quatoriallufi) nastaju u
podrujima idui od ekvatoa prema rubu suptropskog podruja visokog tlaka i
obuhvaaju cijeli pojas oko ekvatora. Zrak je iz:azito topao i vlaan i nema bitnih
razlika je li imad kopna ili mora.
- tropske zanemase (T) (tropical air mass; Tropikluft) nasaju u suptopskom pod-
ruju za koje su znakovite najvie wijednosti atmosferskog tlaka i temperatue
zraka' Zrae mase iznad kopna su suhe i sade velike koliine sitne praine, za
razliku od onih iznad oceana koje su bogate vodenom paom.
- polane zane mase () (polar air mass; Polarlufi) nastaju u umjerenim zemljo-
pisnim iinamauglavnom izmeu50 i 70'N, bilo iznad kopna ili mora. U tom po-
jasu ima nekoliko podruja povoljnih za nastaje aan1hmasa. To su prvenstveno
Sibir i Kanada u zimskim mjesecima kad su pokriveni snjenim pokrivaem i s
izraenlm visokim tlakom. Zrak je veoma hladan i suh. U istom pojasu nastaju i
zrane mase ianad prostranih podruja Atlanskog i Tihog oceana koje su vlane.
- Zaemase koje nastaju u ovom pojasu esto zalaze i u nie zemljopisne iine
donose i zahlaenie te otuda potjee naziv polame zrane mase, koji otonije
najsretniji tako da se primjenjuje inaziv zrane mase umjeenh irina.
- arlrtike zanemase (A) (arctic air mass; Arktische Polarlufi) nastaju u podru-
jima blizu Arktika, tj. iznad 70o sjeverne zemljopisne irine. Kako su ta podruja
pokrivena uglavnom ledom i snijegom predstavljaju istorodnu cjelinu. pored toga
ovo su i podruja s povienim tlakom i slabim vjehovima. ove zrane mase su wlo
hladne siromane vlagom.
Navedena podjela odnosi se na sjevemu polutku, a slino vrijedi i za jvlllpolutku
gdje pose antarktike zrane mase (antarctic air mass; Antarktische Polarlufi).
b) prema kakvo podloge postoje:
- kopnene (kontnentalne) zrane mase (c) (continental air mass; kontinental Lufi-
masse), to i samo ime kae, nastaju iznad kopna poprimajui svojstva koja vladaju
na qjegovoj powini. Kopno ne sadri velike koliine vlage, dapae na mnogim
mjestima je inazito suho. Sline znaajke e poprimiti i zrak iznad kopna, stoga je
openito kopnena zrana masa suha.
- morske (matimne)zrane mase (m) (maritime air mass; maritime Lufilnasse)
nastaju iznad prostranih vodenih powina koja su izvor vodene pare. Stoga je opce-
nito morska zrana masa vlana.
Preworba svojstava jedne zrane mase u drugu nije jednozrana. Kopnena nanamasa
dolaskom nad voenupovinu mnogo lake prihvaa vodenu paru' nego to je morska
outa ukoliko dolazi nad kopno.
c) prema tempeaturi podloge razlikuju se:
- tople zrane mase (W) (warm air mass; Wamfurtmasse) nastaju iznad podloge s
viim temperatuama i
oito je da e op enito nastajati u niim zemljopisnim
irinama. Meutim,ovaj uinak topline posebno dolazi do inaajakad takva zrana
masa napusti svoje izvorite i dotazi nad podruje koje ima niu temperaturu od
nadolazee zrane mase. Prema tome, tople zrane mase donose porast temperatura
jer su toplije od podloge.
 ZRANE MASE
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

(cold air mass; Kaltluftnasse) nastaju izrad podloge s ni- pa su stoga i uspravne razmjene topline i vlanosti male. Hladna nestabilna zrana rasa po-
- hladne zrae mase (K) javljuje se redovito nad kopnom u toplo doba godine, osobito pri prodorima morske polame
im temperafurama i stoga nastaju u viim zemljopisnim irinama. U ovom sluaju
i morske aktike zrane mase. Tipino vrijeme u takvim zranim masama su konvekcijski
uinak hiadnoe dolazi do inaja kad takva zrana masa dolazi nad podruje koje
jer su oblaci (veinom kumulonimbus), pljuskovite oborine, esto i grrnljavine. osnovne maajke
ima viu temperaturu. Stoga hladne zrane mase donose pad temperatura
zrane mase (toplo, hladno) lako doivljavaju pro4iene tj. lako pe|aze jedna u drugu i
hladnije od Podloge.
obrnuto. Dnevni hod meteorolokih elemenata je osobito velik.
d) prema stabilnosti zraka razlikuju se:
- stabilne zrane mase (s) (stable air mass; stabile Lufimasse) su najeetople i Poznavanje razdiobe atmosferskog uspravnog temperaturnog gradijenta na iempod-
javlja se
suhe zrane mase. Naime, iznad hladne podloge tople zrane mase se hlade, ruju omoguuje odreivanjestatike stabilnost S zranih masa.
sve vea stabi1nost i u sluaju inverzije takva zana masa
je inazito stabilna. ovi'
uinci naoitodolaze do iaaajapri suhom zraku. Stoga se esto kae daje tipina S= - l6(3)
topla zrana masa ujedno i stabilna.
- nestabilne zrane mase (u) (unstable air mass; labile Luftmasse) su najeehla- :
Naime, u indiferenhroj atmosferi, kada je y stabilnost je jednaka nuli, a takoer
griju, javlja se
dne i vlane zrane mase. Iznad tople podtoge hladne zane mase se nema ni proqiene potencijalne tempeature s visino 'uaz 8(l|). U stabilnoj atnosferi (
smanjenje stabilnosti koje obino prelazi u nestabilnost (labilnost) kad temperatura
> 7) potencijalna temperahra se poveav a u nestabilnoj ( < 1) se smanjuje s visinom.
pojava
zraka s visinom znaajno pada. Ako je pritom zrak bogat vodenom paom Zbogtoga se esto atmosferska stabilnost izraava pomou uspravne promjene potencijalne
nestabilnosti je vie izraena. Stoga je tipina hladna zrana masa nestabiln osim
temperatue u atmosferi.
na svom izvoritu gdjeje stabilna.
Pozravanje vodoravne razdiobe statike stabilnosti znaajnoje u wemenskoj ana|ini
Znakovito je istaknuti svezu temperahe i vlanosti 2ak4 jer porastom temperature prognozi. Ako hladna zrana masa naiena planinsku (orografsku) prepreku u sifuaciji kad
o.ak moe pop-tvie vodene pae i postati nestabilan, ali istodobno zrak s visokom je atmosfera statiki stabilna, tada nana masa ne moe prelaziti preko prepreke vec je
je.da treba nastupiti
temperaturom poprima zaajke tople anemase (stabilno)' oeilo moe zaobi|aziti. U sluaju statiki nestabilne atmosfere ailazeci zrak se die bez z.ntog
odreten odnos temperafure i vlaznotaakau cilju definiranja stabilne ili nestabilne
zrane
je od velikog maaja utroka energije i lako prelazi preko prepreke.
mase. Proces runiikaznaajki stabilnosti i nestabilnosti zranih masa
jer u znatnoj mjeri odraava vremenske pojave u atmosferi'

16.4. Pemjetanje teran,oj vremena u zranim masama

1'6.3. Vrijeme u pojedinim zanmmasama Zrane mase se openito mogu gibati raznim smjerovima i brzinama te dolaziti nad
podloge koje se u odnosu na njih vie ili manje razlikuju po svojim termikim ili vla_
ovisno je li pojedina zrana masa nastala u niim ili viim zemljopisnim irinama, nad nosnim svojstvima. Takvo preqjetanje zranih masa uvjetovat e odre.eni razvitak vre-
kopnom ili morm ona poprima odeeneznaajke: topla ili hladna, suha ili vlana. mena unutar same zrane mase. ove promjene su znatno inaeena obalnim podrujima
Primjenjujui oznake ,unane mase moe se lako obiljeiti svojstvo qo,l_edine zrane mase gdje s jedne strane, najeenad kopnom, postoji razmjerno suh zralc' a s druge sffane iznad
kao tople
prjit n;ezine promjene kad napusti izvorite. esto se zrane mase obiljeavaju mora je iaaeamogunost za nastajie vlanog zraka. Naravno, temperahrrni uvjeti kao
iti uane o-oukumu iz kojih zemljopisnih podruja potjeu te sadre li vlanost kao:
s
to su toplo ili hladno kopno odnosno more mogu te razlike dodatno istaknuti. Meutim,
Ec, WEm, WTc, WTm,.WPc, WPm, novija saznanja manje uvaavaju maaj iaaihmasa i iihove pretvorbe, jer se vremenski
KTc, KTm, KPc, KPm, KAc, KAm. procesi razrnahaju primjenom numerikih modela.
Naprimjer: Ec oznaava ekvatorsku kopnenu ftontinentalnu), WTc
je topla tropska
je polarna morska (maritimna) zaamasa.
. U sluaju toplog kopna i bladnijeg mora, to je eisluaj u ljetnim mjesecim po-
topnena 1tontinentalna), dok KPm hladna
' Porbno je istaknuti da oznake toplo iti hladno ne predstavljaju wijednosti tempe-
stoje mogunosti premjetanja toplog zraka s kopna na more ili hladnog aaka s mora na
kopno, to je vidljivo na slici 16.1. Pri prijelazu tla i ne previe vlananaka s kopna nad
rutlte zakave razliku temperatura zraka u odnosu na podlogu. Stoga zak iz polarnog hladnije more dolazi do hlaenja donjih slojeva zraka i djelominog obogaenja zraka
oC predstavlja topli nakkad d{9 podruja s
podruja s temperaturom od npr. -5 1Ta vodenom parom. Budui da ovi uvjeti odgovaraju stabilnim wemenskim uvjetim dolazi
a*g" tropski zrak temperatue 20 "C je hladni zrak
[..p".t*o'n oa np.. -l0 "C' strane
do postupnog stvaranja niskih slojastih oblak najee shatokumulusa i sbatus odnosno
ako doena podruje s temperatuamaod2'C' magle, slika 16.l a). U drugom sluaju, kad hladan i vlaniji zak s mora dolazi nad oplo
Spomenuto i aa na|e mase mogu biti stabilne ili nestabilne (abilne), stoga
e i
u hlano kopno, doii slojevi zraka se griju, atmosfera postaje nestabilnija te se razvijaju grudasti
aaajke -.rn.n biti azl1ite.Topla zrana m asa zapaa se redovito nad
_kognom
popraena oblaci, prvo kumulusi koji sve vie jaaju dok ne postignu maajke kumulonimbusaizko-
obalodine; znaajno wijeme.jeilojasta z.atloena naoblaka (stratusi), katkad jih mogu pasti pljuskovite oborine, slika 16.1 b).
u toploj zranoj masi je malena
rosulj m ili stvaranjem avekcijskih magla. Trubulencija

231
230
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
ATMOSFERSKE FRONTE

17. ATMOSF'ERSKE FRONTE

17.1. Deinicija i nastajanje fronte

Ve je na prvim meteorolokim kartama zapaeno da dvije ruzliitezrane

mase mogu
biti u raznjemoj blizini i da posi podruje gdje se wijednosti meteorolokih
elemenata i
pojava mato mijerjaju. To je uoio Bjerknes-l18. te uveo pojam
fronte u meteorologiju i
Slika 16.1. Premjetaje zanih masa u priobalju (toplo kopno i hladno more) opisao njezine osnovne maajke.
Ztanamasa naputanjem svog izvorita moe do i u blizinu neke
U zimskim mjesecima je hladno kopno, dok je more razmjerno toplo. Stujanje hlad_ -- - openito pose
Kako
duge zrane mase.
razliitosti svojsava zanthmasa, izmeunjih e ntati podruje
nog i razmjerno suhog zraka s kopna na toplo more dovodi do grjanja i zbog pojaanog u
kojem svojstvajedne zrane mase prelaze u svojstva druge zrane
mase. To zrai da su
isparavanja obogaenja vodenom parom donjih slojeva zrane mase te posnja atmos- dvije azliite zrane mase obino odvojene prijelaznim podrujem
odnosno frontalnim
ferske nestabilnosti, uz ranlitak kumulusa i kumulonimbusa iz kojih rnogu paatipljus- pojasom (zonom) (engleski: front1t zone; njemak'l: Frintatzoie),
"j; se fizikalna
kovite oborine, slika 16.2 a). Pri premjetanju topla ivlana zraka s moru na hladno kopno svojstva naka razmjemo brzo mijenjaju u vodoravnom srqjeru. Iroz" ' s pokazati da je
azijaju se niski slojasti oblaci stratokumulusi i stratusi koji prelaze u mag1u, sto ukupa promjena temperafure,.potencijalne temperafure i cvivalentno poncijalne
dugotrajnu, slika 16.2 b). tem-
perature u jednoj zranoj masi priblino istog reda veliine
kao i veliina promjene tih
e]emnata kroz prijelazri odnosno_ fiontat"i poj^' Tipirri
fi'onlalni pojas ima duljinu i vie
tisua kilometar u smje1u napredovanja srot;e i pieko l00
t"u u po visini se moe pro-
tezati.Woz. cijelu troposferu. Suava l se aontalni pojas,
razfie i'^.au masa
a) vee i frontalni pojas prelazi u frontalnu plohu-te posi fontog.oueu ".ueoihp.o..,
9:t"j}
ili laae frontogeneza (frontogenesis; Frontogenise). Kad se a*tul"ipoj*
iiri, znai da
se razlike svojstava izmeususjednih naiih masa smar{ujo p" ,"
k". d" porto.ji
fontotikipoces ili laa9 (frontolysis; rrontotys.iontalna piona n{je geo-
|93toliz a
ploha nego ima debljinu
b) 1etrijska vie deseta kilometara p" ao o*a.o kilometara.
Frontalna ploha je koso podruje'tj' granica prctezanjafrontalnog pojasa.
Podruje presjeka
pojasa (plohe) i Zem|inpovrine (odnosno pro.;etc-i
"?Fo*
Zemljinu povinu) zove se fontalna pruga, meutim ui<oLo
oqieg dijela pojasa na
- topli zak o. rct ui*iuati na irinu
tog podruja, posebno u sluaju krupnih azqjer naziva
se i frontalna cta ili linja ilijo
krae fronta (front; Front).
Jedna od najvanijih azlika izmeuzranih masa su razlike
.. u temperaturi i vlanosti i
s njima povezane razlike u gusto i zraka odnosno potencijalnoj .o"'gji.
Hladnija zrana
masa bit e gu a itea,pa.,e se javiti gradijent tlaka t<o3 ee tezi
a" Jt'" *:e zrakau
:i:lu-
.Pl"ja potencijalne enegije. Najmanja potencijalna 111gi;a bit Ju sifuaciji
Slika 16.2. Preietanje zanihmasa u priobalju (hladno kopno i toplo more) je.hladni zrak ispod toplog-.Ravnotea e se u.po't .r,lti kad
aa se uaaii ouL portuu u obliku
t9o{ tlog zraka. Nagib frontalne plohe je malen i iznosi 1:t00.
Na mnggi,m mjestima uz morske obale teku hladne morske struje, koje prethodnu I1a Takva aonblna
ploha je mjesto jakih fizikalnih pr9ce. roden meteorolokih.te-.o"tai|oi
sliku mogu djelomice izmijeniti. Tada je otvoreno more toplo dok je uz obalu iazrnjemo avauvzi
s frontom nisu samo u uskom podruju front, ve i u podruju
hladno zbog djelova hladne morske struje. Takvapoduja u najniim slojevima zraka su od vie stotina kilometara
ispred i izafront". Tip i veliina proiena meteoroloskli elemenata p";"""
bogata vodenom parom i stoga je pojava prostranih magli koje pokivaju more i kopno wlo o tempe-
ratumoj razlici, vlanosti, stabilnosti i brzini gibanja z;a,.uh**u, pu'.
gou-i"".i
o vie vrsta
esta, slika 16.2 c). atmosfeskih fronta' ovakvi odnosi toplog i hladnog naka mogu
se proiriti i na mnogo
vee razmjere. Uvaavaju iuopene enience da idui pre a .r"li"* po'tue topi,
".ak
232
233
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ATMOSFERSKE FRONTE

a prema polovima hladniji te da posi granino podruje izmeutakovih velikih zanih Primjenom hidrostatike jednadbe 6(2) u toki C s obje strane frontalne plohe slijedi
masa, shematizirani uspravni pesjek ekvator-pol, tj. uspravni presjek koz planetni fron- wijednost tlaka u tokama A i B:
talni pojas prkazanje na slici 17.l. Poveanjem zemljopsne irine izoteme su na sve
manjoj visini zaazlIku od crta iste potencijalne temperature - izentropa, koje poveavaju Pe=Pc+gfu P=Po_8PzM t7Q)
svoju visinu. Ipak su te promjene visina izolinija najizrazitije u frontalnom pojasu, gdje se
plohe izoterma i izentropa presijecaju pod velkim kutom tvorei velik broj solenoda kao
Gradijent tlaka izneutoaka 0 i A (u hladnom zraku) te B i C (u toplom zraku)je:
mjere o jakom gibanju zraka i veliini prisutne energije. Solenoidi (izobarno-izosterni) su
presjeciaploha stalnog tlaka i ploha stalna specifinog obujma (to je baoklina atmosfera).
Jak baok]initet uvjefuje posanje velikih vodoavnih temperaturnih gradijenata i stoga )
t-t
_
:: P, Po )
t-l :: Pc
_
PB 17(3)
jakih termalnih vjetrova (toka 9.5). \&/r A0 \Ln)z CB

Uwtavajui l7(2)u t7(3) te meusobnimodbijanjem slijedi:

sb,-,)fi=[#), _(*),

Prin{enom izaza za geosfuofiki vjetar 9(1a)' koji pue paralelno s frontalnom pru-
gom s obzirom na gradijent tlaka, te nakon sreivanjaprimjenom inaza l1(L) i plinske
jednadbe slijedi:

- pol frontalni pojas ekuato ,cs=!ffir^ t7(4)

--{
Slika 17.1. Uspravni presjek kroz planetni frontalni pojas
gdje su V1 i I/2 $eostofiki vjetar u hladnom odnosno toplom zraku ije su temperature Z1 i
T2, a T^ je srednja temperatura zraka obiju nanih masa. ovo je najjednostavniji naz za
Nagib frontalne plohe i razdoba temperafure, vlanosti, vjetra i drugih termodina-
nagib frontalne plohe, a potjee od Margulesa lz 1906. Bitno je istai da taj iaaz wjedi u
mikih znaajki zranih masa osobito se zapaaju na uspravnim presjecima atmosfere.
uvjetima geostrofike i hidrostatike ravnotee (nema uspravnih gibanja)' to znatno odstu-
pa u stvamosti. U podruju ekvatoa, gdje je Coriolisov parametar jednak nuli' frontalna
ploha nema nagiba. Iaaz pokazlje da je nagib frontalne plohe to manji to je ruzlka
tempeatura ve, araz|ikabrzina vjeta maa' Za stalnu razliku brzina vjefua nagib e biti
manji poveanjem temperatumih razlika i obrnuto. Ipalc pri porastu razlika temperatura na
Tz qz qz rz frontalnoj plohi poveava se i razlika bzina vjetrova. Pokazalo se da promjena tem-
peraturnog gradijenta od 1 'C/l00 km dovodi do promjene bzine vjeha na fronti za oko 3
T1 1 Q1 U1 s. ova promjena vjeha vie doprinosi poveaqju nagiba nego to proqiena temperafure
doprinosi smanjenju nagiba. Stoga poveanje vodoravnog temperatumog gradijenta kroz
frontu dovodi do povea nagiba frontalne plohe. Frontalna ploha u stvarnosti ini mali
kut sa Zemljinom povrinom koji je uglavnom izneu0.5 i l.5".
Slika 17.2. Uspravni presjek kroz frontalni pojas U odnosu na frontalnu plohu poloaji na,nlh masa djeu kao da su u suprotnosti s
padom temperature zraka s visinom. Naime, temperatura pada s visinom u svakoj masi,
Pojednostavljena slika takva uspravnog presjeka prikazana je na slici 17.2;'u presjeka iako uz razliit uspravni gradijent temperatue, pa je srednja temperatura ,,toplij' mase,
proizlazi nagib frontalne plohe J kao: koja je na veoj visini, nia od srednje temperature ,"hladnije" mase koja je vz Zemljnu
powinu. Ako se est zraka iz gornje (,Joplrje') mase adijabarcki dovede na razinu gdje je
est donje (,'hladnije") mase, bit e est gornje mase toplija od one iz donje mase. To znai
Lz
tg,9 = 17(t) da masa koja lei iznad frontalne plohe ima ve u potencijalnu temperaturu; ona je pot'en-
Ln cijalno toplda od mase koja se nalazi ispod frontalne plohe.

234 235
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ATMOSFERSKE FRONTE

Uvjeti frontogeneze i frontolize mogu nastati kao remltat djelovanja razrih imbenika.
Stoga postoje tri osnovne vrste frontogeneze odnosno frontolize: kinematika, dinamika
i orogenetska.
T-3
a) kinematiki uvjeti nastaju kad se pri odeenimtipovima stujanja ne podudaraju
polja temperature sa strujnim poljem. Neki elementi strujnog polja su prikazani u toki T-2
9.1, dok se strujno polje moe rastaviti na est osnovnih oblika polja stujanja. To su
I-
T
tanslacija (premjetanje), otacija (vrtnja), kontakcja (stezanje), dilatacija (raz- T+1
ft?
vlaenje), konvergencija (zbl|ave) i dvergencija (razilaeje). Kontrakcija i dila-
tacija objedinjuju proces deformacije (izoblienje), dok su konvergencija i diver-
gencija procesi sa suprotnim predzrrakom. U lineamom strujnom polju navedene vel
ine su konstante. Svaka od ovih veliina moe dovesti do procesa frontogeneze ili
----------------- T+{
lt
frontolize, no u prirodi veinom djeluju zajedno.
Translacija (premjetanje _ u nekom sqjeru) odnosno advekcija postoji uz pravo-
crtne izobare (izohipse) s jednakim meusobnim azmakom. Tada se gadijenti (npr. Slika 17.4. Deformacijsko polje, stvaranje frontogeneze i sedla
temperahue) ne mijenjaju, to znai da nema frontogeneze ili frontolize.
Rotacja (vra) sa stalnom kutnom brzinom uvjetuje okretanje npr. izoterma oko op enito, izoterme nisu paralelne s osima deformacije. Tada je vaan kut koji one ine
sredita vrtnje, a kako se meusobnaudaljenost esti zraka na visini ne mijeqja, ne s osi dilatacije. Za lcot manji od 45o nastupa frontogeneza. Za b vei od 45" najprije
moe doi do frontogeneze ili frontolize. Meutim, u najniim slojevima atmosfere nastupa frontoliza, ali ako taj proces potraje dulje vremena izoterme e zaketati sve
esti zraka se zbog trenja ne gibaju uzdu izobara ve ih sijeku pod nekim kutom. Ako vie u poloaj paralelan s osi dilatacije, te e na kraju frontolitiki proces prijei u
polje tlaka s krunim izobaruma (ciklone ili anticiklone) sijee izoterme s orijentacijom frontosenetiki.
zapad-istok, sketanje vjetra zbog trenja uvjetuje u zapadnom i istonom kvadrantu
polja tlaka frontogenezu, a u sjevemom i junom frontolizu, slika l 7.3.

,-, ---=====-::7
.l---_-pocetno-
fetno
TL
stanje
r+1 ---:::==---"
u cikloni i anticikloni
Slika 17.3. Frontogenetika (tokasto) i frontolitikapouja
T-t T T+ T+2 T+3
Kontrakcija (stezanje) dovodi do frontogeneze,jerpribliava izoterme, zaraz|ikllod
dilatacije (razvlaeqja) koja daje frontolizu. ovi procesi mogu djelovati zajenotvo- Slika 17.5. Konvegencija i divergencija u onosuna orijentaciju izoterma te
rei deformaciju (izoblie4je) nekog obujma, kada se brzine obaju polja u svakoj toki nastajanje frontogeneze (FG) odnosno frontolize @L)
vekorski zbrajajupa strujnice rezultantnog gibanja daju istu sliku kao dva maksimuma
i dva minimuma tlaka s{etena ukri, u ijem sredinjem dijelu postoji sedlo, slika Konvegencij a (zb|lavanje) dovodi do zgunjavanja strujnica i stoga pri malim kuto-
17.4. Ako su u polju deformacije izoterme paralelne s osi dilatacije, doi e do fronto- vima advekcije dolazi do frontogeneze, a divegencija (razi\aenje) daje razmaknute
geeze, dok izoterne paralelne s osi kontakcije dovode do frontolize. strujnice i time frontolizu, to je vidljivo na slici l7.5 lijevo. Desna strana slike, koja

236 z)t
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ATMOSFERSKE FRONTE

kutove izmeustrujnica i izotermi, daje obmute procese' tj. zgunja- doi do sfuaranja orogenetske ciklone u kojoj je uglavnom vedro zbog aabatskog
vijed zavelike
koje su pra- sputanja zraka (fen).
vanje strujnica uz poveanu brzinu daje frontolizu, a razmaknute strujnice
ene smanjenjem brzine daju fiontogenezu. Pri izvoenjuiaaza l7(4) preostavljene izobare su paralelne s frontalnom
ob"irom ja u priodi procesi djeluju udrueno, to su procesi frontogeneze ili da geostrofiki
Prugom
vjetar pue paralelno s fiontom. Uzima se da je topli ,oak izad,
ga !ak9
frontolize znatno sioeniji. Najeisluaj takovih procesaje valne prirode, a tvore hlaqn9c' tj. nisu mogue kombinacije smjera i brzine vjetra koje bi ale takav nagib da
dolina niskog i greben visokog atmosferskog tlaka, posebno u podruju umjerenih hladni zrak bude izrad toplog. Na slici t7.7 prikazane sJmogue i nemogue kombinacije
postoji struja u vodoravnoj ravnini. Izraz,,nemogua" nlai se takvo. uj*j" o".o.
zemljopisnih1irina. Na zanjoj strani doline odrosno prednjoj strani.grebena
ior"i^ advekcija hladnog odno'''o toplog zraka, dok su na prednjoj strani do1ine i odrati dulje vremena; ono moe biti samo kratkotrajna prijelazrra po.|aua. oge vjetra u
zadnjoj strani grbena izopse i izoterme skoro paralelne. Stogau podruju osi oline
,,moguem" rasporedu posjeduje ciklonsku vrtonost, o .' ,,n.*oguem.. rasporedu
je
aolaz"ao zb1|avajaizoterma, a u podruju osi grebena do azl1aeja.Tako posjeduje anticiklonsku vrtlonost. Prema tome fronte su mogue .no * ciklonsku
podruje doline frontogenetiko, a grebena frontolitiko, slika 17'6' vrtlonost vjetra.

3t6E
00a
6

3B{0

3880
IB
3zB
36B
L

Slka l7-7. Mogu i (a) i nemogui (b) odnos vjefta u hladnom (l) i toplom (2) zraku
na stacionarnoj fronti u vodoravnoj ravnini

Jasno je da frontalna ploh-a uzdu koje bi puhali geoshofiki vjetrovi ne bi mogla

Stka t7.6. Frontogenezauzdu osi doline i frontolizauzdu osi grebena; AT 700
mtjenjati svoj poloaj. Kako se fronte u atmosferi gibaju, j"' ." i zranmasegibaju"
slijdi
dinamikuvjei frontogeneze ili frontolize nastaju zbog razmjene topline s podlogom. da i vjetar mora imati komponentu okomitu na frontu, pri emu te kompnente vjetra
b)
podruje niskog tlaka okomite na frontalnu plohu obiju masa moraju biti jednake, jer bi inae o*tuo ouLop'L*
Pritom je efonto. Tada unutar zrane mase moe nastati
gdje se kasnije mogu razviti fronte.
prosto ili bi dolo do prekraja zakoa neproninosti. tatz.s prlkazlje jedin od
moguih sluajeva pola vjeha.
.;eanolito zagrijavalje podloge '(na velikim proshanstvima) moe dovesti
do nasta-
janja termikopoa-e]u niskog tlaka nad topldim predjelima (toplinske-ciklone). Uz Na slici 17.8 izobare nisu paralelne s frontom. Ipak izobare na fronti ne mogu biti
giiuruoi"tu-deu i arugi eimtenici, ali je utjecaj zagrijavajaajmaajniji.To su 9avijene
kako go ve na odreeninain. Neka je s lijeve stane toplija zrana masa i neka
junoj Aziji. izobue na strani toplije mase a7laze na frontu kao na slici t7.8.banema fronte, npr.
np . ioarueja nstog atmoserskog tlaka za vrijeme ljetnog monsuna u
(toka 18.2)' ali je izobara 1005 lPa nastavljala bi se kako je nem|16, crtkano. Meutiu poduju
r"an;" u toplinskoj cikloni se odvija kao i u drugim ciklonama ,,l..
Jsto postoje uga razdoblja vedrine naroito nad nalazi se hladan odnosno tei nak pa je i na crtkanoj crti tlak vei od loos ha.-stoga
naoblaka slabije izaena. Dapae,
ravnim predjelima. izobua 1005 hPa mora za]<renuti prema niem tlaku, a isto tako i ostale '61obae.
Z'aket
Druge vrste podruja niskog tlaka nastaju zbog nestabilnosti u zranoj masi, koje
kat- iz9laa na fronti je uvijek takav da nastane oblik izobara poznat pod nazivom dolina
pelazi preko tople podloge'' nskog tlaka ili krae dolina. Jasno je da zbog toga to uobare otr mijenjaju smje
kad nastaju u polarnoj naoj masi' kad ona na
prepreke uvjetujui fronti dolazi do skokovite (diskontinuirane) promjene gadijenta atnosferskog flaler je
c) orogenetsi wjet nastaju jetovanjemplaninske (orografske)
pro ri*" aaogstrujanja i tako mogu dovesti do procesa frontogeneze ili frontolize. raznakuobara s obiju strana fronte razliit, slika l7.8. Z}ogtoga je i vjetal obje strane
'rio"io!.o""u n.t".j" oueoo kad frontalne plohe nailaze na orogafsku prepreku ili je fronte razliit, ali uvijek je zadovo|en uvjet da su komponent vjt okomite
na fiontu (v)
jednake u objema zranim masama.
pr"l*, a frontoz je obino u zavjetrini prepreke. Meutim,u zavjetrini brda moe

238 239
cPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ATMOSFERSKE FRONTE

160 18o 160 t{o tzo 1oo8o so4o2oo2o.o6o80lool2o t4o l5o ta' 160
T 14o oE
l{ 'of'l!o
I
,rm

hladni zak

Slka 17'8. Jednakost komponenata vjetra okomitih na frontalnu plohu s obje strane
fronte uz lom izobara i pomjene vjetra

pr iknz svoj s t av a fronte :

S a eti
- fronte mogu nastati samo ondje gdje je ciklonska vrtlonost vjeha.
- fronte nastaju najeeu dolinama niskog atmosferskog tlaka, premda su mogue
svugdje gdje je ciklonska vrtlonost.
- izobare povuene koz frontu na kojoj vjeta ima skok (diskontinuitet) moraju initi
kut nanji od l 80o na strani prema niskom tlaku.
- ako vjetrovi s obje strane frontalne plohe puu njoj paralelno, frontalna ploha nee
mijenjati poloaj u prostoru: to je stacionana (nepoketna) fronta.
s.l\t.17.Glavne planetne-fronte: aktika (, polama (P) fronta,
Meutim,u sluaju da vjetar nije paralelan s frontalnom plohom, postoji komponenta iihov poloaj u
sijenju (I), srpnju (VII), tokasto - unutartopski po.jas Lonvrgencij "
vjetra okomita na frontalnu plohu i fronta se mora gibati u smjeru i brzinom te kompente
vjeha. Na taj nain moe se frontalna ploha smatrati zidom izmeuzranih struja koji se
Fronta se kee ako jedna o.amasa napreduj e i zauzima mjesto druge
giba brzinom okomite komponente vjetra. zrane mase.
Pri gibanju &onte mogue.je da se fronta giba prema toptijem odno-sno prema
osnovna razdioba zaihmasa u atrnosferi te njihovo meudjelovanje ukazuje na hla-
dnijem zraku. Ako napreduje topla zrana masa govori se o toploj fonti,
postojanje raznih frontalnih sustava. Postoji vie znaajki fronta na temelju kojih se mogu napreduje li
hladna masa nastaje hladna f9nta. Brzine gibanja toplih i hladni fronta
razvrstati; prema mjestu nastajaqja i kakvoi fronte vezano s njenim gibanjem: se azlikuju:
obino su hladne fronte bre i stoga mogu dostii nku toplu frontu' U
takvim situ-
acijam kad se sudaaj1 dvlje fronte, nastaje okludrana ionta. Glede temperatufa
a) prema zemljopsnom podruju pose:
hlarnih zranih masa tople odnosno hladne fronte mogua su tri sluaja:
Arktika fronta (arctic font; Arhilcfronl) na sjevemoj polutki, odnosno na junoj - Ako je temperatura hladnog o.aka iza hladne fronte via od te perahe hladnog
polutki postoji antarktika fronta (antarcticfront; AntaHillfront), zatm polarna (po-
zraka ispred tople fronte, onda se hladna fionta penje iznad topre frbnte.
lar front; Polarfront) i unutatropska (ekvatoska) fonta (intertropical, equatorial Toje top
okluzija.
front; inertropische Front). Na aktikojfronti hladan arktiki zrak granii sa zranim - Ako je temperahlra hladnog zaka jza hladne fronte nia od temperafure
masama umjerenih irina (polame zrane mase). Polama fronta dijeli zrane mase hladnog
zraka ispred tople fionte, onda hladna fronta podilazi pod toplu tontu izdie je.
umjerenih irina od suptropskog pojasa (tropske zrane mase). ova fronta je jedna od je h|adna okluzja.
To
najvanijih na Zemlji, jer dijeli hladniji zak viih zemljopisnih irina od toplijeg zraka
- Ako su temperature hladnog aakaizahladne i ispred tople fronte podjednake, onda
niih irina. Stoga se granica meuovim planetnim zranim masama' pogotovo kad
se obje fronte lzdixi isezavaju sa Zemljine powtine. o1e neutralna
nema gibanja ili su zanemariva, naziva staconarna planetna fronta, koja se protee okluzija.
uglavnom zapad-isto i odreuje nasanje ciklona (toka 18). Unutartropska fronta se
c) prema visini postoje:
- prizemna fronta, to je najeioblik fron
nalazi izmeudviju tropskih zranih masa pojedinih polutki, tj. izmeustalnih vjetrova
- visinska fronta, kad frontalni pojas ne dosee Zerrljinu povrinu.
pasata. Ove fronte se nazivaju i glavnim frontama, slika 17.9. Postoje i druge fronte
Skok u vodoravnom gradijentu temperature zraka u-podruju fronte moe
vezaneuz odeenozemljopisno poduje,kao npr. Sredozemna fronta. se dobro
pikazati grednjom tempeaturom sloja zraka. Karte relativne toioge
b) prema temperatunm svojstvima zranhmasa koje napreduju postoji termika
deb[inu'oja u geopotencijalnim metrima (gpm) istodobno pralji siednju
toie "razava3u
podjela fronta, to je najeeuporabna podjela fronta. temperaturu
sloja aak slika l7.l0.

240
241
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA ATMOSFERSKE FRONTE

5100 posebno unutatropska fronta (ekvatorska fronta tj. unutartropski pojas konvergencije _
zbliavmja)' o kojoj vie uto:kl22.3.
5114
Pri prolazu fronte preko nekog podruja (mjesta) naglo se mijenja uz temperafuru
5180 zaka vjetar te ostali meteoroloki elementi i pojave, kao npr. vlanost i tlak zrak na-
5528
oblaka, vidljivost i drugo, a openito nastaju i oboine. Kako fronte uvjetuju nagle pro-
5680 mjene vremena, i one su jedan od glavnih imbenika u vremenskoj aalizi j pognozi.
5618
17.2.l. Topla fonta
s6B0

Topla fronta (wann front; Warmfront) nastaje kad topla iaamasa sustie hladniju
s7z0 aanu masu, dolazi s qjom u dodi te je potiskuje. Tada topla nana masa nadilazi iarad
klina hladne zrane mase i na taj nainje postupno potiskuje. v|aALzakse na graninoj
plohi u toplom naku die i adijabatski hladi, a vodena para se kondenzira stvarajui slo-
jevitu naoblaku. Na Zemljinoj powini u predfrontalnom podruju padaju slabe oborine
koje postaju sve stalnlje i jae prema frontalnom pojasu. Nagib frontalne plohe izlosi 0.5
Slika 17.l0. Poloaj fronte prema izohipsama relativne topogralje (RT 500/1000) do 1o. Na slici 17.12 prikazan je visinski presjek tople fronte, prizemna karta s izobarama,
naoblakom i oborinama te visinska karta s izohipsama i izotermama.
Na meteorolokim (sinoptikim) karama postoje azeoznake za oznaavanje fron-
talnih sustava ovisno o njihovim anaajkama. Primje tz\ogozna,avanja je dan na slici Promatranjem s jednog iesta, pribliavanje tople fronte uoava se na obzoru poja-
l7.l1. openito, poluluiioznaavaju toplu fronfu, trokutii hladnu, a zajedno predsta- vom cirusa na visinama od 9 do 6 km, a na udaljenosti od 1000 do 800 km ispred crte
vljaju okludirane fronte; ispunjeni elementi oznaavaju sustave pri Zenljinoj povrini, a fronte. Ciruse slijedi sloj cirostrafusa, koji op enito debljaju e daljim pribliavanjem tople
p.azni na visini. U odnosu na osnovnu crfu orijentacija elemenatapredstavlja osnovni smje fronte postupno pelaze u nii gui sloj altostatusa (visine podnice od 5 do 3 km i
napredovanja frontalnih sustava' Ako su ozake u bojama tada crvena boja predstavlja uspravne razvijenosti od 1 do 3 km) koji se i nadalje zguqiava- Podnica altostrafusa se
toplu frontu, plava hladnu, ljubiasta okludiranu itd. Kod unutartropske fronte razmak sputa te oblak prelazi u nimbosfratus vee uspra''.ne razviienosti (3 do 6 km) iz kojeg
izmeucrta odgovara irini pojasa. padaju oborine. Sirina podruja oborinaje 200 do 400 km ovisno o koliini vodene pare u
zranim masama. Podruje oborina ovisi i o godinjem dobu. U mi je podruje oborina
^ ^ topla onta 5tionanafonta veinom ie nego ljeti. Ispod sa nimbostratusa, ija je podnica veinom rastrgana, nalaze
visinska stacionna se esto strafusi na visinama od nekoliko deseaka ili stotina metaa. Ukoliko sloj strafusa
visinska topla fonta fonta nalegne na Zemljinu povrinu, on prelazi u maglu (prefrontalna ili frontalna magla).
hladna fronta olujna puga Navedeno se uoava na slici l7.12 a) i b).
visinska hladna fonta puga sicanja
Na visinskim kartama nallazaktople fronte je odrenadvekcijom toplog zraka te je
okludiran fronta # puga kon|rergencije gradijent izoterma ili elativne topografe povean ispred crte fronte. Na slici t7.l2 c) su
uisinska okludiana onta unuttopskafonta izoterme prikazane crtkano, a izohipse apsolutne topografije punom crtom. To se najbolje
vidi na kartama AT 850.
-nr-Tl-
Slika l7.1 1 . obiljeavanje frontalnih sustava na meteorolokim kartama
Tople fronte su veinom stablnog tipa sa slojevitom naoblakom (prethodni prikaz),
meutim ako je topla aana masa nestabilna javljaju se oblaci uspravnog raaitka
(kumulus, kumulonimbus), pa su oborine u predfrontalnom podruju powemeno pojaane
17..Podjela fronta pljuskovima i praene grmljavinom. To je tla fronta nestabilnog tipa, koja je eau
ljetnim mjesecim slike 17.13 a) i f). U pojedinim sluajevim kad je zak somaan
Ve je u osnovnim crtama istaknuta podjela atmosferskih fronta prema zemljopisnom vodenom paom, neke vrste oblaka mogu izostati, slika l7.13.
podrijetlu, zatim po napredovaiu zranih masa i njihovim termikim svojstvima te po Prolaz tople fronte iznanekog mjesta pokazuje znakovite proiene meteorolokih
opiranju do Zemljine povrine. Tu su jo svojstva razgraI,ejazranih masa kao to su elemenata pojava, to je prikazano na slici 17.14. Atnosferski tlak u predfrontalnom
olujna pruga, pruga nestabilnosti, pruga smicanja i pruga zb|avaja(konvergencije) te podruju inazito pada (barometarska tendencija izlosi nekoliko hP3 h), a nakon prelaska

242 243
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ATMOSFERSKE FRONTE

stratosfera a) b)

topli
topli
+ zrak
=+
7 [1
{ E}

d)
topli
zak

e) f)
topli
zrak

i t ton"
*too,! \ frg
"l".nl"
Slka 17.13. Sheme tipova toplih fronta uz pripadnu naoblaku i pojave (Zverev, 1968)
(hP)
*--- (08)

tlak

tenperatua

Slika l7.l2. Shema tople fronte; a) uspravni presjek, b) prizenna karta s izobarama,
naoblakom i oborinama, c) visinska karta s izohipsama i izotermama (Zverev, 1968) 2L 21

fronte uspori pad, prestane padati ili ak malo poaste. Prolaskom fronte temperatutazaka
s;l 1?;
poraste za nekoliko Celzijevih sfupnjev ponekad i za l0 "C. Vjetar u pretfrontalnom
podruju pue ve inom iz jutog kvadranta, a moe dosezati brzine do 30 m/s, dok nakon
Slka l7'14. Promjene meteorolokih elemenata u toki pri prolazu tople fronte

2M
245
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ATMOSFERSKE FRONTE

kvadrant' ovisno o smjeru naila- naoblaka praena oborinama iz kumulusa i kumulonimbusa. To tvori
Drelaska fonte izazito mijenja smjer i skee na zapadn\ sekundanu
!ffi'*;' ,i
:" pe*i, rupiau, prije navedeni smjerovi vjetrova mogu i znatnije od- (drugotnu) hladnu fontu. Na slici 17.15 b) prikazan je uspravni presjek
hladne tonte II
opisu. oborine od mo- vrste, a na slici 17 .16 a) prikazana je prizernna karta s oaram *otl*,o
ilp"". ;"'i"Lu 1 .u. zazeniia mjnja jaaju
se
1h9dno
prijanjem iouorinama.
oie"nito i postaju najjae uoi nailaska fronte.
"''i'g" ','"gu j.ei u sipee, no
;;"p-ge-rione, koji traje do netoliko ati,oborine slabe i
prestaju te se djelomice

,'^^ar*i.Bina premjestani tople fronte dosee, a rje'e ptg'azi brzinu od 10 m/s' stretosfera

t7..2. Hladna fonta

masa sustie topliju
Hladna fonta (cold front; Kalrfront) nastaje kad h|adna zrana
jodir teje potiskuje' Tada se hladnaztana masa podvlai u
zranu masu, dolazi s n;om u
topl zrane mase i n tuj nain je posfupno istiskuje. Zak, a ujedno i topli
outLu ttnu'i.pod
;;;';";" s. nu g.nienoj plohi u toplom zraku.diu, openito jae nego u toploj fronti. zrak
iuzni iruuse hladi, dok se vodena p*u n" pone kondenzirati svarajui slojevitu odnosno Ac
g*.'' a Zemljinoj povrini u frontalnom podruju esto padaju pljuskovite
"""ulaku. je sirmiji nego u toploj fronti i iznosi 1 do l .5".
-'-
borine. Nagib frontalne plohe
uoiniiiu.nju, posio;" sporo poketne ili uspoene hladne fronte te hladni zrak
o|e.n,o, ovisnoo
brzo pokretne ili ubrzane hladne fronte'

hladne fronte I. vrste nastaju kad hladna zrana masa nadire

i
Sporo pokretne ili
poaulaosepodtoptiiuzranumasu,kojuistiskuje.BrzinapremjetanjahladnefronteI.
vrstedosee,arjeeprelazibrzinuodl0m/s,tosedogaanajeeuwijemerazva
ciklone blizu njezina sredita (toka l8.2). Ylaan zak se
u i iznad graninog pojasa u
stvarajui slojevitu odnosno
ao'il :/l*iz" i hladi, te se vodena para ondenzira
Zm9j.povrini iza frontalne pruge
g''r" *"laku, uglavnm iza crte fronte. Na
padaiu stalne oborine iz siojastih oblaka' a pljuskovite z oblaka uspavnog
razvitka' Javlja stretosfera
vrste.
il;
- ;'lJ""i".. Na slici l .i s a; prikazan uspravni
_v'.t"
je presjek hladne fronte. I
Zimi je obino
naoblake ovisi o toi8ini vodene pare i atmosferske stabilnosti'
redoslijedu'
topao zrak stabilan, pa su oblaci slini oblacim"::pl:3o:T1:]l::?T;1':rn
irina podruja obo-
iinuotruenog oja je :oo oo soo km, a visoki oblaci esto izostaju' godinjem dobu' U
lom,oui.no o koliini vodene pare u zranim masama i
doba. Ljeti je top1i zrak e-
]no "t"
'i'":" aotu je podruja oborina veinom ire nego u toplo
stuuilu'', u ko*.'lonimbusa je inaen1ji te dopiru do tropopauze'
'uit"k
BzopoketneilihladnefronteII.vrstenastajukadhladnazaa-ma2abrzonadiei
pooul" ,.'pod topliju n, koju naglo istiskuje. Brzina premjetanja hladne fionte
it. u.rt. pr"loiboio, oa to .,
'n^u' a ponetao dosee i 30 m/s, to se dogaanajee u
diu.i.hlade, a vodena
dijelovima ciklorre (oka 1b). Zrak i vodena para se naglo
'''"*.ii*
para se kondenzia stvarajui g.oa".t" outuk" na ili ispred crte fronle'.oblani sustav ima

iinu 50 do l50 km, esto s-podrujima katkohajnih razvedravanja ili slabo razvijenom
jako razvijeni, s obziromda je glavni pedstavnik
naoblakom. Iz oblaka ispred fronte, koj su
grmljavinom i jakim vjetrom. Sirina
kumulonimbus, padaju prj"'L*t ouorne praene
p"a-e.i" oborin.1. o n"totlLo desetaka kiiometaa. Kada su zrane mase s obiju strana Slika 17.15. Shema hladne fronte, uspravni presjek; a) hladne
fionte I vrst, b) hladne
prelazi l00 km' U pozadini hladne fronte II. wste (Zverev, 1968)
fronte dovoljno vlane nestabilne irina zone oborina
iaaeprodo hladnog nestabilnog zraka, esto se razvija zratna konvekcijska
fronte' uz
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA ATMOSFERSKE FRONTE

Na visinskim kartama na1lazak hladne fronte je odreenadvekcijom hladnog naka te

je gradijent izotermi ili relativne topografije povean iza frontalne pruge. Na slici 17.16
pikazanaje prizemna kata s hladnom frontom, izobaama, naoblakom i oborinama te
visinska karta s izohipsama i izotermama, gdje su izoterme prikazane ctkano, a izohipse
apsolutne topogaf,lje punom crtom. To se najbolje vidi na kartama AT 850.

I t-l/. zrak StlScl \-:=\ St

ffi -
ffi topli

v topli zrak
slika 17.17. sheme tipova hladnih fronta uz pripadnu naoblaku i pojave (zverev,1968)
(oc) (hP)

tEpetura lz)
too

90
Slka 17.16. Shema hladne fronte; a) prizemna karta s izobarana, naoblakom i
oboinama, b) visinska karta s izohipsama i izotermama (Zveev, 1968) ao

Slino kao kod tople fronte i ovdje se mogu pojaviti razni oblici hladne fionte, to se
vidi iz slike 17.17. '1
Prolaz hladne fronte anad nekog mjesta, na slian nain kao kod tople fronte, poka- "o
24
ts
ii
l
zuje znakovite promjene meteorolokih elemenaa i pojava, to je prikazano na slici 17.l8.
Atmosferski tlak se u pretfrontalnom podruju lagano mijenja, dok inazito ruste iza
'-"'.
sg*t'
'gbt33
4B
10 Ello
,if!, 'qi
frontalne pruge, pri emu barometarska tendencija iznosi nekoliko hPaJ3 h. Pritom je zna- oo
kovit tzv. grmljavinski nos, koji predstavlja katkotrajan skok tlaka naka (za 1 do 3 hPa u
nekoliko desetaka minuta) glede prelaska kumulonimbusa i njegovih silaznih strujatja. Slika l7.l8. Promjene meteorolokih elemenata u toki pri prolazu hladne fronte
Prolaskom hladne fronte temperafura zraka padne za nekoliko Celzijevih stupnjeva, esto
za |0 oC, a ponekad i znatno vie. Vjetar u pretfrontalnom podruju pue obino iz zapad- |7 .2.3. Okludiana fronta
nog kvadranta, po prelasku fronte izrazito mijenja smjer i ske e na sjeverni kvadrant.
Vjetar moe dosezati i prelaziti bzine od 30 s. Meutim,hladne fronte esto zimi nailaze okludirana fronta (occluded font; okklusion)ujedinjuje znaajke tople i hladne fron-
sa sjeveroistoka te su praene hladnim sjeveroistonim ili istonim vjetom. Naoblakaje u te' a pojavljuje se u zawnom sfupnju razvitka ciklone (okludiralje ciklone, toka 18.2).
frontalnom podruju vrllo iz:aenai mijenja se shodno prijanjem opisu. oborine ovisno o Naime, razebtzine gibanja atmosferskih fronta dovode do musobnogsustizaqia. Poka-
vrsti fronte su jake i postiu svoju najveiu jakost uz allazak fronte. Prolazom frontalne zuje se da openito hladna fronta kao bra moe sustii toplu frontu, zato se u tom sluaju
pruge, koji traje do nekoliko sati, te nakon prestanka oborine uz djelomino razvedravanje ne govori o sustizanju jedne zrane mase od strane druge, ve o sustizanju, dodirivu i
nastupa bitno poboljanje vidljivosti. proimanju dviju fronta. Tada je najtoplija zanamasa potisnuta uvis, dok se u niim

248 249
 ATMOSFERSKE FRONTE
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA

je jedna je hladan zrak fronte kojaje sustigla prethodnu hladniji od hladnog zraka pethodne fronte.
atmosferskim slojevima stvaa fronta izrneudvije hladne zrane mase, od kojih
Promjene meteorolokih elemenata i pojava koje prate okludiranu frontu imaju znaajke
lpJ r'r"a"ju. ovo spajanje fronta poinje uz sredite ciklone te se iri prema njenim
fronta od kojih se sase, a dosta naglo se izrnjenjuju, osobito u poetnom stupnju stvaranja
rubovima (toka l8.2).
okludirane fronte. Nakon potpunog dizanja toplog zaka okludiana fronta se rasplinjav no
u nekim sluajevim ako postoji pritjecanje hladnog aaka, moe se pretvoriti u osnovre
fronte (topla okluzija u toplu frontu, a hladna okluzija u hladnu frontu).
stratos+era stratos+era

stretosfere stratosfere

zrak
.t/(Ac)
As
#-

hladni
topli

zak --
TIvEe
' hladni
fl'e zrat

,k{,
rahhdno =F=F
W a)

5trtosfera stretosfera
/
-=?
t / _H:\ - --

ffi,-t..
'r'L#,''
/ .' / --,X x
{/,,/ //-1
\
marLF
hladni
\ zrak

-:7
#'*on
H

Slika 17.19. Shema okludirane fronte (lijevi stupac topla okluzija, desni hladna): a)
uspravni presjek, b) visinska karta s izohipsama i izotermama (Zverev, 1968)

Razlikuju se dva tipa okludirane fronte: topla okluzija i hladna okluzja. Ako
je hla- Ska 17.20. Sheme ova okludiranih fronta uz pripadnu naoblaku i pojave; a) topta
da nakizaudne fronte koja je sustigla prethodnu toplu fronfu manje hladan (topliji) od okluzij b) hladna okluzija (Zverev' 1968)
tuaoog zraka ispretople fronte stvara se topla okluzija. Hladna pak okluzija nasaje kad

251
50
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ATMOSFERSKE FRONTE

Kod tople okluzje hladna fronta istiskuje od Zemljine povrine topli zrak tople fron-
te, penjui se pritom najo hladniji zrak koji se prvobitno alazoispred topIe fronte, slika
17.19 (lijevi stupac). oblani sustav dosta slii oblacima tople fronte, a podruje oborina
objedinjuje oborine tople i hladne fronte te izmeuokludirane fronte uz Zemljinu povrinu
i visinske hladne fionte moe dosezati irinu 300 do 500 km. Topla okluzija veinom
nastaje uz zapadn obale kontinenata.
Hladna okluzija nastaje kadaje hladni zrak izahlade fronte hladniji od hladnog zra-
ka ispred tople fonte. Tada hladna fronta istiskuje od Zemljine povrine ne samo topao
zrak tople fronte, nego se ona kao klin podvlai ispod razmjerno manje hladnog zraka is-
pred tople fronte, slika 17.19 (desni stupac). oblani sustav ima dosta svojstava naoblake
hladne fronte, a podruje oborina i ovaj put je objedinjeno, te je od visinske tople fronte i
hladne okluzijeuzZemljinv povrinu i ima irinu l50 do 400 km. okludirana fronta esto
je praena i grmljavinom, a kumulusi i kumulonimbusi se pojavljuju i iza okludirane fronte.
Hladna okluzija veinom nastaje uz istone obale kontinenata.
Na visinskim kartama nailazak okludirane fronte je odreen advekcijom toplog odnos-
no hladnog zraka, te je gradijent izoterma ili relativne topogre povean ispred pruge
tople odnosno izapruge hladne fronte. Izoterme imaju oblik grebena tople zrane mase koji
je obrubljen toplom i hladnom frontom. Na slici 17.19 b) pikazana je uz nazrraku
prizemnih fronta (topla, hladna, okludirana fronta), visinska karta s izohipsama i
izotermama, gdje su izoterme prikazane ctkano, a izohipse apsolutne topograrje punom
crtom. Slino prethodnim prikazima to se najbolje vidi na kartama AT 850.
ovisno o vremenskim uvjetima, prvenstveno o koliini vlanosti, mogu se pojaviti
azni oblici tople odnosno hladne okluzije, to se vidi iz slike l7.20.
vjeffa mou imati iste iznose. U tom sluaju postoji zbliavanje (konvergencija) strujanja i
azvijajuse drugi oblici fronta.
Ukoliko hladan zrak na stacionamoj fronti postaje sve izaendi,poet e se u
najni:im slojevima gibati prema toplom zraku i fron a e poprimati maajke hladne fronte.
Slabi li hladna fronta, prijei e u stacionamu ili pak u toplu frontu.
17.2.5. olujna puga
olujna pruga ili pruga maha (squall line, instabili line; B enlinie) je meunajjaim
oama, jer moe izanati goleme tete. openito, ona pruga je podruje wlo jakih ne-
stabilnosti i oa (grmljavina) koje serazviju u toplom isjeku (sektoru) ciklone (o cikloni
u toki 18). ona pruga, koja nastajezbog termikih i dinamikih uinaka u zanoj masi,
ima irinu nekoliko desetaka kilometa duljinu l00 do 500 km, a nalazi se obino 50 do
100 km' ponekad do 200 km ispred hladne fron e i prua se s dom pribliroparalelno, to
se vidi na slici l7 .2l, akako su im znaajke dosta sline vrlo lako se moe pogrijeiti radi li
se o hladnoj fronti ili onoj pruzi. oblani sustav dosee i pelazi visinu 15 kn.

Prolaz okludirane fronte nad nekog mjesta pokazuje sline promjene meteorolokih
elemenata i pojava kao kod tople odnosno hladne fronte. Atmosferski tlak se u iemfron-
talnom podruju lagano ili znatno mijenja, najprije padapa raste. U podruju grmljavina
nastupaju izaeijepromjene tlaka zraka glede prelaska kumulonimbusa i njegovih
uspravnih strujanja. Prolaskom okludirane fronte temperafura naka ne doivljava maaj-
nije proiene, obino nekoliko Celzijevih stupqjeva. Vjetar u predfrontalnom podruju
pue obino iz jugozapadnog kvadranta, po prelasku fronte izrazito mijenja smjer i skee
na sjeverozapadni kvadrant. Vjetar moe ponekad dosezati znaajnije brzine, do 30 m/s.
Naoblaka je u frontalnom podruju dosta izaena (preteno slojevita) i mijenja se shodno
prijanjem opisu. oborine su dugotrajne i postiu svoju najve ujakost uz nailazak fronte.
Nakon prolaza okludiane fronte, koji traje vie sati, a ponekad i znatno dulje, openito
nastupa slabljenje oborina i razvedravanje.

17 ..4. Stacionana fonta

Ska 17.2l. Shema poloaja one pruge (Cb naoblaka - tokasto)

Stacionarna (nepokretna) frota (stationary front; Stationre Front) se esto javlja u

olujna pruga nastaje nailaskom brze hladne fronte koja u toplom isjeku ciklone' gdje
priroibilo kao planetna fronta kada nema izrazitog prodora hladnog zraka prema manjim
posi wlo jako zagnjavanje podloge, potakne dizaje nestabilnog i vlanog zraka, !' po-
zemljopisnim iinamaili prodoa top\oga:aka prema viim irinama (slika 17.7)' odnosno
stoji nestabilnost konvekcijske priode. Analizom slika dobivenih s radarskih predonika
kada topla, hladna ili okludirana fronti nema izaubrzinu napredovanja. Tada vjeta s
zapaeno je da oe koje nisu povezne s frontama te da se poredaju kao crta koja se
obiju shana frontalne pruge pue paralelno s frontom; stoga frontalni pojas nee mijenjati
protee u smjeru nailazeeg toplog i vlanog naka. Tada je u donjoj hoposferi (1-3 km)
svoj poloaj u prostoru. Ipak vjeta moe puhati prema fronti, ali tada okomite komponente
advekcija toplog i vlanog zraka (niska mlanla s uja, 20-30 m/s; toka 20.2), koji je

252 253
 ATMOSFERSKE FRONTE
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA

zraka. Stujanja gor- tlak se znaajno i katkotrajno mijenja ovisno o uspravnim strujanjim gdje uzlazra stru-
prekiven debelim slojem zraka u kojemje advekcija hladnog i suhog janja prelaze 35 m/s. Tada i vjetar iz:azito mijenja smjer i javljaju se snali udari vjetra koji
hidometeori mogu iz
il" i*:" troposfere se razlikuju te-1e izlazna struja nagnuta, stoga_
i vjetrovi su jaki lako doseu 30 m/s, pa ak ponegdje i 50 m/s. Vidljivost u podruju oborina je wlo loa,
" i.put'tj. nadvladati vIazne truje. Sednje visokotroposferski
im raz dok se bitno poboljava prolazom oe. Trajarje ovakovih oa je 6 o|2 h. Sve ovo
i"'.ilil' iim. s uje, 35-65pojaanog
m/s; ioka 20.2) i pridrueni 1u s
'odgovaraju
je povezano sa uvjetuje da se vremenski procesi uz one pruge ubrajaju meunajjae i najopasnije. Za
; (divergencijom) iznad dizaja, slika I7.22. ovo esto
zrakoplovstvo, ali i druge grane prometa, olujna pruga je jako opasna jer se pojavljuje kao
visinstu dolinu' gdje prevladavaju zapadni vjetrovi'
il";"* ;au'oiu^j"nu
,,neprobojni zid kumulonimbus" sa svim uincima koje obiljeava oa, od
jakih pljus-
kovitih oborina do snanih udara vjeh turbulencije, malopropad jakih uzlazrh i silaznih
strujanja itd. olujne pruge povezane 5u 5 51rlnjorazl qjernim (mezoraziemrm) ustroj-
stvom atmosferskih fronta. Slini procesi i pojave osim u umjerenom pojasu nastaju uz
odreene razlike u tropskim podrujim gdje ope strujarje u atnosfernije zapadnog nego
istonog smjera.

S|ika 17.22. Razdioba zranih masa i strujarja pri olujnoj prugi polama - PMS'
suptopsta - SMS, nska mlazna struja - NM, podruje jakih oa - prugasto' poloaj
pdavie/tornada _ T (Barnes i Newton' 1982)

Uzprethodneuvjetekonvekcijasnanoizb1a.lnadirokogpodruja,aliestopo.
pomae njihovoj
pratni;vi; ograniav njezinu irinu te poprahe oluje, dok s druge strane
aaka odmah
"L"'t.ovo j-e prisutno u predonoj oi'i
t'nLog slojavrlo_topla shog
iad v\ana p.i".'Ilog sioja. Zbogtoga je prizemni sloj pokriven s'.inverzijom i sva Slka l 7.23. Shema poloaja pruge konvergencije

a t probije prizemnim grijanjem ili velerazmjernom

;*.k"tj; ie'gusena se nverzi.;a ne
one |ruge javljaju se u toplo doba godine i u laajevima s povienim emperaturama
u malom dijelu ope irokog
advekcijorn_i oli.i*u uspravnih brzina. o_luje s e ialaze sarno i vlanoukao u srediqioj Europi, jugozapadnoj Rusiji i Ukrajini, zapadnim dijelovima
pokrivajueg
p"a-q' r":em je inverzija probijena ili vlaar nak prolazi ispod ruba SAD-a, te u Agentini, sjeverozapadnoj Indiji, zapadnoj Africi i drugdje. Tma ih i kod nas.
*toe "
*'*Bf,]6d*e:.
,uhoe am. uvieti nastanka olujne pruge prikazani su na slici 17'22'
jako us- Iako su openito nagle promjene ltemena uvjetovane na granicama zranih masa -
mj pokriva on pruga p:edstavlja konvekcrjnaoblaku
i kumulusa. Kako ima vie vrsta frontam one nastupaju i unuta zrane mase koja doivljava odreene proqiene. Tako uz
p."*o u udo.ur..'o zbl1elhkumulonimbusa
'u;"nih,ovisno o n;ovojrazvijenosti (detaljnije u toki javljaju se oluje onu prugu postoje i drugi vremenski poremeaji uzdu neke crte - pruge. To su: pruga
kumulonimbusa '21), nestabilnosti, pruga zbll'avaja(konvegencije) i pruga smicaia, koje se esto teko raz-
. javtjaju tzv. superelijski kumulonimbusi' lz
razrrih jakosti' u ovom s1uaju oeno
esto se javtja vrloinaro vlono strujanje - pijavica odnosno likuju od klasinih fronta odnosno one pruge. U okviru ovakovih pruga istiu se samo
takvih kumulonimbusa pojedine znaajke vTemena. No ovi poremeaj se meusobno proimaju.
jakom tuom. Atmosferski
tornado. oborin su u obliku jakipljuskova, esto praene

255
254
CPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Ako u nkom podujupostoji izraena nestabilnost i praenaje razvitkom konvekcije
i pripadajuih oblaka koji su poredani uzdu crte, govori se o prugi nestabilnosti.
Pruga zbliavanja (konvergencije) oznaava strujanja zraka prema nekoj crti koje
uvjetuje dizaje zraka, slika |7.z3.o koliini vlanosti zraka ijaini uzlazne struje ovisi tip
naoblake. Pruga smicanja predstavlja dodimu crtu (u vodoravnom i/ili uspravnom smjeru)
izmeudva tipa strujanja, koji se razlikuju po smjeru i/ili brzini i uvjetuju dizanje ili
sputanje zraka.
17 ..6. Visinska fonta
Ponekad frontalni sustavi ne dopiru izravno do Zemljine povrine; tada se moe govo-
riti o visinskom prijelaznom podruju izmeudvije zrane mase odnosno o visnskom
frontalnom pojasu (zon) ili kae visinskoj fronti (upper front; Hhenfron). Visinska
fronta veinom nastaje zbog razlika izmeuuspravnih brzina pojedinih velikih koliina
zraka izmekojih postoje odreene razlike. U tim sluajevima fronta nastaje na granici
zran\h masa koje se nalaze na visini (to:ka20.2.2). Ipak, ponekad visinska fronta moe
doprijeti do Zemljine povrine.
5..:-'
. \
-;
Slika 17.24. Visinska fronta: a) topla fronta, b) hladna fronta
Advekcijom toplog ili hladnog zraka na visini moe naslati onta na slian nain kao i
vz Zem|jinu povrinu. To se uoava na uspravnim presjecima atmosfere ili na aerolokim
dijagramima (emagram), gdje se javlja fiontalni pojas u sloju debljine do nekoliko kilome-
tara. Takve visinske fonte esto prate srednji ili visoki oblaci, no mogu i izostati.
Visinska fronta izdignuta iznaZemljie povrine nastaje kad frontalni sustav nailazi
na sloj izrazito hladna zraka koji se nalazi uz Zemliji:u powinu, slika 17.24. Tada za
ailazerl frontu Zemljina povina odnosno gornji sloj izrazito hlada naka predstavlja
powinu podloge. Jakost ovakovih visinskih fronta openito nije velika, jer bi inae dolo
do razbijaia sloja hladnog zrakae bi tada fionta doprijela do Zemljine povrine, ime ne
bi bila visinska.
56
ATMOSFERSKE FRONTE
17.3. Utjecaj orografije na fronte
Svako, pa i najmanje uzvienje ili udublj|e na Zemljinoj powini izobliuje polje
strujanja' to ovisi o svojstvimapolja strujanja te veliini i oblikuplaninske
1orograi'st
prepreke, Gle.de nepravilnih oblika prepreka teko je analitiki
iritazat sve oblike i
veliinu izoblienja polja strujanja. Ipak se mogu prikazati neki op3i uinci gibanja zraka
(toka 9.6). Slina izoblienja se javljaju pri nailasku frontalnih p1oha na orgrafkupre-
preku. No i tada zra,ajrnl ulogu ima atmosfrska stabilnost. U stabilnoi atmosferi na
privjetrini orografske prepreke, zbog oteanosti diz.aja i prelaska nanihmasa preko pre-
preke, postoji znafolo nagomillvanje zraka (orogenetsko zapreenje) uz poveanj.
ferskog tlaka (orogenetska anticiklona). Ta podruja ve inom su sienjihrazmjera."t-or- Tako
zrak postupno obilazi orografsku prepreku.
Frontalni sustavi (topla, hladna fronta) razijeidovelikih visina lagano prelaze preko
niih orografskih prepreka,'a da pritom ne doivljavaju znaajne pomjne osim u svojim
najilrnslojevima. Meutin; znatne proene fiziknih svojstava fronta uoavaju ." *
vee orogafske prepreke i lerazijene frontalne sustave_ op enito frontalni sustavi,
pogotovo hladne fronte, nailaskom na prepreku z.astajl, zadraiajl se odreenowijeme,
vremenski pocesi postaju sve iaaeniji (frontogeneza) i nakonioga prelaze iii obilaze
orografsku prepreku.
Tople fronte se raziemo lako diu iprelaze preko orografskih prepreka zato to se
topli aak lake die od hladnog. Metutim, fenski uinak u zavjetini brda uvjee sla-
bljie frontalne plohe (frontoliza), koja obino ponovro nastaje na odreenojudaenosti
od brda' slika 17.25. Istodobno se u zavjetrini brda stvaraju rogenetske cilone(toka
18.5) u kojimaje uglavnom vedro zbog adijabatskog sputaia zrak.
Hladne fronte, koje_su'nie od orografske prepreke, otl-. ih zbog nemogunosti
lizanja, ali ako su podjednakih visin nakon kaceg zaustavljanja na privjetrini, nagom
lavanja hladnog zraka koji je sve vi,hladna fionta -o" pj.ei p..ko o.ogifrk"
prepreke, slika 17 .25.
Visoki planinski lanci obino zadravaju frontalne sustave i prisiljavaju ih da obilaze
oko njih, tako se &ontalna ploha savija i obavlia oko orogske p..p.. ., .iLu
tz.zo. Htu-
dan nak, koji obilazi oografsku prepreku s njezinih obiju stran, *kon ponouoog
susreta
9p9nit9
nema ista svojstva kao na poetku' jer u oviinosti svojstava podloge d*g
imbenika jedan dio zrane mase mo postati iopliji ili hlalnlii, .us i uiuzoiji
i
od drugog
drjela. zrane mase. Stoga se pri tom pooo*o-- granine plohe pbnaaju ao
'usretu
azliitegranine plohe, tvore i neki novi frontali sustav.
Pretaejezrakapreko orogafske prepeke osim to doivljavaodreenaizobIieja,
-
kao to je prikazano i na slici 9'l8, uvjetuje stvaranje vie ili manje stacionamog (po-
stojanog) sredita niskog atnosfeskog tlak koji ovisno o pritjecanjuLaka
razliitih svtj-
stava moe sve vie jaati, dovodei do stvaria frontalnog sustava
koji se sve vie razvija
i prelazi u val na fronti i ostale oblike razvoja ciklone
6ok ls.z;, id 18.9.
. Izuzev prelaenja preko orografske pepreke ili
ezina zaobilaenja,moese govoriti
i o prolazu frontalnih sustava_ ,,laoz" orogrsku prepreku. ovdje iaaz',],ooz,,
nli pro-
vlaenje ve ih koliina z.akak..oz planinse proc;ep i doline s ob"i.o*
a pnsti tanc
257
 ATMOSFERSKE FRONTE
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

nisu puni zid odreene duljine i visine, ve niz prepreka raznih

duljina, visina i oblika. Sto- nakasa sjevera uz inaeousko stujanje vjetra na visini; u prizemlju se stvaraju veliki
fronta doedo orografske prepreke i ondje zastane, dijelovi zranih masa pro_ gradijenti tlaka, a postoje temperatume invezije koje odvajaju strujanja niih razina od
gu a
asko*
""u
kroz prepreku mogu doi u zavjetrinu i ondje uvjetovati vremenske promjene' onih na viim.

h1)
H
hladni zrak

-':r+<
LL' topli /--)- zrak '

';|pyq-
I
-= topli zrak
hradni zrak tlliillltl$t\v*

htadni zak ffit topli zrak

Slika 17.26. oblienje frontalne plohe na planinskoj prepreci. Uzastopni poloaji

topli zrak hlanihfronta svaka tri sataQ3.6.1978. 06 UTC o25.6.197806 UTC)

-4=\
hS)- toPli zrak
topli zrak ,

Jf# n,"Ontffi
(tl - t5)'
Slka 17.25. Prelaz frontalnih sustava preko planinske prepreke, tople fronte
hladne fronte (hl - h5) (Zverev, 1968)

do pojave vjetr
Prebacivanje hladnog zraka preko orografske prepreke moe dovesti
strai planine. To se esto dogaa u naem priobalnom podruju kad
bure na zavjetrinskoj
preko Velebita, Biokova i
hladni nak prodire u unutranji kopneni dio te se prebacuje
(oka Za ruzl1kll od fena" bura se jav1ja neovisno o tome
*g'p.iotnih planina 9.8.4).
-Kod
na privjetrini oborine ili ne. bure je ustanovljeno postojanje prodora hladnog
p-os e'r

258 259
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA CIKLONE

javiti, prema inan 17(4), kad se uspostavi ravnotea izmeutempeaturnih azl1ka i ruz-
lika vjetrova u zranim masama s obje shane fronte i nagiba frontalne plohe. Takvi uvjeti
se teko ispavaju (Zemljina vrtnja, razdioba kopna i mor trenje i orografija). Tako se
18. CIKLONE na frontalnoj plohi stvaraju razni poremeaji pri kojima jezici toplog zaka tee prema
viim irinama, a hladnog zraka pema niim. Stoga se poinju stvaati valovi, slika l8. l /1,
najprije razmjerno jednostavna izgleda, a kasnije poprimaju wlo sloene oblike, to je
pnkazano na slici l8.l i wijedi za obje polutke. Tako nastali planetn valovi imaju valnu
18.1. Postanak i razvitak ciklone duljinu od nekoliko stotina do nekoliko tisua kilometara. Valovi se premjetaju uzdu
frontalne pruge u smjeu strujarja na visini te se u ovisnosti o dinamikoj s abi]nosti
Ciklona (engleski: cyclone; njemaki: Zyklone) je golemi zrani vrtlog u kojem se zrak mijenj a nj ihova arnplituda.
na sjevemoj polutki giba u smjeru suprotnom od kazaljki na satu, a na junoj polutki u
smjeru kazaljki na satu. U sreditu ciklone nalazi se najmanja vrijednost tlaka, odnosno polarna ntiE'iklona
najmanja visina neke izobame plohe. U sreditu ciklone, u umjerenim zemljopisnim iri_
namauzZemljinu povrinu, atmosferski tlak je u rasponu od 950 do 1025 hPa te u prosjeku
iznosi oko 1000 hPa. Izobare (izohipse) su sline elipsi, iji promje (ovisno o mezo i|i
mako razmjerima) iznosi 100 do preko 4000 km, a uspravno se ciklona moe uz nagib
premazapallprotezati i koz cijelu hoposferu. Idui prema sreditu ciklone posi dizanje
zraka. Vrijeme u cikloni je openito spoj vremena tople, hladne i okludirane fronte to
znai da je najopenitije, petenooblano s oborinama - ljeti prohladno,azimi razmjerno
toplo.
opadanje atmosferskog tlaka u ciklonamaje udrueno s dizanjem zraka. ovo proizllazi
iz (divergencije) ztakau viim slojeva troposfere i povezano je s pritjecanjem
azlaeja
zraka prema sreditu ciklone koje se dogaablizu Zemljine povrine. To znai da je niski
atmosfeski tlak u ciklonama posljedica dizanja zraka, a pritjecanje zraka je posljedica
smanjenja tlaka. Strujanje zraka pritom je opisano gradijentnim vjehom (toka 9.4).
openito postoji vie mogunosti postanka i raanitka ciklone. Stvaranje ciklona naj-
eeje vezano uz frontalne poremeaje. Meutim,ciklone se svaraju i u podrujima gdje
se ne moe utvrditi postoje fronta (toka 18.5), a ranlitak ciklone odvija se i u debljem
Slika 18.1. Postanak i razvitak ciklone
sloju troposfere' a ne samo u pizemlju.
Ciklona kao pojava blla je zapaena i opisana jo sredinom 19. stoljea (Fitz-Roy' Valovi mogu biti stabilni ili nestabilni. Stabilni valovi na planetnoj fronti (obino val-
1863). Zna:ajan doprinos u upoznavu prirode ciklone i teorije njezina postanka vezan je na duljina < 1000 km) uz stabilnu stratirkaciju zranih masa obino podlijeu smanjivanju
uz bergensku meteoroloku kolu (J. Bjerknes, l9l8)' gdje su shvaali ciklonu kao n- amplituda te poslije odreienog vTemena iemu.Najeesu na arktikoj fronti, gdje su
stabilni val na planetnoj fronti, tj. poremeaj ija se amplituda wemenom pove ava. os-
novna ideja je da na ganinojpovrini izmeu dva fluida (npr' zrak i voda) ili jednog s
e zane mase stabilne. S druge strane, nestabili valovi (najeena polamoj fronti)
doivljavaju svoj razvitak. Ipak se ti valovi nakon kraeg ili duljeg wemena (nekoliko
dvije razliite gustoe svako malo mjesno poeme enje razinaizaziva niz valova. Stabilni tjedana) smiuju i ponovno se uspostavlja ravnoteno stanje, to se
vidi na slici 18.1. Raz-
val ne postie veliku amplitudu i polako isezava' Kod nestabilnog vala amplituda sve vie vojni oblici ovih valova odgovaraju razvoju ciklona frontalnog poetla te se govori o
rast, dok se val n pretvori u vrtlog. To se javlja i kod valova na vodi gdje je jedan fluid dobima ciklona i pripadajuim vremenskim procesima.
zrak, a drugi voda. Period oscilacija valova u atmosferi je od 15 do 40 h, odnosno u
prosjeku oko 24h. Zaeke vrste ciklone ne wijedi prethodno tumaenje, ve postoje druga
tumaenja nastanka i razvitka ciklone (toka 18.5).
Idui u vie zemljopisne irine zrak je hladniji (tu je podruje visokog atmosferskog 18.2. Doba cklona
tlaka oko pola), dok je topliji zrak prema niim irinama (tu je podruje suptropskog viso-
kog tlaka). Stoga granica meuovim planetnim zranim masama, pogotovo ako nema Ciklona ima svoj ivotni ciklus od nastajanja, postizanja najveceg aaojatedo odu-
gibanja ili su zanemariva, predstavlja staconarnili kvazstaconarni planetn frontalni mianj to odgovara dobima (staima) ciklone. Za vece vale duljine plane rog vala
pojas (plohu, prugu), koji se protee uglavnom zapad-istok, slika l9.l. Tada su izobare (1000-3000 kn) i vee nagibe planetnih frontalnih ploha valje obino nestabilan, pri emu
(izohipse) obino paalelne s frontom. ovakav sluaj stacionarne planetne fronte moe se se amplituda vala poveav a polje atnosferskog tlaka produbljuje. Preqiidio vala dobiva

260 61

oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
svojstva tople fronte ispred koje tlak zraka zrazito pada, jer nadolazi rjeitopli zrak, slika
18.2. Zadnli dio vala poprima svojstva hladne fronte izakoje tlak zraka raste zbog priljeva
hladnog zraka.
Poremeaj na planetnoj fronti koji nastaje u prizemnim atmosferskim slojevima
postupno se razvija i protee se na sve vee visine, te se govori o valu na fronh (wave
depression; ellenstrung) ili prvom dobu ciklone. Atmosferski tlak pada te izobare uz
Zmljinu povrinu u sredinjim dijelovima ciklone poprimaju zatvorene oblike, a izohipse
na AT i RT dobivaju valovit oblik, slika 18.2. Frontalni oblici (topla i hladna fronta) su sve
inaen1ji uz razvitak pripadajue naoblake, oborina i drugih pojava. Izalobare (crte iste
promjene tlaka) dobivaju zatvorene oblike i javljaju se sredita pada tlaka isped tople
fronte i sredita rasta tlaka zrakaiza hladne fronte.
0g5 u -
,'i
,J
\ htadno
3.
Slika l8.2. Prvo doba azitkacik|one - va| na fronti; izobare - pune crte, izoterme
(desno) i izalobare (lijevo) - crtkano, P - pad tlaka, R - rast tlaka zaka
T
' B0|
{:
f*-
Slika l8.3. Drugo doba azyitka ciklone - mlada ciklona; izobare : pr le Cte, izoterme
(desno) iizalobae (lijevo) - crtkano, P - pad tlaka, R - rast tlaka zraka
Razvitkom ciklone nakon priblino 24 h nastupa mlada ciklona Qoung cyclone;
Idealzyklone),tj. drugo doba ciklone. Tada se poveava amplituda vala na planetnoj fronti'
ciklona se podubljuje (deepening of a depression; ertiefung der Zyklone) i ran1ja u
262
CIKLONE
visinu, slika 18.3. Bitna zna,ajka ovog doba je dobro razvijen topli sjeakili sekto
(warm sector; 'armsehor),tj. podruje izrneu tople i hladne fionte te dolina na katama
ir nr iza hladne fronte. Zatvoreno ciklonsko kruenje zahvaa postupno sve ve e
podruje i do 1000 km u promjeru. Sredita pada odnosno rasta tlaka zraka su vrlo izraena,
lto n*ooto vrijedi za pad tlaka. Naoblak oborin i druge pojave u pounosti odgovaraju
onimauz odgovaraju e fionte.
Najvea razvijenost ciklone je u okludiranju (occluston; okkludierende Zyklone) ii
treem dobu ciklone. Hladna fronta u ovom dobu poinje sustizati toplu fronfu tvorei
okludianu frontu. Toka dodira ovih fronta je toka okluzije. ovo nastupa 12 do 24 h
nakon doba mlade ciklone. Izohipse su na kartama AT u donjim slojevima troposfere za-
tvorene, to znai da se ciklonsko rrtlofoo gibarje sa Zemljine powine
prenijelo na visinu,
je jo izraena dolina, slika 18.4. Sredite zatvorenih izohipsa malo je pomak-
a ima toga
nuto prema strani hladnog zraka. Topli isjeak se poinje suavati, a podruja najveih
gradgeata tlaka, temperatue i vlanosti zraka se premjetaju sredinjeg dijela ciklone
lrema njezinim rubovima. Sredita
pada odnosno rasta tlaka zraka su i dalje izraena, no to
vise vrijeoi zarasttlaka. Naoblaka, oborine i druge pojave odgovaaju onima uz hladne i
tople fronte te okludirane fronte.
S1ika l8.4. Tree doba razvitka ciklone - okludianje; izobare - pune crte, izoterme
(desno) iza|obue (lijevo) - crtkano, P - pad tlaka, R - rast tlaka zraka
Olludiana ciklona (occluded cyclone; olekJudierte Zyklone) ili etrrtodoba cklone
je zavrno doba razvitka ciklone. Tada nestaje tli isjeak i prizrmna tennika asimetija jer
su potisnuti prema rubnim podrujima ciklone, a sve vee podujepolaiva hladna zrana
mas okj topla a:a alnasa istisnuta uvis, slika 18.5. Sredite ciklone se poklapa sa
sreditem hladnoe te ciklona postaje termiki simetina. Zbog prodora hladnog zraka
atnosferski tlak u sreditu ciHone poinje rasti; kae se da dolazi do popunjavanja ciklone
(fitllng up of a depression; Ausfillen eines Tiefs), a sredite pada tlaka se preqieta prema
rubnim podrujima ciklone. Konano, vZnmljnupovrinu ostaje vrtlog hladnog aakkoji
postupno slabi. Izoterme na visini skoro se poklapaju s izobaram a smjer deta bitno se ne
mljja s visinom. Moe se dogoditi da na visini, zahva:aju:i i donje seve statosfere,
postoji jako ciklonalno lauenje zraka skoro po lunim imhipsana. ovo kruenje, koje
263
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
CIKLONE

moe potrajati i do dva dedn naziva se i hladna kayl1a (cotd low;

Kalttuttropen), jer
predstavlja neku vrsfu
'i!'.hladnog i
i vlanog ,ou; cijelom i".n-o,o podruju
atmosferski tlak raste. Naoblaka je uglavlrom sloje ita, oborine .'i'
.u. J" esto i
dugotrajne ako s hladna kaplja dugo zaarava. Hlan1 kaplja:9 '.:erene,
|a*o:. nste
tlaka odvojeno od opeg strujanja na visini, to se objanjava uioki "i.*L"
ls..

ll
990 995

*- '\* (,\^#
'r \ \I V i.
h
\i\-",trl
r.\\.*V1
'\i={,
t*
Slika 18.5. efurto doba razvitka ciklone - okludirana ciklona;
izobare- pune cne' Slika 18.6. Ciklona i razvitak valana fronti;- - sier premjetanja ciklone a)
izoterme - crtkano -
standadna ciklona, b) ciklona s valom na toploj fronti, c) stacionarna ciklona s
razvitkom vala na hladnoj fronti, d) ciklona s valom na hladnoi fronti uz nailazak
Ponekad se dogaada proces okludiranja ne poinje u sredinjim
dijelovima ciklone hladne fronte
nego idui prema rubovima ciklone. Tada je iopli presje.n n" au ii.la pri emu
j" top-Ij zrak u vrhu toplog sektora okruzen hanim ea
zrakom_. Tje sekluzja. Dolaskom nove fronte u podruje odumiajue ciklone moe nastupiti njezino obnav-
Kaj razvitka ciklone zavretku procesa okludirane ciklon. Kada se ciklona
9dgovara ljanje, koje je izaewjeto je hladna zrana masa iza nove fronte hladnija ozrane mase
pone postupno popunjavati (tlak zraka raste n ibvom
podruju) posfupno prestaje obo- ciklone koja se popav slika 18.6 d). U umjerenim iinamato se dogaapribl
rina, oblani sustav slabi i dotazi do njegovog aspada.
avanjem arktike fronte i dolaskom hladnog arktikog zraka u podruje ciklone.
obrravljanje (regeneacja) cklone stose dogaau cikloni kojaje postigla
..
efutodoba razvitka i poela se popunjavati. obnavljanje je
svoje Postoji i mogunost razitka nove ciklone u toki okluzije prethodne, gdje se razvija
u svezi s pou.'eunl.* termike sredite niskog atnosferskog tlaka.
asimrtrije ciklone koja n1staje na vie naina, a najeeee je por"r^u
s niiasom novl,
koliina zrak veinom hladnog, odnosno nailaskom nove fronte,
slika 18.6. Javlja se
izoblienje frontalne plohe, najprije stvaranjem vaIa, a zatimi
mlade ciklone. Tada atmos-
ferski tlak.poinje ponovno padati, gradijnt tlaka raste i laueqje 18.3. Vjeme u cklonama
zraka se pojaava, a
naoblaka i oboine su pojaane. Umjesto odumiranja ciklone poen:e
razvitak. iezn ponovni Najopenitije se moe rei da je vrijeme u cikloni promanje vTemena tople, hladne i
Pribliavanjem ciklone kontinenfu.iznad kojeg se alazi zratno okludiane fronte.
toplija ili hladnija
zrana masa u odnosu a zanumasu. ciklone juul.iu termika asimetrija oja pogoduje
Na slici 18.7 predstavlena je shematski mlada ciklona s njoj pripadaju im zranim
obnavljanju ciklone- To je primjer kada npr. ciklona s'"Atlantika masam frontalnim sustavom, izobarama, ualobaram naoblakom i oborinama. Slika u
dolazi do rnanog wop-
skog kopna te hladan zak s kopna postane dio kruenja ciklone sredini je pojekcija ciklone na Zemljinoj povrini, gdje se uoavaju poloaji tople i hladne
koja jaaili kaa ciklona u
Sredozemlju zahv aa topli zrak iz Afrike. fronte te topli isjeak izmeunjih. Izobae (puna cta) u sreditu ciklone tvore centar niskog
Hladni zrak moe doi.u'poduje tople fronte te uvjetovati njeno tlaka (L), lom se na frontama, a izalobare (crtkano) zatvaajupodruja s rastom odnosno
izoblienje stva- padom tlaka aaka. Podruja pojedinih oblaka su obrub|jena crtom i afianas oznakom
rajui val te daljnji ranitakciklone, slika l8.6 b).
obnavljanje moe biti na dijelu hladne fronte ciklone, koja se popunjava roda oblaka. odgovarajue oznake su za oborine. Selice (iroke i prazrre) na pojedinim
kada se raz-
vije val koji prerasta u mladu ciklonu i giba se prema sreditu dijelovima slike ciklone ozraavaju opi smjer vjeta. Iz sredita ciklone povuena je se-
iopunjuuuioe. ciklone, slika lica koja upuuje na smjer gibanja ciklone, a openito je paralelna s izobarama unutar top-
18.6 c).
log isjeka.

264
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA CIKLONE

Uzdu cta I. i II. uinjen je uspravni presjek kroz ciklonu ije su projekcije prikazane
na onjemodnosno gornjem dijelu slike. Uspravni presjek I. pokazuje tipinu wemensku
situaciju tople i hladne fronte ve prije pokazane u toki 17. Slino je i zpresjek II, samo
to frontalni pojas ne sijee Zemljinu powinu. Glavni oblani sloj nalazi eu toplom zra-
ku, a u hladnom mogu biti samo niski slojasti oblaci uz slabe do umjerene oborine.
Ispod presjeka I. prikazana je promjena temperature i tlaka zraka te smjera i brzine
tl vjetra pri nailasku, polazu i odlazu ciklone odnosno odgovarajuih frontalnih sustava.

18.4. Putanje ciklona umjerenih irina

Ciklona se rijetko pojavljuje pojedinano, obino ih ima vie. Naime, zadnji dio hlad-
ne fronte postupno se prodirjem hladnog zraka premjeta prema manjim zemljopisnim
irinama. obino se poslije nekog vremena razvda novi val na fronti, koji doivljava daljnj
ruzvitak. Proces stvaranja novih poremeaja se nastavlja .alje na sve manjim zeml.;opisnim
irinama (do supfropskog pojasa), tako da se pojavljuje ciklonska obite|j (cyclone
families;

I- st lsc}

I
|==
I topli -zrak

)
I

I atnosferski tlak

tenDeratura zraka

Slika l8.8' obitelj ciklona i doba (I - IV), sup opsk zavrna i meuciklonska (tf)
anticiklona; gore: fronte; izobare (pune crte); naoblaka (sjenano), dolje: izoterme
(pune crte); strujaqje hladnog (pune selice), toplog zraka (crtkane) (Shapiro
Slika 18.7. Vrijeme u cikloni; izobue - pune crte, izalobue - crtkano (Zverev,1968) Keyser, 1990)

266
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA CIKLONE

smanjenje amplitude do njezina pounog iezavaja.Za odreene valne

Zyklonenfanille), koju ine 3 do 5 ciklona. Unutar obitelji ciklona svaka sljedea ciklona se duljine (3000
juulj"j. za oko 5o zemljopisne irine na moj irini od prethodne i zaostaje u razvitku. do 5000 km) amplituda valova se esto poveava,to znai daje strujanje
nestabilno,
but"r.i oa etiri ciklone odnosno istodobno i etiri doba ciklone, tj. val na fronti, mlada
tj. poveanjem amplitude valova nasfupa jaka meidijanska ,;-;r;^ topline
uz
jedne
ciklon, okludiranje i okludirana ciklona, prikazani su na slici 18.8. Vrijeme prolaza
smanjenje meridijanskog temperaturnog gradijenta.

obitelji ciklona iznad nekog mjesta iznosi 5 do 7 dana. U podrujima ciklogeneze posi poveaqie inetike energije s poremeenjem
struja-
nja od osnovnog zonalnog shujia- Pokazuje se poveanj srednje
iklon. se gibaju (s odrenimodstupanjima) od zapaaprema istoku brzinom 5 do kineti.
jedan do dva sputanjem hladnog
10 m/s' tj. manjom od pojedinih fronta unutar nje, a kako ivot ciklone traje "o.rg'i.j.
1aka, 2'd!ruliem toplog, tj. kada s potenc1alna "nergi3a sloja
dijelovima ili ak cijelom kontinentu odnosno oceanu. atmosfere smanjuje. To znai da je svatpoveenje(ili smanjenj)
tjedna, ona prevali put koji odgovara sredqieinetike
aubote .iklo''. imaju brzinu gibanja od pliih ciklona' Kod mlade ciklone energije praeno smanjenjem (poveiepotencijalne i unurnje'energ|ie,
naetu manju pri emu
smjer gibanja odgovara priblino smjeru protezanja izobara u toplom isjeku, dok
je kod sva preworena (transfonirana) potencijalna i unutamja energij prebzli'u
kinetiku
(kvazistacionarno). e-nerclju poemeaja, a ne u kinetiku energiju srednjeg gibaqi"ciiog.*-
okludirane ciklone gibanje znatno usporeno u nekom
Cik1one odnosno obitelj ciktona nakon nastajanja postupno naputaju izvorite giba- sloju atmosfere javlja se kada poreme aji nlzotermama sredinje izobarne plohe
sa
jui se uzdu opeg strujanja na visini. Kako a visinska strujanja mogu imati razne brzine zL9s-taju u odnosu na poemeaje na izohipsama iste izobarne ploe'

it o;*.1", a usto mogu znatno meandrirati, to i smjer ibtzia gibanja ciklona moe znatno b) Ciklone mogu nastatikao rezultatjakog i prostranog prizemnog zagrijavanja,
obino
k9.pna, To su toplnske cklone (thermal depressioni thermts-ches-Tiefdruckgebiet),
toluat od sluaja do sluaja. U nekim sluajevima izgleda da ciklona dolazi s juga, a u
sJika 18.9. Najznaajniji primjer za ovakove c1tlone;e podruje nstog
drugima sa sjevera. Ova odstupanja gibanja mogu uvjetovati retrogradno (povratno) atnoserst<og
gibnje ciklona, tj' ciklona neko vijeme napeduje u suprotnom smjeru od uobiajenog' tj. tlaka iznad Azije za vrijeme ljetnog monsuna. Te ciklone su eJto p.ort-o
malo vee
od podruja usp-ravnog lauenja vjetra, dok mali sadraj utug" u ;uko
od istoka pemazapadu. ;;.-oguava
Priom putovanja prema istoku ciklone ipak odabiru odreeneputanje ili staze
jau naoblaku. esto postoje razdbljavedrina naroito
nad rvnim podruiem. Zatim,
vanu ulogu ima oblik obale, topli zaljevi i drugo. Proshane vodene povrine
kojima se eigibaju ngo nekim drugim podrujem. Te putanje su odeenefizikim unutar
kontinenta zimi kada nisu zaleene uvjetuju ciklogenetike procese (npr.
aIozima; ciklon e se gibati onuda gdje su najpovoljniji uvjeti za odravanje niskog tlaka Sredozerlje).
(zirui nad morem), zatim vcliku ulogu imo razdioba kopna i mora te klimatske prilike U ovu skupinll ciklona dolaze i ciklone sreih ili sitnih iaqie; oje ,urt4u znau
putanja ciklona, meunjima nekih podruja s pojaanim cnjiem. Takav priier su,,toplinski
iojedinih predjela. Postoje razni katografski prikazi najeih gradoya u kojima je poviena temperatura o odr'o.u na okolicu
oociJiznad veih
i ctlo''st stAze za Europu po Van Bebberu iz t891. godine, koje su dopunjavane novijim za nekoliko Celzijevih
stupnjeva.
podacima, slika 18.11.

Kako se u toplo doba godine svi vremenski procesi premjetaju u vie zemljopisne hPa
irine, to i ciklone il1"d. ouo pravilo. Ljeti su ciklone u viim zemljopisnim irinama, dee
se sputaju o40o, dok su zimi u niim irinama i dopiu do 30".

18.5. Postanak i razvtak nefrontalne ciklone

Ciklogeneza, tj. nastajanje ciklone odvija se najeekao posljedica barokline nesta-

bilnosti 1r-je vezaa uz frontalne poremeaje. Zatim, ciklone se stvaraju i u podrujima
gdje se ne moe utvrditi postojanje fronta, javljaju se u obliku toplinskih ciklon orogenet-
.i'.Llonu i zbog divergencije strujanja u srednjim ili viim slojevima troposfere.
a)
- Ciklogeneza lostoji kao posljedica baoklne nestabilnost u atmosferi' oito da je u
planetnom frontalnom pojasu povean broj solenoida, jer se izoterme i izentrope tu
s.jetu poa najveim kutom (izobarno-izostemi solenoidi, toka l7'1)'
Pieko barok]ine nestabilnosti objanjava se valna priroda opeg atmosferskog kruenja
(toka l5). Sutina je dav odeenimeridijanski gradijent temperature u zonalnoj
Slka 18.9. Nastajaqje top.linske ciklone u uspravnom presjeku (topli otok, gore.;,
zanoj stuji (stujanje se odvija u smjeru zemljopisnih paalela) postoje valna po-
emeer{a. Ako je valna duljina valova u zonalnoj skuji vrlo velika ili wlo malena, vjeta prijepodne (puna ca), poslijepodne (crtkano - dolje)
o.''lszrl
1iclntoni
amplituda valova se ne poveava. Takvi valovi se premjetaju niz struju uz postupno

)69, 269
 CIKLONE
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

poomognuto i teenjem hladne Labradorske morske struje. S druge strane topli i vlani
v'
c)Nastajanjeciklonaovisiiodrugimimbenicima.Pokazujesedajepovtanociklonsko nak astaje iznad tople Golfske struje koji prodire prema sjeveru. Slini uvjeti pose
ni prostraiih i uaen1horografskih prepreka..Tada se
javljaju
j; u "uu.i.t depression; orographische Depression) izadzapadnog dijela Sjevernog Pacilka (tee hladna morska struja oya Shio i topla Kuro
oig.n"i.. ili piannske ciklone (orographic Shio). Nastajatje ciklonskih obitelji iznad Sjeveme Amerike ili sredinjih dijelova euo-
ali.u.drugim uvjetima'
u kojima je esto vedro vrijeme zbog adijabatskog sputanja' javlja azijskog kontinenta nije tako pravilno. Na slici l8.l1 mogu se uoiti i podruja jaeg
se oblano i
opi. hog po.tojanja velikih vodenih tovrina i snanog
isparavanja
je maaja u Sredozemlju, kad nailazak ciklonskog odnosno anticiklonskog razoja.
oo.inrt"o^u.jeme, slika l8.l0. ovaj sluaj
preko i/ili oko Alpa uvjetuje nastajanje ciklone(a) u
hladne fronte sa sjeverozapada
Genovskom zaljevu.

Anticiklone
primame putanje
===.s *kundame putanje
-)o pimama podruja pojavllvan|a
o ekundama podrua pojljivanja

Slka18.10.Nastajanjeorogenetskeciklone:a)nastajanjed9li1e.1zavjetrini,b) d)
prolaenja hladne fronte,
nastajanje sredita .i''L"e ;r"k", c) iskriv^ljavanje Stka l8.ll. Podruja estina i staza ciklona i anticiklona za sije i srpalj sjeveme
nasbianje vala na fronti (Mclntosh i Thom, 1973) polutke (Klein, 1957)

mogu dovesti do pada atmos-

d)
-' Jaka divergentna strujanja viih slojeva froposfere
prizem|jl' kao raspo-
Nastajanje ciklonskih obiteljije u svezi s baroklinom nestabilnou u zonalnoj struji,
i"..tog tta a na zemljinoj powini' n9n" se pojav|uje u javlja
nakvlaa
tj. frontalnih pojasa u umjerenim zemljopisnim iinama. To je podruje stvaraqja glavnih
i ako je
il_;j;" i hg*o dr;{j;;^k^'To smanjuje stabilnost zraka frontalnih sustava, slika l7.9. Tzv. Rossbyjevi valovi u srednjoj toposferi odgovaraju
se prostrani razvitak naoblake i oborina' osnovnom protezanju ciklonske obitelji, a manji valovi na visini pojedinim ciklonama u
postoje i pri oslobaanju veih koliina latentne topline koja prizemlju. U zadnjem dijelu doline Rossbyjevog vala pose uvjeti za anticiklonski
Mogunosti
"ilrog"n.""
," tiosi na dobive kinetike energije potrebne cikloni' razvitak. Stoga se na tom mjestu u donjoj troposferi nalazi anticiklona koja prekida obielj
ciklona. Vie o tome u tokama: anticiklona (19), Rossbyjevi valovi (20.1.2) i ope
atmosfersko kruenj e ( 1 5).
18.6. Zemlj opsn a razdiob a ciklo genetkihp oduj
a Sire podujeoko nae zemlje ima zna,ajaciklogenetika svojstva. Najvie pojava
ciklogeneze je u podruju Ligurskog mora i imad sjeverne Italije s najvecim razvojem u
porujuSjevemog Atlantika i zaa!n3. Europe o5tjaje
i- gibanje ciklonskih Genovskom zaljevu' Utjecaj Alpa u ovim sluajevima je od presudne vanosti, jer je hladni
U
obitelji j dosta pravilno, u aavajui aa u p-odrueju Greenland - Labrador P,pse ogromne zrak koji prodie sa sjevera ili sjeverozapadakanalvkan oblicima orografije i ulazi u zadnji
ji po*.meno u veliki* koliinu*u prodire preina jugu' To je
koliine hladnog
".uLu
271
)10
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ANTclKLoNE

dio ranje nastale ciklone, poveava baroklinost, tj. daje impuls za produenje ciklonske
aktivnosti. Zatim, n'a;ajno podruje baroklinosti je Jadransko more s dvama sreditima,
sjevernim i junim Jadranom te djelomice Panonskom nizinom. Udaljenija poduja
ciklogeneze, ali i sa slabijom ciklogenezom, su Tirensko more, Egejsko more i Vlaka
nizina. U nau zemlju ciklone najeedolaze sa zapada i jugozapada, a manje sa
19. ANTICIKLONE
sjeverozapada. Pritomje za nas znaajan Genovski zaljev kao izvorite ciklona (oko 60%
svih ciklona).
19.1. osnovna svojstva antcklone
Anticiklona (engleski: anticyclone, high; jema:kl:Antizyklone) je golemi zranvrtlog
u kojem se aak giba suprotno od onog u cikloni, tj. na sjevemoj potuiki se giba u sqie
kazal|ki na satu, a na junoj polutki u smjeru suprotnom oa dzaUti ou .u U sreditu
anticiklone nalazi se najve a vrijednost tlaka aaka, odnosno najvea visina neke '. izobame
plohe. U sredifu anticklone, u umjerenim zemljopisnim irinama uz Zemljinu povrinu,
atmosferski tlakje u rasponu od 1000 do 1050 hPa (najvie do 1080 hPa) te u prosjeku
iznosi oko 1025 hPa. Izobare (izohipse) slie elipsi, iji promjer iznosi l00 do p'.Lo ooo
km, a anticiklonalne tvorevine mogu se nai i na visinama od 15 do 20 km. Takoer,u
sreditu anticiklone postoji sputanj e naka i irenje prema rubovima; to je supsidencija ili
sjedanje (subsidence; Absinken) uz adijabatsko zagijavanje u donjoj troiosfei. vrijeme u
anticikloni ljeti je pretefuo vedro i toplo, dok zimi, ovisno o koliini vlarrosti u atmosferi
ftopneni suhi zrak), moe biti vedro i wlo hladno, odnosno maglovito i me hladno.
Razvtak anticiklone kao sustava vremenskih procesa je mirniji u odnosu na ciklonu.
U cikloni u nirm slojevima troposfere postoji zbliave (konvergencija) pa bi se moglo
zauiti da to dovodi do nastajanja podruja visokog tlaka' U sw ulravo.je obmu a
visoki tlak u prizemlju po'stoji u podruju iz kojeg se zrak razilazi, dak\ u kojem je
razilaenje (divergencija). Sutina je da u cikloni na visini posi snanij e dizanje z;ak l
razilaeje (divergencija) nego to je zb|iavanje ftonvergencija) u prizemlju. U anticikloni
je obmuto, tadaa visini posi snanda konvergenclja i sputanje zraka nego
to je diver-
gencija u prizemlju. No povean atnosferski tlak u anticikloni nije p'U.di"u .u*o
sputanja nego i taloenja hladn og naka.

19.2. Podjela anticklona zemljopisna razdioba

Anticiklone openito nastaju kao pos|iedica dnamkihi statikih pocesa. Prve su

suptropska anticiklon meuciklonska anticiklona i zawna anticiklona (izrneu ciklonskih
je stacionana (nepoketna) anticiklona. No anticiklone
9bitelji). Druga ai;.l. i na tople i
hla.e_ anticiklone. Topla anticiklona je supopska, a hladne su meucikions
' zar.rna
anticiHona i naasvestacionama anticiklona, koja se nanva i hladna anticiklona. Po a-
jaju supfoopska anticiklona se ubraja g 5aln, dkstacionana (hladna)
anticiklona postoji
u zimsko doba godine, i vide se na sreim qiesenim ili godinjim Lu.tu- slike 19.1
i
19.2, a ostale su kra eg trajanja i vid se na dnvnim kartama.

_ ' Suptopske anticklone (subtropical anticyclone, subtropical high pressue belt;

Sub-trop91hg zauzimaj vrlo velike prostore i najvee su zer1inoi"po*ioi, prostiu
"a
se do velikih visina i gotovo su nepomine. Nalaze se u suptropskim fuajevima (25" do 35.

z',t2 273
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA ANTICIKLONE

ol{14o.160 1ao 160 12o1ooao60402oo2o4060aotoo12o 14o

'.60
lao 160 14ooE sjeveme i jute zemljopisne irine), a njezini ogranci mogu povremeno zahvatiti i vie
'.4o
zemljopisne irine, ak do 50". Svaka polutka ima po jedan pojas visokog atmosferskog
tlaka koji se protee oko cijele polutke, pri emu pojedini dijelovi pojasa imaju inazito
poviene vrijednosti tlaka. ove anticiklone su vidljive na karama srednje razdiobe atmos-
ferskog tlaka, neovisno o dobu dara ili godine, slike l9.l i l9.2.Taj pojas visokog atmos-
ferskog tlaka nastaje kao posljedica dinamikih procesa' tj. sputanja zraka i sasi se od
vie odvojenih polja visokog tlaka (najvie dosee 1050 hPa). U ljetnim mjesecima
pojedine polutke podruja visokog tlaka naka su pomaknuta za nekoliko stupnjeva
zemljopisne irine prema polovima iinaeijasu iznad oceana' kad se ocean ponaa kao
hladnija podloga. U zimi su na manjim irinama i inaenlja su iznakopn koje je tada
hladnija podloga. U visinu se anticiklone proteu kroz cijelu troposferu te zalaze u donje
slojeve shatosfere, tj. idu do visina 15 do 20 km.
Suptropska anticik]ona na mnogim mjestima Zemjine povrine dobiva mjesna obi-
ljeja i imena. Nama blizu postoji Azorska anticiklona, jer ima svoj maksimum oko Azora,
te kao greben visokog tIaka zahvaa i nae krajeve u koje dolazi sa zapada iti jryozapaa,
rijetko i sa sjevera. Tada izobliivi se nad plarinama moe azvati buru u obalnom
podruju (toka 9.8.4).
Uloga suphopske anticiklone je vana u nnogim pogledima. Znaajoje izvorite
toplih zranih masa koje napreduju u vie zemljopisne irine, tvorei kasnije s hladnim zra-
kom viih iina frontalne sustave. Istodobno suptropska anticiklona je dio vremenskih
Slika 19.1. Srednja azdioba atmosferskog tlaka u sijenju (hPa); suptropske procesa tropskih podruja tvorei ishodite salnih vjetrova (pasata). Naime u njoj je vrlo
stacioname anticiklone naznaene su tokasto inaeosputanje zraka (supsidencija): stoga je nebo vedro, temperature zraka su wlo vi-
soke, a protekne i vie godina dok u pojedinim krajevima ne padnu oborine, stoga se na
ol.l14o lto t6o L4o Lzo rooao604020'2040608o1oo12o 14o 15o 18o 160 a'ooE kopnu u podruju anticiklona nalaze sve svjetske pustinje.
''ao Staconarne (nepoketne) ili hladne antciklone (cold anticyclone, continental anti-
cyclone, stationary high; Kltehoch, kontinentale Antizyklone) nastaju pri tlu u taqjem sloju
veoma hladnogzak tj. nisu izazvane procesima u vioj troposferi ili u stratosferi. ovakva
podruja visokog atmosferskog tlaka su dugotrajna i slabo pokretna (otuda i ime antic
klone), a najvee wijednosti tlaka doseu do l080 hPa.
Polarna podruja prekivena snijegom i ledom pogoduju takvim anticiklonama, stoga
se one nalaze nad Grenlandom i Atarktikom. Tu dolazi do inaeogsputanja zraka koji
se vodoravno razilazi s ledene kape tih podruja. Meutim'sloj hladnog zr.aka je plitak i
nad njim se na visini od nekoliko kilometara alazi raznjemo topao nak. Zbog sputanja
zraka, premda ne tako jako kao kod suptopske anticiklone, nastaju tzv. inverzije sup-
sidencje (temperahrme inverzije zbog adijabatskog zagnjavanja sloja naka koji se sputa
prema tlu, tako da temperatura zraka u tom sloju raste s visinom). Sline htadne anticiklone
zinl lee nad Sibirom i sjeverozapadnom Kanadom, slika l9.1. Ta su podruja zimi
pokrivena snijegom pa se zrak veomajako hladi odozdo. I ove su anticiklone ptitke, doseu
visine od 2 do 3 km. Hladna Sibiska anticiklona esto se giba prema zapas, aki zapaha
Europa moe doi pod njezin utjecaj. esto zimi prodori hladnog zruta, toi. je donijela
Sibirska anticiklona, zahvaajll ne kajeve sa sjeveroistoka i preko Dinarskih planina
izazivaju wlo jake i dugohajne bure u naem obalnom podruju (toka 9.8.4).
Meuciklonska anticklona (intercyclonic high; Zwischenhochs) javlja se izmeu
Slika 19.2. Srednja ruzdtoba atmosferskog tlaka u spnju (hPa); suptropske i dvije ciklone iste ciklonske obitelji i nalazi se u bladnoj masi zraka |zahlade fronte, pa
stacionarne anticiklone anlaeesu tokasto ima zna'ajke hladne anticiklone. Ponekad na meteoolokim kartama te anticiklone nemaju
ni jednu zatvorenu izobau i ne pokrivaju velika poduja(nekoliko sotina kilometara), a

a^
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
esto se javljaju u obliku grebena suptropske anticiklone, a rje stacioname. Dopiru do vi-
sina od 2 do 3 km, rjeedo veih visina. ove anticiklone ne miruju ve se gibaju kao
ciklone u obitelji ciklona, slika 18.8.
Postoje i zavrne antciklone (polar-outbreak highs; serienabschliessende Antizyk-
lone), tj. anticiklone izmeuciklonske obitelji, a mogu se povezivati sa suptopskom anti-
ciklonom. Podruja koja zavzima ova anticiklona su dosta velika, mogu pokivati dijelove
kontinenata ili oceana, dok se uvis protee koz vei dio troposfere, a uoava se iza cik-
lonskih obitelji, to je vidljivo na lijevoj strani slike l8.8. Poetak nastajanja ove ant
ciklone povezanje s poetkom nastajanja vala na planetnoj frontalnoj plohi' kada pred-
nja strana valapelazi u ciklonu, azadnja u anticiklonu. Anticiklona se azvija poveanjem
Rossbyjevog vala (toka 20..2), tj. s prodorom hladnog zraka prema niim irinama, a giba
se kao i hladan zrak na valu pa ima znaajke hladne anticiklone. Razvitak i premjetanje
anticiklone traje do spajanja sa suptropskom anticiklonom. ova anticiklona moe postojati
vie dana, ponekad i tjedana, kada znatno uvjetuje vremenske procese ne samo na svom
podruju ve i na susjednima, s obzirom da prijei razne prodore zraka.
Slino postojanju ciklogenetikih podruja postoje i anticklogenetikapoduja' onemoguuje podor ciklone na europsko kopno.
slika 18.11. Ve je istaknuto da su velike vodene povrine (oceani) u ljetnim mjesecima
razmjerno hladne, to daje prednost razvitku anticiklona. S druge stane tu ulogu zimi
preuzimaju kontinenti. Posebno, vie zimi, uoava se poveanje anticklona iznad
planinskih masiva, naroito iznad Kordiljera. Takoer,zim dolazi do spajanja suptropske
anticiklone sa stacionamom anticiklonom.
Anticiklone, slino ciklonama, imaju doba razvitka, no oni nisu tako jasno izaeite
se govori samo o dobima mlade anticiklone, najveeg razvitka i raspadanja anticiklone'
19.3. Vrijeme u anticklonama
Nepravilne projene atmosferskog tlaka u prizemlju, koje se oituju izmjenama ciklo-
na i anticiklona te njihovih vlastitih promjena, ne prenose se u istom obliku na ve e visine
ukljuujui i donje slojeve stratosfere. Na visinama veim od 5500 m (AT 500) tIak zaka
se u svim godinjim dobima poveava od polova pema ekvatonr, dok su gornji slojevi
troposfere topliji na polovima nego na ekvatoru, slika 5.10.
U pogledu razdiobe temperatue zaka s visinom u cikloni i anticikloni, motrenja po-
kazuju daje u troposferi zrak u anticikloni topliji nego u cikloni, dokje u stratosferi obra-
tno. Topli zrak u troposferi u anticikloni objanjava se supsidencijom - sputanjem zrakapn
emu olazido adijabatskogzagnjavanja. Meutim,da bi u prizemlju bio tlak visok, mora
se u anticikloni topla troposfera nadomjestiti hladnom stratosferom. Vodoavna gibanja u
stratosferi, koja se javljaju s promjenama tlaka u prizemlju, dovode nad podruje ant
ciklone zrak iz manjih zemljopisnih irina, koji je hladniji od zraka u viim irinama.
Istodobno posi priljev toplijeg zraka s viih irina nad podruje ciklone.
Zaajke vremena u anticiklonama (osobito u metuciklonskim i zavrnim anticik-
lonama) ovise i o dobu godine i koliini vlage u zraku. U podruju sputanja (supsidencije)
u osnovi nema naoblake. Ipak, ispod sloja sputanja zraka (planetni granini sloj) mogu biti
i odsfupanja. Naalost, esto u nekim sredinama postoji krivo miljenje kako vrijeme ovisi
o visokom ili niskom atmosferskom tlaku' tj. kako visoki tlak znai lijepo vrijeme (vedro'
276
ANTICIKLONE
sunano, toplo, bez oborina i slino), a niski tlak runo vrijeme (oblano, hladno, kiovito i
slno).U anticik]onama u podujusputanja zraka tjetije vedro uz visoke temperatue, no
pri veoj koliini vIanosti mogu nastati razbacai stratokumulusi iti kumulusi. Pose i
wemenske situacije kad se rz postojanje hladne kaplje (oke l8.2 i 25.4) na visini moe
pojaviti izrazita nestabilost uz obilnu oborinu. o takvim stanjima wemena treba upozoriti
pomorce i ostal korisnike. Zimivzniske temperahe, ako je zakv|aa,nastajustratusi i
sffatokumulusi odnosno magle. Nebo je tada pouno oblano' to moe potrajati danima,
pa i tjgdnima. uz slabe vjetrove, prije svega ako je tlo pokriveno snijegom, mogu pri tlu
nastati jake inverzije i vrlo niske temperature. Znaajke vTemena u anticiklonama ovise i o
tom nalazi li se promatrano mjesto blizu sredita ili uz rub anticiklone. Na rubovima
anticiklone pojavljuju se esto vremenske prilike koje su svojstvene podujima susjednih
ciklona.
Anticiklone, koje zauzimaju velik prostor i itavu troposferu, redovito postaju velika
upravljaka sredita za gibe ciklona na svom rubu. Tako npr. veomaiaana anticiklona
u zapadnoj Europi moe postati zapreka (zapreno sredite), koja koz dulje vrijeme
19.4. odvajanje cklona i antciklona - zapreavanje
Kao posljedica vlike barokline nestabilnosti i razvitka vodoravnog vala s wlo veli-
kom amplitudom i jakim meridijanskim prijenosom topline i hladno e nastaju na visini,
naroito zimi, u slobodnoj atmosferi ciklone pa i anticiklone (toka 18.5). ovakav proces
nastaje kada zonalna struja poinje meandrirati,tada dolazi do odvajanja pojedinih podruja
niskog/visokog tlaka zraka (cut-offIow/tigh; Steuerung von Tief/Hoch). Cik]onski-razvitak
na visini obino poiqie u podruju ve prije nastale visinske doline koja ima vrlo jaku
ciklonsku vtlonost, esto i u podruju vrlo jaka ciklonskog smicanja lijevo od osi jake
zonalne stuje. llbrzo po poetku ranitka ciklone na visini taj proces se prenosi i na nie
slojeve. Tada se podruja obuhvaena toplim zrakom na visini i hladnim zrakom u pri-
zemlju ire. Ujedno se smanjuje potencijalna energija na raun kinetike zbog uspravne
razjene zranih masa.
Shematski prikaz odvajanja cklone na visini i njezina razvitka prikazanje na slici
19.3. U poetku iza doline u polju izohipsa (npr. AT 500 hPa) pojavljuje se dolina u polju
izoterma. Tada postoji hladna advekcija u zadnjem dijelu visinske doline, a topla datji niz
vjeta (prvo obarazvitka), slika l9.3 a). Dalja advekclja uvjetuje porast amplifude visinske
doline (drugo doba), slika 19.3 b). Nadal-je, dolazi do spajanja tlog aaka na zapadu s
toplim aakom na istoku doline. Na mjestu spajanja nastaju grebeni visokog at,to.ji
odvajaju visinsku dolinu odvajajui odreenukoliinu hladnog zraka prema jugu' ako se
proces promata na sjevemoj polutki gdje nastaje zatvoreno ciklonsko kruenje (tree
doba), slika l9.3 c). Novonastala ciklona je pouno odvojen ima veliku vrtlorost, a
termiki je gotovo potpuno simetrina. (etvrto doba razvitka), slika 19.3 d). Izohipse i
izoteme sjeverno od sredita ciklone ponovno se pruaju zonalno.
Proces odvajanja antciklone shematski je prikazan na slici l9.4 te pokazuje slinost
s odvajem ciklone. Poe ro posi topla advekcija na zadjoj strani visinskog gebena
tlaka. Uoava se posanje pomaka u fazi izmeutermikog i tlanog vala (prvo doba
277
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ANTICIKLONE

razvitka), slika l9.4 a). Kako se greben tlaka obino giba malom brzinom, jaka advekcija
toplog zraka utjecat e na irenje visinskog gebena prema sjeveru i sjeveroistoku tako da
e poslije odreenog vremena imati oblik prikazan na slici l9.4 b) (drugo doba).
Vremenom greben gubi valni oblik i dobiva oblik slian grkom slovu'C). Glavna znaajka
Slka l9.3. odvajanje ciklone; izohipse (pune crte), izoterme (crtkano) (Petterssen, 1956)
procesa koja se javlja u ovom (treem) dobu razvitka je dijeljenje zonalne struje, koja
meandrira. ovo dijeljenje se dogaaneto ispred')-modela te glavni dio struje obilazi
sjeverno oko grebena (promatrano na sjevernoj polutki), dok drugi dio struje obilazi j''ng
od')-modela, to s vremenom dovodi do pounog odvajanja visinske anticiklone, slika
19.4 c). Pri veomajakom razvitku ovog sustava esto se na SW i SE stranama stvaraju vrlo
otre doline ili ak i odvojene ciklone.
odvajanjem visokog tlaka zraka i njegovim jaanjem nastaje u hoposfei odreeno
stanje zastoja tj. zapreavanja (blocking anticyclone; blockierende Hoch).
Prije je spomenuto da se u umjerenom pojasu ciklone i anticiklone (muciklonske)
premjetaju zonalno, u smjeru zapad-istok' w odreeno,razmjemo malo meridijansko
pomicanje. Smjer premjetaqia ovih sustava se obino podudaa sa smjerom termalnog
vjetra (toka 9.5) u srednjoj troposferi, te se moe rei da njima upravlja termalni vjetar na
vsini. Meutim,postoje uvjeti kada je odvojena anticiklona u umjerenim i viim
zemljopisnim irinama razvijena do veih visina pa se prizemne ciklone, kao slabije
azvijeni sustavi, gibaju oko ove odvojene anticiklone. Usfuari se ciklone, kao prizemni
sustavi, gibaju u smjeru struje koja se grana na prilazu anticiklone i idu prema sjeveru oko
anticiklone ili dugom jurijomgranom oko'Q-anticiklone, slika l9.4. To pokazuje da jako
azvijena anticiklona u umjerenim i viim zemljopisnim irinama, koja je obino i malo
pokretna, spg'eava (zaustavlja) uobiajeno zonalno gibanje ciklona, pa se po tome i zove
zaprena anticiklona.
ovakove maajne vremenske situacije u prosjeku traju 16 dan ponekad i mjesec
dana, a najeesu u podruju zapadnih obala Europe i Sjeverne Amerike. Poetak zapre-
'avanja je obino u svezi s jakom ciklogenezom na zapadu i razvitkom hladne kopnene

,r,%
anticiklone na istoku u odnosu na poloaj zapte a. Najeese javlja u travnju, a naj-
\- hladnl manje je ima u kolovozu i rujnu. Na porujustacioniranja ovakove anticiklone posi
/_;\\
hlado' .7 :,/- .
-v' a*:
-<: dugohajno uglavnom bezoborinsko wijeme i ovisno o godinjem dobu pripadaju e eksbe-
1--{ l1/--',r1;r-'- \ \'\ mne temperature. S druge strane, na zapadnim rubovima ove anticiklone oko koje obilaze
i,y'_*i\\ ( \\ lli
|l
rl
ciklonske obitelji' vrijeme je oblano s dugotajnim oborinama.

*?ry'':-'..\
7-t'./ / \
'l@ tl! ',
I

tl I

'l" f.-
-::
=%;;'\:

Slika 19.4. Odvajanje anticiklone i'Q stanje; izohipse (pune crte), izoterme (crtkano)
@etterssen, 1956)

278 279
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
20. GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI
20.1. Valna gibanja
Valna gibanja su poseban oblik strujanja zraka u atmosferi' Postoji vie vrsta valnih
gibanja, no najzlaajnija su valna gibanja s izraenom komponentom u uspravnoj ili vodo-
ravnoj ravnini. Kako svako valno gibanje ima svoja fizikalna svojstva kao to su valna
duljina, amplituda, brzina, perioda i drugo, tako se i valovi u atmosferi bitno razlikuju po
svojim svojsWima: npr. postoje valovi malih valnih duljina od nekoliko desetaka metara pa
do nekoliko tisua kilometara.
Rjeavanjem tzv. primitivnihjednadbi, koje se detaljnije objanjavaju u toki osnove
vremenske prognoze (toka 25.3), te uz sustav jednadbi i principe rjeavanja (25.3.l),
dobiva se uz ostalo i nekoliko tipova gibanja, me<u kojima postoje i valna gibja. Rjeenja
daju tri osnovne skupine valova; to su:
- longitudinalni (zvuni ili kompresijski),
- uspavno-transverzalni(teinski)i
- vodoravno-hansverzalni (inercijski, Rossbyjevi) valovi.
a) zvuni (kompesijski, longitudinalni) valovi (sound waves, acoustic waves; Schall-
welle, akustische \Tellen) imaju putar{e - pomake esti zraka na crtama paralelnim
smjeru irenja vala i predstavljaju irenje zyuka u atmosferi, :ljabrzina iznosi oko 340
m/s ili 1 Ma (edinica za brzinu zvuka). Brzina zvuka c' ovisi o gustoi zraka, tj. o tlaku
i temperaturi zakate se moe lako izraunati, arczlltati su vidljivi u tablici 3.5.
c,
E-
=x,IRT 20(1)
u
ll
Zvuni valovi u odnosu na izvor ire se u svim smjerovima. Mhanizam irenja ovih
valovaje u adijabatskom poveanju i smanjenju tlaka. Uvoenjem hidrostatike apro-
ksimacije, tj. gdje nema vremenske promjene uspavne btzne (dwldt:0), ovi valovi se
iskljuuju iz jednadbi gibanja. Zvlnvalovi ne iese iskljuivo pravocrho ve
postoji zakrivljenost njihovih putanja ili se javlja njihovo odbijanje. Lom valova ovisi o
promjeni gusto e tj. temperature zraka. Smatra se da zvuni valovi nisu zrraajni u
meteorologiji.
b) nercijski va|ovi (inertia waves; Trtigheitswellen) su jedan oblik vodoravno-trans-
verzalnih valova kad se esti zraka gibaju lijevo-desno, a val se iri vodoravno. ovi
valovi se mogu prikazati kao gibanje esti zraka u bezgradijentnom polju tlaka ijaje
brziau;
280
GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI
ui =uocos(f .t) 20(2)
gdje je u6 neka osnovna bzina, a vrijeme. oito je da ovdje vanu ulogu ima
Coiolisov parametar/jer je perioda takva gibanja Znlf, koja u naim irinama iznosi
oko 17 h. Ako je est zraka kratkohajnim djelovanjem neke vanjske sile izbaena iz
geostrofike ravnotee (geoshofiko gibanje), ona e kolebati (osciliati) oko smjera
geoshofikog vjeha opisujui inercijske valove. Zbog djelovanj atrenjaovo valno giba-
nje se gui, dok se konano ponovno ne uspostavi geoshofika ravoteslika 20.1.
osim naruavanja geostrofikog gibanja pokazuje se da periode manjih ciklonskih
valova ogovarajuinercijskih valovima.
p-l
p+l
Slika 20.1. Inercijski valovi
c) tensk(gravitacijski, uspravno-transverzaln) valovl (gravitational waves; Schwe-
rewellen, Gravitationswell su gibanja esti aaka gore_dolje, a val se iivodoravno.
Nastaju na granici izmeudva luida razliitih gustoa. Teinski i gravitacijski valovi
su slini: teinski nastaju pod djelovem siIe tee i centrifugalne sile zbog Zemljine
vtnje, a kod gravitacijskih valova se iskljuuje centrifugalna sila. Djelovanjem vajske
sile granica izmeufluida se izoblii, a zbog tehlrje pema uspostavljaqiu hidrostatike
ravnotee nastaje vodoravno irenje vala' U plitkoj vodi dubine H brzina valova c"je:
cc =riH 20(3)
Valovi na moru imaju svojstva teinskih valov ako im je valna duljina velika u odno-
su na dubinu mora. Na otvorenu moru takva svojstva pokazuju valovi izazai
tektonskim poremeajima (tsunami valovi), ija brzina moe biti oko 200 s.
U atnosferi brzina teinskih valovaje izleul0 i l00 m/s, a djelovaiem vjeha
i
do 150 s. Vie o ovim valovima u toki 20.l.l.
d) Rossbyjev (dugi, planetni) valovi (Rossbywaves, longwaves,planetarywaves; Ros-
sby-wellen, lange welle, Langwelle, planetare welten) su drugi oblik vodoravno-
transverzalnih valova kad se esti zraka gibaju lijevo-desno (uglavnom sjeve -jug), a
val se iri vodoravno prema zapadu, no drugi uinci djeluju na njih da je njihovo
napredove prema istoku. ovi valovi su vani u meteorologiji jer prenose pojedina
svojstva zrak slino kao i u oceanogri gdje prenose svojstva morske vode. Brzina
Rossbyjevih valova caje dara s:
281
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA GIBANJA ZMKA U ATMOSFERI

Postoji i iztaeno uspravno prostiranje ovih valova, koji u posebnim uvjetima mogu dop
B
cp:U --'; : ^af2
IJ=' m=- 20(4) rati do vrlo velikih visina, ak i preko 20 km. Amplituda, duljina valov kao i udaljenost
m y' L
prostianja vee su za, vee i vie orografske pepreke, vee brzine vjeha i jau aEnosfersku
stabilnost. Prikaz ovih valova dan ie na slici 20.3.
gdje je Usednja bzina zonalne struje, /
Rossbyjev paametar' tj. promjena Cor
oli'ouu parametra sa zemljopisnom irinom, m valni broj, valna duljina. ovi valovi,
iako se gibaju na zapad, u odnosu na djelovanje srednjeg zonalnog vjetra obino
napreduju prema istoku. Kakvo e biti gibanje u odnosu na Zemljinu povrinu ovisi o
uaino- broju. U atmosfei se to gibanje oifuje prema istoku brzinom do 5 m/s, stoga
se zovu i kvazistacionarni valovi, a zbog njihove velike valne duljine, oko 5000 km
nazivaju se i dugi valovi. Vie o ovim valovima u toki 20.l.2.

20.1.l. Teinski valov

Teinski (gravitacijski) valovi koji nastaju na granici izmeudviju masa zaka raz-
liitih gustoa uoavaju se na venaina. Na visini, gdje je granica temperaturne inverzije,
posto;ii promjena gusto e zrakate se javljaju valovi, slika 20.2.Uz valove u struji vlanog
nastati i odgovarajui oblaci' Tipian primjer su oblaci vrste i podvrste
".aka '.'ogu
lentikularii i undulafus (Cc, Cs, Ac, As, Sc, St). osim inverzije, uzronik ovakovih valova
moe biti uspravni gadijent brzine vjetra.

-------+ I topli zrak a)

.--\ b)
Q2j topli zrak
----------'- - - - ----=--- - ---
Q2<qr
qtr hladni zakY
* hladni zrak
Slika 20.3. Orogenetski valovi - strujnice (proqiena visinom: vjetar V, temperatura T)

Postanak orogenetskih valova se objanjava kosim dizanjem zraka na privjetrini brda,

- -
Slika 20.2. Teinski valovi: a) poetno stanje, b) pojava valnog gibanja, c)
gibanje i pojava oblaka
Teinski valovi postoje i pri zranom strujanju preko orografske prepreke, te se zovu
orogenetski (orographc wave| orographische Welle) (plannsk)valov.-S obzirom da se
javljaju u zavjetrini brda zovu se i zavjetri ski valovi (lee waves; Leaellen). Kako se ovi
valovi gibaju istom brzinom, ali supotnim smjerom a1|azee zrane struje, zovu se i
stojni valovi (standing waves; sehende Ilellen) jer ne mijenjaju svoj poloaj u prostoru.
Zovu se takoeri stacionarni valovi.
Kad vodoravnazraastruja brzine obino vee od 10 m/s naiena planinski lanac i
pre|azi ga izobliavajui se u obliku vala, nastavlja gbanje u valnom obliku i poslije
prijelaza preko prepreke. Stoga u zavjetrini oroglafske prepreke pose valovi s dosta ve-
iikom amplitudom. Udaljavanjem od prepreke amplituda valova se smanjuje do pounog
smirivanj sfujanja te broj valova niz struju moe biti do 10, to ovisi o vie imbenika.
gdje se adijabatski hladi i postaje hladnji od okolne atmosfere. Iznad i aa vrha grebena
brda zbog djelovafa sile ll7.gona rashlaeni aak se koso sputa i pritom zagtjava. Zbog
inercije se sputa nie nego to bi trebalo, a pestankom spunjaponovno se die i tako
nastaje valno gibanje, koje se posfupno smiuje. Zato talsi valovi mogu posati samo u
stabilnoj atmosferi. Nadalje, koliina vlanosti bitna je za astajalje oblaka - Ac
valno
lentikularis i St fraktus (fenski zid, rotori). Stoga je za postojanje valova potrebna dovoljno
duga i visoka prepreka povoljnog oblika, povoljan oblik terena iza prepreke, zatim dovoljno
visoka i pokretna zrana masaizaeestabilnosti.
Valna duljina iznosi 4 do 15 km, a ponekad moe biti i 50 hn, naroito uz jako
stabilnu atmosferu. Valna duljina raste' s brzinom vjetra. Valna duljina prvog vala je obino
manja od sljedeeg. Amplituda vala dosee i 2 km, ovisi o brzini i uspravnoj razdiobi vjetra
i temperature e obliku i visini brda' ona se poveava s visinom do odreenerazine.
Najvea amplituda je obino u sloju najveceg termikog stabilite pogotovo u poduju
inverzije (goia granica) ili izotennije. Podruje tropopauze zaIo pokazuje povecaq|e
svojstava valovitosti. B{egovi odnosno doline valova ne leejedni povrh dugih ve su s
visinom iskoe!.i suprotno smjeru vjetra.
Zavjetrinski valovi imaju velike uspravne brzine do * l0 s, ponekad su i vece
(izmjerene su i 2540 m/s), a najvee su na crti infleksije. Vrlo esto ih koriste zrani
jedriliari zapostizaje vIikih visina. obino su najvee uspravne bzine na visinama oko

282 283
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI

500 m iznad vrha grebena planine. Uz dovoljnu vlanost zakauuzIaznim stama postoje
lentikularis oblaci, koji osim ukazivanje na valna strujanja pokazuju i podruja mogue jake
turbulencije. Lentikularis (leasti) oblaci daju pofurdu posanja teinskih valova. Uzlazo
strujanje uvjetuje kondenzaciju samo ako ima dovoljno vlage, te ovi oblaci nastaju unutar
stabilnih slojeva u grebenima stojnih valova. Zrak struji kroz njih, oblaci nastaju na gomjoj
granici uzlazne struje i raspadaju se u silaznom stujanju. Imaju tipian oblik le, ponekad i mora u smjeru sjevug, podravani promjenama Coriolisove sile sa zemljopisnom
slie na poklopljeni tanjur. Leasti oblaci mogu se pojaviti na raznim visinama, obino se
pojave na visinama do nekoliko tisua metara iznad planinskih grebena, ali se takoer
mogu vidjeti i na visinama tropopauze i izna.
Da bi postojalo valno gibanje u atmosferi moraju postojati odgovaajui uvjeti kao:
- donji slojevi atmosfee moraju biti stabilni, jer se stabilnost s visinom smanjuje. Sta-
bilno podruje mora biti barem do visine vrha grebena brda.
- brzina vjetra na visini vrha grebena mora prelaziti kritinu vijednost' kojaje 8 do 13
20.1.2. Rossbyjevi valovi (dug valov)
Rossbyjev valovi ili dugi valovi (Rossby waves, long wave; Rossby-Wellen, lange
'telle),kako i samo ime kae, imaju wlo velike valne du!-ine, od 3000 do 5000 lan. Prema
svom otkrivau zow se i Rossbyjevi valovi. Rossbyjevi valovi su kolebanje estica atmosfee
irinom. Prvobitno su ovi valovi naeniu moru (valne duljine oko 100 kn), a potom u
atmosferi.
ovi valovi se nalaze na objema polutkama u umjerenom pojasu i zahvaaju vie
zemljopisne irine, a najlake se uoavaju na visinskim karama. Zbog pokivanja golemih
prostranstava i razmjene topline izmeu topskih i polamih krajeva znaajni su za cijelu
Zemljupa se nazivaju i planetni valovi (planetary waves; planetare lTellen).

W
m/s, a ovisi o visini brda. Vee brdo trai i vee brzine, tako brdo visine oko 1000 m
ima kitinu brzinu oko 8 m/s. To je nuno, ali ne i dovoljno.
- vjetar u privjetrini mora dolaziti to okomitije na brdo, ne ukoenije od 30". U pr
vjeini, u jo neporemeenoj struji, vjetar u donjem sloju ispod visine gebena mora \=:_=--:=:
imati jedan maksimum. To je nuno, ali ne i dovoljno.
Pose i drugi imbenici koji na razne naine djeluju na orogenetske valove.
oblik brda ima vanu ulogu. Iako brda daju impuls pojavi valova, ponekad nepovoljni
oblici brda u zavjetrini gue nastale valove, a ponekad ako valovi imaju oblike sline
oblicima brda dolazi do pojave rezonancije valova i njihova pojaanog razvitka.
Uz porast vjetra s visinom i postojanja jakog visinskog ztaogstrujanja (mlazna
struja) javlja se snano i uspravno prosffano podruje jako razvijenih valova.
Zavjetrinski valovi imaju esto dnevni i godinji hod. Iznad kopna u noi zbog hlae-

'.ru
nja raste stabilnost donjih slojeva atmosfere te valni uincijaaju, dok po danu slabe zbog

\-i(
prizemnog grljanja i naruavanja stabiliteta. Zimi su zbog stabilnije atmosfere valna stru-

,Tr
janja izaenijanego ljeti. Ipak, najpovo|niji uvjeti su obino u proljee i jesen.
Nailazak fronte utjee na valove. Hladna fronta ima negativan uinak je je njezina
pozadina nestabilna i javlja se turbulencija, dok je topli isjeak cklone zbog stabilnosti
povoljan zavalove-
', !ltt(r' - -' r]I'a]i
\.{.P}}-i[T{ t!;]ilt I

Prizemni sloj zraka je podruje izraena turbulentnog strujanja, koje poinje na pi-
vjetrini brda, dok je mnogo jae u zavjetrini brda. Turbulentni tokovi mogu se pojaviti i na
visinama koje su viestruko vee od visine brda. esto manja brda mogu izazyatijaa tur-
bulentna gibanja na velikim visinama, ak do visine 20 km. U zavjetrini paralelno s brdom
pruaju se neuredni turbulentni i vie ili manje nepoketni vrtlozi - rotor, promjera 600-
1000 m (podruja jake furbulencije, toka 30.2), koji su u vlalom zraku vidljivi kao
otlani valjci, tj. valjkasti ili rotoni ob|aci (rotor cloud; Rotorwolke). ovi oblaci izgle-
daju kao raupanikumulus ili stratokumulus te pokazuju vtnju oko vodoravne osi. Rotori
lee ispod gebena strujanja, a iznad njih su oblaci lentikularisi. Niz stuju postde drugi
nizovi rotora. Najjai rotor lei ispod prvog grebena stujanja preko planine. Postoji i
odvajanje vrtloga od njihova mjesta nastanka koje se dogaasvakih 10 minuta. tosu
obronci brda strmiji to je izraenijapojava vrtloga'
t.'$j?i .roo,o t\
c) d)
slka 20.4. Rossbyjevi valovi: a) valovitost osi mlazne sfuuje, b) nastajanje Rossbyjevih
valova, c) jako razvijeni valovi, d) nastajanje elija hladnog i toplog zraka (Donn, 1975)
U atmosferi, npr. na katama AT 500 hPa, ovi valovi se oiukao nepravilno gibanje
(meandriranje toka) prema istoku bzinom do 5 s, stoga se zovu i kvazistacionarni
valovi. Dugi valovi opasuju Zemlju, a ovisno o tome koja im je valna duljina i na kojoj su
zemljopisnoj irini moe biti i 3 do 5 valova oko Zemlje' U meridijanskom sjeru valovi
zallzimaju podruja do nekoliko tisua kilometara. Rossbyjevi valovi su wlo vani u

284 285
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
vremenskoj anrizi i prognozi, posebno u svezi s razmjenom topline izmeuekvatora i
pola. oni predstavljaju geostrofiko gibanje izrnijenjeno zbog promjene Coriolisova
parametra sa zemlj opisnom irinom, s|ika 20.4.
U toki l8 uz ciklone se spominju i valovi velikih valnih duljina nastalih u svezi s
nestabilno u zonalne stuje, dok toka l8.4 istie ciklonsku obitelj koju ine 3 do 5
ciklona. Ova nestabilnazonalna struja odgovara Rossbyjevim (dugim) valovima u srednjoj
troposferi. U prednjem dijelu doline Rossbyjeva vala postoje uvjeti za ciklonski razvitak i
zato se na tom mjestu javljaju ciklonske obitelji. Kako u zadnjem dijelu doline Rossbyjeva
vala postoje anticiklonski uvjeti, tu se javljaju anticiklone. Rossbyjevi valovi, koji mogu
znatno meandrirati, nositelji su visinskog strujanja razn1hbzna te na taj nain odreujui
gibanja ciklona. Iako se ciklone gibaju prema istoku' njihov smjer i brzina gibarja moe
znatno kolebati od sluaja do sluaja. Tako u nekim sluajevima izgleda kao da ciklona
dolazi s juga, a u drugima sa sjevera. Ove promjene gibanja mogu uvjetovati povratno
(retrogradno) gibanje ciklona. ovime se, uz ostalo, istie znaaj Rossbyjevih valova kao
prognostikog pokazatelja, ali bitnoje istaknuti da u sWarnosti postoji zajedniko djelova-
nje Rossbyjevih, teinskih i inercijskih valova.
20.2.M.lazna struia
Mlazna struja (engleski jet stream; njemaki: Strahlstrom) je pojava vjetra vrlo velikih
bzina, koji puu na razrjerno uskim, al dugakim podrujima na velikim visinama. Iako
je postojanje vjetrova velikih brzina iskazano v poetkom dvadesetog stolje a, tek kajem
II. svjetskog ata za vr1jeme vojnih zrakoplovnih djelovarja uoena je vanost mlazne stru-
je. No nije jeziavanost samo u zrakoplovstvu, ona je ezaobilazna u meteorolokim
razmatranjima, gdje je izravno u svezi s vremenskim procesima ne samo na visini, nego i uz
Zemljinu povrinu.
20.2.|. Definicja opis mlazne stuje
Prema definiciji Svjetske meteoroloke organizacije (1956) mlazna struja ima znaajke;
,M\azna struja je jako i razmjemo usko zrano strujalje koncentrirano uzdu takorei
vodoravne osi u gornjoj troposferi ili donjoj stratosferi, praenojakim uspravnim i bonim
smicanjem vjetra, stvarajui jedan ili vie maksimuma bzine. U pravilu, mlazna struja je
duljine nekoliko tisua kilometara, iinenekoliko stotina kilometara i debljine nekoliko
kilometara. Uspravno smicanje vjetra je reda 5-10 m/s na km (5 do 10'10-'s'), a vodo-
ravno smice je 5 /s na l00 km (5.10_' s-'). Zabrziu vjeta uzdu osi mlazne struje
odeenajedonja granica 30 m/s."
20..2. Vste, podujai poloaj osi mlazne struje
Mlazre struje se najlake uoavaju ili na uspravnim meridijanskim presjecima ili na
visinskim kartama (AT 500 do AT 30). Na uspravnim presjecim popreno na mlaznu
struju, struja ima oblik vodoravno poloene elipse. Zbog nlatno veeg rasprostiranja mlaz-
ne struje po irini nego po visini omjer osi elipse je reda veliine l:l00' Smjer vjetraje u
286
GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI
uspravnoj ravnini ili iz nje. Na visinskim katama se mlazna struja protee u smjeru vjetra.
Najvee brzine unutar struje ine os mlazne struje (axs ofjet stream; Jetachse, Strahl-
stromachse), slika 20.5. Uspravni presjeci uzdu struje ili uspravni profili vjetra, slika 9.l6,
pokazuju da os mlazne skuje nije uvijek na istoj visini, ona se moe dizati ili sputati.
'\=-----29-anticiklonska ili topla stana
Stika 20.5. Mlazna struja, izotahe (m/s) i os struje
Uspravni presjeci odnosno karte mogu prikazvati srednja vremenska stanj npr. za
toploili hladno doba godine, za pojedini mjesec i slino, ali mogu biti i za odreenodoba
dana oito e dulja razdobIja slabije prikazati promjenljiva strujanja, dok e biti dobra za
stalnija strujaia. Neke mlazne struje slabije e se uoavati na presjecima za srednja razdo-
blja (polarna rla.aastruja) iako su u pojedinim danima jako izraene. Prikaz uspravnih
meridijanskih presjeka za pojed;na doba (prosinac-veljaa i lipanj-kolovoz) za sjevemu i
junu polutku do visina 30 kn dan je na slici 20.6, gdje su uz zapadne ili istone kom-
ponente strujanja prikazane i izoterme. Uoava se da u ujerenim irinama u gomjoj
troposferi postoji jako zapado strujanje, dok je istono strujanje u ekvatorijalom podruju
stratosfere. Nadalje, l zim za odgovarajuu polutku posi jae zapadno strujanje, dok je
istono strujanje inaenijeu ljetno doba.
Postoji vie vrsta mIaznih struja: tropska (ekvatoska), suptropska, polarna (umje-
enh rina),arktika' polarna stratosferska i nska mlazna struja.
Tropska (ekvatorska) mlazna struia (tropical jet stream, equatorial jet stream;
tropischer Strahlstrom, quatorialstrahtstr mung) posi ljeti na sjevemoj polutki u pod-
ruju izmeul0 i 20' N, tj. na junom dijelu suptropske anticiklone sjeveme polutke, a
naroito iznad Indije i Sjeverne Afrike. Pojavljuje se kao 1500 do 2000 km iokoistono
stratosfersko sfuujanje prosjene brzine oko 25 mJs i s najveom brzinom do 60 m/s na
visinama od 20 do 30 km (dobro je vidljiva na kartama AT 30 hPa
-25 km), slika 20.6.
Njeno nastajanje je termikog podrijetl kao posljedica djelovanja ljetnog visokog tlaka od
pola, prema niskom iznad ekvatora. Najvei nagibi izobamih ploh a time i najvee brzine
vjeft su u blizini ekvatora.
Suptropska mlazna struja (subtropical jet stream; subtropischer Strahlstrom) je aj-
jaa neprekinuta zapada struja gomje troposfere i donje stratosfere, ajavlja se u suptrop-
skim podrujima. Najvee bnine alaze se na visinama ialeu1l i 16 k stoga je
najbolje viddiva na kartama AT 200 hPa. Na sjevernoj polutki zimi suptopska mlaaa
287
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA GIBANJA ZMKA U ATMOSFERI

struja lei u podruju izmeu25 i 35" N' a ljeti od 35 do 45o N, slika 20.6. Zimije ogra-
nienija i stabilnija nego ljeti' Srednja bzina strujanjaje 40 do 50 m/s. Ponekad zbogjaka
meandriranja ovamlazna struja moe doprijeti i u vie zemljopisne irine, ak do 60 ili 65"
N. Iznad Azije se esto rava na dva dijela te je jedan kak na 30o N, a drugi na 40" N, koji
se pak moe spajati s polamom mlaznom strujom. Udecaj kopna i mora se uoava istono
od kontinenata (naroito istona podruja Azije) gdje nastupaju poveane brzine. Iznad
Japaa brzine doseu 170 m/s (600 km/h), neto istonije i 2l0 m/s (750 kmA). Iznad
zapadnog Atlatika brzine su neto slablje i doseu 1 10-125 m_' (400-450 krr'/h).
Na junoj polutki suptropska mlazna struja se javlja na priblino istim irinama, manje
jeinaena i promjenljiva, utjecaj oografije je slabij, abrzine su neto me.
U podruju suptropske mlazne struje, vie puta se oko tropopauze alazi visinska
suptropska fronta (toka 17.2.6) koja se razlie od polarne fronte, izmeu ostalog po
svojoj stalnosti. Visinska frontaje ponekad vidljiva posredno preko ciusnih pruga, bono
azmaknutih oko 10 hn, koje mogu biti dugake 1000 do 2000 km. one nastaju u termiki
stabilnom zraku, naroito izrad Sjeveme Afrike i Aapskog poluotoka. To je obino pod-
ruje pojaana uspravnog smicanja vjeta uz jaku turbulencju. Za nastajanje suptropske
frote vaha su dva principa. Visinsko strujanje od ekvatora skee udesno te iznad sup-
opskog podruja u dodiru sa zapadnim strujanjem viih iinadovodi do gomilanja i
sputanja zraka. Nadalje, obodna brzina na ekvatoru (464 s) je veca od obodnih brziana
viim zemljopisnim irinama, te neka masa koja dospije u vie irine donosi sa sobom, zbog
sauvanja momenta koliine gibanj poveanje brzine gibaqja. Stoga zrane mase i
premjetajui se na visini od ekvatora u vie zemljopisne irine poveavaju brzinu sujanja.
I'Ikupno gledajui ovi principi su i glavni razlozi to se suptropska mlana struja stalno i
jasno vidi na visinskim katama.

Polana mlazna struia Qlolarjet steam; Polarfront-Strahlstrom) nalazi se u umje-

enim irinama' tj. izmeu35 i 70", pa se i naziva mlazna stuja umjerenh ina.Naj-
vie je istraena i s obzirom na qjezinu povezanost s polarnom frontom ajvie utjee na
wijeme. Nalazi se na visinama izneu8 i 12 km, to zimi odgovara kar ama AT 300 hPa, a
ljeti AT 250 hPa. Pritom se nalazi najeeneto ispod tropopauze. U zimi zbog velikih
temperatumih razlika izneuekvatora i pola mlazne struje nastupaju ee i izraenije su,
lee i ranijajll se blie ekvatoru nego l-jeti. ova mlazna stuja je prevladavajue zapadnog
stiera, no znatno je promjenljiva kako prostomo tako i vremenski. Dosta jako meandrira
90eN 00 70 60 50 40 30 20 t0 0 l0 20 30 L0 50 60 7o Eo 9s (mijenja sjer) te se moe pojaviti bilo kao sjeverno ili juro strujanje, ponekad uz istone
kompenente. Srednje brzine su od 50 do 80 m/s, a najvee doseu 150 do 180 m/s. Nad
Europom su oko 100 m/s, nad sjevernom Amerikom oko 150 m/s, nad Dalekim istokom i
Japanom doseu i prelaze 180 r s. Najunoj polutki brzine su neto slabije. Kako smjer i
brzina polamih mlazrih struja znatno kolebaju, na srednjim presjecima ili kaama se slabo
uoavaju, osim na podrujima stalnih frontalnih pojava (istoni dio Sjeveme Amerike i
Azije), premda je vlo dobro izraena na dnevnim kartama. Zbog svoje pomjenljvosti
moe se spojiti sa suptopskom mlazrom strujom i tada su brzine znatno vee.
Polama mlaza struja, slino polamoj fronti, nije u jednom nego je u vie dljelova.
Veza odnosno podudarnost poloaja polame m|azne struje i polame fronte dobro se vidi na
s]ici 20.7, a shematski prikaz je na slici 20.13. ovdje je poloaj mlaane struje dobiven pro-
jiciranjem s karte AT 300 hPa, gdje s3l obino najjai vjetrovi. Prier nlame sfuje na
karti AT 300 hPa dan je na slici 20.9. esto idui prema polu moe se naci i arktika (ant-
arktika) fronta.

Aktikamlazna straja (arctic jet strem; arhischer Strahtstrom) posi na sjever-

noj polutki u podujuzemljopisnih iinaveih od 65" N. Pojavljuje se kao zapadno
NBo ?0 60 50 4() 30 20 o
9NB0 0 t0 20 30 Lo 50 60 70 8o 90cs stujanje na visinama izmeu6 i 8 lffn (dobro je vidljiva na katama AT 500 i a00 hPa) i
dosee do l00 nls. Njeno nastaje je pos[iedica temperafurnih razlika u graninom pod-
Slika 20.6. Uspravni meridijanski presjek: prosinac-veljaa i lip-kolovoz, sjeverna ruju hladnog arktikog zraka i umjerenog polamog uaka srednjih irin na slian nain
i juna polutka; izotahe puna crta (m/s), izoterme crtkano (Fortak' 197l) kao polama mlazna stuja.

288 289
 GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA

srednjim (mezo) razrjerimau sluajevima advekivne akceleracije. Nadalje, mlaz se javlja

u planinskom podruju pri nonim temperaturnim inverzijama kao struja paralelna s plan
nom, kad na visini postoji jako strujanje i ako se opaa dijeljenje i spajanje zrane struje,
slika 20.8, zatim kod obalnih vjehov slka9.27, te plarinskih vjeffova i u ageostrofikom
planetnom graninom toku kada stabilna stratirkacija smanjuje brzinu vjetra.

o
olg
aoF
|
lo
|r'
tto
TJ
Slika 20.8. Shematski plkazpo|oajaniske mlazne struje

Strujja nalik niskoj mlaznoj stuji esto se javljaju u priobalnom podruju kao
ezultat termikih razlika kopna imora. Za vie ili manje ravno priobalno podruje postoje
uvjeti koji pogoduju ovakovim strujanjima. U slobodnoj atrnosferi prevladavajui geo-
shorkivjetar mora biti slabiji od 5-6 m/s. Poeljno je da taj vjeta pue od kopna prema
moru, a promjena sn{era vjetra s visinom u planetnom graninom su mora biti manja od
Slika20.7.Pizemnakartaim|aznastrujaskarteAT300hPa;15.veljae1960.00
crta (Gelo' 1966)
uouie"j'n'' o' m|e struje debeta 80o. Konano, potrebne su odreene temperatume azlke: tako je temperaha zraka tije-
UTC, oznake n'on'u
'" kom noi iznad mora veaza 5 oC nego iznad kopn stoga posi hladno podruje (',hladni
stratosphericjet stream;p,olarer Strato- pol") ili mezovisoki tlak zraka iznad kopna. Tako postde dva inverzijska sloja: mezo (na
Polana stratosferska mlazna strllaQlolar
je".nj"to utorf.* o trujanje koje se al'azi tl visokim visini veoj od nekoliko stotina metara) i miloo (noni sloj nastao prizemnim iaravanjem).
sphcirenstrahlstrom) 't ""p"no kartama AT 50 do AT 25 hPa' Pod utjecajem Venfurijeva uinka i vjetra koji se sputa moe nastupiti jak vjetar na maloj
i#anl;i;o;il""" "i."" .jJ io ao 25 kr., to odgovara se omaava visini, slian mlaznoj struji, slika 9.27.Bzia takva vjetra mijenja se ovisno o visini
'rnesto prema ekvatonr. Stoga
ffi;;r* r" nulu"i " bli;''ap"h*"susi
'noli
k,tght ,iror; Strahlstrom) tj'
i kao mlazna ,truj" poi"i* i"t Polarnacht
jakim zim-
inverzije, a moe se oreditiprema:
poi".'. ove mlazne struje je u svezi s
,,mlaznastruja na *u" ""e..\"'t":*:e Stoga nastaju.velike razlike tempe_
o"on,rcgllju u l"r*"'-n hav11 = hsyvyl 20(5)
iinauz- odgovarajui. j{i vj9tar koji raste s
skim hlaenje- 9oa'ooju'
rature i I|aka zraka nu.irrn umjerenih
visinom. Srednja ur"inu uj't'
j" o'ko 40 */'' a postie najveu vrijednost isod']:i1Y: gdje je h visina inverzije,vbzla vjetr dok indelai II i'lY onnavaju podruja mjerenja
pret'o too m/s' Ljeti zbog jaeg zagr\avanJa
na visini oko 50 r.* *ju'eom brzinom prema sIici 9.27. Npr. n je oko 600 m, vn je oko 7 m/s (prosjek od l0 mis na 100 m visine i
ozonskog sloja nastaju
' i#'#;'l.^; **i., te srednja brzina iznos
t":" su znatno slabije :
5 s geostrofikog vjetra blizu inverzije), ry je 300 r te slijedi 7 14 m/s (mjereno
25 do 30 m/s. 15 s).

Niskamlaznastruja(/owleveljet;niedertroposphtirischerStrahlstom),kakosamo veiih 0.2.3. osobitosti polarne mlazne stuje

u.to'.)li* te ima vik slinosti s mlaznim strujama
visinma
ime kae, postoji na iveza s dugim pojaYama u atmosfei
visina,premdajepop,o,t.un.woosjetnomaja(zaredveliine)i.bzinajojjemanja"
doszati do :-o s. Takvo strujanje se na\azi
na visini
najeeje oko 15 ov.,-u *oz" Uvjeti i Polarna rnlazna struj kao toje ve istaknuto, najbolje se uoava na dnevnim visin-
izmeu1 i 6 km. ra strui i.*" ^a"*avaklaJnu
definiciju a m|aznu.struju'
skim katama (AT) prate i gustou izohipsa neke visinske karte ili bzine vjefia na visin-
mjesta nastanka niske *i;;.*j;
* i*""l*i Javlja se u svezi s jakom baroklinosti do_
skoj karti odnosno na uspravnim presjecima. Primjer mlazne struje na karti AT 300 bPa dan
razmjerima (makro), s frontama' u
atmosfere J."ptiJr* - vele- ili krupnim
njih slojeva
"
29t
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI

je na slici 20.9, gdje su prikazane dvije struje, jedna jugozapadna brzine preko 80 m/s i njezinu okolicu (koji se prua obino uzdu meridijana) pokazuje etiri podruja raznih
(pelazi preko Zagreba), a druga sjeverozapadnabrzine preko 45 m/s (prelazi preko Islanda tempeatur ako je sredite presjeka u osi mlazne struje.
i Velike Britanije). Ovdje su prikazane izotahe na izobamoj plohi. Nie od osi mlazne struje (u troposferi) je toplo pema ekvatoru, a hladno pema polu,
dok je izrad osi toplo prema polu, a hladno prema ekvatoru, slika 20.10. Temperatumi
gradijent u statosferi je suprotnog smjera od onog u troposferi. ove temperatume promjene
mogu biti dobar pokazatelj poloaja mlazne stuje.
Na slici 20.ll prkazaje uspravni popenipresjek (od Stockholma - ST, vedska do
Wheelusa - wH' Libija) l<roz polarnu mlaznu stuju s frontalnom plohom kao granicom
izmeusuptropskog i polarnog zraka s jakim vodoravnim temperaturnim gradijentom, tj.
wlo nagnutim izotemama. os mlazne struje nalazi se iznad tople strane frontalne ptohe (u
ovom primjeru imad' Zagreba - ZG), gdje su i najvei gadijenti tlaka, a projicirano na
Zemljinu povrinu nalazi se u hladnom zraku prizemne fronte. Smicanje vjetra je prosfuano
i vrlo jako. Postiese nekoliko stotina kilometara s obje stane mlazre struje. Jakost sm
canjaje veana lijevoj - ciklonskoj nego na desnoj - anticiklonskoj strani mlazne struje, to
mai da se na hladnoj strani mlazre sfiuje blizu osi mlaza mogu oekivati vee promjene
brzine vjeta. Na istom presjeku posi i suptropska n7ama struja brzine preko 50 m,/s,
koja je izrad Qrendija - QR, Malta, na tlaku oko 150 hPa.

Slika 20.9. Mlazna struja na karti AT 300 hPa; l5. veljae 1960. 00 UTC izotahe
(m/s) tanke cte, os mlazne struje debela crta (Gelo, 1966)

U troposferi u podruju polame fronte, tj. velikih meridijanskih temperatumih gradi-

jenata posi jak porast vjeha s visinom do razine od oko 300 bPa (gdje nema inaen1h
temperaturnih gradijenata), a zatimvjetar slabi jer postoji obrnut temperaturni gradijent, to
upuuje da sujaki visinski vjetrovi posljedica temperaturnih pron{ena uz pripadni termalni
vjetar. S obzirom da s brzina vjefra ne mijenja jednoliko s visinom, slijedi da os mlazne
stuje moe biti znatno nagnuta.
Na vioj kati (AT 200) mlazna struja je neto drugaijeg oblika ibrzine, gdje se jo
moe uoiti da lijevo od osi mlaza (prema po postoji razmjerno toplo podruje, a desno
(prema ekvatoru) je hladno podruje. Naime, uspravni popreni presjek kroz mlaznu struju

sttosfea
toplo
ciklonska anticiklonska Ska 20.l1. Uspravni presjek laoz mlazrru shuju 15. veljae 1960. 00 UTC, izotahe
strana stn (rs) tanke crte, izoterme ('C) crtkano; debele crte su ganice frontale plohe i PT -
A
toplo polam TT - topska topopauza (Gelo, 1966)
toposfea
Treba istaknuti da su ispod jezgre - osi mlaane struje izobame plohe zlatno nagnute.
Slika 20.10. Presjek kroz mlazu struju i temperatuma podruja Najvee vodoravn proqjene temperature zraka su na visinama od 5 do 6 kn (AT
500) tono ispod osi mlaza. Bono od ove temperatume promjene alazi se toplo podruje

292 293
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
(prema ekvatoru) i hladno podruje (prema polu) s jakim promjenama brzine vjetra, to
znai i jakom turbulencijom (pogotovo u hladnoj strani). openito su promjene vjeha
slabije u toplom zraku na neto veoj visin, gdje je i turbulencija manja. Na razini AT 300
hPa' gdje su openito najjaa strujanja, tj. gdje postoji os mlane struje, nema bitnih
vodoravnih pomjena temperature zraka. Vodoravne temperatume promjene su istaknute i
oC) desno od
na veim visinama. Tako na AT 200 hPa postoji hladno podruje (< -65 osi
mlazne struje i toplo podruje (> _55 "C) lijevo od osi, to se dobro vidi ne samo na
uspravnim presjecima, nego i na kartama.
Vrste i poloaji tropopauze. U irem podruju polame mlazne struje dodiruju se
polarna i tropska tropopauza. Polama tropopauzaje nia (8-l0 km) i toplija te razmjerno
vodoravna, za raziriku od vie (10-16 km) i hladnije tropske tropopauze koja je u svom
sjevernom dijelu jako nagnuta. openito je tropopauza u podruju mtazne struje vrlo na-
gnua, ispekidana ili ak pose dvije tropopauze, to ovisi i o zemljopisnoj irini, slika
o.lz.u viim irinama nema pekida tropopauze, postoji jak nagib. U umjerenim irinama
postde prekidi tropopauze u blizini jezgre, dok su u manjim irinama dvije tropopauze s
preklapanjem od nekoliko stotina kilometara. Jezga m|azne struje nalazi se openito ili
ispod nagiba tropopauze ili u njenu prekidu ili u podruju preklapanja obiju tropopauza.
Tropopauza, esto kao podruje jake inverzije, ima jak termiki stabilitet i prijei us-
pravna gibanja naka te izrnjenu zraka troposfere i stratosfere. Drugaije je na prekidima
tropopauze gdje mogu postojati uspravna gibanja uzjakranoj olujnih procesa.
k't
I Pojmovi llaz i iz|az (delta) mlazrre struje odgovaraju poetnom odnosno zavrnom
JL@-
180
Slika 20.12. oblici tropopauza u podruju mlazne stuje
op enito su mlazne struje paralelne s frontama, no vie ili manje tu paralelnost nau-
ava razvoj ciklonskih poremeaja i procesi anticiklogeneze. Prema.stupnju razvoja ciklone
mlaz se raporeujesv okomitije prema prizemnoj fionti, a ponekad dolazi do azdvajaja
mLaza.Priwaranju mlade ciklone njeno sredite je desno od osi mlaza, aanojem ciklone
pomie se ulijevo u odnosu na \az. Kod razvijene ciklone njeno sediteje ispod m|aza, a
nastankom i razvojem okludirane ciklone njeno sredite prelazi na lijew stranu mlazne
struje' slika 20.13. os mlazne struje nalazi se 300 do 600 km izahlade fronte i 600 do
294
GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI
1000 km ispred tople fronte na Zemljinoj povrini, pri emu je bzina m|aza ve,a izlad
hladne nego izlad tople fronte. U nekim sluajevima nije vidljiva jaka povezanost izmeu
mlazrih struja i frontalnih sustava. To se dogaakad nova mlazrra struja prekida stari
raspadajui frontalni sustav ilije pi slabim i ne visokim frontama.
Slika 20.13. Shematski prikaz prizemne karte i mlazne struje; oznake fronta su
uobiajene, os mlazne struje debela crta
os mlazne struje preeta se od viih prema niim zemljopisnim irinama brzinom
od 0.5" do 1o zemljopisne irine na da to odgovara brzini od oko 0.5 do l m/s, i ujedno se
os mlazle struje polako uzdte od razine od 300 hPa do 200 bPa.
dijelu strujanja- U tim podrujima vjetar naglo pojaava (na ulazu) odnosno slabi (na izla-
zu)' a kako su uz ove promjene brzine znatne i promjene smjera, javljaju se jaka furbulentla
gibanja. Za mlazne struje mogu se vezati i druge Tako se, osim meandiranj
''taajke'
mlazne shuje mogu dijeliti te moe posati po nekoliko grana mlaznih struja. To se javlja
obino pri slablenju i nestajanju osnovne struje. Zapreavanje (toka 19.4) uvjetuje ava-
qje mlazne struje. SEujanje je tada valovito ili u obliku elija. Visoki tlaklei neto jtlnije
od sjevemog kraka stuje, a niski tlak neto sjevernije od junog kaka sa slabim istonim
strujanjem kojeje izmetu visokog i niskog tlaka.
Zona|o usmjerene mlazne sfruje su eso wlo dugake, dok meandrianje mlaznih
struja oreuje razne odnose strujanja prema zem|opisnim irinama i duljinama. Razvoj
meridijanskog strujanja ovisi o visinskoj dolini ili greben kafrontalna zona i m7aze
struja skreu prema ekvatoru ili polu. U visinskoj dolini ili grebenu mogue su na manjoj
udaljenosti dvije mlaare struje bliske jedna drugoj, ali pri kojima je smjer vjetra go ovo
suprotan, jer mlazna sfruja ima oblik slova U (visinska dolina). Tada su sredinji dijelovi
doline (grebena) ispunjeni hladnim (toplim) zrako koji se nalaze u meusobnomglbanjq
te zlane mase unutar odnosno izvan doline (grebena) dovode do pojaava tempera-
fumih i tlanih razlika . Zave emperatume razlike u poIarnoj zoni postoje jaa strujanja-
Kod doline, koja se protee prema ekvaton1 moe se polama mlazla struja podvui
ispod vie suptopske r,laz-Ille struje. Tada pose dva maksimrrma vjetra na razrim visina-
ma' koji se mogu stopiti ujedan snani nlaz.
295
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
GIBANJA ZRAKA U ATMOSFERI

osim termikih uzroka postoje i dinamiki uvjeti nastanka mlazne struje, otkuda po-
tjeu ageostroike komponente strujanja. Stoga e projene poloajamasa izazvati razlike
tlaka i prouzroiti promjene vjetra. Djelovanje dinamikih uvjeta postoji kad su brzine
vjetra u mlaznoj struji vee nego to odgovara temperaturnim razlikama. Ako se mlazna
struja stvorila, ona ostaje najeedugo, iako su temperafurne suprotnosti dosta oslabjele.
Postoji odreenosamoodranje ije objanjenje nije pouno razjanjeno.
Kako je polama mrazna struja povezana s polarnom frontom, to se i naoblaka u
podruju mlazne struje povezuje s frontama. Daleko najveii dio svih oblaka nalazi se ispod
sloja najjaih vjetrova. Tome se pridodajujo rijetki oblici oblaka. oni se vide kao posetne
osobitosti mlazne struje. Jezgra mlazne struje je esto bezoblano podruje.
Ureenadiza zraka osobito se susreu u toplom zaku na desnoj shani mlazne
struje. To su veinom slojasti fiontalni oblaci na raznjmrazinama (Cs, As, Ns). Na hladnoi
stani mogu se u blizini fronte razviti jaki kumulusi (Cu) ili kumulonimbusi (Cb), iji ledeni
vrhovi esto dolaze do jezgre mlazne struje i s njom su daleko razvueni, slika 20.14.
topska tropopuza
polana tropopauza
c=. e=. e-- e= Ci
lijevoj je poniranje zraka, dokje u podruju delte uspravno gibanje suprotnog smjera. Stoga
postoji gana zrakakoji se die na desnoj strani podruja ulaza (anticiklonalno) dijagonalno
na mlaznu struju skoz do lijevog dijela delte (ciklonalno). Na slian nain nastaje silazna
grana strujanja od lijevog dljerauraza do desnog dijela delte, koja prolazi ispod grane sEu-
janjakoja se die. Djeli zraka na tlu, na koji djeluje uspravno gibanje, npr. na desnoj strani
aza, mijnja poloaj sa sfuujanjem i dolazi konano u gornju troposferu u lijevom dijelu
delte mlazne struje. ova grana strujanja koja se die uskaje s izduenim takama oblaka i
povezana je s frontam a jasno se vidi sa satelitskih slika. U podruju sputanja strujanja
pr evladav a b ezoblano wij eme.
Uz m7azrn struju esta su vodoravna vrtlona gibanja i veinom su anticiklonskog
smjera' Postoje li oblaci' oni imaju spialni oblik. Takoer na ciklonskoj strari nlazne
suje ima spiralnih oblaka s ciklonskim smjeom vrtnje, promjer vrtloga je 100 do 200 km.
Mlazne struje mogu posati i pri vedrom nebu kad je pri tlu visoki tlak ili greben
visokog tlaka zraka. Uaokje ili spuanje zraka ili velika suhoa zraka ili ak oboje.
oborine u svezi s mlaznom strujom veinom se javljaju ispod ili sjevemo od osi mla-
za, akolitna oborina je to vea to je jai mlaz.

<=>ha +
Sc Eu ar

pol hladni zrak 55o fonta toDli zrak ekv.

Slika 20.14. oblaci u podruju mlazne struje

S poveanjem udaljenosti od hladne fionte je sputanje ztaka, koje je povezano s

nestajanjem oblaka i stvaranjem supsidencijske (sjedajne) inverzije. Ispod ovih inverzijskih
slojeva mogu se razviti altokumulusni (Ac) oblaci, a ispod njih u prizemnom sloju mogu se
susresti viestruki stratokumulusni (Sc) i kumulusni (Cu) oblaci.
esto nastaju desno od mlazn struje vrlo iz enacirusna (Ci) polja, ueenau
obliku pruga. Razmak izmetlu pojedinif; prugaje 5 do 15 km. ove ciusne (Ci) pruge mogu
biti duge 3000 km. Njihov lijevi rub nasuprot jezgre mlazne struje je otro ogranien i
oznaava poloaj jezgre mlaane struje. Na satelitskim slikama ova podruja se javljaju kao
dugo razvuene svijetle pruge i jasno se razaznaju nasuprot drugih oblika oblaka. Nadalje,
cirusna (Ci) naoblaka esto se nalazi imad,topopauze lijevo od mlazne struje i u podruju
j akog nagiba tropopauze.

Sa Zemljine povrine mogu se prepoznati neki oblaci vezaiuz mlaznu struju, koji
imaju ve inom veliku brzinu gibanja i podlijeu stalnim ibrzim promjenama. oblaci su u
obliku dugih pruga i prekrivaju nebo. Valn oblaci (undulatus) pruaju se popreno na
puge koje su paalelne s mlaznom strujom i ukazuju najaku urbulenciju na visini.
oblaci uzdu mlazne struje nisu jednoliko asporeeni.Raztike izmeullazog i iz-
lamog dijela mlazne struje ovise o predzracima uspravnog giba, koji znae stvare ili
rasplinjavanje oblaka' U podruju ulaza ispod mlazne stuje na desnoj shanije dizalje, ana

296
297
OPIA I POMORSKA ]VIETEOROLOGIJA

vlanosti, dolazi do stvaranja oblaka. To je spontano - termiko dizanje. osale vrste diza-
njazraka predstavljaju vie ili manje prisilna gibanja. Uspravno gibanje zraka nastaje kod
pelaenjazrane struje preko orografskih pepeka (brda i doline). Pri Zemljinoj po-
wini procesi zbliavanja (konvergencije) uvjeu dizanje naka a mjestu gdje se zrak
21. OLUJE nagomilava, dok razilaenja (divegencija) dovode do sputanja aaka.Kadvije razliite
zrane mase douu neposredan dodir (fronta) takoerdolazi do uspravnih gibajanaka.
U mnogim sluajevima uspravno gibanje naka je pod djelovanjem vie uzroka, pri emu
21.1. Atmosferska stabilnost i uspavna gibanja
zrakz jedan uzrok potakne gibanje, a drugi dovode do punog raanoja. openito stabilnost ili botje
reeno nestabilnost atnosfere daje snaan poticaj za ranoj uspravnih gibanj a ztaka' Unato
mnogim negativnostim dim koji ulazi iz nekog visokog dimnjaka moe pomoi pri os-
Uspravnagibanjazrakaobjedinjujuuzlaznaisilaznagibanjazraka(engles|<l..updraft
ldowndrafi movement) nl"'nu-er.i,i1.naurin. Do ovih gibanja dolazi na nekoliko novnom zakljuivanju o stanju atmosfere. ovisno o razdiobi emperahue zraka s visinom
koja se razliito zagnjava i (kivulja stanja) oblici protezanja dima pokazuju slojeve stabilnosti ili labilnosti, slika 2l.l.
*ei"". ia.' od uzro<ale raznorodna (nehomogena) podloga pri tome, ovisno o koliini
iznd toplije pologe die i
time azliitozagljavanak.Zrakse Termiko dizanje zraka (konvekcija) (thermal convection; thermische Konvehion)
nastaje uslijed nejednolikog zagrijavanja podloge. Neka podloga se bre i jae zagrije od
druge, a kako se toplina prenosi na rak to on postaje topliji i laki od okolnog te se die.
Sto je zrak nestabilniji' tj. topliji i vlaniji' obzirom na manju gustou vodene pae od suhog
zraka, tojejae dizanje. U najniim prizemnim atnosferskim slojevim kao posljedicaja-
kog zagnjavanja povrine tl mogu nastati veliki atmosferskj uspravni temperafurni gra-
dijenti (supeadjabatski gradjent), koji doseu i prelaze 3'C/100 m (toka 5.7). obino
se takav jako zagrijan zrak uoava kao jako treperenje svijetlosti' zbog jakog loma zraka
svjetlosti (zrano zrcaljenje). Zbogaz|ka u gusto i di-aceg i okolnog zaka (sila uzgon
Ahimedov zakon) i bez djelovanja drugih vanjskih sil zrak spontano dobiva uspravnu
komponenfu gibanja. Naravno, svako dizanje zraka najednom podujuuvjetuje sputanje
na drugom zbog jednadbe neprekinutosti (kontinuteta), tj. sauvanja mase:

ff+ cvl =o
2t(t)
gdje t omaava vrijeme.
Uz|amo gibanje naka najednom mjestu i silazno gibanje n drugom uvjetuje lau-
ejezak gdje prizemna vodoravna komponenta strujanja predstavlja vjeta konvekcije.
Uoava se da su u priodi dizanja nakaetojaa od sputanja (brzina dizanja do 20% vea
od brzine sputanja), to je usklaenos manjim podrujem dbarya od podruja sputad a
zadovoljava jednadbu neprekinutosti.
Suglasno toki 9.6 strujanja mogu biti laminama ili hbulentn to ovisi meuosta-
lim o brzini strujanja. Tako dizaqje nakamoe biti: lagano (laminarno) pa nastaju konvek-
cjske stuje ilijae (turbulentno) te nastaju termic (termki ili turbulentn baton).
Konvekcijske strlje (convective current; Konveionsstrom) su mie ili vie nepre-
| kidno danje stuje toplog vlanog nakaloz neporemeeni okolni zrak. Blzia dizanja
naka je u granicama od nekoliko mm/s do priblino l m/s. ova vzltzna struja ima oblik
cijevi nagnut ovisno o rrspravnom smicanju vjeta odnosno vjetu na visini. Cijev poe
od Zemljine povrine, gdje je zagijave najjae, a protee se uvis nekoliko desetaka ili
(aki pad temperatue s.visinom), b)
Slka 21.1. Stabilnost outi" ai*u, a) labilni sloj-"1 stotina metara-ovisno o jaini zagnjavmja podloge i atrnosferske labilnosti. Prostranstva
stabilni sloj (slabi p"O t"*l..uto." s visinom),
*tJ;utu stabilnost (inverzija), d) dizaja u irinu su od nekoliko desetaka do nekoliko stotina meta {eezahvaaju vea
neualna stabilnost iznprizemne iv.."zije, e) labilnost ispod inverzije; suha podruja. Ako je zrak dovoljno vlaan a visini se javljaju konvekcijski oblaci. Smatra se
liuauocrtkano, krivulja stanja puna crta (Meyers'
1987)

299
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA

Temici (temkili turbulentni balon) (themal, conyection cell; Thermikblase)

da ova struja ide do visina od priblino 200 m ispod manjih konvekcijskih oblaka -
kumulusa (uzima se da su dalje uspravna gibanja u svezi s oblakom), slika 21.2' tj. ovi
procesi diza (sputanja) zraka odvijaju se u prizemnom planetnom sloju. Temperatura
zraka unotar c.;evi .;e za nekoliko desetinka do 1 "C vea od temperahe okolnog zraka'
Vee temperaturne iazlike obino se oiu osim u veoj brzii dizaja naka i u manjim
podruj ima di:oe g zr aka.
Tz>T
Slka 21.2. Konvekcijska struja
nastaju kada brzina zraka koji se die premai odeenukritinu brzinu. Tada se
konvekcijska stuja raspada u niz manjih dijelova - balona (elijastog ustrojstva). Brzina
aiz1yi! balonaje obino vea od 1 m/s, moe biti i nekoliko s,pa eat ddesetak m/s.
Celijsko ustrojstvo u atmosferi javlja se od manjih brzina diznj kada se razll1jaju
razmjemo iri' a tanji oblaci - kumulusi, do veih brzina dizanja ka uoblaci razm3mo
uski, a uspravno razvijeni - kumulonimbusi. Uz dizanje zraka postoji i sputanje zat, sto
zad.ovoava^jeln1dbu neprekinutosti, a svi ovi procesi se odvijaju u pzemnom planetnom
oju' slika 2l.3. Takav tip oblak koji mogu biti jako nzliieni,
iava se esto u tropskom
podruju te ine oblane nakupine (cluster; Cluster) saastos oblika.
U odnosu na okolicu, zrak se uz Zemljinu povinu mo:e zagnjaza nekoliko oC, te
nakon pojave nekog slabog impulsa (obino izazsan lakim naletom u3"t u; aol*i do odva-
ial9 t9g nata od podloge i njegova diz'anja. Na mjesto odvajanja onolbalona nadolazi
okolni hladniji zrak, koji se grije te se ciklus nastavlja pznosvan lo do 40 min.
Proces grijaq|a, ovajai dizajaaakattaje dok posJuvjeti jakog gnjanju. Taj proces
je prikazar na slici 2l'4, gdje su ucrt]ane i izenfiope (crte iste pot"*i;al""i.mpertur";.
Porastom visine potencijalna temperatwa u pravilu raste, a poveana gustoa izentropa
znai podruje invezije, ali i dijelove nakaznano razliite gustoe. Tako pri dnu s'e
ispupenja predstavljaju djelove inazito toplog zraka, koji *a'o1., oava3a aize.
'.

-t

Vjetar: E 2-5 m/s : Slika 2|-4. Swate i odvajan-|e termika te ulaeqje u stabilni sloj ili inverziju; pune
Vm 5 m/s
v.* -3 m/s
' crte su izentrope (priblirro i granice slojeva ili dijelovi zraka) (WMo, 1993)

cu :'
Naoblaka 210
. _Termik ima promje nekoliko desetaka do stotina metara, pri emu njegov gonji do
fqlehu) ima oblik polukugle, a donji dio (rep balona) je rastrgan kao pjjedia erozije
o looo 20oo 3ooo ooo 5og9 \Il' balola uzrokovane turbulentnim mijelem's strane. ul oko nporemee"oog
t"'-ru p-
stoji simetrino lauenje nakas dizanjem zrakauunutradosti te'rrnika i
spu anjem izvan
slika 21.3. Polje uzlaznih i silaafh struja ispod manjeg kumulusa (wMo, 1993)

301
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA

njega. Temperahra naka unuar balona je za nekoliko ce'lz1ave,a od temperature okolnog sputanje naka, nastaje zbog vrtlofoog gibanja upravo suprotno, postoji dizanje, te se na
nakate se ve e temperafurne razlike oituju u ve oj brzini dizanja, slika 2.5. Termici se takvim mjestima mogu pojaviti anakoviti oblaci. Posljedica dizaja aaka uzrokovanih
diu nekoliko stotina metara ovisno o jaini zagijavajapodloge i atmosferske labilnosti, a orografskim preprekama u dovoljno vlalojafuosferi su razni oblici oblaka (toke 10.2 i
ako je zrak koji se die dovoljno vlaan javljaju se konvekcijski oblaci. Slino kao kod kon- 10.3) i magla (toka 12.2).
vekcijskih stuja i ovdje postoji zanaanje dizanja balona uzrokovano okolnim vjetom. osim orografskih prepreka zratnu ulogu maju i druge manje prepreke (ume, zgrade).
Prisilno dizanje zraka pri Zemljinoj powini nastaje procesima konvergencije
(zbllavanja) na mjesfu gdje se zrak nagomilava, dok sputanje zraka nastaje procesima
divegencje(raziIaenja) na mjestu gdje se nak razilazi, slika 21.6. U ciklon, kao
/ podruju konvergencije, postoje uzazna gibanja zraka irokih razeza razliku od
I anticiklone, kao podruja divergencije, gdje su silazna gibanja. Brzine gibanja su prosjno
\ 3 do 5 cm/s, oito su viesEuko murje od vodoravnih stujanja koja iznose 5 do 20 s.
Ipak, ne smije se zaboraviti da, naroito u ciklonama, uspravna gibanja mogu dosezati iste
Tz>T brzine kao i vodoravna gibanja, ali to se dogata uglavnom na manjim podrujim najee
Qali unutar konvekcijskih oblaka. Ako se razvijl iaazti konvekcjski oblaci, kao u sluaju
olujne pruge, uspravna gibanja mogu biti i osjetno vea.
Stika 21.5. Ustrojstvo temika (ermiki ili turbulentni balon), skjelice oznaavaju tip
strujanja

Podnica oblaka, koji su nastali ovakvim temikim uincima, iznad ravnog terena
Zemljine powine je na veoj relativnoj visini nego nad brdom, dok je apsolutna visina
oblaka nad ravnim terenom manja od visine podnica iznad brda. Ipak, pohebnoje naglasiti
da pojava kumulusnih oblaka nije uvijek neophodna, jer ukoliko je anosfera suha, tada
nee doi do znatnog razvitka oblaka, ali je mogua pojava suhe termike.
Prisilno dizanje (sputanje) zraka nastaje na orografskoj prepreci (bdo, dotina) kad
je nak prisiljen prelaziti je (toke 9.6 do 9.8 i 20.1.l). Takoer, uspravna gbajazraka
nastaju pri stujanju zraka u procesima konvergencije (zbliavanja) i divergencije (razlae-
nja) te u zranim masama frontalnih procesa (toka 17).
Orografske pepreke jzravo djeluju na uspravna gibanja zraka, koje je uglavnom
rblia'Janje
povezano s vodora.mim gibanjima naka. O tome je neto reeno u toki 9.6. Kazana
struja naiena orografsku pepreku ona tei, slijede i put najmaljeg oora, d je bono
zaobie. To moe biti samo djelomice, a pounije je samo kada je vjetar slab i kad je
"\
prepreka usamljena. Kad je duljina orografskih prepreka velika i kad su one cjelovite, aita-
zei zlak dobiva izraenu uspravnu komponentu gibanja. Do toga dolazi i na usamljenim
preprekama kad je vjeta jak. Tada zk na privjetrini prepreke prelazi u dizanje, a na
zavjettniu sputanje, sllka21'6. ova uspravna gibanja zraka mogu biti vrlo slaba od neko- Slika 21 .6. Oblici dizanja naka
liko cm/s do vie desetaka m/s, ovisno o svojstvima a1lazece zrane struje, oografske
prepreke i atmosferske stabilnosti. Prisilno dizanje (sputanje) zraka nastaje zbog sudaa dviju zranih masa na fron-
Tanaa strujanja nisujednostavnih oblika, ve dolazi do vrlo znaajnih izoblienja talnoj plohi. Ako su razlike temperatura aanih masa velike i ako uak sadri dovoljno
vlage tada se stvaraju konvekijski oblaci s velikim uspravnim brzinama.
strujanja, stvaraju se vrtlozi raznf dimenzija i razih osi vrhlje (toke 9.6.1 i 20.1.1).
Vrtlozi a privjetrini planina su razmjerno postojani, za razljku od onih u zavjetrini. Ispod
silaznog dijela u zavjetrinijavljaju se vei vrtl'ozi, rotori. Vrtlozi s vodoravnom osi sadre
Atmosfeska stabilnost, u odnosu na proces pr dizanju 21 lanih u toki 8.3,
ukazuje na nunost pomavanja razdiobe tempeature i vlanosti zraka s visinom. Bitno je
kako dizanje, tako i sputanjezaka' Zavjetrinski vrtl'ozi, im se dovoljno poveaju, gbaju
napomenuti da se u ovim sluajevima promatra est zraka u prizemnim atmosferskim
se sa zranom strujom. Pritom postupno slabe i na odeenojudaljenosti od orografske
prepreke potpuno ieznu.Na njihovu qiestu odmah se razvijaju nova turbulentna struja- slojevim s obzirom da u uzlazoj struji kumulusa ili kumulonimbusa sudjee zak iz
qj slika 203. ak neposredno izavrha brda u zavjetrini, gdje bi se trebalo oekivati prizemnih atmosferskih slojeva. Na lijevoj strani slike 21.7 laivulja stanja y ukazuje na
nestabilnost u atnosferi ime je omogu en razvoj oblaka do velikih visina. est aakaa

302 303
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
polaznoj razini ima temperaturu i rosite 7 te suhoadijabatskim dizem dolazi do
ondenacijske razine na t|aku p1, i temperaturi 1. Vidljivo je da je est toplija od okolice,
to upuuje na nestabilnost. Daljim dizanjem po mokoj adijabati est je jo uvijek toplija
od okolice. Tek izjednaavanjem ovih dviju temperatura prestaje dizanje esti, to znai da
je postignuta razlnavrha oblaka. U ovom sluaju toje na velikoj visini, neto iznad topo-
pauze. Ipak, zbog ustrajnosti est se jo malo die. ovo vrijedi u uvjetima dovoljne vla-
nosti atmosfere. Kivulja stanja (7), koja se na slici nalazi lijevo od suhe adijabate ( i mo-
kre adijabate ( x), omeujes adijabatama povrinu (oznaeno tokasto) koja je razmjema s
energijom nestabilnosti. Ako bi krivulja stanja bila desno od adljabata, tada nema nesta-
bilnsti, ve posi stabilnost zraka. opisano prikazuje najjednostavniji model dizanja
zaku toje metoda esti zraka. No u takvim oblacima uzvzlazne struje postoje i silazne
struje zrak to upuuje na dvodimenzionalni model oblaka, s|1ka21.7 (desni dio slike).
t Ve je objanjeno da je oblak tvorevina sitnijih i krupnijih vodenih kapljica, ledenih
-ln
p
(hPa) vh oblaka
j eta
p0 l zna
azina IP
Slka 2l.7. Termodinamiki uvjeti zaruojolujnog oblaka
openito je oni oblak trodimenzionalna tvorevina, no ponekad zbog jednostavnosti
moe s razmal.:ati i dvodimenzionalni model oblaka. Taj model na prednjoj strani oblaka
(gledano u smjeru giba oblaka) ima struju prema oblaku koja se povija uvis tvorei
.,oIuo', struju oblaka. Pri vrhu oblaka ta struja ske e u vodoravno strujanje i izlazi iz
oblaka na njegovoj prednjoj strani stapajui se sa strujanjem u gornjim slojevima ho-
posfere. Prizemno strujanje prema oblaku (dosee udaljenost od 10 do 20 km) nastaje kao
posljedica dizanja zraka unutar oblaka, tj. uzlaza struja zapravo usisava zrak iz okolice.
Aku okolnoj atmosferi nema jakog struja, ovaiz|azea struja moe imati i drugi sjer.
Silazna struja poinje u srednjim slojevima troposfere, ulazi u oblak i tu skee prema dolje.
U dodiru pootogo- struja se gana prema naprijed i natrag. Varro je uoiti meusobni
'
poloaj uzlazne i silazne struje. Uzlaana strujaje nagnuta, a silazna strujaje ispod nje. Iz
iztan'e struje pada oborina povlaei zrak sa sobom. U navedeno podruje ulazi hladni i
suhi zrak izsredlje toposfere i sudjeluje u silaznom gibanju' Zbog prisutnosti kapljica i
estica leda silazna struja je zasiena vodenom prrom' procesi su zasienog tipa, te dolazi
304
do isparavanja kapljica vode (estica leda) i toenjalatentne topline, zbogegaje ovaj zrak
hladniji i tei od okolnog te se sputa. Na Zemljinu povrinu dolazi hladniji za nekoliko
CeIzja od prizemnog zraka.Taj hladni zrak tvori kupolu hladnog zraka, koja se iri i na
granici s okolnim zrakom stvara udanu (sitnorazmjernu) fontu hladnog zraka. Prednji
dio fronte giba se prema zraku koji ulazi u uzlaznu struju, podvlai se ispod njega i tako
pojaava izajezaka. Tako silazna struja pomae uzlaznoj struji te kao posljedica nastaju
snalii dugohajni oni oblaci. Pritom wlazna struja obogauje silaznu struju esticama
oborina odravajui zasienost struje zraka vodenom parom' a silazna struja potiskuje
uzlaznu uvis.
21.2. Ustroj stvo olujnog oblaka
-
kristala, snjenih pahuljica i zmateda, koji se gibaju razrim smjerovima i brzinama pod
djelovanjem ramih sila. Naravno, tu su prisutni i mnogi termiki procesi i razne pretvorbe
unutar esti aaka oblaka. S obzirom na veliku razolikost gbanja zaka u onom oblaku
nemogue je opisati sve sile koje djeluju kao i njihove uzroke' pa e opis olujnog oblaka
obuhvatiti osnovne pojave i sile te gibanja zraka unutar oblaka.
Kad neka oblana estica naraste do veliine pri kojoj njena teina preraste silu tenja,
ona poinje padati. Dalje, kad padne ispod podnice oblaka kapljicaje u nezasienom zraku
i isparav no dovoljno velika kap|ica pri padu koz dovoljno vlaan i ne predebeo sloj
zraka nee pouno ispariti i iz oblaka e padati kia. Slino se dogaas ledenim znon5uz
dodatak da se led topi na pozitivnim temperaturama. Za dovoljno veliko ledeno zrno
rastopit e se samo vanjski slojev.
oni oblak (kumulonimbus) se openito sasi oelija. Cea (cell; Zelle) je pod-
ruje uzlazne stuje i s njom povezane silazre struje, ukoliko postoji, slika 2l.8. To se moe
ustanoviti promatranjem kumulonimbusa iz daljine, kad se prepoznaju izboji - tornjevi iz
oblaka. Svaka elija, a takoeri oblak kao cjelina, prolazi ti osnovna doba (stadija)
razvoja, od postanka kadje samo uzlaao gibanje, preko punog razvoja gdje je uz uzlaznu i
silazna stuja uz moguu oborinu, do treeg stadija gdje se rasplinjava i prevladavaju silazre
shuje, slika2l.9.
nakouanj
:i,t
"jiri
.!l
:!l
!
Slika 2l.8. Vodoavni presjek kroz olujni oblak i elije, puna ct]a vidljivi dio oblaka,
crtkano radarom vijiv oblak, elije: U uzlazna struja, S silaara struja (Byers,1974)
305
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA OLUJE

--1- (t
a (' 'a" 21.J. Jednoelijski olujni oblak
"^

i:':"-v
"
Jednoelijski olujni oblak (single-cell cloud; Eiaellewolke),kao to i smo ime kae,
sadi jednu eliju kao posljedcu jedne naeeuzlanrc struje, a razvija se veinom u isto-

[#
rodnoj nestabilnoj zranoj masi. To su tzv. nestabilnosti u zranoj masi, kad se grijanjem
podloge zagnjavaju prizemni atmosferski slojevi te poinje dizarge tog zaka. Takvi oblaci
su kratkotrajni, jer taju manje od jednog sata, pa su znaajno promjenljivi. U prvom dobu
razvojauz|aza struja dosee 15 do najvie 30 rs i traje oko 15 do 20 min. elija se
postupno razv1ja i vzdie jer se gomilaju kapljice, kapi i ledeni elementi (poveava se
Cumulus doba Zrelo doba Doba raspadanja radarska odrazljivost). Najveci razvoj oblak dosee nakon 20 min kad se na Zemljinoj
povrini pojavljuju oborine. Moe padati i tua. Kad nastupi tree doba silazne struje su sve
jae, ,ellja se sputa i poeraspadati. oblak je veinom simetrian, a u podruju razitka
Slika 21.9. Dobi (stadiji) azvoja olujnog oblaka (Meyers' 1987) takvih oblaka vjetar je slab i ne mijenja se zrraajno s visinom; otuda potjee simehian
izgled oblaka.
U prvom dobu razvoja, kumulus dobu (cumulus stage; Cumulusstadiun), stvaraju se
vodene kapljice/kapi koje ne padaju ve se diu noene jakim lz|aznim strujama. U sred-
21.2.2. Vieelijsk olujn oblak
njem dijelu oblaka kapljice se smrzavaju, odnosno sudaraju se s prehladnim kapljicama
vode i postaju sve deblje obavijajui se tvrdim slojem leda. Kondenzacijom vodene pare
Vieelijski oni oblak (multi-celt cloud: Mehrzetlewotke) je razvijeniji od jedno-
oslobaase latentna toplina, pa su i izoterme ispupene. Na opisani nain, stvoreni pro-
elijskog oblaka. Sadri vie elij kojih moe biti onekoliko desetaka, pri emu svaka
izvodi pretvorbe vodene pare se diu sve vie i ulaze u podruje gdje je atmosfera stabilna i
,elija po|az sva doba azoja. Pojedine elije esto imaju vrh u stratosferi. ovi oblaci se
temperatura im je manja od temperature okolnog zraka i gdje su zbog toga tzlazne struje u
oblaku ve'slabije. Promjertakvog oblakaprosjeno iznosi 5 do 8 km.
U drugom dobu razvoja oblaka, zrelom obu (mature stage; Reifestadium), postoji
padalje opisanih proizvoda vodene pare. Tijekom padanja esto dospijevaju u najnie
oblane slojeve. Ukoliko je oblak jako razvijen takve se oborine mogu ponovno vratiti u
visinu zbog jakih uzIaznih strujanja. itav proces moe se vie puta ponoviti. U podruju
lzlazrl1h struja gdje su kondenzacija vodene pare i oslobaanjelatentne topline, izoterme su
ispupene, za azliku od podruja silaznih struja gdje se troi toplina zbog isparavanja
kapljica, pa su izoterme udubljene, slike 2l.7 i 2l.9. oblak dostie svoj najvei razvoj kad
gornji dio oblaka prodre u stabilne slojeve atmosfere i postane hladniji od okolnog zraka,
to dovodi do jakih silaznih struja. U tom dobu se javljaju kia ili tua, uz mogunost
munja. Promjer takva oblaka prosjeno iznosi 8 do 16 km.
U treem dobu, dobu raspadanja (dissipating stage; Zerfallstadium) onog oblaka,
oborine su pljuskovite i jaka su elektrina prajenja,munje' Zbog jakih oborina oblak se
raspada, a obrisi mu vie nisu oti. Zrak koji se sputa hladi se troenjem latentne topline
na isparavanje kapljica i otapanje ledenih estica, te se ispod kumulonimbusa slijeva u
jednu cjelinu i prodie dalje izazivajli nove olujne nepogode. Promjer takva oblaka
prosjeno iznosi 8 do l1 km.
olujni oblak ima odreenu veliinu i obris vidljive oku. Radar, kojim se dobro prati
razvoj oblaka ,,vidi" druge obrise, obino manjih dimenzija (toka 29.1). ovi radarski
obrisi predstavljaju crte iste radarske odrazljivosti (reflektivnosti), mjerene u dBz. Uz \
vanjske obrise oblaka radar ,Jidi" i unutranjost oblaka, koja takoder ima neke vrijednosti
c)
radarske odrazljivosti' a pomae nam pri odreivanju svojstava i tipova olujnog oblaka.
oni oblaci - kumulonimbusi mogu se podijeliti u tri osnovne skupine kao: jednoelijski, Slika 2l.l0. Zivoftli ciklus onog oblaka (Cotton' 1992)
vieelijski i superelijski.

306 307
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

najeeproteu 30 do 50 km u irinu. Promjer pojedinih elija je 3 do 5 km. Svakih 5 do stuje. Zato je podruje naslabijeg i najjaeg radarskog odraza - najvea adarska
10 min razvija se nova elija koja traje 30 do 45 min, a raste brzinom l0 do 15 m/s. odrazljivost, tj. zona akumulacije (accumulation zone; -)jedno uz drugo. Uz desni rub
Najvee lzlazn brzine su 0 do25 m/s, a silazne su do 15 s. Vjetar openito raste s ove slike prikazan je smjer i brzina vjefa u okolici elativno na oluju, iz kojeg slijedi u
visinom i u gornjim slojevima troposfere je strujanje zraka vrlo veliko (i preko 40 s)' niim atmosferskim slojevima stujanje zaka prema oblaku' a na srednjim i veim
Smjer vjetra se s visinom znaajno ne mijenja. Prizemni vjetar je manji od l0 m/s, no visinamaje strujanje od oblaka, koje se stapa sa shujanjem okolne atmosfere.
prolazom udarne fronte (sitnorazmjerne) naglo pojaava (ponekad preko 30 m/s) te
mijenja smjer ak za l80o. Vieelijski oblak u azvoju giba se veinom desno od smjera
vjetra donjeg/srednjeg dijela troposfere (= 2go;, brzinom neto manjom od srednje v poblana kupola- Smjer gibanja oluje
jednosti brzine vjetra u tom dijelu atmosfere. Taj smjer gibanja oluje je uvjetovan rastom
novih elija na desnoj strani oblaka, stoga se cijela masa oblaka postupno premjeta
udsno' Pri raspadanju oblaka postoji sketanje u lijevo od opeg strujanja u troposferi.
ivotni vijek vieelijskog olujnog oblaka (kumulonimbusa), koji se obino javlja u
frontalnim sustavima, haje i po nekoliko sati, a prikazan je na slici 21.10. Olujni oblaku
kumulus dobu razvoja sadijedan ili vie izboja (tornjeva), koji izrastaju iz oblane mase
odnosno prizemne konvergencije vlanog zraka.Tadapevladava dizanje zraka.Ztelo doba
imauz|azne i silazne struje te oborine. Zbogispaavanja vodenih kapljica (ledenih estica)
na malim visinama postoji hlaenjezraka, stvara se jezero hladnog zraka uz porast tlaka
zraka te udama fronta, koja uvjehrje dizaje toplog, v|anog i labilnog zraka' Pri vrhu
oblaka stvara se nakovanj (incus). U dobu raspadanja oblaka izaena su silazna strujanja i
slabljenje konvekcijskih oboina. Ispod nakovnja se javlja virga' Udama fronta napreduje
ispred oluje, prijeei zraku koji se die na udarnoj fronti ulazak u konvekcijsku oluju.

2I..3. Supeelijski olujni oblak

Superelijski olujni oblak (supercell cloud; Superzellewolke) stvara najvee oluje te na / Nakovanj
odeennain predstavlja snano razvijen vieelijski olujni obIak u kojem su se sve elije
stopile u jednu golemu i snanu eliju. Sve pojave vezane uz ovaj oblak su proshanije ijae
-
nego kod bilo koje druge vrste kumulonimbusa. U prizemlju su jaki pljuskovi, obino s
tuom, zatimjaki olujni vjetrovi, slaba vidljivost, elektrina pranjenja i drugo. ovi oblaci
nisu esti, ali kad se pojave uzrokuju goleme tete. Superelijski olujni oblak se raz-lija u \
jako labilnoj atmosferi. Tada u prizemnim atmosferskim slojevima brzina vjetra prelazi l0 -f,5flsouara
m/s, poveava se s visinom, dok smjer vjetra skee udesno. ovi oblaci se gibaju uglavnom
u desno od smjera vjetra srednje troposfere, premda ima i onih koji skeu ulijevo. Brzina -)
Toplizrak
lijevo skeuih oblaka je puno vea od onih koji se gibaju udesno. U pravilu, vjetar ne
djeluje na sketanje oblaka tijekom raroja, osobito kod vieelijskih i superelijskih. To se
djelovanje moe javiti tijekom raspada.
Radarski odraz tipina superelijskog oblaka ima promjer 20 do 30 km i protee se u
1 . Uspravni (sor i vodoravni (dolje) presjek superelijskog onog oblaka
Slika 2l.1
visinu od 12 do 15 km. Uspravni presjek koz oblak u smjeru njegova gibanja prikazanje
@rowning i Foote, 1976)
na slici 21.1l. Pojedina prugasta podruja oznaavaju podruja odreeneradarske odraz_
ljivosti, dok crte sa selicama prikazuju osnovna strujanja zraka. U prednjem dijelu oblaka
Na vodorar.rom pesjeku na visinama od nekolko kilometaa odraz oblaka ima kuku
odraz je slabiji, a protee se kao neka izboina (prudina oblaka). Dio radarskog odrazall (hoo hakendhnliches Echo) i bezodrazno podruje. Varo je istaknuti da se neposredno
tom podruju odgovara podruju rasta zametka (oznaeno s RZ), a nastaje padanjenzna
uz bezodrazro podruje alazi ajvea radaska odrazljivost. Na vim visinama oblak je
leda u prednji dio oblaka. Rastom ovih ledenih nna l uz|aznoj struji nastaju zna hle.
izdueniji te blizu wha ima vrlo izduenu perjanicu (incus), koja moe dostii duinu od 60
Podruje u kojem pada tua (oznaeno katkim strjelicama) nalazi se neposredno iza do l50 km. Bezodrazno podruje odgovaa poloaju uzlazrrc struje, koja dosee 25 do 40
bezodraznog poduja- BoP (weak echo region; -). Najvea zrna padaju uz rub lzlame s. Vlaan zrak se die wlo brzo i sitne vodene kapljice ne stignu narasti do veih

308
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA OLUJE

dimenzija, kad bi davale veu radarsku odrazljivost. U tu uzlaznu struju mogu u i samo km hPa
veliki komadi leda, jer sve ostalo jaka struja izbaci.
'*
::[
21.3. Definicija i nastajanje otuja
,.[ ,*
Pod olujom (storm; Ge,witter) se podrazumijeva grmljavinska nepogoda pracena jakim rot
udarima vjetra, inazitim uzlaznim i silazrim zanim strujanjima, pljuskovitim oborinama, fro
.F
I--._
posebno fuom, slabom vidljivou, elektrinim pranjenjima, turbulencijom, zaleiva-

njem, naglom promjenom temperature t|aka zaka te drugim popratnim pojavama. Sas-
tavni dio oluja su konvekcijski oblaci (Cumulus - Cu i Cumulonimbus -_c; koji su to
razvijeniji to je jae dizajezraka, odnosno to je zrak nestabilniji, tj. topliji viazni.j.
Razvoj kumulusa u velikoj 'mjeri ovisi o atmosferskoj stabilnosii.- oni se
pojavljivati tijekom dana, kad atmosfera postaje labilna, zbog ,ega dolazi do dizanj zraia,
ioinju
adijabatskog hlaenjavlaogzraka i naglog razvojaoblaka. op?enitoje konvekcijajaa
zahvaa deblje atmosferske slojeve, ako je zemljopisna irina manja, ztim je razvitak
1a:i
konvekcije u toplo doba godine, u satima inazitii temperatunih razlta pdloge i zraka,
ovisi o oblicima orografskih uzvienja i drugim fizikim osobinama koje pogoduju jakom
zagijavanju. Iznad kopna poetak razvoja konvekcijskih oblaka je uieoo- u kasnijim
prijepodnevnim satima, a najvei razvtakje tijekom poslijepodniva. Iznad mora takva
labilnost je eau nonim satima kao posljedica ohlaivaniih i srednjih slojeva
toposfee, dok su temperaturne prilike uz vodenu povrinu vieili manje nepromjenlive
(toka 5'4). Naravno, to u velikoj mjeri ovisi o fiienm stanjima atmosfere, tj.
op.*
vremenskom stanju, npr. na1'laza!<fronta i slinih procesa, te o godiqjem dobu. Vrh svakog
takvog oblaka ulazi u sve vie slojeve troposfere i moe se popeti dsame stratosfere,
donji dio oblaka ostaje cijelo vrijeme razoja skoro na isto.i viini gdje je i bio na poetku.
do
Takav oblak je nositelj ogromnih koliina kie, snijega i leda. Kurnulu. u ,uorn razvitku
pelazi sve stadije (humilis, mediocris i congestus) dok ne prijeeu kumulonimbus (calvus
i capillatus). Naravno, uz podjelu na rodove i vrste oblaka potoj. duge znaajke kao to
su: podvrste oblaka i dodatno obiljeje oblaka - odlike te pridrueni oblaci (tok'
10.3).
Shematski prikaz presjeka olujne nepogode s podrujem oborina te visinskim profilom
vjetra relativno na sjer giba ouje i glavnim tokovima zraka pnkazan je slic 2l.12.
oluja napreduje prema desnoj shani slike. Zbog jednosavnosti ielativnog prikazivanja
neka je to gibanje prema istoku. Visinski vjetar ispred oluje u niim atmoserskim sloj-
vima je priblifuo juni, tj. nal|azi pribIino okomito (s desna) na smjer gibanja oluje, s
rastom visine vjetn prelazi u jugozapadni te se kut izmeusiera giba-otuje -v.|etra
io-
smaryuje (= 30). Iza oluje visinski vjeta zadrava svoj osnovni s4er(ugoapadni)
osim u
podrujima (iznu300 hPa i tropopauze) gdje zalazi neposredno o oloju i postaje jugo-
istoni. U ovom sluaju, prizemni yjetar u predolujnom podruju je jugoitoni,u poaruju
udame fronte i jakih oborina naglo mijenja smjer i prwhdJva-jakapadni vjeiar, a
prolasku oluje vjeta ponovno mijeia sqjer i postaje sjeveroistoni. Nslici
io
su pikazane
wemenske promjene prizenne temperature, rosita i taka zraka' Te vremenske proiene
rnueme su prostomim promjenama. Nailaskom udarne fronte tlak zrakanaglo poraste (u
qodruju silazne struje nekoliko hPa - grmljavinski nos), temperafura nakaIo paane (s
do l 0 "C), a rosite takoder pada (relativna vlanost poraste).
'F*
Pritjecje
4l"
l- 7oo ^<18"
:E
'*"
i
30
25
?o
r5
!o
hPa
Slika 2l.l2. Presjek olujne nepogode s podrujem oborina. Visinski profil vjeta
pkazanje relativno na smjer gibanja oe, dok selice pokazuju glavne tokove
zaka. Desno je ctkano prikazan nakovalj. Pri dnu slike su prikazane promjene
prizemne temperafure, rosita i tlaka @ames i Newton, 1985)
Iz sredita kumulonimbusa prema Zemljinoj povrini, obino u podruju jakih obo-
rina, javlja se naglo i jakosilazro strujanje hladnog zraka - propad (downburst; Abwi.
Malih je razmjea,reda veliine kumulonimbusa. Promje takvih manjih podruja je l do 4
km, to je malopopad (microburst; Mikroburst); ako je ve i od 4 km to je veropad
(macroburst; Maoburst). Propad traje kratko 5 do 15 min, ponekad do 30 min, s najjaim
udarima vjetra koji traju 2 do 4 min. Vrlo je snaan, naroito u prvih 5 min kad silaaa
struja dosegne podlogu. Silazna struja se pri Zemljinoj povrini razdvajau dvije grane (uz
dva glavna vrtloga) suprotna smjera ije raz\ike brzina doseu 25 do 50 m/s, to moe
izanatigoleme tete, posebno padove zrakoplova. Posi mokri i suhi propad. Suhi propad
nije povzan s oborinom (virga), a stvara se uglavnom ispod kumulus kongestus oblaka (C\
con;. sui sejavlja u kajnje suhoj atrnosferi s visokom podnicom kumulus oblaka (oborina
se ispari). Usfuari u odreenomstadiju razvoja konvekcijske naoblake dolazi do jakog
ulaeja (curen_ja) zraka koji na t|o dolazi kao suhi nak. Zai,razlika izmeusuhog i
mokrog propada je u tome to su kod mokog oborine pri t a kod suhoga ih nema'
Kao postjedica propada nastaju se jaki udari vjefia - udarne fronte (gust font; Gewi-
terb ) koje doseu brzine preko 30 /s, ak i do 60 m/s. Udame fronte nisu povezane s

310 3il
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

vidljivim predznacima. Javljaju se obino 25-35 km ispred snano ranijena kumulo-
nimbusa, s izraenim propadom ili ispred olujne pruge u bezoblanom zraku.
Na slici 21.13 dan je shematski presjek olujnog istjecanja i udarna fronta. Prikazane su
promjene vjetra i poduja smicanja vjetra relativno najbliem rubu radarskog odraza i pod-
ruju oborina. Stvarajua olujna jezgra i silazni izvor istjecanja su lijevo od slike. Vidljiva
su podruja jakih vrtlonih sanja s vodoravnom osi u kojima sudjee zrak raznih
temperatumih svoj stava.
Rub voenja punog
1
I radarskog odraza
, Ii r-ooucJa
I
Za|ijepa vremena postoje u atnosferi slabe elektrine stuje koje teku od ionosfere
(pozitivni naboj) prema Zemljinoj povrini (negativni naboj). Mjerenja pokazuju da elek-
trini potencijal aste s visinom; to je potencijalni gradijent Qlotential gradient; Poten-
tialgradient) i iznosi pri Zerrrljinoj povrini oko l50 V m_', iako pose znatne prostome,
sezonske i dnevne promjene.-Potencjal u srednjoj troposferi moe narasti do velikih vr
jednosti (peko l00o00 V m-').Takoer aste u suhoj mutnoi, magli ili oblacima. U magli
je oko 2000 V m_' u kojoj se dogaastatiko prar{eje s istaknutih meta]nih vodia
spojenih sa zemljom. U oborinama su jo vee promjene. Pri postojanoj slaboj kii ili rosu-
lji elektrino pol;-e moe se ili poveati ili smanjiti u odnosu na standardnu vrijednost, ali
nema maajnih elekhinih sila, dok se u kinm pljuskovima javljaju jake elekhine sile i
unutar i izvan oblaka. oblaci u kojima postoje elektrina pranjenja su kumulonimbusi.
Postoji vie objanjenja o nastanku i razdvajanju naboja u onim oblacima. Razdva-
janje naboja nastaje hvataqiem iona na kapljicama iti ledenim esticam te powinskim i
obujmenim meudjelovanjem ra.anih faza vode sadanih u oblaku. Posebno je raspadanje
velikih kapi zbog trenja s okolnim zrakom. Kaptjice vode (ledene estice) pod djelovanjem

/- Granica
-_...-_ hladnoq zraka sile tee padaju ovisno o njihovoj veliini raznimbrzinama od priblino 0.0l cm/s do 40
m/s (toka ll.1), a nauli se :uizraenojvzlaznoj stuji mogu biti ponesene uvis. To znai
da za uzlaznu struju veu od brzine pada oblanit/oborinskih estica postoji dizanje tih

i'sT-$t Nmjene
-20 -15 -10 -5
(km) -+
slika 21.13. shematski presjek olujnog istjecanja i udama fronta, promjena vjetra i
podruja smicanja vjetra uz rub adarskog odraza i podruju oborina. Stvarajua
olujna jezgra i silazni izvor istjecanja su lijevo od slike (Chab 1-97a)
Iz prethodnog se uoava da je u prizemnim slojevima kumulonimbusa i njegove oko-
lice, do visina od nekoliko kilometar zbog jakih udara vjetra prisutra jaka turbulencija
(smice vjetra, rotori), ali i druge pojave kao to su jake oborine, zaleive;me it.
ove wemenske pojave su opasne za tazne djelatnosti ukljuujui sve gareprometa, a
posebno za aakoplovstvo.
21,.4. E|ektrina p anjenj a
U atmosferi pod djelovanjem Suneva i kozmikog naejate drugih initelja sfva-
raju se razre elektino nabijene estice s pozitivnim ili negativnim nabojima (toka 3.3.2).
Cestice se gibaju raarim smjerovima pod djelovem raznih sila, ukljuujui i zranim
sujanjima, te se skupljaju na pojedinim mjestima (u nioj atmosferi na praini, dimu, kap-
ljicama, ledenim kristalima i drugom). Tako nastaju odreena elektrnapolja u atmosferi.
estica. Pri padanju oblanih/oborinskih estica uvijek oko njih postoji opstrujavaqje zraka.
vjetra
Zbogtoga se javlja sila trenja izmeuovih estica inaka; jav|ja se polarizacija elektrinog
naboja te dolazi do raspadanja kapljica vode i razvajaqjaelekhinog naboja. Na taj nain
kapljice vode poprimaju elektrini naboj. obino krupnije kapljice poprimaju pozitivan
naboj, a sitnde negativan. Kod ledenih krisalia krupniji djelii poprimaju negativan, a
sitniji pozitivan naboj. Uz|ana struja odvaja po visini krupnije i tee estice od sitnijih i
0 lakih. Tako gomji slojevi oblaka (= -{g oC, ldeni kistali i) imaju pozitivan naboj, a donji
negativan (ledeni kristali i vodene kapljice), dok u podujujakih kia postoje pozitivni
naboji. Granica izmeuniih negativnih i viih pozitivnih naboja je na razini od oko -l0
oC.
Negativan naboj podnice oblaka uvjetuje pozitivan naboj Zemljine povine, obmuto od
lijepa wemena, sllka21.14. Kad razlika elektrinog potencijala dovoljno naraste i prijee
kritinu vrijednost nastaje elektinopranjenje (izbijanje) - munja. ova kritina wijed-
nost u vedrom zraku izrrosi oko 3 MV m_', u oblaku pada na oko l MV m_', dok prosjena
munja ima razliku potencijala oko 400 kV m-'. Elkhino prarjenje je praeno svjetlo-
snim oitovanjem ili sjevanjem (bljeskanje) - ( (lighning; Bli i zvunim oitovem ili
gmljenjem - T (thunder; Donner), dok je ukupnost sijevja i grnljenja gmtjavina - K
(thunderstorm; Gewitter). Nadalje, fu su jo toplinski, mehaniki i kemijski uinci.
Munja poinje kratkotrajnim predpraljenjem koje stvara kanal pranjenja. Tako se
munja moe javiti unutar oblaka, np. izneuvrha i podnice oblaka, izmeudva oblaka,
izmeuoblaka i atmosfere te izmeuoblaka i Zemljine povrine. Ako se elektrino pra-
njenje odvija na Zemljinoj powini zove se grom. Inae, munja je azganata elektrina
iskra iji proqjer iznosi od nekoliko do 50 cm, a du[iina je 2 do 3 kr najvie 20 km.
Nastaje izmeuizoterma 0 i -8 'C, a najeepodruje djelovanja ma je na visinama
izmeu300 i 6000 m. Elekhini napon munje je vrlo velik, iznosi i vie milijuna volti
(50.103 do 40.106 V), stuuja je l0 do 110 kA, dok je trajanje laatkotrajno 0.01 do 2 s. To
uvjefuje da prosjena munja ima energiju oko 40 MWh.
Grmljenje je zrunapojava koja slijedi munju. Nastaje naglim irenjem i stezaqjem
zraka zbog njegova vlo jakog zagnjavaja (25 000 K) unutar kanala pranjenja tvorei

31
JIJ
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
eksplozivan zvuk (spektar frekvencija je l0 Hz do 3 kHz). Uz osnovni zvuk postoje i
dodatni zvukovi uvjetovani raznim odbijanjem zvuka na okolnim oblacima, brdima i inver-
zijarna. Priblina udaljenost munje u kilometrima je wemenska razlika dana u sekundama
izmeusvjetlosne i zvune pojave podijeljena s 3. Grmljenje traje vie sekundi' a uje se na
udaljenosti veoj od 20 km ak do 65 km. Zbog loma zvuka ponekad se ne uje ni na
udaljenosti mnogo manjoj od 20 km.
+.
++++
Slika 21.14. Raspored elektrinog naboja u olujnom oblaku (Meyers' 1987)
Munja je opasna pojava, jer elektrina iskra moe izazvati tete na objektima i pred-
metima, naje e u obliku poua, zatim moe razoiti elektrine i elektronike ureaje,
ugroava ljudske ivote i drugo. Na Zemljinoj povrini munja - grom udara u objekte i
predmete koji su istaknuti u odnosu na okolicu, zatim u one koji su elektrino vodljivi' tj.
oko kojih je jaka ionizacija naka.Zbogtoga je zatita od munje sklanjanje ljudi i ueajas
istaknutih visinskih po|oaja, odnosno poloaja s jakom ionizacijom zaka, osiguranje pro-
voenjemodgovaraju e zatite s gromobranima ili Faradayjevim kavezom.
Munja je opasna i za brodove, jer moe otetit elektrine, navigacijske i druge ure-
aje'ometa radioveze, amoe dovesti i do nesre e, stoga je tebazaob1laziti. Iznad mora
esto je velika razlika potencijala izmeubroda i nakaob|aka, to uvjefuje gomilanje sta-
tikog elektriciteta; to se na brodu javlja na whovima jarbola (vatra sv. Ilije - i).
21.5. Podjela oluja
Tipina oa promjera oko 20 km traje 1 do 3 h, ima energiju oko 67'103 MW h.
Sadri oko 10|0 kg vode. Na visinama na istoj vodoravnoj plohi temperatume su razlike,
ukljuujui i razlike unutar i izvan oblaka, od 5 do l0'C. Prosjeno su vrhovi oblaka od 8
do l1 km, ponekad l2 do 16 km. Tako na sjevemom Atlantiku oe doseu visine oko 9
km, na Karibima do 18 km, a u monsunskim podrujima 17 o20 km. U Hrvatskoj
314
radaom izlqierene visine whova odraza ja,e razvijenih olujnih oblaka najeeiznose 7 do
8 kn' u 5% sluajeva whovi prelaze 12 kn a doseu i 18 km (Gelo, t978). U pravilu su
visine vrhova o dazanieza l do 2 km od visina oblaka dobivenih optikim metodama.
oluja moe nastati (nije pouno jednoznano) uz dovoljnu vlanost i labilnost atmos-
fere. opi uvjeti su da je prizemno rosite iznad 15 oC i rosina razlika manja od 5 oC, uz
dovoljno vlage u visini. Labilnost se postie advekcijom (vlage ilili temperature) i/ili pri-
zemnim gnjjem zraka. Prizemno grijanje uz prizemnu toplu advekciju uvjefuje aaajnu
labilnost, takoervisinska hladna advekcija (iznad 700 hPa) dovodi do labilnosti, slika
2l.15. Yaauje i iznos dizaja naka. Uz|ame struje u olujama u Europi su 20 do 30 m/s
ponekad 30 do 50 m/s. Iznad Maleziije je zabiljeeno 65 s, a u oklahomi (SAD) ak 85
m/s.
Slka 21.15. Advekcija toplog/hladnog
*,
naka i atmosferska nestabilnost; suha
adijabata , moha adijabata izoterma T, krivulja stanja y, kivulja stanja nakon
advekcije 7., podruje visinske promjene temperature zraka oznaeno je tokasto
ou je vrlo vano pravodobno uoiti zbog iezinih negativnih svojstava i moguih
teta. Uz prognozu olujna vremena varcje aalizianje termodinamikih svojstava
atmosfere (emagram), je li labilna i vlana. Inae' oe se najlake otkrivaju radarima,
kojima se odrujepoloaj, smje i brzina gibanja kao i njezina jakost, slino mogu pomoi
satelitska mjereqja. Jakazlitak vrhova kumulusa i kumulonimbusa pogotovo s nakovnjem
ukazuje na prisutnost mogue oe, zatim mjerenja elekainih kolebanja, kao i ,pucke-
tanje" na radioprijemniku (osim UKV podruja).
Po jainse oluje dijele na slabe kad je manje od 3 gnnljavine u minuti, ujerene od
3 do 8 grmljavina u minuti i jake kad je vie od 8 grmljavina u minuti. Pritom treba uvati
da ognljavina moe biti na mjestu motrenj ali i na odreenoj udaljenosti.
ovisno o nainu i mjestu nastanka postoji nekoliko vrsta oluja. Tako pose
frontalne oluje i nefrontalne oluje li oluje unutar zrane mase. Posebno se istiu oluje
nastale na orografskim preprekama, tj. postoje orogenetske oluje. Naravno, svaka od ovih
oluja moe se dalje podijeliti, a ponekad ima i odreenog preklapanja.
315
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
Nefonta|ne oluje ili oluje unuta zanemase (air mass thunderstorm; Luftmas-
sengewitter) nastaju kao posljedica labilnosti zraka' to znai da nisu vezane uz fronte.
Nastaju termikom konvekcijom na mjestima dizaja velikih koliina zraka, posebno uz
djelovanje brda.
Najeesu ljeti u toplom zraku (svibanj-ujan; popodnevni sati), no mogu nastati i u
hladnom zrak za jake labilnosti kod grija4ia podloge (npr. polami ztak iznad topla mora).
Iznad mora su veinom od kolovoza do listopada u veernjim i no nim satima (tople oluje).
Prisutni su slabi gradijenti tlaka.
Prizemna topla advekcija je vrlo vana pogotovo do visine 3000 m. Cea je ljeti i
oluje su dugotrajnije, slika 17.21. Pojedini tipovi strujanjaztaka, slika 17.23, dovode do
jakih oluja, koje su posebno jake poslijepodne i predveer, kad dosta slie frontalnim
olujama. Visinske doline pogoduju oama ako postoji konvergentno strujanje. Slino vri-
jedi i za hladne kaplje.
Iznad podruja s povienim tlakom zbog sputanja zraka je inverzija (2 do 3 km)'
ispod koje je manji konvekcijski prostor. Slojevi inverzije, gdje je sfuaranje prainske
mutnoe ili slojastih oblaka, u noi spjeavajuiaravaqje podloge, ali gornji slojevi poja-
ano zaete se stvara labilnost. Za dovoljne vlanosti donjih slojeva nastaju u noi
kumulonimbusi.
Postoji nekoliko oblika oa unutar zrane mase.
Konvekcijske oluje (convective thunderstorm; konvektives Gewitter) nastaju unutar
labilne zrane mase zbog nejednolika grljanja podloge, kad se javlja termika konvekcija.
Nastaje u doba toplinskog maksimuma i ima mjesna svojstva. Brzina je 5 do 15 kmih'
Advekcjske oluje (advective thunderstorm; advektives Gewitter) javljaju se u pod-
ruju advekcija hladnog zraka iza hladne fronte. Za nastajanje takvih oa potrebna je
apsolutna labilnost atmosfere do kondenzacijske razine i atmosferska labilnost u visini od 4
do 6 km. Brzina gibanja oluja moe znatno kolebati od vrlo malih iznosa kao kod konvek-
cijskih oluja do vlo bzih kao kod frontalnih oluja.
orogenetske o|uje (orographic thunderstorm; orographische Gewitter) nastaju usl
jed dizaja nestabilne zrane mase uzdu planine' a povezane su s konvekcijom na oro-
grafskim preprekama, tj. termikom konvekcijom na sunanoj strani obronka' slike 9.29 i
2l.6. |]zok su i dizanja zraka na privjetrini zbog advekcije zaka, zatim konvergentna
strujanja planinskog i dolinskog vjetra, a mehanika turbulencija djeluje kao impuls na
spontanu konvekciju (tople oluje). ove oluje nemaju izraene brzine gibanja, jer su vezane
uz orograf,rju.
Kvazfrontalne oluje su u hladnoj i nestabilnoj zranoj masi kad sejavlja konvekcija
nakon prolaza oluja hladne fronte (neto izmeuadvekcijske i frontalne oe). Ne traju
dugo, a brzina gibanja im je do 50 km/h. Na nekom mjestu mogue su i nekoliko puta
dnevno, veinom tjeti (od pijepodneva do veernjih sati kad slabe).
Frontalne oluje (frontal thunderstorm; Frontgewitter)javljaju se neposredno s fron-
talnim sustavima te im je zajedniki nastanak, ruzv1tak i gibanje. Stoga mogu nastati u bilo
koje doba godine ili ana,uvaavajui injenice da topliji uvjeti (ljeto) pogoduju njihovu
razvitku. Najeesu oe hladne fronte, no pose i oe tople fronte. Ako je okluzija,
obino su vezane uz hladne okluzije. Nalaze se paralelno s frontalnim pojasom i proteu se
nekoliko stotina kilomeara.Bzina gibanja oluja moe biti vrlo malena (5-20 kmA) i vrlo
316
velika (50-100 kml npr. kod hladn fronte) to ovisi o brzini napredovja pojedinog
frontalnog sustava.
Pri nastanku frontalnih oa vana su wemenska stanja i zrane mase. Za Ewopu su
vala neka vremenska stanja kao to su:
Jugozapadno stanje (SW-stanje) nastaje prostranom visinskom dolinom (os doline na
obali Atlantika), dovodi do advekcije toplog i vlalog tropskog zraka (mT) i zagnjana
vlanog polarnogztaka (mP)' te se nad Europom tvore frontalni sustavi bogati vlagom.
Zapado stanje (W-staqje) nastaje nakon razdoblja stabilna (neporemecena) wemena s
visokim temperaturama (uvjetovano zraenjem), kad se podruje visokog t|aka naka
premjeta prema jugoistoku uz jaanje zapadnog visinskog strujanja. Tada se podruje
niskog tlaka iznad Velike Britanije i Sjevernog mora moe prejetati prema istoku. U
pozadini nastupa vlaan polami aak (mP) na vrlo toplo kopno uvjeui hladne fronte i
oluje.
Jugoistono stanje (SE-stanje) nastaje kad je iznad Skandinavije postdano podruje
visokog tlaka, a ianad Sredozemlja i Italije podruje niskog tlaka. Tada postoji istono
strujanje vlara topskog z;aka s istonog Sredozemlja i Crnog mora. Na frontama i u
zranim masama nastaju prostrane i jake oluje.
Ponekad iznad srednje Europe postoji takorei postojano podruje (lijeb) niskog
tlaka, koje se protee od Skandinavije do Sredozemlja. Na granici zranih masa, zapadno je
morski polarni zrak (nlP)' a istono je vla.fui tropski zrak (mT). Tada nastaju skupine oluja,
bez bi rih proIjena po|oaja i imaju dnevni hod, a naje e su u drugoj polovici dana do
daleko u no.
oluje hladne fronte (cold front thunderstorm; Kalfontgewitter) nastaju na elu
hladne fronte uz nadolazei labilni hladni zrak. Tada se pri jakom dizaju toplog zraka
ranijaju snani kumulonimbusi, te su ove oe esto vrlo jake. Hladne fronte stabilnog
tipa nemaju oe. ovisno o nalasku hladne fronte, ove oe se javljaju bilo gdje i bilo ka-
da. Najjae su u toplo doba tijekom poslijepodneva na brdski razvedenom terenu. Nalaze se
paralelno s frontalnim pojasom i proteu se nekoliko stotina kilometaa.
Oluje hladne okluzije (cold occludedfronl thunderstorm; Okklusionfrontgewitter) su
sline oama hladne fronte; njihov razviak ovisi o atmosfeskoj sabilnosti.
oluje tople frante (wam front thunderstorm; Warmfrontgewitter) nastaju ispred
frontale cte u labilnoj atnosferi u toplom i vla.lom zraku, koji je obino iz suptropskih
krajev zbog iaavanja i hlaenjagomjih seva frontalih oblaka, ime se javlja ne-
stabilnost. Rjeese javljaju, obino su ljeti u nonim satima. Podnica kumulonimbusa je na
veoj visini nego pri hladnoj fronti, koji je obino skriven drugim oblacima (nimboshafus
ili altostatus).
U nekim podjelama oluja spominju se i drugi oblici oa kao to su mjesne i tople
oe. Mjesna oluja (local thunderstorm; tjrtliches Gewitt nastaje na jednom mjestu i
nema izaeagibia; to su konvekcijske i orogenetske oe. Top|e oluie (warm
thunderstorm; Wmegewitter) nasu grijanjem i jaadem labilnosti pizemnog aaka.
Ljeti su izrad kopna u toplom zaku, obino poslijepodne. Tadaje anaajna ve a vlafoost
zaka. U tim uvjetima postoje slabi gaenti tlaka zraka.
Posebno opasne oe razvijaju se u olujnim prugama' lama nestabilnosti, koje
esto ukljuuju pijavice te ornada (oke 17.2.5 i 2l.6). U tropskim kajevima naze se
najjae oe posebno u podruju ciklona, no o tome u toki 23.
317
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
21.6. Y rt|ona gibanj a zr aka
21.6.1. Pijavica
Prostrana vrtlona gibanja naka u klasinom smislu nalaze se u ciklonama i anti-
ciklonama, no ona postoje i na mnogim drugim mjestima i vremenskim uvjetima; obino su
manjih dimenzija, ali njihova jaina moe biti vrlo velika. obino ih ima vie u niim
zemljopisnim irinama.
Pijavca - l (spout; Trombe) je zrani vrtlog uspravne osi razmjemo malih dimenzija.
Promjer je od nekoliko metara do nekoliko stotina metara. Dosta su este. U umjerenim
irinama javljaju se veinom u ljehim mjesecima. Prema veliini i svojsfuima pose dva
tipa pijavica: male i velike pijavice.
Slika 21.16. Pijavica
Male pijavice (prainski ili pjeanivrtlog - E) su pi tlu i nisu vezane oblacima.
Promjer im je 2 do 50 m, a visina 5 do 100 m, dok u pustinjskim krajevima mogu dosezati i
1000 m. U umjerenim irinama su kratkotrajne. Nastaju zbog jakog labiliteta zraka pri tlu s
velikim temperaturnim razlikama zbog jakog Suneva zraenja te se azvijaju uvis. Naglo
dzu e toplog zraka povlai naglo pritjecanje naka sa strane koje poprima vrtloenje'
Smjer vrtnje je razli:it jer je utjecaj Coriolisove sile pouno zanemuiv, ali je jaka
centrifugalna sila. U unutranjosti vrtloga-cijevi je pad tlaka, te je gradijentna sila usmje-
rena prema sreditu (toka 9'4). o padu tlaka ovisi brzina vrtnje. Vanjski rubovi cijevi
imaju spiralno dizaje zraka, dok u unutranjosti posi sputanje, slika 21.16.
Velike pjavice se nalaze u jakim oama povezane s jako razvijenim kumulonim-
busom, koji moe imati jednu ili vie cijevi. Promjer pijavica je 20 do 100 m, a visina l00
do 1000 m. Traju dulje od malih pijavica, desetak minuta do sat-dva. Obodna brzinavjetra
318
je 50 do 70 pa i preko 100 s' dok je brzina premjetanja pijavica do 30 m/s, a staze su
nekoliko km pa i stotine km. Pijavice se razvijaju iz donjih slojeva kumulonmbusa spu-
tajui se pema dolje. Najeese razvijaju nad toplim podrujima - obino morima (kad
slie tomadu). Ushojstvo im je slino malim pijavicama, slika 21.16. Vetike pjavice imaju
ciklonsku vrtlonost to znai da posi mali utjecaj Coriolisove sile. U unubanjosti pija-
vice tlak nakapada vie od 50 hPa. Pad tlak uz ostalo, uvjetuje hlaenje aaka te nastaje
kondenzacija vodene pare, to uz prainu omoguuje vidljivost pijavice. Postoji i jak uinak
usisavanja. ovisno o kakvoi podloge, podnoje cijevi pijavice je prainski odnosno vodeni
oblak. Velike obodne brzine vjetra pijavice ine velike tete, unitavajui prirodni okoli i
mnoge gaevinete ugroavajui ljudske ivote. Time su ugroene i sve grane pome r'
ukljuivo i razrre brodove, to tai izbjegavanje pijavica.odnosno osiguravanje objekata i
ureaja.
U Euopi se pijavice javljaju na Balkanu, jugu Rusije, u Ukajini, a ponekad i u
srednjoj Europi. U podruju Sredozemlja prosjeno je tijekom godine oko l20 pijavica, i
veinom su u kasnu jesen kad je vodena powina toplija i vlanlja od okolnog podruja,
tablici 21.1.
Tablica 2l .1. Cestina pijavica na Sredozemfu
Mieseci ilI IV v VI VI] VII x x XI )il Ukupno
Cestin % 1) 5 t0 2 0 I 6 t2 6 T6 5 100
21.6.. Tonado
Tomado (tornado; Tornado) je zrani vrtlog slian velikoj pijavici i obino je iznad
kopna. Promjer je stotinu metar moda i preko kilometar, a u visinu se protee kao
pijavica. obodna brzina vjetra je 50 do 150 m/s (500 km/h), dok je brzina prejetanja t5
pa i do 25 m/s, a staze su obino nekoliko kn, ponekad i nekoliko stotina kn. Traje
nekoliko minuta do nekoliko sati. Razvija se u vrlo labilnom zraku u olujnim oblacima,
esto uz hladnu frontu kad se stvara onapruga (toka 17.2.5). Prate ga vrlo jaki pljuskovi
kie tue uz jaka elektrinaprahljenja. Zbog veliine tomada (srednji promjer 200-300 m)
Coriolisova sila nema naroit maaj, no ipak najeeposi ciklonska vrtnja.
Tornado je povezan s jako razvijenim kumulonimbusom, koji ima jednu pa i vie
ciievi. Javlja se kao oblani l|jevak (tuba), koji se postupno spua pema tlu, dok ga ne
dosegne te stvara goleme tete. Tlak z.aka za nekoliko minuta padne i preko 50 hPa te se u
graevinama javlja eksplozivni uinak (unutraqiost gaevineima normalni tla]<' a okolica
naglo snienje). osim 5niagg tlaka u sreditu tornada (oko tomada) postoji i uinak
usisavanja. No pofuebno je istaknuti da je u oku tomada azmjemo slab vjeta i vedrina.
Snieni tlak te orkanski vjefoovi ine goleme tete unitavajui prirodni okoli, graevinei
razne ureaje, stoga su i sve grane prometa ugroene. Potrebno je izbjegavanje tornad
odnosno osiguavanje objekata i ureajnaravno i ljudi.
Najeeje tomado u SAD-u (Srednji zapad - ijeka Mississippi, drave Kanzas,
oklahoma) s godinjim prosjekom bliru200 tornada, sllka2l.l7. Najee je u toplo dob
u proljee (svibanj) tijekom poslijepodneva, tablica 21.2. U 90% sluajeva gia se od
jugozapada prema sjeverois oku.
319
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA

Tablca 21.2. Cestina tomada u SAD-u Neovisno o tipu oe one se najvie javljaju u toplo doba godine i u poslijepodnevnim
satima izad kopna, odnosno neto kasnije iznad mora. Zimi su oe slabije i dee,osim
Mieseci tt III IV VI VII VIII lx x XI XI Ukuono imad oceana gdje ih ima vie. U viim irinama pracene su vjetrom i snijegom, a kumulo-
estina. % 3 3
1a 17 l l8 8 5 5 3 3 2 100 nimbusi doseu 4 do 5 km.

Tornado se javlja i u drugim podrujima koja su topla i vlana, tj. u niim irinama Prostoma razdioba oa (grmljavine) i tue u unutraqjosti [Irvatske od svibnja do
kao to su zapadna Afrika (Gvinejski zaljev), Indija (Bengalski zaljev), Australija i drugdje. rujap kazaa je slici 2l.|8, a tijekom godine za dio Dalmacije na slici 2l.19. U unu_
Ponekad se javlja i u Europi (poslljepodne). U Gvinejskom zaljevu' zbog opeg atmos- anjosti Hrvatske oluje su najeeod svibnja do kolovoza iznetu13 i 20 sati s najvecom
ferskog kruenja, tomado se giba od istoka prema zapadu i javlja se u vlanoj sezoni uestalou od 15 do 17 sati. Tua koja veinom prati sve vee olujejavlja se veinom od
(oujak do svibanj, listopad i studeni). svibqja do srpnja s maksimumom oko 15 sati.
Razdioba tomada na Zem|ji prikazana je na slici 21.17. Posebno je uoljiva velika
uestalost iznad SAD-a'
Ponekad se mijea pojam pijavica i tornado, tj. esto se kae o posu tornada, dok
je u stvamosti pijavica. Bitan je fizikalni proces koji razlikuje te dvije sline pojave.

Slika 21.18. Razdioba oa - lijevo i tue _ desno u sjevernoj tkvatskoj (svibi -

ruja, l97 |-1990) (Gelo' 1994)

' Slika 2l.17. Broj dana s tornadom (1963-1966),2600 sluajeva u SAD-u (Fujita'
1973)

2L.7.Razdioba vremenskih nepogoda na Zemlji

Prostorna razdiobaolujaje povezana s temperaturom zraka'Tako srednja tempeah]ra
Slika 21.19. Razdioba oa - lijevo i tue - desno u Splitsko - dalnatinskoj upaniji
zraka najtoplijeg mjeseca u_godrni moe posluiti kao granica pojavljivanja grmljavinskih
olu3a. olozaj izotrme 4 '
kao najtoplijeg mjeseca u godini priblino odgovara toj (1981-199s) (Gelo, 1998)
granici. Za sjevemu polutku je 70-75" N, aza junu 50-55" S. U Europi tijekom godine ima
o ao so dana s olujom, manje ih je u viim irinama. Najvie oluja je u tropima, ponegdje Godinja azdioba grmljavine i tue u Splitsko-datmatinskoj upaniji u razdoblju
ak do 200 olujnih dana u godini.
1981-1995. pokazuje 12 do 4 dana s gmljavinom i 0,3 o 2,9 dala s tuom, slika 21.19.

320 321
 OLUJE
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA

dok je najman'1e ima u

Najvie grmljavine je u lipnju te zatim od kolovoza do listopada'
sieniu.kato je dio postja na moru (otoci ili uz obalu), a dio udaljen.od morske obale
je u
ffi;; ;.."nu .-tiLu u nastupu ekstrema. Za oba podruja
rujnu i
najmanje
listopadu
grmljavine
te manje u lipnju,
sijenju. No mjesta na moru imaju najvie grmljavine u
_':"''"ualen;a od oba1e imaju vie grmljavine tijekom kolovoza i me u lipnju.
"t"i' godine nvei broj dana i tuom je u shrdenom te u razdoblju od sijenja do
travnja, najmanji tijekom srpnja'
a

Pikaz azdioba odreenihmeteorolokih elemenata na Zemljinoj povrini dan je u

prethodnim tokama (temperafura, toka 5.6, tlak 6.6, vlanost 7.5, naoblaka
l0'6, oborina
j; razdioba vjetra na Zemljinoj povrini ory^u yi1e toaka: pasati
Ti.. l -"gl" l2.4), d;k
glavni oblici strujanja su u toki 15' ovi elementi kad na-
22.2. i monsuni 22.4, a ostali
,tupuju zdruenos pojaanim u incima uvjetuju vee ili manje
vremenske nepogode - oluje
procese. Tipian primje1 su grmljavine. Broj'dana s pojavom
iii'n"pouo5n" vremenske je
..r:""""tekom dijela godine, onosno_za_cijelu godinu za odreeno podruje
procesa, slike 2l '20 - 2l'2'
|okaatelj uestalosti ovih
Vidljivo je da se izmjenom godinjih doba mijenja zemljopisni p-:j grmljavinskih
U.ljetnim mjesecima
p.o"..u. .o.a,marazdio;aolujale poi"runu s temperaturom zraka.
gr*5*in" su nad kopnom kad su vea zagr1avaja t|a,
ogw*aiue" polutke izraen\je
inaee, jav1jaju iznad oceana kao razmjerno
oo .. u i-.im mjesecima, premdaslabije
grmljavina_(ponegdje do
Slika 21.21. Broj dana s grmljavinom, lipanj-kolovoz (WMO, 1953)
pi. p"al"ge. oiio je da tropski kajevi imaju uestalu pojavu
pou"*1.* zemljopisne irine te je na irinama 60 do 70" jedna
zoiunulkoja se smanjuj"
g""r:"'i" gaisni". supiropsku porueianma;u mnogo grmljavina, iako postoje visoke
;;;;..;t'r;, aua,1er ie'zapojavu grmljavine potebna i vea vlanostzraka,s|ika2I'2'

Slika21.22. Godinji broj dana s grmljavinom (wMo' 1953)

U Ewopi tijekom godine ima prosjeno 20 do 30 dana s olujom fuonegdje i preko 50

dana); naravno, maqie ih je u viim irinama. U nas taj broj koleba uglavnom
imeu20 i
Slika 2l.20. Broj dana s grmljavinom, prosinac-veljaa (WMo'
1953) 55 grnljavinskih dan slike 2l.18 i2l.l9.

323
322
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

U okviru grmljavinskih procesa javljaju se i razomi tomadi' ija uestalost ne prati

Mclntosh, D.H. i A.S. Thom, 1973: Essentials of Meteorologt Wykeham Publications, ltd,
tipinu prostornu razdiobu oluja, to je vidljivo iz usporedbe slika 2l.l7 i2l.22' Razlog je London,240.
postojanje drukijih uvjeta nastanka tornada.
Newton, C.W., 1992: Atmospheric Circultion Systems. Encyclopedia of Earth System
Science. ed. W.A. Nierenberg, Academic press, San Diego. vol. l, 145-156.
Penzar,I. i B. Penzar, 1985: Agroklimatologija. kolska tn;iga,Zagreb,274.
Dopunska literatua
Petterssen, S.' 1956: Wether Analysis and Forecasting, I dio. McGraw-Hill, inc, New
Yok,428.
Barnes, s.L. i c.w.
Newton, 1985 Thunderstorms in the synoptic setting. In ,,Thun- Petterssen, S.' 1956: Teather Analysis and Forecasting,Il dio. McGraw-Hill, inc, New
derstorm Mopholog and Dynamics'', ed. E. Kessler, Univ. of oklahom Press, Nor- York,266.
man Oklahoma,T5-112.
Poje, D., 1982: Meteoologija.Telnika enciklopedija, No. VIII, ILZ,Zagreb,452-484.
Bluestein, H.B., 1992: Synoptic-Dynamic Meteorolog in Midlatitudes. oxford Universifu
Reiter, E.R., L967: Jet Stream. Doubleday and Co., Garden City, I.ry. 189.
Press, vol. I, II, New York,423.
Shapiro, M.4., i D. Keyser, 1990: Fronts, Jet Streams, and the Tropopause. Exhatropical
Browning, K.A. i G.B. Foote, 1976: irflow and Hail Growth in Supercell Storms and Cyclones: The E. Palmen Memorial Volume, C.W. Newton i E.O. Holopainen, Eds.,
some Implicationsfo Hail Suppression. Quart. J. Roy. Meteor. Soc.92, 382-39t.
Amer. Meteor. Soc., 167-191.
Byers, H.R., l9'/4: General Meteorologt. McGraw-Hill, Inc, New york,46l. init,N. i B. Grisogono,2008: Dinamika meteorologija, Uvod u opu cirlallaciju
Cotton, W.R., 1992: Cloud Dynamic.. Encyclopedia of Earth System Science. ed. W.A. atmosfere. Skolska knjig Zageb, 214.
Nierenberg, Academic press, San Diego. vol. 1, 535-544. Zverev, A.S., |968; Sinoptieskaja meteorologija. Gidrometeoiz dat, Lenngrad, 77 4.
Defant, F. i H.T. Mirth, 1978: Compendium of Meteorologl, Synoptic Meteorologl. WMO, 1993: Handbookof meteorologicalforecastingfor soaringflight. T.N. 158, WMO
WMO, Geneva,252. 495, Geneva, 85.
Donn, W., 1975: Meteorolop.McGraw-Hill, Inc, New york,518.
Eagleman, J.R., 1983: severe and (Jnusual weather. van Noshand Reinhold, New york.
372.
England, J. i H. Ulbricht, 1980: Flugmeteorologle. VEB Verlag fiir Verkehswesen' Belin,
420.
-,
Fuj ita, T.T., 1 97 3 : To r na do es Around the World. eatherwise, 27, 5 6-62.
Gelo, 8., 1966: Izvantropske mlazne struje. dipl. rad, pMI,Zagreb,77.
Gelo,8., 1978:. Der orographische Einfluss auf die Entwickrung und Bewegung der kon-
vektiven Wolken in Nord-Kroatien. Abeiten aus der Zentralanstalt fiir Meteorologie
und Geodynamik. Wien, Heft 31, 4Z/l-8.
Gelo, B., 1994: Grmljnina i tua u sjevenoj Hrvatslaj. Znanstveni skup Poljoprivreda i
go spo darenj e v o dama, Bizovake toplice, 497 -5O3.
Haltiner, G., i R.T. Williams, 7980: Numerical Prediction and Dynamic Meteorolog. John
Wiley & Sons, New York,477.
HMSO' 1994: Handbook of viation Meteorolog. HMso, London, 40l.
Hoink K.P. i H. Volkert, 1992: Fronts and the Alps: Findings from the Front Experiment
I 987. Meteorol. Atmos. Phys. 48, 5 1-75.
Houghton, D.D., 1985: Handbook of Applied Meteorologt. John Wiley & Sons, New
York, 1461.
Hrgian, A.H., l 986: Fizika amosferj. Gidrometeoizdat, Leningad', 328.
Hsu, S.4., 1988: Coastal Meteorology. Academic press, San Diego,260.
Jurec, V., 1989: Severe bora storms in reltion to synoptic developments. Rasprave /
RHMZ SRH, Zagreb, 24,11-20.
Lorenz, E.N., 1967: The Nature and rheory of the General circulation of the Atmosphere.
WMO, Geneva.
Makj ani' B., 19 67 : o s nov e met e o r o lo gij e. Sveuilite u Zagr ebu, Zagreb, 243.
Matveev, L.T., l984: Kurs obei meteorologii. Gidometeoizdat,Leningrad,75l'

324
325
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
a) Vijeme u tropskim podujima
22. TROPSKO VRIJEME
. Vrijeme u topskim podrujima vrlo je znaajno ne samo za tropska podruja, ve i za
cijelu Zemlju. To je uvjetovano golemim koliinama energije, dobivene Sunevim zrae-
njem' koja je nagomilana u atmosferi' oceanima i kopnu. Ne smije se zanemaiti injenica
da je powina tropskih podruja (ukljuuju i i suptropska podruja) najve,a povrina na
Zemlji te i taj element dodatno utjee na op a wemenska stanja na Zemlji.
U tropskim i suphopskim podrujima postoji mnotvo razliitih pojava i poremeaja,
kao to su suptropske anticiklone, pasati, protupasati, oceanski i kontinentalni pojasvi
konvergencija, cikloni, monsunske i toplinske ciklone, hopski istoni valovi, tropske mlaz-
ne struje, popreni ekvatorski impulsi, visoke hladne ciklone, monsunski zapadii vjetrovi,
tropske olujne pruge, prostrane saaste oblane nakupine, pjeaneoluje, bujice, sue itd.
Izravno ili posredno mnoge ove pojave utjeu na wijeme i klimu izvan tropskih podruja.
Vana su meudjelovanja atmosfere i oceana, atmosferskog e;aenja, t'opikog graninog
sloja, konvekcijskih procesa, a naroito prijenos toplinske energije zrakom i morem i
ekvatorskih i tropskih u vie zemljopisne irine, to uzrokuje ope atmosfersko kruenje.
osnovni uzrok kruenju zraka su temperaturne razlike dvaju podruja, koje se ope-
nito oituju u dizanju toplog i sputanju hladnog zraka. Meutim, glede Zemijine vrtnje,
razdiobe kopna i mora, utjecaja orografije i trenja, kruenje naka u atmosferi nije jed-
nostavno ve se razbija u vie manjih ili veih kunihsustav odrenih prostranstvima i
dobom dana ili godine. openito, vrijeme u tropima pod utjecajem raznih nevnih uinaka
(obalni i planinski vjetrovi), godinjih uinaka kad nastaju periodiki sezonski vjetrovi _--+
monsuni, zatim postoje inaziti stalni vjehovi + pasati te unutar opski pojas konver-
gencije, tropski valovi i cikloni. Tome se pridodaju uinci orograe.
Velike razlike izmeubliskih zranih masa nestaju u tropskim podrujima. Smje-
njivaje razdoblja onog wemena s velikim oborinama i razdoblja tiin pa ak i sua,
predstavlja pravilo. Dnevne temperature zraka se suprotno vladaju. ondje gdj kolebanje od
6 oC moe biti tipino tijekom 24 h, godinje razlike srednje qiesene temperature mogu
iznositi ne vie od2oC. Promjene koje se dogaajutijekom dana obino su praene pljui-
kovima. Vrijednosti rosita tropskih kajeva stalno pokazuju vrlo mala toliuania. o se
moe pripisati velikoj jednolinosti temperatura z';aihmasa i odgovaraju ih relativnih
vlanosti. Vjetrovi su umjereni, esto slabi i promjenljivi, ali su velikog zr'a8aja.
ZL.l.Dnevn i oografski uinci u tropima
Tropska atmosfera je obileena dnevnim zbivanjima, bez izrazjtilh frontalnih pore-
kao to je to u uqjerenim irinama. ona sadri goleme koliine vodene pare' pa su
ryeaja,
dovoljna i slabazbliava ftonvergencija) naka na malim visinama u mogu nosti sworiti
326
TROPSKO VRIJEME
kiu ili oluju. Tropska atmosfera je gotovo uvijek i svugdje mokolabilna, priblino do
azine 500 hPa:
>y> 22(t)
gdje je y:4T/ z uspravni temperaturni gradljent' suhoadijabatski temperatumi gradijent
(nezasiene esti), a * mokoadijabatski temperafumi gradijent (zasiene esti). Takva ce
atmosfera pogodovati spontanoj konvekciji iznad kondenzacijske razine kad je zasiena
est toplija od okolice.
osim mokolabilnosti kao osnovlre termodinamike osobine tropske atmosfere, na
razvoj poehog poremeaja imaju odluujui utjecaj dinamike osobine njegova osnovnqg
toka. Tako okolno strujanje odreluje kako gibanje poremeaja tako i njegov mogu i kasniji
razvoj. U prvoj priblitosti tropska atmosfera je barohopna, a to podrazumijeva zako
sauvanja apsolutne vrtlorosti(l.: + fl, kao zbroj relativne vrtlonosti i Coriolisova
parametra. No zbog male vrijednosti Coriolisova paametra ciklone/i se u blizini ekvatoa
ne stuaraju.
Na mnogim mjestima u tropima najznaajniji oblici vremena su pod utjecaj em az-
vitka kumulusa ili kumulonimbusa, koji se najeerazvijajll tijekom poslijepodneva i
uveer. Razvitak vremena najlake se moe pratiti primjenom emagrama. Iako su dnevne
promjene temperafure nezlatne iskustvo daje mogunost za odreive vjerojafuiosti dubo-
ke konvekcije, uz primjenu uobiajenih postupaka pri analizi konvekcijskih oblaka. osobito
je vano da, osim potrebne nestabilnosti krivulje stanj zrak heba biti odgovaraju e vlaan
u niskim i srednjim ruziara.Ako je zrak u visini suh, diui kumulusni tomjii odmah
isparavaju.
Na kopnu konvekcija nastaje najeeimad brdovita terena te su tiiekom poslde-
podneva brda pokivena velikim kumulonimbusima dok sjajno, sunano vrijeme prevladava
iznad susjednih ravnica. esto ove oblane mase traju do veeri, pa i u prvom dijelu noci
prije nego se razvedri, dajui pljuskove i grmljavine koji se proteu do susjednih ravnica
Hlaenje aaenjem kiom navlaenog zraka moe potaknuti nastajanje magle u kpama u
ranojutro, ali ova brzo nestaje poslije izlaska sunca.
Izlad mora su dnevne promjene temperature aaka me te openito konvekcija nast.
je bilo kad tijekom dana ili noi. U ekvatorskim podrujima, priblino 10o od ekvato
koliina vlage u zraku je velika pa je krivulja stanja obino blizu moke adijabate. Konvek-
cija ovisi o mnogim imbenicim od kojih je glavo zbli-avanje vjetra aimrazinama
povezano s unutarhopskim pojasom konvergencije ili posem hladnih fronta iz viih
irina. Blizu obala, osobito s morske strane, posi u rano jutro znakovita sklonost za raz-
voj konvekcijskih oblaka i oborina, koji se raspre tijekom prijepodneva' ovi obalni razvoji
su esto u vezi s prodorom vlaha i nestabilna morskog naka na kopno ususret jo
postojeem no nom skopnacu. obalni uinci su istaknute maajke vremena uzdu tropskih
obala. Izva podruja unutartropskog pojasa konvergencija, tj. u pasatnom pojasu kon'
vekcija iznad mora je odreena plitk vlanim inverz|jskim slojem pa nastaju tipini
kumulusi lijepog wemen ali suhi oj iand prijei dublju konvekciju.
Nakon strujanj a naka nad velikim prostranstvima izrad toplog ocean nailazei zak
se die na obalnoj crti ili planinskim preprekama' Tada u tropima, osobito pod utjecajem
orograije gdje je prostrano strujanje toplog i vlanqg zraka, nastaju jako razvijeni oblaci i
jake kie. Primjer su obale zapade Indde. Takva prostrana aana strujanj 5u nasl
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA TROPSKO VRIJEME
i

il'
tropskim kruenjem, bilo kao pasati ili monsuni. Yano je pripomenuti da se jake i po-
il
stojane kie, esto praene jakim kumulonimbusnim oblacima i grmljavinama, opaaju kad
iijl
se morski zrak die iznad obalnih brda i planina. Uinci unutar kopna postaju postupno
i
manje izriiti jer je zrak sui, premda oblaci i pljuskovi mogu biti povremeno naglaeni s
konvekcijom zbog Suneva grijanja ili dizanjem iznaddaljegvisokog terena.
l]
,ll

22.2.Pasati - stalni vjetov

,il U podruju ekvatoraje podruje niskog tlaka (ekvatoska dolina) (equatorial trough;
.;l
lrl quatoriale Tiefdruclcrinne), slika 22'2, gdje prevladavaju tiine ili su slabi promjenljivi
,ll
ti vjetrovi, a praeni su jakim dizanjem zraka i jakom konvekcijskom naoblakom iz koje padaju
|l
t.

jaki pljuskovi. Nadalje, u suptropskom podujutakotler se nalazi pojas tiina ili su slabi
l,.l promjenljivi vjetovi kao posljedica djelovanja suptropske anticiklone (toka 19.2). Meutim,
l:il,
zbog postanog sputanja zraka vrjeme je ovdje vedro, a oborina gotovo i nema (pustinje).
lrl Izmeuta dva pojasa, tj. od vieg atnosferskog tlaka prema niem, puu u nioj atmosferi
l:)
staln ili planetni istoni vjetrovi - pasati (tradewind; Passatwinde), dok u gomjoj troposferi
fil i doqioj stratosferi postoji stujanje suprotna sr4jera, protupasat. Pasati su posani po
i']. smjeru (sjeveroistoni na sjevernoj polutki Zemle' ajugoistoni najunoj polutki) i brzini.
oni mogu puhati danima pa i tjednima ne mijenjajui smjer i brzinu, s obzirom da su u tom
lj
podruju rijetki atmosferski poremeaji. Tipian sjeveroistoni odnosno jugoistoni smje
l'ii pasata odeenje, nakon naputanja podujavisokog tlak djelovem Coriolisove sile i
sile trenja. Srednja brzina pasata na Atlantiku je od 5 do 8 m/s, dok je najveca srednja bzina 9
l'],, m/s na Indijskom oceanu. openito najvee bzine pasata na objema polutkama su krajem
ljlil zime. Sloj pasatnih vjetrova protee se u visinu od 500 do 2000 m, a ogranien je poloajem
,e1#. inverzije u suptropima na visinama izmeul000 i 2500 m.
odmah teba istaknuti da prethodna shema puhanja vjetrova - pasata ne postoji na
ffiH svim dijelovima Zemljne powine izmeusuptropskih i
ekvatorskih podruja. Iznad
oceana postoje vie ili manje tipina pasatna strujanj to ne vrijedi na mjestima gdje
ffiffi[i
postoji izraena razdioba kopna i mora (npr. juna Azja)' to je povezano s poloajem
#il ekvatorske doline i toplinskim ekvatorom tijekom godine, tj. vjetar pue sukladno razdiobi
#ffifi1
atmosferskog tlaka. Na takvim mjestima strujanja zraka imaju bitno dugaijenaajke, ,ak
i suprotan smjer puhanja.
iiIil]
Na junoj polutki pasati su dobro uoljivi u svim sezonama tijekom godine. To je ve_
BIIl inom jugoistono strujanje, ali odstupanja od tog smjera su oigledna na mnogim je-
ffil
stima sukladno s razdiobom tlaka. Tako na zapadnoj obali Afrike pasat skee najuni ili
jugozapadni smjer, to je slnoi na drugim oceanima, slka22.l.
Na sjevernoj polutki sjeveroistoni pasati pokrivaju iokapodruja Atlantskog i
ffii Tihog oceana. Na Atlantiku zimi pasat pue od obala Maroka do blizu ekvatora, a ljeti se
pna do l0o z. . (1'z. . - zemljopisne irine = lll.l km) sjevemije. Blizu Meksikog
zaljeva monsunski uinci ljeti okeu pasate u jugoistonu struju. Na Tihom oceanu zimi
ffil pasat prelazi ekvator u blizini Indokine i nastavlja se kao sjeverozapadni ljetni monsun do
obala Australije; uinak je odgovarajui onom iznad Meksikog zaljeva' Na Indijskom
oceanu nema sjeveroistonih pasata, ve pue zimski monsun istog smjera, slika22.l. Slka 22.l. Strujanja naka na Zemljioj povrini u sijenju (gore) i srpnju (dolje)
(England i Utbricht, 1980)

328 329
ffi
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA TROPSKO VRIJEME

U podruju nastanka pasata openito prevladava vedro wijeme ili slaba naoblaka s vjeha na prugi smicanja je sjeverni ili juni. ovdje se vima da je UTPK blizu ekvatora, a
oblacima lijepa vremna, tj. s kumulusima i shatokumulusima s podnicom oko 600 m i smjer vrturje odgovara pojedinoj polutki.
whovima na 1500 do 2500 m. oborine su neznafrIe ili slabe, no kako pasati puu sve dalje
iznad prostranih vodenih powina naoblaka raste, pogotovo pribliavanjem unutartropskom ol'l lgo 160 140 r2o loo ao Eo .ro 20 o zo 1o 60 ao loo rzo t4o 160 lao oE
pojasu konvergencije. Zapadni dijelovi oceana su oblaniji od istonih. Nailaskom pasata
na brda (otoke) javlja se jaka kia. Tako na sjevernoj polutki sjeveroistoni pasat donosi
kiu iznad brda Karipskog otoja i iznad Havaja (toka 1l.4)' koji su na 20" N, tj. u tipi-
nom pasatnom pojasu. Nadalje, do june Amerike ljeti dolazi oslabljen sjeveroistoni pasat,
jerje visoki atrnosferski tlak pomaknut na sjever, dokje zimi zbog njegovjunijeg poloaja
taj pasat pojaan, ak donosi znatne kie. Na junoj polutki jugoistoni pasat s Indijskog
oceana daje kiu cijelu godinu iznad istonih obala Madagaskara i ljeti u Junoj Afriei.
Takoer,zbog skretanja pasata na zapadnoj obali Afrike na juni ili jugozapadni smjer,
iznad Afrike se u dodiru s vlanmvjetrovima s Indijskog oceana stvaa pasatna fonta.
openito pasatne kie nastaju kao mjeavina orogenetske kie i uspravne nestabilnosti zbog
prizemnog zagnjavanja izad t|a. To su mjesni pljuskovi, esto uz grmljaine, i padaju
obino danju. Slu'ka 22.2. Unutartropski pojas konvergencije puna crta i tokasto' os ekvatorske
Ekvatorsk zapadni vjetrovi (equatorial westerlies; quatoriale estwinde) nastaju doline crtkano, poloaji u sijenju i srpnju
kad pasat jedne polutke prelazi dovoljno daleko na drugu polutku. Tada se, u odnosu na
prvobtni smjer djelovanja Coriolsove sile, javl.ia njeno suprotno djelovanje i dolazi do
suprotnog skretanja vjetra. Tako jugoistoni pasat prelaskom ekvatora postaje jugozapadni,
odnosno sjeveroistoni pasat postaje sjeverozapadni, tj. openito se govori o zapadnim
vjetrovima u podruju ekvatora. Ekvatorski zapadni vjetar najeese javlja u srpnju na
sjevernoj polutki: od zapadne Afrike preko Indijskog oceana do zapadnog Tihog oceana
(kaojugozapadni monsun). Nadalje, postoji i u sijenju najunoj polutki: od Indijskog oce_
ana do Australije.
Etezjskvjetovi (etesian winds; Etesien) su posebnost nanih strujanja nastalih ljeti
nad Sredozemljem zbog pomaka visokog supfuopskop atmosferskog tlaka (Azorska ant
ciklona) u razierno vie zemljopisne irine, tako da je niski tlak na 20" N (ekvatorska
dolina)' Izmeuvisokog tlaka nad Atlartikom i niskog tlaka nad Prednjom Azijom javlja se Slika 22.3. Unutarhopski pojas konvergencije sa sjevernom (I{Ps) i junom (SPS)
sjeverozapadno strujanje koje pelazi u sjeveroistoni pasat nad Afrikom. prugom smicanja i poduje zapadnih vjetrova; tanke crte su strujnice

UTPKje konvergentan gdje zrak u qiega br.elazi nego to izlazi (vodoavno) te se

22.3.Unutatopski pojas konvergencije _ topska fonta
Unutartropski pojas konvergencije - IIPK (intertropical convergence zone - ITCZ;
Innertropische Konvergeazone) je podruje izmeusjeveroistonih i jugoistonih pasata
(u prizemlju i na visini) te priblino odgovara podruju niskog tlaka (ekvatorska dolina),
slika 22.2. Poloaj unutarhopskog pojasa konvergencije, kao i ekvatorske doline, izraenije
je vezan uz kopnena podruja te je za oko polovicu Zernljine kugle tijekom cijele godine na
sjevernoj polutki. S obziom na prizemno strujaie, postoji razlika izmumirnog UTPK-
a (doldrum; ciquatoriale Calmen) i pasatnog UTPK-a (*adewind; Passat). UTPK postoji
gdje se pasafoii vjetrovi dodiruju i fu se nadomjetaju sjevernom i junom prugom
smicanja, gdje su pasati odijeljeni podrujem ekvatorskih zapadnih vjetrova. Kao to se na
slici 223 vid, pasati se zbllavajll u podruju UTPK-a, a ponegdje vjetrovi sa zapadnom
komponentom razdvajaju pruge smicanja. Ciklonska kruenja su na prugi smicanja; smjer
mora djzati. ondje gdje postoji sputanje nema ulaenja zaka. Konvergentri dijelovi
UTPK-a i ciklonska lauenja smjeu se na pruge smicanj tj. oblike ekvatorske doline
opeg atnosferskog kruenja. Pruge smicanja i UTPK, kao jaka konvergencija s jakim
dizanjem, su podruja ili pojasi oblaka, najeekumulonimbusa, jakih kia, grmljavina i
oIujnih prug ali gdje su sputanja esto su vidljivi dijelovi niskih oblaka.
Kako geostrofika priblinost nije primjenjiva na malim irinam praktinije je u
topima opisati smjer toka vjetra sa sfuujnicama i gdje je neophodno p*aza bzinu vjem
s uotahama zajedno sa strujnicama. Zakivljenost stujnica napose kod prekoekvatorskog
zahetanja moe ukljuiti konvergenciju ili divergenciju, slino spalnim strujnicama u ili
iz sredita koje ukljuuje uzlazno ili silazro strujanje. ondje gdje su takve promjene toka
pasata u ekvatorskoj dolini se opaa utjecaj na wijeme.
UTPK tijekom godine nije na istim zemjopisnim irinama iznad oceanaili kontinen
ve postoje znatni pomaci idui z.a deklinacijom Sunc koje slijedi prijelaz pasata preko

330
33t
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA TROPSKO VRIJEME

ekvatora. Izlad oceana UTPK je blie ekvatoru uz pojavu niskog tlaka i oborina (Tihi Sjeveoistonimonsun
ocea, a pomaci su manji, 5 do l0" z. . od ekvatora. Najblii je ekvatoru iznad istonih U zimsko doba sjeveme polutke postoji proshano podruje visokog atmosferskog
dijelova Sjevernog Atlantika i sjevernog Tihog oceana, gdje ne prelazijunije od ekvatora. tlakainadazijskog kontinen sa smanjivaljem tlaka juno od ekvatora' Zimsko istjecanj
Na Junom Atlantiku pomak junije od ekvatora je najmanji, to ima utjecaj na neposto- naka iz Sibiske anticiklone pojavljuje se kao sjeverozapalni vjetar preko obala Tihog
janje ciklona. Iznad kontinenata, pogotovo u podruju Indijskog oceana' pomaci UTPK-a oceana te sjeveroistoni ili sjeverni vjeta preko june Kine, Bunne i Indije i statanje preko
su najvei, idu dosta sjevemo od ekvatora (20 do 30" N) uz pojavu visokih temperafura Ildijskog oceana (Aapskog mora i Bengalskog za\jeva) te se susee s jugoistonim pa-
(toplnski ekvato), niskog tlaka i oborina. Tada se oko ekvatora javlja slabije izraen satom juo od ekvatora. Sibirska anticiklona, koja je nastala u listopadu, nestaje u oujku,
pojas smicanja uz pojavu niskog tlaka i oborina. kad temperature tlabrzn rastu, to uvjefuje prestanak monsuna. Zimski sjeveroistoni mon-
Veina vremenskih poremeaja (= 87%) nastaje na zemljopisnim irinama manjim od sun ima isti smjer puhanja i wijeme koje donosi kao pasat, ali se teko moe smatrati
20' na polamoj strani mirnog UTPK-a, gdje su najvee vrijednosti vodoravnog smicanja pasatom, jer nisu isti uvjeti postanka. Tipina prizemna vremenska kar a koja omoguuje
vjeta' tj. relativne vrtlonosti' Manji dio poremeaja nastaje u zemljopisnim irinama've- pojavu monsuna prikazana je na slici 22.4 a).
im od 20'u podruju pasata (istoni valovi), gdje nema zapadnih prizemnih strujanja, ali
ono moe biti prisutno u visini, npr' iznad Atlantika.
irina pojasa vremenskih poremeaja koleba s razmjerima konvergencije te je od 40
do 500 km. Prizemni vjetar u blizini crte poremeaja je mahovit, esto prelazi 10 m/s' dok
ima mahova od 20 do 25 m/s. Prilikom jakih razvoja, postoje prostrane keuz debele mase
nimbostratusa i altostratusa s uklopljenim kumulonimbusima uz jaku turbulenciju unutar
oblaka. Medutim, obino je naoblaka rastrgana te postoje slabije kie.
Podnica oblaka je obino 300 m ili vie izad mora, ali je pi jakoj kii do tla. Visine
vrhova oblaka kolebaju u blizini pruge poremeaja. U mnogim sluajevima pojasevi oblaka
doseu izrad 6 000 m' au jakimrazlojima oblaci su do ili iznad tropopauze, koja u tropima
dosee 17 000 m. Rasprostraqjeni oblani vrhovi prelaze u prostrane cirusne slojeve koji
zaklanjaju kumulonimbusne tomjeve s jakom turbulencijom; s druge stane cirusni slojevi
mogu dugo tajati nakon raspadanja konvekcijskih oblaka. Za|eivanje u djelatnim pod-
rujima je do jakog u konvekcijskim oblacima na temperafurama od 0 do -40 "C ili nie.
odgovaajue vsine na kojima su te temperature u ekvatorskom podruju su od 5 000 do
l
l 000 m, dok su ljeti iznajune Azije vie za oko 600 m. Izvan oblaka vidljivost je Slika 22.4. Prizemna vremenska kata pri pojavi monsuna, a) sijeanj - sjeveroistoni,
dobra, osim u jakim kiama gdje je smanjena na nekoliko metaa. b) srpanj -jugozapadni monsun (Frampton i Uthidge, 1988)
Kad se UTPK suava dobiva odreeneslinosti s frontama, tj. govori se o unuta-
topskoj ili ekvatorskoj fronti (intertropical front; intertropische Front),koja za razl.iku Zimski Azijski monsun je hladni ili studeni vjetar s prevladavajuim suhim vreme-
od fronta umjeenih irina ne predstavlja tipinu granicu izmeuhladnog i toplog zraka,ve nom, osim gdje vjetar dugo pue iznamora. U vrhu sezone vjetrovi su 3 do 8 m/s, osim
zrakapz'n7hvlanosti. blizu ekvatora, gdje su 2 do 5 s. Zimski monsun pue u sloju do 2000 ili 3000 m, dok su
iznad'zapadni vjetovi (dio elije struja l'mjg1enih irina). Pue do oujka.
Iako je monsun stalni vjetar, pose wemenski poremeaji. Monsun moe biti preki-
nut nad Aapskim morem sjeverno od 20o N, s prorqjenljivim smjerom vjefua i poveanom
ZL.4.Monsunsko kuenje podruja _ sezonsk vjetov brz'inom kad fron alna depresija prolazi pema istoku preko Azijskog kontinenta- openito,
pri sjeveroistonom monsunu naoblakaje slaba s malo kie ili bez qie. U prosincu iiijenju
U okviru opeg atmosferskog kruenja javljaju se i periodiki - sezonski vjetrovi. ima vie naoblake i kie u junim podrujima Bengalskog zaljeva.
Takav je monsrrn (rnonsoon; Monsun), koji pokazuje izazit godinji hod s dva para
ekstrema. Inae1ji je ljeti' a slabiji zimi, a nema ga prilikom njegove izrnjene. Zimi je to
Jugozapadni monsun
suhi vjeta koji pue od kopna na more' a Ijeti v|aavjeta od mora na kopno. U
Tijekom pro{e a sjeveme polutke, kad temperature tlai naka brzo rastu, nastaje pro-
ujerenim irinama ianad kontinenata zimi postoji podruje visokog atrnosferskog tlaka
strano podruje niskog atmosferskog tlaka, koje je ljeti (srp) inaeoiznad sjevero-
(toka l9.2)' a ljeti niskog, to se oituje u stalnim sezonskjm vjetrovima - monsunima, koji
zapadne Indije s poveem tlaka prema ekvatoru. Toj raspodjeti tlaka odgovara vlaan
su najvie razvijeni inad june i istone Azije, ali ih ima i na drugim podrujima. Kako jugozapadni vjetar izlad sjevemog Indijskog oceana i pue prema Indiji, Burmi, Indokini i
juta polutka ima istorodniju podlogu u odnosu na sjevemu polutku, promjene vjetrova su
junoj Kini, a nadovezuje se najugoistoni pasatjune polutke, koji prelazi ekvator krajem
slabije.
svibnja. Iako Sibiska anticiklona nestaje u oujku, Indijski jugozapadni monsun ne ja-vlja

552 JJJ
 TROPSKO VRIJEME
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA

+ provala monsuna' javlja se jako nao- promjene smjera vjeha od jugoistonog na jugozapadni kako vjetar prelazi s june na sje-
se sve do lipnja. Nailazak monsuna je nagao vernu polutku.
naka raste. Jake oborine
iue.o;" u" jur." ts. i grmljavine. Temperylu= pada, a vlanost
1l.aj. obino su jake poplave' v1j9me. (dan' tjedan)
,u nu ou.oo.ima Himalaje-(toka Monsun sjevernog Tihog oceana
ivota, kanjenje monsuna znai sue. Ljetni monsun traje
i"ii".L" monsuna uvjetuie naein
osnovni godinji uvjeti za sjevemi Indijski ocean proteu se na istok u Kinu i uto
izrenadnog naleta
; ;' kad bariko polje slabi i povlai se prema jugu. objanjenja
jasno..Prostrane promjene more te kajnje zapadne dijelove sjevemog Tihog oceana juno od 30" N.
;"';;; i promjene outita vlsnJt<ih vjetrovi nije potpuno
jugozapadnog monsuna. osi suptropske zapade Sjeveroistoni monsun najprije nastaje u sjevernim dijelovima podruja u rujnu, a u
visinskiil vjetrov pridruene su s naletom
poetkom lipnja' a sfudenom konano djee nad itavim podrujem sjevemo od ekvatora. Iako se prikazuje
l-n"struje premjetaju se naglo od june na sjevemu stanu Himalaje kao sjeveroistoni monsun' smjer vjetra koleba osobito s porastom zemljopisne irine. Ja
visinski stoen v1tovi proteiu se tijekom svibnja i tipnja sjevemo preko. Indije. Pro_
ekvatora,.koje je, najvece na na vjetra je 1l do 14 m/s na Tajvanu i 8 do 1l m/s u Kineskom moru' osim podruja julo
stranstvo ljetnog monsuna ovisi o udaljavanju niskog tlaka od
igj'ery karta prikazana je na slici 22.4 b). od 10" N gdjeje 5 do 8 m/s. Blizu ekvatora vjetrovi su sjeverni i slabi. Sjevemo od 18" N
i,rom i jugoijonom dijelu Azije.
pri_zemna
Indije (toplinska ciklona) ostale depresije mogu se razdoblja oblanog neba sa slabom kiom ili rosuljom izmjenjuju se s prekidima oblanog
Uz niski ita=t znaa sjeveiozapadne
pokrivaa izmeu sijenja i tavnja. Juno od 18" N iznad otvorenog mora, naoblaka je
podruja' Ljetni monsun pue u
p.ir.-" kao rezultat su i"nua Indijskog kopna i ooloog openito 4/8 pojaavajui se prema ekvatoru uz pojaanje uestalosti pljuskova. oblaci i
imadsu istonog kvadranta. Tako ljetni monsun u donjoj
stoiu oa 3000-6000 m, a v3t ov1
pasatno koje bi inae postojalo' oborine su vee gdje vjetar struji iznad kopna vieg terena. ovi uvjeti pose do travnja
troposferi pouno naruava stujanje',
' Izaeni-vjetovi izrad rapskog mora doseu l1 do 14 m/s' a vrijednosti od 16 m/s ili dok se prevladavajui vjetar ne smanji, te su june komponente ee.ove promjene ozla-
takvi uvjeti su u 50% avaju poetakjugozapadnog monsuna koji je najjai u srpnju.
vie mogue su do deset dana u_mjes""u. Istono od Socoha u srpnju
mis ili vie U izraenomjugozapadnom monsunu smjer vjetra koleba izneujugoistonogijugo-
ili vie remena. U Bengalsko' "5"* vjetrovi su 5 do l1 m/s. Vrijednosti 16 zapadog u podrujima koja lee zapadno od 140" E ijurood 40" N. Jezgra monsunaje u
su 5 do 10 dana mjeseno tijekom srpnja kolovoza. Podruje od 5o N do ekvatora i istono
je juga i zapada' junom Kineskom moru gdje je vjetar 3 do 8 m/s, inae je 3 do 5 rs. openito, vjetrovi su
- E ima
- _ 60"
od vjetrove 3 do 5 s, iji smjer izneu
Indije ulu"i kia nastaju zbog oogenetskih uinaka' Sjevemi
slabiji tijekom jugozapadnog monsuna, obmuto od uq'eta u sjevemo Indijskom oceanu.
IJzdll zpaihobala
_mora
prostranu naob|aku i oborine zbog supbopske ciklone' Naoblaka je prosjeno 4/8 s pljuskovima, osim na privjetrini obalnih podruja gdje je ve
dio Aapskog moe imaii
a pljuskovi su jai.
vidljivostje-umjerenausjevernimizapadnmdijelovimaAapskogmora,alijeloablizu
zaljeva i u delti Monsuni se, osim Azije, javljaju i na drugim podrujima. Tada se esto govori o mon-
oout uo'r.^lat oborin ili prainske mutnoe. Pri vrhu Bengskog
sunskom vremenu' a ne o tipinom monsunu.
;.* il" oborina priaruzenih s monsunskom depresijom, koja se giba
prema zapadll
preko Indije.
Gvinejski zaljev
Meumonsunsko vrijeme
Tijekom ljeta, Gvinejsk z.a\jev i glavnina kopna A ike prema sjeveru imaju jugoza-
i povezana.'e padne vjetove s oblanim razvojem i oborinama. To se obiljeava kaojugozapadni mon-
Izmjena monsuna je dva razdoblja od hav4ja do svibnja te u 1istopadu'
dolini kolebaju sun. Na poetku i kaju jugozapadnog monsuna, jake grnljavine s jakim mahovima vjeta
. porouorn ekvatorske doline prema sj9ru odnosno jugu. Uvjeti u zrratno
gibaju se od istoka prema zapadu (tornado), a katko trajanje lijepa vremena moe se
o tiinu ili slabih vjetrova i'openiio lijepa vremena do udara vjeta i
kumuliformnih
zapazti blizu obale.
jakom kiom i gmljavinom. I"..;"rujna i listopada u tiinama temperatura i
' U ostaIom dob3 godine podruja imaju suho razdoblje s vjehom u Gvinejskom
rpuruu*j" raste te je v"l<a uiu'ost zraka (najneugodnije razdoblje) od
"ur"r." listopada nastaju
javlja vedrina i to je'najugodnije raz- zaljevl izmeujunog z.apadog, a ostalo podruje ima vjetrove op enito ianusjevera i
zimski wjeti, temperatura i vlarost zraka padaju, se
istoka. Izmeustudenog i veljae je istoni vjetar zlaharma1tan s malom relativnom
"r:. o ozoi ao svibnja kad prevlaavaju tiine, temperatura naglo raste (najvie
vlaou,koji prenosi prainu i pijesak iz Saharske pustinje. Prainu i pijesak moe nositi
vrijednosti), ali je ru vedrine aak suh'
' r3"to* ,uuniu, lipnja te listopada i studenog temperatura povine mora u Aapskom
vie stotina kilometara na puinu stvarajui lou vidljivost. U ostalo vrijeme vidljivost je
ciklona..U Bengalskom dobra kao rcn;Jtat suhe mutnoe.
zaljevu"pe|azi kritinu_vrijednost od 27 "C, povoljnu zaruzvoj
,"r, ciklonska ,"ronu obioo je najjaa u listopadu i studenom, s onim usporom
Sjeverna Australija
Flutwellen) i jakim pljuskovimau zaljevu iuzdu o!ul"' ._ .
(s rm surge;'zapade
' Uzdt oul. l"a1" u unutranjosti tijekom travnja i svibnja puu izraei
Izmeu studenog i oujka sjeverozapadni monsun prevladava preko sjeverne obale
Australije i pripadnog mora sa smjerom izmeu zapadog i sjevernog. Zrana struja sjeve-
obalni vjetrovi' Zapaood551 E i izmeu5 i l0" N u Aapskom moru
su jugozapadni
ovo je kao rani stadij razvoja toka s june na sjevemu oistonog pasata dolazi preko ekvatora sa sjeverne polutke, a vjetar dosee 14 do 17 s
od L4 do 17 m/s.
'i"t"" io*"*"rro zemljopisnih irina tog toka- stalno raste opostizanja najjaeg jugo-
prutto.^oa*e1e
uz naoblaku i jake pljuskove. Tijekom ljeta jugoistoni pasati prevladavaju inad tag
'ru;^aooe*oor,*u. op.eko ekvatora je smjeten u onjojtroposferi i-n1je jednolik iznad poruja.

svit ;opsnihduljin postaje maaurasponu 15'W do 55'E. Unutar tog toka su

""r
335
334

oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
22.5. Tropski istonvalov
osim raznih vrsta vjetrova i ciklona u tropskoj atmosferi postoje jo i drugi ciklonski
poremeaji niske i srednje troposfere, koji pokazuju slabo ciklonsko kuenje u plitkom slo-
ju troposfere ili pove anu ciklonsku vrtlonost bez zafrorenog kuenja.Najbrojniji meu
tim poemeajima su istoni valovi, valovi u unutartropskom pojasu konvergencije (ekva-
toska dolina), pruge smicanja i dr.
Tropski istoni valovi (easterly waves; stliche Wellenstr)rungen) su najeiatlantski
tropski poremeaji koji se javljaju u pasatnom podruju (istonoj struji). Radi se o izobl
enju u polju stujanja i tlaka (slika 22.5), koje se protee kroz gotovo itavu troposferu.
Val je dolina niskog tlaka, koja na sjevernoj polutki ima oblik , i uklopljena je u istonu
struju na ekvatorskoj strani visokog tlaka u suptropskim podrujima. Prosjeno su tijekom
ljeta istoni valovi svakih l5o zemljopisne duljine s va]nim duljinama od 1500 do 2000 km.
Amplituda valova je razmjemo mala i opada s porastom zemljopisne irine. Istoni valovi
se proteu uvis do 8000 m' putuju od istoka prema zapadll brzinom od 5 do 7 m/s, abrzina
visinskog vjetra je vea od brzine pemjetanja vala. Usprarmi presjek koz istoni val
pokazuje grancu ianeumanje i vee vlanosti (prema istoku) nagnutosti l/70, s porastom
visine prema istoku. To se povezuje sa zbliavanjem zraka istono i razi|aenjem zapadno
od osi vala. Zato je loe wijeme na istonoj strani.
lstoni val
pasat
T="'-'*-
SE pasat \ SE pasat
Ska 22.5. Istoni val
U podruju istonih valova' irine 50 do 180 km, vrijeme se postupno mijenja. S pred-
nje (zapadne) shane valaje silazno strujanje, ruzilaeje u prizemlju s vedrinom ili slabom
iskidanom naoblakom i tendencijom pada tlaka. Stanja (istona) strana vala ima zb!-
avanje u nioj froposfei i u vezi s njim uzlazna gibanj to pogoduje razvoju konvek_
cijske naoblake s kiom. Tako istoni val izobliuje i probija pasatnu inverziju pa vlani
tropski zak prodire do hopopauze, kao i oblaci. oblaci koji sejavljaju istono postavljaju
se u obliku oblanhpruga (cloud streets; Iolkenbank),pribI1:o u smjeru sjeverozapad-
JJO
.:iS'.:
]!:g,
,i';1,
i!.!] TROPSKO VRIJEME
:i}'
1Hr
_i
jugoistok. Zapadno od osi vala pruge su usmjerene od sjeveroistoka premajugozapadr:, a
oblaci su mi, kumulusi lijepog vremena. Djelatne pruge kumulonimbusa poloene su
:1$l'
;llril
:-.lB::;
popreno na smjer irenja vala, daju jake oborine i prekrivene su sem cirusa.
'',ii
Za azliku od poremeaja koji su unuar sjevernoatlanske istone pasatne struje, pro-
il-,:
,aiil.
uavanja poremeaja na Tihom oceanu pokazala su drugaije naine njihova nastanka.
Uoava se jaka klimatska veza izmeupoloaja tropskih poreme aja i kolebanja unutar-
.::|
iri tropskog pojasa konvergencije, i to u svim oceanima osim u Sjevemom Atlantiku, gdje
.'i;'
:il::.
pojava takvih poremeaja ne p okanlje ma,ajna sezonska kolebanja po zemljopisnoj irini.
l'i;" Uz istone valove, koji se javljaju prosjeno svaki hei dan, razviiaju se hopske
.'+:
,iii depresije i tropske oluje, koje mogu prijei u ciklone.
:ii:
..i,',
N o
':t:'
22.6.El
El Niflo _ ,,Djeak" - je originalno ime koje su dali mjesni stanovnici za slabu toplu
oceansku struju koja tee oko Boia premajugu uzdu obala Ekvadora i Perua. El Nio,
juno kolebanje (El NifiolSouthem oscillion - ENSO; El Ni o),je naziv koji se sada
koristi za mnogo prostranije, jae i dugotrajnije zatopljenje na sredinjem i istonom
tropskom Tihom oceanu, koje se dogaasvakih nekoliko godin obino svake 3-4 godine,
a ponekad je wlo inazito (198213, 199718) te je more toplije za 3-5 "C. ENSO je povezan
sa znatnim odsfupanjima u dijelu opeg atmosferskog lauenja te jakom naoblakom i
kiama na jednom dijelu Zemljine powine i suhim vremenom na drugom dijelu. Pojave
jakog ENSo-a imaju ozbiljne uinke na ribareje, ivot ptica i openito ivot ljudi.
Suprotnost za El Niflo je La Ni a (posanje hladnih stuja).
Izuzetno zatopljenje oceanske vode na zapadoj obali June Amerike (Ekvado, Peru)
obino je povezano s jakim kiama u obalnom podruju te ima izlzeta znaaj na wijeme i
u wlo udaljenim kajevima svijeta. Podruja Indonezije i Australije, koja su normalno vla-
na, imajl bitno smanjenje oborina, dapae i sue. Smatra se da La Ni a pomae nas ajanju
topskih ciklona, zarazliku od El Niflo, koji sp{eava njihov razvoj.
Vjetar koji pue iznad vodene povrine uvjee potiskivaqie vode udesno na sjevemoj
polutki, odnosno ulijevo na junoj polutki Zemlje (toka 31.2). Tako pasatni vjehovi Tihog
oceana obje polutke svojim puhem nagomilavaju toplu powinsku oceansku vouu
zapadne dijelove Tihog oceana. Stoga u tim podrujima posi vrlo jaka konvekcija uz
oborine, te se oslobaajugoleme koliine latentne topline. U istonom dijelu Tihog oceana'
zbog teenja vode na zapa,izdiese dubinska hladna morska voda. Pritomje termoklina
(podruje velikih temperaturnih gradijenata u moru' odnosno sloj mijeanja powinske
tople i dubinske hladne vode) na istoku na maloj dubini (pogodno za ivot milaoorgan
zama i riba), aazapadu na velikoj dubini. Tako nastaje znatna temperatuma razlika i'me-
rristonih i zapadnih podruja oceana. To je normalno stanje ili La Nifla. Povremeno pa-
satni vjefuovi slabe, smanjuje se prijenos tople oceanske vode na zapa dok se tempe-
ratume razlike istonih i zapadnih podruja umanjuju, ak dapae tople vode sa zapada
preqjetaju se na istok. To je nenormalno stanje ili El Niffo, koji utjee na op u vremensku
sliku na golemim podrujima.
Mlaane struje iznad Tihog oceana (zimska polutka) tijekom toplog razdoblja @l Ni o)
su jae od prosjeka, odnosno slabije za hladnog razdoblja (La Niffa). Izvantropske oluje i
337
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA CIKLONI

frontalni sustavi prate podruja koja su podlona postojanim temperatumim i oborinskim

odstupima od prosjenih stanja. Tijekom toplog razdoblja grmljavinski procesi se pom
u na istok, od Indonezije u sredinji Tihi ocean sa suom iznad sjeveme Australije,
Indonezije i Filipina. Suho wijeme je i iznad jugoistone Afrike i sjevernog Bazi|a. Za
sjevemog ljeta jugozapadni monsuni iznad Indije donose manje oborina nego obino. Vla-
23. CIKLONI
nije od uobiajenog, tijekom toplog razdoblja' obino je uzdu' zapadne obale tropske
June Amerike i u suphopskim irinama Sjeveme Amerike (obale Melaikog zaljeva) i
June Amerike (ui Brazil do sredinja Argentina). S obzirom na koliinu energije koju posjeduju, podruje koje zahvaaju te gubitak
vota i materijalne tete koje uzrokuj cikloni su najsnaniji atmosferski sustavi. Vee brzi-
ne vjetra javljaju se jo u tomadima, ali su oni po ukupnoj jaini mnogo slabiji. Najvece gu-
bitke ivota i imovine izazivaju oni valovi i bujice, a ne olujni vjetar' kako bi se u prvi
tren moglo pomisliti.
Naziv ,,cklon" (muki rod) oznaava Wemensku nepogodu s niskim tlakom zraka u
sreditu vrtloga u tropskom podruju, zaruzlikll od naziva,,ciklon' (enski rod) koji tako-
eroznaava vremensku nepogodu s niskim tlakom u sreditu vrtlog ali u umjerenim
zemljopisnim irinama. ova naoko mala razlika je velika razlika u wemenskim procesima.
Ponekd se umjesto rijei ,,ciklo'moe abiti izraz,,tropski ciklon". Nadalje, uvaavaju i
podruja posanja ciklona oni imaju i azive hariken (mora juga Sjeverne do ruba Jufoe
Amerike) i taifun (moraistoka Azije) (vidi toke 23.l i323.l).
Suprotno podacima o sve manjem broju ljudskih rtava, cikloni uaokuju sve vee
materijalne tete na obali i kopnu, to je posljedica proirivanja gradgkih i induskijskih
podruja' od svih ljudskih djelatnosti cikloni svojom razornom snagom najvie tete nano_
epomorstvu' i to svim njegovim glanama - moreplovstvu' brodogradnji, lukama, ribarstvu,
nautikom furizmu itd. Razvoj meteoolokih slubi omoguuje pavodobno obavjetave
brodova i aakoplova o poloaju i gibanju pojedinih oa. Prometala nastoje izbjeci
njihovo sredite i pojas najjaih vjetrova, a ako su zahva ena dijelom ciklona postoje pa-
vila o postupcima u takvim uvjetima.
Izvori podataka (prizemna i visinska motrenja) su wlo rijetki nad toplim oceanim a
osim toga oni i orkanski vjetrovi smanjuju pouzdanost pri njihovu mjerenju. Kad ciklon
dolazi nad kopno, gdjeje gua meameteorolokih postaja i opservatorij obino se na-
lazi u stadiju raspadanja, a ne u tipinom zrelom stadiju. Pomo ranom otkrivanju i pra-
enju daju meteoroloki radari i sateliti. Najbolji podaci su dobiveni istravakim
zrakoplovima, posebno u sediqjem oku, ali i iwan njeg dok su u podruju snane
konvekcije letovi vlo opasni.

23.1. Podjela, uestatost i podruja djelovanja cklona

Cikloni (hopski ciklon) - l (engleski: tropical cyclone; njemaki: tropischer Wirbel-

sturm) sll snani cik]onski sustavi, koji se javljaju prilino ijetko i nepravilno u tropskom
podruju veinom iznad oceana. To su wlo jaki wtloni sustavi vjetrov promjera vie
totina pa i oko tisuu kilometara. U odnosu na ciklone umjerenih iinavodoravna pro-
stranstva su manja, ali su razvitak i jaina newemena puno vei.
Prosjeno se godir{e u svijetu pojavi oko 40 (estokih) tropskih oa i jo toliko
tropskih ciklona orkanske jaine. Broj fiopskih ciklona je promjenljiv godine u godinq
be znaajnjlh pravilnosti. U odnosu na aniie podatke, uporaba meteorolokih satelita

338 339
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA

poveala je ukupan broj uoenih ciklona za 15 o20%. Najvie ciklona je

u ljetnim mje-
secima pojedine polutke, iznimka je sjevemi Indijski ocean, gje,. .iLloni uglavnom
- tropski poreme:aj (tropical disfurbance) - nema zatvorene
izobae ni jakih vjetrov
javljaju prije i poslije ljetnog monsuna. - tropska depresija (tropical depression) - jednaili
vie zafuorenil i"o -ivjetar do 16
rs,
Veina razvijenih ciklona, 58 (72o/o), nastaje na sjevemoj polutki. Podruje s
najuestalijim ciklonima od. svih.oceana je zapadni Sjeverni Tihi ocean - istonoazlska
- tropska oluj a (tropical storm) _ vjetar 17 do 23 m/s,
m91a, 30 (38%), a slijede istoni Sjevemi Tihi ocean, 14 (17%), i Sjevemi
- estoka tropska oluja (seve re tropical storm) - vjetu
24 do 3l m/s,
(117o). Bengalski zaljev ima!\5,a Aapsko more (1) clon."Naiiznoi
tlantii<, 9 - uragan (hurricane; typhoon;

l polutki 'tropical
cyclone) --vjeta 32 m/s; o je ciklon orkanske
jaine ili krae ovisno o zemljopisnom poaruju
P-jry:l ciklona je maja z-722 Q8%). Zapadni Juni Indijski o".un - otoj Mauricijus _
--ciklon, hariken, t'jn'".
Vjetrovi brzina veih od 32 mls su oanski vjetovi i'
iT" 9 (l97")' a istoni 7 (9%) cikloa, do zapadni Juni Tihi ocean ima 1su1i r1"1"ran samo za
ko",*i
ciklon, ve se esto rabi i kod drugih atmosferskih pojava
Manje ciklo.na na junoj polutki objanjava se sJevenijim poloajem unutartropskog "lxlonu. to su iomado, pijavica,
pojasa mlazna struja i dr.
konvergencije (Atlantik), zbog. jakog uspravnog smicanja (At ntik, Tihi
ocean) i zbog
niih temperafua oceana (Tihi ocean istono od l40" VD, slika 23.l. I" rruve"nog.
1o1v_1
da se cikloni javl,1-aju na zemlopisnim irinama veim od priblino 5" (utjecaj
Coriolisove sile), pa do oko 30o s obje stane ekvatora, a rijetko prelaze irine 23.2. U stroj stvo cklona
N,
od 40o

B"? obzka na pojedine razliitosti izmupojedinih sluajeva,

.- - ustrojstvo ramijenog
ciklona je u bitnim odlikama isto na svim o..*i. svijeta.
Jaki vtoxr.uru vjehova s
jakom naoblakom i oboinama imaju proier
vie stotina pa i oko tisuu tilometara. cltlon
je openito eliptina oblika male spljotenosti, giba
se u smjeru dulje osi ipse. Za ozna-
avanje podruja, ciklon se moe.podijeliti na vijepolovic
- de.nu ii|.u{ oarro.oo n"
ehztine - kvadante. Tako postojiprenji desni kvaorant,
a slino je
za lijevu polovicu. "uti. 'nui'rusiii'
U
sreditu ciklona nalazi se tipino ciklonsko oko (eye

ffiWm*,:".*..-...:::
of cyclone; Auge des Wirbel-
sturm) s toplim i suhim zrakom te siabim vjefoovima ili ih uope
km, obino nepavilno-eliptinaoblika. Topli i suhi zrak je
.-",;';;.
lo o loo
rijedak zbog suhoadijabatskog
sputa s velike visine. Temperatlxa naka u prizemnon sloju unutar
220M) Y" b likuje oone izvan, no vrlo su izraena temperhrrna odstupanja
oL" utoo se ne raz_
na vi.oi. oLo 1. okruno
zidom snane konvekcijske naoblake irnel0 do 20 l.,n i visn"
do wha t opo"r".". l^uo
tog podruj.a, konvekcija i oborine su smjetene u spiralnim pojasevima
zaloenute
Slika 23- l. Podruja i restalost ciklona, broj i postotak. Kopnena podru ja zabva,ea

x
prema sreditu, slika 23.2. "Lio"
ciklonima su rairana. Izotemn temperature povrin
"C, iokasio.
" ^oru6
Nazivi ciklona razliiti u razliitim dijelovima svijeta:
su
-
'
hurricne - Sjeverni Atlantik, Kaipsko more, Meksiki zaljev, istoni i sredinii
ocean,
Tihi
o
\'-7 " -;--j
-
phoon - zapadni Tihi ocean, uto more, istono i juno Kinesko more,
cordonazo - Meksiko, a _o
a'- tr
-
t'
taino - Haiti, Kapljice
- cyclone- Inddskiocean, -(
- orkane - Madagaskar, Mauricijus,
o
Prehladne .
.a a
d.'
a
- baguio, bauio - Filipini, KaplJtce
oo
o a
- willy-willy - Australija.
:ii
'
a a
\. ao
oko
. . Svaki ciklon ima svoje ime. To je bilo ime sveca na dan kad je ciklon opaen,
imaju muka ili enska imena, odretluju se unaprijed iraztiitasu u razliitim
a danas
Snijeg,
ledeni kristalii
oceanima.
Jakost ciklona moe se odrediti pomou-srdinjeg tlaka na morskoj
razini ili preko
najvee brzine vjeha, to je najeapoo.jetu. Razlikuju J. aotu ciklona: " Stka 23.2. Shematski uspravni presjek koz ciklon, strujanj oblaci i oborine

340
341
 i

i
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA CIKLONI

Svaki ciklon promatran odozgo ima oblik oblanog zakenutog zaeza; odatle i simbol ijavanja, te djelomice toplim zrakom u elijama kumulonimbusa, slika 23.4. Tom oso-
tl
za ozna|l ciklona
- . ,,Glavu" togzaeza, koja je uplja, wori konvekcija (golemi kumu- ciklon se razlikuje od ostalih tropskih ciklonskih poremeaja (visinske, monsunske) i
I lonimbusi kroz cijelu troposferu), tj. unutamje kine pruge koje su natkrivene debelim slo- ih ciklona te ciklona koje su obino mjeavine tropskih i frontalnih. U hido-
jem cirusa' prostiranja orilike do 4o z' . od sredita (l'z.. - zemljopisne irine = 1l1.l smislu' visinski temperahrmi gradijent uzrokuje snane gradijente prizemnog
li
km). Vanjske kine pruge su ,,rep(ovi)" zareza. Izmeuunutarnjih i vanjskih kinih pruga, zraka oko sredinje najnie wijednosti, a ovi pak snane vjehove.
ii
konvekcija je neto slabija, a izvan itva konvekcijskog pojasa je obino podruje r!1-
ii laenja,,jaak" slabe ili nikakve konvekcije, gdje se zrak uglavnom sputa, koji predstavlia
granicu ciklona. Dalje od te granice (udaljenosti > 6" z. .) protee se tipina konvekcijska
l.
naoblaka znakovita za tropsku, uvjetno nestabilnu atmosferu, slika 23.3.
Polje relativne vlanosti zaka pokazuje ekstremno visoke vrijednosti u sredinjoj jez-
gri iaan ciklonskog oka (preko 90%) i visoke vrijednosti u glavnom konvekcijskom pod-
ruju (0.5 - 4' z. .). U tom podruju, uz najjae vjetrove, nalazi se glavnina oblanog sus-
tava, javljaju se najobilnije oborine, koje ovise o brzini dizanja, uspravnom temperatumom
gradijenfu, koliini vlage, brzini premjetanja ciklona, podlozi, reljefu, udaljenosti od sre-
(g

dita ciklona i drugo. Y|ani zrak, koji je uvuen u ciklon iz okolice, glavni je izvor
oborina, a visokom postotku vlanosti doprinosi isparavanje mora unutar samog ciklona.

Srednje vrijednosti oborina u krugu do 2o z. . iznose oko l0 cm/dan. oborine su gotovo
ravnomjemo rasporeeneu svim podrujima - kvadrantima, no ipak su neto izraenije u
stranjem desnom kvadanfu (sjevema polutka). Ekstremne koliine oborina izmierene u
ciklonima velikih vodoravnih razmiera iznosile su vie od l00 cm/dan.

Slka 23.4. Uspravni presjek koz ciklon temperatuma odstupaqja (Frank' 977)

tazB. -+\ ^-

I
(hPa)
1g0g .

980

960 .
9{0
1 2 3 1 5 6 7 E(oz'.)
\
920

Slika 23.3. Shematski uspravni presjek koz ciklon (Frank, 1977) 9gs

U ciklonu ne postde zna,ajjadnevna kolebanja sredinjeg tlaka, najveeg vjetra, 888
njegove tangentne i polumjerne komponente. Meutim' postoje kolebanja temperafure i ft)-z{ -z -t8 -t5 -t2 -9 -6 -I 0 3 6 9 L?. 15 lE zt 21

koliine oborina, koje su najvee u kasnim prijepodnevnim satima kao posljedica najjae
konvekcije.
Glavna zna,ajka nzvijenog ciklona je njegova topla jezgra, ve od njegova naj-
ranijeg stadija. U odnosu na okolicu, to je pozitivno temperafurno odsfupanje u sreditu cik-
lona, kojeje najinaenije u gornjoj troposferi, priblino narazini 300 hPa, gdje esto tem-
perafuma odsfupanja prelaze 15'C, zbog sputanja zaka|<roz ciklonsko oko i adijabatskog
Slika 23'5. Hod atmosferskog tlaka prije i poslije polazaciklona
Bariko polje ciklona je kruno simetrino s jakim gradijentima tlakanaka od 20 do
40 hPl00 km, najvie do 60 hP100 km, prema sredinjoj najnioj wijednosti, koja
dosee 980 do 920 hPa, ak o 877 hPa. Poll'mjerni gradijent tlaka najsnaniji je na

342 343
oPcA l PoMoRsKA METoRoLoGlJA

morskoj razini u podruju najjaih vjetrova, smanjuje se do razine od 300 do 250 hPa i prstenu polumjera 2 do 4o z. . od morsk razine do 300 hPa, dok na polumjerima do 2o z. .
nakon toga mijenja smjer u pojasu visinskog istjecanja. Tek na veim udaljenostima od postoji jako zb|iavaje u niim i jako ruzilaeje u viim slojevima troposfere. Na
sredita polje tlaka ima eliptian oblik, pri emu dulja os elipse odgovara priblino seru udaljenostima od 4 do 6" z. . od sredita razilaenja su slaba i pokazatelj su sputanja zraka
gibanja ciklona. Tipian prolaz ciklona iznad nekog podruja najslikovitije je zabiljeen koz itavu fuoposferu u vedrom,j*ko*.
prepoznatljivim otrim ,,klinom" na barografskom zapisu, slika 23.5. Pad tlaka ie
najpouzdanij i pokazatelj postojanja ciklona.
Ciklon ima snano ciklonsko kruenje (na sjevemoj polutki supotno gibanju ka-
zaljke na satu) koje se protee uvis koz gotovo iavutroposferu i anticiklonsko kruenje
u gomjoj troposferi, tj. strujanja zrakal ciklonu su dvoslojna' U nioj i sednjoj troposfeii
postoji zbliavanje zaka i ciklonsko kuenje od povrine do otprilike 350 hPa, a inadje
azilaenje i anticiklonski tok. Ciklonski spiralni tok se protee u unutarnjem prstenu
polumjera do 2o z. . gdje su uravnoteene centrifugatna i gradijentna si|a. Zatimu gomjoj
troposferi nastupa promjena zakrivljenosti putanje esti zraka s ciklonske na anticiklonsku,
da bi na loaju unutar tog anticiklonskog toka est napustila sustav ciklona.
Najjae ciklonsko strujanjeje u oblanom zidu koji okuuje ciklonsko oko iznad gra-
ninog sloja na razinama od 900 do 850 hPa. Udaljavanjem od sreditajakost cklonsog
strujanja slabi, a ujedno se smanjuje sloj u kojem je ono prisutno, premda se u vodoravnim
razmjerima prostie preko 1000 km od sredita. Suprotno ciklonskom toku, visinski anticik-
i
lonski tok jaa poveanjem polumjera zavzma sve deblji sloj toposfere (sputa se).
Najvee veliine anticiklonskog toka nalaze se na razini od 150 hPa i na velikim
udaljenostima od sredita (>10' z. .), to je pokazatelj jakih gornjotroposferskih strujanja u
okviru visinskog grebena povienog tlaka. Zbog smanjivanja visine tropopauze prema polu
nii je i anticiklonski maksimum. Ciklonski tok na sjevernoj polutki jai je na sjevernoj i
istonoj strani ciklona zbogzbrajanja gibanja itavog sustava i strujanja unuta qjega. Zato 6' too t2" t40 t60 -6 -4 -?Q21
desna polovica ciklona na sjevernoj polutki (na junoj lijeva) ima openito jae vjetrove za radius.+ vr (/s)

l0 do 20o; takoerje razvijeniji i oblani sustav uz oborine.

Kako su strujanja zrakau ciklonu vrtlona, obino se potje strujanja ana|iziratangen-
tnom i polumjemom komponentom vjetra, uspravnim brzinama te divergencijom i relativ-
nom vrlono u. Najjai prizemni vjetrovi zbog ogranienosti mjernih instrumenta nisu po-
uzdano izmjereni. mjerene brzine prelaze 260 km/h (70 m/s). Na temelju teta koje su
prouzroili neki cikloni pretpostavlja se daje brzina vjetra prelazlIa 40O km/h (1 10 m/s)'
Polje tangentne komponente vjeta je jedna od ajizazitljih osobina ustrojstva cik-
lon slika 23.6. Najvea brzinana|az se na razin od 900 do 850 hPa, gdje nestaje utjecaj
povrinskog trenja (vrh graninog sloja). Smanjivanjem polun{era rasfu tangentne brzine vg
sve do vanjskog ruba oka. U unutarnjem prstenu irine 0 o2o z. ., uslijed jakog prijenosa
zakretnog momenta u visinu, ciklonski tok se potee kroz skoro itavu troposferu. Tan-
gentlo kruenje ovisi o sredinjem tlaku i pokazuje da se ciklon moe ptotezati na daljine
usporedive s ciklonama umjerenih irina.
Polje polumjene komponente vjetra pokazuje najvee pritjecanje prema sreditu
(negativne vrijednosti) narazini od 950 hPa, i to na svim udaljenostima od sredita, slika
23.6. Na polumjemoj udaljenosti od 2o z. . postoji jae pritjecanje od povrine do razine od
800 hPa, a istjecanje u sloju od 300 do 100 hPa.
Polje polumjeme komponente vjetra i polje divergencje pokazuju u ciklonu pritje-
canje naka i u srednjoj troposferi, osim u nioj troposferi, dok je istjecanje zraka samo u
vioj troposferi iznad 300 hPa. Srednji uspravni presjek polja divegencije (toka 9.1) do-
biva se iz srednjih polumjernih komponenti brzine vjetra v'. Znakovito je jako zbliave u
Slka 23. . Uspravni presjek koz ciklon, tangentna (lijevo, ciklonski smjer pozitivan,
a anticiklonski negativan) i polurqierna (desno) komponenta vjeha (Fran 1977)
U toki 9.l dana je mjera vrtlje fluida tj. vrtlorrost, u pravokutnom sustavu. No moe
se prikazati i u polarnom sustavu, koji je esto puta pogodniji za nzmatanja. Polje
relativne vrtlonosti (iskljuena vrtlonost zbogZemljie vrtlje) sastoji se od lana zakri-
vljenosti i lana vodoravnog smicaja:
--Ys , fus
t-;- a,
23(1)
gdje je {-relativna vrtlonost' y9 tangentna komponenta btzine vjeta, a r udalenost od
sredita. lan zakrivljenosti (prvi lan) je pozitivar kad je tok ciklonalan. lan smicanja
(drugi lan) ima pozitivne wijednosti od sredita do polumjera najvee btzievjetr zatim
je negativan, to znai da je itavo polje pozitivne vtlonostiizvan polumjera najve eg
vjeba pos|iedica pozitivnog i po apsolutnoj vrijednosti ve eg lana zakrivljenosti. Najvee
wijednosti relativne vtlorostisu u podujuoblanog zidapre|azezO.10_5 s l. Ciklonska
fuozitivna) vrtlonost se smanjuje pove anjem poluqiera, a smanjuje se i poveanjem vis
ne, dok je suprotno u sloju istjecanja, gdje anticiklonska (negativna) vrtlonost na visini
raste poveanjem polumjera, azatim se smanjuje.

344
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

toliko zagrijao da bi nestala tempeaturna razlika izmeusredita i okolice i toplinski sustav

Kakosemijenjajupojedinevrijednostitempeature,vjetraivisineizobameploheod bi stao. Zbogtogaje za djelovanje ciklona vao da se odvede topna iz struje istjecanja,
ciklona prikazuje slika 23'7'
700 hP; s udaljavanjen osredita to se i dogaamijeanjem s okolnim hladnim zrakom na visini. U najnioj troposferi,
uprkos snanim gradijentima tlaka, nema vodoravnih temperafurnih gradijena to znai
da postoji tok topline iz oceana u atmosferu koji se poveava prema sreditu ciklona.
o E
Eru (('
c
(
'o
't 23.3. Postanak razvoj ciklona
't
o)

'-
(u
Ciklogeneza, tj. sfuaraie ciklon vrlo je sloen i zasanedovoljno poznat proces,
(s @

o iako su poznati mnogi initelji koji joj doprinose. Za rast ciklonskih sustava nuni su uvjeti
o t'.- odreenistanjem mora i atmosfere. To su povrinska tempeatura oceana (> 26-27 'C),
@ slika 23.l' vrlo rasprostranjene tople oceanske povrine i termike energije oceana do
dubine 60 m. Zatim, wlo su vani poetni predciklonski poremeaj i pogodan okolni tok.
Tropski poremeaj, oblane nakupne (cloud cluster; Cluster) ini ureenanaoblaka
(povezane elije kumulonimbtrsa), koja putuje prema zapadu i pokrivenaje debelim slojem
cirusa. Vodoravna veliina im je priblino 500 do 800 km, a ivotni vijek izrneul i 3
dara. Dobro su uoljivi na satelitskim snimkama, pomou kojih se prati njihovo gibanje i
Polumjerni razvoj. Tropskih poremeaja u unutartropskom pojasu konvergencije G[PK)' u podruju
pasata, u istonim valovim ili u vezi s hladnom frontom iz srednjih zemljopisnih irina
godiqje ima nekoliko desetaka tisua.
Postoje razni poetni predcklonski poremeaji iz kojih nastaju cikloni. Cikloni -
tajfuni zapadnog Sjevemog Tihog oceana najeenastaju ili od poremeaja koji prate
poloaj UTPK-a ili sputanjem ijaanjem gomjotroposferske doline, dok su istoni valovi
kao poetni stadij ciklona vrlo rijetki. Cikloni - harikeni Sjevemog Atlantika najvie su po-
Polumjer + (km) sljedica jaa istonog vala s afrikoga kontinenta ili poremeaj u UTPK-u. Na zemljo-
pisnim irinama od 25 do 30" mogui su i mjeoviti poremeaji, koji imaju osobine i baro-
ciklona na razii 700 hPa topnog tipa azvoja (porast kinetike energije poremeaja je na raun kinetike energije
Slika 23.7. Prosjeni polumjerni prorl parametara osnovne stuje) i baroklinog tipa sreih irina (kinetika energija poremeaja pove ava se
(WilloughbY, 1979)
loristei se potencijalnom energijom osnovne stnije).
, Izmeutropskih poremeaja koji e se razv1ti ll vei tropski sustav (depresija, oluj
Ciktondjeekaojednostavantoplinskistroj,sizvoromiodvodomtopline.Tem.
vr1o malo smar{uje prema Ciklon), tj. predciklonskih poremeaj i onih koji se ne e daljerazlijati postoje slinosti i
je stalna ili se
peratura na morskoj ,o"i oka
^iciklonkog iznad morske povrine prema niem tlaku ' obje vrste poremeaja imaju toplujezgu u gomjoj troposferi (250-300 hPa), koja
sreditu. To znai ou ," e.rt our.a koja se-giba
mora iriti, ali ne i adijabai.t_r'ruaiti, i".
ti aa doo do kondenzacije uz povrinu, to nije lzraenlja kod predciklonskih poremeaja, to znai vee temperatume gradijente na
irenju uz poveanje relativne vlanosti.
Pri koj uaokuju vee gradijente tlaka u niim atmosferskim slojevima. obje vrste
sluaj, stoga je ta e"rt povig"J"i"."*"m i oba imbenika po- su jako sline po uspravnoj stabilnosti te sadraju i odstupu vlage. Najvece
i vlage (latentne topline)
tome se topli ocean javl.iu [o i^o. topline ike su u polju stujanj gdje je tangentna komponenta vjetra znaajno vea kod
st.zuog zb|avanjau donjem sloju tro-
veavaju ekvivalentnu pot *jutnu tempera1uru razine (100-300 m)' a poremeaja.
posfere zrak se oz" r",ouli_il"t.r.i*tt."p* do
kondenzacijske
tome se oslobaalatentna top'ina kon_ Osim moloolabilnosti tropske atmosfere, gotovo uvdek i svugdje do razine oko 500
atim mokroadijabamkim len;"m znaa' ri lnaz 22(l)' na razoj poetnog poremeaja utjeu i dinamike osobine okolnog toka.
elijama, tzv. vrui tomjevi koji se protefu kroz
denzacijeu visokim kumulonimbusnim koji
sila, prevladava centrifugalna sila i zrak poremeaji, u odnosu na poremeaje koji se nee dalje anlijati, imaju jae
itavu troposferu. s visnom sruui gradijentna Zrak koji se die je tangentnog vjeta, u donjoj troposferi imaju vee polje relativne vrtlonosti, a na
1jevkastim'
se die istodobno ,. ud.li"d;'zJi"j. osi i in ob1ik oka
jezgru ciklona' Poten- ini imaju divergen ri anticiklonski tok. Uspavno smicanje vjetra (Us\o uzrokuje
;J;k"". i zaj;" i toplim.okom tvori toplu
'J' 'ruri" . '" '1''"zbog gutifta ;ode u oborinm'
u.no* tuk"u skoro suhi 1e l:aka poremeaja i okolne atmosfere, pri emu se odvodi vlanost i toplin e je
cijalna temperatura cestl
ciklogenezu vano to slabije polje USV-a (iznad sredianema USV-a). U blizini
zrakbisesuhoadijabatskimsputanjem'nakonisparavanjapreostalemanjekoliinevode'

347
346
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA CIKLONI

sredita poremeaja postoje jaki vodoravni gradijenti USV-a; i u irokoj okolici sredita
Na stabilnost ciklona nepovoljno djee okolni tok s odlikama divergencije u donjoj
(=lo" z. .;. Na temelu toga se dolazi do dnevnog ciklogenetskog potencijala (DGP): troposferi ili s jakim vjetrovima u gornjoj troposferi, kad je povean USV, to je najeeu
suptropskom pojasu (razilaenje u donjoj hoposferi) ili u umjerenim iinama (jako
DGP = f9gg hpu - qoo npu 23(2) vsinsko zapadno strujanje). Tada se uoava smanjivanje vodoravnog temperatumog gra_
dijenta izmutople jezgre i hladnije okolice, kao posljedice prodiranja hladnijeg zaka
okolice u toplo sredite ciklona (popunjavanje ciklooa). To je praeno pove em sred
kao mjere za dnevne predciklonske sustave, koji je u posjeku trostruko vei od necik- njeg tlaka i smanjivanjem vodoravnog gradijenta tlaka. Posledica slabljenja gradijentne
lonskih sustava, alvaava strujanja i vrtlonost na malim (900 hPa) i velikim (200 hPa) sile je smanjivanje ciklonskog kuenja na svim razinama, !. odumianje ciklona. Proces
visinama. slabljenja i raspadanja ciklona dovodi do ienja podruja djelovanja (1000-1500 lan), a
Mogunost pojave ciklona izraava se opisno preko sezonskog ciklogenetskog para- traje obino nekoliko dana.
metra SGP: Premjetaqjem ciklona prema viim zemljopisnim irinama raste vjerojatnost da se
naenad hladnijim moem ili nad kopnom ili u podruju nepovoljnog USV-a, to uzrokuje
'. \/\/ lan \/eun\/ lan \/ -'^- \ njegovo odumiranje. Ponekad ciklon ulaskom u vie zemljopisne iineizgubi tropska obi-

."#(,5;'J l,,,'#l::,',)l"'*..,'
SGP: ljeja (topla jezgra), kad se pretvara u ciklonu umjeenih irina' koja nastavlja gibanje u
["l'"J"''] {,'] 23)
zapadoj zonalnoj struj i.
uvjeti '*ll. uvjeti
l. dinamiki termiki
'|
jaa- 23.5. Gibanje i staze cklona
Termiki uvjeti ve inom su zadovoljeni u ciklogenetskoj sezoni; kad e nastupiti
nje poremeaja ovisit e prvenstveno o dinamikim uvjetima, tj. o povoljnom stanju,
te o
u prizemlju i o divergentnom anticiklonskom toku u Iz podruja nastajanja cikloni se openito gibaju prema zapadui za]<reu prema polu,
kovergenciji i pozitivnoj vrtlonosti
tj' prema umjerenim zemlopisnim irinama. Tako se na sjevernoj polutki gibaju od jugo-
vioj tr pos eri. Nakon to su jednom zadovoljeni klimatski parametri na irokom podruju
istoka pema sjeverozapadu, a najunoj od sjeveroistoka premajugozapadu. Dolaskom u
sve ostalo ovisi o promjenama u strujanju tropske atmosfere.
podruja zemljopisnih irina oko 20'cikloni sve vie zakre u (anticiklonalna putanja) i
Promjene energije u tropskom sustavu sadrane su u zakonima sauvanja toplinske
slabe, te imje smjer gibanja na sjevernoj polutki prema sjeveroistoku, a najunoj prema
energije i vlage te sauvanja kinetike energije. Prema zakonu o sauvanju topline
golema
potencijalnu jugoistoku, postupno slijede i strujaqia umjerenih iina.Gibanje ciklona u najveoj qieri
koliina latentne topline dobivena kondenzacijom ve inom se pretvara u ener-
odreenoje okolnom atnosferom, tj. ciklonski vrtlog uklopljenje u okolnu struju - nose
giju esti koja se die unutar kumulonimbusa, i veim dijelom je odstranjena divegen-
tok (steeringflow; steuernde Str mung), ija brzina priblino odreujebrzinu sredita cik-
iio*, u mim dijelom je uravnoteava hlaenje zraenjem. U atmosferskim procesima
Iona. Na srednjotroposferskimtazinama od 700 do 500 hPa brzine vjeta su u najboljoj vezi
toplina i vlainost o pou""un" veliine, a kako je vee istjecanje topline u visini nego pri-
s brzinom sredita ciklona; to su nosee razine (steering level; steuernde Stromfltiche).
tjecanje v1age u niimsevima troposfere, znai da je to uravnoteeno prijenosom topline
Najeese ciHoni gibaju zapadnim rubom suptropske anticiklone koja se u toplijem
ivlag-e iz oceana u atmosferu. Kad tog prijenosa nema, tropski sustavi odumiru, to se
dijelu godine nalazi ad, oceanima. Daleki podori ciklona prema po|u ovise o pogodnim
dogaanailaskom nad kopno.
atnosferskim uvjetima (nosei tok) i uvjetima oceana (topla povrina). Ciktonski wtlog
Istjecarje u vioj troposferi, prema zakonu sauvanja kinetike enegije, rrravno-
moe prijei 50o N, dok se na juoj polutki tako daleki prodori prema polu ne dogaaju'
teuje kinetilka toa koji s odvija u smjeru polumjera ciklona i gubitak kinetike
"n..gij"
zbog povrinskog trenja u graninom sloju, zatim turbulentna znad
"nergij.
g.uni"nog slo]a_i konvekcija u oblanim elijama u podruju jakog USV-a
'E1ban1a
(koja poveava , Na sjevernoj polutki cikloni se gibaju 10 do 20' ulijevo od smjera sreddo opo-
sferskog vjetra odreenogna udaljenosti od priblino 6o z. . od sredita, dok suprotan
inetiku eneigiju okolnog toka ispod svoje podnice i u gornjim slojevima troposfere).
otklon sera wijedi za juru polutku. Brzina gibanja sedita ciklona je prosjeno veaza
l rs od srednjofroposferskog vjetra. Srednji vjetar izrreudonje (900 hPa) i gornje (200
bPa) fuoposfere dobar je pokazatetj gibanja ciklon azama|USV dovoljan je i srednjak
23.4. Slabljenje i aspa ciklona plieg sloja toposfere. Tako su pribline brzine gibia 5 do l0 s, dok su najvece oko 25
m/s. Pri zaketar{u su brzine ciklona najmaqie. Cikloni su neto sporiji od nosee struje ako
slabljenje i raspad ciklona uzrokovano je njegovim nailaskom nad hladnu morsku se gibaju prema isto dok su neto bri ako idu prema zapadu ili polu. odstupanja gibanja
struju kad se smanjuje tok topline i vlage iz oceana, ili nad kopno kad se prekida tok vlage' ciklona od okolne atmosfere su u vezi s promjenom Coriolisova parameta sa zemljopisnom
a vee povrinsko tnje dodtno brzinu strujanja te centrifugalnu silu i dovodi do kinom - / uinak (f : la i povrinskim trenjem. Uaok odstupanja su i topografski
popunjavanja jezgre. '*un;.'i.
utjecaji, razlike u povrinskoj temperaturi oceana i drugo.

348 349
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

Zbog gotovo istog usmjerenja obala i poloaja suptropskih anticiklona nad Atlantikom
i Tihim oceanom na sjevernoj polutki postoji velika slinost u srednjem zemljopisnom
poIoaju staza ciklona uz istonu obalu Sjeverne Amerike i uz istonu obalu Azije. Nadalje,
cikloni Meksikog zaljeva i Karipskog mora te cikloni sjevemog Indijskog oceana odlikuju
se kratkim stazama koje esto zawavaju na kopnu, to je uvjetovano oblikom prirodnog
podruja po kojem se cikloni gibaju, uzrokujui velike ljudske fuei tete, slika 23.8.

l ooLra' 8./60
2 GRLA.9,/6l Slaba depresija
r cLEo,0/6.
4 DoR 6/6.
3 r{rLoa, 9./64
6 8EsY| 8165
7 BEULAHT 9/67
8 cAlLLEl 8/69 Oko
9 CELTA,7/70
ro acilEs, G./72
ll clnraEil.04
12 ELOTSE,9/75
l! EELLE,9/76
14 o^vrD, a./79
l' FREoEnl 09
16 ALLE{. 8./8o
Jaki pad aka
a

Slika 23.9. Stadiji razvoja ciklona (Forrak, 1971)

Slika 23.8. Staze ciklona u zapadnom Atlantiku tijekom 1960-80. (NOAA, 1981)
Staze pojedinih ciklona meusobnose jako razlikuju. Ponekad staze tvore i raane ob-
like petlji, to oteava prognozu gibanja, kao jedan od najvafuijih zadataka tropske mete-
orologije (primjena meteorolokih satelita). Pri prognozianju staza i mjesta dodia ciklona
s kopnrm vrlo je vano poznavanje mjesnih zemljopisnih i klimatskih osobitosti odeenog
podruja.
23.6. ivotni ciklus cklona
Kad nastupe odgovarajui uvjeti iz tropskog poremeaja se rarv1ja ciklon, prolazei
odreenestadije razvoja koji ine ivotni ciklus ciklona: postanak, razvoj, zelost, sla-
bljeje i raspad. ovaj ivotni ciklus traje vie dana do nekoliko tjedana. Razvoj ciklona
pnkazan je na slici 23.9.
Postanak ciklona veza je obino uz ekvatorski rub pojasa tiin koji odgovara
zemljopisnim irinama od 5', gdje poinje utjecaj Coriolisove sile, pa mogu nastupiti vea
vrtlona stujanja. Ciklon nastaje na moru. Na Atlantiku to su esto zapadne obale Afrike.
Nakon postanka ciklona koji traje pola do nekoliko dana nastupa dalji razvoj ciklona, koji
traje vie da a odvija se na sve ve im irinama (5 + 20") kako se ciklon giba. Zbog
ciklonskog kruenja tlak pada i ispod 1000 bPa, postoji irenje podruja oblak oborina i
vjetrova uz njihovo jaanje. U stadiju zrelost ciklona, znai najvee jakosti procesa u
ciklonu, podujekonvekcijskog oblanog sustava' oborina i vjetrova se iri (300400 km),
kod jakih ciklona i 600 lan, temperatume razlike sredita i okolice su najvee, tlak dosee
ajlewijednosti, stoga su i graddenti tlaka i bzine vjetrova najvee. Valovi na oceanu se
razljaju do najve ih wijednosti. Postizanjem najveeg rarvoja slijedi poces slabljenja i
aspadanja ciklona, koji dovodi do daljeg ireqia podruja djelovanja (l000-I500 kn), pri
emu jakosti svih procesa slabe. To traje obino nekoliko dana. Zbog slabljenja tem-
perafumih razlika tlak u sreditu ciklona raste, a vjetar slabi. Ciklon, koji se tada nalazi u
irinama bliskim suptropskom podruju, pomalo zake,e prema istoku i raspada se, ili
prelazi u umjerene irine. Ako ciklon dosegne kopno, na obalama mora se stvaa olujni
uspo (.ornsurge; Flutwelle), koji obino donosi najvee potekoe, razaranja i nesree.
osim djelovanja ciklona na ocean ili kopno izlad kojeg se giba mogue je i stvae
manjeg vrtlonog sustava - pijavice ili tomada, unuta samog ciklona (toka 2l.6), s

350 351
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
izuzetno snanim vrtlonim strujanjem, gdjeje u stanjuizaaati vjetove orkanskejakosti i
do 500 km od sredita ciklona.
23.7.Podrune razlike u klimi ciklona
Na Atlantskom oceanu podruja pojave ciklona obuhva aju Sjeverni Atlantik (do
umjerenih irina), Karipsko more i Meksiki zaljev. To je najsloenije ciklogenetsko pod-
ruje zbog razliitih vrsta predciklonskih poremeaja i zbog razliitih uvjeta njihova ja-
anja. Podruje ciklogeneze tijekom godine seli se u smjeru istok-zapad zbog poqricanja
UTPK-a i podruja povoljnog USV-a' Poetkom sezone' u svibnju i poetkom lipnj ciklo-
geneza je preteito u zapadnom Karipskom moru i Meksikom zaljevu. Tijekom ljeta ona
se premjeta prema istoku uz sve veu uestalost, i postie najvee djelovanje izmeu20.
kolovoza i 15. rujna u blizini Zelenootskih otoka. Nakon toga se podruje stvaranja ciklo-
na, uz smanjenje uestalosti, premjeta natrag prema zapadu.
Prosjean ivot cik]ona u Atlantskom podruju iznosi 6 do 8 dana, premda koleba od
2 do 30 dana. Cik]oni duljeg vijeka obino nastaju u istonom Atlantiku (predciklonski
poremeaji su na zapadnoj obali Afrike), putuju na zapad (do 70o zemljopisne duljine) i
zakeu prema polu ispred amerikog kontinenta te nastavljaju iznad oceana u smjeru
sjeveroistoka. Prosjeno se godinje pojavi 4 ciklona olujne i 5 orkanskejaine, a godinja
uestalost koleba 50%.
Podruje istonog sjevernog Tihog oceana protee se od zapadne obale SAD do 1 80o
W. Prosjeno se godije pojavi 8 tropskih oa i 6 ciklona, a najuestalije su u mjesecu
kolovozu. To je jedino podruje u kojem cikloni ne dopiru do zapadnog zonalnog toka
umjerenih irina' Razlog je prostrano podruje jakog USV-a zapadno od l20o W, to
uzrokuje raspad ciklona najeeprije njegova sketanja, kao i nia povrinska temperarura
ocana' slika 23.l. Poneki ciklon u ovom podruju nastaje jaanjem poremeaja koji
potjee jo iz zapadogKaripskog mora.
Cikloni u zapadnom sjevenom Thom oceanu snaniji su i brojniji (30) od ciklona
u ostalim podrujima. ovdje se glavno podujeciklogeneze, za razl1ku od Atlantskog
podruja' premjeta u smjeru sjever-jug tijekom sezone. Cikloni se javljaju u svim mjese-
cima u godini, a glavna sezona im je od poetka svibnja do laaja studenog. Najeese
javljaju u kolovozu, a najrjeeu veljai. U prosjeku godinje ima 9 tropskih oluja i 2l
ciklon. Prosjean ivotni vijek ciklona izrosi 9 do 10 dana, a koleba od 1 do 30 dana. Ve
nom se cikloni stvaaju zapadno od 165'E, a podruje najveeg jaanja poetnih pore-
meaja smjeteno je izneu130'E i l50" E, gdje je iroki prostor najmanjeg USV-a.
Sredinji sjevemi Tihi ocean, za razllkll oistonog i zapadnog sjevernog Tihog
oceana' nije povoljno ciklogenetsko podujezbogjakog USV-a.
Cikloni u sjevernom Indjskom oceanu su najeiprije i poslije ljetnog monsuna, a
glavno ciklogenetsko podujeje izmeu5 i 10' N. U monsunskom razdoblju cikloni se
rijetko javljaju u Bengalskom zaljevu. U Aapskom moru i juno od Bengalskog zaljeva
ciklogeneze nema zimi ni u spqju i kolovozu zbog jake istone mlazne struje koja pojaava
USV. obiljeje ciklona sjevenog Indika su katke staze, koje najeezavravaju na
kontinentu s katastrofalnim posljedicama.
Juna polutka ima osjetno manje ciklona (22) nego sjevema.
352
Ciklona nema na junom Attantiku iako je povoljna temperatura oceana' Uzrok je
poloaj UTPK-a sjevemo od ekvator slika22.2, i nepovoljan USV.
U istonom junom Tihom oceanu (istono od 140' W) nema ciklona zbog ni\h
povrinskih temperahrra ocean slika23.l, i zbog jakog USV-a izrneu20 i 30" s.
Najvea ciklogenetska aktivnost je od sijenja do oujka, a najme ciklona nastaje
izmeu svibnja i sfudenog.
23.8. Popratne oceanske pojave
Pod utjecajem fuopskih ciklona na oceanima i morima javljaju se razn oceanoloke
pojave koje su bitne za plovidbu (oka 31). U ovom sluaju bitne su pojave i procesi koji
su nastali meudjelovanjem atmosfere i hidrosfere, tj. oceana i mor kao to su' opasni
vjetovni valovi i olujni uspor, zatim iztszetno jake oborine, a drugi sporedni utjicaji
(vjetrovne struje, morske mijene, sei i drugo) te uinke mogu dodatnpojaati. Tako
nastaju razliiti oblici gibanja morske vode (vodoravna' uspravna' valna gibanja) prouzro-
ena raznimuzrocima.
U ovom sluaju, od vie vsta morskih valova najvaniji su povl'inski vjetovn
va|ovi (wind wcue, sea; lindwelle), koje uzrokuje jak vjetar na morskoj powini pot-
pomognut smanjenjem atmosferskog tlaka. Zovu se i valovi vogmora. ovi valovi imaju
razmjerno male periode i valne duljine bitro manje od dubine moa (dubina > 200 m). e
valove ollihlje ,,rAsap", tj. valovi veih valnih duljina imaju vo i poriod i ve u brzinuprc-
mjetanja (toka 3l.3). Za razoj ivog mora vana je brzina vjetra, njegovo tajanje i
ra7.gon (fetch; Wirkldnge), tj. prostor nad kojim vjetar pue. Zanajvece valove treba razgon
preko 2000 km, uz viednevni vjetar od 30 s. Brzina vjetra je razmjema veIiini va,
=
izraz 31(1). odnos visina valduljina vala je l/7, no u priroi,zbog prelamanja valova, je
oko l/l2. Rrzina vjetra je vea od brzine valova, osim kad vjetar pestaje. Valovi mtvog
mora (swell; D nung) nastaju po prestanku vjeta ili prije njegova nailaska ili na ne
udaljenosti od mjesta puhanja. ovi valovi imaju razmjemo velike periode i valne duljine o
vie stotina metara (toka 3l.3), te kao posljedica procesa valov.putuju u svim
''rasapa
smjerovima oko sredita nastajanj u ovom sluaju od ciklon zl
brzinom 1l do m]s
(1500-1800 ladan) i prevaljuju velike udaljenosti (= 3500 km). Napredujui brzinom
'ii
',,,:.7ii nekoliko puta veom od brzine pre4ieta sredita ciklona, valovi iu jean od prvih
predzraka ciklona. Poveanje srednjeg perioda tropskih morskih valov tj. smanjje nj
,..i
-L'1'
hova boja (frekvencije) od uobiajenih 15 do l0 u minuti (period je -o s) za to doba
:,itii
:]';ijii
godine, na 5 do 2 u minuti (period 12-30 s), vrloje uoljiv i znakovit prel"ak nadolazeeg
',;,..i:;
ciklona.
ri!.t'r
i{i Na sjevemoj polutkj, u ciklonu su najvee brzine vjetrana njegovoj desnoj polovici,
nil
! obino u desnom strajem kvadranfu, slika 23.10, to upuuje da su i najveivatovi na
.i'i-i..
desnoj polovici' koja se naziva opasna polovica (dangerous semicircle; gIarrlt"lr" nay-
ii
te). Lijeva polovica, kao manje opasna' naziva se plovidbena polovca (navigable semi-
:::.:
,;jt:r.,
circle; schffiarer Halblcreis). Za razitak i gibanje vjetrovnih valova te mlwog mora
it'i
potebno je odreenowijeme, dok istodobno ciklon napreduje. Zato su najvei valovi u
,n
predqjem desnom kvadrantu ciklon jer pufuju u smjeru napredovanja ciklona i imaju veu
rii:.
brzinu napredovanja u odnosu na ciklon, slika 23.11. valovi mogu imati visinu i 20 m, zato
.r:g:l
]{,
)lii:
.J,i_i '
:]
353
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGJA
je to opasni kvadrant (dangerous quadrant; gefthrliche Quadrant)' stranji desni
kvadrant, u odnosu na druge kvadrante, ima jae vjetrove jer se due razvijaju i imaju vei
azgon, a puu u smjeru gibanja ciklona. Tako su valovi na Atlantiku visine do 12 m, na
Tihom oceanu oko 14 m. Vjetovi u lijevom stranjem kvadantu puu suprotno gibanju
ciklona te su zato slabiji, hajanje i ^7$on im je manje te daju manju visinu valova. Kad
vjetar promijeni smjer i/ili brzinu stvaraju se novi valovi koji interferiraju sa starim
valovima' tada visina valova znatno poraste te doseu 17 m na Atlantiku, odnosno 18 m na
Tihom oceanu. Pogled na sliku 23.10 ukazuje na znatno odstupanje smjera vjeha od
pruanja izobara. To znai da u tom podruju ne postoji geostrorkapriblinost, ve
postoj i ageostroiko odstupanj e v jetra za 20 do 40o.
polovica
Slika 23. 10. Prizemno polje vjeta u odnosu na smjer gibanja ciklona
Za junl polutku wijedi obmuta slika vjetrova i valova.
To vrijedi za otvoreno i duboko moe, pri emu se pribliavanjem obalama vie ili
manje smanjuje dubna mora. Do obala najprije stin ajbrvalovi koji imaju velike peri-
ode i valne dutjine, ali su u poetku s manjom amplitudom. Brzina nailaska valova veih
valnih duljina je velika (val s periodom 20 s ima brzinu oko 30 m/s) te mogu podignuti uz
obalu morsku raziu za 0.5 m u nekoliko minuta. Nailaskom vala priblino okomito na
strmu obalu on se odbda i s nadolazeim valom interferira te nastaju sni valovi, ponekad
pri izuzetno visokim bdegovima voda dopire do visine l00 m. Pri pribIirro okomitom
dolazu na plitku obalu (dubina = polovica valne duljine) nema odbijanjavaIa' Zbogpliie
i trenja brzina irenja valova se smanjuje, vrhovi valova se pribliavaju i sve vie dolazi do
dizanja morske razine i prelamanja vala.
Valovi ciklona su jedna od najrazomijih prirodnih pojava. Treba uvaiti da 1 vode
ima teinu priblino 1000 kg' te se pri lomu vala s bzinom oko 25 m/s stvara golema
354
ruilakasnaga. Mogu unititi brodove 'i stotine kilometara obale, a pritom ih prati jedin-
swen neugodan zvrrk nalik na tu $avu' koji se uje daleko u unutranjost kopna.
Slka 23.1l. Valovi u odnosu na smjer gibanja ciklona. Selice pokazuju smjer
gibanj a irina im je razmjema visini valova. (Kotsch' 1977)
olujni uspor (stom surge; Flutwelle) je podizanje (sputanje) srednje moske razine
(toka 31.4). Dok je ciklon daleko od obale dizanje morske azieje l do l.5 m imad
srednje razine, no pribliavanjem sredita ciklona obali poraste i preko 10 m. olujni valje
inaeijikad sredite ciklona nailazi okomito na obalu. olujni uspor/val zahvaa stotine
kilometara obale, a nastaje kao posljedica zbrojenih uinaka snarihvjetrova na more, tj.
gomilanjem vodene mase natjerane valovima na obalu i tek manjim dijelom djelovanjem
niskog atmosferskog tlaka te povoljnog oblika i topografije obalnog dna i obale.
Meudjelovanjem afonosfere i oceana nastaju i druge oceanske pojave kao to su:
vjetrorne struje, morske mijene i sei te izuzetno jake oborine.
Smanjenje atmosferskog tlaka za = l bPa daje dizanje razine vode za oko l cm, to
mai a u izuzetno jakim ciklonima moe nastati dizanje vode za 0.5 do l m. Kako su uz
ciklon izuzefuo jake oborine (200-500 ml2 h), one uz velike poplave na kopnu uvjetuju i
povienje morske raz ine.
Morska vjetrovna struja (drifi current; Drifistr<imung) nastaje djelovanjem posto-
janog i jaegnaog strujanja (pasati, monsuni) (toka 31.2). Npr. vjeta 8-l0 m/s daje
struju = 15 cmls. Nadalje, ciklonalno strujanje vjetra daje prijenos (tansport) vode uz
razllaenje (divergenciju) powinske vode i kao posljedicu sputanje morske razine u sre-
ditu vrtloga. Zbog toga se manjak vode u sreditu vtloga nadoqjeta dizanjem podpo-
winske vode (upwelling) u sredifu, dok su uinci supotni za anticiklonalni smjer vjetra.
Presjek l<roz ciklonu imad oceaa pokazuje prilagodbu Ekmanova prijenosa. Geo-
stroikivjetar daje, kakoje prikazano na slici 23'12, ciklonsku vtnju oko sredita niskog
tlaka. Dakle, Ekmanov prijenos u atnosferskom graninom slojuje prema unutr donosei
355
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

masu da ,Bopuni" niski tlak, uz pridrueno uspravno usisavanje (Elnan pumping; Eknan- Donn, W., I975'' Meteorolog.McGraw-Hill, inc, New York, 518'
sches Pumpen) uvis, koje uz vlaan zak tei sfuau oblaka. Ekmanov prijenos mase u Frank, W.M., 1977:. The Structure and Energelics of the Tropical Cyclone. Mon. Wea.
oceanskom ganinomsloju je jednak i suprotan onom u atmosferi, te daje prijenos mase Rew.,105, ll19-1135.
prema van i usisavanje uvis u oceanu. To tei da d1e termoklinu (sloj velikog tempe- Gelo, B., 1998: Grmljavina i tua u Splitsko-dalmatinskoj upaniji. Zbomik Katela koli-
raturnog gradijenta u oceanu u dubinama od nekoliko desetaka ili stotina metara ili i vie) i jevka llrvatske, Matica Hrvatska Katela, Katel Stari, 323-326.
stvara sredite niskog tlaka u oceanu. obrnuto je za anticiklonu Gelo, B. i drugi' 2005: Meteoroloki pojmovnik i viejezini jenik- hvatski, engleski,
nj emaki i francuski j ezi' Hinus, Zagreb, 22+655.
Ekanouousisauanje - uvis
Gill, E.A.' |982:. Atmosphere-ocean namics. Academic Press, inc., San Dego,662.
geostofiki vjetar geostofiki vjeta Ilrgian, A.H., 1986: Fizika atnosferl. Girometeoadat, Leningad, 328'
o unuta
Kotsch, W.J.,l9'77: Weathefor the Mariner. Naval Institute Press, Annapolis,21L.
Kisbnamurti, T.N., 1979: Compendium of Meteorolog, Tropical Meteorologl Q a II
Ek'lanou pijenos c/ass,). WMo, 364,v.II, pat 4, Geneva,
atosfeski
^. - unutra \- ganin sloj nk' I'{. i B. Grisogono, 2008: Dinamik meteorologija, Uvod u opu cirkulaciju
- atmosfere. kolst<at<niig Zagreb, 2I4.

Slika 23.12. Ekmanovo usisavanje u atmosferi i oceanu (GilI, l98Z)

Morske mjene (morska doba) (tides; Gezeiten) uvjefuju znatna kolebanja morske
razinei prorq|enljivosti morskih struja (toka 3l.4). Kolebanja su s poludnevnim i dnevnim
periodima, odnosno prosjek trajanjaje oko 12 h 25 min te kasne 50 min za poloajem
Mjeseca u mjesnom meridijanu. Morske mijene uvjetuju visoku vodu - plimu (dizanje
vode) i nisku vodu - oseku (sputanje vode) te jaa strujanja vode - plimne struje, a
posredno i valove (tidal wave; Gezeienwelle). Podudaraju li se periode mijena, u svezi s
nailaskom plimnog vala, s nailaskom ciklona i olujnog uspora, na obalama mora koje su
ugroene ciklonom, nastat e znatno vei problemi nego u sluaju postojanja niske vode.
Se ( ga' tiga)je kolebanje morske razine fuonekad i u oblikujake struje) u kana-
lima i zaljevima, koje nastaje pobudom iz atmosfere ili s otvorenog mora (toka 3l.4).
Period ovisi o dimenzijama bazena. opasnost nastaje interferencijom s drugim valovima.
Navedene pojave u sprezi s izravnim,,ciklonskjm valovima" (morski valovi i olujni
uspor) dovode do pojaanja ciklonskih uinaka, stvaraju i jo vee valove. Ipak, kopo-
voljnog zbrajanja ovih uinaka (negativan predanak) dolazi do kratkotajnih slablje|a
ciklonskih valova.

Dopunska literatura

Berth, W., W. Keller i U. Scharnow , 7979: 'etterkunde. YEB Verlag flir Verkehswesen,
Berlin,404.
Byers, H.R., 7974:. General Meteorologt. McGraw-Hill, Inc, New York, 461.

356 357
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
b) Vrijeme u polarnim podujima
4. ZN Ax
METEoRoLOKIII
ELEMENATA. POJAVA I FRONTA
Idui od niskih prema viim zemljopisnim irinama poznato je da temperahrra ope-
nito opada kao posljedica smanjenja dolaska toplinske energije sa Sunca. To izravno utjee
na vremenske prilike. Vremenske razlike izmeutropskih i umjerenih irina prema onima
izmeuumjerenih i polarnih podruja su vee, tako da su osnovna obiljeja vremena u
polamim podrujima dosta slina umjerenom pojasu.
Izmeuekvatora i zemljopisnih irina oko 35' postoji vei priljev Suneve energije
nego gubitak, dok dalje prema polovima Zemlja gubi vie topline nego to je prima od
Sunca (toka 4.2). ova razlika se nadoknauje vikom topline iz niih irina, koja se
premjeta u vie irine. Te temperaturne razlike izmeuekvatora i polova oituju se u
sustavima kruenja zraka, tj. vrlo grubo reeno u dizanju toplog zraka iznad ekvatora i
sputanju hladnog zrakaizadpolova. No vrijeme u visokim irinama ima svoje osobitosti.
24.1. Znaaj ke osnovnh meteoolokih elemenata
U polamim podrujima u irem smislu rijei izmeuzemljopisnih irina 66o 33'
(povezano sa solsticijskim tokama) i 90', koja se nadalje mogu podijeliti na subpolama
(60-75) i polarna (75-90) podruja u uem smislu, temperature zraka, oceana i kopna
tijesno su povezane s revolucijom i nagibom Zemlje, zbog postojanja polanog dana
(dne'no je Sunce skoro 24 h iznad obzoraza irine > 66" 33') i noi (Sunce je skoro 24 h
ispod obzora) te pripadnog veeg odnosno manjeg priljeva topline. ovome heba dodati
promjene tajanja sumraka (toka 2.3). U ljetno doba dolazi do skaivanja tanja pa i
nestajanja astronomskog, nautikog i graanskogsumraka, to vie to se nalazimo na veim
zemljopisnim irinama. Naravno, uinak polamog dana (noi) je izraen1jto smo blie
polu. Tijekom dugih zimskih noi (polarna no) temperatura ima niske wijednosti. Na
sjevemoj polutki to poinje od listopad a na junoj od travnja. Temperatura zraka a
Aktiku je ispod 0 'C' kad poinju uvjeti svaranja leda, te je tipina zimska temperatura od
-30 do _40 "C. Antarktike temperature su nie nego na Afktiku. Temperature na obalama
I
ljeti doseu 0 oC, a zimi _30 "C. U unutranjosti nisu iznad -10 oC' a zimske temperature su
'lii esto ispod _-60'C. Iznad prostranstava kopna pokrivenog snijegom ili tedom temperafure
,l
zraka su osjetno nie i pib|iavaju se najniim vrijednostima na Zemlji (toka 5.6). Slino
vrijedi za zaleena moa. Iznad ofuoenog, ali ne smznutog mora tempeature zraka obino
nisu nie od _9 oC. Najnia tempeafura na otvorenom moru, barem 30 km daleko od obale
ili prostranog leda, bila je -12"C. U ljetno doba (polarni dan) temperatura se znatno povisi
te dolaz i do otapanja snijega i leda. Tako je morska razina sjevernih mora u jesen via za 3
cm od one u proljee.
358
ZNAAJKE METEoRoLoKlH ELEMENATA, PoJAVA l FRoNTA
Niske temperature u visokim irinama uvjetuju malu vlanost zraka, ak i kad po-
stoje zratni izvori vodene pare. Razlog tomu je to hladan zrak ne moe primiti vecu kol
inu vodene pare (toke 7.2 7.3),jer dolazi do prezasienja aaka, stvaranja kapljica i/ili
ledenih kristalia te naposljetku oborina (veinom snijeg). Zbog te osiromaenosti zaka
vodenom parom oborine u polamim podrujima nisu velike, koliinski su viestruko me
nego u umjerenim, a pogotovo u niskim iinama.
U polamim podrujima uz niske temperature postoji visoki atmosfeski tlak. Protee
se do visina od 2 do 3 km, a iznad je polami vrtlog niskog tlaka, koji je sve iIraeniji s
porastom visine. Na sjevernoj polutki glede razdiobe kopna i mora vrijednosti i poloji
prizemnog visokog tlaka tijekom godine anatno se mijenjaju. Polje tlaka zraka ne pokazrje
eliku dinamiku stabilnost, te je esto poremeeno vrtlozima niskog tlaka, koji prodiu
duboko u polama podruja. openito, na sjevemoj polutki na junom rubu visokog tlaka
postoji pad tlaka od sjevera prema jugu. Tada u zimskim mjesecima iznad kopna posoji
juko izu",visoki tlak (Sibi, Kanada), ali posi i vrlo izraen niski tlak iznad razmjemo
toplog sjevemog Atlantika i sjevernog Tihog ocean gdje su Islandski i Aleutski niski
tlakovi (irine 55-65" N). Ljeti su depresije rje slabije. Juna polarna podruja zbog
istorodnosti podloge (stalni led i snijeg) imaju manje vremenske promjene od ljeta do zime,
nema bitnijih tempeatumih i barikih proiena tijekom godine te je visoki tlak znaho
izaelji postojaniji. Podruja niskog tlaka tada obrubtjuju obale Antaktika.
Kako polama podruja u grubo imaju visoki tlak prema polu, a nii prema manjim
irinama, to zrrai da polarni prizemni vjetar sadri istone komponente strujanja og
Coriolisove sile i henja s podlogom vjehovi sjeveme polutke skreu na sjeveroistoni, a
june na jugoistoni smjer. No na visinama zrad2 do 3 km, gdje je polarni vrtlog niskog
tlaka, stujje ima suprotan zapadi sqjer, dok samo ljeti u stratosferi postoji istono
strujanje (to:ka20.2.2). U visini posi sputanje zraka uz malo oblano wijeme ili uz
zatvorenu inverzijsku naoblaku. Polarni prizemni vjetovi su promjenljivi po smjeru i bz
ni, uz tiine u anticiklonama. Postoje maajne razlike izneupolutki, jer je Aktik prete-
ito s ledom pokriven ocean, dokje Antarktik golema izdignuta ledena ploa debljine do
oko 4.04.2 km, smjetena sredinje oko junog pola. Vee promjene vjetra su uz depresije
na Atlantskom i Tihom oceanu u arktikim frontama. Ljeti su vjetrovi slabiji jer su de-
presije na aktikojfronti rjeei slabije. Nad Antaktikom, zbog boje iaaena visokog
tlaka, istoni su vjetrovi stalniji i jai nego na sjevernoj polutki na kojoj visoki tlak nije
dobro istaknut. Juna polama podruja imaju openito vjetrove s istonom komponentom
iznad mora koja granie s granicom antarktikog kopna' Depresije obrubljuju obale i daju
este promjene smjera vjetra. Sputajui ftatabatiki) vjetrovi mjestimice su dosta znaajni.
esto su wlo jaki iznad snijegom ili ledom pokrivenog tla koje te;ibliza obale, kao Adelie
Land (Antaktik) i istoni Grenland. Ta podruja su meunajvjetrovim mjestima na
Zemlj|' srednji godinji vjetar dosee 20 m/s, a esto je 30 do 40 m/s.
24.2. Znaajke meteorolokh pojaYa i fonta
a vee
Polarna tropopauza je razmjemo niska (6-8 km), rijetko pre|azi visine, stoga
je glavnina vremenskih pocesa u razmjemo niskom tankom sloju u usporedbi s drugim
podrujima. Uslijed niskih temperatura i malih koliina vlage u zraku neki vremenski
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
ZNAAJKE METEoRoLoKlH ELEMENATA, PoJAVA l FRoNTA

procesi izostaju. Tako na Antarktiku nema grmljavina pa ni zaleivanjaprehladnih kapljica

England, J. i H. Ulbricht, 1980'' Flugmeteorologie. VEB Verlag fiir Verkhswesen, Berlin,
ili kia. Slino je na Arktiku, iako zbog djelovanja toplih morskih tru.;a 1colst"l i"z. 420.
do i do pojava prehladnih oborina.
HMSO' 1994; Handbook of viation Meteorologl. HMSO, London, 40t.
Ve je istaknuto da u_ visini postoji sputanj e zraka koje donosi malo oblano vrijeme
ili je zatvorena inverzijska naoblaka. openito u ljehim mjesecima nebo je gotovo
Houghton, D.D., 1985: Handbook of pplied Meteorolog' John Wiley & Sons, New
York, 1461.
prekriveno oblacima uz lou vidljivost. Rubna podruja prema i na otvorenom moru (osim
Genlanda, Norvekog, Barentsova i Kara mora te blizu obala Antarktika), zbog prodora
toplijeg nakaiz niih irina, ljeti imaju vie niske naobIake (stratusa) i magle nejo zim'
kadprevladava vedro vrijeme. Podnica oblaka je b\izutla, a poneki oblani-vrhovi dopiru
do 6000 m. oborine su uql1vnom krute (snijeg). Vrlo jaka r'e."menu (uz one v3*rovej
zimi su na zapadnoj strani dalekih sjevemih mora. U olujama fiesen, zima i pioljee) pad
snijeg, a jak vjetar ( 5 l podie snijeg s podloge stvarajui vrlo lou vial.;vost' eat
samo nekoliko metara. Tipinost Alktika je razwenost niskih slojastih obluka, te .
ujednaenouokolice dovodi do problema orijentacije u prostoru.
vidljivost je dobra kad nema magle i oborina (snijega). Nad otvorenim morem, ledom
i na obalama magla je g'eazimi, eaje u ljetlim mjsecima, kad od niih irina iznad
hladnog mora i ledenih povrina struji topliji zrak (advekcijska magla). Tanje magle
moe biti i danima ili moe prijei u niski stratus. U Barentsow moru' uzouz n
obala Rusije magla u lipnju, srpnju i kolovozu je oko 15 dana ';"u.'
jeseno (50% dana s ma-
glom). U unutranjosti magla je ljeti rijetka pojava. Radijacijska magla je eau unu-
tranjosti (Aljaska, Kanada i sibir) u jesen i zimi, dok je iznad
-or lea obala rjea
pojava. Leenamagla je osobitost Arktika i eeje imad kopna i leda, plitka je
uz dobru
uspravnu vidljivost, dokje vodoravna vidljivost loa.
Arktiki morski dm (engleski: Arctic sea smoke; njemaki: arhischer Seerauch)
nastaje uslijed jakog isparava mora (morski dim), kad je vjetar inad' mora hladniji ba-
rem 14 oC od mora. Nastaje zimi inad Arktika, istonih obala sjeverne Amerike i iije te
povremeno u niim irinama u podruju norvekih i danskih obala. Rjet1e se javlja u lietno
doba. sto se javlja blizu rub ledene mase, kad wlo hladan vjetar puse oa laa piema
moru, pri emu snijenu oluju moe zamijeniti magla. Vidljivost rast slabljenjem vjeta,
jer temperafura i vlanost zrakabrzo rastu i bitni wjeti za tvorbu morskog
dlima postupno
nestaju. Nakupljanje a i gustog prehladnog morskog dima moe aanateprilike.
U polamim podrujima stvaaju se odgovarajue zrane mase, to je vespomenuto u
toki 16.2. Takoeu odgovarajuim uvjetima nastaju i arktike (antarktik fronte (toka
17.l). Potebno je istaknuti veliku vanost smrzavanja vodenih powina o".uu, mora, jezera
i ijeka te stvaraia golemih snijenoJedenih gromada (lediaka) na kopnu, koji nakon
odreenog vremena dospijevaju u more, te kao kopneni led zajedno s morskim ledom sfuaraju
velike potekoe u plovidbi ili je pekidaju (oka 3 1.5). op enito gruba granica pojasa gdje
_
nema plovidbe vie mjeseci je u iinama veim od 72" N odnosno 58o S.

Dopunska lteratura

Berth, W., W. Keller i U. Scharnow, 1979: |v'eterkunde. YEB Verlag fiir Verkehswesen,
Berlin,404.
Bugess, C.R., 1972: Meteorologyfor sealnen. Brown, Son & Ferguson, Glasgow, 249.
Donn, W., 1975: Meteorologt.McGraw-Hill, Inc, New york, 5lg.

360
361
 oPA PoMoRsKA METEoRoLoGlJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

25. TEMELJI VREMENSKE ANALTZE I

PROGNOZE,

25.1. Pkupljanjemeteorolokih podataka

osnovne smjernice rada u vremenskoj analizi i prognozi nazrraene su u toki 14.
Sinoptika meteorologija (za pohebe vremenske aalize i prognoze) prikuplja podatke
irom velikih podruja i prikazuje ih u obliku brojeva i simbola na zemljopisnoj karti kao
sliku vremena na spomenutom podruju. Nadalje, na temelju prikupljenih i obraenih
podataka primjenjujui zakone dinamike meteorologije, klimatologije i drugih podruja
meteorologije dobiva se vremenska analiza za odreenitermin ili prognoza za ka,e ili
dulje razdoblje.
Sirom svijeta nad kopnom i morem u okviu svjetskog meteorolokog bdjenja, tj.
svjetskog praenja vremena (engleski: Iorld Weather Wtch - WWW; ryema:kt: elt
etter 4acht) uspostavljene su brojne meteoroloke postaje (weather station; Beobach-
tunsstation), gdje se obavljaju odgovaajua meteooloka motrenja (observation; Wet-
terbeobachtung), tj. meteoroloka mjerenja i meteoroloka opaa. Postoji vie vrsta
postaja, a osnowre su prizemne i visinske meteoroloke postaje (radiosondane postaje).
Program rada nije isti za sve postaje, to ovisi o namjeni podataka (toka 28.l).
Svako motrenje obavlja se u odreenim vremenskim terminima (standard obser-
vation time; Termin), po svjetskom vremenu' obino u 00, 03, 06'.. 2l UIC, osim
klimatolokih postaja koja imaju motrenja po mjesnom (lokalnom) vremenu, obino u 07,
t4 12ILT.
Naravno, prethodna motrenja se dopunjavaju i mjerenjima pomou meteorolokih
radaa te geostacionamih i polamokruih satelta koji daju razre podatke (tempeature,
vlanosti, oblaci, strujia i drugo) (toka29). Po obavljenom motreqiu postaje atju svoja
izvjea o motrenju u ifrianuobliku sabrnim sedtima telefonom' radiopostajom,
teleprinterom, raunalom ili drugim sredstvim slika 25.1. Sabima sredia (ima in vise
razina) prosljeujuizvjea sreditima za wemensku analizu i prognozu.
Slka 25.l. osnovne vrste meteorolokih postaja, sustava za ruzmjell i obradu
meteorolokih motrenj obavijesti, analizai prognoza (wMo' 1994 a)

25.2. Y rste meteoolokih karata
Meteoroloki podaci unose se runo ili automatski (raunalom) na zemljopisne
kate (na kojima su oznaene meteoroloke postaje) u obliku brojeva i simbola, podci se
analiziraju runo (postupno se taj nain naputa) ili raunalom, te se dobiva pregled
vremena nad tim podrujem. Na taj nain za rurjemo laatko vrijeme zemlje lanice
WMo-a imaju na raspolaganju potrebne meteoroloke podatke za vremensku analizu i
prognozu. U konanici mnogi korisnici, meukojima su i pomorske instifucije' dobivaju
odgovarajue obavijesti za svoju daljnju uporabu, slika 25. .
Meteololoka ili vremenska, {. snoptkakarta (weather chart; Wetterkarte) je
zemljopisna kaa (zemljovid) s ucrtanim meteorolokim podacima koji se analizkajl.
Zemljopisna kartauz paralele i meridijane sadri obrise kontinenata, otoka, oceana, mor
jezera i rijeka s naznaenim obrisima planina i brda. Nema eljemikihili cestovnih
prometnic a openito ni poloaja ili imena gradova. Meteoroloke postaje su oznaene
kruiima uz naznaku meunarodnogbroja meteoroloke postaje (5 znamenki); tek izu-
zetno su ama,enaimena mjestpostaje, npr. 14240 je broj postaje Zagreb - Maksimir.
Zemljopisne kart'e su obino stereografske pekcije mjerila l:l0 000 000' l:15 000 000,
l:20 000 000 ili nekog drogog.

362
363
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

Pose dvije osnovne vrste metorolokih ili vremenskih, tj. sinoptikih karata, a to
su pizemne i vsinske karte (surface chart, upper air chart; Bodenwetterkarte, H hen-
wetterkarte). Ve iz imenaproizlazidaprizemna sinoptikakartafuebaprikazati vremenske
pilike uz Zemljinu povrinu. Stoga se na takvoj kati prikazuju temperature, tlakovi,
vlanosti, vjetrovi, oblaci, oborine, vidljivosti, sadanja i prola vremena te druge pojave.
Na visinskim kartama se na odreenimrazinama prikazuju temperature, tlakovi (visine),
vlanosti i vjetrovi. Temeljem ovakvih analitikih karata (analysis, diagnosis; Krten-
analyse) koje prikazuju stanje vremena u nekom trenutku dobivaju se pognostike kate
Qrognostic chart; Vorhersagekarte), kako prizemne tako i visinske karte za kra e ili dulje
razdoblje. Naavno, osim pikazivanja wemenskih 5tenja na zemljopisnim kartama, mogue
je mnoge procese prikazati na raznim dijagamima i slinim prikazima' Na svakoj ala-
litikoj karti bilo prizemnoj ili visinskoj mora se uz osnovnu wstu karte upisati dafum i
termin na koj se odnose podaci prikazani na kati. Slino wijedi za prognostike karte,
kojima se jo mora dopisati i razdoblje za koje vrijedi kaa.
25.2.1. Unos podataka na meteoroloke kate
Meteoroloki kljuevi (brojano-slovne kombinacije) su temelj pri prijenosu motrenih
meteorolokih podataka od motritelja do meteorologa koji ih primjeqiuje u analizi vre-
menskog stanja. Postoji mnotvo meteorolokih kljueva (sustav FM rabi se od 1974.). Za
prijenos prizenmih meteorolokih podataka najvahliji su ,,SYNoP" (kopnene postaje) i
(morske postaje) kljuevi. ovi kljuevi su u odeenojmjeri polazite za izadu visina snijeg sijanje Sunc oborin naoblaka i oblaci te posebne pojave su za azrljenu
''SHIP*
drugih tipova kljueva. Tijekom dugogodiqie primjene kljuevi se dopunjuju i mijeqjaju
sukladno pofrebama te sada vae kljuevi FM 12-xII Ext. SYNOP i FM l3_xII Ext. SHIP.
Kljuevi imaju vie odsjeaka unutar kojih se nalaze skupine brojeva (po 5 znamenaka).
SYNOP i SHIP se razlikuju u skupinama koje slue zaprepomavanje tipa kljua i mjesta
motrenja te posebno to SHIP klju opisuje stanje na moru.
opi oblici kljueva: + FM 12-XII Ext. su\oP _ FM 13-XII Ext. SHIP
odsjeak 0
MMN[D....D*-** l/iA1b*n6n6n5*-] YYGGi*
odsjeak 5 + 555
skupine se razvijaju na nacionalnoj razini
'upor"ta u ru (vrijdi za stale kopnene postaje).
'" Uporaba u FM 13 (wijedi za morske postaje).
..'Uporaba
u FM 14 (vrijedi za poketne kopnene postaje).
"'"" Uporaba u FM 13 i FM 14.
Poslani izvjetaj treba sadravati odsjeak 0 i ] te za morc odsjeak 2; po mogunosti
i podatke iz ostalih odsjeaka.
odsjeak 0 ine podaci o izvjetaju (tj. dio za prepoznave kljua, pozivni znak
broda odnosno oznaka plutae, datum i wijeme motrenja te poloaj postaje) uz jedinicu
brzine vjetra. odsjeak 1 je osnovni i najvaniji oblik podataka koji se obvezno prosljuju
u meunarodnu razmjenu, a zajedniki su za SYNOP, SHIP i SYNOP MOBIL klju. Sadri
osnovna vremenska staja: indekse za skupinu oborine te sadanje ili prolo vrijeme, visinu
oblaka, vidljivost, naoblaku, vjetar, temperafuru aaka, rosite, tlak i promjene tlaka ili
visinu standardne izobame plohe, oborine, pojave, tj. sadanje i polo vrijeme, te oblake.
Ukoliko su bila motrenja na moru ili uz obalu tada se dodaje i odsjeak 2. To su podaci za
globalnu razmjenu dobiveni s mora ili obalnih postaja, a ine stanje na moru: smjer i brzinu
boda, temperaturu mora, valove i zalivanje.
odsjeak 3 koji ine: ekshemne temperafure zak stanje tla sa snijegom i bez snijega,
unutar pojedine regije, a odsjeci 4 i 5 su zaaconalne pohebe (vidjeti prilog 10)'
Sifriranje wemenskih elemenata i pojava je zahdevno' Potreban je odgovarajui priu-
nik gdje svako sIovo ili skup slova unutar skupine (5 zramenki) ima svoje precizno
znaje. obino svaka skupina poinje nekim brojem kao pokazateljem o kojoj se skupini
radi. Bitro je da se redoslijed skupine ne izmijeni, no pojedine skupine mogu se prma
pohebi izostaviti kad nema odgovarajuih podatak dok se druge mogu ponavljati.
Mjesto i nain upisivanja podataka na karte oko luiameteoroloke posaje su
odretleni i prikazani su na slikama 25.2 i 25.3. To je tzv. postajni moilel (station model;
Stationsmodelh.

[z;
99LJ'^ Q"LJJ&o****l MMMU*U**** Lobhohoi'***
odsjeak I
ii*hW Nddff (00ftr) IsJTT [2s"TdTd ilizg|Ilulul 3PoPoPoPo f+wili
fnfnfn
4a3hhh| 5appp 6RRRtp [zwww'w2 /i 7wuwuWu1W,2] 8NhCLCMC11 9GGgg
odsjeak 2 ---+

222D"v" (Os.T*T*T*) (lP*"P*uH*"H*") (2P*P*H*H.) (3d*ld*ld,2d*2)

(4P*1P*1H*1H*1) (5p*2p*2H*2H*t) ft6I.E,E,R.) t/t ICING + otvoreni tekstl
(7OH*fi*"H"") (8s'T6T6T) ICE
+ [c1S1D1z; /l otvoreni tekst|
odsjeak 3 --+ 333 n ili
(0....) (1s'T) (2s") (3Ejjj)
(4E'sss) (sjrizji j'jaj) Ishs
(6RRRt (7&zzz4) (8N'Ch.h.) (9SoSososo) (80000 (0....) (1.'. ) .....)
odsjeak 4 ---+ 444
N'C'H'H'Ct Ska 25.2. Postajni model za prizernne (lijevo) i visinske (desno) karte (u ifri)

364 365
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TEMELJ| VREMENSKE ANAL|ZE PRoGNoZE

OOt.tr.

, ,---L>: : :

i 27.1: i 18,6:
'...:....'....::.........:
.:
iRosite lii
Rosina azlika
';'i'''';;
':,v:''"": : "' '

slika 25.3. Postajni moder za prizemne (gore) i visinske (dolje) karte (opisno)

Primjeri naina unoenja meteorolokihpodatakazavisinsku, odnosno

prizemnu karfu
dani su na slikama25.4 i25.5.
Na visinskim kartam1.9.TT. oznaava temperaturu zrak bhh visinu Slika 25.5. Postajni modelzapizemne karte (uneseni podaci)
izobarne plohe u
gpdm, DD rosinu razlikuili a h je izlos promjene apsolutne topo""
1o$s!1 za 12 ili Unoenje, odnosno itanje podataka na prizemnoj karti je zahtjevnije, a neki od ele-
24 h (na AT 700 i AT 500 ha). Vjetarj prikazan na uobiajen
nain, trokuti je 50 v, menata prikazivanja podataka su dani na slici 25.6.
duga crta je 10 v, a kratka ca je 5 v. Tiho, L p'iL*'.;" L*'icom oko
$. bez vjetra Na prizenmoj karti, na slici 25.5 gore lijevo koja wijedi za kopnenu postaju, wijed-
kruia postaje.
Tako na visinskoj karti (u ovom sluaju izobarna ploha AT 500 hPa) _22.3 nost _l0.2 je ekstremna (u ovom uaju najni) temperafura u oC, -6.3 je temperatura
perahrru zaka u'C, _29.7 rosite u 'C (rosina razlk
anai tem- l
zaka u "C, -:7 .5 je rosite oC, 94 je ifra vidljivosti (1 km)' 98.3 je anosferski tlak od
ui bila 6.8 "C), ok je 552 geopo-
tencljalna visina u gpfu i3":. pl9!e slo hPa, tj. to je visina
od sso gpri, sm:er vjeha
998.3 bP 2.8 je barometarska tendencija u hPa, znak \- oznaava daje tlak u posljednja
je sjeveroistoni, brzine 65 v, slika 25.4lijevo. Dsna 3 h malo padao pa postao stalan, ispunjen posajni kui,ma:i potpuno oblano (8/8), dok
strana slike 25.a jLu u,tu
hPa (temperafura je-52.0 oC, visinaplohe je 9280 gpm, vjetarje jugo"upua',i
:oo z
nak omaava srednje oblake (As opNs)' zak _- oznaava niske oblake (St fra)' kojih
l'zs v'1. ima7/8, ija visina je l00 m iznad tla. U tenutku motrenja, tj. u sadanje wijeme Qlresent
weather; Wetterzustan pada umjeren snijeg s prekidima (' koji je takoerpadao u
prolom vTemenu Qlast weather; vorhergesagte Wetterzustan (x). 2.0 je iznos izmjerene
oborine u mm. Vjetar je sjeveroistonog sqiera i brzine 35 v.
Za morske postaje je primjer na slici 25.5 dolje lijevo, gdje je 19.8 temperatura
morske vode u oC, valovita crta omaava smjer valova mtvog mora - otkuda dolaze (za
vjetrovne valoveje ravna crtia) (25 + po l0o, toje 250"),3 je periodvalovau s, a 1.5 visina
valova u m. Motrenjima s broda pridodaje se smjer kamo plovi (SE) i bzina broda (3 --+
:.........:.
11-l5 v).
Ako neki podatak ne postoji, odgovaaju e mjesto ostaje prazro.
Slika 25.4. Postajni model za visinske karte (uneseni podaci)

366
367
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

U 2 3 4 5 6 7 I I 25.2.2. Analiza meteoolokih kaata

a)
l5o

oo tl
olo
s i/t E ($
Nakon unosa meteorolokih podataka karta se analizka --+ izlIaese odgovaajue
o \, K l
ttl ||^
izolinije, odnosno pojedina podruja se sjenaju na odgovarajui nain:
).(,,1
l.l V ,(
'l
20 ,t .] -l at
)l -l .'l
vj l
a'l
v.l
-'l
:l { Vsnske kate:
-
I

$ T l + za visinske karte rabe se mjerenja geopotencijala te se ctaju pojedine glavne izobame

+ +

30 TI Y T. plohe: AT 850, AT 700, AT 500, AT 400, AT 300, AT 250, AT 200, T 100' AT
70,
40 l-l T E -
AT 50 hPa, zatim RT 500/1000, RT 500/700 hpa,
zohipse (crte istog geopotencijala) + neprekidn crne crte, obino svakih 40 gpm (na
50 , tt tti a2
t ttt 6\ - ,
a t1, veim visinama 80 gpm); izohipse se dobro podudaraju sa smjerom vjetra (zanemareno
, i t treje),
60 a a
a
a c\ 6\a *
l
- odreuju se sedtaciklona i antciklona ukljuujui doline i grebene,
' - izoterme (crte iste temperature) + tanke crvene crte, obino svakih 5 "C,
70 t{ r(*
j
tt
t
l( t(
J?
.* ,1
t+* -- -l(- A - odreuju se sredita toplog i hladnogzraka,
-
J+ .t(
u odnosu na izohipse izoterme su manje ili vie pomaknute te postde meusobna pre-
80 ( o 'a
v
{+
V v V V ? V sijecanja,
i - sv crte tebaju ii glatko, f. bez suvinih gba i ne smdu se dodirivati ili presijecati,
\/. ret t{
1? 7*i
90 v (] -(]l t\ K ) K 7
t) - odreuje se porujenajjaeg vjeta + mlazna stuja,
- odreuje se visina i temperatura topopauze (emagam),
in N c. c, C* t a h VV BROD
- poduja ubulencije ili zaleivanja obrubljuju se debljom isprekidanom ctom uz

o ) o o -
naznaku simbola za turbulenciju odnosno zaleivaqje,

z r
U 0 nEt t prizemna karta se moe prenumeriati u visinsku AT 1000 hPa (toka 6.4).

e o J ^ 50 0.05
,7 1-5

oAz o
I
lr Pizemne kate' slika 25.7:
2
ti tpi
-J /t - zaprizemne karte rabe se mjerenja atmosferskog tlak
100 0.2 E 6-10
- izobae (cte istog tlaka) + neprekidne cme crte, obino svakih 5 hPa (za maje raz-
3 e /
L
rdl fe'
:,
i
3;

% l 200 05
-\ 115 mjere i gue
- 1-2 hPa), zbog trenja cte se slabo podudaraju sa smjerom vjetra (izo-

e
bare se na frontama lome), toka 17.l, slika 17.8),
4 tb)/ 300
5 l6-0 - odreuju se sredita cklona i anticklonaukljuujui doline i grebene,

v
I

-
5 e 2_ , 600

L Y 1-25
izalobae (crte iste barometarske tendencije - iste poene tlaka) -_+ isprekidane cne
crte, obino svakih l-2 hPa,

6 e 5
-:1- >< \ u 16J0
-
-
zoterme (crte iste temperature) + tanke crvene crte, obino svakih 2-5 .C,
!u" crte trebaju i i glatko, tj. bez suvinih grba i ne smiju se dodiivati ili presijecati,
7 o s t^
z

% s ) \ 10
\
lX t1-35
- fronte (granice izneuzranih masa) + topla fronta cveno' hladna plavo, okludiana
ljubiasto, odnosno kao to je naznaeno u toki 17' 1 i slika l7.l l,
at o n 'i.t V zv 1f I^ -
-
tazte pruge nestabilnost + g|ik 17.11'

? ? t\v
NI

o a I=1
ib@9
l50c n >40 -
potrebno uvaavatiutjecaj orografije, posebno na sqjer vjetr
podruje naoblake se obrubljuje valovito nazublenom crtom ---+
'-'--*,
- podruje kumulonimbusa Cb se istie zrakom ,
- podruje oborna sjena se zeLeo uz naznaku simbola za pljusak + V ako postoji,
Ska 25.6. Tablica simbola: sadanje vrijeme, ifra ww (gore); naoblaka vrsta odnosno x ako postoji snijeg ili za rosulju l,
oblaka C' prolo wijeme W1W2, oblLkpomjene atmosferskog tlaka a, visina oblakah,
vidljivost W,smjer D"ibrziabrodav" (dolje). ( ):ublizini,]: u prolom safu, 0 =
- podruje magle sjena s e llto uz lazrlaku simbola za rnaglu -'+ :,
slabo, , umjereno, 2: jako
=

38 369

ii;
oPlA PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
grmljavina K, sijevanje (, pjeanaotuja S ili vrtlog $, poledica n,, pijavica
druge pojave oznaavaju se crveno odgovaraju im simbolom,
podruja turbulencje ili zalevanjaobrubljuju se debljom isprekidanom crtom uz
iii
naznaku simbola za furbulenciju odnosno zaleivanje,
razne izoljeprema potrebi.
Slika 25.7. Dio analiziane prizemne vremenske karte s unesenim podacima
Pri unom (subjektivnom) izvlaenju izolinija izmeuwijednosti meteoolokih
je subjektivna analua (sub-
elemenata primjenjuje se obino linearna interpolacda; to
jective analysis; subjehive nalyse), a pri automatskom (raunalom ili objektivnom)
izvlaenju primjenjuju se i vii stupnjevi interpolacija; to je objelrtivna analu (objective
analysis; objektive Analyse). Tada se usklaujeodnos izrneubrzine vjetra i barikog gra-
dijenta, dok se izobare pri prelasku preko fronte lome (toka 17.1, slika 17.8). Nadalji, pri
vremenskoj ana|zi jepotrebnousklaivanjesprethodnim analizamaodprije 6, 12 I|i24h.
Takoersu potrebna meusobna usporeivanja prizemne i visinskih karata. Ponekad se u
mnotvu meteorolokih podataka pojave vrijednosti koje se izdvajaju od susjednih podataka
pa teba raz|uiti radi Ii se o pogeci ili postoji svamo odstupanje nekog podatka.
370
TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE
Jt i Dobivene vremenske analize prizemnih i visinskih karata su temelj fumaenja we_
menskih prilika (toka 25.4) a nekom podruju ili mjesfu u odreeno dob ali one su i
polazite za ia:adu prognostikih karata. ovim kartama pridodaju se i drugi meteooloki
podaci dobiveni raznim nainima, meukojima se istiu podaci s meteorolokih radara i
satelia.
25.3. Osnove vremenske prognoze
Uzpomavaje sfuarnog stnja vremena ovjeka zanima i kakav e biti razvoj weme-
na. Vremenske prognoze prvobitno su se temeljile na odreenomiskustvu ovjeka, np.
naiIazak tamnih oblaka uz vjetar iz nekog odreenog smjera nagovjetavao je pojavu kie
itd. No akva oekivanja vremena esto se nisu ostvarila, neovisno o tome je li nasfupilo
ljepe ili loije vrijeme. To je posfupno potaknulo organiziranje prvih mrea meteorolokih
postaja i meteoolokih putova - istraivanja te na kraju meteorolokih slubi i spozraja
o potrebi meunarodne suradnje (toka l.l), kako bi se odredile vremenske prilike na poje-
dinim dijelovima Zemljine powine kao polazite zabolje wemenske prognoze.
Vremenske prognoze u prvoj polovici dvadesetog stoljea (ak do 60-ih il 70-ih
godina) temeljile su se na subjektivnim procjenama meteorologa-prognostiara kakav e
biti razvoj vremena. To su subjektivne prognoze (subjectiveforecas subjektive Vorher-
sage). Pritom su se primjenjivale razne metode (grafrke, raunske) pryenstveno primjenju-
jui naelo advekcije, tj. premjetanja vremenskih procesa u odreenom smjeru uz dopunu
odreenograzvoja vemena prema mjesnim uvjetima. Naela koja su postavili Bjerknes,
Rossby, Scherhag, ortoft, Petterssen, Sutcliffe i drugi meteorolozi bila su polazita pro-
gnoza. To su u poetku bili barotropni modeti (barotropic model; barotrope Model uko-
jima se izosterne (izopikne) i izobame plohe podudaraju, zarazliktt od kasnijih baroklinih
modela (baroclinic model; barokline Model u kojima se izosteme i izobame plohe sijeku
te postoje jaki vodoravni temperatumi gadijenti. Tonost prognozaje kolebala od poduja
do podruja, od jednih do drugih vremenskih stanja i teko je prelazila tonost od 70%.
Na zbivanja u atnosferi djee itav niz sila i drugih imbenika. Stoga su la zbivanja
vrlo sloena i nemogue ih je u pounosti sve obuhvatiti pa se izdvajaju samo neki od
najvaijih zakon koji se mogu matematiki inazlti. V. Bjerknes je 1904. godine izdvojio
6 temeljnih jednadbi u kojima su uzeti u obzi: sila Zenljine tee, Coriolisova sil sila
gradijenta tlak zakon o neunitivosti mase, prvi zakon termodinamike i vetiine koje pri-
kazuju svojstva plina. To je 6 jednadbi sa 6 zavisno protqienljivih veliina u atnosferi. Taj
sustav jednadbi se moe proiriti s dugim jednadbama i veliinama ovisno o saznaqiima
i mogunostima raunanja. To su tzv. prmtivnejednadbe Qlrimitive equations; pri-
mdren P ro gnos egleichungen).
Richardson je nakon viegodinjeg raunanja 1922. godne prvi objavio rezlitate
prognoze za sljedei dan rjeavajui primitiwe jednadbe. Iako je prognoza bila pouno
pogrena, ovime su postavljeni temelji objet<tivne odnosno numerike prognoze
(objective forecast, numerical forecast; objelctive Vorhersage, numerische Vorhersage). tJ
to doba nisu-postojali odgovarajui strojevi za ruwanje, koji bi proces raunanja ubrzali, a
nisu bile poznate ni razvijene odgovaajue metode numerikog {eavanja takvihjednadbi
i
(temelje takvih metoda postavili su Chamey, Fjortoft, Neumann Phillips sredinom
371
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

dvadesetog stoljea). Tek razvojem raunalne tehnike i metoda numerkog rjeavanja dife-
uF^ _
rencijalnih jednadbi, koje su razvili meteorolozi, omogueno je dobivanje sve boljih i -Pm s (-=t,2,..u) 2s(5)
'.
boljih vremenskih prognoza. To je razlog to su najvea, najbra i najskuplja aunala u AT

posjedu meteoroIokih slubi.

To je ll + Miednadb.is 11+ Mnepomanica' gdje je: q,sadrajvodenetvari,p'
plinovi' i.l. izvori i ponori vodene wai, plinova i o.tuli' .*lj'kih tvari.
5.3.1. Sustav jednadb i principi rjeavanja ^l'
oui* izrazima se pojavljuje tzv. totalni dferencijal' tj. ukupna promjene neke
..-.U
veliine:
Atmosfera se opisuje susavom prognostikih i djagnostkihjednadbi (prog-
nosticldiagnostic equation; Prognosegleichungendiagnostische Gleichungen). ove jedna-
d
5(6)
dbe se ne mogu rjeavati analitikim postupkom ve se primjenjuju numerike metode dt
(numerical method; numerische Methode), tj. l;aese deenja u meitoak koja hebaju koji u razvijenom obliku glasi:
dobro prikazati atmosferske procese. Model atmosfere (model atmosphere; anosphti-
rische Model je prikaz atmosfere u mei toaka @rid point; Raumpunkt) uz zanema- _AA
+u_+v_ + w_ 2s(7)
rivanje odreenihpocesa i uinaka u hidro i termodinamikim jednadbama ilili pojedno- Ax Av Aw
stavljivanje paametarizacijom (parameterisation; Parameterisierung) ako se procesi i
uinci izravno (eksplcitno) ne mogu inaziti. Parameterizacija predstavlja zamjenu vrlo pr|!91 prvi Ian predstavlja_lokalnu (mjesnu) promjenu (local change;
lokale nderung),
sloenih inazanekom jednostavnijom veliinom ili veliinama, koja moe zadovoljavajue a sljedea tri lana advekcjsku promjenu (advective change; adrie
nderung1 eke
dobro opisati zbivanla u atmosferi. Atmosfera u modelu nije neprekidna (nije kontinuum) veliine. ovako se moe
.pnkazati npr. promjena temperafure zraka. Temperafura zraka
ve je prikazana pojedinanim (diskretnim) vrijednostima u odreenoj mrei toaka u !9ko dana mijenja se zbog granja Sunevim zraenjem (lokalna promjena).
vodoravnom smislu, a uspravno usbojstvoje dano s odreenimlrrojem razina. Takoerse temperatura zraka mijenja i kao posljedica nadolaenja .uru'o:"o
uku neke duge
Temelj opisivanja svakog meteorolokog modela je niz naela sauvanja, koji uz temp rature (advekcijska Stoga ukupna promjena temperature slijedi kio
.ro1je1a).
zajedniko djelovanje lokalne i advekcijsk proiine. bvo naelo wijedi
odgovarajue matematike inaze g|ase'. za sve fizikalne
sauvanje mase (iednadba nepekinutost), (continuity equaion; Kontinuitiits- vellclne.
gleichung): Inazi25(l) - 25(5) se mogu pojednostaviti:
!+ oYv =0 U i 'naan 25(1) zanemarivem.'lokalne (mjesne) promjene gustoe iskljuuju se
25(t) zvuni valovi. Za dp/dt = 0 slijede gibanja zraka_mnogoma od-homogene
dt atmosfere
(toka 6.2); tada je kueqie.'nestlaivo (inkompresibilnoJ,6.
p mo,o strujanju
sauvanje topline (temodinamika jednadba), (thermodynamic equation; erster ne tlai. ovo daje dijagnostike jegladbe zuspravne'brzine ".ut..
te se upotrebljava za opis
kruenja srednjih razrjera (mezocikulacija). Izjednadbe neprekinutosti
Haupts atz der Themodynami: dobiva se jed-
2a!ba tendencje (tendency equation; Tendeageichung),q. luna pro3.ou p".*og
tlaka zraka te jednadba za uspravnu brzinu.
L!9="^dtnT -^dtnP 25(2) Iz-raz 25Q) se moe pojednostaviti na vi naina:
T dt ' dt dt 1) gibanja su adijabatska, znai da je dQ : 0:
b) zanemarivanje nekih prijenosa topline (kratkovalno i/ili dugovalno za,enje,prizemno
sauvanje kolinegibanja (iednadba gibanja), (equation ofmotion; Bewegungs- toplinsko voenje, latentna.toplina i difuzija topline). Zra;njeje
gleichungen): izvor i |nor topline,
ukljuuje se paametarizacijom te ima vanu ulogu p moelranju oul
dvl Zbog razliitlh temperatura podIog a posredno 1 iuuu, anite se graijen
vjefuova.
2s(3) ata
l arp
==-{tV-'Yp+g+T koji daju termiko kruenje' Pri izraenoj konvekcijskoj nestabilnosti atmosfere/mo-
Fil dela latentna toplina ima vanu utogu' a qiezina;e koiien razmj"*u
p.o'g"oi koliine
sauvanje vode (sva agregatna stanja): vlage zbog proene agegatnog stanja
ffi,
. U.2.5(3) se obino peosavljajuhidostatika gibanja (uvjeti pri
drostatika ravnotea); tako se isuuju zrluni valovi, a u'p.u*
kojima vrijedi hi-

+=+;
rc.pon.otu;"dnadbe
m ('=L'23) 2s(4) se_svodi u dijagnostiku jednadbu za tlak. Veliki je broj pojava
9i!*:"
hidrostatikom ravnoteom,' to
douro opisan
prouavanja kruenja v"l.in pa ak i srednjih
fiJ 'olakava
razmjera. Dvqibena je prijena hidostatike ravnote pri jae
sauvanje plina i aerosola: i,oaenq o.ogr"ii oano-
sno za jae konvekcijske procese. Moe se smatrati da vrijedi
rca mooenia obalnih

372
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

vjetrova za mreu do l km uz uvjet da orografija nije jako razvijena. Za maja podruja
obino se zanemaruje promjena Coriolisova parametra i molekulsko trenje, dok se po-
vrinsko trenje razmatra.
U 25(4) se mogu zanemariti izvori odnosno ponori vodene tvari. Sauvanje vodene
tvari moe se razluiti kadaje:
a) atmosfera konvekcijski stabilna; stvaraju se stratiformni oblaci, dok se promjene faza
vodene tvari mogu izravno pnkazati. osloboena latentna toplina je nzmjema usprav-
noj brzini i maksimalnoj specif,tnoj vlanosti zraka.
b) atmosfera je konvekcijski nestabilna ili indiferenha; svaraju se konvekcijski oblaci
ije su dimenzije znatno manje od vodoavne mee modela. Konvekcijski procesi se
parametariziraju, ako se ne radi o modeliranju oblaka. U sluajevima jaaene konvek-
cije obovavoda Qlecitipitable water; ausftillbares Wasser) oblaka (koliina vodene
pare koja se kondenzacijom pretvara u vodu i ispada iz oblaka) moe se znatno
mijenjati te ovo ne treba zanemarivati.
Primjena izraza 25(5) u modelima je novijeg datuma i predstavlja velik problem kad
se uvaava veliko mnotvo kemijskih tvari. Kad je .l' : 0 procesi su advekcijski ,bez inoa
makromodela. Gomja granica modela moe biti razliitih oblika, a pogodno je primijeniti
makromodel. Kako je donja granica modela Zemljina powin to zahtijeva odrenjepaa-
metaa podloge: kopno-voda, aerolinamika bapavost, temperatur vlaost, vjetar i sl.
Kako rubni uvjeti mogu dovesti do pogrenih rezaltata,na njih treba obratiti panju. Sustav
podataka treba biti u dinamikoj ravnot'ei kada pone integracija, to znai da se npr.
odnos izobara (izohipsa) i vjeha mora uskladiti, a takoeri dugih veliina.
25.3.2. Osnovne postavke modela
Slika 25.8 prikazuje primjer uspravnog razlagaja modela. Zo je nadmorska visina
Ze jie povrine. Za uspravnu koordinatu primijenjen je koordinatni sustav sa o osi. o
plohaje odreenana sljede i nain:
D- Dr
"=ffi 25(8)

i ponora. Pri umjetnom djelovanju na vrijeme unoenje mnotva primjesa u atmosferu se

prikazuje sa.S. 0. gdjejep openito nekavrijednosttlaka,prie tlak navrhu modela (u ovom sluaju model se
Prethodni inazi pikazlju se u razliitim koodinatlrim sustavima. To su Cartesianov protee do razine 400 hPa), p" na Zemljinoj povini. Tako je uvijek pri Zemljinoj povrini
koordinatni sustav s uspravnom osi prikazanom kao visina (z) ili tlak (-lnp) ili potencijalna
tempeatura (@) ili veliina sigma (r: p/p': p" tlak na Zemljinoj powini)' odnosno ea k @ovoTo @o qo
(modiicirani sigma sustav). Primjenjuju se i prrodni koordinatni sustavi, koji uvaavaju o 1l-=^9'Jl
(400 hPa)
zakrivljenost putanje esti. Teko je istaknuti izrazitll prednost jednog sustava pred drugim,
to vie ovisi o potrebama. Posebne tekoe vezane su uz prouavanja utjecaja planetnog
graninog sloja, naroito kod terena s vrlo razvedenom topograrjom. ot 0.175
-o=Q-
=
U procesu raunanja vremenske prognoze raun se provodi za jedan vremenski (= 500 hPa)
korak(time step; Zeitschril) unaprijed (iedinica od l0 minuta do l s)' koji ovisi o mnogim
imbenicima. Pognoza za24hzahtjeva 200 do 500 vremenskih koraka, nkad i znatno
vie, te ovako zaevan proces rauna trai ralnala velikih mogunosti (brzina i
2 ------------ o2

memorija). Vano je istaknuti da se veliina vremenskog koraka mora uskladiti s veliinom (D. V. T. @. q, oa = 0-500
koraka mrea (grid step, mesh size; Raumelement)' kako bi se iskljuila neuravnoteenost
< l' gdjeje c brzina irenja (= 700 hPa)
tijekom numerikog rjeavanjajednadbi (CFL uvjet: c
poremeaja, t wemenski kor n korak mree), tzv. numerika
^^n nestabilnost.
Za jeavanje navedenih nelineamih jednadbi koristi se vie metoda, a vrijednosti
pojedinih elemenata u buduem koraku raunaju se eksplctnimnainom (budui podaci os = 0.750
jedino na osnovi sadanjeg wemenskog stanja) i implctnim nainom (sadanje stanje i (= 850 hPa)
6
procjena budu eg stanja). Mogue su i kombinacije. o = 0.925
7
Poetak raunanja zahtijeva tzv. poetne i rubne uvjete. Poetnuvjet (initial con- (= 960 hPa)
dition; Anfangsbedingung) su predstavljeni numerkimvrijednostima meteorolokih ele- :U_-U: os = 1, P"
menata na mei modela ili ih treba na nju preraunati. Kao poetni uvjeti u modelima se (= 1013 hPa)
Zo V" T" 8" q"
koriste podaci motrenj vrijednosti iz drugih modela odnosno idealizirani profili. Rubni
uvjet (granini' boni) (boundary condition; Randbedingung) se odnose na rubna podruja
Slika 25.8. Uspravno razlaganje modela (Gelo, 1988)
modela, takoer su vrsta poetnih uvjeta; nema ih ako se raunanje odnosi na cijelu Zemlju.
Ako se raun provodi za oganieno podujepotrebno je povremeno tijekom raunanja
uvoditi podatke za rubna podruja iz nekog drugog prognostikog modela velikih razmjera.
o: l, a na vrhu modela o = 0. ovaj sustav ima znaajnih prednosti pred drugim sustavim
ali moe stvarati znatne potekoeizLad terena s inaeomoografijom. IJzdu o plo
Rubni uvjeti uzimaju varijable kao konstante ili kao konsantne gradijente ili su granice

374 375
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

veliine: visina (tlak), potencijalna temperatura i vlanost zraka, mogu se vodoravno

rasporediti rtatazfle naine, tj. treba ih postaviti u toke mee.Toke meetvore aspored
meteorolokih podataka sietenih na vhovima kvadrata, pravokutnika ili trapeza, odno-
25.4. Tumaenje vremenskh analiza i pognoza
sno drugih geometrijskih oblika (zemljopisne irine i duljine). Radi ekonominosti rau-
nanja u svim tokama meemodela u kojima se vri raunanje, slika 25.9,ne moaju biti
U sinoptikoj praksi u vremenskoj analrizi ili prognozi nekog podruja prirqienjuju se
sve vrste raunskih veliina nego samo neke od njih, slika 25.l0.
meteoroloke karte velikih razmjeru. Cesto se dogaa da tumaenje (ntepetacija)
vremena ne odgovara stvarnosti; tada vemenska analza ili prognoza nije dobra ili uinci
lokaliteta mogu vremensku sliku potpuno ianijeniti. Dogaase da npr. jedan dio nekog
veeg grada ima sunano wijeme, a drugi oblano s kiom. Takve wemenske razlike karte
velikih razmjera openito ne daju, to se oekuje od karata manjih razjera, npr. karte
mezor azmjeru dobivene mzomodelima.
U meteorolokoj teoriji i praksi postoji 1tav na razmjera (scale; Sknla) koji su
usklaenis razrnjerima meteorolokih procesa i pojava. osnovno o tome je dano u toki 14,
a detaljnija veza izmuvremenskih procesa i pojava te veliina razmjera dobivena je
spektalnom aalizom, koja povezuje periode odnosno valne duljine pojedinih procesa
osobito stujanja.
Slika 25.9. Ulazna orografija dijela sjeverozapadne Hrvatske (Gelo, 1988) Posi vie rannjera i pripadajuih procesa (orlanski, 1975):
- krupni azmjer (large scale; Makro Skala) obuhvaa velika proshanstva oko i preko
o@q uV r@q uV ooq uv @q uv ooq 10000 km (wijedi za procese priblino u vodoavnoj ravnini),
_ veleazmje ili makrorazmje (macro scale; Malcro Skala) dijeli se u dvije podskup
uv O@q uv .:o uv O@q uv @q uv ne (vrijedi za procese uglarmom u vodoavnoj ravnini):
@q uv a@q UV O@q uv O@q uv O@q - makro-o + obuhvaa ope atmosfersko krueje i Rossbyjeve valove to su pod- -
ruja od l0 000 kn,
uv Q@q uv (D@q uv (D@q uv (D@q uv - mako-B + to su baroklini valovi te podruja ciklona i anticiklona + 2500 l<n'
(D@q uv @q uV o@q uV o@q uV o@q
- sednji razmjer ili mezorazmjer (meso scale; Meso Slrala) dijeli se u tri podskupine
(vodoravno se proteu onekoliko km do nekoliko desetaka km, a po visini od tla do
o@q uV @q uv o@q uV o@q vrha sloja tenja):
]o'
UV uV
- mezo-c' ---+ atmosferske fronte, cikloni ---+ 250 ln'
o@q uv iD@q uv @q uv D@q uv D@q - mezo-B +planinski uinci, obalni vjefiovi, oblane skupine + 25 k;
- mezo-" + olujne elije, gradski unci+ 2.5 km,

^x
Slika 25.10. Raspored meteorolokih podataka u ,F" mrei
Model je primijenjen u sjeverozapadnom dijelu llrvatske (90 . 110 km) s udal,1-enou
toaka mree l0 km, slika 25.9 (Gelo, 1988). Ulama orogaflrja u modelu je dana sa
srenjimvisinama, najvea vrijednostje 640 m, dok je sfuarna najve a visina brda 1035 m.
Kod rauna vjetra u razvijenoj orografiji ublaeni su nepovoljni utjecaji geostroftke
ravnotee o koordinatnog sustava u lanu za gradljet tlaka prijenom vrijednosti tlaka
zraka reducianog na sred{u azinu teena.
Rezultati aunanja modela daju prognoziane wijednosti meteorolokih elemenata u
tokama meekoje se mogu dalje analizlati. To prvenstveno podrazumijeva izvlaenje
izolinija, no obino se nakon procsa raunanja prognoz izvlaenje izolinija obavlja
automatski.
- stni razmje ili mikorazmjer (micro scale; Milro Skala) dljeli se u fri podskupine
(vodoravno se proter od nekoliko cm do nekoliko km, a po visini od tla do visine oko
100 m):
- mikro-o + konvekcija, pijavic tomado ---+ 25O m,
- mko-p + prainski vtlog, tennik + 25 r
- miko-1 --+ mala trbulencija.
Sukladno prostomim razmjerima postoje i vremenski razmjeri, tj. svaki priodni pro-
ces uz svoje prostome dimenzije ima i odgovarajue vrijeme djelovanj to se dobro uoa-
va na slici 25.l1, gdje su procesi prikazaii kako za atnosferu tako i za morsku powinu.
navedenog slijedi da se procesi velikih razmjera mogu obuhvatiti rijetkom (gubom)
mreom (coarse mesh; grober Ne meteorolokih postaja, dok je za procese mih raz-
mjera nuna manja udaljenost meteorolokih postaja, tj. gusta (fina) mrea (fine mesh;
fines Netz) i uestalije motrenje.
Znaaj jetke odnosno guste mree dobro se vidi usporeujuimeteoroloke karte na
slikama 25.l2 i 17.26. Prva karta pokazuje premjetanje frontalne plohe, tj. poloaje hladne

376 JI I
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

fronte svakih 12 h Q3.6.1978. 06 UTC do 24.6.|978 18 UTC), a druga poloaje svaka 3 h
(23.6.1978.06 UTC do 25.6.1978 06 UTC) kad je zbog gue meei uestalijeg motrenja
uoljivo iz;razito izoblienje frontalne plohe na planinskoj prepreci, premda se radi o istom
vremenskom stanju.
Upozravanje s vremenom znai,,itanje" meteorolokihkaratakako bi se moglo fu-
maiti vremenske procese, to je dosta zahtjevno. Postupak ,,;itaj, analitikih ip.og-
nostikih kaataje podjednak, no postoje razlike u tumaenju.
(s)
Anatitika karta prikazuje kakvo je wijeme u nekom trenutku, odnosno bolje reeno
kakvoje bilo vrijeme u nekom fienutku, tj. u vrlo bliskoj prolosti. U edovitoj sinoptikoj
praksi to znai vrijeme prije nekoliko sati. Pritom se za pounije razmafranje problema
primjenjuju dijagnostkmoelli (diagnostic model; diagnostische Model.
Prognostike karte dobivaju se danas pomou numerikih prognostikih modela
(numerical forecasting model; numerische Vorhersagemodel, a daju najvjeatniji razvoj
remena na nekom poruju/qiestllza 24 h, za 48 h, a 72 h, za 96 h, za 120 h itd. ili za
neke druge vremenske korake. Kako u svakodnevnoj sinoptikoj praksi prevladavaju mete-
oroloke karte velikih razjer za tumaenje vremenskih stanja i procesa na manjem
podujuprenjuju se dvije metode:
statstikemetode: osnova je korelacija izmeumeteorolokih elemenata dobivenih
mjesnim iereiima i parametrima makoraznjera koji se uzimaju kao prediktori. To

t^rffi
mP
zai da se najprije odredi (ispita) vezaizrnu nekog odreenog elementa s karte s
mjerenim vrijednostima, a kasnije se vrijednostima oitanim s karata pripisuju odgo-
tos
varaju e prognozirane veliine.
to4
b) numeriki modeli za ogranieno podruje (limited area model-LAN; Modell flr
begrerates Gebiet) odnosno model s inom mreom ' Za : z|iku od karata makro'
to3 razrljera s korakom mree (vodoravnom rezoluciom) > 100 |1n, ovdje je rezolucija
l-10 kn. U mezorazmjerima se uskladuju gibanja sinoptikih 1aznjera s mjesnim
ro2 uvjetima i fumae se u mjesno wijeme.

ro6

o5

toa

o3

ro2

23.6.

Stka 25.12. Preietanje frontalne plohe, poloaji hlanihfronta svakih 12 sati

(23.6.1978.06 UTC o24.6.197818 UTC)

Ska 25.l 1. Raznjeri procesa: a) atmosfera, b) morska povrina (Fortak, 1971) openito posi vie vrsta wemenskih prognoza ili predvianja (weather forecast,
Wettervorhersage):

378 379
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

a) ovisno o razdoblju za koje se daje (postoji vie naina podjele razdoblja):

- neposedni izgledi (vremena) (nowcast; Nowcast) + nekoliko sati unprijed,
- vlo kratkorona prognoza (very short rangeforecast; sehr Kurzfiit) pola
jedan dan, - do

- kratkorona prognoza (shor rangeforecast; Kurzfrl)+ jedan do dva dana'

_ sednjoronaprognoza'(mediumrangeforecast;luttte,lfrxi1+tridosedamdana,
- dugorona pognoza (long range forecast; Langfr
(sezona), -'sedam do mjesec dana
- izgledi vremena (weather outlook; etteraussichten) + tjedan dana,
- dalj izgledi (further outlook; weitere ussichten)
- - vie od+tjedan ana,
klimatska prognoza (climateforecast; Klima-Vorhersage) godine dostoljea.
b) ovisno o podruju zakoje se daje:
- mjesna pognoza ili lokalna progn oza (local
forecast; Lokalvorhersage) --- za neko
mjesto ili vrlo malo poduje,
- podruna pognoza (area forecas; Vorhersagegebiet) + za manja podruja,
dio
drave i sl.,
- regionalna pognoza (reg-ional forecast; regionale Vorhersage) * za velika pod-
ruja' vei dio kontinenta ili oceana.
c) ovisno o vrsti i nainu na koji se daje:
- opa prognoza (generalforecast; allgemeine Vorhersage) + obino za ire puan-
stvo,
- poebna prognoza (special forecast; speziale Torhersage) _--+ obino
za odreene
korisnike,
- sinoptika prognoza (synoptic orecast; synoptische Vorhersage) + uobiajen
oblik prognoze,
-
subjektivna pognoza (subjective forecast; subjektive Vorhersage)
procjenom prognostiara - meteorologa, - dobivena .i:,;

- objektivna prognoza (objective forecast; objektive Vorhersage) + dobivena kao .:!:.

rezultat numerike prognoze,

- numerika prognoza (numerical forecast; numerische Vorhersage) + dobivena lii
.ri,r;i
rjeavanjem primitivnih jednadbi pomou raunala, .i
- statistika pognoza (statistical forecast; statistiche orhersage) uvaavanje
statistiko-klimatolokih v eza W|rtat aznih meteorolokih paramtara,-
]j';
- j.

- prognoza po ustajnosti ili perzistencijska progroza Qlersistence forecast; Persis- _i:

'-3i
tenzvorhersage)
- oblik avaavanja statistiko-klimatolokih veza unutar raznih
meteoolokih pa ametaa,
i:']
irHi:

-
vjerojatnosna prognoza (probability forecast; vahrscheinlichkeitsvorhersage) +
il,
',
:ii.:
mogunosti ostvarenja prognoze u postocima. ,1:'.
-
ili Citanje i tumaenje vremena s meteorolokih karata pokazuje kakvo je vrijeme i +'
kakav se razvoj vremena moe oekivati. openito, na prenjoj(istonoj) strani ciklone
Fl topli zrak se premjeta prema polu, dok na stranjoj (zpadno) stran suji hladni zrak
prema ekvatonr. Kod anticiklone je obmuto' strujanjem na zapadnoj
Gtraqjoj) shani topli
H{: zrak ide prema polu, a na istonoj (prednjoj) strani hiadni zratitru.jirema evuto.u.
Priieri strujanja u cikloni i anticikloni na prizemnoj kati piikazani su na slici 25.13
;
!1' '
dolje, uz pripadne izoterme na plohi 850 hPa, slika 25.13 gore. a stanjoj strani ciklone
frfi
izladjugoistone Europe i na istonoj strani Azorskog grebena visokog a-tu;" hladni zrak
Slika 25.13. Prizemna vremenska karta za 12. travja 1977. 00 UTC, dolje; izoterme
na visinskoj kati AT 850 hPa, gore (England i Ulbricht, 1980)

380
381
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
Slika 25.14. Prizemna vremenska kara za23. tavnja 1976. 00 UTC, gore lijevo AT 850
hPa (izohipse u gpdm) i izoterme, dolje rijevo RT 500/1000 hpa (izohipse u gpdm), gore
desno AT 500 hPa (izohipse u gpdm), dolje desno (England i ulbrichr, l9g0)
382
TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE
koji je prodro daleko prema jugu. Izoterma 0 "C (gornja slika) tee daleko prema jugu do
alirske i funiske obale. Napotiv, na mjesfu hladnog zraka postoji snan prodor toplog
zraka na zapadnoj strani anticiklone iznad sjeverne Europe. Izoterma 0 'C ide do vha
Norveke. Dalji podor toplog zraka nalazi se na prednjoj s ani ciklone kod Islanda iaad
zapadne Europe. Izoterma 0'C nalazi se pritom do Fargerneskih otoka_ Na strarjoj stari
ove ciklone' izlad sjevernog Atlantika, istie se novi prodor hladnog zraka. ovi, jedan
polaaj drugog, prodori toplog i hladnog zraka su tipini za umjerene irine. Tako se obja-
njavaju velike wemenske razlike, koje su este na podruju Europe, ali i na drugim
podrujima Zemlje.
Drugi primjer tumaenja vremenskog stanja prikazuje odvajanje ciklone iznad sjeve-
roistone i srednje Europe. Na prizernojkai od zapadne Rusije do jue Francu*e
poteese plitko podruje niskog tlaka, slika 25.14 gore lijevo' lzmuovog podrrrja
niskog tlaka i iaaeogvisokog t|aka imad Sjevernog mora posi preko sjeveoistoei
srednje Europe sjeveroistono strujanj e naka. Sjevemo od podruja visokog tlaka nalazi se
podruje niskog tlaka koje se sa svojim frontama preieta prema istoku.
Na plohi AT 850 hPa takoer se prepoanaje plitko podruje niskog tlaka, orilike na
istom podruju kao i na prizemnoj karti. Crtkane izoterme ukazuju najak prodor hladnog
zraka, sjevemo od podruja niskog tlaka, koji je doao od sjeveroistoka do zapadne Europe.
ovo dobro istie podruje obrubljeno izotermom -5 "C. Najhladniji zakalazise iaad
zapadnog Istonog mor slika 25.14 dolje lijevo. Topli zrak napreduje koz podruja nis-
kog tlaka, koja su sjeverno od ruba visokog tlak prema sjevernoj Skandinaviji. Drugi
prodo toplog naka je istono, od plitkog poduja niskog tlaka prema sjeveru i gotovo
dostie prostor Petrograda. ova dva razdvojena prodora toplog zraka dovest e do procesa
odvajanja ciklone.
Slika 25.14 gore desno prikazuje kartu RT 500/1000 hPa s izraenim eliptinim pod-
rujem hladnog l.aka izlad sjeveme Sredq|e Europ sa zatvorenim izohipsama. Dobro su
prepoznatljiva dva prodora toplog naka.
Slika 25.14 dolje desno prikazuje kartu AT 500 bPa s vrlo izraenim poljem visinskog
niskog tlaka. Poloaj legova sredita dobro se razlikuje od poloaja sredita prizemmg
niskog tlaka. Nalazi se ondje gdje je u donjoj troposferi najhladniji nak. Zatamjee
powine u podruju visinskog niskog tlaka oznaavaju podruja u kojimaje brzina vjeta>
30 m/s (mlazne s uje).
Zivofrii vijek ovakve visinske jezgre hladnog naka, tj. hladne kaplje (cold air drup,
cold low; Kablurttropfen) iznosi vie dan pa i preko tjedan dana (toka 18.2). Hladna
kaplja je krunog ili eliptinog oblika (oko koje je topliji zrak) i esto je povezana s
inaenim vremenskim procesima. Promjer joj je nekoliko stotina pa i preko l000 tn. Pje
svega zimi, a takoeri ljeti, opaene su velike hladne kaplje, koje se mogu zarativie
tjedana uvlaenjem uvijek novih hladnih zranih masa. Na prizemnim kartama je slabo
uoljiva ili je nema. Porastom visine hladna kaptja je sve uoljivija, zbog temperatunih
gradijenata nagibi izobamih ploha su vei, a takoerjaajui vjefuovi i smicanja vjefua.
Kako je visinska ciklona vezana uz hladni aak, ona e dati odgovarajui smjer
stujanja hladnog naka. Za procjenu smjera pomjene po|o-aja hladne kaplje vasu
strujanja u donjoj troposferi. Veinom se pimjenjuje prizemna kart no vaaje ikata
AT 850 hPa s ucrtanim izotermama. Za btznu promjene po|oaja hladne kaplje moe se
staviti 80% graddentnog vjetra, izraunatog iz prizemne kate. Zbog stalnih promjena
prizemnog polja tlaka putanje hladne kaplje esto imaju nepravilan azvoj. Pate i ih
383
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

nekoliko dana' trajektorije esto pokazuju oblik petlje. Zato je vremenska prognoza teka
u
vezi s hladnom kapljom. Premjeta li se hladna kaplja preko nekog podruja, nee se
opaziti neke znaajne promjene tlaka.
U podruju hladne kaplje postoji iroko rasprostranjeno uspravno gibanje. Gledajui
u
smjeru njezina gibanja na prednjoj stranije sputanje' dok se zrak na stranjoj shanidie,
tako da ondje esto nastaju procesi zaleivanja. Za ohjanjenje za|eiva na stranjoj
strani hladne kaplje moe posluiti slika 25'14 dolje lijevo' Nad podrujem, gdje peko
istone Europe prema sjeveru napreduje topli zrak, na tlu postoji hladno sjeveroisiono
struje te nasaje jako uspravno smicanje vjetra. Zbog toga je topli zrak prisiljen na
penjanje preko iroko ra'sprostranjena i debela prizemnog hladnog ziaka (sli8no uo p.
toploj fronti). Uvaavajui uspravna gibanja i s njima povezane vemenske pojave, oni su
u
hladnoj kaplji obmuti od onih kod puruju ih ciklona.
Prostrane i goleme oblane nakupine u podruju hladne kaplje ne veu se s frontama.
one nastaju uspravnim smicanjem vjetra i labilnim premjetanjm. Ako je sadraj vodene
pare u toplom zraku velik i na|azi se izvan jakog zalivanja,moe nastupiti dugotrajna
i
jaka kia odnosno snijeg. Na prednjoj strani hladne kaplje zbog sputanja vrije*
3. o..to
bezoborinsko i vedro. Zbog toga esto dolazi do podcjenjiv vreminskog djelovanja
na1|azee hladne kaplj e.
-jetu, iznad kopna u sredinjim podrujima hladne kaplje, katkad e hladni zak
postati od tlajako labilan zbog termike konvekcije te nastajejak razr'oj oblaka, pljuskovi
ili grmljavina s izraenim dnevnim hodom. Zimi hladne kaplje veinom zaluim1u vea
prostrnswa nego ljeti. Zbog nedosatka izraene labilnosti iznad hladnog kopna postoji
Slika 25.l5. Prizemna kata, 15. oujka 1978. 00 UTC (England i Ulbricht, 1980)
slojevita uaoblaka, puscbll u sredinjim podrujima i na stranjoj strani hlane aplje.
Primjer pnkazavremenskog stanja (l5. oujka 1978. 00 UTC), tj. vremenska analiza
koja ukljuuje prizemnu i visinske karte daje na slikama 25.15 - l8.
i
Prizemna kata s poljem atmosferskog tlaka fron ama, slika 25.15, pokazuje
prostrano polje niskog tlaka iznad veeg dijela sjevernog Atlantika i Europe. Sredita tog
niskog tlaka proteu se jugozapadno od Islarda do u Sjeverno more te istono od
Skandinavije, uvjetujuijako zapadno strujanje s frontalnim sustavima koji se gibaju prema
istoku. Karta pokazuje i prostrana podruja visokog tlaka. Tako geben prostrane Azorske
(suptropske) anticiklone prelazi Piinejski poluotok, dok se drugo podruje visokog tlaka
(zavrna anticiklona) nalazi istono od New Foundlanda. Podruja blie polu (Grenland)
takoerimaju visoki tlak (stacionama anticiklona).
Na niim visinskim kartama (AT 850 i 700 hPa, slika 25.16) raspodjela geopotencijala
prati prizemnu karfu te su sredita niskog i visokog tlaka pribliro n istim n1iestima kao u
prizemlju. Iznad Europe postoji dolina niskog tlaka (os doline priblino na meridijanu 10o
E). Stogaje iznadzapadne Europe zapadno strujanje uz slabo iazilaenje, dok na predqioj
strani doline, tj. imad srednje i istone Europe postoji jugozapadno strujanje.
Na srednjim (AT 500 hPa, slika 25'17 do[je) i viim (AT 300 hPa, slika 25.17 gore,
AT 200 hPa, slika 25.18 dolje) kartama raspodjela geopotencijala ne prati prizemnu kartu,
osobito s porastom visine, premda je osnovna slika raspodjele tlaka auvana.Prije
spomenuta dolina s porastom visine nalazi se sve zapadnije (os doline na AT 200 hpa je
blizu 0' E), ba slino kao i barika sredita. Zbog slabog grebena iznad istonog Atlandk,
prijanje zapadno strujanje iznad, zapade Europe postaje sjeverozapadno, dok je iznad
s19die Europe jugozapadno strujanje koje se nad istonom Euoporrpovija na zpadno i Slika 25.16. Visinska karta AT 850 hPa lijevo i AT 700 hPa desno, (geopotencijal
dalje sjeverozapadno strujanje, tj. dobiva valne oblike. Vanoje upozoti o3e na katama gpdm) 15. ojkal978.00 UTC (England i Ulbricht 1980)

384
385
 :.ga!;

i.tj],.

oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA ''#l TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

.'t :r

.:1{,:

*,,
riil,'
'z+a
_i:
'j,:

$,
','
,+'a:,

].

Slka 25.17. Visinska karta AT 500 hPa dolje i AT 300 hPa gore' (geopotencijal u Stika 25.18. Visinska karta AT 200 hPa dolje, karta tropopauze i mlazle sffuje gore,
gpdm) 15. oujka1978.00 UTC (England i Ulbricht' 1980) (geopotencijal u cpdm) 15' oujka 1978. 00 UTC @ngland i Ulbricht' 1980)

386
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

AT 300 i 200 hPa gustoa. izohipsa prividno manja, meutimpromjena geopotencijala nije
zapadnog Sredozemlja nailazi nova dolina, iznad naih kajeva jaat e jugozapadno visin-
4 spd'n nego je 8 gpdm (izvlaena je svaka druga izohipsa). o znai o-a n tim visinama
sko stujanje uz pritjecanje toplog i vlanog zraka s podujaSredozea. Stoga se oekuje
postoji strujanje velikih br-zina, koje se protee od ameriog kopna, iznad
Atlantika i peko
Biskajskog zaljeva do june Francuske, gdje zakree p.oou ..1.rr"'oistoku i preko
umjereno do petenooblano wijeme s kiom powemeno' osobito na Jadranu u i
Alpa zapadnim kajevima, gdje e ponegdje biti i jaih oborina. Naladranu jugo u pojaanju i bit
dolazi do Poljske, prelazei na zapado do sjeverozapdno sanje preko junog
dijla e jako, na udare i olujno ( 17.2 m/s). Uoljivo je da se oekuje spuanje izohipse 552
Rusije' gdje konano zavrava. To se najbolje vidi na krti tropopuze .la"ni .t*p'
,iiL" gpdmiz viih u nie zemljopisne irine pa e biti malo hladnje.
25.18 gore, koja se najeerabi u zrakoplovst'u pa su visine dane po razinama
eta tght
level -.FL; Fluglche),npr. FL 300 = 30 000 ft = 9144 m. S'obziom na
drugaiju
raspodjelu temperature, oito bariki sustavi iznad topopauze imaju drugaije
oblike nelo
ispod tropopauze.
Premjetanje i donekle na prizemnoj karti moe se pratiti primje-
1az-v9j yemena
njujui istodobno pizemnu i visinsku kartu, npr. 500 hPa, slta zs.lg.
Vidljivo je da se sredita prizemnih i visinskih barikih sustava ne podudaraju.
Uva-
avajuci smjer gibanja na visinskoj karti (oznaeno selicom) slijedi d
na njoj sredita
barikih sustava zaostaju;.tj. postoji nagib osi koja spaja p.ue-n, i visinskih
sustava. To se dobro vidi kod ciklone istono od amirikog '..ist
kopn i kod anticiklone u
istonom Atlantiku. ovo istodobno mai dase prizemni frontJlni sustavi
lita.iu priblirro u
smjeru visinskih strujanj a.
Tumaenje prognostikih karata prikazano je na slicj 25.20,gdje primjer prikazuje
v
sinsku katu (AT 500 hPa), kao to bi bilo i za druge visinske kaie,'a.le*
i zapnzeme.
Tipino je oznaavaje prognostikih karata, gdje nakon datuma i termina
analize postoji
o119ka, np. +24h,koja zrra9i g9enozu za sljedei dan. Slinoje
za druge prognoze (+48h,
+72h). ovim kartama pripadaju.i_a'nalitike karte prikazane
n skama=z.r-la. rpo-
reujuisve etiri kate na slici25.20, uoava sJiz dana u dan pomak sredita
barikih
sustavate projene njihovih vijednosti, ako se obrati panjanaohipsu
552 gpdm.
_ Primjer tumaenja We:na za lae podruje:-iznd Atlantskog oceo|na i Europe
odrava se jako prevladavajue zapadno visinskstruje (postoji leandrranje
tok).
Prodor vlanog naka s Atlantika zahuatioje podruje Alpa-i zaiano
Sredozmlje.'
Genovskom zaljevu nastalaje plitka ciklona (slika 25.13), kojaje uvjetovala
naoblaenje na
sjevemom Jadranu, u Gorskom kotaru i Lici te mjestimienu su. Istoobno
visinska dolina
nisko
.tlaka iznad Europe protee se od Velike Britanije do zapadnog Sredozemlja uvje-
tujui jugozapadno strujanje iznad naih krajeva i lagano razilae iohipsa
(slika 25.20
aaliz4 gore lijevo), to na visini mai dizanje naka, au prizemljuoborine ukoliko;e
zrak
dovoljno vlaan. Nakon 24 h oekuje se da e os doline_biti izrad sredqje Europe,
da e
1ahvaati nae sjeverne krajeve te da e se protezati preko Italije oo aa"otle
25.20 gore desno). To e uvjetovati brzo premjetanjfrontalnogporemeaja preko 1slita
naih
krajeva na sjeveroistok i.dat e prolazno jae naobllaenje s ki-om mjestimice.
Snijeg je
mogu u gorskim kajevima viim od 1000 m nadmorkevisine. Umjerene
oborine su
mogue ponegdje na sjevernom i sednjem Jadranu te u Gorskom kotarul Lici.
oborina e
slabit uz prolazno kidanje aoblake, a prizemni vjetar e nakon jugozapadnog
sm3era
prijei u loatkotrajan sjeverni do sjeveroistoni.
Izgledi vremena za sljede a.9u1 ti dana (+48h, +72h): ciklona koja se nalazi juno
odIslandaje postjednja iz_obitelji ciklona koje su uvjetovae pou."..n prodore
vlanog
zraka, budui daje pratijaka anticiklona. Stoga dolazi do stvar'aqja Rossbyjevih
valova, tji Slika 25.19. Prizemna kata (fronte i izobae, tanke crtkane) i karta AT 500 hPa
dojaanja termikog gebena zapadno od Brinskog otoja i visinske dolne (izohipse u cpd debele crte, sredia barikih sustava su pisana koso) 10. veljae
iznao srednje
Europe (sLika 25.20 dolje). Kako se prethodna dolina-pren{estila prema 1960. 00 UTC (Mclntosh i Thom, 1973)
istoku, a iz

388
389
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Slika 25.20. Karta AT 500 hPa (u gpdm) 15. oujka 1978. 00 UTC, gore lijevo;
prognoza AT 500 llPa za |5. onjka 1978.00 UTC + 24 h, gore desno; prognoza AT
500 hPa 2a,15. ohtjka I 978. 00 UTC + 48 h, dolje lijevo; prognoza AT 500 Wa
onjka l97 8. 00 UTc + 72 h, do|je desno (England i Ulbricht' 1 980)
390
TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE
25.4.l. Vemenske kate i dijagami u meteoolokoj slubi
U svom svakodnevnom radu meteoroloke slube koriste razliite tipove meteoro-
lokih karata (anal.ize, prognoze), zatim ruzliite dijagrame (aeroloki dijagam, presjeke
afinosfere) i druge materijale. Nekoliko najrazvijenijih slubi u svijetu priprema glavninu
tih materijala i stavlja ih na raspolaganje drugim dravnim slubama da temeljem njih
pripremaju vlastite materijale. Ujedno meteoroloke slube meusobno razmjenjuju karte,
dijagrame i sline materijale, to se osobito odnosi na prognoze. Na temelju pripremljenog
,,meteorolokog materijal'sluba izdaje odgovaajua upozorenj izvjea i prognoze
prema potrebama raznih korisnika. Primjer skraenog ,,meteorolokog materijal' z.a jeda
dan, koji se prim obraujei raznjenjuje u Dravnom hidrometeorolokom zavodu u
Zagrebu, prikazanje u prilogu 12. U ovom sluaju odabanje 31. sijenja 2000' u 00:00
UTC, nazovimo ga,,dananji dan".
- u prilogu 12.l dane su satelitske slike vremenskog staja za Europu 3l.01.2000. u
00:57 UTC, koje je izdao Eumetsat i poslao u meunarodnu razmjenu; slika a) prika-
zuje infracrveni spektar (IR), dok je na b) spekta vodene pare (WV). U ovom terminu
za navedeno podruje ne postoji slika u vidljivom spektru (VIS)'jer su to noni sati pa
nema sunca. Za tumaenje slika vidi toku 29.3.3.
- u prilogu 12.2 dane su analize visinskih karata od AT-200 hPa do AT-850 bPa za
Europu i zapadni Atlantik 3l.01.2000. u 00 UTC' koje je izdala njemaka meteoro-
loka sluba (Deutscher etterdienst - DwD) sa sjeditem u Frankfurtu i poslala u
munarodnurazmjenu. oznake na karti su uobiajene, ucrtani su podaci o temperaturi
i rositu zraka, vjetru te su izvuene izohipse'
- slika a) prikazuje kartu AT-200 hPa (= 11.3 ltor,
- slika b) prikazuje kartu AT-300 hPa (= 9.1 km),
- slika c) prikazuje kartu AT-400 hPa (= 7.1 Lto;,
- slika d) prikazuje kartu AT-500 hPa (= 5.5 'o;'
- slika e) prikazuje kartu AT-700 bPa (= 3.9 6o;,
- slika f) prikazuje kartu AT-850 hPa (= 1.4 Lttt;.
Temeljna maajka wemena je vrlo jako visinsko strujanje (> 150 kt' jugozapado, za-
padno, sjeverozapadno) iznad sjevernog Atlantika i sjeveme Euope.
- u prilogu 12.3 dana je aaliza prizemnog wemenskog staja za Europu i z.apadl
Atlantik 3l.01.2000. u 00 UTC, koju je izdala njemaka meteoroloka suba(Deu-
tscher W'etterdiezs - DWD). oznake na karti su uobiajene. Ucrtani su podaci o obla-
'lzobae
cima, pojavama, tlaku, temperatui i rosifu zraka, vjetru, zatim su iaruene i
azna,enabarika sredita te fronte. Dobro se uoavaju sredita niskog tlaka (Gen-
land, Sjeverno more, vrh Skandinavije) s fiontalnim sustavima koji se proteu peko
sjevernog Atlantika i sjeveme Europe te ulaskom nad kontinent prodiru ili dalje na
istok ili prema jugoistonim podrujima Europe. Podruje visokog tlaka zahvaa Pi-
nejski poluotok i dijelove sjeveme Afrike.
- prilog l2.4 prlkazlje niz prognostikih karata za Europu i zapadni tlantikza sljedeca
tri dana. Na temelju anale od 30.01.2000. u 18 UTC dobivena je prognoza za
01.02.2000. u 00 UTC (18 + 30 h), slika a), na temelju analize od 31.01.2000. u 00
za 15.
UTC dobivena je propoza za 02.02.2000. u 00 UTC (00 + 48 h), slika b), (ove karte
39t
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
izdala je njemaka meteoroloka s\uba (Deutscher Wetterdiensl - DWD). Treu prog-
n9s1jku kau izdala je meteoroloka sluba Velike Britanije (EGR rxuo) a nu, a temelji se na analizi od 30.01.2000. u 12 UTC.
sjeditem u Bracknellu prema analizi od 31.0I.2000. u 0-0 TC, t" vrijed za
03-02.2000. u 00 UTC (00 + 72 h), slika c). ovdje nisu prikazane sve prognostike
karte, ve samo neke. oznake na kartama su uobiajene. Ivuenesu izobare i nazna-
ena barika sredita te fronte. Na karama DWD-a aznaenasu podruja znaajne
naoblake, dok su na kati EGRR-a izohipse relativne topogre, -sojllooo
pu.
ove kate prikazuju dalji razv.oj vremena' tj. pomak uglavnom prema istoku, stapanje
i Zemljine povrine do razine l00 hPa (visina oko 16 kn odnosno 52 000 stopa).
nastajanje novih barikih sredita te frontalnih sustava.
prilog 12.5 pikazuje prognoze najniih odnosno najviih temperafura zraka zaAlpsko
g9druie' koje je izdala njemaka meteoroloka sluba (Deutscher etterdienst -
DWD)' na temelju analize od 31.0l.2000. u 00 UTC. Prognoza najniih temperamra
dobivena je zarazdoblje od 3l.0l. u 18 UTC do 0.02. u ouc,tj. za razdoblje
onih
temperafura koje bi se na klasian nain izmjerile 0l.02. u 06 UTC, to je prikazano
na
prognostikoj kartiza 0l.02.2000. u 06 UTC (00 + 30 h), slika a). Pogozanajviih
temperafura v.jjedi za 01.02. za razdoblje od 0 UTC do 18 UTC, to j prikazano
na
prognostikoj karti za 0l.02.2000' u l8 UTC (00 + 42 h), slika b). Ucrtani
su podaci o
temperauri zraka u tokama mee. Dobro se uoavaju podruja niih i viih tempe-
ab)ra'Bz naznaku da treba uvaiti nadmorsku visinu i vrsfu podloge (kopno, more;.
prilozi 12.6 i 12.7 prikazuju prognostike karte za Sredoemlje za sljedeih 48 h
Q b) ekvipotencijalnu temperahu i specifinu vlanost te podruje konvekcijske ne-
dana), polaze i od 31.01.2000. u 00 urc, tj. vrijede 2a02.02.2000. u oo urc,
a radi ih
i alje neteoolokasl' ba Francuske (Meteo France) sa sjeditem u Toulousu.
ovdje
su dane samo neke kate, koje se odnose na:
a) tlak na morskoj razini te smjer i brzinu prizemnog vjetra (na l0 m), pilog 12.6,
b) relativnu vlanost na AT-700 hPa, pnlog12.7.
Prizemni vjetar pokazuje manja podruja konvergencije i vrtlonosti, kao mjesta mogu-
,egrazojawemenskih pocesa, dok visinska karta prikazuje razmjerno vliu relativrru
vlanost nad zapadnim Sredozemljem i irim Alpski* poa-ej"* te neto na istoku
Balkanskog poluotoka, to upuuje na razvoj naoblake.
pnlozi 12.8, l2'9 i 12.10 prikazuju prognostike karte za dio zapadne Europe, uklju-
uj9ii nae poduje,za sljedeih 48 h Q dana), polazei od 3 1 .0l.2000. u o rrc, te
vrijede za 02.02.2000. u 00 UTC, a radi ih i alje njemaka meteoroloka sluba
(Deutscher Wetterdienst - DwD). Tu su takoer dane samo neke karte, a
odnose se na:
a) nisku naoblaku iskazanu u t/8, prilog 12.g,
b) vremenske procese (m1gla, kia, snijeg, pljuskovi, grmljavine i dr.), prilog 12.9,
c) koliinu oborinapalu tijekom 12 h, prilog 12.10.
Vidljivo je da vea naoblaka prati frontalne sustave uglavnom na privjetrini Alpa to je
u vezi s vlanou na AT-700 hPa. Na istom podruju predviajuse izraene vrc-
menske pojave (oborine, grmljavine i dr.), koje rezultiiaju .'*j.r"oom koliinom
9lorina koje se predviaju tijekom 12 h (mm), zarazdobe oo ol.oz. u 12 UTC do
! alz. u 00 UTC na dijelu zapade Europe, a koja bi bila izmjerena 02.02.2000. u 00
UTC. Pokazuje se da se oekuju umjerene oborine na podruju zapadne Europe uglav-
nom u privjehini Alpa, ali i dijelu Sjevernog Atlantika.
u p1l9cu 12.ll dana je prognostika kata za,ajogvremena (SWC) za Europu,
koja
se koristi u zrakoplovstvu, za azieleta izmeuFL 100-450 (visine
=3.0-l3 .i lr^l u
392
TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE
3l.0l.2000. u 12 UTC, koju je izdao WAFC London i poslao u meunarodnu razie-
I ovdje se istie jako visinsko strujanje uz turbulenciju |mlazna struja iznad Sjevemog
Atlantika i sjeveme Europe na razini FL 320 (9.8 km) dosee l40 kt, dokje iznad Eg
pta na FL 370 (l l.3 km) brzine l60 kt]' frontalne sustave, nla,ajunaoblaku i pojave.
_ prilog l2.l2 prkaze emagram za Zageb (postajni broj 14240) 3l.0l.2000. u 00
tC'tj.promjenu temperature i rosita zlakat smjera i brzine vjefua s visinom od
- u prilogu l2.l3 dana je sloena ftompozitna) radaska slika vremenskog staja Euope
31.01.2000. u 00:10 UTC, koju je izdao CERAD (mrea srednjoeuropskih radara) i
poslao u meunarodnu razmjenu; slika prikazuje mreu radaa koji mjere jainu obo-
rine (mm/h). Zatllmaenje slike vidi tokl29'l.2.
- prilog 12.14 pnkazlje vemenski presjek kroz atnosferu (IIR'D) do visine l0 km u
podruju Zageba, koji poinje 3l.01.2000. u 00 UTC, i prognozira se razvoj vremena
za sljede ih 48 h, a inaenjeu Zagrebu na temelju prognostikih ulaznih podataka
francuskog modela Aladn (Meteo France). Slino postoji i za rugamjesta. Skup od
est dijagama odnosi se na:
a) temperafuru zraka i relativnu vlaost > 60%o po visini, ujedno je dana i konvek-
cijska razina (LCL),
stabilnosti,
c) vodoravne vektore vjeha i izotahe te podruje mlazne struje,
d) temperafuru i rosite na 2 m,
e) tlak na srednjoj morskoj razini,
f) smjer i bzinu prizemnog vjeta.
- prilog 12.15 prikazuje meteogram zaZagreb, tj. prognoze meteorolokih elemeataza
sljede ih 7 daa, polazei od 31.0t.2000. u 00 UTC, a radi ih i alje iemaka mete-
oroloka s|uba (Deutscher 'etterdiensl - DwD). Sline prognoze pose i za fuuga
qiesta. Prikazane su prognoze vjetra po visini od prizennog do AT-300 hPa, tem-
perafure zakaaZ m i temperature a:akana 850 i 500 hPa, koliine visokih, srednjih i
niskih oblak visina razine moke konvekcije, atmosferskog tlaka (na srednjoj morskoj
razini) i koliine oborine.
- prilog l2.16 prikazuje meteogram zaZagreb, tj. prognoze meteorolokih elemenata za
sljede ih 10 dana, polazei od 31.01.2000. u 00 UTC, a adi ih i alje Europski centar
za srednjorone pognoze wemena (European Center for Medium Range W'eather
Forecasts - ECMWF) sa sjeditem u Readingu, blizu Londona. Sline prognoze postoje
i za druga rqiesta' Prikazane su prognoze naoblake, temperature naka a 2 m i tem-
peratue zaka a 850 hPa, atnosferskog tlaka (na srednjoj morskoj razini), koliine
oborine te smjera i brzine vjetra.
- prilozi l2'l7 do 12.20 pnkaz$u niz prognostikih kuata za Euopu i zapadni Atlantik
za pojedine lane u 12 UTC do konanog l0 dan polaze i od 30.0l.2000. u 12 UTC,
(ECMWF). Ovdje su prikazane samo neke karte, tj. za 7 dan,2, 5 i l0 dana. g^.p" o"
kati su uobiajene. Skup od etiikarte za pojedini dan (termin) odnosi se na:
a) visinsku katu, koja prikazuje izohipse i izotahe (mlazna stuja je sjenana) na AT-
300 hP
b) visinsku kartu, kojaprikazuje ohipse i izoterme na AT-500 hPa,
393
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

c) visinsku kartu, koja prikazuje izohipse i izoterme na AT-850 hPa,

d) prizemnu kartu s atmosferskim tlakom (na SMR), izohipse relativne topograrje
RT 500/1000 hPa te relativnu v|anost (> 60%) u sloju od 500 do 850 hPa.
prognoza za 24 h (1 dan), tj. za 3 1.01.2000. u I 2 UTC, dana je u prilogu 1 2. I 7,
prognozaza43b(2 dana), tj. 2a01.02.2000. u 12 UTC, dana je u prilogu 12.18,
prognoza za 1'20h (5 dana)' tj. za04.0.2000. u 12 UTC, dana je u prilogu 12.19,
pognozaza28 h (l0 dana), tj. za09.02.000. u 00 UTC' dana je u prilogu 12.20'
pr1lozi2l.2l. do 20.8. prikazuju niz prognostikih karata za ire podruje Hrvatske za
pojedine dane u 12 UTC do konanog l0. dana, polazei od 30.0l.2000. u 12 UTC,
(ECMWF). ovdje nisu prikazane sve karte ve samo neke, tj. za I dan,2, 5 i 10 dana.
oznake su uobiajene. Skup od dvije karte zapojedini dan (termin) odnosi se na:
a) prizemnu temperaturu naT mi naoblaku (> 50%),
25.4.2. Koisnost vemenskih Lnuliza i pognoza - upozoenja
Uspjesi petodnevnih wemenskih prognoza ostvarenih kroz posljednju dekadu i novi
postupci u mnogim zemljama, svrsavaju ih u velika dostignua dvadesetog stoljea. ove
prognoze' sada toliko dobre i bolje od trodnevnih prognoza od prije etiri ili pet godin
sauvale su milijune ivota preko upozorenja na tropske ciklone, poplave i druga ona
newemena i bit e glavna pomo pi proizvodnji hane. Takav napredak bio je neshvatljiv
prije 50 godina i samo traak nade u oima matovitih planera prije 30 godina.
sue
Tropski cikloni
22o/o
3Oo/o

b) oboine i prizemni vjetar na 10 m.

- prognoza za24h(l dan), tj. 2a31.01.2000. u l2 UTC, dana je u prilogu 12.21,
- prognoza za48h(2 dana), tj. 2a01.02.2000. u 12 UTC, dana je tpriloga12.22,
Polresi
10o/o
ZNAAJNE rere
- pognozaza l20 h (5 dana), tj. za04.0.2000. u l2 UTC' dana je u prilogu 12.23, Druge neve e
- prognoza za28h (l0 dana)' tj.za09.02'2000. u 00 UTC, dana je upnlogu12.24. 67o

Glad / manjak hrane

Na temelju prethodnih karata dana je vremenska prognoza za Hrvatsku 4Vo Epidemije
Tropski cikloni
za 3 1. sijenja 2000. godine i idua dva dana. 17Yo

Hryatski radio, radiopostaja Zagreb, 1. i 2' program (Dtavihidrometeoroloki

zavod,Zagreb)
,,U veini kajeva djelomice ili pretelo sunano. Ujutro i prijepodne uz pomjenljivu
naoblaku ponegdje u istonim predjelima moe biti malo kie. U sjevernom primorju ujuto
mjestimice slojeviti oblaci ili magla' Puhat e slab do umjeren zapadni ijugozapadni vjetar,
na Jadranu veinom jugo, a uz obalu ujutro slaba bura. Najvia dnevna temperafura zrakau
veini krajeva izmeu9 i |4 "C."
Zatisak: Veernji list (ravni hidrometeoroloki zavod, Zagreb)
,t(opno - Dio pijepodneva oblano, a zatim djelomice sunano. Kratkohajna slaba
kia mogua je ujutro ponegdje u Pofuavini, istonoj Slavoniji i Baranji. Vjetar slab do
umjeren, jugozapadni i zapadni. Najvia dnevna temperat|Jra zaka izmeu9 i 13 "C.
Primorje _ Prevladavat e sunano. Puhat e slabo do umjereno jugo' a samo uz obalu
ujutro mjestimice bura. Najvia tempeatltazraka bit e izmeu 12 i 16 "C.
Vrijeme u idua dva dana
U utoak e prevladavati sunano' U kopnenom podruju mjestimice e biti jutamje
magle. U srijedu postupno jae naoblaenje, a potkraj dana mjestimice malo kie, u viem
gorju snijega. Zadrat e se razmjerno toplo vrijeme.''
Za tisak: Slobodna Dalmacija (Pomorski meteoreoroloki centa, Split)
,,U kopnenom podruju e u no i i dio prijepodneva biti uglavnom oblano, zatim dje-
lomino sunano. Katkohajna slaba kiaje mogua u noi i ujutro, ponegdje u Podravini,
istonoj Slavoniji i Baranji. vjetar slab do umjeren, jugozapadni i zapadni. Jutarnja tempe-
at:uazakaizmeul i 6, a najvia dnevna u veini krajeva izmeu9 i 14 "c.
Jadran - Preteno vedro i malo toplije. Na sjevemom Jadamu umjereno oblano.
Slabo jugo. More malo valovito. Na sjevemom Jadranu sumaglica.
Sutra - oekuje se novo jae naoblaenje, kajem dana i tijekom noi mjestimice
slaba kia.''
Poplaue32o/o
/o Druge nevee Potrsi Druge nsre
7olo 13o/o
9Yo
uGRoENl L'UDI BROJ MRTVIH
Slka 25.21. Glavne nesree s posljedicama na svijefu' 1963-1992. (wMo, 1994 a)
Tijekom 1980-tih godina preko 700 000 ljudi je izgubilo ivotezbog izavnih posljedica
wemenskih nepogod uktiuujui poplave ili sue (tablica l.1). Poeci l990-ih godina
ukazuju na jo razomije procese. Nemogue je, u firancijskom obliku, prociieniti cijenu
|judskih sEada uzrokovanih ovim nesreama. Ukupni trokovi ptotell se ne salno na
iaavno oteena podruja ve i do drave kao cjeline, a esto i na iru svjetsku zajednicu.
Procijenjena teta zbog nesrea uaokovarih wemenom je oko 50-60 000 000 000 $ tijekom
godine. Zahvaljujui pripremljenim shemama o nesreama i osobito davu upozorenja
ljudima' gubici ivota zbog odgovarajuih nepogoda su bez sumnje u padu, slika 25.2l.
Vremenska upozorenja (weather warning; Wetterwarnungen) i prognoze, neovisno
jesu li za nekoliko sati ili vie dana; upuuju ljude na odreenepostupke za uvanje svojih i
tuihivo materijalnih dobar ukljuujui i ostali ivi svijet. Naravno, tome (ne) mogu
pripomoi i odgovaraju i posfupci pri umjetlom djelovanju na vrijeme (toka 27).
Pose |i l00% tone prognoze? Pitanje se esto uje, no bez odgovarajueg odgo-
vora. Uvaavajui metode numerike prognoze vemena slijedi da e bolja prognoza biti
ako je veliina koraka mree to manja, naravno, uvaavajui i odgovarajui vTemenski

394 395
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA TEMELJI VREMENSKE ANALIZE I PROGNOZE

korak. Uz hipotezu da je korak mree npr. < l m, a ne 2-10 km, nastaje potekoa kako
dobiti ulazne podatke na tako vrlo gustoj mrei toaka, tj. je li mogue uspostaviti mreu
meteorolokih postaja, koja e dati ulazne podatke za numeriku prognozu na udaljenosti
od 1 m. oito je da je to nemogue, osobito ne za cijelu Zem\ju. Posljedica je nemogunost
dobivanja tonosti prognoza bliskih t00%,ve preostaje samo tenja takvim zahtjevima.
25.5. Ustrojstvo meteoroloke slube
Za uinkovita prikupljanja meteorolokih podaaka" izrade analiza i prognoza te
upozorenja potrebno je odgovarajue ustrojstvo vremenske slube ili meteoroloke
djelatnosti (weather service; |etterdienst). struno organizacijsku obadu vremenskih
stanja obavlja Svjetska meteoroloka organizacija (orld Meteorological organization -
Wi|o; |eltorganisation fi)r Meteorologl uz podku mnogih WMo sustava, preko
svojih dava lanica. WMo, kao izvrni organ Ujedinjenih naoda, razradio je standarde i
preporuke zaradu meteorologiji i skupio ih u odgovarajue dokumente. od drava lanica
WMo-a se trai da udovolje zahtjevima postavljenim u dokumentu WMo-a Tehnika
pravila (Technical Regulatons), tj. uspostavljanje i odravanje odgovarajueg ustrojstva
meteorolokih - motriteljskih postaja, metorolokih ureda, sustava veza, kolovania
osoblja, primjene ishaivanja te aanoja tehnike i tehnologije.
WMO iaavno djeluje preko:
- svjetskh/podunihmeteorolokih sredita (orld/Regional Meteorological Cen-
tres - WMC/RMC; meteorologisches Weltzentrum/Regionalzentrum) i redovito u propisanim terminim a po potrebi rade se i posebna (specijalna) mrenja.
- dravnih meteorolokih sredinjica (National Meteorological Centre - NMC; meteo-
rologisches Nationalzentrum)' koji obuhvaaju:
- meteoroloke urede (weather bureau; Letteramt) raznih razina i
- meteoroloke postaje (weather station; Beobachtungsstation), radi to boljeg i breg
prikupljanja i razmjene meteorolokih informacija (obavijesti) sa svim korisncima.
Tehnoloki napedak (automatizacije i povezivanja sustava s automatskim mohenjima
i obradom podataka) daje meteorologiji nove mogunosti.
Svjetska i podunameteooloka sedita - wMC i RMC pripremaju ope mete-
oroloke podatke za mnoge korisnike ukljuuju i i dravne meteorolok slube. WMC
i
njemu, koje obrauje prosljeuje drugim meteorolokim uredima. ona priprema
vremenske analize i pognoze prizennih i visinskih karata za poduje drave, sl3e l
drugim meteorolokim uredima, kao i druge meteoroloke podatke, takotler putem mrea
raunala, dalekopisa fa]<simila i drugim sredstvima.
Zadatak meteoroloke slube (uz uspostavq odravanje i razvoj meteorolokih sus-
tava te ostalog) je:
- osigurati potrebne podatke i obavijesti zaplanfuanja i izvoedaraznih djelovanja (pri-
kazivanjem i izvjetavanjem sfuamog vremen prognoza i upozorenja; uz piu1ierenu
dokumentaciju),
- odailjati vremenske obavijesti uz davanje upozorenja (stalno bdjenje, posebno o
opasnim pojavamazarad' i ivot ljudi u obliku upozorenja, zatifu ljudi i drugog ivog
svijea, objekata i opreme).
Meteooloki uedi, kojih ima vie razina, posredno surauju s meteorolokim posta-
jama i drugim slubama. oni daju podatke o vemenskim uvjetima i prognoze za podruje
na kojem se nalaze te pribavljaju podatke za sva ostala podruja. [I svom .ao aaju
wemenske iskaze, savjete i dokumentaciju iti duge meteoroloke obavijesti (wemense
karte, izvjea' pognoze' slike meteorolokih radara i satelita). Takoedju upozorenja o
opaenim i/ili oekivanim opasnim wemenskim pojavama na svom poaru81u koje su
opasne za ljude, objekte i ureaje.
Meteoroloke 'postaje obavljaju meteoroloka motrenja (mjerenja i opaaia) kao
temelj svih meteorolokih djelatrosti (toka 28). Motrenja daju osnovne elemente meteo-
rolokih izvjea koja imaju odreenoblik i naujenu to ih je propisala WMo, obavljaju se
Nakon temeljne obrade postaja prosljeuje meteoroloke podatke odgovaraju im meteo-
rolokim slubama i pojedinim korisnicima.
i
Sustavi/sredita WMC, RMC NMC djeluju uz potpunu suradnju sa sustavom
svjetskoga meteorolokog bdjenja - WWW, tj. sa svjetsmiustavom motren;a, obrade
q9!1tata ivezauz dopunu svjetskog klimatskog programa (world climate programme -
.i WCP) (toka 28). ovome se mogu pridodati mnogi znanstveni projekti kao to su su;"tst<i
';:) ' ahnosferski i9traivaki progam (Global Atnospheric Researci Piogram _ GlP), Alpski
'
-]? eksperiment (ALPE i dugi.
::?ii
jtij,

radi vremenske prognoze za cijeli svijet u veim raz|erima, koje ukljuuju: prizemne i #i'
visinske kate s temperatuama, oborinama, vjetrovima, tropopauzama i drugim parame- ir' Dopunska lteratura
trima u brojanom i/ili slikovnom obliku. ova sredita uz meusobnu suradju prima- .Ft'
ju/alju (putem telekomunikacijskih mrea satelita, raunala, dalekopisaa, faksimila, kao i t:lE: Defant, F. i H.T. Mt'rth, 1978: Compendium o Meteorolog/, Synoptic Meteorolog1l.
r;i.
drugim sredsfuima) meteoroloke podatke, obavijesti, analize i prognoze, dokumentaciju i lJ:ir WMo, Genev 252.
drugo oprema dravnih meteorolokih sredita. '''l DIil\/IZ, 1994: Prirunik za driranje prizemnih meteorolokih motrenja.DHtvIZ, Zageb, l|5.
ri::.

Dravna meteoroloka sredinjica - NMC je ovlatena dravna ustanova ili inst i'. Donn, W., 1975: Meteorologl.McGaw-Hill, Inc, New York, 5l8.
Ean
.]ii'

fucija koja organizira meteoroloku slubu na podruju drave. U nas je to Dravni J. i H. Lnbric 980 Flugmeteorologie.wB Verl flirVekeh'swese1 Berli 420.

hidrometeoroloki zavod, osim za potrebe zrakoplovstva koji obavlja llrvatska kontrola

.t
''i

'',,
Haltine, G., i R.T. Williams, 1980: Numeical Prediction and namic Meteorolog,l. John
zrane plovidbe.
,i-i.:
Wiley & Sons, New York, 477.
Dravna prognostika sredinjica primalje (putem mrea satelita, raunala, dale-
::ti.
....:-]j olanski, L., 1975: A Rational Subdivision of Scales for Atmospheric Processes. Bull. Am.
kopisaa' faksimila i drugo) meteoroloke podatke, obavjesti, aalize i prognoze, doku- Met. Soc., 56,527-530.
tii,
mentaciju i drugo od pripadnog svjetskog ilili podrunog meteorolokog sredita ili prema Petterssen, S., 1956: Weather Analysis and Forecsting, I i II dio.McGtaw-Hill, Inc, New
York,428 + 266.

396
397
 r:.i!
all

oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA l,::,

KLlMAToLoKPREGLED
1
Vorobiev, V.I'' 1983: Praktikum po sinoptieskoi meteorologii. Gidrometeoizdat, Lenin-
t,
grad,288.
wMo, 1994: on the Front Line: Public veather services. wMo, No. gl6, Geneva, 36.
WMo' 2007: MoPublicaion No. 306 - Mnual on codes - International codes Volume
I.l Part A: Alphanumeric codes volume r.2part B: Binary codes and part c: common
featues to binary and alpha-numeric codes Volume II - Regional codes and national
VRIJEME I KLIMA
lj'
coding practices (Annex II to WMO Technical Regulations), Geneva.
Zverev,A.S.' Sinoptieskajameteorologija.Gidrometeoizdat,Leningrad,774.
KLIMATOLOSKI PREGLED
1968:
26.

26.1. osnovno o klmatskim podjelama

Fiziko stanje atmosfere, u nekom trenutku nad nekim mjestom, odreenojekoliinski

meteorolokim elementima iji skup predstavlja vrijeme (weather; Wetter), dok l<llma-
tologija prouava sredde fiziko stanje atnosfere s njezinim satistikim u
iiom1'enama
prostoru i vremenu, kao odraz ponaanja vremena u viegodinjem razdoblju; toje
klma
(climate; Klima). U novije doba uz statistike metode primjeqiuju se i dinamiee
metode.
Uglavnom sva dosadanja razmataa vremenskih procesa odnosila su se na neki
trenutak vremena' doba dana ili godine, za neko vie ili manje odreeno podruje.
Ako ta
azmatanjaproirimona cijelu Zemljinu kuglu uoit emo da na nekim njnim podrujima
posi vea, a na drugim manja stalnost vemena. Razliiti klimatoloki pristupprimjnju-
ju se za az|iitamjesta kod prlkaza dnevnog ili godinjeg hoda nekog t".*tu,
odnosno
kod prikaza prostorne razdiobe pojedinog elementa. U ovim *-1i-" uvaavani su
'-rout irina i deklinacija
mnogi klimatski faktori kao to su: podnevna visina Sunca (zeriljopisna
sunca), udaljenost od mora ftopnena i morska klima), reljef (utjecaj oblika Zemljine
powine)' nadmorska visina (visina podloge odnosno visina u ouoano.j atmosferi),
vsta
podloge (voda, zemlj uma, snijeg i slika) i drugo.
MnoWo i raznolikost klimatskih podataka ukazuje na potrebu njihova sreivanja'
Trai se ujednaenost vremenskih prilika na nekom podruju. P'i;ela"i-i"m"u pojedinih
klimatskihpodruja su postupni, tek ponegdje so graoi"e jaae(planine). Pojavljuju se
i
razlike tijekom wemena (nakon vie desetaka godina). osnovna naela po jele klirrratskih
maajkl ovise o namjeni klimatskih podataka. Posi podjela na kopnene i morske klime,
uvaava.se dinamika podjela klime, zatim vodna bilanca i bioklimatske znaajke klime.
Ipak' najznaajnija podjela je prema Wladimiru Ktippenu oko 1900. (uz njene rojne o-
pune) koja se temelji na uvaavanju rasta, ruzvoja i azrrolikosti biljnog svijeta te
se uoila
velika va-rost nekih meteorolokih elemenata (temperahra zraka oton
Sustavna meteoroloka motenja u pravilu nisu sarija od 200 godina iako je bito poje-
dinanih motenja i znatno prije- Postoje raali zapisi o vTemenu a vie stoljea 6uc
koji mogu dati samo grube obavijesti kakvo je bilo vrijeme, ali bez nekih strunih anaIiza.
Kad se govori o sadanjosti klime obino se za' razmataja meteorolokih elemenata
lzima niz od 30 godina. No pose i ana odsfupa od navedenog razdoblja. Tako se
moe prouavati jesu li i kakve su' wemenske promjene danas u odnosu na wijme poe-
s
tka dvadesetog stoljea ili jo ranije' Stoga se i govori o trendu klime, npr. dolazi do zatop-
ljenja ili nastupaju suha razdoblja . Iz ovog ptoizlazi i pitanje kakvo nas'vrijeme oekuje ili
kakva e biti klima u 2l. stoljeu. Pokuaji odgovora sadrani su u k]imatskim modelima-

398
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA KLlMAToLoKl PREGLED

Tre,,arazima
Ontaka Uvieti
26.2.K ppenova klimatska podjela Ai 6g-l.;o(JoQ
oC.
Bh goa > 8 Suho-vnre.
Pokazalo se da svi meteoroloki elementi nisu prikladni za odeivaqjetipa klime. BK /goa < I 8 oCl /*o ) 18 "C. Suho-hladno.
Bk' < l8 oC;
'o < 18 oC
Npr. tlak zaka je vrlo lo klimatski pokazatelj, jer izravno ne pokazuje kakva je klima, i tek lgod

uz poznavanje niza drugh elemenata moe posluiti pri dobivanju odgovarajueg odgo- ClDa vrue ljeto; t^o> 22oC
vora. Temperatura ztaka i koliine oborina su meunajboljim pokazateljima o kakvoj se C/Db toplo ljeto; t,*<22 oC; mjeseci > 4: I > l0 oC
klimi adi, pa se i najvie rabe. Stoga je Kdppen primijenio navedene elemente dopunjujui ClDc hladno katko ljeto; /'* <22"C; qjeseci < 3: > l0 oC
ih s opim stanjem u prirodi (raslinje). Dd vrlo hladna zima;kao c; 'io < _38 oC
oznai li se najnia srednja {esenatemperafia s /*6, najvia l'o, dokje g6a sr d- EF 'o ( 0'C. Vjeni led.
nja godinja' a l srednja iesena tempeafura' zatim najsui mjesec je R';", najvlaniji ET' 0
oC <
_'" < 10 r. Tundra.
R."*, l R je srednja godinja oborina (cm), klima se moe odrediti na nekoliko razina od'
kojih svaka razina ima nekoliko skupova, prikazanih u tablici 26.1. osnovna podjela Zemljine powine prema klimatskim obiljejima pikazana je na
slici 26.l. Vano je uoiti da spomenu a K ppenova podjela klime ima tri razine. Pritom
Tablica 26.1. Kcippenova podjela klime svako pojedino slovo ima svoje znaenje, to se moe uoiti kako iztblrice26.I tako iiz
slike 26. 1' Za etajnijiprikaz klime rabi se i vie slova.
Prva razina
Oznaka Uvieti
A Tropska kina klima: .1n > l8 oC. Nema zimske sezone. Godinja oborina je ve-
lika i nadmauje godinje isparavaqie. Raste drvee.
C Umjeeno topla kina klima: l8 oC ) min > -3 oC; .
> 10 oC. Ima ljeto i zimu.
Raste drvee.
D Snjeno - umska klima: 18 oC ) min < -3 oC; nil > l0 oC. Izoterma 10 .C po-
dudara se priblino s polanom granicom rasta uma.
E Ledena klima: /mu < l0 oC. Nema pravo ljeto. Nema dwea (smznuto tlo).
B Suha klima: Mogue isparavanje nadmauje prosjene godinje oborine. Nema
vodenog vika; zato nema stalnog strujanja nastalog u B klimatskom podruju.
Nema drvea (nema vlage)'
7o%oobonnezini 70% oborine ljeti ni zima ni ljeto
BS t<R<2t (/+14) <R <2(t+t4) (t+7) < R <2(+7)
Stepska polusuha klima, kia oko 38 do 76 cm, godina, u niskim iinama.
BW R<t R < (/+14) R<(t+7)-pustinja
Pustiniska suha klima. kia tR < 25 cm- podina.
Napomena: 18 oC odgovaa granici za ffopsko bilje, l';n < -3 'C je granica za hajni snije-
ni ookriva zimi
Druga razina IN r s/t'@ o.! oo p cal o. I n"I m I Tc'tp.rm( = ;811) 'd

Omaka Uvieti
I mI *I co! ! m ! oo ! ot| oo ! o.,o
h d!idm(t{:|3s)
moo
Af ) Vlaho !!asr, lo*lml*"Ioilot nED0nD:A!*&tb

Am
R.io 6 cm oborina. i toplo. Prauma.
R > 250 - 25 (za .6). Kino-umska klima uz katku, suhu sezonu u mon-
Bos Io'oIoIo a LB|6B : }'fll bd! moL

sunskom tipu oborinskog ciklusa.

Aw R < 250 - 25 (za R^1,). Suha zima. Savana.
Slika 26.1 . K ppen-Geigerova klimatska podjela @eel i drugi, 2007)
Cs suho ljeto; rR.6 u ljetu < 713 R^o zimei< 4 cm
Neki od Ktippenovih tipova klime imaju i posebna imena koja obino pokazuju kakvo
C/Dw suha zima;.R.6 u zimi < l/10lt,o ljeta
je aslinje rasprosfranjeno u dotinoj klimi. Tako je Cs ina klima sredozemnih obala sa
ClDf vlano, ako s i w niie primiienieno. Nema suhoe razdoblia.
suhim ljetom gdje raste zi:zeleo gnnlje i drvee (maa). Topliji oblik !e klime, Csa je

400 401
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
KLlMAToLoKl PREGLED

klima masline, a neto hladniji oblik Csb je klima primorskog vrijesa. U klimi Cfa dobro
K ppenova
uspijeva ria i pamuk (klima kamelije). Cfb prevladava u kopnenim dijelovima (bukva). Ime i podruje kne Opis Slika 26.4
oznaka
Klima Dfa je snijena zima i dugo vrue ljeto (unutranjost Sjeverne Amerike). Dfb je 1 Pasatna obalna AfiAm ukljueno Istoni valovi nose morske topske z. m. (mT) od
klima hrasta, a Dfc klima breze. Tako je npr. klimatsko obiljeje za osijek
CFsa(x"), za Split + Csa. - Cfibx' a klima u klimu vlanih 2p6.''1h strana oceanskih elija supop
Rijeku
-
Moe se ustanoviti da proena zemljopisne irine izravno utjee na promjenu klime,
10-25.N i S skog visokog tlaka u blizinu istonoobalnih pod-
ruja jakih kia i jednolikih visokih temperatura_
to pokazuju i klimatske podjele. Tako u niskim irinama postoji openito ekvatorska i Pl|uskovi kie imaiu iaku sezonsku kolebliivost.
tropska klima, zatim slijedi klima umjerenih irin u visokim irinama je polarna i (ant)-
arktika klima, dok je posebno visinska ili planinska klima. Suglasno np.. K-oppenovoj raz-
radbi, svaka od ovih klima ima svoje daljnje obiljeje. Prikaz ovih otita klime pokazuje
njihovo zemljopisno podruje, K<ippenovu oznaku, saeti naziv klime te katke inaaje
vremena' uz pojanjenje s primjerima danih na slikama 26.2 do 26.23 (Strahler' l965).

Ekvatorska tropska kli4a

Ime i podruje
K ppenova'
oznaka
Ime Opis Slike26.2 i26.3
Mokro Af - tropska kino- Prevladava ekvatorska dolina s toplim,
ekvatorska umska klima vlafim topskim morskim (mT) i ekva_
klima Am - tropska kino_ torskim (mE) zranim masama (z. m.)
l0"N-10" s umska klima uvjetujui jake kie u konvekcijskim olu-
(Azija 10-20'N) monsunski tip jana. Znakov itzj e j ednolikost tempeatu-
ra tijekom godine.

Slika26.4. AflAm - Belize

m Honduras (17" N, 88" W)

Kppenova
Ime i podruje Ime Opis Slke 26.5 i 26.6
oaaka
3. Tropska BWh - pustinjskaIzvorita kopnenih tropskih z. m. (cTs) u eli-
pustinjska i vnra klima jama visokog tlaka do velikih visina poteu se
stepska klima BSh - stepska oko Sunevih obatnica i daju suhu do polusuhu
15-35" N i S vru aklima klimu s vlo visokim najviim temperatuama i
umierenim qoniim hodom.

Ime i poduje
K ppenova
Ime Opis Slika 26.7
omaka
4. Zapadnoobal- BWk - pustinjska Na granicama z;padn;h, obala oceanskih elija
na pustinjska svjeklima supEopskog visokog tlak sputaju e morske
klima BWh tropske z. m. (mTs) su stabilne i suhe. Vrlo su-
shka26.2. Af - Iquitos, Peru (4" s,73" w) slika 26.3. Am - cochin, Indija (10. N,76" E), 15-30" NiS
- pustinjska
vnra klima h razmjemo hladn maglovita pustska kli-
(gomji dio rijeke Amazone) poloaj mjesta oznaen s C ma prevladava u blizini obalnih pojaseva- Mi
Oznake: Ekv - ekvinocij, Sol. - solsticij temperatumi eodinii hod.

402
403
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA KLlMAToLoK PREGLED

J F MA M J J A SO N D JFTAMJJASOIID Fi Al J J
v virice.'suhi> I ^

i
Rasoon
",-L-^l
, suho ) I
KO.P I

I
I
I
l. t
I
::.. ce-
-;#, ?:1"" I

tti

Cm
l5
10 1
Oborin cn
5
'( t,a ),31 -tI 10,!
l

Slika 26.5. BWh-Yuma, SAD(33'N,115" W) Slika 26.6. BSh -Kayes,Mali(l4" N,12'W) Slika 26.8. Aw -Timbo, Gvineja (11" N,-) Slika 26.9. Cwa -Allahabad,Indija (25Tt1,82'E)

J FMilJ J Aso Klima umierenih iina

K ppenova
Ime i podruje Ime Opis Slike 26.10 i 26.1I
omaka
6. Vlana Cfa umjerena kia, Suphopski istonokontinentalni rubovi pod
suptropska vrue ljeto utjecajem vlanih morskih z. m. (mT) koje do_
klima laze sa zapadnih shana oceanskih elija visokog
25-35" N i S tlaka. Ljetoje toplo uz dosta pljuskova. Zime su
hladne s uestalim prodorima kopnenih z. m.
lo (cP). Uestale ciklonske oluie.

-
0
Slika 26.7.Bwk - Iquique, ile 1zo" Ime i podruje
Ktippenova
lme Opis Slike 26.12
omaka
S, 70o W), obala mora; BWh - Aswan, Morska cfb Privjetrina zapadnih obala umjerenih rina pod
-to Egipat Q4'N, 33o E); Astrakhan,
7.
zapadnoobal-
- urieena kia
toplo ljeto uestalim ciklonskim oama s hladnim, vla-
Rusija (46'N, 48'E), unutanjost na klima Cfc - uqierena kia nimmorskimpolamim z.m. (mP). Donose jaku
40-60" N i s uz svjee naoblaku uz dobro rasporene oborine, najvi-
,
kratko lieto e zimi. Raspon godiniih temperatura ie malen.

K K
Slike 26.13,
ppenova ppenova
Ime i podruje Ime Opis Slike 26.8 i 26.9 Ime i podruje Ime Opis
oznaka oznaka 26.14 i26.15
l?.,:r

5. Topsko Aw - hopska kina Sezonska iznjena vlanth z. m. (mT 8. Sredozemna Csa -uqieena Ylena zima i suho ljeto posljedica su sezon_
moko-suha klima, ili mE) sa suhim z.m.(c daju klimu llr klima ki suho skih izmjena zbog uvjeta odrenih klimom 4. i
klima takoesavana s vlaromsezonom pri visokom
:
(suho ljeto vnr e [ieto 7.; nP z. m. prevladavaju u zimi s ciklonskim
5-25" NiS Cwa - umjereno kina Suncu i suhom sezonom pri niskom suptropske usb - umjerena oama i obilim pljuskovima, mTs z. m. pe-
klim suha zima, Suncu. klime) kia, suho vladavaju ljeti s izrazitim suama. Umjereni go-
vru e lieto 'itl: 30-45" N i S tonlo lieto dinii hod temperatura.

404 405
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA KLlMAToLoKl PREGLED

a
a
l0

Cm
25
Cm
20
15 15

l0
5

Slika 26.14. Csb - Monterey, Kalifomija Slka 26'15. Cs - Benina, Libija (32" N,20'E)
sAD (37"N, 122"W (utjecaj Sahare)
Slika 26.10. Cfa - Charleston,Jua Slika 26.1l. Cfa - Shanghai, Kina (31Trl,l21"E)
Karolina, SAD (33" N, 80" W) (utjecaj monsuna) K ppenova
Ime i poduje
omaka
Ime Opis Ske 26.16
p J F MAM ND 9. Umjereno BWk - pustinjska klim i
UnuEanjost, podruja pustinja stepa
!c I lq"io i
pustinjska i svjea umjerenih irina zatvorena brdima od
- blaoo.r stepska klima BWk' - pustinjska klim prodora morskih aanih masa (mT ili

n
30 I
_
I tl
I
vla"no|
35-50" NiS hladna mP), te prevladavaju kopnene tropske z.
!a l \l
BSK - stska klim m. (cT) ljeti i kopnene polarne z. m. (cP)

j{+
svteza.l

ttu
zimi. Veliki godinji hod
I
vlnaI svjea temperatur
-
I

I BSK' - stska klim, vnre ljeto, hladna zima.

t0
-T-t hladna

lti
i
I
I
K ppenova Slike 26.17,
r23%. Ni 9*' Ime i podruje Ime Opis
'|-o'-: oanaka 26.18 i26.19
.E'?/_o e|
10. Vlala Dfa - hladna snijena Smjetena u sredinjim i istonim dje-

_Pl_n'
luij l_ slpiropst<iviso kopnena um vlano kroz lovima kontinenata umjeenih irin

+q (
"'l"n!rj cn klma godinq vru e ljeto ova klima je u polarnom frontalnom
cn 35-60" N Dfb - hladna snijena pojasu u srazu polarnih i tropskih z. m.
15 um vlano koz Sezonske suprotnosti su jake uz jako
l0 .^| oboinaBacm legL godinq toplo ljeto promjenljivo wijeme. obilne godinje
O*: - hladna snijena oborine su jae ljeti s prodorom mor-
5
um suha zim skih ropskih z. m. (mT). Hladna zima
vrue ljeto prevladava s kopnenim polarnim z. m.
Dwb - hladna snijena (cP) koje esto prodiru sa sjevernih
Sllka26.12'Cfb-Brest, Francuska (48"I{,4"W) Ska 26.13' Csa-Napulj, Italija (4lTrI,14"E) um suha zim izvorita.
toolo lieto

406 407
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA KLlMAToLoKl PREGLED

Polarna. arktika visinska klma

JFMAMJJA OND Ime i K ppenova
Ime Opis Ske 26.20
nnlntie oznaka
30 30 l1 Kopnena Dfc - hladna snijena um vlano Klima u izvoritu kopnenih polamih
sub- koz godinu, wjee ljeto z.m. (cP), koje su zimi stabilne i
n arktika Dfd - hladna snijena uma, vlano wlo hladne. Ljeto je katko i hlad-
klima koz godinr4 vrlo hladna zima no. Godinji temperatumi aspon je
lo 50-70" N Dwc _ hladna snijena uma' suha golem. Ciklonske oluje, u koje je
10
zim svjee ljeto uwen moski polami zrak (mP)
Dwd _ hladna snijena uma, suha daje slabe oborine, ali isparavanjeje
zima- wlo hladna zima slabo i klimat ie razmiemo vlaan.

J Ft^llj J A

Cm
Cm 20
t5 l5
t0 l0

m
5 5
o 0 t0

Stika 26.16. BSk - Pueblo, Kolorado SAD Slika 26'17. Dfb - New York (41'N,74. ; 0
(38'N,105.W) Dfa - Omaha, Nebraska SAD (42'N,96'W)
-t0

TJJA -n

"c
' 3)
-gt
m
m -'o
lo
10
Ska 26'20. Dfc - Ft. Vermilion, Alberta Slika 26.2l. EM - Cumberlard Bay,
0 SAD (58" N,l16" W); Dwd - Jakutsh Juna Georgia (54" s,37" w)
0
Rusija (62'N, 130" E) ET _ Upemav Greenland (73" N'56'w)
-10
-10
Ime i podruje
K ppenova
Ime Opis Slika 26.21
ozraka
Cm 12. Morska EM polama Zimi smjetena u arktkompolamom pojasu' na pri-
a subarktka klim vjetini obala i otoka suparktikih iriapevladava sa
Cm l5 klima tundra pohladnim z. m. (mP). oborina je razmjemo prosEa-
l0 t0 N na, a godinji temperatumi raspon je men.
50-60"
5 5 45-60" S
0 0 13. Tundra klima ET polarna Aktiki obalni porub lei lszdls frontalnog pojasa u
50-60" N klim kojem polarne z. m. (nP, cP) zajedno djeu s ark-
Slka 26.18. Dfb - Moskv Rusija Slka 26.l9. Dwa - Peking, Kina 45-60" S tundra tikim z. m. ( u ciklonskim olujama. Klima je vla-
(56" N, 38. E) (40"N,l16"E) na i napose hladna bez tople sezone ili ljeta. Uieren
utjecaj oceanske vode titi izazite zimske estine kao
u klimatu I 1.

408 409
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA KLlMAToLoK PREGLED

Ime i podruje
K ppenova
remi su: umjereno jednolini, ekvatorski, tropski moko-suhi, sredozemni, kopneni,
Ime Opis Slika 26.22
oznaka
potarni, pustinjski i planinski.
t4. Ledena EF polama Izvorita arktikih (A) i antarktikih 14"41l' 1n. lu
klima klima, nad velikim ledom pokivenim kopnenim podru-
(Greenland, stalno jima koja imaju klimat s godinjim temperatumim
Antarktik) smrznuto prosjekom dosta ispod svih drugih klimata i nemaju 26.3. Promjene klime
tlo mjesen prosjek iznad srnrzavanja. Visoke visine le-
denih ploa pojaava|u hladno u z. m. Premda je po temeljnom odreenju klima srednje stanje vremena za neko razdoblje i
za neko podruje' ona nije stalna kako bi se moglo zakljuiti. Klima se menja. Tijekom
Kcippenova
Ime ipodruje Ime Opis Slika 26.23 duljih razdoblja meteorolokih mohenja uoene su odreenepromjene wemena koje u
oznaka
konanici utjeu i na promjenu klime.
15. Visoko H Svjea do hladna vla_na klima, obavija visoka podru-
planinska Promjena klime vana je u ivotu ljudi, a moe se ustanoviti tijekom dugogodinjih
ja svjetskih planinskih masiva, smjetena su uokolo'
klima ali nisu ukljuena u razredbeni sustav.
paea i motrenja vremena. Uzroci mogu biti razliiti od prirodnih tokova raznih pnocesa
do djelovanja ovjeka na vrijeme, pri emu ovo djelovanje moe biti namjemo ili nena-
mjemo. Tipian primjer promjene Wemena i klime je u gradskim i industrijskim sreditima,
gdje djelovanje ovjeka uvjetuje te promjene. Tako poveanje primjesa u zraku uvjehrje
mnoge proiene klime i utjee na bioklimatska svojsfua mjesta. Primjer globalne promjene
srednje temperature u proteklih 150 godina (1850-2007) iskazan preko temperaturnih ano-
malija prikazan je na slici 26.4. Uo,ljvje porast temperafura za oko l oC. Navedeno je
raunato uvaavajui srednju temperaturu z:aka 7a razdoblje 196l-1990, ija je vrijednost
9c nas|ic26.24 obiljeena kao temperatuna anomalija od 0 'C.
o

-to

-l

-'
-/ol

-xt/

slika26.22. EF - Eismitte, Greenland slika26.23. H - euiro, Ekvador (0" s,7g" w)

(71'N,41" W) H - Longs Peak, Kolorado SAD (40"N,106" W)
EF - Little America, Antarktik (77" S,163. W)
EF - Mc Murdo Sd., Antarkrik (78. 5,167. E)
EF - Vostok, Antarktik (78" 5,107" E)
EF - Juni pol, Amundsen-Scott, Antarktik (90" S)

Iz navedenog se uoava da a Zemljinoj povrini postoji vie znakovitih posebnosti Slika 26.24. Godiii i petogodinji prosjek globalne srednjih prizemnih tempera-
vremena' koje prvenstveno ovise o zemljopisnoj irini, udaljenosti od obala oceana, nad- tumih anomalija u posljejih l50 godina (1850-2007) u odnosu na osnovni niz196l-
morskoj visini te pripadnim temperaturama i koliini oborina. ovi temelini klimatski 1990 (Rohde,2005)

4t0 4tr
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA KLlMAToLoKl PREGLED

Kakvo je bilo vrijeme pred vie tisua godina dao je Milutin Milankovi (1879-1958)-
na temelju triperiodika gibanja Zemlje. Kako je period promjene izduenosti ekliptike oko
96 000 godin qjezine nagnutosti = 41 000, a kolebanja Zem|jine osi
= 23 000 godina, sve
to uvjetuje promjene Suneva naejana Zemlji te klimatske promjene. Prikaz koleba
snijene granice ukazuje na topla i hladna razdoblja u proteklom razdoblju, slika 26.25.
navedenoj slci dan je i prikaz godinjeg hoda ugljinog dioksida (Co) iz kojeg se uoava
standardni porast Co2 u proljetnim n{esecima i smjenje u jesen. No iz godine u godinu
postdi stalno poveanje koliine Co2.
390

380

370

360 ^
r
E
350 e

p
340

330,

Slka 26.25. Kolebanja sniiene granice na Zemlji u zadnjih 600 000 godina prema
krivu[|i na,enjana 55" N (Meyers, 1987)
J 310
Ispva Milankovieva teorija nije najbolje prihva ena, ali zadjih nekoliko desetaka 2010
godina potvenaje jezina ispravnost. To su pokazal e ana|ize taloga s dna oceana, jer je
otkrivena njihova periodinost (100000 godina), koja se dobo poklapa s orbitalnim pei- Slka 26.26. Promjene koliina ugljinog dioksida (Co2) u atnosferi (ppm) Mauna-
oom,to ukazuje da su promjene Zemljine orbite pokazatelji ledenih doba. I geoloka Loa opservatorij' Havaji sAD (1958-2008). Ma slika - godinji hod (Rohde' 2005)
istaivanja su pokazala da ciklusi osunavarjau slojevima stijena odreuju hladnija i
lija razdoblja kroz koje je proao na planet. Takoer, veliina ,Milankovieva uink.
-
ovisi o razlici izmeunajvee i najmanje udaljenosti Zemlje od Sunca. Pred deset godina je
pokazano da promjene izotopnog sastava kisika ( l8o) u talozima na dnu oceana slijede
Milankovieva predvia.Konano, numeika modeliranja povrujuklimatske proie_
ne ne samo za prolost, ve se daju i odgovarajua predvianjaza bliu ili dalju budunost.
Danas, u ,,modi" globalnog zatop|enja zaboav|ja se, posebno u nas, vanost
Milankovieve teoije, dapae ak kad i k]imatske analize u nas uinjene u to doba (Stjepan
Skeb' 1942) potvruju klimatske promjene, ne samo priodne, ve i djelovanjem ovjek.
Iz pethodnog proizazi kako su promjene temperature, odnosno weme a posry-edica
i
naina gibanja Zemlje oko Sunca promjene dolazne Suneve energije na Zemlju.
Meutim,tu su i drugi initelji.
Utjecaj ovjeka na njegov okoli oituje se na ra7.ne naine. Poveje vrsta i koliina
primjesa u zraku je jedarr od naina. Kakve su to promjene moe posluiti primjer pove- Sltka 26.27. Promjene srednjih godinjih temperatura zaka fC) kao ut'ecaj gradske
anja koliina ugljinog dioksida (Co2) izrad Mauna-Loa opsevatorija na Havajima, g-dje sredine, Tokio (1916-1965) (Meyers, 1987)
se mjeri prirodni sastav i koliina raznih priiesa inaizravooneienih podruja, slika
26'26.Podaci pokazuju prosjeno poveanje koliina Co2 preko 1 ppm tijekom goine. Na Promjene temperature zakal veoj gradskoj sredini dobro se uoavaju u primjeru
Tokija (1916-1965), gdje prosjena godinja temperatura pokazuje trend rast slka 26.2'I .
S druge sfuane neki meteoroloki elementi pokazuju suprotan smjer razvoja, tako se npr.
' Milutin Milankovi, roenu Dalju kod osijeka, geofizl,ar,klimatolog i astronom poanat srednja bzina vjefra smanjuje, to pokazuju podaci zaGazewitschi (Rusija)' slika 26.28.
po teoiji ledenih doba koja povezuje varijacije Zemljine orbite i dugorone klimatske Prier srednjih promjena gradske klime dan je u tablici 26.2. Tako gradska sedina
pojene, poznate pod nazivom Milankovievi ciklusi. Glavnl rad mu je iz l94l: Kanon postaje toplinski otok (podruje povienih temperatura) s poveanom mutnoom aak
der Erdbestrahlung und seine Anwendung auf das Eiszeitenproblen (Kanon osunavanja smanjuje se brzina vjea i knenje naka, poveavaju se oborine i smaduje ultraljubiasto
ZemIje i njegova prijena na problem ledenih doba). naeje.

412 413
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
KLlMAToLoKl PREGLED

zagrijavu u atmosfere i moguim klimatskim promjenama. osim doma instava i industrije

velika oneienjauvjefuju sve grane prometa r-azne naine, no pistupi
{eavanju ovih
problema nisu jedinstveni ni odgovarajui. Dosadanja modelira kiirnatskih
i.o."ru
ukazuju na porast temperatura na polovima, uz mogue topljenje polarnog ledJ i time
pofasta morske razine u budunosti. Npr. porast morske razine u dvadesetom stoljeu bio je
1.8 do 3.1 mm godinje, tj. morska razina se podigla skoro za 30-ak cm. Krajem ovog sto-
ljea mogu je porast morske azieza daljnjih 18 do 59 cm. Dodue postoje i drugi pri-
stupi u modelianju ovisno o usvojenim elementima u blioj ili daljoj budunosti. rom.1ine
opeg kuenja i time razdiobe temperatura i oborina nisu isuene.
Iako sustavnija meteoroloka mohenja postoje oko 200 godina, mogue je procijeniti
vremenske prilike u daljoj prolosti (Milankovi). Tome danas unnogome pomau pojedini
numeriki klimatski modeli koji, dodue, pokazuju azl1ite rezul ate oviino o uvaenim
Slika 26'28' Promjene sr9anj]l godinjih brzina vjetra (rs), ulaznim podacima (vidi osnove wemenske prognoze' tok-25.3). Modeli pokazuju kakve
kao utjecaj gradske
sredine, Ganzewitschi, Rusija (l 945_1 97i) (Meyers,
I 987)
su bile vemenske prilike naZemlji u posljednjih npr' 12000 godina, pritom slika 26.29
pokgzuje promjene srednje temperature u posljednjih 2000 godina. Dobro je istaknuti
Tablica 26.2- Gradska klima: srednje promjene krimatskih srednjovjekovno toplo razdoblje i malo ledeno doba prije etiri stoljea.
eremenata uvjetovane
utjecajem gada (prema: Landsbergu)

zo&,
kondenzacijske jezgre + l0 do 100 puta o
o
Sednjevjekowo
plinovita oneieqja + 5 do 25 puta toplo azdoblie
+l0do50 l

+5dol0% E
E
+ 100% c(lto
+20 do30%o
U
+5 do 10% (u zavjetrini) E,
daniskiom>5mm + 10yo J
(E.

-5 do-10% o.
CL
E
o
F
ukupno (vodoravno)
-10 do-20%
ultraljubiasto (zimi) 10%
ultraljubiasto (ljeti)
-5%
-5 do -15%o 0 200 400 600 ,800 000 2o0 .400 6m 1'8oo,2t'o0
+ 0.5 do 1.5 "C
+ldo2"C Snka 26.29. Rekonstnrkcija temperafurnih anomalda u proteklih 2000 godina. Uoava
se sred{ovjekovno toplo razdoblje i malo ledeno doba prije etiri stoljeca. Prlkazai
r0%
su rezultati nekoliko modela (Rohde,2005)
+ 10%
--20 do-30%
+ 5 do20%
Prognostiki numeriki klimatski modeli daju izglede wemena za bliu ili dalju
budunost. Primjer globalnih izgleda temperatura a;ak tj. tempeatrrrnih anomalija u
-10 do-20% sljedeih l00 godina dan je slici 26.30.IJoava se porast temperatura zadaljjlhz do "C.
Poveanje ugljinog djoti j: poslj.edica sagoijevanja ove razlike su posljedica pimjene raznih ulaznih podataka. Pritom je vazno itatnuttat<o
fosilnih goriva, paljenja pri je nemogue dati precizne ulazre podatke, jer nitko ne zra kakva e biti ljudska djelatnost,
kenjuvelikih umskih podruja i otsiaae '*u!u
ta pustosenja a]ilpstupno voo

414
415
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA DJELOVANJE NA VRIJEME

hoe li doi do manjeg ili veeg oneienja (zagaenja)atmosfere, neovisno to zasada

postoji praktiki samo glas o smenju oneienja atnosfere. Najvei svjetski zagaivai
atmosfere i dalje ne poduzimaju skoro nita u smanjenju svog oneienja.
Hoe li temperatura rasti unedogled? odgovor je nijean, jer ako atmosfera prihvati
velike (prekomjerne) koliine oneienjasmanjit e se pritjecanje Suneve energije; tada 27, DJELOVANJE NA VRIJEME
dolazi do pada temperatura, dalje slijedi...

ovjek dugo nije mogao utjecati na wijeme. S razvitkom meteorologije on je u priodi

Globalni izgledi temperature upoznavao zakonitosti vremenskih procesa. Izuzmu li se mogui naini pri{ene nuklearnih
ccsH/NtEs eksplozija glede promjene vemena' ovjek nema mogunosti da djelovaqiem vanjske
o
-_ cccma o energije izmijeni procese u atmosferi, pogotovo u eljenom pozitivnom smislu. Tek po-
---- cstRo (U sljed'riih nekoliko desetaka godina pojavile su se stvame mogunosti djelovanja ovjeka na
Hadley Centre E wijeme koje su ostvarene spoznajama u okviru mikrofizike oblaka.
GFDL E Ustanovljeno je ispitivanjima u laboratorijama i prirod da se odreenimprocesima u
o
- MPIM E
fit atmosferi, koja je u labilnu koloidnom stanju, moe dovesti izvaarazmjemo malo dodatne
- NC/\R PCM t
c energije, pa da proces pone dalje samostalno stvarati potrebnu energiju za eljeu konani
- NaRcsM f uinak. Tako, ako se u oblak unesu tzv' reagensi (praktino zanemarivo male mase u
- g
o)
usporedbi s oblakom), nastaju reakcije i procesi koji bitno mijenjaju sastav oblaka.
ai U mnogim dijelovima svijeta provode se razne radnje umjetnog djelovanja na wijeme;
E
mnoge od njih su gospodarstven1h razloga, a neke su u eksperimentalnom stupnju. ove
adnje se mogu podijeliti u nekoliko skupina djelovanja:
- na oblake za stvaranje oborina ili njihovo poveanje,
- na maglu i oblake za njihovo rasprie,
Slika 26.30. Budu nost. Globalne izgledi temperatumih anomalija u sljedeih 100 na oblake radi sp{eavanja padanja tue,
godina u odnosu na razdoblje 1900-2000. Prikazani su reanltati nekoliko modela - na zatitu od smzavanja i
(Rohde,2005) - na tropske ciklone radi njihova ublaavanja.
l U ovim djelovanjima priqieqjuju se razliite metode rada i tehnika sredstva, a ostva-
itl Posljednjih dvadesetak godina naglo se ruaIja sazrranje o nelinearnosti procesa u reni rezultati znatno kolebaju, tako da ima i negativnih sluajeva. Treba istaknuti da se obo-
atmosferi odnosno o vnosti povratnih procesa' Zbogtoga modeli koji linearno povezuju rine ne mogu stvarati bez oblaka ili ako postoje samo tanki slojeviti oblaci, oblaci moraju
porast temperafure s porastom koliine antropogenih plinova daju prilino nepouzdane imati stanovitu uspravnu razvijenost kako bi sadravalpotrebnu koliinu vodnosti. Nakon
renlltate, pa se na proraune kao slici 26.30. gleda kao na nepouzdana predvianja. djelova na tanke slojevite oblake oni se obino aspluju i djelomino nestaju'
Stvaanje ili poveanje oborna djelovanjem na vodene oblake, tj. zasijavanje ob-
Dopunska lteratura laka, obavlja se rasprivanjem vodenf kapi ili umjetnih kondenzacijskih jezgara. Na taj
nain eli se postii prorqjena razdiobe veliina kapljica u oblaku koje bi daljnjim procesom
Fuji T.T., 7973: Tornadoes Around the World'Weatherwise,27,56-62. stvaale oborine, ali ovi procesi nisu dali oborine na velikim prosfranstvima. od higo-
Kotte M., J. Grieser, C. Beck, B. Rudolf, and F. Rubel, 2006: World Map of the K ppen- skopnih wari najvie se upotrebl.1-ava natrij-klorid (NaCl). estice soli poluqjera 2 do 5 pm
Geiger ate c las s ifi c ation up dated. Meteor. 2., I 5, 259 -263.
c lim djeu kao goleme kondenzacijske jezgre i ubrzavaju sraivanje ftoalescenciju).
Pelua, B. i B. Makjani' 1978: Uvod u opcu klimatologiju. Sveuiliteu Zagrebu, PMF, Zasiljavaje mijeanih oblaka daje povoljnije renlltate. To se odnosi na iskoritavaqje
Zagreb,206. fazne nestabilnosti prehladnih oblaka, kada se uz stvaranje oborinskih elemenata oslobaaju
$tahler' A.N., l965:1ntroduction to Pllysical Geography. John Wiley & Sons, New York, 3 i mate koliine latentne topline. Dokazano je da djelovaie zaleivanja na prionim
init, . i B. Grisogono, 2008: Dinamika meteorologija, Ivod u opu cirkulaciju jezgrama naglo raste sniavanjem tempeature okolnog aaka. Zu1javaje oblaka i ohla-
atmosfere. Skolska iga, Zagreb, 2l4. ivanjeokolnog z:akaa tempeature nie od -40 "C, tj. umjetno zamrzavanje prehladnih
dijelova oblaka, obavlja se ubacivanjem estica suhog leda (Coz) koji se naglo iri i hladi
do _68 'C. To ohlaivanjeuzrokuje raznorodno ili istorodno zametanje. Isparavanjem l g
suhog leda pri temperatwi od -1 oC nastaje 5.l0ll ledenih kistali dok na tempeahi od
-20 'C nastaje 1.2.l0la ledenih kistalia. osim procesa ohlativanja oblaka, zasijavanje

416 4r7
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
DJELOVANJE NA VRIJEME

oblaka izvodi se ubacivanjem umjetnih estica kao to je srebro-jodid (AgI).

Slabiju spo- acetonu. Slini generatori ili
piotehnike naprave mogu biti smjeteni u zrakoplow koji
sobnost ima olovo-jodid (PbI', kojije i otrovan, bakar-zulfid (cu), s.ij-"aosia
urea' Te estice imaju kistalno ustrojstvo slino ledu, te se i na tuj nuoin
(-sior) leti ispod podnice konvekcijskih oblak ili u sluaju slojevitih oblaka kad leti i unutar
tumai njiha oblaka. Takoerse mogu ubacivati pirotehnika sredstva u vrhove oblaka Izbacivanje
djelotvomost. rzgaranjem ke.mJsk!! spojeva s AgI, koji sublimira teiepozicionira,
stvaraju suhog leda, odnosno cementne paine iz zrakoplova iznad oblaka moe dovesti do slinih
se djelotvorne jezgre depozicije. Na temperaturl oa -s .c AgI stvara 5.10e,
a na _15 oc procesa' Zasjavaje iz generatora uz mnoge pogodnosti ima taj nedostatak daje potrebno
preko l0''jezgara.
Zasijavanjem oblaka i stvaranjem oborina oslobaajuse znatne koline dulje vrijeme da reagens dospije na pravo mjesto (visina, temperafur. Tehnologija djelo-
latentne top- vanjana magle slina je djelovanju na oblake.
|ine, koje dovode do jaanja uspravnih brzina i rasta visina vrha
oblaka. To poveanje U obrani od tue primjenjuju se prizemni generatori' generatori i piotebnike naprave
visine oblaka moe dovesti do daljnjeg katkotrajnog poveanja oborina,jer p.o"".i
burniji pa se tek nakon toga smiruju.
postaju u zrakoplovima te rakete (rijetko i topovi). Rakete nose pirotehnike smjese s AgI te
RasPrenje magle u izbacuju dim AgI na odreenimvisinama (3 do 8 km) u obliku pruga koji se iri i zahvaca
ranimili pomorskim (rijenim) lukama, prometnim vori- pojedine dijelove oblaka. Taj nain djelovanja ma najveu prednost pred ostalim zato to
tima, zatim u povrinskim kopovima i drugdje (u svezi s gospodarskim
uincima) provodi moe donijeti reagens u eljeno podruje u razmjemo kratkom vremenu.
se slino djelovanju na oblake, tj. zasijavanjm odgovarajuim reagensima
(suhi led, AgI, Negatvnosti umjetnoga djelovanja na vrjeme. Umjetno djelove na wijeme, izu-
rasprenje vode ili snijega, .9'T"o ili se turbogenratorima u mag*lu
ubacuju velike koli- zmu li se opasne vojne potrebe, kije u sebi nekoliko negativnosti. Jednoje pr}vno-gospo-
ine zagrijanih plinova nastalih izgarajem butana ili propana kak"o
bi se fvisila tempe- darstveni uinak, jer npr. umjeho izazlana oborina kojaje pala najednom ne moe pasti na
ahta-zraka i postiglo isparavanje elemenata magle ili mijelanje zraka.
drugom jestu gjeje moda pohebnija. Drugo je oneienje okolice reagensonL Uinak
.
oko 'Spjeavanje
padanja tue temelji se na ubacivan;u leenihjezgara (AgI) u postor
konvekcijskog olujnog oblaka (u uzlazne struje) ili n"por."dio ; otrovnog reagensa je izavarl i oito se ne smde upotrebljavati. Mutim,iako izravno
u podruje neotrovan, reagens moe nepovoljno djelovati na okolicu. Zahtijeva se da se reagens bzo
ispred poveane koliine vodnosti (i prehladne vode) - radarske zone 'j.g",
akJm"ulacije. Na taj prirodnim putem razgradi i da novosfuoreni proizvodi ne budu tetni. No to nije uvijek
nain bi se umjesto razmjerno malog.-broja krupnih komada leda u
oblaku (nastalih prirod- tako. Trea negativnostje upitna gospodarska koris premda neki zbog uskih interesa u iu
nim procesima) svorio razmjemo velik broj sitnijih ledenih elemenata,
Loii i s" padanjem ne sumnjaju. Upitno je jesu li utroena npr. financijska sredstva za umjetno djelovanje na
do Zemljine povrine koz topli dio atmosfre otpili i pali u tekuem
oulitu iti barem kao vrijeme vea ili manja od smanjenja padanja tue ili poveanja oborina. Analize u svijefu
sitne i meke ledene kuglice. Posljedica djelovanj nu olujn" fuonosne
oblake jest pove- ne ukazuju na korisnost takvog rada.
anje oborina uklj_uujuii tuu. Pokuav se djlovati n olujne
oblake |omou zrrunih Umjetno djelovanje na wijeme provodi se u Hrvatskoj. Pokusi stvaranja ili poveanja
uinaka (eksplozivna punjenja, zvona), kako bi se u stvorenom ledenom
zrnu pobudila oborina djelovanjem na oblake, tj. zasijavanjem oblaka s kondenzacijskimjezgama (AgI)
mikrotitranja i to dovelo do pucanja na mjestima gdje u prirodno*
nJu.o ve postoje iz prizemnih generatora provoenisu prije tridesetak godina na podruju Gorskog kotara i
pukotine, no toje dvojbeno.
Zatlta od smrzavanjavanaje u poljoprivredi i vo arstvu kako niske temperature Like, dok su u poljoprivredi pokusi zatite od smrzavanja raenina podruju Slavonije,
ne bi nakodile biljkama..Postie se zasijavanjem prostora kondenzacijskim primjenjuju i dimljenje i umjetnu turbulenciju.
i/ili ledenim obrana od fue u nas je najznaajni1'i oblik umjetnoga djelovarja na wijeme. Pose
jer.maglovito (zadimljeno) podruje up;u ougouino
1e7sram1ili dimljenjem, zraenje i zapisi iz sredine 19-og stoljea o pucu izmua:ana one oblake uz zvonjavu crkvenih
titi'podlogu od jakog hlaenja nonim iaruvuljemili^'. to'uog.nutoa
u z.a ubacuju zvona. Sredinom 20-og stolje a poinje obrana izbacivanjem malih raketa s reagensom
velike koliine zagrijanih plinova, nastalih izgiranjembutana li propana
Jabi se povisiia (Istra, IGievci, urevac). Suvremeniji je pristup od 1970, koji se proiiona podruje
temperafura zraka, odnosno postiglo mijeanje zraka. Takoer se
raspruju kapi vbde, jer meurijejaDrava-Sava. Prijenom radara odreuju se unutar oblane mase zone akumu_
voda povisuje temperaturu. zraku i bilju i jer vlano tlo lake p'ouoatopnu'i"
dubio. ,'u lacije' tj. podruja prehladne vode i rasta ledenih estica. U to podruje ubacuju se rakete
povrinu, a hlaenjezraka je uspoeno zato to u jedinici maseode
jedinici mase zraka. Pri zaleivanju vode osloba
ima vie topline nego u koje nose reagens na visinu od 3 do 5 km (na temperaturi -10 oC reagens na bazi AgI po
se latentna toplina koja drava tem- gramu daje oko 10t3 estica). Domet raketa je do 10 km. ovakva obrana od fue provodi se
perafuru oko 0 oC.
Djelovanja na tropske cklone provedena su zasijavanjem oblaka srebro-jodidom sada samo u Hrvatskoj i Srbiji. Pozitivni reanltati takve obrane su upitni, jer pojedine
da metode istraivanja ipak ukazuju na poveanje padanja f;le za20 o40o/o. No mnogi vole
bi. se smanjile brzine vjetra, tj. tetni uinci oluja. Slinih eksperimena
bilo je za sma- pucati.
njivanja elektrjnih pranjenja. Zasada,zbog ograniena djelovamja,
t"ze.;" at pouzdanu
ocjenu ovih djelovanja. Naalost, mnogu oooalcun djel,ovanja-umj".nu
,u'o" uo.J.o.
potrebe, tzv. meteoolokrat.
Dopunska literatua
. Tehnologija zasijavanja je_raznolika. Bitno je u pravo vrijeme na pravo
jeti odgovarajuu koliinu kakvo no reagensa. Zasijaianje
mjesto uni-
oblika za'w'un;" oborina iz- Breuer, G.' 1980: |?'eather Modification: Prospects and Problems. Cambridge Univers
vodi se prizemnim generatorima sietenim na obroncim brda na udaljenosti
od nekoliko Press, Cambridge,178.
kilometara. u generatorima u plamenu butana ili propana izgara
otop-ina srebro-jodida u

418
419
 :1t:
-
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA .t POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI
i:
i:i
Gelo, B. 1985: Radrski parametri tuonosnih oblk. I savetovanje o protivgradnoj zatiti :ji
i drugim vidovima vetakoguticaja na vreme, Beograd, RHMZ SRS, Beograd,2, 57- ]::

72.

UREAJI I METODE Z^
::'
Gelo, B. 2005a; od nona i muara do protugradnih raketa. obrana od tue u Hvatskoj i !!;'
svijetu (I). Agoglas, osijek, l08, 32-33.

Gelo, B. 2005b: Prvi i drugi stupanj obrane' obrana od fue u Hrvatskoj i svijetu (II).
Agroglas, Osijek, 109, 26-27 .
Gelo, B. 2005c: Trei stupanj obrane. obrana od tue u Hrvatskoj i svijetu (III). Agroglas'
:t1j.

-
]:t
ISPITIVANJE ATMOSFERE
Osijek, 110,28-29. ti
,*l
Gelo, B. 2005d: Znanstvenici tyrde da nema uinkovite obrane od tue. obrana od tue u
Hrvatskoj i svijetu (IV). Agroglas' osije lll,26-27. ..
28. POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE
Ge]o' B. 2005e: obranu ne provodi ni jedna zema Eul'opske unije' obrana od tue u **'

Hrvatskoj i svijefu (. Agroglas, osijek, l12, 38-39. B

,r
I INSTRUMENTI
Gelo, B. 2005f; ocjena postojeeg sustava. obrana od tue u llrvatskoj i svijetu (VI). i*!
Agoglas, osijek, l 13' 3l ' *
Ge1o, B. 20059:. Provoenje poslova israivanja' obrana od fue u Hrvatskoj i svijefu '
28.1. Meteoroloke postaje i motenja
(VII). Agoglas, osijek, ll4, 26-27 . :l!::-
.aiii:

Gelo, B. 2005h: Rizici uporabe raketa ALT-9 u obrani od tue. obrana od tue u Hrvat-
skoj i svijetu (VIII). Agroglas, Osijek, 115,28-29.
Gelo, B. i M. Matvijev, 1994: An overview of hail suppression in Croati. Sixth WMo
scientific conference on weather modiication. Paesfum. WMO/TD-No. 596. Geneva.
117-t20.
'|i,
Metode ispitivaqia u meteorologiji temelje se na mjerenjima i opaanjima te se
iii:
poneto razlikuju od ostalih grana lzike, u kojima se eksperimentira. Laboratonj je za
riii
i'iir. meteorologa (vremenoslovca) atmosfera i u njemu ne moe kontrolirati sve procese' nego
& ih moe samo promafiati pa tek onda donositi pojedine sudove i zakljuke (oka l.2).
.jl'
Stoga meteorologija prikuplja podatke irom Zemlje i prikazuje ih na wemenskoj karti
(toka 25.t)' dijagramima, tablicama i drugim nainima; priqjenjuje ih tvorei odreene
zakljuke, zakonitosti i slino.
Zbog uspjenijeg i brzog prikupljanja meteorolokih podataka postoji odgovarajue
ustrojstvo pojedine wemenske slube te je Svjetska meteoroloka organizacija - WMo
runad1la standarde i peporuke za rud u meteoologiji unutar svjetskoga meteorolokog
bjenja(engleski: World Weather W'atch - WWW; njemaki: W'elt Wetter acht)sa
svjetskim sutavom:
- motenja (Global observing System - GoS; globales Beobachtunssytem),
- obade podataka (Global Data-processing System - GDPS; globales Datenverar-
beitungssystem) i
- vez^ (Global Telecommunication Systen - GTS; globales Ferrlmeldesystem)'
Brojne meteoroloke postaje (weather station; Beobachtungssaioz) uspostavljene
su irom svijeta nad kopnom i morem kao dio svjetskog sustava motenja - GoS, gdje se
obavljaju odgovarajua meteooloka motrenja (observation; Wetterbeobachtung).Motre-
nja obuhvaaju meteoroloka mjerenja, tj. podaci se dobivaju izar.lim qjerenjma pomo-
u azlnih meteorolokih insffumenata (npr. temperatura naka se qieri termometrom), a
meteoroloko opaanje predstavlja procjenu vremenskog staia (npr. pada slaba kia).
opseg i proglam rada meteorolokih postaja nije jednak, postde mree postaja (meteo-
rological observing networ Stationsne, koje imaju samo elementarna motrenja, a druge
motre nnoge meteoroloke elemente i pojave, to ovisi o naq|eni podataka.
Meteorololoke postaje nalaze se na kopnu (land station; Landstation) i moru (sea
station; Seestation), a openito se dijele na prizemne i visinske.

420 421
i oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

Prizemne meteoroloke postaje (surface weather station; Bodenstation) obavljaju klimatolokih postaja koje imaju_ motrenja po mjesnom (lokalnom) vremenu'
obino u 07,
motrenja zanajnii sloj troposfere (do visine od oko l0 m,uzopaanje oblaka). 14 i2I LT. Visinska mjeenja rade se obino u 0 06, 12 i t 8 UTi.
,
Postoji vie vrsta prizemnih postaja:
- sinoptike (synoptic station, synoptische Station), . . Meteoroloki podaci se prikupljaju izravo oko okolice postaje. Sqjetaj poe i
njezina inshumenarija mora omogu iti dobar pregled tontrolu svih
- klimatoloke (climatological station; Klimas tation), paraetara, tj. moraju biti reprezentativni. odmahpo motrenju
meteoolokih
meteoroloki podaci sena
- kiomjerne Qlrecipitation station; Niederschlagsstation) kao vrsta klimatolokih i postaji ifriraju primjenjujui odgovarajue meteoroloke kljueve (meteirological
druge specijalne meteoroloke postaje kao to su:
ce;
W'etterschlijsse, koji su pri prijenosu mohenih meterolokiir poJua"Lu od motri-
- zrakoplovno meteoroloke (aeronautical meteorological station;ugmeteorologische !9melj
telja do meteorologa, koji. ih primjenjuje u analizi vremenskog .t'"J'u_
u"n izvjetaj
Staion), obvezlo sadioznaku tipa izvjetaja, mjesto i wijeme sastavljanjJizvj.tui'1po
- agrometeoroloke (agricultural meteorological sta!ion; agrarmeteorologische Station),
svjetskom
v'9*9n. UTC). Postoji.mnofuo.meteorolokih kljueva, koji su saurani u ogovaa.jucim
- radiometrij ske postaje (radiation s tation; radiometris che Station). prirunicima. Postaje alju svoja ifrirana izvjea o mohenju
odedenim dravnim sabi-
Sinoptike postaje, koje imaju obimniji program rada, iznad Europe i dijela sjeverne nim sreditima telefonom, radiopostajom, dalekopisaem, raunalom ili drug
51gd5fuime.
Ameike su na meusobnoj udaljenosti od 50 do 80 km, dok je na ostalim podrujima Uz prethodne oblike izvjetaja, pose posebni oblici i namjene izvjea,a
zahvacaju
Zemlje ta udaljenost mnogo vea, posebno iznad oceanajune polutke, gdje se udaljenosti ira podruja.
mjere tisuama kilometara. Program rada klimatolokih, odnosno kiomjemih postaja je
manji, u pravilu su meusobnoblie, to posebno vrijediza kiomjerne postaje s obzirom ':.1 . .s!p
data!'''
svih izvjeaja ini temeljne meteoroloke podatke, tj.
,,basic meteorologiul
lasic-podaci ukljuuju prizemna i visinska motrnja, radarsk i satelitska mjerenj
na veliku prostomu promjenljivost oborina. Zrakoplovno meteoroloke postaje uz
:::.

,i;i
opaa s brodova, iz zrakoplova te drugo.
zrakoplovno-meteoroloka motrenja obino obavljaju i sinoptika (klimatoloka) motrenja.
Slino vrijedi za agrometeoroloke i druge meteoroloke postaje, u to se ukljuuju i
id Sirom svijeta su uspostavljena sredita za sablanje i obradu podataka, kao dio
svjetskog sustava obade podataka - GDPS. Postoji vieiazina takvih
sredita, tj. sredita
11_YT:1' analinl i prognozu. To su svjetska i podunameteoroloka sredta
raznovrsna motrenja na mnogim opservatorima. .:li
-
Dio sinoptikih postaja smjeten je na brodovima kojima je osnovni zadatak meteo- WMC i RMC dravne meteooloke s"injic"
te --NMC. Svjetska sredita se nalaze u
roloko i oceanoloko motenje na oceanma - to su oceanske meteoroloke postaje Washingtonu, Moskvi i Melboumu, su eliropska podruna sredita u Bracknellu,
(ocean weather station, weather ship; Seewetterstation, Ietterschffi, ili na plutaama .:iri 'dok
offenbachu, Stockholmu, Rimu i Moskvi' Zapolneie zrai<oplovstv ali i drugih korisnika
(ocean data buoy; etterboje)' dok mnogi brodovi na svojim putovanjima alju dopunska s WMo-om djeluje svjetski p.ogoo.tiksustav ('orldAi,rea
motrenja - to su dopunske brodske postaje (supplementary ship station; Ergrinzungs-
?j:qry ForeZast System -
WAF takoerpreko svjetskh (London, Washington) prognostkih sreita
Schffistation). Prizemne meteoroloke postaje na brdima ili planinama su planinske rea Forecast Centre - WAFC; Weltvorhersagezentrun). - 1world
postaje (mountain sation; Bergstation) i razlikuju se od visinskih postaja. Prema WMo-u Zemlja je podi;'eljena naest poduja (regions I-
Uz meteoroloke postaje s ljudskom posadom postoji i itav niz raznih automatskih
i Atnkta ovi
se dalje dijelea manja podruja. Dravnasabirna srediL
postaja (automatic station; automatischefernmeldende Station) s raznim opsegom mjerenja p"'t":i us" a'inuj prosljeuju
meteoroloka izvje,as postaja do NMC-a, RMC-a i wMC; kao
d;elova cs-a. Rokza
i obino s automatskim odailjanjem podataka. prijamizvjea s postaja u odgovarajue sabirno sredite je 15
min rakon motrenja.
Visinske postaje (radiosondane postaje) (upper-air station; aerologische Sation) uz
prizemna motrenja imaju mjerenja viih slojeva atmosfere (do visine oko 40 km). Me-
. Meteoroloki podaci se rrnose unoili automaiski (aunalom) na
zemljopisne
kae (na kojima su oznaeemeteoroke postaje) u obliku brojeva i simbola, podaci
se
teorolokih radiosondanih postaja ima manje nego obinih prizemnih meteorolokih analiziu runo ili raunalon".tese dobiva preg. ur"..nu natm podrujem.
Tako za
postaja, nalaze se na meusobnojudaljenosti od 200 do 300 km (oceani i preko 1000 km). p-zmjemo katko vrijeme zemlje lanice wroo imaju
na raspolaganju potebne metoo_
Proces mjerenja je sloeniji, a mjere se temperafure, vlanosti i vjetrovi na visinama koje roloke podatke.
pak odgovaaju odreenimtlakovima. Vrlo esto se takve postaje nalaze u okviru aznih
opservatorija, odnosno smjetene su na meteorolokim brodovima. Svjetski sustav veza - GTS ima ti razie: glavne, podune i dravne
telekomu-
Naravno, prethodnim podacima se pridodaju mjerenja pomou meteorolokih radara
_nikacjske mree (Main/RegionalMational Telemmunication Network - MTN/RMTN/
(weather radar; etterradar) te geostacionamih i polamokrunh satelita (geostationary NYn' (Haup/regionae1tl3-1atg Fernmeldenetz) te povezuje
WMC/RMCAIMC preko
satellite' polar orbiting satellite; geotationcirischer 4rettersatellit, polar t'ettersatellit)koji podrunih telekomunkacjskhvorita(Regional Telecommunication
daju razne podatke (temperature, vlanosti, oblaci, strujanja i drugo). Takoerse pridodaju
Hub - RTII;
regionale Fernmeldezentralle) u sustav za brzu razmjenu
obavijesti, slike 2g.l i 2gi.
i dopunska motrenja izzrakop|ova, meteorolokih,/lebdeih balona(meteorological/floating Zada'a GTS-a je omoguiti i primopreu podatak s meteorolokih posta-
balloon; Schwebeballon) i meteorolokih raketa (meteorological rocket; meteorologische -b] _k:::t"u
)l i.renltzte proizvoda wMC/RMcNMc. crs plastuur;a *lo u."" il sate-
Rakete). litske elekomunikacijske veze s pouzdanim prijenosom "".ugrL
anzetno velkog brapodataka
Svako motrenje obavlja se'u odreenim vremenskim terminima (standard obser- pomou raunalnog sustava veza.
vation time, term; Termin), po svjetskom vremenu' obino u 00, 03, 06, ... 21 UTC, osim

az
423
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
'ilii
POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

,lti

rlri

28.2. Prizemna meteooloka motenj a

;l

ii
Cilj motrenja je da se zapaziizabll'jei stanje i razvoj vremena koji se odaavana
t'i mteorolokim instrumentima i ulima motritelja. Motrenja na meteorolokim postajama su
',1
i
u naelu neprekidna, kako bi se dobila to pounija slika stanja ruzvoja vTemena.
1 Neprekidnost motrenja je osigrana mehanikim i elektronskim instrumentima tipa auto-
,,i graf (termogra barograf itd.).
U motrenju mogu nastati dvije vrste pogreaka: sistematske i sluajne. Sstematske
,]'l
:i!

,il pogreke mogu biti instrumntalne i pogreke zbog loeg postupka motritelja. Stuajne
pogreke motrenja nastaju uvijek nekim propustom motritelja. Najvei broj pogreaka
ili nastaje uslijed nepanje i nedovoljnog aanja motritelja. Pogrean podatak vie je od tete
i,ii
nego kad ga uope nema. Pogreke pri prizemnom mjerenju ne smiju biti velike, mogu biti
i,j + 0.1 do lllPa za tlak zraka, + 0.1 do 0.5 oC za temperaturu naka, 1 mls zabrziu
vjeta' + l0o za slje vjetra.
i.i Slika 28.l. Ustrojstvo glavne telekomunikacijske mees WMc i RTH
osnovni uvjeti kojima fuebaju udovoljiti meteoroloki instrumenti su tonost, pouz-
ii,;
danost i jednostavna konstrukcija. Meteoroloki instrumenti se razvrstavaju u sprave'
ll,i
sustave i autografe. Sprave ili instrumenti pomou osjetnika (senzora, dijelovi osjetljivi na
promjene meteorolokih elemenaa) izravno mjere ili biljee odreenimeteoroloki ele-
ment. Sustav je skup instrumenata s vie osjetnika kojima se odreujenekoliko meteo-
rl.
ll'
''rli rolokih elemenata (npr. radiosonda). Autograflr su ureajikoji neprestano biljee meteo-
roloke elemente. Inshumente koji se rabe na postajama treba povremeno provjeravati
iii odnosno umjeravati (badaritD normalnim instrumentima.
iiil Zbog velikih poqjena vrijednosti meteorolokih elemenata u blizini Zem-
''spravnih
ljine powine, nulo je standadizirati uvjete pod kojima se mjere ti elementi.
i
Meteoroloki instrumenti na meteorolokoj postaji su sjeteni na nekoliko naina.

, ili Neki od njih su unutar meteorolokog objekta gdje boravi i radi motritelj (razni pokazivai)
iil ili su u posebnoj prostoriji (barometar). Drugi su sjeteni u motrilitu (meteorological
ii.1 yard; Beobachungsplatz), od kojih je dio unutar termometrijske kuce / zak|ona (ther-
mometer screen/shelter; Termometerhijtte/Wetterhiitte)' a dio na meteoolokom stupu /
Hl tornju (meteorological mast/tower; meteorologischer MastlTurm). Naravno, ima i ueaja
[ir! iji su pojedini dijelovi izvan neposredne okolice postaje, slika 28.14.
Motrenja trebaju poeti l0 min prije predaje inje(:a. oni elementi koji se bre
i,
El* mijenjaju kao temperatu vlanost itlakaaka oitavaju se to blie utvrenom terminu.
ii lEil* Da bi se motrenje moglo izvriti ispravno i na wijeme, prije poetka treba izvriti pripreme.
lil
l-t'.rmr
JtBi -_ Za svako pojedino motreqje pofuebno je procjenjivati koliko e vremena iziskivati i kojim
rtlffi
l-le! - se redom treba obavljati.
L-J
$;i1
L-JEir
fr|1
_n 28.2.l. Tempeatu r a zr aka
li un |'
|i1
|ir.rt
rrtrl Termometrjska ku ica ili zaklon (obino na brodu) slui zatiti termometara,
fl,il - termografa i higrografa od vanjskih nepoeljnih utjecaja. Kuicaje drvena sa zidovima od
rebrenica, obojena je u bijelo da se to maje zagnjava. Koz kuicu zrak moe slobodno
fiilll
Slika 28.2' Ustrojsfuo telekomunikacijske mree u podruju w (Europa)
trifl skujati, a pritom toplinske zrake ne mogu izravno padati na termomete, to znai da su
ffiliI

424
ffiilt 425
ffiL]
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

temperature izmjerene u hladu. Termometrijska kuica je smjetena u motrilitu na

visini
obino oko 2 m iznad tla. Vrata kuice su okrenuta prema sjeveru da sunce izravno
ne
zagrijava instrumente kada su vrata ovorena, slika 28.3.
Jedince
Kelvin je jedinica za mjerenje temperature (toka 5.1). Veza izmeuKelvinove i
Celzijeve ljesWice (eese rabi u svakodnevnom ivofu) dana je izrazom 5(l). U Cel-
zijevoj ljestvici pod normalnim uvjetima 0 oC ozaavaleditevode, a 100
obini termometar mjeri temperature naka po Celziju. Postavlja se na stalak u
uspravnom poloaju. Punjen je ivom. Skala mu je podijeljena na cijele i dijelove Celz1ja'
Svaki 10-i Celzlj ozaenje brojkom, a svaki 5-i selicom, svaki cijeli duljom crtom, dok
svaka kraa ctazai0.2 "C. Skala ovog termomeha obuhvaa one temperature koje kod
nas dolaze u obzir, a to su od -35 'C do 50 'C. Kod oitavanja ternometra potrebno se
drati odgovaajuhuputa, slike 28.3 i 4.

n
"C vre]ite vode.
U anglosalsonskom podruju rabi se Fahenheitov stupanj (.F) Tu 32oF oznaava ledite
vode, a 2l2 'F vrelite vode, te za pretvaranje Celzijevih u Fahrenheitove stupnjeve
i
obmuto vriiedi: tl Kapilarno
proirenje

l'C:9/5'F ilffit-
.F:g/5oC+32 oonosno
1 "F:5/9'C ItrEl Zatitna cijev
28(r)
"C = 519 ('F-32) [ KaFilarna cijev

Primjer: 20'C = 915 Q0)+32 = 68 'F; 95 .F : 5/9 (95-32) = 35 "C il}x--Skala

Poluga 1 .// | Vijak za

IEf,L Oznaka
=l
I .- okolna zatit]a

Til

l- Posudica

Slika 28.4. obini termometa (Meyers,1987) Slika 28.5. Termog

Maksimalni termometar mjeri najvie temperafure u odreenom razdoblju, odnosno

Slka 28.3. Termometrijska kuica s instumentima: ST suhi i MT mokri termometa,
Max maksimalni i Min minimalni termometar, TG termograf i HG higrograf (Meyers,
1987)
Temperatura zraka se mjeri termometrima i termografima. Termometri pokazuju tre-
nutanu wijednost temperature zraka, a termografi neprekidno biljee njene vrijednosti.
Termometri (thermometer; Thermometer) koji se abe za meteoroke svrhe su:
- obini (suhi); u paru postoji drugi termometar (moki) za mjerenje vlanosti,
- maksimalni i minimalni termomear ili zajednikim imenom eksiemni termometri.
najviu temperafuru koja je postignuta tijekom 24 h od 21 LT pethodnog dana do 2l LT
otinogdana (dnevni maksimum). Punjen je vom, ima kapilarno ogranieqje koje sprjo
ava pad ive u cijevi kad temperatura pada te se postavlja vodoravno, slika 28'3. Poslije
oitanja najvie temperafure zraka postignute do trenutka motrenj ternometar treba tresti
dok ne pokae onu temperaturu koju pokazuje obini termometar.
Minmalni termometar mjeri najniu temperaturu unutar odreenog razdoblj o&
nosno unutar 24hod 07 LT prethodnog do 07 LT dotinog dana. Punjenje alkoholom' im
unutar kapilare tapi (desni kaj pokazuje najniu temperaturu) oko kojeg prolazi tekuim
kadtemperaturaraste, apostavlja se takoervodoravno, slika28'3. Nakonoitanjatrebap
uspraviti s rezervoarom uvis, tako da tapi moe polako kliznuti do kraja alkohola (me-
niskusa).
Iako se openito najnia tempeatura zraka mjeri na visini od 2 m, najnia tempera ra
nakazaZemljinu povrinu se mjeri termometrom postavljenim 5 cm izrad tla.
Termograf (thermograph; Thermograph) stalno biljei proienu temperature zala.
Sasi se od dva glavna dijel osjefoiika i pisaa u odgovaajuem kuiu. osjetnik je
najeebimetalni prsten ili traka ili ,,Bourdonov' cijev (cijev punjena plinom). Pisa je
valjkasti satni mehanizam te se na plat valjka stavlja papirna trak a sustav poluga prenmi

426 427
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
promjene na osjetniku do pera koje po traci pie promjene temperature, slike 28.3 i 28.5.
Traka se naziva temogram te ima skale zatemperaturu i vrijeme. Iz termograma se mogu
itati meuterminske vrijednosti temperature i ekstremne temperature po iznosu i vremenu
nastupa, a vidi se i temperatuma tendencija. Termograf ima manjih pogeaka, te ga je po-
trebno usporeivati i ispravljati prema termometu u terminima motrenja; tako se dobiu
terminske popravke termogafa.
Naavno, postoji itav niz vrsta elektrinih instrumenata (ali i dugih tipova) za mje-
rie i biljeenje temperature na manjim ili veim udaljenostima od mjesta rda motritetj'a,
slika 28.20 B.
Tempeatua tla mjeri se posebnim termometrima, bilo da dopiru do odreenihdubi-
na ili se vade iz dubine, a obino su na dubni 5, |0,20,50 i l00 cm.
28.2.2. Vlanost zrk
Jedince
Vlanost zraka se predstavlja na vie naina, ovisno koji se tip vlanosti qjefi (toka
7 .3). Moe se izraziti tempeatuom fiedinica oitanja je u "C), svojstvima tijela u vlanom
zraku (edinica je t %o), djelovanjem vodene pare u zraku (edinica u hpa) te odnosom
pojedinih veliina (iednica je bezdimenzionalna ili u glkg, kg/kg, g m_3).
Vlanost zraka se mjei psihrometrima, higrometrima i higogafima. Psihrometri i
higrometri pokazuju trenutanu vrijednost vlanosti zaka, a higrografi neprekidno biljee
njene wijednosti. Neke veliine vlalosti zraka se izraunavaiu.
Satnivaljak
Ska 28.6. Aspiacijski psihrometar (ABmannov) (Meyers, 1987) Slka 28.7. Higrograf
428
POJAM. JEDINICE MOTRENJA. METODE I INSTRUMENTI
Pshrometar Qlsychrometer; Psychrometer) je osnovni instrument za mjerer4e vla-
nost zraka koji se sasi iz dva termometra, mokog i suhog, slike 28.3 i 28.6. suhi
termometar je obini termometar za mjerenje temperature zraka (t). Spremnik mokog
termometra obavijen je arapicom (muslinskom icom), koja se prije mjerenja moi
destiliranom vodom. S arapice isparava voda, pritom se troi latentna toplina, temperatura
oC moe
mokog termometra Q) pada te je openito l'< (ponekad kod temperatura oko 0
biti /'> ). Ispaavanjeje bre ako postoji strujanje zraka (odatle osjecaj hladnoe kada pue
vjetar na vlani prst), tako se standardiziani termometar nalazi u struji zraka (2.5-5
stvorenoj malim ventilatorom (aspiator). Razlika izmeutemperatura suhog i mokog
termometra je vea to je u zraku manje vlage. U zasi enom zraku nema isparavaqja te oba
termometra pokazuju istu temperaturu (u: 100%).
Kao i pri mjerenju temperatura, za jerenje s (aspiacijskim) psihometrom treba pri-
mijeniti odgovarajui posfupak. Posebno treba utwditi stanje arapice (voda ili led). Znatne
potekoe pri mjerenju javlaju se u polarnim, odnosno tropskim podrujima.
Hgrometa (hygrometer; Hygrometer) mjeri relativnu vlanost. Radi na naelu hi-
groskopinosti nekih organskih tvari (vlasi ljudske kose), koje upijanjem vodene pare mije-
njaju dimezije (produuje se).
Iligrograf (hygogaph; Hygrograph) neprekidno biljei promjene relativne vla-
nosti. osjetnik higrografa se sastoji iz snopa vlasi. Poveanje ili smanje{e duljine snopa
vlasi sustavom poluga pero biljei na traci slino kao kod termograf a zapis wemenske
promjene vlage je higrogram, slike 28.3 i 28.7. Podaci dobiveni s higrograma moraju se
ispravljati prema psihometr slino kao to se radi kod termografa.
odreeni(elektrini) instrumenti mogu osigurati izavno itatjeili biljeenje rosita,
mazita ili drugih veliina vlanosti, slika 28'20 B.
osim vlanosti zlaka qjer se i spaavanje vode (toka 28.2.10), kao koliina
isparene vode (mm) s neke povrine u jedinici vTemena.
odelvanjepojedinh veliina vlanosti zraka
Sve veliine koje odreuju vlanost zraka se ne mjee, ve se one dobivaju rauna-
njem odgovarajulh iaaza (toka 7.3) ili uporabom ,psibometrijskih ili higrometrijskih"
tablica (u praksi)' odnosno primjenom raunala koja imaju takve proraune.
Iz iznjerenih vrijednosti temperatura suhog (t) i molaog termometa (t') primjenom
tablica izravno se oitavaju tlak vodene pare (e) i relativna vlanost (u). Rosite (tj se
dobiva polazei od tlaka vodene pae ftoji ve znamo) i nai se (u drugom dijelu tablica)
temperatua na kojoj bi tlak bo zasien.
Gustoa zaka
Veza izmeu gustoe zraka i temperatue (tlaka) u meteorologiji je znaajna zbog
utjecaja na uspravna giba u atnosferi, dok je u drugim primjenama meteorologije, npr. u
aakoplovstvu vana pi odreivanju svojstava leta zakoplova. No gustoa zraka se ne
mjeri, ve se izraunava iz temperature i tlaka naka, inaz 5(1'2).
28..3. Tlak zaka
Tlak se mjeri kao teina stupca nak tj. dovodi se u ravnoteu s teinom stupca neke
tekuine, npr. ive, slika 28.8. iva se upotrebljava zbog velike specifinu telne pa je za
dobivanje ravnotee dovoljno weti stupac ive duljine oko 3/4 m (vodeni stupac bio bi
429
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA PoJAM' JEDlNlcE MoTRENJA' METoDE l lNsTRUME.lTl

duljine oko 10.33 m). Prvo mjerenje t|aka zraka stupcem ive izveoje talijanski fiziar Barometar (barometer; Barometer) je osnovni instrument za mjerenje tlaka nak.
Torricelli (1643). Teina ivejednakaje umnoku obujma, gustoe i ubrzanja sile tee, te postajnim barometrom se tlak mjeri visinom stupca ive (mm Hg). Barometar se sastoji
se mjerenje tlaka zraka u praksi svodi na mjerenje visine stupca ive u barometarskoj cijevi. posude sa ivom i staklene cijevi dugake oko 90 cm - toje barometarska cijev. onaje na
gomjem kaju zataljen a donjim otvorenim kajem uronjena je u iw. Visina ivina
stupca se mjeri 0.l mm tono, emu pomae vizi (metalni prsten oko barometarske cijevi
koji klizi uzdu nje i pomie se posebnim vrjkom). Na baometru se nalazi termometar
Torricelli vakuum (temperatura baometra), slika 28.9.
zatitna cev (staklo) Aneroid (aneroid; Aneroi mjeri izoblienja (deformacije) upljih elastinih metal_
nih tijela (Vidijeva kutja) zbog promjena tlaka. Nema tekuine, lako se qiime nkuje, male
Glavna skala
je mase pa se lako prenosi (tlak se moe mjeriti tijekom prijenosa), slika28.t0. Aneroid
Nonij
nije apsolutni instrument za mjerenje tlaka. upotrebljava se kad mu je skala umjeravana
pomo u ivina barometra. osim za mjerenje tlaka naka aneroidni barometar se mo.e
koristiti za odreivanje visine (altimetar je areroid kojemu je skala oznaena u metrima).
Zubna letva

Vijak za podeavanje
skale
Cijev sa vom
Torricellijev uakuu zanstupac

Termometar

zatitna cjev (mesing)

iuin stupac
Vijak otvora zraka
posuda

Vijak za podeavanje
zNe

Slika 28.8. Tlak zraka diteinuivina stuoca Slika 28.9. Barometar (Meyers, 1987)

Jedinice
Jedinica za tlak je paskal (Pa), no u meteorotogiji se uzima sto puta vea jedinica Slka 28.10. Aneroid (Meyers, 1987) Slika 28.l l. Barog
(hPa), a iznirnno je doputen i milibar (mb ili mbar), (toka 6.1)'
U praksi se zbog anloaznihrazloga upotrebljavaju i druge jedinice: mm
Baograf (barograph; Barograph) neprekidno biljei wijednosti tlaka naka (lm
Hg i inch
Hg te postoje meusobne veze hPa,'mb, mm Hg i inch Hg: aneoid). osjetnik ini niz Vidijevih kutija. Promjene obujma kutija, zbog tlaka, prenose se
pomou poluga na pero slino temlografu, a zapis vremenske promjene tlaka aaka je
I hPa: I mb baogram, slika 28.1l. Lako su vidljivi ekstremi i tendencija tlaka. Podaci dobiveni s
28(2)
baograma moaju se ispravljati pema barometru, slino kao to se radi kod termografa_
hPa : 0.750062 mm Hg = 3 /4 mm Hg bPa:0.029530 in Hg Ispravci i svoenjetlaka zraka
mm Hg = 1.333224 bPa = 413 lPa mm Hg = 0.039370 in Hg
Slino kao pri mjerenju temperatura i vla n6g1i aaka, tako i za mjereqie tlaka zaka
inHg:25.4mmHg treba primijeniti odgovarajui postupak. No dobivena, tj. oitana vrijednost tlaka nije
in Hg:33.8639 hPa
odmah uporabiv pofrebno ju je temperafurno ispaviti ftorigirati) za odreeniiznos, a
Za njihow prefuorbu na meteorolokim postajama postoje tablice. zatim preraunati po visini (svoenje,to;ka 6.2) ovisno o tome kakav se tip tlaka aaka
Tlak zraka se mjeri barometrima, aneroidima i barografima. Barometri i aneroidi daju heba primjenjivati. Dodatni ispravak (stalan za odeenuposaju) je odeivanjesile tte
trenutanu vrijednost tlakanaka, a baogafineprekidno biljee njegove vrijednosti. na mjestu posaje ili motrenja (toka2.l).

43U
431
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
Temperatuni ispravak (korekcja) uvaava promjene visine ivina stupca u bao-
metarskoj cijevi (osim promjena tlaka) zbog promjene temperature, to treba uvaiti, te se
prilikom oitanja barometra (p) ita i temperafura barometra (6). Smisao je preraunati
visinu ivina stupca na temperafuru od 0 oC, a izvodi se prema izrazu:
Po: Pt Q 28(3)
gdje jeps tlak pri 0 "C,p' tlak pri t6oC, c,: -4.000163'p,'t6 (temperaturni ispravak se dobiva
kao razlika izmeukubnog koeficijenta ive i lineamog metala od kojega je napravleno
tijelo barometra). Ispravak se dodaje (h < 0 "C) ili oduzima (b > 0 "C) proitanoj
vrijednosti p' da se dobije stanje barometra pri 0'C (npr. za temperatuu barometra 20.0'C
i tlak 750 mm Hg slijedi ispravak -2.4 mm Hg). U praksi se temperatumi ispravak na 0 oC
dobiva iz tablica.
Svoenjetlaka zraka' tj. promjena tlaka zraka s visinom opisanaje u toki 6.2' Tlak
zraka pg (ispravak na 0 "C) na visini zg je ma i od tlaka na sednjoj morskoj razini (SMR)
p"^, za iznos , te je:.
P"^,: po Lp 28(4)
p ovisi prvenstveno o nadmorskoj visini postaje o temperaturi stupca zraka od postaje do
SMR-a. Kako su postaje obino iznad SMR-a' je pozitivna veliina. Tlak na SMR-u se
moe iztaunati iz:
ar^|
p r^,. = p oeg|r_'r\1 28(5)
gdje je z9 visina postaje i z1 razina svoenja(za SMR e1 = 0). Slijeida vrijeilnost tlaka na
SMR-up,* ovisi o izmjerenom tlaku na postajip9, pozna razlici visine izmeupostaje i
SMR-a (zg-z) i o srednjoj virtrralnoj temperaturi * zamiljenog stupca zraka. Problem je
., jer ne postoji sfuarni zanistupac, ve se preostavlja njegovo protezanje od razine
postaje (barometra) kroz zemlju do SMR-a. Kod svoenja tlaka naka na SMR postoje
az|iiti standardi, tj. uzima se da u zranom stupcu vladaju odreeni uvjeti kao u atmosferi.
Kao rezultat svoenjatlakazraka na SMR dobiva se atmosferski tlak' ija se vrijednost
unosi u meteoroloke karte.
Na obinim meteorolokim postajama pri svoeqju tlaka zraka na SMR primjenjuje se
izraz28(5) uzuvjete: izmjerenoj.temperaturi napostaji pridruuje setemperafurnastopa/=
0.006 K/m' vz lvaavaje vodene pare. U praksi se za SYNOP i SHIP izvjetaje rabe
tablice, tj' z poznatog tlaka naka pg i temperature t dobiva se p*. Postaje s nadmorskom
visinom < 500 m obino rade svoenje tlaka na SMR' Planinske postaje ne rade svoenje
na SMR, ve na neku drugu standardnu razinu.
28.2.4. Pizemn vj eta
Vjeta kao vektorska veliina pouno je odreenkad poznajemo njegov smjer i
brzinu (toka 9.1). Pod smjerom vjetra podrazumijeva se strana svijeta otkuda vjetar pue.
obino se ne odreuje trenutni nego srednji smjer vjetra za odreeno razdoblje (najee2-
min ili 1O-min srednj. Pod brzinom vjetra se podrazumijeva put to ga prevali est naka
432
POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI
u jedinici vTemena. eri se srednja brzina vjeha, slino smjeru vjetra, ali se mjeri i trenut-
abzina. U pomaikanju ureajazamjerenja procjenjuje sejaina vjeha.
Jedinice
Sjer vjetra se odeujeruom vjetova prema glavnim zemljopisnim shanama na 8
(sjeverni - N, sjeveroistoni - NE, istoni - E itd') ili 16 smjeova (sjevemi - N' sjever-sje-
veroistoni - NNE, sjeveroistoni - NE, istok-sjeveroistoni - ENE itd.). Takoere
eri u
stupnjevima ("), obino po l0o azimuta od 0o do 360". Azimut (kut) se rauna od sjevera (N)
preko istoka (E)' gdjeje 90o istoni, l8O'juni, 27O" zapani,a 3 0o sjeverni vjetar. Izosta-
nak vjeffa se oznaava s 0 (nije sjeverni vjetar), dok je proqjenljivi smjer vjetra obiljeen s
99 ili VRB (od variable).
Brzina vjetra se inaava u jedinicama brzine: m/s i km/h. U pomorstvu i zrako-
plovstvu rabi se nautika milja na sat (Nm/h) i vor - knot (kt). No u anglosaksonskom
podruju rabi se jo i milja na sat (M/ 1 M : 1609.3,4 m). Meusobne veze izmeu
brzina su:
l kt:1Nm/h I Nm: 1852 m
28(6)
I kt=0.514m/s I m/s: l.g4/l<t
smjer vjeha se mjeri vjetruljom, abrztna anemometrima, dok se oboje qieri anemo-
gafima. Vjetrulja i anemometar pokazuju trenutanu wijednost smjera odnosno brzine
vjeffa, a anemografi neprekidno biljee njegove wijednosti.
Vjetar se aatno mijenja s visinom, to osobito vrijedi za brzinu, koja raste s uda-
ljenou od podloge i to najbre u donjih desetak metala (toka 9.6). Zbog toga se
ins1rumenti za mjerenje vjetra pos avljaju na stupu visine l0 m imatla.Mogu J prepreke
trebaju biti na udaljenosti od 10-20 qjezinih visina
- Vjetrokazom (vjefuuljom) (wind vane; Windfahne) se odrujesqjer vjetra. To je
vodoravni tap privrenna uspravnoj osovini oko koje se okree, te najednom kaju ima
krilce, a na drugom protuteg, slika 28.12. Zbog djelovanja vjeta selica se postavi u smjer
otkuda vjeta nadolazi. Ispod vjefrokazaje kri s oznakom shana svijeta.
Anemometa (anemometer; Anemometer) mjeri bzinu vjetra. Mogu biti prenosivi
(runi) i stalni. Posi nekoliko tipova anemometara, koji rqiere trenutne i/ili sree bzine
vjetra. obino su mehaniki ili elektrini. osjehik sustava za mjerenje brzine vjetra je
obtlogtipa ili radi na razlikama dinamikog i statikog tlaka, no ima i drugih tipov.
obrhi osjetnik ima tri ili etiri aice(uplje polukugle - Robinsonov kri) simenino
uvrenena uspravnu osovinu oko koje se vte i polaeu sustav instumen slika 28.12'
Umjesto aicamoe se upohijebiti elisa. olaetaji se prenose na mali elektrini generator
struje (shuja odgovarabrzini vjeta) ili se mjeri broj otaeta (optoelekhoniko nalo; ili se
mjeri prijeeniput vjeha. Razlike izmeudinamikog i statikog tlaka u Pitotovoj (ili
Prandtlovo) cijevi se prenose do odgovaajueg tlakomjera (razlika tlaka je razmjema
brzini vjetra).
. Izqierena svojstva vjeha mogu se prikazati na odgovaajuem pokazivau ftod elek-
trinog anemometra na znatnoj udaljenosti) ili se mogu prenijeti na anemograf. Podaci su
trnutne i/ili sredqie wijednosti vjeffa u razdoblju od obino 2 ili 10 min.
Anemograf biljei neprekidno ser i brzinu vjetra, slike 28.12'28.14 A i 28.20 A. U
osnovi to je anemometar uz dio za bi|eenje. Smjer vjetra se mjeri vjetrokazom kao
drjelom anemografa. oketaji vjetrokaza i Robinsonova laia (elise), odnosno promjene
tlaka u Pitotovoj cijevi prenose se odgovaajuim sustavom na pera slino termografu, a
qJ.)
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

zapis vremenskih promjena vjetra je anemogram. Lako su

vidljivi udari i srednje vrijed-
nosti smjera i brzine vjetra. kad je naoblaka < 2l8 ( 2.5/10), odnosno oblani dari s naoblakom > 6/8 (> 7.5/10).
openito stanje neba (slE state; Himmelsansich) se moe prikazati odreenom koliinom
naoblake, tablica 28. l.

Tablica 28.1. Stanje neba,'lzraeno u osminama

0 vedro (clear; wolkenlos, heiter)

1.2 pretefoo vedro (mainly clear: bewcilkt\
3,4,5 umiereno oblano bartlv cloudv: bewt ll\
6.7 pretero oblano (cloudv: bewtjlW\
I potpuno oblano ( overcast: bedech\
9 u oblaku (in cloud: in Wolke), nebo se ne vidi

Kod opaanja' tj. odeivanjanaoblake sve oblake koji se u tenutku motrenja nalaze
na nebu treba u mislima skupiti na jedno mjesto i procljeniti koliki dio neba oni prelaivaju.
Ve u panju teba usmjeriti na oblake iznad motritelja nego na oblake pri obzou. Razlog je
preuveliavanje naoblake u blizini obzora, jer pri kosom gledanju udaljeni oblaci vie
zaklanjaju slobodan dio neb te naoblaka izg|eda vea. Nadalje, naoblaku donje treine
neba treba uzimati manje u obzir od one na veoj visini, zbog prividne spljotenosti
nebeskog svoda (ini se daje sredina neb na22" izadtla,aena45).
Kad se procjenjuje ukupna naoblaka' ona ne ovisi o boju seva pojedinih oblaka ve
se odeujeprema stanju naoblake svih slojeva zajedno i ne moe biti vea od 8/8. Pri
Slika 28.12. Anemograf s anemogramom. Na.anemogramu je smjer procjeni naoblake pojedinih oblika ili seva oblaka treba smatrati kao da nema drugih
vjeha (gore), oblika ili slojeva oblaka. Tada se moe dogoditi da zbroj vrijednosti naoblake pojedinih
srednja (sredina) i trenutna brzinavjetra(donji dio uo.-gu.u; slojeva oblaka bude vei od ukupne naoblake (np. cijelo nebo je pokiveno neprekidnim
Janavjeta slojem altostratusa (As), a ispod njega je 3/8 stratusa (S, tada je ukupna nablaka 8/8, iako
U nedostatku instrumenata.za mjerenje brzine vjetra sluimo se procjenom jaine je zbroj naoblake svih slojeva l 1/8). Procjena naoblake vieg sloja moe se odrediti ako se
vjetra. Jaina vjetra se procjenjuje po Beaufortovoj ljestvici neko wijeme motri gibanje az,ojvieg stoja naoblake, jer se kroz otvore nieg sa
(Bealj'ort'scale; Beau- moe ocijeniti naoblaka vieg sa'
fortskala) na osnovi uinka vjeha na piedmete u vidnom trugu moiriteU,
uj"F.3.|u razLiiti za kopnena podruja ili otvoreno more, oilg 1. Uinci Nou se naoblaka procjenjuje prema veliini prekrivenih dijelova neba na kojima se
od osno pirai|",pa postoje ne vide nijezde. Kad postoji magla kroz koju se vidi nebo, naoblaka se odrujena
razliiiopisi uinaka. Izneujaine i brzine vjetra (visina
l0 m"u
iznadpodloge) postoji uobiajen nain. Ako se kroz maglu vdi Sunce, Mjesec ILizvjezde,anezapaajuse oblaci,
odreenaempirijska veza, uz subjektivne procjene motitelja.
.waavar{e jaine
Tako se smatra se daje nebo vedro, odnosno daje naoblaka 0/8.
vjetra po_ Beaufortovoj ljestvici mogu-prewriti u kh, odnorno u*g..1.dini.. ,u Podjela oblaka prema obliku, koja na odreennain uvaava i podjelu prema
mjerenje brzine vjeha.
postanku i posebnm Wstama, wlo je zahtjevn a te taiskusnog motritelja, uz prpomo
Meunarodnog atlasa oblaka. Prema obliku oblaci se dijele na rodove, wste i podvrste, a
28.2.5. Naoblaka i visna podnce oblaka
postoji i dodatno obiljeje oblaka - odlike te pridrueni oblaci. Detaljni opis oblaka danje u
toki 10.3 te moe posluiti odredivaiu osobina pojedinih oblaka.
Pri motrenju oblaka odeujese njihova koliina, kakvi su i na
kojoj se visini nalaze Rodovi oblaka su glavne skupine oblak kao:. Cirrus (C1), Cirrocumulus (Cc),
(donja i po mogunosti gornja granica). Dodatrro se
mjeri njihov smjeri brzina gibaja. Cirrostratus (Cs), Altocumulus (Ac), Altostratus (As), Nimbostratus (Ns), Stratocumulus
osnovne podjele oblak dane su u toki 10.3, a obiljej. nuotluL.
|o1'.. tu.a u toki (Sc), Stratus (St), Cumulus (Cu) i Cumulonimbus (Cb).
l 0'4' spoznaje o azredbi oblaka treba poi.uzit u lreaunaioanom
-Podrobnije atiasu oblaka. Vrste oblaka su: fibratus (lb), uncinus (unc), spissatus (spl), castellanus (cu),
Naoblaka (c l oudine s ; B ewti lkung), kao koliina oblaka koja pok'i";
se u osminama ili desetinama-1 (kllmatologija). Potpuno-ud.o
;';, procj enjuj e floccus (f7o), stratiforms (st), nebulosus (neb), lenticularli (len), fractus (fra), humilis
pouno oblano s 8/8 odnosno l0l10. Pri odreivnju 1" |uzuno s o, u (hllm), mediocrls (med), congesfus (co), calvus (cal) i capillafus (cap) i nepodjelu
,-diob"naoblake ;.vedri dani pojedinih rodova. Ista vrsta oblaka mogua je u vie rodova, tab\ica28.Z.

434
435
oPA l PoMoRsK METEoRoLoGlJA POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

Podvste oblaka sui intorfus (in), vertebratus (ve), undulatus (un), radiatus (a), Dodatna obiljeja - odlike obIaka; incus (lnc), mamma (mam), virga (vl), prae-
lacunosus (la), duplicatus (du), translucidus (tr), perlucidus (pte) i opacus (op) te su daljna cipitatio (pra), arcus (arc), tuba (tub); pridrueni oblac su pileus (plil), velum (ve|) i
podjela oblaka. Ista podvrsta oblaka mogua je u vie rodova, tablicaZ9.3. pnnus (pan), tablica 28.4.
Pri motrenju oblaka odreujese njihova podjela po visini: niski, sredqii i visoki oblaci
Tablica 28.2. Mogunost pojave vrste oblaka za odreenirod oblaka te oblaci uspravnog ranoja, tablica l0.4, kako bi se lake odredila njihova podjela po
obliku.
Rod fib unc sDl cls flo sfi neb 1en fa hum med con cal cap Kako se iz oblaka javljaju pojedine wste oborin njihova veza s rodom oblaka prika-
ci x x x x jev tablici I1.2.
z.arta
Cc x x x Podnca oblaka (cloud base; Wolkenht)he),kao donja granica oblaka (ili podnice zato
Cs x to neki oblaci ak istog roda ili vrste imaju podnice na razliitim razlnama), odreuje se
Ac x x x opaajem - procjenom ili mjerenjem. Pod visinom oblaka podrazumijeva se visina njegove
As |!j
rsi. donje granice ili podnice iznad Zemljine povrine (kopno, more).
Ns
'i Pri vizualnoj (bezinstrumentalnoj) procjeni visine podnice, koristimo se veliinom
Sc x x $:,
''' oblanih elemenata, te usporedbom s visokim objektima ili brdima u blioj ili daljoj okolici
St x x
Cu l.!: motritelja. Pomo mogu pruiti piloti zakoplova te obaviti opaanja podnice oblaka.
x x X x i$
cb x !
Instrumentalno mjeenje podnice oblaka obuhvaa mjerenja putanjem pilotbalona,
ltt odraza snopa svjetlosti od oblaka, radarom i mjereie podnicomjerom.
,a
Tablica 28.3. Mogunost pojave podvrste oblaka za odreenirod oblaka
'::i' Mjeenja pilotbalonima temelje se na dizanju malog balona punjenog vodikom u
F atmosferi pri emu se prati trenutak kad e balon ui u oblak; iz pomate brzine dizanja
balona moe se izraunati visina porlnice oblaka.
.:,1

Rod tn un la du t pe op
.ia

Ci x x x
:ii., Za oreivaje podnice oblaka nou mogrr se koristiti obasjavala za oblake (ceiting
Cc x x itii projector; Wolkenscheinwerfer). S odreenetoke reflektor se usmjeri uvis na podnicu
Cs x x oblaka, te se trigonometrijskom metodom moe izaunati podnica oblaka.
.,'
Ac x x x x x x x ii-' Uporaba podnicomjea (ceilometer; W'olkenhtjhenmesser) je najbolji nain ierenja
As x x x x podnice, uz napomenu da daje wijednosti visine podnice iznad jedne toke, tj. podnico-
Ns mjera, a obziom na mogue znatne promjene podnice na raznjemo malim udaljenostima,
Sc K x x x x x x slika l0.2, visina za okolna podruja se mora procjenjivati. Podnicomjeri se koriste
st x x x laserskim nakama. svjetlosni snop predajnika usmjeren je uvis, odbija se na donjim
Cu x dijelovima oblaka te dio povratne wjetlosti dolazi u prijamnik. Mjeri se vrijeme potrebno
cb svjetlosnim nakama da prevale put predajnik-oblak-prijamnik, te polovica vremena uz
brzinu svjetlosti daje visinu podnice. Visina podnice oblaka se pokazuje na pokazivau i
Tablica 28.4. Mogunost pojave dodatnih obiljeja oblaka i pridueni oblaci biljei, obino svakih 15-30 s, na pisau, slika 28.20 E.
odreeni rod oblaka
8..6. oborina
Ro mam vir Da pan pil vel arc tub mc
ci x
oborina (hidrometeor) se u pravilu mjeri koliinom voenog taloga (amount of
Cc x x
precipitation; Niederschlagsmenge) (tekueg ili krutog) koji padne na ravnu podlogu pri
Cs
Ac X x
Zemljinoj povrini u nekom raznjemo duljem razdoblju (dan, godina). Moe se mjeriti i
As x x x x
jaina (intenzitet) oborine koja predstavlja koliinu vodenog taloga koji padne u manjoj
Ns X x x
jedinici vTemena' npr.2.5 mm/min (oka l1.3). Vrste oborina su dane u tokll'2, a
Sc x x njihov opis je u toki 13. Nadalje, u tablici ll.2 pnkazal su rodovi oblaka i vrste oborina
St x koje najeepadaj iz njih. Vidlivo je da jedino visoki oblaci (Ci, Cc, Cs) ne daju
Cu X x x x x x x oborine.
cb x x x x x X Jednca oborine je njena visina i obino se jaava u milimetrima, to odgovara
broju litara vode na jedininoj povrini (l m2).

436 437
 jl
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

oborina se jeri kiomjerima i ombrografima. Kiomjeri pokazuju ukupnu koliinu

oborina bude i po nekoliko pranjej te zapis, tj. ombrogram ima pilast izgled. Prema
oborine pale tijekom nekog wemena, obino 24 h, a ombrogafi neprekidno biljee pade
oborine te daju i jainu oborine. Visina snijega mjeri se snjomjemom letvom.
agibu zabiIjeene crte moe se odediti jaina oborine u odreenom razdobliu.*Nedostatak
Ii:
l'r '
pluviografa je to tijekom ptanjeja posude ne biljei oborinu i to ne biljei krutu
,i:
j
oborinu. Zbogtoga se instrument zimi grije. Snijeg se nakon pada u pluviogropi i dalje
r,i
slijedi kao za kiu.
Padanje snijeg a takoer i kie, biljei se nifograima (balance rain recorder;
,ii,
Niederschlagsmesser) koji mjere teinu palog snijega.
Visina snjenog pokrivaa mjeri se snjegomjerom (stalni i pokretni). To je drvena
li letva.s centimetarnom podjelom' duljine l-3 n" to ovisi o moguo.i uisosnijega_ Mjesto
z1 mjerenje visine snjenog pokrivaa mora biti prostrano, ravno ipotravrleno, da niie u
sjenci i nije izloeno vjetrovima. Mjeri se ,,stari" i ,,novi.. snijeg o poiU.o"; 24h. Zamje-
ri]
renje novog snijega rabi se i snjegomjema dska, obino veliin" so*o cm, na ko.iu paoa
novi snijeg.
osim visine snijega mjeri se i njegova gustoa ili koliina vode u snijegu (ledu).
$l

ifil

Slka 28.13. Kiomjer (Meyers, 1987)

Komjer(raingauge; Regenmesser)je
!fiJt -koliko
'.'
vsta. Hellmannov kiomjer je
osnovni meteoroloki instrument. Ima ih ne-
valjkasta posuda s otvorom na vrhu, slika 28.13 te
slika 28.14 D iE.Iz posude za hvatanje voda se slijeva kroz lijevak u kantcu smjetenu
ffit u
donjem dijelu. otvor gornje pos r^c|e ili zjalo om"''je otrim mjedenim obruom
ili
ffit prstenom. Powina zjala je 200 cm' , tj. promjer otvora je l 59.6 mm. Kiomier
se postavlja
na stup tako da mu je zjalo vodoravno i 1 m iznad tla. oko kantice u kiomjeru
prostor (toplinska izolacija) da se to vie sprijei isparavanje vode. oborina
ie ,.ai
sakup1jena u
kantic pri njezinu mjerenju se pretae u posebnu menzuru sa skalom u milimetrima i
desetinkama milimetara.
ombrograf (recording raingauge; Nieders chlags s chreiber) biljei padanje oborine,
te uz koliinu oborine biljei i jainu padia. Postoji vie tipova ombrogrfa
meukojima
su pluviografi nifograf. Prvi radi na naelu plivaa, a drugi na naelu vag-e.
U Hellmann-Fussovu pluviografu (syphon rain recorder; Niedershlagsschreiber mit
Schwimmer) oborinska voda se preko zjala i lijevka slijeva u vljkastu
iosudu u kojoj
podie plovak, te se porast razine vode u posudi sustavom poluga pienosi na
satni valja
trakom, po kojoj pero biljei padanje oborine. Kad se posuoai piovkom napuni
vodom,
preko teglice se automatski isprazni te se plovak i pero wate na nuiti poloaj, pri
"*u p..o
zabiljei uspravnu crtu. Prarjenje nasfupa kad si u posudi nakupi_lO mm oborine. Slika 28.14. Meteoroloka postaja; A - anemoga B _ termometrijska
oborina i dalje pada, posuda se ponovno puni i prazni, tako da kod jaih i dugotrajnijih
Ako
termometri za temperaturu tla, D - kiomjer, E kiomjer (totalizator)
kuic C -
-

438
439
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
8.2.7. Vidljivost
Vidljivost, ponekad izraena kao meteoroloka propusnost atmosfere, pojam je koji se
rabi da se opie propusnost ili neprozirnost atmosfere, te predstavlja vodoravnu vidljivost u
krugu od 360". Pri instrumentalnom mjerenju predouje meteoroloki optiki doseg (meteo-
rological optical range - MoR; meteorologische Sichtweite). osnovna fumaenja o vidlji-
vosti dana su u toki l2.5 uz naznaku podjela vidljivosti i naela kako se mjeri. oito
jedinica vidljivosti odgovara jedinici duljine, te se vidljivost izraava u metrima ili kilo-
metrima, odnosno ponekad stopama (zrakoplovstvo, uspravna vidljivost).
Vidljivost se moe odreivati pocjenom vizualno ili qjeriti odgovarajuim instru-
mentima (vizibilimetrima, transmisometrima) uz biljeenje na traci. Mjesto mohenja vodo-
ravne vidljivosti treba omoguiti pregled u svim smjerovima, a izabire se istodobno s izbo-
rom repera prema kojima se vidljivost ocjenjuje. Reperi se ucrtavaju u zemljovid kako se
vide s meteoroloke postaje u smjeru i na udaljenosti na kojoj se nalaze.
Postoji vie tipova instrumeiata za mjerenje vidljivosti. Jedan od jih tgotd visibility
meter) koisti postdana svjetla, a sasi se od optikog predmea klinasta oblika (pomino ;:1i..
stakalce ija se prozimost mijenja od poune propusnosti na jednom kaju do potpune
nepropusnosti na drugom), okulara i skale. Tijekom gledanja u svjetlo, stakalce se pomie
do nestanka svjetla. Vidljivost se odreujeitanjem skale i tablice umjeravanja koja je
osobna za svakog motritelja. Pogodan je za motrenja nou, ali je potrebna prilagodba
motritelja na tamu od nkoliko minuta.
Vizibilimeta ili tansmisometar (transmissometer; Sichtweitenmesser) je instrument
za mjeenje vodoravne vidljivosti i treba davati vrijednosti vidljivosti kao i ljudsko oko.
Ima ih u vie izvedbi.
Izvor svjetlosti stalne jaine i prijamnik s fotoelektrinim elijama su odvojeni. Uda-
ljenost izmeunjih predstavlja osnovnu crtu transmisometra (transmissoneter base line),
koja ovisi o namjeni (za ve,elmanje vrijednosti vidljivosti osnovna crta je vea/manja), a
iznosi 150 do 50 m. U prijamniku se mjeri slabljenje svjetlosnih aakapriprolazu kroz sloj
naka. Jaina svjetlosti pretvorena u primjerenu jedinicu za vidljivost prikazuje se na
pokazivau i biljei na traci.
Slika 28.l5. Transmisometar; povatno odbijanje svjetlosti (gore), bono odbijanje
(dolje) S - izvor svjetlosti, P - prijamnik (Meyers, 1987)
440
POJAM, JEDINICE I/OTRENJA, METODE I INSTRUMENTI
Druga mogunost je da su predajnik i pijannik u jednom (slino kao podnicomje,
odnosno na slian nain radi elektronski mjera pojava, slika 28.20 D), pri emu prijarnnik
mjeri powatno ili bono odbijenu svjetlost na esticama zraka, slika 28. 15.
Transmisometar moe dati prihvatljive rezultate za vijivost do 8 km, ali nedostaci su
pri promjenljivoj vidljivosti, npr. vidljivost u magli u ama. Instrument se moe koristiti
kako danju tako i nou.
Uspavna vdljivost (vertical visibility - W; Senlcrechtsicht) je najvea udaljenost do
koje se dani objekt moe vidjeti po visini. Smanjenje uspravne vidljivosti uzrokovano je
smanjenjem propusnosti atmosfere. Naelo odettivanja je slino kao i za vodoravnu vid-
ljivost. Moe se procijeniti pema reperima (visoke zgrade, tomjevi, brda), zatim odrediti
pilotbalonom kao visina izadt|a do koje se onjo vidi. Instrumenti za mjerenje rrspravne
vidljivosti su podnicomjeri (ceilometer; Wolkenh henmesser), slino kao pri mjerefu
podnice oblaka.
]j.
t';+
28.2.8. Pojave
:ii:
.':1.
;2i;
:.; Motrenje pojava obuhvaa odreivanje vrsta (oblika), jaine (intenziteta) i hajanja
':i.
pojave (sati, minuta), odnosno njen poetak i zavretak. Atnosferske pojave ili meteori
svrstani su u etiri skupine: hidometeoi, litometeori, fotometeor i elektrometeori
(toka 13). Prema dogovoru svaka vsta pojave ili meteora ima svoj znak ili smbo| koji se
u meteorologiji obvezno mora upofiebljavati.
Cesto je odreivanjevrsta pojava wlo zahtjevno te traiskusnog motritelja, uz pri-
pomo Meunarodnog atlasa oblaka, gdje su uz oblake dana fumaeqia i opis pojva'
Nadafe, motritelj foeba dobro poznavati simbole (zrakove) pojave da bi ih mogao pavilno
biljeiti. opis pojava - meteora dan je u toki 13 te moe posluiti pri odreivanjuosobina
pojedinih pojava.
Procijenjena jaina pojava onaava se brojevima 0, l i 2 (stab, umjeren, jak). Ako su
pojave tako slabe da se jedva primjeuju jaina se ozna,ava s ,,tr", to znai pojava u
tragovima.
Vano je utwditi i zab|jeititono vrijeme (sat i minutu) kad je neka pojava poela i
kad je prestal uz nazraku termina kad je mijenjala jainu. Eventualno se rabe oznake kao
,,n" - nou, ,,rj" - rano jutro i slino. Ako je pojava bila s uestalim prekidima oznaava s
s kraticom,,p".
Pod pojmom izvanednih pojava podrazumljevamo Wemenske poremeaje ili ele-
mentame nepogode izuzetne jaine ili taji rijetke i neoekivane pojave, bilo po mjestu
javlanja ili dobu go4ine u kojem sejavljaju. Sve meteoroloke pojave mogu sejavljati kao
izvaedne.
Iz pnje navedenog izlazi da pojave procjenjuje motritelj, te primjenom ,,sadanjeg
wemena" u SYNOP ili SHIP kljuu moe pr:lkazat 100 razliitih pojava uk|juuju i i
njihovejaine.
Ipak zadnjih goinaerenja pojava ostvaruju se automatskim putom. Pose od-
govarajui meteoroloki instrumenti kao to je elektronski mjera pojav slika 28.20 D,
koji radi na slinom naelu kao transmisometar, slika 28.15. Svjetlosni snop,prepoaraje"
vrstu pojave, qjenu jainu uz vrijeme pojavljivja. Zadovoljavajua tonost prepoznavanja
svih pojava nije pouna, stoga se ovakvim ureajimapriduuju i posebni osjetnici za
441
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
pojedine vrste pojava (kia' snijeg i slika). Stoga se u automatskim meteorolokim po-
stajama ne rabi isti oblik,,sadanjeg vremena" kao u obinim postajama s motriteljima.
Vano je istaknuti da suvremeni, pogotovo elektonski instrumenti, unato veim mo-
gunostima tonog mjeenja jo uvijek ne mogu u punini dati rezultate kao obini klasini
instrumenti. To je vano zbog usporedbe mjerenja ,,danas.. s onima unatag l0o ili 200
bi rezultati bili usporedivi, arazlike u brojkama bi pokazivale samo proene
."[T;a
8.2.9. Sunevo zraenj e
Pri motrenju Suneva naenja odreujese osunavanje ili aajanje sijanja sunca te
vrsta i koliinazra,enjakoje dolazi od Sunca, zatimna,enje atmosfere i Zemljine povrine
te ono kojeje odbijeno od nje. Podrobnije veliine zra,enjasu navedene u toki 4.5'
Jedinice za mjerenje. osunavanja su sati (h) ili njihovi dijelovi, dok se zaenje
iskazuje-u eergiji_(J) po jedinici povrine (m2) u jedinici vreme^na (npr. dan, sat, min) te
imamo J m-' h-' odnosno neku drugu izvedenu jedinicu kao W ma .
Instrumenti za osunavanje su heliografi, a za zraenje piranografi i mnogi drugi.
Helograf (heliograph; Heliograph) ima kuglastrr leu pomou koje se prisijanju
sunca ari papirnata haka, te se po pogorijevanju trake oitava vrijeme osunavanja, slia
28.16_
Slika 28.16. Heliograf (Meyers, 1987)
Pranograf Qryranograph; Pyranograph) mjeri i biljei kratkovalno zraenje izmeu
0.4 i 3 pm, veinom pomou termolanka sa zacrnjenom vodoravnom ploicom pod odgo-
varajuom staklenom kupolom. okrenut uvis prima ukupno (globalno) Sunevzraeije,
ako mu je Sunce zasjenjeno nepominim ili pominim sjenilom, prima raspreno (difuzno)
Sunevo zraeje, a okenut prema tlu odbijeno Sunevo zraenje. ono se najee iskazuje
energijom koju je primila jedinina povrina tijekom nekog vremena.
Slini instrumenti bez staklene kupole (filter), mogu primati zra,enje valnih duljina i
veih od 3 pm, to znai ukupno zraeje, dolazno od Sunca i atmosfere i odlazno s tla. o Balon se prati optikim teodolitom. U jednakim vremenskim raznacima oitava se kutna
su tzv. pirradiogral Qlyrradiograph; Pyrradiograph).
Komponente na,enja koje se izravno ne mjere raunaju se iz mjerenog zraenja.
Izravno Sunevo na,enje mjeri se pirhelometro m Qryrheliometer; Pyrheliomeier), gdj je
442
POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI
osjetnik u dnu fubusa (cijevi) usmjerenog u Sunce, a iskazuje se iskljuivo kao gustoa
energije primljene u minuti. Sandardizianim filtrima mogue je dobiti i podatke o zraenju
u dijelovima spektra. Svi se radiometri moraju standariziratimunarodnimetalonima.
28.2.I0.Ispaavanje
Ispaavanje se ve inom mjeri sa slobodne vodene povrine iz snienja njezine razne.
Pitom se uvaavaju veliine koje utjeu na isparavnje kao to su: <oli8ina oborine,
srednja brzina vjeEa i temperatura vode. Jedinca isparavanja je milimetar (mm) s tonou
na desetinku milimeha.
Instrumenti za isparavanje su isparivai, evaporimetri, lizimetri druge wste.
Ispariva ili evaporimetar (evaporimeter; Evaporimeter) A-raaedase najeeupo-
hebljava za mjerenje isparavanja s vodene povrine. To je posuda projea oko l20 cm,
dubine 25 cm, napunjena vodom te se mjeri visina vodene razine. ujedno se mjeri tem-
perafura vode i vjetar na visini od 2 m. Potekoe nastaju zimi kad se voda snrzne.
Pchov ispariva je staklena cijev sa skalom, napunjena vodom, promjera l cm,
.
duljine oko 30 cm, zafuorena na jednom kraju, na drugom zavnutai s otvoiom slino baro-
metru, slika 28.8. Na otvor se stavlja papir kroz koji voda ispaava.
Lizimetar (lysimeter; Lysimeter) qjeri isparavarj e u tla tako da se uzorak t|a uza-
stopno vae, ali se istodobno mora mjeriti i napadala i procijedena koliina oborinske vode.
28.3. Visnska meteoroloka mjerenja
Visinskim mjerenjima odreujese stanje slobodne atnosfere pomo u ureajasje-
tenih na tlu, instrumentima i sustavima upuenim u atnosferu balonom, zmajerry nako-
plovom i raketom, odnosno posebnim ureajimaza daljinska mjerenja kao to su radar,
lidar i sodar te instrumentima i ureajima na umjetnim Zemljinim satelitima (oka 29). Sva
ta mjerenja su prostomo i wemenski mnogo {eaod onih koja se provode u nrei
prizemnih postaja. Rutinska mjerenja obuhvaaju pilobalonsko i radiosond".'o mjerenje.
Visinska mjerenja emperature, vlanosti i tlaka aaka te vjetra na pripadnim visinama
moraju zadovoljavati odreenu tonost mjerenja' Pogreka mjerenja temperature naka ne
smije prelaziti 0.5-l 'C u troposferi, odnosno l-2 oC u statosferi, dok pogreka mjerenja
vlanosti zakamoru biti manja od 10%. Pogreka mjerenja brzine vjet n smije pielaziti
l-2 mls u froposferi, odnosno 2-3 mls u shatosferi.
8.3.l. Meteooloki balon
_ Pilot-balonska mjerenja su najjednostavniii nain mjereqia vjeha u slobodnoj atmos-
feri. Manji gumeni baloni (teine 20, 30 ili l00 g), napunjeni odrenomkoliinomvodika,
diu se paktino stalnom bzinom i otklanjaju od okomice u stanu kud ih zanosi vjetar.
visina (elevacija) pod kojom se balon vidi prema obzoru (horizontu) te kut azimuta balona
i
prema zemljopisnom sjeveru. Pomou iznjerenih kutova poznatih visina balona u
uzastopnim minutama mogu se trigonometrijski proraunati vodoravne projekcije putanje
443
 OPCA t POMORSKA METEOROLOGIJA POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

balona, a odatle i smjer i brzina vjeha u sloju izmeuuzastopnih visina mjerenja. Upotreba
pilotbalona ograniena je na povoljne vremenske prilike, a preostavlja stalnu brzinu diza-
nja balona, to ponekad nije sluaj. Taj nedostatak se moe otkloniti upotrebom dvaju
iiii teodolita. U nonim satima balon nosi malu svjetiljku.
PlloT_izvjee sadipodatke o smjeru i brzini vjeha na visini. Sastoji se od 4 dijela
(A, B, C, D) i 6 odjeljaka. A i C dio sadre podatke o visinskom vjetru na standardnim
plohama (dio A: od tla do 100 hPa, dio C: iznad 100 hPa), a dijelovi B i D podatke na zna-
ajnim plohama (dio B: od tla do l00 hPa' dio D: iznad 100 hPa).
odjeljci od 1 do 6 sadre sljedee obavijesti:
- | - ozaka izvjea i meteoroloke postaje,
- 2 - smjer ibrzinavjetrana standardnim plohama,
- 3 - najvea brzina i smicanje vjeha,
- 4 - smjer, brzina i smicanje vjetra na zna,ajnimrazinama,
- 5 - odetluje se podrunim dogovorom,
- 6 - odreuje se dravnim dogovoom.
zemlji u okviru visinske postaje. U pravilu sonda eri vie od jednog elementa, stoga po-
sebna naprava (pri odreenom poznatom tlaku) prebacuje cikliki jedan osjetnik za drugim
u elektrinom krugu predajnika.
Sonda se obino puta jedan sat prije termina jerenja te je itavo mjerenje zaveno i
prremljeno za razmjenu odmah poslije sinoptikog termina. Zabrzinu dizanja sonde oko
300 m mi' poheban je jedan sat da se uzdigne od morske razine do l00 hPa (16 000 m).
Elementi atmosfere za koje se daju izvjea su na stanadnimrazinama tlaka od l000, 850'
700, 500, 400, 300, 250,200,150 i 100 hPa u donjoj atmosferi i 70, 50, 30,20 i l0 hpa u
i1i
isr'
,irii
stratosferi. Na aeroloke dijagrame se za az7e izobarne razine izrad postaje ucravaju tem-
peratura, rosite i vjetar okolne atmosfere, pomou kojih se mogu odediti razne meteo-
.t-
roloke veliine za bilo koju toku (izobama ili visinska razina iznad postaje) (toka 8.3).
i,s
:stiJ: Ravin (rawin; Radarwinnrai sondana ierenja vjetra (bez rqjeenja temperafure i
!]}:
l:]:' vlanosti)' gdje se elektonskim putem prati balon te se i'aaunava smjer i brzina vjeta.
7i:. TEMP izvjee sadri podatke o visinskim mjerenjima tlak temperature, vlarosti i
i.l
vjeta s visinskih meteorolokih (aerolokih) postaja. Podijeljeno je u 4 dijela (A, B, C, D) i
.

.: 10 odjeljaka. A i C dijelovi sadre podatke o temperaturi, vlanosti i vjetru na standadnim

28.3.2. Meteooloke sonde ti izobamim plohama (dio A: od tla do 100 hP dio C: imad l00 hPa), a dijelovi B i D na
znaajnim nziama (dio B: od tla do l00 hPa, dio D: izrad 100 hPa). U meunarodnu
Visinska mjerenja temperature, vlanosti i tlaka naka te smjera i brzine vjetra na visini rij
razmjenu obvezno se ukljuuju A i B dijelovi TEMP-a.
rade se paenjem meteorolokog balona koji nosi malu sondu i pua se s ,,visinske odjeljci 1 do l0 sadre sljedee obavijesti:
postaje". Baloni mogu biti opremljeni i drugim vrstama instrumenata (npr. za sastav i - l - ozmaka izvjea i meteoroloke postaje,
kakvou zraka,zraenje). osim instrumenata, ovi meteoroloki baloni nose ureajkoji pro- - 2 - standardne izobame plohe,
mjene meteorolokih veliina pretvara u elektrine veliine te radiopredajnik s baterijom, - 3 - razinatropopauze,
stoga se naziva radiosonda (radiosonde; Radiosonde). Radiosonda je objeena na duoj - 4 - aznaajveebrzine i uspravnog smicanja vjetra,
uzici o veliki balon napunjen vodikom, koji se podie dok ne pukne, a potom se radiosonda - 5 - nlaajnerazine za temperaturu i vlanq51,
malim padobranom sputa na zemlju, slika 28.17. Pripadn radioprijamnik se nalazi na - 6 - maajne razine zavjetar,
1
'
--;i;;i
- 9 - odreuje se podunim dogovorom
- 10 - odreuje se dravnim dogovorom.
Postoje i dodafue skupine. Skupina koja poinje sa 66 koristi se kad se najveabtzina
vjehajavlja na whu soniranogsloja atmosfere. Skupina sa 77 koristi se za ozraavanje
podataka o najveoj brzini vjeta unutar sondiranog sloja atnosfere' Skupina s 88 koristi se
za onaav aje podataka o tropopauzi.
Neka visinska ierenja rade se i vezanim balonima (kite bllooni Fesselbatton),koji
nose meteoroloke instrumente na visine od nekoliko stotina metara ili koji kilometar. No
pri jaem vjetru takav nain mjerenja je otza, te se mogu koristiti meteoroloki zmajev
(meteorological kite; meteorologische Drachen). Postoje i posebne vrste lebdeh balona
(constant yolume balloon; Drifiballon) koji lebde u atmosferi i vie qieseci te ih vjetrovi
mogu nositi preko golemih prostoanstava (preko 10 000 lan).

28.3.3. Meteooloki zakoplovi i akete

osim qjerenja dobivenih raznim vrstama balon postoje mofreqja iz zrakoplova.

osnovni oblik ine opaanja pilota tijekom leta zrakoplov no takoerpostoje i zakoplovi
Slika 28.17. Radiosonda

4M 445
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

opremljeni mnotvom meteorolokih instrumenata i ureajaza razne vrste ispitivanja Mjeenje vjetra na brodu u naeluje slino kao i na kopnu' ali pri plovidbi boda
atmosfere. Motrenja zrakoplovima ine neprocjenjiv doprinos meteorologiji (i za razne mora se uvaiti kurs (smjer) i brzina broda (kurs plovidbe broda i smjer vjeta openito se
druge potrebe). razlikuju za 180o, tj. vjetar pue ,,iz", a brod plovi ,,prema"). Poznavajui pravi smjer
Meteoroloki podaci s velikih visina (izlad 30-40 km), koji nisu u dosegu balona ili (kurs) i brzinu broda, motrene vrijednosti smjera i bzine vjetra heba preraunati
zrakoplova, prikupljaju se meteoolokim raketama. U pravilu takva mjerenja su iskljuivo primjenjuju i odrzimanje vekto slika 28.19. Brzina vjetra se ve inom procjenjuje
jainom po Beaufortovoj ljeswici. osim mjerenja uz obale mora ili na brodovim sve vie
za istraivakepohebe.
se obavljaju mjerenja na raznim platformama ili plutaama koje mjee i automatski alju
podatke sabirnim sreditima' Izgledjedne plutae danje na slici 28.20.

2&.4.Motrenja na morma oceanima p0tuvjeta vlastitog gibanja kurs broda

Motrenja uz morske obale, na morima i oceanima obuhvaaju procese koji se javljaju

izmeudva fluida' tj. atmosfere i hidrosfere (mora i oceani). ova motrenja ulaze u plitke
slojeve morske vode (wlo male dubine). Iako je to podruje oceanologije (oceanografije),
procesi u atmosferi ovise o stanjima na povrini i unutar morske vode. Takoer i procesi
unutar morske vode ovise o procesima u atmosferi. Prema tome postoji vrsta obostrana
veza pocesa u atmosferi i moru. Slika 28. l 9. Trokut vjetra za odreivanje stvamog vjetra na brodu.

8.4.1. Posebnost motenja meteoolokh elemenata

Brodski meteoroloki zaklon slui za smjetaj instrumenata slino kao termomet-

rijska kuica na kopnu. Na njegov smjetaj treba paziti obzirom naznatan utjecaj brodskog
trupa i drugih brodskih sustava. Nain motrenja osnovnih meteorolokih elemenata (tem-
peratura i vlanost zraka, naoblaka, oborina' vidljivost i pojave) je slian kao i na kopnu.
Temperatura moa (openito vode) mjeri se termometrom s posebno oblikovanom
posudicorn termometra, koja treba imati vei toplinski kapacitet, jer nakon vaenjater-
mometra iz mora i njegova oitanja ne smije doi do bitne promjene tempeafure.
Temperatura vode mjeri se na dubini od 0.5 m. Druga mogunost je veom posudom
zahvatiti morsku vodu i izmjeriti njenu temperaturu. Pogreka u mjerenju temperature mora
treba biti manja od 0.5 "C.
Postoje i termometri smjeteni u usisnoj cijevi koz koju se crpi voda za potrebe sfuo-
jarnice ili se ieri temperatura mora pomou tenoelemenata ugaenihu pramcu broda'
Za mjercnja temperatura morske vode u dubini rabe se posebni tipovi termometara
(obrri termometar, batitermogra hidrografska sonda, elektrini temometar sa zapisom),
to je izravnija zadaa oceaologije' slika 28.1 8.

Slika 28. 1 8. Obrtni termometar (Tomczak, 2000)

Tlak zaka na brodu mjeri se najeeareroidom' jer obian ivin barometa zbog
valjanja broda zahtijeva poseban i dosta sloen nain postavljanja. Pri mjerenju baro-
metarske tendencije postoje potekoe zbog plovidbe - promjene poIoaja boda. Tlak
izmjeren ,,sad' i prije tri sata nije na istom mjestu. To je razlog to se u SHIP izvjetaju s Slika 28.20. Meteoroloka plutaa
broda treba navesti smjer i brzina plovidbe u zadnja tri sata.

446 447
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
28.4.2. Moske stuje
Gibanja moske (oceanske) vode u nekom smjeru ine moske struje (toka 31 .2). Kao
i vjetar'to je vektorska veliina te je odreenasmjerom i brzinom gibanja moske vode.
Pod smjerom morske struje podrazumijeva se strana svijeta pema kojoj tee struja, dakle
suprotno od vjetra. Nain odreivanjasmjera morske struje je isti kao i odreivanjesera
plovidbe broda. Strujanje na povrini oceana uzrokovano je prvensfueno vjetom, zatim
morskim mijenama, atmosferskim tlakom, djelovanjem temperature i gustoe morske vode
te drugim imbenicima.
Jedinice
Smjer struje se odreuje prema zemljopisnim stranama prema kojim tee struja.
Takoerse mjeri u sfupnjevima ('), od 0" do 360'. Bzina struje se izaavau jedinicama
brzine: rs i nautika milja na sat (Nmlh)' odnosno vor - knot (kt). Meusobne veze
izmeubrzina su dane izazom28(6).
Smjer i brzina morske struje odreduje se posredno mjeenjem temperature i slanosti
morske vode te visine morske razine, odnosno izavnim mjeenjem kao npr. praenjem
plutajuih boca (radioplutae, drifter)' strujomjerom, ukljuujui pra,enje iz satelita.
Drfter je plovak noen morskim strujama iji se poloaj odreujeu pravilnim ve-
menskim razmacima. Razlikuju se povrinski difter, najeepraen sa satelita, i dubinski
drifter, koji se prati uz pomo obalnih hidrofona ili periodiki izlazina povrinu radi veze
sa satelitom.
Ekmanov strujomjer se ukljuuje i iskljuuje na odreenojdubini, peko krilca se
usmjerava u smjer struje, a oketanje elise daje brzinu struje (slino vjetrokazu). Pri oke-
tanju elisa proputa metalne kuglice, koje padaju na magnetnu iglu (plou) s kanalima,
kohljaju se po njima i ulaze u odjeljke u krugu. Broj kuglica daje bzinu ste, a u kojem
su odjeljku, smjer struje.
Autonomn strujomjer (Aanderaa) ima krilce, rotor, kompas i sat te alje elekfuini
signal. Tonost mjerenja je prilina: brzina t 0.0l m/s, smjer + 5o, vrijeme * 2 s dan_'.
Najnoviji strujomjeri mjere Dopplerov pomak zvunih valova koji se odbijaju
plutajuim esticama u moru.
28.4.3. Moskvalov
Moska razina (sea level; Meeresniveau) kao granina ploha izrneuatmosfere i
mora mijenja svoj poloaj u prostoru i vremenu (toka 31.1). Te promjene poloaja nastaju
zbog mnogih uzroka. Pro4jene morske razine su spore (dugopeiodine, l min) _ to su
npr. morske mijene koje se mjere mareogafom ili brze (katkopeodine,< l min) - to su
valovi koji se mjere valomjerom. Uzoci kolebaqja (oscilacija) morske razine mogu biti
slobodna (trenutni uzrok: mtvo moe, sei i drugi valovi) ili prsilna (stalni utjecaj vanjske
sile: vjetar, morske mijene) gibanja.
Mareograf jeri dugoperiodika kolebanja ( 1 min) morske razine. Klasini mareo-
graf biIjei poloaj plovka u zdencu koji je uskom cijevi povezan s morem. Tlani mareo-
grafbiljei tlak pri dnu mora, odakle se primjenom hidrostatikejednadbe moe odediti
visina stupca fluida.
448
PoJAM' JED|N|CE MoTRENJA, METoDE l NSTRUMENT|
Valomjer (wave recorder; ellenregistriergertit) mjeri latkoperiodika kolebanja (<
1min) morske razine. Ima ih vie vrsta: obmuti ultrazvuni dubinoqjer postavljen na dnu
mora mjeri kolebaja ruzine, zatim postoji akcelerograf ugraenu povrinsku plutau itd.
Pojedinanim ureajima mjere se vjetrovni valovi neovisno o smjeru gibanja. Za dvo-
dimenzionaln valni spektar potebna su mjerenja nizom insfuumenata ili nekim posebnim
tehnikama.
Najei su vjetrovni valo (wind wave; Windwelle), tj. valovi vogmoa kao po-
sljedica djelova vjetra na morsku powinu. To su istodobno katki valovi. Valovi mt-
vog mora (swell; tote Dinung) postoje daleko izvan podruja puhanja vjetrova ili nakon
njihova prestanka puhja. Naravno, pose i druge vrste morskih valova (toka 31.3).
Elementi vala su sqjer, period, visina i duljina vala, a ukupno stanje se opisuje ljes-
tvicom stanja mora. Tako su i odgovaajue jedinice mjerenja razliite. Smjer se iskazuje
po stranama svijea ili u sfupnjevima (') otkuda dolaze valovi, period (wijeme od vrha
brijega do wha brijega vala) u sekundama (s), vsina (razlika izmeu visine brijega i doline
vala) i duljina (udaljenost od vrha do wha brijega vala) vala u metrima (m). pri motrenju
valova obino se uvaavaju b4'egovi valovaje su uoljiviji od dugih dijelova valova.
Pi posanju vie valnih sustava motri se prevladavajui valni susav ili neki poje-
dinani.
Smjer vala (wave direction; Wellenrichtung) je smjer iz kojeg dolaze valovi (slino
vjetru)' odreuje se po smjeru fronte valnih brjegova. okomica na frontu valnih b{egova je
smjer valova' Smjer valova se moe odrediti i prema smjeru pravog vjetra, ali se openito
smjerovi valova i vjefra uvdek ne podudaraju, posebno ne pri proeni vjeha.
Period vala (wave peiod; Wellenperiode) je vr'ijeme potebno nekom plutajuem
predmetu (ili pjegi pjene pri vjefiu 6 Bf) da prijeeod jednog do sljedeeg wha brijega
vala. Uzima se prosjek vie mjerenja.
Vsnavala (wave height; Wellenh he) mjeri se ili procjenjuje ovisno o veliini. Ako
je visina vala dosta manja od broda, uz slab vjetar i slabo posrtanje broda ili bez njega,
najlake se mjeri uz zaustavljanje broda s pramcem u valove. S pramca se spusti u more
uteg runog dubinomjera. Prema podjeli na uzici oita se najvia i najnia razina mo koja
na daje visinu vaIa. Uzirna se prosjek vie mjerenja. To je pogodno za mjerenja u luci, s doka
ili platforrne. Visinu visokih valova motritelj lake procjenjuje prema bodu, ako se nalazi
to nie na srelnj66 dijelu privjetrinske strane broda. Visinu valova veih od boda mo-
tritelj procjenjuje ako se nalazi na odgovaraju oj visini na nadgraubroda (iarbo, kad je
brod u dolini va i uspravan na avnoj kobilici, a wh dolazeceg vala se vidi u ravnini ob-
zora. Visina vala odgovara visini motriteljeva oka ianad morske razine.
Duljna vala (wave length; Wellenlange) se najtonije procjenjuje prema duljini bo-
da, kad brod plovi valovima u pamac ili kmu' Takoer,tegljenjem koluta z'a spaavanje
po krmi moe se odrediti valna duljina. Kad je brijeg vala ispod krme, a kolut na drugom
brijegu' duljinom tegljene uzice (ima oznake podje procjenjuje se valna duljina' Ako
valovi dolaze pod nekim kuto procijenjena valna duljina mno se kosinusom toga kuta
da se dobije prava valna duljina.
Stanje mora (state of sea; Seezustan odreuje se odgovaajuom ljestvicom, prema
uoenim pojavama na moskoj powini, tj. procijenjenoj visini valov prilog 1. Stnje
wijedi pri pouno razvijenom moru, tj. kad su isp'uqjeni uvjeti najmanjeg prostranstva ili
razgona (fetch; Anlaufstrecke des Windes) i najmanjeg fuajanja vjefua odreenebrzine
(toka 31.3). Ako jedan od elemenata nije ispen valovi su slablje razvijeni. To wijedi na
449
 i
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA *. POJAM, JEDINICE MOTRENJA, METODE I INSTRUMENTI

'
Jadranu za sve vjetrovne valove, osim za jugo. Zato za zatvoena mora postoje posebne
ljestvice. t-
omjer visine i duljine va|a za vjetovne valove je oko lll2 i ne mijenja se mnogo. Za
valove mfuog mora taj odnos moe znatno odstupati (npr. za valnu duljinu od 300 do 600
m visina vala moe biti 0.3 m). Nadalje, oceanski valovi se najeegibaju u skupinama a.
(izmeusu valovi mrvog moa) pri emu su sredinji va|ovi najizaeniji, dok je brzina B:
skupine valova upola manja od pojedinane brzine vala. U plitkoj vodi (dubina vode manja .?
od polovice valne duljine) bzina valova je manja, dolazi do njihova sketanja, a visina .ili
poraste uz lom vala. '
Satelitska mjerenja izvode se pomou mikrovalnih ureaja. $
'*:

28.5. Automatske meteoroloke postaje

j$i
Mnoga podruja Zemljine povrine nisu naseljena, da se i ne govori o golemim ocean-
skim prostranstvima. Unato toga s takvih podruja su neophodni meteoroloki podaci za l#,
dobivanje cjelovitije slike vremena. Stoga se primjena automatskih meteorolokih postaja :'.
|'1.

namee kao vlo logina potreba. S druge strane i u naseljenim podrujima ima tekoa pri l'{

odabiru pouzdanih i dobrih meteorolokih motritelja, a trokovi motrenja s ljudskom

posadom su razmjemo visoki. $r
Automatske meteoroloke postaje izvedene su obino u modularnom sustavu. Niz
osjetnika za meteoroloke elemente preko pomonih ureajai sklopova (poomognutih
mikroprocesorima), spojen je u cjelinu koja daje izmjerene i/ili izvedene veliine, slike
28.20 i 28.2l. Meteoroloki podaci se automatski pohanjuju (magnetne ili druge vrste
jedinica) ilili ifriraju te prenos radio (telefonskim) putem u sabima sredita, slika 25.l.
Prijenos moe biti stalan ili po pozivu. Za pogon takvih postaja koristi se javna elektrina
struja, baterije ili akumulatori, a u nedostatku javne struje struja iz vjetrovnog generatora ili
sunane elije.
Automatske meteoroloke postaje postavljaju se na teko prisfupanim mjestima (pla-
nine, ume, pustinje i slino), na osamljenim otocima i hridima, plutaama, na visokim tor-
njevima, u zrakoplovnim i morskim lukama, openito pometnicama i drugim mjestima.
Pored tekoa s napajanjem elektrinom energijom, rad postaja esto oteavaju vrlo teki
klimatski uvjeti (niske i visoke temperature, velike vlalosti, elektrina zbijaja, zalei-
va, vjetrovi drugo) i nemogunost pavodobnog otklanjanja kvarova.

28.6. Globaln Zemljin motriteljski sustav

Globaln Zemljin motriteljski sustav svh sustava (Global Earth observation System
of Systems - GEOSS)' uspostavljen 2005. godine, natoji obuhvatiti i koordinirati sve
postdee sustave motrenja |Global Climate observing Sys/ez (GCOS), Global observing
System (GOS), Global Ocean Observing System (GOOS), Global Terestrial System
Slika 28.2l' Automatska meteoroloka postaja: A - anemogaf, B _ daljinski
termometar i osjetnik vlanosti (u tihiku), C - piranoga D _ mjera pojava, E _
(GTrs)] s ciljem suradnje i unap{eenjau sustavnim motrenjima i razvoju arhive podataka
podnico|er, F _ tlak, upravljaka kutija
u svim dijelovima sustava (zrak, voda, kopno), sllka28.22. Naravno, u ovaj sustav uklju-
uju se i svi oblici daljinskih mjerenja. Toje ujedno i mogunost pribavljanja podatakaza

450 451
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA DALJINSKA MJERENJA

iroko podruje i definira motrenja za pohebe: prirodnih katastrofa, vremena' vode, klime'
energije, ekosustava, poljoprivrede, zdravlja, razliitosti vrsta i zajavnost, s prvenstvom na
satelitskim motrenjima. S obzirom na tako irok pristup GEoSS-a i na nacionalnoj razini
treba delnirati uporabu tih podataka u svim korisnikim podrujima.
Z9.DALJINSKA MJERENJA

Kao to se iz samog nazivamoe zakljuiti, daljinska mjerenja ili rq|erenja na daljinu

(remote sensing; Fernerkundung) vre se kad se weaj/instrumentkojim se qieri nalazi na
jednom mjestu, a objekt koji se mjeri je na nekoj moj ili veoj udatjenosti.
svaka tvar ima neku energiju u nekom obliku. Tako je toplina energda sveukupnog
molekulskog gibanja tvari, koja se iiraznim procesima. Pritozraeqie (radijacij
firea-
stavlja irenje energije u obliku elekhomagnetnih valova koji se ire blzinonsvjetsti,a
;*. imaju razliite valne duljine odnosno frekvencije, te daju ili prenose azne obvijest s
ii'
rn,
jednog na drugo mjesto. ove obavijesti ovise o pojedinim dijelovima spekta elektromag-
netnih valova te se prijenjuju selektivno. Tako vidljivi spektar daje obv[iesti o boji tvari'
infracrveni o temperaturi tvari, dok s milaovalni dio spektra rabi u adarskoj i satelitskoj
tehnici.
U skupinu daljinskih mjerenja ukljuuju se radari i sateliti.

29.1. Meteoroloki ada

Meteoroloki radari (meteorological radar; meteorologische Radar) slue za otkrivanje

te odreivanje poloaja i svojstava pojedinih meteorolokih elemenata i pojava. Rij
RADAR jelaatica ije je puno znaie Radio Detection and Ranging,tj. radijsko otkriva-
nje i odreiveudaljenosti. Primarni adari se koriste odbijenim i rasprenim radio-
valovima, a sekundarni radari povratno odaslanim (rehansmitiranim) valovima koje alje
poseban ureajresponde ili transponde. Meteoroloki radari shle za dvije -glavne
Slika28.22. Globalni motriteljski sustav (GEO 1000R)
naiene: utvrivanje osnovnih svojstava sustava oblaka, oborina i nekih drugih pojava te
mjerenje visinskog vjetra. Pri odreivaqiumikrofizikih svojstava obhk i oborina,
kapljice u oblacima, kine kapi, ledeni kristali, snjene pahulje i zma tue raspruju
radarske valove i time pobuuju radarske odjeke.
Za odreivaqjevisinskog vjetra (RAWIN) radar automatski prati reflekor-metu, koju
nosi uvis povei balon napunjen vodikom. Meta se, zbog boljeg odbijja radarskih valova
(valna duljina l0 cm), sasi od meusobno okomitih ploha u obliku dvostrrkog tehaedr
prevuenih tankom metalnom folijom. odreivevisinskog vjeha ne ovisi o meteoo-
lokim elementima kao kod radiosonde te se izravno rauna preko kose udaljenosti i kutova
azimutai nagiba.

29.1.1. enje
adaskhvalova
Elektromagnetni valovi se dijele prema valnoj duljini, tablica 4.l, pri emu su valne
duljine adara izrneul i 20 cm (30-1.5 GHz). Valovi aznih duljina pokazuju razliita
svojstva prlikom prostiranja u atrnosferi, tako da se u primjeni radarskih mjerenja mogu

452
453
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA DALJINSKA MJERENJA

koristiti iskljuivo valovi odgovarajuih duljina. Postoji nekoliko pojaseva valnih duljina, manje. Takoerje veoma vano i wijeme trajanja impulsa 1 koji alje predajni jer
odnosno frekvencija v, tablica 29.1. odreujedaljinsko razdvajaje, tj. daljinsku tonost mjerenja radara dvaju bliskih ci1jeva
r^6- Za 11 : 1 ps daljinsko razdvajajeje oko l50 m, slika 29.3. Slijedi da rada alje
Tablica 29.1. Podjela valnih duljina radara impuls koji ima odreenefizike dimenzije (slii malom valjku ili kmjem stocu).

Valna duliina (cm) Frekvenciia (MHz) Poias

I 30000 K
J 10000 X
5 6000 C
l0 3 000 S
20 I 500 L
Radar priblino svake tisuinke sekunde ('z = l ms) alje u prostor elekhomagnetne
valove u vrlo katkim impulsima (1 = 1 ps), ali razmjemo velike snage (0.05-l MW), u
smjeru u kojemje usmjerena antena. Taj se val, koji zrai dipol-antena, nailaskom na cilj -
objekt djelomice ,,odbija" od njega i va,a priblino istim putom do antene odnosno
prijamnika, koji ga prima. Povratni val je male snage (l0-l2-10-'a W) zbog jakog slabljea
vala na putu i slabog vala na cilju. Mjerenje udaljenosti cilja od radara
''odbijanj'
razmjemo je brzini elekhomagnetnog vala (= 300 000 km/s) i polovici vremena koje impuls
prevali do cilja i natrag do radara. Prilikom prostiranja koz prostor elektromagnetni
(radarski) valovi nailaze naazne pepreke: oblake, kiu, snijeg, fuu, maglu i slino, zatim
zrakoplove i druge wste prepreke kao to su planine, graevine,brodovi i slino. Prepreke,
tj. ciljevi, ove valove dijelom slabe, a dijelom odbijaju.
Blok-shema radaa prikazaa je a slici 29.l, gdje sinkonizator preko preklopnika
upravlja s radom predajnika odnosno prijamnika, tj. preko antene alje odnosno prima ra-
darskevalove'
ilj - obtk
anten --
t pedaj'ikk l-.*l Slika 29.2. Antena meteorolokog radara
:------T=__-\ ll /pol
* l'-^
lsinkoizatoFiffi| l-l::-:-:_:-:-:::-: g*_J
ffi E] \ elektolagnetni uu*-;.,,,,,,,,..*

Slka 29.l. Blok-shema radara

Radarska antena sastoji se od dipola i reflektora. Dipol ine dva vodia fizike duljine
1/4 )'na kojoj radi predajnik. Reflektor meteorolokog radaraje paabolina oblika kako bi
se pojaao i usmjerio predajni, odnosno prijamni radarski signal, te postigao uski radarski
snop irine 1-3o, pogodan za pretraivanje prostora, slika 29.2' Energija snopa je najvea
uzdu osi snopa i opada na polovicu te vrjednosti kod kuta koji odgovara polovici irine
snopa. Takoerpostoje i sporedni (boni) snopovi ija je energija zanemanya. Antenski
reflektori mogu imati i druge oblike, ali tada snop ili djagamzraenja antene nee biti Slika 29.3. Daljinska (gore) i kutna (dolje) tonost razdvajanja radarskog snopa
simetrian, ve e imati neki drugi oblik. Veliina i oblik antene su vrlo vani jer odruju
irinu snopa radara, odnosno kutno razdvajanje (kutna tonost radara) koje ovisi o irini Radarski valovi imaju slina svojstva kao i svjetlost te se uglavnom ire po pravcu.
dijagrama zraenja antene ly'l. Za manji kut kutlo razdvajanje / dvaju bliskih ciljeva je Meutim, u atmosferi kod odretlenog tlaka, temperafure i vlanosti zaktj. gustoe zraka,

454 455
 oPIA I PoMoRSKA METEoRoLoGIJA DALJINSKA MJERENJA

ne ire se po pravcil ve se lome, tj. imaju odreenu zakivljenost. Standardni indeks loma
radarskih valova uz Zemljinu povrinu je 1.0003' Tako mogu dopirati i izvan dometa crte
obzora pa se domet moe znatno poveati. Kad ne bi bilo atmosfere, putanja valova bila bi
pravac koji bi imao relativnu zakrivljenost prema Zemlji l/R, gdje je R polumjer Zemlje.
Zbog atmosfere zakivljenost je manja od l/R kad indeks loma opada s visinom. Kod
prouavanja je zgodno smatrati pute pravcima pa se u azmatajauvodi prividna
Zemlja s efektivnim polumjerom R'' Za standardni indeks loma i njegovu promjenu s vis
nom efektivni polumjer Zemljeje priblino 4/3 R. Npr. na udaljenosti od 40 km zbog
utjecaja loma moe doi do odstupanja od 10 do 50 m po visini, tj. cilj izgleda vii. Slino
vrijedi za lom svjetlosti (toka 12.5).
Pri udaru adarskog vala u cilj dio energije se upija ftao toplina), a dio se troi na
svaranje izmjenine struje visoke frekvencije, pa se cilj petvara u antenu koja zrai valo-
ve. Snaga, frekvencija, faza, polarizacija te snler prostiranja ,,odbijenih" valova od cilja
ovise o mnogim imbenicima koji su uvjetovani upadnim valom i osobinama samog cilja.
Stoga se pod podrazumijeva itav proces udaranja elektromagnetnih valova
''odbijanjem"
radara u ciljeve koji se induciraju i prefuaraju u predajnike - antene i zrae elektromagnehre
valove. To zraenjeje openito u svim slqjerovima t samo dio zraenja dolazi do antene -
prijamnika radara, gdje se biljei.
Snaga odbijenog vala ovisi o dimenzijama, obliku i vrsti materije cilja. Ciljevi koji do-
bro provode elektrinu struju jae odraavaju valove nego oni koji su nevod|jivi. Snaga
odraza malo ovisi o valnoj duljini, kad su dimenzije cit;_a mnogo vee od valne duljine.
Ciljevi koji su maleni u usporedbi s valnom duljinom loe odbijaju valove,jer ih valovi do-
bro obilaze. Za ciljeve dimenzija znatno manjih od valne duljine odbijena snaga je vrlo
valove, dok uspravno polarizirane ne prima. Vodoravno polariziran val nailaskom na cilj,
ija je vodoravna dimeuija znatno vea od uspravne, ootit ee se s naiveim odrazom
(odjekom ili ehom) (echo; Echo). Ako isti takav val naiena uspravnu piepreku, odjek e
mu biti najmanj. Slino wijedi i za uspravno polarian uu c5*i siozenog oblita
nejednoliko odbijaju okomite komponente polja kruro polariziraia vala, pri emu se
mijenja odnos njihovih amplituda i fazni pomak. Tako se oa3et oau1en na loenom
cigu
moe razlikovati od odjeka odbijenog od kie. Kod odbijanja vab n prepreci brijeg
vala
prelaziu dol obratno.
'i Dopplerov uinak se javlja kod gibanja cilja bito da se giba uzdu neke crte ili
!.:'
se
okee oko tei to se oituje u promjeni frekvencije odbijenog vala. Giba li se cilj
,..-
prema anteni, sve ,,ee"se susree s nadolaze im valovima, a frekvencija induciranih
iii
sa u cilju poraste. Ako se pak cilj odmie od antene, njega sve ,,r3.suszu
:;::
adolazei valovi, pa frekvencija
lPadne Primjenom Dopplerov uentu aaa'om se mjeri
bnina giba|a dijelova oblaka (oblanih estica), dok se istodobno sam oblak giba ao
poseba cjelina. Vrhrja cilja utjee istodobno na amplitudu, fazri pom frek enciju i
polarizaclju odbijenog vala. Stoga radarski valovi odbijeni na cilju no.. obavijesti o
cit|y' poloaj cilja u prostoru, gibanje dijelova ili cjeline u odno.u 'u.
na antenu, vrtqiu,
ryr.
oblik i povrinu cilja, materljal iz kojeg je izgraenciU arugo. Ako dva radara rade na
bliskim frekvencijama, jedan radar moe utjecati na drugl te se javlja interfeeucija.

ffi
ir
malena i mijenja se obrnuto razmjemo s etvrtim sfup{em valne duljine. Zbog toga se pri-
mjenjuju valovi ija je valna duljina veliina istog reda ili manja od dimenzija cilja koji se
oTaslani signal \
ii
ii otkiva. Vafua je glatkost povrine cilja u odnosu na valnu duljinu upadnog vala. Ako je vi_ ]l povratni sisnat
'li

,li
sina neravnina ravne povrine znatno maqja od valne duljine (LhlL: l/10 do l/16) ili ako
se dijelovi povrine, dimenzija bliskih valnoj duljini malo razlikuju od povrine, takva ]_+}-
povrina odbija valove kao zrcalo' Zcalne povrine odbijeni val usmjeravaju prema anteni
samo pri upadnom kutu nula. Povrina cilja je hrapava ako je visina neravnina istog reda
kao i valna duljina. Tadaje to aspreno odbjanje. Takve povrine pri bilo kojem upad-
\ RHI ./'

nom kufu usmjeravaju dio energije prema anteni' Za ocjeu snage rasprenog odbija
uvodi se ekvivalentna povrna ili koeicijet rasprenog odbjanja. omjeri dimenzija
ciljeva povezani su s rarminom polarizacije.
Elektromagnetni val je skup elektrinog i magnetnog polja koja osciliraju, a meu_
sobno su okomita. Ravnina u kojoj lei vektor elekEinog polja i pravac prostiranja je
ravnna polaracije vala. Ako ta ravnina ne mijenja poloaj, val je povt'inski ili linijski
polarizirani val. osim linijske polarizacije posi i laula i eliptina polarizacija, kad se
ravnina polarizacije okree oko pravca prostiranja, izvravajui pun okret tijekom trajanja
perioda visoke frekvencije. Tada kraj vektora elektrinog polja opisuje krunicu ili elipsu
bilo u lijevu ili u desnu stranu, ako se promatra u smjeru prostiranja vala. Val pri udaru i
odbijanju na cilju mijenja polarizaciju, a to je zgodno za odeivanjeosobina cilja. Pri
udaru na kru'icilj polarizacija mijenja smjer oketanja. Uinak pomjene smjera okretanja
javlja se pri odbijju valova od kinih kapi, koje imaju priblino kuglast oblik. Vodoravni
dipol zrai vodoravno polariziran val i ujedno najbolje prima vodoravno polariziane
Slika 29.4. Radarski preonik- A, PPI i RHI
V_al odbijen od cilja dolazj do antene koja ga prima i prosljeuje u prijamn
a ovaj u
predonik (zaslon) (katodna ili Brarrnova cijev). Najjednostavniji iip pieonika sfui za
mjerenje udaljenosti cilja u odeenomsIqieru (amplitudni preaoent pa A ili R ili lW).
Meutim,pri wi antene, tj. kad pretrauje cijeli obzor, ploo'predonik- PPI
'ii.iedi
Qllan position indicator; Rundsichtaaeiger), ta zraipredonik_u ravlrini za azIill od
prethodnog kojije u pravcu. Mijenja li antena kutnu visinu dobiva se pedonk
usprav-
nog presj eka - RjEII (range height indicato Radarh he-Entfernungsindikator), slki 29 .4 .
Postoji i predonik tipa CAPPI - (Constant Attitude Plan Polai Indicator: Radarnlnd-
sichtdarstelung) koji prikazuje podatke obraenerarrnalom, slika 29.5. osim adarskih
signala uvode se i drugi pomo ni signali, za lake rukovanje radaom. Tako se mogu ubaciti
signali za udaljenost, za obrise kopn obala, rijeka, pojedinih granic mjesta i slino.

456
457
 I

OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

DALJINSKA MJERENJA

li'
tnRTn0tilK 4. Tu se zbtajaju sve estice unutar obujma V. koji tvori radarski impuls (slii matom
ir
6nbH

ti'l' Bltilude Plan Polar valjku ili krnjem stocu):

Indicotor lnage uith rtnge
,, ="(,+)(,): 2e(3)

ii:'

I >:os R' 2ooKn gdje je: vodoravni, a p uspravni kut snopa radara, dokje duljina (visina) impulsa. Znai
lts-zos D .
1
lil {0Kn da je srednja snaga val odbijenog od obujma na danoj udaljenosti, jednaka
D -s valova odbijenih od svih estica, ijije ukupni broj n.
z-broju snaga

i D s_ eq
! gg- : n- o.ets 8

tl
! ll- zo
I e.S - 11 !S:ZS:S7
P,=P,A?voh-
"; ^ ) o,'
'l2)r" 2e(4)
l s.g - 6'.5 ittoch ?u
:l11 Ez.r - 3.5' 2{'Rugusl'88
EJt.z - z.t EPo se moe jako mijenjati pri gibanju cilj promjeni njegove oijentacije ili me-
Eo. - r.2 Rz ' 3s9.3e
EL - 0.SS
usobnom pomicanju pojedinih dijelova sloenog cilja. Promjena povrine c1tja izanva
E s.q - s.o
llg.z-o.q R'
promjenu snage i vste polarizacije odbijenih sigala. Analizatih promjena mocdati svoj-
ffill

le.r - s.a RS. 4 stva prirode cilja, ocjene brojnog sas ava skupnog cilja i gibanja ciljeva. EPo je odreen
fizikim csobinama elementamih estica' prirodom procesa meusobnog djelovanja izmeu
njih, gustoom estica, polaizacijom i valnom duljinom radara. U prautu n" ovis o kutu
pod kojim je cilj zraen. Na temelju poznatog EPo-a moe se odrediti jaina oborina (ki
sntjeg). Snijeg ima manji EPo od kie. Suhe snijene estice ili estice hre pri padanju
ffiilj Slika 29.5. Radarski predonik - CAPPI esto prolaze kroz slojeve poviene temperafure. estice se tope i smanjuju ti sJpritom
obavijaju tankim slojem vode. EPo ovakvih oborina premauje veliinu odgovarajueg
Snaga povratnog radarskog odjeka P. na ulazu u prijamnik moe se prikazati kao: EPo-a kie. To moe pomoi pri odeivaqiunulte izoterme.
EPo se moe odrediti za kuglaste estice (Mieova teorij toka 4.1) te slijedi:
ffi# n.?.,
_
D_',r'
2e(t)
'r gfr ;',-n A}v rh,-,z z
-75
fu llF 2e(5)

gdje je: snaga predajnika, lo povrina otkrivanja antene' A, povrina cilja, valna dulj
na, r udaljenost (polumjer kugle pretraivanja). Svi ciljevi ne odbijaju jednoliko, a ekv-
ffi valentna povina odbjanja cilja (EPo) prikazuje sposobnost cilja da raspreno odbija ,=zo! 2e(6)
upadne valove. Pod EPo-om se podrazumijeva povrina plohe s, smjetena u toki cilja
okomito prema radaru, koja odbija jednolino na sve strane svu energiju koja je pala na nju
ffi$ i sfuara u toki prijama istu takvu gusto u toka kao i stvarni cilj. Jedinice za mjerenje su m2 gdje lKl' obiljeava neku tvar (za ), = l0 cm: vodene kapljice 0.93, ledene estice 0.l9),
= =
i dB (decibel). Vezaje dana s: dje promje estice. Veliina Z je fakto odbijanja (refleksije) mjeren u mm6 mJ. Vaznot
veliine kapljica-esticajasno se vidiiz29(6). oblakje sastavljen od velikog broja kapljica
raznih veliina. openito najvie ima sitrlijih kapljica, a manje laupnijih, o emu ovisi Z,
lologo[.'] 9Q) to znai da mali broj velikih kapi doprinosi vie nego veliki broj sitnih kapljica.
'[dB]=
Pri radu s radarom dobiva se neka veliina Z. Metutim, nije poanato je li odjek
Stoga se umjesto povrine ciljaA, uvodi EPo o. Ciljevi koje radar otkriva su: poje- dobiven od oblaka velikog broja sitrih kapljica ili malog broja velikih ki. Neka se
dinani (brod ili zrakoplov), skupni (ato ptica, skupina zrakoplova) i obujmeni (oblak, valnom duljinom,1 umjen , a valnom duljinom.2 Zz; tako se dobivaju vijelednadzbe s
kia) ciljevi. U meteorologiji se ne promatra kap vode, nego njihovo veliko mnotvo raznih dvije nepozranice, koje se mogu rijeiti i tako dobiti odgovor o prosjenom broju i veliini
dimenzija koje daju zajedniki odrazoi, tj. radarsko odbijanje (refleksiju) i oznaava se s kapl-ica u oblaku.

458
459
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA DALJINSKA MJERENJA

U z.azl29(6) veina veliina je poznata ili se mogu lako izmjeriti, a slabo se mije- Tablica 29.3. iinaoborine (km) odreenejaine koja daje guenje od l0 dB za
njaju. Tako se navedeni izrazili radarskajednadtbamoe pisati ujednostavnijem obliku: razre valne duliine

Iaina kie Poias - valna duliina cm)

=c|r|'p, 9(7) (mm/h) s-10 c- 5.7 x-3.2 K-0.9
I 33000 4500 1350 45
5 600 690 164 9.1
gdje C obuhvaa sve radarske konstante, 1 je koeicijent popunjenosti impulsnog obujma s 10 3300 310 66 4.5
esticama, k2 koeicijent guenja valova u nekom sredstvu na njihovu putu. Naime, guenje 50 600 47 8 0.9
,i valova se javlja pi njihovu prolazu koz atmosferu, tj. na plinovima, kroz oblak i oborine. 100 300 2t 3.2 0.4
Mnogi suvremeniji meteoroloki radari imaju ugraene sklopove, koji automatski uvaava-
ju guenje na atmosferskim plinovima.
Ispitiva su pokazala da tua, uz suhi led, promjera 2.9 cm ima guenje: za )': 3 cm
iil oblaci i oborine gue radaske valove. openito prihvaen nain mjerenja - guenja + l )':
l0 cm --+ 0.03 dB/km, tj. guenje za X pojas je oko 50 puta
'66 dB/km' odnosno za
radarskih valova izraava se u decibelima (dB): ve,e. Za oblakpolumjea 5 km guenje je 16.6 odnosno 0.3 dB.
ilfi
p
Snaga powatnog radarskog signala koj dolazi u prijamnik odreujese u odnosu na
dB = l0loea
-p 2e(8)
ti$ razinu uma prijamnika. Posebnim sklopom, tzv. atenuatorom, primljeni signal se umjetno
gui, a dobivena mjera guenja predstavljajainu odjeka oblaka ili oborina. ovo guenje
moe biti runo ili automatsko. ovisno o nainu mjerenja radarska slika jaina odjeka pred-
Radarski valov raznih duljina, tablica29.l, pokazuju razli:ita svojsfua prilikom pro- stavlja vodnost oblaka ilijaine oborina, odnosno i druge podatke.
stiranja u prostoru. Postoje nla,ajne razlike pri irenju, guenju i odbdanju radarskih
valova. Valovi vih valnih duljina (pojas S) dobro se ikoz prostor, tj. imaju malo Jaina oborine, odnosno njena koliina tijekom nekog vremen moe se I4ieriti
guenje, ali se slabo odbijaju od sitnih estica oblaka ili oborina, zarazlikll od valova ma- radarom. Peko inaza29(6) jaina oborine (mm/h) je odreenas:
'il njih valnih duljina (pojas X) koji se slabo ire koz prostor jer imaju veliko guenje, ali
,, mogu dati odjek i od malih estica oblaka ili oborina. openito, to je manja veliina es-
Z=apto 2e(e)
tica, to mora biti kraa valna duljina i to je kaa valna duljina, to je vee guenje snage
vala. Zato radar pojasa S ne ,,vidi" cirusne vrste oblaka, zarazliku od pojaseva X ili K koji
ilil
imaju tu mogunost. No radar pojasa X u pravilu ne ,,vidi" oblak iza oblaka, dok radar gdje su a i konstante, odeujuse obino pokusima, a ovise o vrsti oborine:
ll pojasa S moe ,,vidjeti" oblak iza oblaka, ako su dobro izraeni. U pravilu, radai S primje-
lfri njuju se za otkrivanje i praenje onih oblaka (Cb), dok radari X slue za ispitivanje stratiformna Z __20O P.6
kia '\
rillll
tfi[ ustrojstva oblaka. :

konvekcijska Z =3oo P'35 2e(t0)

|1li
Jaina guenja radaskog signala na oborinama zaazne valne duljine danaje u tablici
29.2, dok tablica 29.3 prikazuje irinu podruja oborine odreenejaine koja daje gueje
sndeg Z =l'180 Pr2'21

fil
Ftr od l0 dB zaazne valne duljine.
openito, postoje i tehnika ogranienja zatadare raenih valnih duljina. Radari pojasa
Hif
Tablica 29.2. Guenje radarskih valova na oborinama (dB/km) S imaju velike radarske antene (reflektoe), jer je veliina antene (promjer 3-5 m) raznjema
s valnom du|jinom. Istodobno oni alju radarske impulse vrlo velike snage' pa trae vec
ffifi
izvore elektrine energije, a kako im adarski valovi imaju slabije guenje, njihov domet
Jaina kie Poias - valna duliina (cm)
pretaivaj naavno za dobo razvijene oblake, wlo je velik (500-800 km). Radari pojasa
(mm/h) s-10 c-5.7 x-3.2 K-0.9
ffil X imaju male antene (promjer = 0.5 m), radaske impulse manje snage i me izvore
I 0.0003 0.002 0.007 0.22
elekfiine energije te manje domete pretaivanja (50-100 km). Zbog manjih dimenzija i
l 0.0015 0.015 0.061 1.1
mase, a ujeno i cijene, ovi radari se obino ugrauju u manje brodove i zrakoplove. Iz svih
l0 0.003 0.033 0.151 2.2
navedenih azloga izbo tipa radara jako ovisi o tome koja mu je namjena. Zasada se u
50 0.015 0.215 1.25 11.0
meteoolokoj praksi naje e koriste radari pojasa C, kao kompromis mnogih suprotnosti.
100 0.030 0.481 3.08 22.0

460 461
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
29.l.2. Mjerenja i tumaenje adaskih slika
Pri pretraivanju prostora radarom potebnoje uvaiti odreene preduvjete. openito,
radarska antena moe bez ogranienja kuiti mijenjajui azimut od 0 do 360", a promjena
kuhe visine je izmeu-3 i 90'. Kako radarski snop ima malu irinu (l-3), a dujina
radarskog impusa iznosi nekoliko kilometara, na-udaljenostima preko 100 km obujam
radarskog impusa je reda veliine l0 km3 1= 2' k-'). Vrijeme pretraivanja prostora, oje
ovisno o brzini vrtnje i promjeni elevacije antene traje do 10 min, moe se odreenim
posfupkom skatiti, jer prostor nije potpuno popunjen oblacima i oborinama.
oblik powatnog radarskog signala (odjeka) na predoniku A ovisi o cilju na kojem
dolazi do odbijanja radarskih valova. Za graevine, brodove, zrakoplove odjek ima olik
iaaenog iljka' za azliku od skupnog cilja (oblak, oborina), slika 29.6. U ovim slua-
jevima jaina odjeka se odreujeu odnosu na razinu uma radara, ija je jaina poznaA.
Vrlo esto se na radarskim predonicima uoavaju i blie ili dalje orografske preprke, ije
slike heba napraviti tijekom vedrih dana, kako bi se lake razlikovale od odjka otlata il
oborina.
(dB)
odaslni
signl
) (kn)
Slka 29.6. Predonik A, oblici radarskih odjeka i razina uma
Radar s predonikom CAPPI ukljuuje obradu podataka raunalom, gdje nakon cik-
lusa pretraivanja prostora (do 10 min) raunalo priprema odgovarajuu sliku. Sredinji dio
slike odgovara pokazivau PPI, dok sa strane postde uspravni presjeci (projekcije) kroz
atmosferu obino u smjeru zapad-istok i sjever-jug, slika 29.5. ovi presjeci zahva,aju
troposferu i donje slojeve stratosfere. Jaina povratnog signala izraena u dB odgovara
odreenojjaini pojave (za oborine u mml, za oblake sadraju vodnosti oblaka, brzini
strujanja i slino), te se pojedini pojasevijaina omaavaju odgovarajuom bojom za lake
prepoznavanje. Veliki gradijenti izoeha podruja ukazuju i na druge pojave, npr. turbu-
lencije, poloaj izoterme 0 oC.
Premda je domet radaa razmjemo velik' oni se povezuju u odgovaraju e radarske
mee(radar network; Weterradarnetz), pilog 12.13. Postoji vie razloga. orografske
prepreke su openito najvaniji azlozi, jer radar ne moe ,,vidjeti izabrd', postoje tzv.
radarsko-orogenetske sjene' Ve prije je spomenuto darada,,loe viioblakizaob|ak'; u
radarskoj mei takve potekoe se znatno ublaavaju, jer se isti oblak moe pretraivati s
dva ili vie radara. Naposljetku, kvar na jednom radaru u uvjetima radarske mree manje
dolazi do zraaja' Svaki radar tvori svoju radarsku sliku, no primjenom telekomunika-
cijskih mea i raunala iz vie radarskih slika radi se jedna zbima, tz:. kompozitna radar-
ska slika za iroko poduje.Uesalost radarskih snimanja koleba od l0 min do l h, ovisno
462
DALJINSKA MJERENJA
o potrebama i op em vremenskom stznju. Za meteoroloke-i oceanoloke potebe adai se
postavljaju na kopnu, na platformam brodovima, zrakoplovima pa i na satelitima.
Na brodovima postoje navigacijski radari koji veinom nemaju mogunost promjene
elevacije, a radarski snop im je razmjemo visok, to ima za posljedicu pefoaivana
malim visinama (poveava se s udaljenou zbog Zemljine zakivljenosti). ovisno o valnoj
duljini, ovi radari imaju mogunost otkivanja i praenja gibanja i azvoja veih oblanih
(onih) susava i oborina, to pomae sigurnosti plovidbe.
Na zrakoplovima postoje pilagoenimeteoroloki radari koji imaju ograniene mo_
gu nosti promjene azimuta i elevacije (,,gled'ispred zakoplova). ovisno o valnoj dulj
ovi radai imaju mogunost otkrivaqja i praenja gibanja i razoja veih i manjih oblanih
(olujnih) susava, oborina i turbulencije, to znatno doprinosi sigumosti letenja.
29.2. Sodai lda,sferici
Soda (soda; Sodar) i|idar (lidar; Lidar) suureajiza daljinska mjerenj slini su
radaru te imaju slinu tvorbu imena: sonic detectin7 and ranging, odnosno light detecting
and ranging. Sodar primjenjuje zvuk i zakonitosti ienja zvrrk a lidar svjetlosti. ovi
ureajimjere promjene temperature i vlanosti zraka u nekom smjeru, obino s visinoL
temeljei se na naelu loma i odbijanja njihovih valova. Takoer mjere skujanja zaka
malih razmjera (tubulencija), a mogu postuiti i pri mjerenju oneienjazraka. Mjerno
podruje im je ogranieno na visine od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara.
Sodar ini vie usmjerivaa zvuka (visine oko 3 m) koji alju kratke zvune signale
traja l00 ms u usko usmjerenu snopu. Na atmosferskim graninim slojevima zvuk se
odbija te se dio zvune energije prima u prijamniku. Primjenjuje se i naelo Dopplerova
uinka. Sodarje pogodan za otknvaje graninih slojev snimanje uspravnih proflrla vjeF
za ieenjeturbulencije i lesta nevidljivih dimnih perjanica.
Lidar tvoi izvor koherentnog svjetla u obliku jaka laserskog impulsa. Zbog malih
valnih duljina moe ieriti wlo sitne estice u atmosferi, zatim furbulencijr1 oblake, slo-
jeve praine, dimne pe{anice, kao i njihovu raspodjelu gustoe.
Sferici (atmosferic) su elekhomagnetni valov nastali pri elektrinim prarjenjima
(munja) iz grnljavinskih oblaka. Mogu se otkiti na udaljenostima od vie tisu a kilometa-
ra, a odgovarajuim ureajima(radiogoniometar) i smjer ukojeg dolaze signali. obim
posi mrea takvih ureaja (meusobnosu udaljeni vie stotina kilometara) kako bi se
dobio toan poloaj oluje.
29.3. Meteooloki satelit
Kajem 50-ih godina dvadesetog stoljea zapoelo je svemisko doba lansiranjem
umjetnih Zemljinih satelita (4. listopada 1957), da bi se nakon nekoliko godina lansirao
satelit za meteoroloke pohebe. Time je omoguen novi oblik daljinskog prouavanja
Zemlje,njezine atmosfere i ocean Suneva i drugog zraenja te slinog. Prvi meteoroloki
satelit bio je Tios-l lansiran l. traa 1960. (Television and Infrared observation Stellite
- SAD) na visinu 700 km uz kut presijecanja rvnine ekvatora 58', tj. polarnokruni sateli
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
a nosio je televizijske kamere za snimanje oblaka. U sljedeim godinama dolo je do brzoe
razvoja instrumentalne satelitske opreme (skenerski radiometi, spektrometri) i drugi
tipova ureaja(radar) koji omoguuju mjerenja meteorolokih i drugih elemenata.
dostavlje izmjerenih podataka i snimaka postajama na Zem\ji te primopredaju drugih
meteorolokih podataka, obavijesti i karata korisncima s jednog na drugi dio Zemlje.
Postoje dva osnovna satelitska meteoroloka sustava: polarnokruni i geostacionami
sateliti, koji alju snimke Zem|jine povrine i oblaka u pojedinim dijelovima spekra.
Polarnokruni sateliti Qlolar orbiting satellite; polarumlaufende l/ettersatelit) l1;;ue
oko Zemlje na visinama od 500 do 1500 km po putanjama koje presijecaju avninu
ekvatora pod odreenim kutom (60 - l20) te dolaze u blizinu polova, slika 29.7. Zemlju
obiuza l.5 do 2 h. Manja visina satelita omoguuje bolje razluivanje Zemljine povin i
oblaka, no manje podruje pretraivanja. Tako sateliti s visine od 850 km (posljednjih
godina najeeprimjenjivana visina) snimaju pojas irine do 3000 km' Sateliti sada imiu
putanje sinkronizirane prema Suncu (sunsynchronous; sonnensynchron), tj. svako podruje
Zemlje prelijeu u isto mjesno vrijeme dvaput dnevno, te dva satelita omoguuju skupljanje
podataka s cijele Zemlje svakih 6 h. Prijem podataka sa satelita je za vrijeme njegova prel
jetanja iznad prijemne postaje na Zemlji.
SIka 29'7. Satelit Jason-l (JPL' 2006)
Geostacionani meteooloki satelitl.(geostationary satellite, earh synchronous me-
teorological satellite - SMS; geostationcre 'ettersatellit) nalaze se iznad odreenihtoaka
Zemlje a visini od 35 800 km u ravnini ekvatora' Vrijeme kruenja oko Zemlje jednako je
vrtnji zemlje oko svoje osi. Prvi takav satelit (ATS-1, SAD) lansiran je 1966. godine i nala-
zio se iznad sredita Tihog oceana. Kasnije su lansirani i drugi satetiti na drugim poloa-
jima s ciljem pekrivanja mjerenja oko cijele ZemIje. Kako se nalaze na velikoj visini, omo-
gueno je mjereqie cijelog Zemljina diska, ali podaci visokih zemljopisnih irina (> 60'N i
S), zbog niskog kuta mjerenja, nisu najbolji pa se ta podruja upounjuju mjerenjima s
polamokunim satelitima, slika 29.8. ovi sateliti mjee i alju podatke svakih 15 do 30
min, a imaju sustav za skupljanje i odailjanje podataka.
464
DALJINSKA MJERENJA
Razvoj satelitske tehnike i tehnologije je vrlo brz. Sredinom 90-ih godina prolog sto-
ljeaZemlju su poloivala 3 polamokuna i 5 geostacionarnih meteorolokih satelita unuta
sustava svjetskog meteorolokog bdjenja - WWw. U sadanje vrijeme ih je anatno vie; dio
postojeih satelita pikazan je na slici 29.8. Kad neki satelit prestane s adom u okviru me-
unarodnesuradnje nadomjeta ga drugi satelit' Tako su sateliti GoEs (Geoslationary
Operational Environmental Satellite - SAD) zamjenjivali satelit INSAT (Indija) odnosno
METEOSAT, zatim je METEOSAT-4 zamjeqjivao GOES-E, a METEOSAT-5 je
zamjenjivao INSAT. Slino vrijedi za satelit GOMS (Rusija).
Slika 29.8. Meteoroloko-oceanoloki sateliti (WMo' 2006)
Za Europu su vani sateliti: geostacionarni na poloaju ekvatora 0" - METEOSAT
(European organisationfor the Exploatation of Meteorological Satellites - EUMETSA re
polarnokruni Metop (E U ME TSA.
Nove generacije satelita daju viestrrrko vei broj podataka od dotadanjih, uza sve
i
e prijam podatak a razluivanja radiometara su sve bolja te se javlja problem
,,preobilj' podataka. Stoga za upoaavanje tehnikih i drucih araajki nekog satelita iste
heba istraiti, tablica 29.4. Tako novija generacija euopskih geostacionanih satelita -
MSG ima oko 20 puta vie podataka od dotadanje generacije, uz prijam podataka svakih
15 min' Nadalje, razluivanje radiometaa na satelitu iznosi 3 kn a postoji 12 kanala (VIS
0.6 + 0.56-0.71 lr-, VIS 0.8 0.74-0.88 pm, IR 1.6 1.50-1.78 pm,IR 3.8 -+ 3.40-
- -
465
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

DALJINSKA MJERENJA
4.20 pm,IR 8.7
-
8.30-9'10 pm, IR 10.8 + 9.80-I l.80 pm,
VW 6.2 + 5.35-7.15 pm, Vy 7.3 + g.gJ_7.85 pm, IR l2.0 l l.00-t3.00 p,
-
- IR 9.7 + ).jg_9.94 1tm,IR I3.4
12.40-14.40 pm, HRV 0.5-0.9 pm), slika
29.9. _
Tablica 29'4. Neki meteoroloki sateliti (ukupan
EUMETSATA-a i dr.) (Eumetsat, zooz; |9pi, vidjeti na stranicama NASA-e,
- ioooi

Satelit Lansi-
ranie
Visina Nagib Namjena Parametri
-T=-
sateliti NOAA t970- vrijeme i vlolvo zraenje
serija povrinska infracrveno zraenje
gos sustav praenia
LANDSAT 1972-
kopno 3 kanala vialjivizraeeni
seiia
infracrveno aaenie
GEOS-3 kartografija
r975 824 115 moe visinomjer
radari S, C
sateliti t977 - vnJeme 3 kanala Slika 29.9. Geostacionami satelit Eumetsata _ MSG
METEOSAT 36.723 7.50 kopno i vidljivo zraenje
serija
more infracrveno zraenie 9.3.1. Satelitska mj erenj a
r978-
NIMBUS
seria
kopno i vie kanala u vidljivu-
more ienju i, . .? snimanje ZemLjine powine i oblak Suneva i drugog naenjasateliti nose tele-
vidljivo zraenje l; vizijske kamere, skanerske radiomefue, spektiometre i
duge *Juj;[o*;
Seasat 1978 793 mikrovalno zraenje 'l openito se prienjuju.._poo-eiu spektra: '"inracven (toplinsk)
vo
108 more
difuzno zraeqie . spekta vodene pare (apsorpcjsk). i
visinomjer

''
vidljivo naenje isk|uivo tijekom osunavanja.(openito najbolje u _za
mikrovalno zaenje 12 UTC Ieteosat), kad posi
ERS-I,2 199U5 780/s more I odbijanje zraka svjetlosti od oblaka i Zemljine
99 difuzno zraenje iovrine. Tlo openito bolje odbija nego
kopno oceani, dok bolje odbijanje imaju pustinje no
ozon-03 tisne (tropske) ume. Na snimkama se vee
' odbijanje oituje kao podruje vece svieilne-1bijelo):
io zu dee oblaci, zatim led i snijeg.
TOPEX/Poseidon t992 t340 Jaina odbijja je obmuto razmjema sa
66 visinomier ,,svim .azioam ' (sr"y url'j', ail^29.5, te se
GPS-35, 36 1993/4 prepoznavanje jaeine odbijanja.primjenjuje
20.000 65 navigaciia pozicioniranie 1"J's"
Tako je npr. more tamno.plavo, ,"g"tu"ii^i"'ren
uopqie;ojedini, rrit,^rou spekba.
SeaWiFS 1997 vidljivo aaenje pusqie su svijetlosmee,niski oblaci
more su uti,.visoki oblaci (Ci) su svijeiloplavi, a debeli (oborinski)
ui"li.
Jason- I 2001 1336 pose i drugaiji naini bojenja s. vie nijansa i jaina "ti""i'u .-krpirruNaravno,
MSG-I,2
66 more boja
ili pojava' Pritom svaka siva iazina ima svojulaiou, dooroo - "J"-;. p.o""ru
vrijeme T2kanala tiojeaii i"nos izruen u
(Meteosat 8, 9) 2002/5 36.000 kopno i odgovarajuim jedinicama.
vidljivo zraenje
more infracrveno zraenie rnfacven(toplnsk).dio spektra'- IR (okvimo 10.5-12.5 pm) daje temperature
94 more i led tla, oceana i oblaka, a ne ovisi
vlsrnom|e
tijekom dana i noi. Osunavanje T"oEq q utjecaju tmosferskih plinova. Mjerenja su moguca
vidljivo zraenje_ najvie-ete na. temperaturu tla, manje na temperatuu
infracrveno aaenje mora, dok na t.mperafuru oblaka i oceana gotovo
vrijeme i nema u6eca;u. l"t"o"qia ovisi o
MetOp-A 2006 mikrovalno zra,enie izvora' Topla poeja.sg hT'o, u nonsu svijetle oje, to znai
98.7 kopno i je toplo tlo t4mno' dok su hadni P|kazuju
mperaturi
83'1
difuzno naenje da bbhci sviiei. openito, oi'ki ;bi;;i.u razmjemo
more
topli, a visoki hladni; *ako temperatura omoguu.je
'

ozon-O3 ra'l'touao1 ;; najvii i naj-

Jason-2 2008
visinomjer hladnij.i oblaci najbjelji i mogu biti pridruzelni grn.;avinama, "bhk"
tablica 29.5. Kako se radi o
more brrruIIcI zraenju raznih jaina odnosno azni
,,sivih ,^rnu,,, ona se mogu p r1kazanodgovarajuim

466

467
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA DALJINSKA MJERENJA

bojanjem. Tako su pustit{e najeeobojane u crveno kao najtlije, naoitou podne. Usporedba triju spekfualnih podruja za vidljivi (VIS), infracrveni (IR) i spekta
Postoje i potekoe kod otkrivaja oblaka i magle. U sluaju bliskih tempeatura Zemljine vodene pare (wv) za istu vremensku situaciju pokazuje razlike, koje se mogu videti i
povrine i niskih oblaka podaci se iz IR dijela spektra dopurfuju vidljivim spektrom. obinim pogledom na odgovarajue snimke, slika 29.10.
Spektar vodene pare (apsopcjski) - WV (okvimo 5.7_7.l pm) omoguuje odre- ,,A" omaava oblani pojas hladne fronte koja se prua od sjeveme Afrike preko Alp-
tlivanje vodene pae, koja se nalazi na visini 5-10 kn (600 do 300 hPa)' tj. u gornjoj tro- skog podruja prema Ukrajini, a prikazuje hladnu frontu s valnim obiljejem izna Alpa.
posferi. U dijelu infracrvenog pojasa od 5.7 do 7.1 pm vodena para u gornjoj troposferi ima ,,B" oznaava oblani pojas, ogromnu oblanu lepezu i izrazittl oblanu spiralu iznad
sposobnost jakog upijanja zra,ejai jakog odailjanja na,a. U tom IR spelctralnom Atlantika prikazujui frontalni sustav sastavljen od hladne, tople i okludiane fronte.
podruju nema zraenja koje s niskih razinamoe proi izavno u svemir. Zraen1a saZem- ,,C" onlaava oblanu spiralu malih azmjerakoja se prua od vedskepreko Danske
ljine povrine i malih visina upijaju molekule plinova u vioj atmosferi i ponovno ih zrae. prema Nizozemskoj, prikazujui dobro razljen slstav,,zarez,,.
Kao rezultat naenje se moe otkriti na radiometru satelita i pnkazati na WV slici, nastaloj ,,D" oznaava prostrano podruje elijaste naoblake razliita uspravna razvoja prika_
od viih razina atmosfere. Jakost zta,ejaodgovara temperaturi izvora, odnosno vodenoj zujui stujanje hladnog zraka iznad toplog tla.
pari u visokoj atmosferi. Zraejavodene parc ranih jaina odgovaraju raznim ,,sivim
ruzinam', tab|ica 29.5, to se moe pikazati odgovarajuim bojama, slino prethodnim
sluajevima. Na slikama tamnija podruja su visoke suhoe. Javljaju se i bijele grudice,
esto s otrim rubovima - to su visoki grudasti oblaci. WV slike imaju i prostrana, svijetlo
obojena iz lena oblija, tako da pokazuju tok visinskog vjetra. Podaci pokazuju da
oboriva voda u tom dijelu atmosfere (to je sloj vode pri Zemljinoj povinikad bi se sva
vodena para kondenzirala) koleba od 0.5 do 5.0 cm. U odsutnosti oblaka (podru:ja do p:
45" N i S) pokazuje se da polja relativne vlanosti kolebaju od ispod 10 do preko 70%,
omoguujui uinak staklenika.

Za dobro i jednozrano odreivanjeneke pojave il procesa potrebna je muovisnost

VIs' IR ili wv nael4a. Zato se koriste dodahi uski kanali naenja. Tako se podaci s
geostacionamih satelita nadopunjuju s podacima polamokunih. Npr. polarnokuni satelit
NoA ima skenirajui radiometar (dvanced Very High Resolution Radiometer -
AVHRR) uz azluivanje l km s vie kanala [kl + 0.66 pm, k2 + 0.85 pm, k3 + 3.74
pm (za no), k3a + 1.68 pm (za dan), k4 + l0.8 pm, k5 ---+ l2.0 pm]. Potekoe se jav-
ljaju pri razlikovanju niskih oblaka ili magle iznad t|a pokrivenog snijegom il ledom. U
spek u VIS snijeg, led i niski oblaci se ne razlikuju, a kod niskih oblaka malo se azlikuju
temperature tla i vrha oblaka. Pomo prua IR zraenje 3.74 pm, koje ted, snijeg, vodene
povrine te ledeni oblaci i vodeni oblaci s velikim kapljicama upijaju, a vodeni oblaci s
malim kapljicama (dimenzije estica = , (valna du[ina)) raspruju to nae.

Tablca 29.5. Vrste spektra i prepozlavanje parametara

Spektar Sve razine otovanie Prkazivanie

Svijetlo veliki albedo debeli oblaci, povrina tla
Vidljivi Sivo mali albedo tanki prozirni oblaci
Tamno skoro bez odbiiania voda i veetaciia Slka 29.10. Satelitske snimke Sjevernog Atlantika i Europe za t9.l0.1998. u 12:00
Svijetlo niske temperature hladni (visoki) vrhovi oblaka urc; a) vidljivi spektar (vIS) gore lijevo, b) inaacrveni spektar (IR) gore desno, c)
Infra-
Sivo rednje temperature srednji vrhovi oblaka spektar vodene pare (WV) dolje (Eumetsat,200'l)
crvenl
Tamno visoke temoerature toplo tlo ili morska povrina
Svijetlo teku avoda oblaci Razluivanje satelitske snimke (promjer najmanjeg vid|jivog elementa snimke) ovisi
Vodene
Sivo vodena para vodena para promjenljive jakosti o visini satelita i tehnikim svojstvima radiometra. Tako radiometar Meteosata (Zemlju vidi
pare
Tamno neznatna vodenalata suha sornia troposfera pod vidnim kutom 18") prefuauje Zemlju od juga prema sjeveu u 2500 pojaseva iine5

468 469
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA 1::
,i DALJINSKA MJERENJA
1;

km (na ekvatoru) uz razluivanje 5 km u spektrima IR i WV s gustoom zapisa250Ox2500 ]

,
toaka. Inae, pojasevi su vei prema polovima zbog zabivljenosti Zemlje. U spektru VIS
29.3.2. Satelitske postaje azmjena podataka
i,:

mo razluivanja je 2.5 km s gustoom zapisa 5000x5000 toaka. Cijeli postupak pretra- '.:
..i1.
ivanja traje 25 min. Kod satelita MSG razluivanje je 3 km za IR i 1 km za spektar VIS,
a
rarl.

pretraivanje je dvostruko manje. Polarnokunisateliti imaju razluivanje l km.

:r;, Prijam satelitskih podataka naZemllji ovisi o sustavu satelita (polamokruni i geosta-
':
cionarni sateliti) i namjeni podataka.
Umjeavanje (kalibraa) radiometra ili nekog drugog instrumenta na satelifu je nuno
Snimke i podatke s polamokrunih satelita na zemaljskim postajama izravno prima
iii
'-]'''
ll.'.
radi pouzdanosti podataka. To naroito vrijedi za sondau atmosfere. Umjeravanje ukljuu- iit
je postojanje na Zemljinoj povrini vie objekata s poznatim svojstvima (npr. jaina izvora :n vie tisu a jednostavnih APT-postaja (utomatic Picture Transmission) i nekoliko glavnih
i upravljakih i skupljakih postaj koje preko usmjerenih UKV antena automatski slijede
valna duljina zraenja, svojstava odbijanja i slino). Kako elektromagnetni valovi na putu a
-
satelit (mogu biti i nepokretne). Prijam snimaka i podataka s takvih satelita na zemaljskim
iii koz atmosferu slabe, lome se i mijenjaju (toke 4.1 i 12.5), bitno je da satelitski radiometar {
'r:li postajama mogu je samo unutar vidljivosti satelita. obrada i pohrana slika obavlja se na
,,mjeri" svojsfua zraeja poznatog laora a Zemljinoj povrini, radi odreeneispravke PJ jednostavnim raunalima. Snimke (analogne slike) imaju razluivanje oko 4 km, a po-
svojih mjerenja koja se odnose na dijelove Zemljine povrine' oblake, oborine i slino.
Uz prijam zraenja sa Zemljine povrine i oblaka (valnih duljina za koje je atmosfera
:!
.:j
kivaju podruje u promjeru od 2000 do 3000 km. od jurog do sjevemog pola radiometar
propusna - instrument AVHRR) pose i druga mjerenja iz satelita. To je satelitska son- .i'.. izdvoji 2500 pojaseva. Pri tome je razluivanje u spektrima IR i VlV 3-5 km. Via razina
skupljalja podataka s ovih satelita (nije u stvarnom vremenu' ve neto kasne) obavlja se
.

daa atmosfere (Tiros operational Vertical Sounder - ToV za dobivanje uspravnog
ustrojstva atmosfere + temperature i relativne vlanosti iznad odrenogmjesta na temelju
zra,enja odreenih valnih duljina koje atmosfera upija i za. Uz televizijske kameie,
radiomehe i spektromehe sateliti nose i radare. Tako polarnokruni satelit ERS-I (Earo-
pean Remote Sensing Satelite) uz ostale ureajeima i radar te s visine od 780 km snima
Zemlju, ija radaska slika pokriva podruje irine l00 km. Radar omoguuje dobivanje
polja smjera i brzine vjetra na morskoj razinite spektar oceanskih valova (energija vala ko
funkcija valne duljine i smjera). Tu je i radarski visinomjer za potrebe opeg oceanskog
kuenja (cirkulacije), topograf,lje te obujma kopnenog leda.
Sateliti imaju odgovarajue osjetnike (senzore), koji mjere pojedine meteoroloke
oceanoloke parametre. Neki od osjetnika su:
- radiometr i spektrometri mjere dolazno elektromagnetno zraenje na pojedinim
frekvencijama (kanalima), te se posredno odretluje povrinska temperafura mola,
zatim koncentracija klorofila u morima, udio pojedinih karakteristinih spojeva u
moru i atmosferi itd.,
- temalni radiometar mjeri zraenje u termalnom podruju. Takav osjetnik
(Advanced Very High Resolution Radiometer - AVHRR) postavljan je na amerike
satelite iz NOAA serije,
- optiki radiometar je satelitski osjetnik boje mora, npr. Coastal Zone Color Scanner
(CZCS)' koji je godinama radio na satelifu NIMBUS-7. Podaci zabilieeni u etiri
v1pce iz optikog dijela spektra omoguuju procjenu osnovnih produkta te, posredno,
strujanja i furbulentnog mijeanja,
- mikovalni radiometar mjeri koliinu vodene pare u stupcu ztaka,te posredno slui
za ispravak visine dobivene visinomjerom (altimetrom) pri mjerenju topografe
oceana i proena morske razine,
- radaski visinomjer (altimetar)je mikovalni ureajkoji eri trajanje putovanja i
intenzitet odbijenih radiovalova; tako se odreuju topografija morske povrine te
visina morske razine,brzina vjetra te visina povrinskih kratkoperiodinih valova u
oceanima,
- radarski reflektometa (scatterometer)je mikrovalni ureajkoji biljei promjene u
radarskoj odrazivosti (efleksirrosti) morske povrine (npr. satelit SEASAT-A). Daje
podataka o vjetenim valovima i polju vjetra nad morem.
;!r
pri svakom prolazu satelita iznad dviju glavnih upravljakih i skupljakih postaja (ook
5:{
Wallops, Viginia i Gilmore Creek, Aljaska' SAD).
':;;
ri: Snimke i podatke s geostacionarnih satelita (Meteosat) primaju dva tipa zemaljskih
n
postaja (s usmjerenim parabolinim antenama), PDUS-postaje (Primary Data (Jse Stati-
?.
on) i SDUS-postaje (Secondary Data User Station). PDUS-postaje imaju sloene urelaje
j
rj: sa stalno usmjeenim parabolinim antenama promjera t4.5 m te primaju digitalne i
analogne podatke (visokog razluivanja). Podaci se najprije sa satelita alju u prizemna
a.:
raunalna sredita, gdje se umjeravaju (kalibriraju), ispravljaju za poremeaje poloaja i
:'j.!.
.s
} visine satelita' unose se obalne crte i zemljopisne mree te se ponovno alju na satelit
(unutar nekoliko minuta) za dalju razmjenu korisnicima. PDUS-postaje su obino u okviru
:
dravne meteoroloke slube ili drugih ovlatenih institucija te primaju siove ili malo
l.l
'n'
.|, obraenepodatke pogodne za dalju obradu i istraivanja. SDUS-postaje imaju manje
ureaje,antene su u promjeru l-2 m, te primaju analogne podatke (satelitske slike i karte u
APT formatu). U okvim ovog sustava su Weather Facsimilie - WEFAX slike: analogni
podaci (vlastite slike i slike drugih satelita te poruke sa zemLje). SDUS-postaje su namije-
njene raznim korisnicima meteorolokih podataka.
Nadalje, sateliti prikupljaju i prenose razne podatake motrenja u okviu sustava I)CP
(Data Collection Platform), tj. s automatskih meteorolokih postaj oceanoloko-meteo.
rolokih pluta zatim brodov zrakoplova i balona, posebno automatskih radiosonda_
Tako satelit Meteosat ima 66kana|a za skupljanje podataka (podrujerada4l?IvIz).
Automatske meteoroloke postaje s vrlo udaljenih jesta obino alju svoje podake
satelitu, koji ih prima te prenosi zemaljskoj satelitskoj postaji na dalju obradu. To su obino
smjer i brzina vjetra, atmosferski tlak, temperatura zaka i tLa, relativna vlaost, oborine,
Sunevo i drugi oblici Ta,en1'u debljina snijeg elektrina izbijaj vidljivost i drugo.
Ureaji s napajaju iz elekhinog izvora od 12 V (sunane elije, baterije), dokje konhola
rada postaje obino svakih 6 mjeseci. Na morima pose oceanoloko-meteoroloke
plutae (buoy; Boje), koje imaju promjer = 3 m, visinu =4 m nad morem' teill=3a
napajaju se iz elektrinog inoaod 12 Y, trajanja oko 15 mjeseci. osjetrrici se mijenjiu
svakih 6 mjeseci, a plutaa svakih 12 mjeseci. Slino kao i na kopnu mjerenja su svakih 3 h
te ukljuuju vjeta, tlak, temperature zaka i mora, visine i periode valova- Nakon mofienja
i prijenosa preko satelita podaci ulaze u GTS (Globalni sustav telekomunikacija - Global

470
471
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Telecommunication System _ GTS) zaazmjenu, te su nakon 20 min raspoloivi za analizu
i daljnju obradu.
Uz uobiajena motrenja i izvjea s brodova pose i automatske radiosonde na
trgovakim brodovima (Automated Shipboard Aerological Programme - ASAP). Takve
sonde punjenje helijem doseu visine od 16 do 2l km, a rezultati mjerenja se automatski
dostavljaju preko satelita na dalju obradu. Takav nain mjerenjaje viestruko nie cijene u
odnosu na klasine radiosonde bodskih postaja. Nadalje, mnogi iokotrupnizrakoplovi u
okviru navigacijske opreme imaju ugaenemeteoroloke ureajes antenom na trupu
(,4ircraft o Stellite Data Relay - ASDR), koji tijekom leta obavljaju mjerenja svakih 7
min te alju podatke o poloaju zrakoplova (zemljopisna irina i duljina)' vremenu' tlaku na
razini leta, temperaturi zraka, smjeru i brzini vjetra te furbulenciji. Pri dizaqju/sputanju
zrakoplova dobiva se uspravni profil atmosfere. Predaja prikupljenih podaaka na satelit
obavlja se svakog sata. Podaci se sa satelita prenose u GTS razmjenu. Npr. podaci s
Pacif,rka su u Europskim centrima za 60-90 min poslije termina motrenja. Podruje mjere-
nja protee se izmeu80" N i s.
obraeni sateliski meteoroloki podaci iskazuju se u odgovarajuim meteorolokim
kljuevima i prenose se obino u glavnim meteorolokim terminima u 00, 06, 12 i 18 UTC.
Klju SAToB (FM 88-XD sadri podatke o vjetru prema gibanju oblaka, temperature Zem-
ljine povrine (tlo, oceani i mora), ukupnu naoblaku, vlanost zraka u gomjoj troposferi te
za,enja.Klju SATEM (FM 86-XI) ukljuuje tlak, temperaturu i vlanost gornje tropo-
sfere do 0.l hPa, klju SAREP (FM 85-Ix) je za oblake (sinoptiko tumaenje), dok je
SARAD (FM 87-xI) zaza,enje.
Uz izavna mjerenja sa satelita te automatskim prikupljanjem motrenih podataka sa
ZemIje, satelitima se pridodaju i drugi obraenipodaci (SYNOP, SHIP, PILOT, TEMP,
sAToB, SATEM, SAREP, SARAD i drugi), zatim slike wEFAX-a (visine vrhova oblaka),
GDPS-a (meteooloka sredita ECMWF, Brecknell, offenbach i druga) te obavijesti koje
su u razmjeni u okviru GTS-a. Neki podaci se alju po zahtjevu (niz klimatolokih podataka
u 00, 03, 06,09, 12, 15, 18 i 2l UTC, indeks oborine u 00 UTC). Na sateliru Meteosatu
pose dva kanala za razmjeu podataka (rade na 169l i 1694,5 II1z) za potrebe Europe,
Afrike i dijela June Amerike. Zapotrebe zrakoplovsWa u okviru WMo-a postoji od 1990'
godine sustav MDD (Meteorological Data Distibution, radi na t 695 IvItIz s 2400 bits/s) s
dvije glavne postaje (Bracknell, Rim) za prijenos podataka za Afiku i Srednji Istok. To su
digitalni faksimilni podacilkarte (bit kodiana graika) te podaci motrenja u alfanumer
kom obliku. Slian sustav, npr. SADIS je u okviru ICAo-a.
9.3.3. Tumaenja satelitskih mjeenja
Razvoj satetske meteorologije je vrlo snaan. Za raz|il od mjerenja a Zenljinoj
povrini koja su tokasta, mjerenja sa satelita pokrivaju vea podruja. od poetnih tele-
vizijskih sustava prelo se na praenje oblaka i drugih procesa sa skenerskim radiometrima,
spektrometrima s uskim spektrom te radarima. Istodobno se procjena oblaka i pojava
zamjenjuje automatskom obradom podataka i razmjenom podataka u digitalnom obliku.
Satelitske obavijesti o vremenu zajedno s radarskim podacima ine teme| katkorone i
vrlo katkoroneprognoze (nowcasting) potrebne u mnogim djelatnostima, a pogotovo u
472
DALJINSKA MJERENJA
promefu. Naime, ova uestala |erenja su unutar ivotlog vijeka procesa srednjih i velikih
aznjeai pogodna su za dobivanje wlo loatkoronih prognoza.
Tako meteoroloki sateliti omoguuju stalno snimanj e Zemljine povrine i naoblake s
njezinim razvojem i premjetanjem na velikim prostanstvima tijekom dana i noi, tj. odre-
ivanjevjetrova na razinama vrhova oblak zatim mjerenja vsine i debljine oblaka (albe-
do), temperatua vrhova oblaka, temperature Zemljne povrine (posebno oceana i mor,
rasprostranjenosti magle, snijega i |eda, analiza oborina, ana|iza vlanosti visokih atnos-
ferskih slojeva te odeivevjetrova na visini na temelju gibaia oblaka ili iz sondaa
temperahr zatim podataka o obraunu naejau sustavu Zemlja - afonosfera uz Sunevo
/9: ztaenje svih oblik npr. protok protona'
i',:
Satelitska oceanologija razvila se zadnjih nekoliko desetljea. Uvaavajui enice
1: da su klasina erenja svojstava oceana i mora wlo skupa, a vezana su za neko l<rae
wijeme i pogotovo za vrlo mala podruja' satelitska tehnologija ponudila je jeenja
-lf.:l problema vremenskih i prostomih nedostataka oceanolokih podatak slino kao i u meteo_
1l
;1 rologiji. Satelitska oceanologija daje bitno veu prostomu pokrivenost uz mogunost stal-
''j.
nih mjerenja vie parametara. Naalost, satelitska ocearologija pokiva samo powine oce-
',.$
ana i mora, dok su mjerenja svojstava dubljih slojeva nemogua ili vrlo oteana (izranjajui
+
_; plovci). Uz osnovna oceanoloka ierenj tj. mjerenja povrinske temperature oceana i
11i mora, tu su odreivanje termalne fronte (granice toplih i hladnih vodenih masa), diza-
]
;l: nje/sputanje morske vode, poloaj morske razie, zapraenja norskih struja, valova ivog
i mrtvog mora (otvorenog mora i priobalja), ledenih polja Aktika' i Antaktk gibanje
!:::
.ir:..
l'';
ledenih b{egova, rasprostranjenosti snijega i leda, gleera, oneienja mora, nalaenje
'i: planktona u moru i pomo u ibolovu itd.
Satelitski podaci osim za potrebe meteorologije i oceanologije prikupljaju se i za
:11r,
'.
duge grare nanosti kao npr. za hidologju(poplave kao posljedice jakih oborina,
topljeqja snijega uz uvavanje stanja tla), za geologju (rasjedi, wste tla), zatim za
gospodarske djelatrosti kao poljodjelstvo (powine, vrste i razvoj vegetacije,
evapotranspiract1a), za zatitu od poara (umskih) i ienjedlma, zatim upozorenja na
djelovaia vulkana i ienjapepela (vao za zrakoplovstvo) i drugo.
Promatrarla sa satelita prvo su obuhvatila oblane sustaYe, ujedno su oni najvie pro-
uavani, anajvanilji su za vremenska zbivanja naZemlji. Koliina naoblake du se lako
odreuje prema VIS snimkama, no ima teko a u razlikovanju oblaka blizu tla od magle te
oblaka od Zemljine povrine pokivene ledom i snijegom. Tada su, kao i u nonim satima,
pofiebna mjerenja u spektru IR. U razredbi tipova oblaka prinjenjuje se vie satelitskih
kanala, jer male razlike izmeudva kanala daju grauslike, odnosno oblaka, no tip oblaka
ovisi i o dobu dan sezoni i mjestu. oblaci se ne razvrstavaju na isti nain kao pri motrenju
sa Zemlje: esto egovori o nekoliko tipova oblaka na nekoliko razina za odreeno pod-
ruje (edinino podujeje veliinejedan do par deseaka kilometara), ali razvijaju se me-
tode koje razlikuju i po 20 vrsta i podvrsta oblaka te stanje na tlu. U razrstavanju se pri-
mjenjuju podaci o temperaturi (visini) vrhova oblaka. Prin{erice, postoje tui razine visina
vrhova: > 5500 m uz uspravni razroj,> 5500 m, ali samo Ci, te oblaci debljine 3000-5500
m. Vrhovi oblaka se odreuju prema zraenju tj. mjeri se temperatua iz koje se ode-
ujevisina (uvaava se i vlanost)' dodatno se provode usporedbe s klasinom sondom
(ponekad i s prognostikim katama). Razlike izmeutempeatura dobivenih satelitskim
mjereqjima i emperatura iz sondae su do l.5 oC, a prema mjerenjima sa zrakoplovom
razlike su = l oC za niske i do 3 oC za visoke oblake. Postupak odreivanjatemperature
473
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
vrha oblaka ukljuuje: prijam i umjeravanje (kalibrau) sirovih podataka i prefuorbu u
razine" spektra IR odnosno odgovarajue intervale temperature, te odreivanje oblanih ',sive
elemenata kojima se odreuje temperatura vrha oblaka. Magla je u biti oblak na Zemljinoj
povrini, razmjemo je male debljine te je razlika izmeutemperatura vrha magle i po og
malena, stoga se za razlikovanje magle od oblaka blizu tla primjenjuju zraenj razni"h
dijelova spektra (npr. = 3.74 pm). Nadalje, postoji veza izmeuvrha magle i temperaturne
inverzije. Iznad kopna magla je obino u dolinama, te poznavanje oblika reljefa pomae pri
razlikovanju magle od oblaka blizu tla.
Oboina se teko mjeri iz satelita, jer je ,,skivena" ispod oblaka, stoga se mjerenja
oborina temelje na uspravnom razvoju i trajanju pojedinog oblanog sustava. U tom smisiu
mogu znatno pomo i sateltski radarski ureaji.Razemo dobi rezultati (70% vjero-
jatnosti) dobivaju se za viednevne kie praenjem trajanja hladnih oblaka (temperatue
vrhova oblaka su -40, _50, -60 "C). Naime, postoji pojaanje kie kad vrhovi obaka po-
staju hladniji, a albedo postaje vei; tada konvekcijski oblaci s velikom oborinom odbijju
vie Suneva zaenjau mijeanom kanalu, nego oblaci s malom oboinom. Problem le
osulja. Za Yatkorouvremensku prognozu oborina potrebno je sadanje stanje ie
vodoravno i uspravno stujanje zrakauzpolje vlanosti.
Uz vrsfu oborine, vano je odreivanje pokrivenosti odreenogpodruja snijegom i
ledom. Poznavanje rasprostiranja snjenog pokivaa i njegove temperature vano_je za
pomet, hidrologiju, poljodjelstvo, turizam. Satelitska mjerenja takoerpomau otkrivanju
wjeta za naglo topljenje snijega koje moe uzroiti snjene lavine i poplave, kao i
otkrivanju uvjeta lomljenja i gibanja ledenih polja na moru irijekama.
Slika 29.l1' Satelitska VIS snimka za24. sijenla 1990. u 15.18 UTC i sinoptike
karte za24. i25. sijenja 1990. u l2.00 UTC (Eumetsat' 2007)
474
DALJNSKA MJERENJA
Olujni procesi, pogotovo veih raznjera, lako se uoavaju na satelitskim snimkama.
Razvoj gnljavinske oluje uoava se prema padu temperaile, odnosno porasta wha olujnih
oblaka (Cb). Vrhovi Cb-a brzo rastu (nekoliko desetaka cm/s pa i vie), a uz dugohajnije
postojanje oblakajavljaju se ijaaju oborine. Takve se oluje polako gibaju, haju nekoliko
sati te na pojedinim podujimadaju jake kie. Goleme oluje razvijaju se od povezanih
skupina olujnih oblaka koje se meusobno poomau i razvijaju u ogromnu superelijsku
oluju. Npr. na Sredozemlju oluje mogu imati promjer 50-100 km, uz kiu jaine 400 mn/6
h, te uvjetuju na kopnu jake poplave. Vrlo su vana i upozorenja na brz razvoj oe u
uvjetima gdje je promjena atmosferskog tlaka > 24 hPa]4 h. Primjerice, 24/25. s1je:nja
1990. tlakje pao od 992 hPa na952ltPa, dakle za 40 hPa, dokje istodobno vjetar od 40-50
li porastao na 70-80 kt, te je uz jake oborine uvje ovao velika ruzarajai tete, slika 29.l l.
Satelitska snimka (slika 29.ll) ugrubo pokazuje dva tipa naoblake, jedno je tipina
crudasta (elijasta) naoblaka (gornji dio slike), a drugo je slojasta naoblaka (sredina slike i
prema desno) unutar koje ima i oblaka drugih svojstava. Na ostalim dijelovima slike, osim
'#_,
izaenevedrine (cmo podruje), ima uz slojasfu naoblaku i oblaka razvijenih po visini
(bijelo). Sukladno osnovnim tumaenjima u toki 29.3.l za pojedine spektre, odgovarajui
'it!
oblici oblaka su povezivani s barikim sustavima na Zemlji. Grudasta (elijasta) naoblaka
,'.
ukazuje na prodor hladnog naka sa sjevera unutar kojeg dolazi do konvekcije i razvoja
kumulusa (toka 21.l). Drugo podruje pokriva frontalnu naoblaku, gdje se slojasta nac-
blaka podudara s toplom frontom, dok vee prugaste svjetline (bjeline) ukazuju na debele
(visoke) oblake vezane uz hladnu frontu.
].
Frontalni sustavi s izobaam izotermama i vjetrovima pokazuju muovisnosti
podudamost s oblacima, to se dobro vidi na sLici29.1 gdje se vide prostrane i duboke
.:?)
(visoko razvijene) oblane mase kako se razvijaju uzdu frontalnih sustava (topla, hladna i
okludirana fronta) i iznad toplog isjeka Atlantske ciklone. Slika pikazuje proshano pod-
ruje konvekcijskih oblaka, koje se nalazi unutar hladnog polarnog nakaiznad tlantika na
oko 50o N, 25o W udrueno s dolinom oznaenom crtkanom izobarom. Posfupno se dolina i
popratni oblaci razvijaju i pribliavaju se izduenoj hladnoj fronti. Tako se uz pad tlaka na
atmosferskoj'fronti razvija ciklona uz porast koliine oborine.
Slika 29.l2. Prizemna sinoptika karta i satelitska IR snimka za 29.1993. u 1200 UTC
475
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
DALJINSKA MJERENJA

oblani sustavi koji se uestalo snimaju mogu se kasnije pomou raunala oiviti
m_'. openito posi velik utjecaj naoblake na razlike iareunaenjavedrine (IR i wV)
(animirati). Na tome se temelje vrlo katkooneprognoze (niwcasting), gdje
razlike
i
poloaja i oblika oblanih sustava izmeudva termina ukazuju na razvoj stvamog stanja, to daje zatadnevna kolebanj a Zerljina naeja. Prodori hladnog zraa
i"1m]. oblaka. z visokih zemljopisnih iinana satelitskim snimkama vide se kao konvekcijski procesi
Vaan podatak predstavlja temperafura wha oblaka koju moemo dobiti iz .i"t IR.
Tako (gudice oblaka), slika 29.11. Tada se blizu ledenog ruba bezoblane pruge pretvaraju u
npr. u uerenim irinama temperatura vha oblaka koja je <-30 "i esto otkriva
grmljavinske i tuonosne procese. S duge strane, slike oblaka u spektru IR pri uske oblane trake te onda u elije. U godinjem prosjeku l0% NE Atlantikaje pokriveno
vedrini daju takvim oblacima, koji uktjuuju 20% ukupne topline iz oceana u atmosferu, te izena
temperafure podloge. Prerqjetanje oblaka je temelj odreivanja smjera i brzine _l
vjeta. topline dosee 2000 w m (protuzraenje oceanskih oblaka).
Tako se dobiva srednje strujanje, obino na razinama koje odgovaraju-vrhovima oblaka.
No Prije mjerenja albeda potrebno je umjeravanje radiometa; obino se ,,mjeri,. albedo
bitno je-uvaiti da veliki olujni sustavi ne podlijeu opm strujanju u slobodnoj
atmosferi i ponatog cilja u Sahari (gdje je vedro). Pri mjerenju albeda Zemljine povrine iskljuen je
da njihovoj okolici postoji strujanje koje je dio strujanja iog oblanog sustava.
_u U utjecaj oblaka (uzet je najmanji albedo u mjesecu), te dobivene mjesne wijednosti a
podrujima bez oblaka vjetar se moe izraunati iz WV .p.Lt u saielitske sondae
atmos- lipanj 1989. (l2 UTC) iznose za oceane oko l%, za plodno tlo 15-2O%,a puste 3040%.
fer1 kad se mjeri njezina tempeatua i vlanost, te se dobivaju odgovaaju i uspravni
pofili, gdje razlike izmeutemperatua zraka dobivenih satelitom i s rdaom ne prelaze Satelitski podaci (VIS, IR i w se pohanjuju za dalje aalize za stvarje klima-
l.5 "C. Tako se mogu raunati vjetrovi npr. od razina 850 do 200 hPa. U nekim podrujima tolokhpodataka, obino po mjesecima. Analize oblaka obuhvaaju ukupnu naoblaku,
podjelu oblaka po visini, temperafue whova oblaka, opiiku debljinu atmosfere, oborivu
unutar prostrane oblane mase nastaju pruge vedrine koje ukazuju na postojanje jakog
vodu i albedo. Temperatura Zenljine povrine je wlo vaa, osobito mora, pri emu se
sputanja zraka i njegova adijabatskog gijanja te nestajanja naob ke
1obale Antarktika u vrijednosti temperafure mogu odreiti samo za vedra wemen gdje zamjetlo nie tem-
odnosu na visoku unutranjost kopna od oko 2-3 km imaju adijabatsko gijanje
20-30 "C). perature ukazuju na posanje oblaka (oblane toke). U klimatske podatke ulaze i vlanost
Za vedra vremena prizemna tempeatura te se bolji rezultti"ooulvaju iznao
gornje troposfere, vjetrovi gibanja oblaka te oborinski indeks. Na iemelju ovih podataka i
oceana i mora, nego"ie.i
_s:
iznad kopna. Prikazivanje ren:,ltata mjerenjaje i ispod 1 oc te su ovi
podaci, kao i drugi izmjeeni elementi Zemljine powin, L u.p.uuno sondiranje
njihovih promjena mogu se prikazati odgovarajue klimatske zone.
atmosfere, pogodni za prienu 'sa Satelitska slika sama za sebe ne moe dati tono pozlavanje budueg atnosferskog
u numerikoj prognozi.
razvoja, ali gamoe dati kad je udruena s poznavanjem razdiobe ostalih fizikalnih osobin
Sateliski podaci o vodenoj par u gomjoj troposferi osim analize vlanosti, razvoja
oblaka te pojava oborina i polja vjetra u pojedinim sluajevima pokazuju na postojanje zraka (temperatu tlak, vjetar, konvergencija, vrtlonost). oito je da satelitska
erenja
ukazuju na postojanje, po|oaj,jainu i pemjetanje depresija, dubokih ciklona i fronta_u
mlaznih struja. Naime, esto se u polju vlage pojavljuju razqi;mo ut. uls. ti.uu
umjerenim iilama(koje prati jaka kia, vjetar i drugo). Posebno su vrlo vani cikloni u
kilometaa duge svijetle pruge, koje ukazuju napoloaj mlaznih struja. o su pruge cirusne
tropsl(om podruju, jer rano satelitsko otkrivanje ciklona, njegov razvoj i gibanje omo-
naoblake (toka 20.2.3).
guuje davanje odgovarajuih upozorenja.
. U uvjetima prainske ili pjeane oluje velike koliine praine i pijeska, koje nosijak
vjetar, nalaze se ne samo ianad dijelova kopna, nego i iznd oceanskit' po.ooju,
Sateltske obavjesti imaju sve veu ulogu u vremenskoj analizi i prognozi.
ouLnu Nomalna mokiteljska meapostaja iznad dijelova kopna iznosi 250 kn te jedva zado-
udaljenostima do 1500 km od obale (npr. blizina Shae). Naravno, gustoa tih
estica se voljava osnovne potebe, dok je iznad ocean planina, pusta i polamih podruja gustoa
sm1Uuje udaljavanjem od obale. To se dobro moe vidjeti na satelitikim slikama.
Slino postaja barcm zajedan red veliine slabija, wlo rijetka i nezadovoljavajua. Tu sateliti
vrijedi za vulkanski pepeo.-koji se iri niz vjetar i osim ugroavanja stanovnva posebno
je tetan za zrakoplovstvo. U istoj skupini su poai i dim. mnogo pomau jer omogu uju qierja svakih 100-50 km, pa i manje' Razmjena sate-
litskih podataka jebra i operativnija od podataka iz klasinih mjerenja. U ECMWF-u oko
Sateliti omoguuju r1zIemojednostavna erenja zaenja iz-aZemljine atmos-
- 30Yo podataka dobivenih klasinim mjerenjima ne dolazi na vrijeme. U numeikoj
'.'19 se dobivaju podaci o wsti i iznosu pojedinog spektra (dolazno Sunevo i odlaano prognoz uz opa mofuenja rabi se kao dopuna usprauro temperatumo ustrojsfuo
Zemljino zraenje) i u konanici obraun na,enj justava Sunce-Zemlja (atmosfera),
(toka 4.5). llkupno (globalno) Sunevo zraeje moe se teorijski izraunati'u vjetrovima a nziama oblaka, zatim azdobavodene pare, oboriva voda u oblacima,
uvjetim oborinski indeks, prizemni vjetar i temperatura povrine mora i kopna. Satelitska
bez' atmosfere, te usporediti s mjerenim izraynim zraenjem na Zemljinoj povrini ieria
dodatak odbijenog kratkovalnog a.ae na Zemljinoj pov.sini, na oblacima,
uz osim za vremensku' aalizl,s, i prognozu van su 7'a aar,a istraivanja meudjelovanja
molekulama oceana i atnosfere, zatim oceanska kruia, pr{jenos topline izrnuoceana i atmosfere,
plinova i aerosola (mjereno sa sa elita).
ravnoteu mase leda Arktika i Antarktika, sftuje i valove, obalne procese i oneienja,
Np... u haviu 1985. odbijeno Sunevo katkovalno zraenjebilo je ianeu0 i
300 W
m-,", uz glavne povrine odbija unutarhopskog pojasa razne oblike porqjena kopna i drugo. U promefu, posebno u pomorstvu i zakoplovstvt
konvergencije (UTPK), poduja primjena satelitskih obavijesti je vana iz vie razloga. Ponekad se brodovi i zrakoplovi
ciklona u uieenim irinam1, Sahara, snijeg u usiji. Slabo je iznad vedrih
"ag. alaze izad dijelova Zemljine powine (npr. sredinji jui Tihi ocean), gdje nema
:::T j'|a junoj.polutki.(iesen), Zemljino dugovalno za,enjeilzraaielbilo je od odgovaajuih,'nornalnih" veza s meteorolokim ili plovidbenim slubama. Tada e jedina
lo0 do 350 W m-, najvie u dva ioka pojasa visokih temperatura (suptropij. UTPK ima
slabo iaravanj e zbogazvijenih oblaka, a najmanje iaravanje je nua 'unim nt*ktiko..
veza ostvaruje posredstvom satelita i prijamom odgovarajuih obavijesti ili snimaka.
Satelitske slike i obavijes' dopunjene radarskjm n{erenjima, koriste se i u svakodnevnom
U srpnju 1991. do zemljopisne irine 45'bilo jeiaavanje(za4-100 pm) od 200 do
320 W TV wemenskom izvjeu.

476
477
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
;
Satelitska mjerenja dio su svjetskog sustava, Globalnog motriteskog sustava (Global
ii
observing System - GoS; globales Beobachtungssystem) Globalnog oceanskog motri-
i
teljskng sustava (Global ocean obserying System - GooS; globales ozeanische Beobch-
tungssystem) te ine satelitski sustav mjerenja (space-based sub-system; Satellitenbeo-
bachtungssysten).
Dopunska literatura
Bader, M. J.' G. S. Forbes, J. R. Grant, R. B. E. Lilley A. J. Wates, 1995: Images in
I/eather Forecasting. A practical guide for interpreting satellite and radar imagery.
Cambridge University press, 449.
Beth, W., W. Kelle i U. Schamow , 1979: etterkunde. YEB Verlag fiir Verkehrswesen,
Berlin,404.
Byers, H. R, |974: General Meteorolog'McGraw-Hill, Inc, New York, 461.
England, J. i H. ulbricht, 1980: Flugmeteorologie. vEB verlag fr Verkehrswesen, Berlin,
420.
Eumetsat, 2007 : European Organisation for the Exploitation of Meteorological Satellites.
Darmstadt, Deutschland, ht://www.eumetsat.int
Frampton, R. M. i P. A. Uthidge, 1988: Meteorologl for seafarers. Bown, Son &
Ferguson, Glasgow, 137.
GEo l000RIESA sP-1284, 2005: Global Earth observation system of systems- GEoss.
ESA Publications Division, ESTEC, 2200 AG,Noordwijk, Nerherlands.
HMSO, 1994; Handbookof Aviation Meteorologt. HMSO, London,401.
Houghton, D.D.' 1985: Handbook of pplied Meteorolog. John Wiley & Sons, New
York,1461.
JPL' 2006: Jet Propulsion Laboratory. California Instifute of Technology, h://topex-
wwwjpl.nasa.gov
NASA' 2006: National eronautics and Space Administration Headquarters, 300 E st.
SW' Washington, DC 20546, USA' h://www.nasa.gov/
NOAA, 2006: National oceanic and Atmospheric Administration. rl.s. Department of
Commerce' h://oceanexploer.noaa. gov
Peuar,I. i B. Penzar, 1985: Agroklimatologija. tolsta t<n1iga,Zagreb,274.
Retallack, B. J., 1984: compendium of Lecture Notes for Training class IV Meteorological
Personnel. WMo, Genev 455.
Sauvegeot, H.,1992: Radar meteorologl. Atech House, Inc' Boston, 327.
Volari, B. i I. Penza, 7967: osnove meteorolokih motrenja i mjerenja. Sveuilite u Za-
grebu,Zagreb,243.
Vorobiev, V. I.' 1983: Pralilan po sinoptieskoi meteoroogii. Gidrometeoizdat, Lenin-
gra'288.
WMo' 1994: observing the Worlds Environment: Weather, Climate and Water.',I}./;o.
No.796, Geneva,42.
WMO, 2006: Preventing and Mitigating Natural Disasters, Geneva, 40.
478
METEoRoLoKl ELEMENT| l PoJAVE VAN| ZA PoMoRsKU l UNUTARNJU PLoV|DBU
POMORSKA
METEOROLOGIJA r
METEOROLOGIJA UNUTARNJIH VODA
Suvremeni promet vodenim powinama odnosi se na:
- pomorsku plovbu(oceani i mora) i
- unutarnju plovidbu Qezerrijeke i kanali), te
postaje sve vie neovisan o wemenu kao imbeniku ogranienja, ali zbog sve veeg
broja i sve raznovrsnijih plovila pohebne su pouzdane i brzo pristupane meteoroloke oba-
i:r
vijesti. Taj promet se odvija puem irokog spekha raznih plovila raznih namjen oblika,
dimenzija, tehnikih svojstav brzinai drugog te naina plovidbe u okviru:
- linijska i slobodna plovidba (otvoreno more): putniki brodovi, ribarice, tankeri, tram-
!.t:
peri,
- obalna i priobalna plovidba (uktjuujui furistiko-rekreacijsko-sportsku plovidbu):
putniki' trajekti, ribarice, sportska plovidba, bezmotoma plovidba (edrilice, amci),
- obalna i priobalna plovidba i djelovanja; podvodne djelatnosti; brodska poora pri-
obalnog djelovanja; helikoptersko djelovanje; pokretne plovee builice; nepomine
platforme; cjevovodi i tankerski terminali; plovila posebnih namjena,
- plovidbajezeima, rijekama i kanalima.
Vremenske prilike utjeu na pomorstvo i unutarnju plovidbu ukljuujui od razine
planiranj projektianja, gadnje i odravanja plovila i objekata za odvijanje plovidbe do
neposrednog odvijanja plovidbe (utjecaj meteorolokih paamet:Lra na akti',.le i pasivne
usnike u plovidbi, na plovila i objekte za odvijanje plovidbe) i s gledita sigumosti (ne-
sree), ekologije, dopunskih izvora enegije i prometnog gospodarstva. Meteoroloke oba_
vijesti mogu se povezati s vremenskom koordinatom: podaci iz prolosti daju klimatoloke
podatke, !j. prosjeno stanje wemena na nekom odreenom podruju, podaci ,,sadnjosti"
su zapravo podaci iz neposredne bliske prolosti (stari su do nekoliko sati) koji se fumae
kao sadanji, dok podaci za budu nost predstavl,;-aju wemensku prognozu.
Pri neposrednom odvijanju pometa (ptovidb vez, sidrenje i sl.) sudionici imaju
vanu ulogu, to se naroito odnosi na aktivne sudionike (posade na brodovima te pratene
kontrolorske i uslule slube) za koje se poteba za opim i posebnim poznavaiem meteo-
rologije oituje u posjedovanju odgovarajuih dozvola i ovlatenja. Za pasive sudionike
(putnici, ukljuujuii ivotinje) vremenski uvjeti su bitni posebno sa stajalita medicinske
meteorologije, dok za teret u nekim sluajevima mogu imati znaajnu ulogu (u pravilu
oteavajuu) u odvijanju prometa.
Pomorska plovidba i unutamja na velikim jezenma podlijeu slinim vremenskim
utjecajima, a glavrra ruzlika je u nejednakoj slanosti vode. Plovidba rijekama i kanalima
479
li
tl,

OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA METEoRoLoKl ELEMENTI l PoJAVE VAN| ZA PoMoRsKU l UNUTARNJU PLoV|DBU

odvija se uzdu strogo odreenih putova - koridora u prisutnosti vodene struje bilo uzvodno
ili nizvodno. Nadalje, razina vode znatno koleba tijekom godinjh doba u ovisnosti o iza_
enim suama (mali dotok i protok vode te niski vodostaj) ili jakim oborinama odnosno
i,li
topljenju snijenog pokrivaa (veliki dotok i protok vode te visoki vodostaj) kad dolazi do
opasnosti od poplava. 30. METEoRoLoxrnr,nMENTI I PoJAvE
Zaraz|iku od meteorolokih morskih (maritimnih) uinaka koji se odnose na plovidbu
morima, plovidba rijekama je vezana uz meteoroloke kopnene (kontinentalne) uinke.
VAZNI ZA POMORSKU I
Tipine razlike postoje u dijelu godine odnosno dana kad se najeepojavljuju magle i T]NUTARNJU PLOVIDBU
oluje.
Poseban problem su ua velikih rijeka u mofe gdje se mijeaju naela plovidbe mo-
rima s onima na rijekama. Na takvim mjestima a1lazea vodena masa rijeke u dodiru s
i;ii 30.1. Tempeatua' vlanost atmosferski tlak
morskim mijenama i valovima znatno oteava plovidbu.
rill
Komercijalno pomorstuo je jako smanjilo ovisnost o vremenskim uvjetima, ali eko-
rjil Temperatura zraka iznad oceana i mora op enito je pod velikim utjecajem tempe-
nominost i redovitost plovidbe jo uvijek ovise o tome, pa je bitno brzo dostavljanje mete-
l,li
orolokih obavijesti. Meutim,istodobno se naglo poveava opa - rekreacijska plovidba i l
rafure vode. Stoga prosjene mjesene tempeafure zraka niskim zemljopisnim irinama
doseu oko 32 oC, a pove anjem irina smanjuju se do tempeafure smrzavanja morske
mnoge druge plovne djelatnosti, koje f:ae razvoj meteoologije u smislu sigumosti.
vode = -1 .5 oC, pa i zatno i.Ipak, ponekad u pojedinim podrujima pri odreenim vre-
Pomorska meteorologija te meteorologija unutamjih voda materijalno sudjeluju u
menskim uvjetima temperature mogu znatno odsfupati, unato injenici da je prosjena
sigurnosti, redovitosti i uinkovitosti vodenog prometa. ona prouava meteoroloke ele-
temperafura zraka najniih slojeva neto nia od prosjene tempefature morske vode. U
mente i pojave s gledita utjecaja na plovilnu tehniku i uvjete plovidbe. Takoerrazaujei
tropskom podruju ta razllka iznosi oko 0.7 'C, dok su najve e razlike u uierenim iri-
usavrava naine i oblike meteorolokog osiguranja i pomoi plovidbi. Vremenski uvjeti
nama gdje mogu prosjeno dosezati 3.0 do 4.5 oC, to znai da openito postoji prijenos
ponekad oteavaju, a pri pravilnoj pravodobnoj procjeni pomau plovidbi. Zanemarivanje
topline iz mora u atmosferu. U uvjetima sa nakom toplijim u odnosu n more postoji
vemenskih uvjeta dovodi do neispunjavanja plovidbenih zadataka, dapae ponekad i do
stabilnost atmosfere. Temperatua zraka prilikom plovidbe broda dolazi do iaaaja pn
nesrea.
injenica je da su wemenske nepogode vaan imbenik sigumosti prometa vodom'
$ ekstremnim vrijednostima, odnosno pri pojedinim temperatumim pragovima (npr. ispod 0
to se vidi iz eanltata ana|iza uzroka nesrea. U nas u pomorskom prometu vremenske
'C je mogua pojava prehladnih oborina). U plovidbi u zemljopisnim podrujima s
:{i:| dugotajnijim visokim temperaturama (= 35 do 45 .C), osim potekoa za osoblje, pose i
nepogode su uzrok oko 20%o nesrea veih brodova odnosno 40% manjih brodova i
E. potekoe vezane lz prijevoz obe koja ne smije biti iz|oena visokim temperatuama
amaca, dok su u unutarnjoj plovidbi uzrok oko 50% svih nesrea.
(ponekad i vlazi), a brod nma odgovarajuih ashtadnih uretaj dok u podrujima s
niskim temperaturama (=_30 do -10 oC) led na moru onemoguava plovidbu.
Primjedba:
U daljem tekstu daju se vrlo kratki osvti na pojedine meteoroloke elemente i pojave
Temperatura vode, osobito velikih vodenih mas slabo se mijenja, odnosno more je
ija su tumaenja i meuovisnostdani u prethodnim tokama. Tek e novi pojmovi i proce-
ogroman toplinski spremnik. Srednje mjesene povrinske temperafure morske vode u nis-
si, koji su u naelu bitni za odvijanje plovidbe, biti podrobnije objaqjavani.
kim zemljopisnim iinama doseu 32 oC, a poveanjem irina smanjuju se na -l.6 oC, no u
zatvorenim morima pri odreenimwemenskim uvjetima temperature mogu aratno odstu-
pat (4l'C). Temperatura vode u plovidbi broda dolazi do ia:aaja za pojedine tempe-
ratume pragove (0 do _2 "C), kad se javlja zaleivevode. Slatka voda (rijeke, jeze
openito se poinje smzavati pri 0'C, ali zbograznih primjesa te gibanja i mijeanja vode
(rijeke) uinkovito zaleivanjenastupa s odeenimzakanjeqiem i pri neto niim tempe-
raturama. Morska voda se smzava iskljuivo pri negativnim temperaturama, najeeiz-
meu-l .7 i 1.0 oC, to ovisi o qiezinoj slanosti (salinitetu) i stanju mora (mijeanje) (to-
ka 3l'5). Ve a slanost zai 1lltemperaturu smrzavanja. Stvaem leda u moru ftop-
neni, morski led) postoje vee potekoe u plovidbi ili se plovidba prekida.

Vlanost zaka pri plovidbi u zemljopisnim podrujima s visokim vrijednostima

vlanosti (relativna, specifina, apsolutna, to:ka 7.3), osobito ako je povezana s visokim
temperafurama, vrlo nepovoljno utjee na osoblje i teret, te je u nepostojiu ureaja za

480
481
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA 'ii: METEoRoLoKl ELEMENT| l PoJAVE VA'NI zA PoMoRsKU l UNUTARNJU PLoV|DBU
..

klimatizaciju potrebno provjetravati skladini prostor, meutimmogue provjetavanje kao Promjenu vjetra moe plkazati omje udara, tj. omjer izmeunajvee i srednje brzine
:i
i vrijeme provjetravanja heba uskladiti s povoljnim odnosom temperatura i vlanosti kako vjetra tijekom jednog sata. Za jaki vjetar omjer udaa iznad mora iznosi oko 1.3, iznad
bi koliina vlanosti bila najmanja. Ponekad ttebaizbjegavati provjeffavanja. Naime, kak- {:
ravnog ofuorenog terena je oko l.6, a u podruju veih gradova 2.1 (do 2.9). openito je
voa pojedinih vrsta tereta (pogotovo ako imaju svojstva jaeg upijanja vlage) ovisi o turbulencija nepravilno gibanje zraka puno manjih razmjera od sinoptikih, a nastaje u
sadraju vlanosti u teetu. Nepovoljno djelovanje visoke relativne vlanosti naroito dolazi onim meteorolokim uvjetima u kojima se ogronna energija rasipa u malom prostoru. Te
do zraajapri viim temperaturama kadje specifina odnosno apsolutna vlanost visoka promjene uzokuju brojni vrtlozi u zranoj struji ije dimenzije kolebaju od nekoliko
(tropska podruja). Ako tada doedo pada temperature za nekoliko ce|z|ja, vrlo lako moe centimetara do nekoliko stotina kilometara, a nastaju izoblienjem pravilnog valnog gibanja
nastupiti ukapljivanje zratnih koliina vodene pare te tako stvorena voda nepovoljno u vrtlono nepravilno gibanje. Vodoravna prostiranja turbulencije su od nekoliko desetaka
djeluje na teet. Npr. zrak u suphopskim kajevima s tempeaturom od 38.0'C i rositem od metara do 100 km, izlzetno preko 1000 km, dok su uspravra prostiranja od nekoliko
2.0 "C' gdje je rosina razlika 36.0 oC, a relativna vlanost ll%o sad:i vee koliine vlage, desetaka metaa do 1000 m, a rijetko i preko toga. Trajanje turbulencije je vrlo
jer je specifina vlaost 4.3 gkg, nego aak u polamim podrujima s temperaturom od promjenljivo, moe trajati od nekoliko minuta do sat wemen a ponekad ak i vie dana. U
-5.5 "C i rositem od -6.0 "C' gdje je rosina raz|ika 0.5'C, iako je relativna v|anost 96%o, prizemnom graninom sloju turbulencijaje stalna (slabija ilijaa).
s obzirom da je specifina vlanost 2.4 glkg. U pomorstvu ftao i u zrakoplovstvu) moemo furbulenciju podijeliti^prema jaini
(intenzitetu) na slabu (light turbulence; schwache Turbulenz) (do t 5 m s"), umjerenu
Atmosferski tlak u plovidbi nema posebno izraeuulogu, osim kao meteoroloki -A- (moderate turbulence; mri/Jige Turbulenz) (t I do + l0 m s-2;, laku -A- ls"vere
element u smislu analiza i prognoza vremenskih procesa, odnosno u smislu najava poje- turbulence; starke Turbuleu) (+ l0 do * 15 m s') i vrlo jaku (ekstremnu) (extreme
dinih nepovoljnih vremenskih stanja (raznih oluja i topskih ciklona). Uoi nailaska oIuje furbulence; extreme Turbulenz) (preko + 15 m s-')' pa je nain primjene u drugim
^to
atmosferski tlak izazito pada (2 do 5 hP3 h)' da bi nakon oluje porastao. Promjena podrujima, pa tako i u pomorstvu. Kako ubrzanje od 10 m s_' odgovara ubrzanju sile tee,
atmosferskog tlaka uvjetuje promjenu morske razine. Smanjenje tlakaza = I hPa daje diza- to se navedene wijednosti tubulencije mogu uporeivatis uincima sile tee - g.
nje razine vode za oko 1 cm (razina ,,inveznog baometra"), to znai da u izuzetno jakim Prema uzoku i mjestu nastajanja ima vie vrsta turbulencija, premda te podjele nisu u
ciklonima moe nastati dizanie vode za 0.5 do l m. obmuto vriiedi za visoki tlak. svim prilikama jednake' te ovisno o uvjetima i mjestu nastanka imaju azliifu jainu, to se
vidi iz tablice 30.1. Kako se pojedine wste turbulencija mogu protezati do velikih visin a
pomorske prometne djelatnosti vezane su uz Zemljinu powinu, razmotrit e se samo neke
30.2. Vjeta i turbulencja vrste turbulencije. To su procesi vezani uz:
- konvekciju - uzlaznolsilazto strujanje zraka, olujni oblaci,
Pizemni vjetar je u proteklim stoljeima u pomorsfvu imao najvaniju ulogu, bilo - raspodjelu vjeha po visini, promjene smjera i/ili brzine vjetra (smicanje),
kao pokreta, tj. ,'moto'plovidbe, ili kao prijetea opasnost' Tipini vjetrovi pogodni za - orogafske prepreke,
plovidbu jedrenjaka su pasati (to:ka 22.2), dok su razorni vjetrovi u velikim tropskim
olujama (cikloni) s brzinom od 30 pa i 60 m/s. Uloga je prizemnih vjetova, osobito jakih i Tablica 30.1. Jaina turbulencije ovisno o mjestu i uvjetima nastanka @rinch' 1993)
dugotrajnih, pri stuaranju velikih valova i morskih struja. Promjene smjera vjetra uz
njegove jake udare (smicanja vjetra), neurenagibanja zakal svezi s olujama i silaznim Tio oblaka Turbulenciia
strujanjima (propad) te pojava planinskih - zavjetrinskih valova zratno oteavaju plovidbu, Termka tennike sfuje' mali Cu slaba - umjerena
osobito manjih brodova i brodica. Uz obale mora i u podrujima s mnotvom otoka, turbulencija Cu con ujerena
naroito uz sfrne obale i visoka brd strujanja zraka su inazito izobliena te je utjecaj Cb u zranoi masi/fronti umierena - vlo iaka
vjeha na plovidbu znatno sloeniji. Vjetar s mora odnosno kopna koji tijekom dana mijenja Promjena bzine <2mJs na 300m slaba
smjer moe ugroziti neiskusnu posadu manjih rekeacijskih plovila. Kad u veemjim satima (il komponente) 2-4mlsna300m urierena
zapue vjetar s kopna, on moe amce i slina plovila odnijeti na puinu dovoljno daleko da vietra >4mlsna300m iaka
im je sigurnost ugroena. Turbulenci a iznad tioa terena
Prizemn vjetar
More Ravni teren Brdoviti teren
Strujanja zrakau atmosferi nisu ujednaena. Moda bi bilo bolje rei da su strujanja <8m/s nema slaba slaba
zrakal atmosferi ponekad ujednaena, s obzirom navea ili manja poremeenja, koja su 8-20m/s slaba - umjerena umjerena umjerena - jaka
openito manja od srednje struje. Kae se da su gibanja zrakau atmosferi hrrbulentna, tj. u > 20 m/s umierena - iaka iaka iaka
atmosferi posi turbulencija (turbulence; Turbulenz)' koja se oifuje kao nagla i latko_
trajna promjena smjera i/ili brzine vjetra unutar sitnih i malih razmjera (toka 9.6). Ima vie Termka(konvekcjska) turbulencja (thermal turbulence; thermische Turbulenz)
naina kako se moe odrediti turbulencija, tj. ustanoviti podatak o promjeni vjetra. uzokovana je uzlanim zranim strujanjima koja nastaju zbog nejednolka zagnjavanja

482 483
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
podloge (toka 2l.l, slika 2l.2-4). Istodobno uz postoje uzlaznih struja u blizini su
silazne, te se uvjeti turbulencije pojaavaju pre\azei izjednog podruja u drugo. Uspavne
brzine koje uvjetuju znaajniju turbulenciju premauju vrijednosti od 5 do l0 m/s, i uz
poveanu vlanost zraka iznad njih se raz,ljaju oblaci uspravnog raroja (Cu i Cb).
Turbulencija je ja,aizad,razvijene orografije i pri prodoru hladnih aanihmasa, te dnevni
hod turbulencije odgovara dnevnom hodu konvekcije.
Turbulencja oblaka (turbulence in cloud; Gewitterturbulenz) naoitoje izraenau
oblacima uspravnog razvoja (Cu, Cb) i ubraja se meunajjae vrste turbulencija, a nastaje
kao posljedica vrlo jakih uzlaznih i silaznih strujanja zraka. Ispod oblaka blizu Zemljine
povrine postoje jake silazne struje i neureena gibanja; fu se opaa porast tlaka zraka za
nekoliko hPa u nekoliko minuta (propad)' ovo silazno iizlazno strujae' kojemu ususret $:
nailazi struja zraka prema oluji, sfvara pojas jakog smicanja vjetra (turbulenciju). Tu je pod-
ruje smanjenja t|aka, javljaju se jaka neureena gibanja (uarna fronta), kao prsten vt- ii
'l
loga oko propada, te posebna vrtlona shujanja u sluaju pijavice ili tornada. ,\
Nailaskom olujnog Cb-oblaka, u podruju irine nekoliko kilometaa, vjeta pue pre-
i:";
ma Cb-u te moe zavarati posadu kao da se Cb-oluja udaljava od broda, a u stvarnosii je r*-i
suprotno. Podruja turbulencije oko kumulonimbusa proteu se i vie desetaka kilometara ::
oko njega. ovome se mogu pridodati turbulentne pojave vezane uz fontalna podruja, koje i
:t
esto povezuju vie oblika turbulencije. .1rT
5
openito je izaena turbulencija povezana s pojedinim svojstvima oblaka (toka iir
l0.3). osim u oblacima uspravna raaoja furbulencija se javlja i u dugim oblacima u raz-
voju ili raspadanju, ajaina tubulencijeje razn{ema s njihovim razvojem odnosno raspa- ii
danjem. Nadalje, virga ukazuje na jak propad, mamma znai jaku furbulenciju i moguu
ii,
jaku oborinu, a pojava tube ukazuje na jaku ili vrlo jaku turbulenciju. Oblaci u zavjehini ;ir:i
planine, npr. Ientikulaisi i fraktus, ukazuju na mogunostjake turbulencije, a ako su zao-
kruenih oblika, turbulencija je jaka.
Smcanje vjetra (wind shear; Windscherung)je razlika u smjeru i/ili brzini vjeta
izmeudviju toaka u atmosferi te odgovara dnamikoj turbulencji (dynamic
tubulence; dynamishe Turbulenz) na malim visinama. Smicanje moe biti vodoravno ili
uspravno. Ta razlika u smjeru i brzini vjetra postaje opasna kadjoj jaiaprelaziodreene
granice.
Meteoroloki uvjeti koji najeeuzrokuju smice vjetra i pripadnu turbulenciju su:
- brzogibajue fronte s izraenim temperafurnim gradijentima,
- jaki pojasevi vjetra u svezi s grmljavinskim djelovanjem,
- udarne fronte,
- postojanje izaenihnonih temperaturnih invezija (na granicama),
- izoblienja strujanja kopnc-more'
- niske (none) mlazne struje i
- orogenetska izoblienja strujanja (brdo, dolina, zgade itd.).
Prizemna smicanja vjeha dobro su izraeapri brzogibajuim i izaeimfrontama s
jakim grmljavinama. Neke fronte imaju otre, uske prijelazne pojaseve, koji mogu dati jako
smicanje vjetta. Zna,ajo smicanje vjetra bit e ako je razlika temperafura neposredno kroz
fronfu 5'C ili vie ilili se fronta giba brzinom 15 m/s li vie, a brzina vjetra je velika i
premauje 20 m/s. Kod hladne fronte bitan je nagib fronte koji se zbog henja s podlogom
izobliuje i daje jau fubulenciju, jer je na visinama od nekoliko stotina metara hladni zrak
ispred hladnog nakatik uz podlogu. ovome se pridodaju prije fumaena svojstva udarne
484
METEoRoLoKlELEMENTI l PoJAVE VANI zA PoMoRsKU l UNUTARNJU PLoVlDBtJ
fronte' Postoji li' pijavica ili tomado, ta podruja obvezno treba iegavati zbog vrlo jake i
opasne tubulencije, ali i drugih opasnosti.
Smicanja vjetra su zira,ajna kad postoji zaljetna temperaturna inverz7ja, vrlo vjero-
jatnaprijakomnonomzaejutla(vedro), slka9.27'Tosenajboljeuoavnagranicama
iverzija, gdje se eeistie promjena smjera vjetra, slika 30.1, npr. pri puhaniu bure.
Prelaskom vjetra s mora na kopno, ili obmuto, bitno se mijenja iznos treqi s podlogom,
koji dovodi ne samo do promjene brzine vjetr nego i njegova smjera. Toje dobro izraeno
pri pojavi smoca uz koji se esto razvija mezofronta, sllka9.24.
T,
E
J
ru
E
UI
rnveFzrJB
o 5ot52o25
t"rp"""tr"" (o[]
Stika 30.1. Smicanje vjeha na inverziji
Orogenetska turbulencja (orographic turbulence; orographische Turbulenz) nastaje
prilikom strujanja zraka oko ili iznad orografske prepreke - izraena orogrrja u priobl-
nom podruju, otok, rt. odnos izmeuvisine i irine brda vaaje u obtikovanju strujanj
-t"'urn";u
stvarajui laminama ili furbulentna strujanja, no tip (oblik) stujanja i jaina
ovise jo o brzini vjeta, stabilosti atmosfere i drugom. Tada u planinskom porujui
jaim vjetrovima dolazi do znatnog izoblienja strujanja na pretrinskoj ili zavjetrinkoj
strani brda, te nastaju valna i jaka vrtlona gibanja (ro ori), esto s izraenom silaznom
komponentom. To su tenski valovi i oni su esto podruja jake, ponekad i wlo jake tur-
bulencije. Ti valovi, koji se nazivaju i orogenetski, zavjetrinski, pianinski, stojni i stacio-
narni, najeenastaju u zanoj struji u zavjelni planinskih lanac plarin ili brda, a
opisani su u toki 20. 1 . l.
Kad se hladni aaknata|oi u dolinama, to se esto dogaau hladnim zimskim no
ma, vjetar moe puhati (ne prwelikom brzinom) iznad orogafskih prepreka i tog hladnog
zraka (imad inverzije) kao cjeline, kao da je teren izravnan. Stoga u plninskim pre jelim
u kotlinama (ispod invezije) mogu puhati vjetrovi koji se bi ro razlikuju od onih lznad'
koji su dio strujia veih raanjea. oito je da se na ganicama inverzije moe oekivati
tubulencija. U navednim uvjetima u naim podrujma moe nastati slaba bura, burin ili
pojedini oblici vjetra fena (sl. 9.30).
U naem priobalnom planinskom podruju wlo jaka silazna gibanja zraka su znaajke
bure, koju prati jaka furbulencija, a stvaraju i mjesne morske struje. Mjesne morske stuje
485
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA METEoRoLoKl ELEMENT| l PoJAVE VAN| zA PoMoRsKU
l UNUTARNJU PLoVIDBU

izazvane vrtloenjem vjetra esto teku suprotno od oekivanog smjera te mogu neopreznu danju) debljina ganinogsloja u atmosferi raste, a stabilnost se naruava.
posadu i brod dovesti do nasukavanja, slika 30.2. Na moru zbog
povrinskog zagnjavaja nastaje stabilizacijauz smanjenje graninog
Na Jadranu vjehovi bura i jugo mogu imati iste brzine (i preko 30 m/s), ali daju a*g" ,*o.
razliite uinke na moru (toka 9.8.4). Bura, kao. hladan sjeveroistoni vjetar koji je
zimi (no u) atmosferski granini sloj pose tan;i stauni.;i. zi.'n 'loju.
-konvekcija. 'l"a.'1J*.no." nu-
staje destabilizacija te se poveava ganinisloj, a nastaje i
obiljeen jakim silaznim gibanjima niz obronke planina na obali, javlja se n" udu.., Pojedini procesi se bifiro r""Jikuju za kopno ili more. Tako j
'u*u
morske valove (l-2 m), podie kapljice vode tvoreci morski dim koji oteava disanje ako ai nz,oj oblaka i pripa-
ffi se dajuih pljuskovitih oborina,-tj. oluja, iznadJ<opna posi ljeti u poijepon"*-
ovjek nalazi uz morsku povrinu - u amcu' odnosi manja plovila, pa ak i ve, te lako ,ut..,
dok su iznad mora oluje eenou. Nadalje, zimi za stabilna *.."ou
dolazi do nasukavanja broda. Jugo (na otvorenom moru juni do jugozapadni, a uz obalu nad kopnom su
este magle (raddacijska magla), dok su ianad mora ljeti (advekcijske
jugoistoni vjetar) donosi kiovito vrijeme uz slabu vidljivost, pue vie anai stvaa maglej.
vee
valove (4-7 m). Jaka bura i jugo te pripadajui valovi oteavaju plovidbu naroito tijekom Razmjena topline atmosfera-Zemljina povrina naznaena je
pristajanja u lukama. Lako dolazi do havarija ako luka nema prirodnu ili umjetnu u toki 4.5, no ona nije
jednaka za kopno odnosno more.
(lukobrani) zatitu od sjeveroistonog i jugoistonog odnosno junog vjeha. Bura Eesto oito je da dolaano katkovalno Sunevo na,ejenasvom putu
onemoguuje plovidbu, ime se prekida vezaizmeuotoka i kopna. koz atmosferu mije-
ja svoje ma'ajke, te Zemljinu povrinu dosegne oko 52% do zne energije. Mali dio
te
se odbija (= 4%) te-preostane 487o energije koja se prenosi
9lerctj9 ;;'lji"" povrinu.
'
Uz toplinsku energiju pojavljuju se i drugi oblicienergije, oo qiirou uLupn
ueouL
marivo je- malen. Energija
nog ''n"-i
stujanja procjenjuje e na oko l%,pioi.. to.rrt"r.

ffi
- geotemalna energija iz Zemljine unutraiosti su maieni, svako po
gibanja vode, npr. morskih doba oko 0.002%.
o'izr, ou Je energija
Do sada se isticala Zemljina povrina i oito je da njezina pokrivenost
flfit s vodom i kop-
nom te termika svojstva vode i kopna imaju vanu ulogu. oraun (bilancaj
topline na
povr'ini mora definia se kao:
t{

+ + 30(1)
Slika 30.2. Strujanja u podruju otoka
gdje je Q- prijenos topline na_povini mora, p5 upijeno (apsorbirano)
kratkovalno Sunevo
zraenje,'-p, dugovalno (infracrveno) powatno-zraeij", t"pli'" i.;;""*ja E Qc
ffi izravno.(direktn9) voenje-topline_ Energija koja je ul u .or"
Q,
30.3. oceanski graninsloj njegova veza s atmosferom prikaz dan u tablici 30-2. Tu.je pnkazana energije prema postotku
mora se^trosit; njezin je
Suneve energije, odno-
sno prema dijelu energije koja je uIa u more,
Zemljinu povrinu ini kopno i more kao ganinaploha prema atmosferi. Kopno je d. dijelovi od 48%o.
vrsta podloga koja upija i zrai toplinsku energiju u odnosu na atmosferu, ali dio t_opline
ffi provodi kroz svoju unutranjost. More i oceani u odnosu na atmosferu djeluju slino, ali
Tablca 30.2. Toplinski obraun ulazne energije u more
postoje i druga meudjelovanja,kao npr. djelovanje vjetra na more. Moe, tj. voda je oko
1 000 puta gua od zaka, a omjer njihovih specifinih toplinskih
Energija (%)prema Ulazna energija
kapaciteta je preko 3000, Proces
te se u odnosu na zrak voda sporo grije ili hladi. Stoga se esto kae da oceani imaju stalnu Sunevoi enersiii u more %)
isparavanje' 2t
temperaturu i svojstua toplinskog spremnika u odnosu na atmosferu. 44
iaravanje iz mora i upijaqie u atnosferi 19
Strujanja zaka u atmosferi (planetami granini sloj) iznad vrste podloge (tlo) pri- 40
voenje prema atmosferi 7
kazana su u toki 9.6, no u sluaju da podloga nije vrsta (more) postoj izoblienja gra- T4
fotokemijski pocesi
ninog sloja u podlozi. Tada nastaju morski valovi i struje iji se utjecaj penosi u dubine I 2
mora, ali ne tako duboko kao to se protee uvis utjecaj vstepodloge na stujanja u Ukupno 48 r00
atmosferi' Granini sloj u atmosferi je l do 2 rda veliine vei od oceanskog graninog na polovima = 0%
sloja. To zaida je u atmosferi 800 do 1500 m, pa ak i do 3000 m, dok je u moru
nekoliko desetaka, izuzetno stotinu metara. Naravno, slino atmosferi, postoji i granini o Procesi zraenja odvijaju se u povrinskim slojevima vode. Voda
u dublje slojeve
sloj na dnu mora (mnogo tanji). proputa energiju zraenja malih valnih duljina, dok je upijanje
zraenja wlo izraeno u du-
govalnom podruju, a posljedic1je
Dnevne i godinje promjene debljine graninog sloja mijeanja u atmosferi i moru su oyrslnsl<o vode"od l0 c upija polo-
suprotnog znaaja. Atmosfera se uglavnom zagijava odozdo, a more odozgo. Ljeti (slino i vicu ukupne energije koju aai Sunce). Upijanje^gr1Ja"urr1"(loj
natl<ovlnog zraeenja odvija se

486
487
 opl l polroRsKA METEoRoLoGlJA
rl
'j
dodubine: lcm-27Yo,
l m- 62.30,
l0 m+ 83.90,
:'i.
100 m +99.5%, odnosno na 100 m dubine dospije samo 0.5%
izavogzraeja,to znai da na dubinama od preko 100 m nema prodora kratkovalnog
lir zraeja,tj. slobodno se moe rei da ondje vlada potpuni mrak.
ii o Prenoenje (konvekcja) topline je najvan1ji nain zagrijavanjhlaenja vodenih
masa. Kako je specifina toplina c vode vea nego kopna (tablica 5.1), az istu koliinu
primljene topline voda e se manje zagriljati nego kopno. Usto se dio energije troi i na
isparavanje vode. Za more se esto kae da je spremnik topline. Uvaavajui jedinini
obujam morske vode i zraka moe se pokazati da je topna 1 cm3 morske vode 3118
=
cm' zraka. Procesi grijanja odnosno hlaenja vodenih masa ne odvijaju se na isti nain' tj.
procesi prenoenja zbivaju se na dva bitno razliita naina, te postoje tzv. termika i
dinamkakonvekcja (toka 5.4) te jo turbulencija morske vode.
Prijenos energije ispaavanjm je najznaajniji mehanizam prijenosa energije iz mora
u atmosferu, a akoerje bitan imbenik kod obauna (bilance) vode (mase) na povrini
mora. Isparavanje je posljedica nezasienosti zraka nad morem, te postoji prijenos energije
i vode iz mora rr atmosferu koji se odvija vjetrovima i konvekcijom. Isparavanje je vee
kod vee brzine vjetra, manje zasienosti zraka te vie temperalre zraka, zato to topliji
nakmoe primiti vie vodene pare.
o Yoenje topline je neznatno i nije posebno vano za grijanjeAlaenje vode. Taj ude-
caj tijekom dana osjea se do dubine oko 40 cm, tijekom godine do 7 m. Izravarl prijenos
topline voenjemje posljedica razliitih temperatura mora i zraka. More je u prosjeku 0.8
oC toplije od zraka, pa je prijenos topline
voenjemusmjeren iz mora prema atmosferi. Pri-
tom se zrak mnogo lake zagjava nego more' a tako zagrijan zrak konvekcijski se die u
atmosferi te prenosi energiju u vie slojeve, dok se zagrijani sloj mora zadravana povrini
pojaavajui stabilnost stupca moa.
Dobivena energija na morskoj povrini veaje u ekvatorskom poduju od one u v
im irinama te je za updeno (apsorbiano) katkovalno zraenje od > 200 do < 80 w m. S
druge strane i gubitak energije oceana u ekvatoskom podruju je vei od onog u viim
irinama te je za powatno dugovalno naeje u_rasponu od < -55 do > -40 W 2, dok ie
za toplinu isparavanja od < -l40 do > -40 W m2. Zatoplinu voenja te wijednosti su od
= vou (toka 30.5). Najnie podnice oblaka nastaju kad slab vjeta pue u razmjemo toplu i
0 do < -40 w m-'. Navedeno zajedno daje ukupan protok toplile, dobivenu enegiju u
ekvatorskom podruju od > 100 do gubitka energije < -140 W u viim irinama svjet-
skih oceana i mora.
Razlike u primitku i gubitku energije niih i viih zemljopisnih iinau oceanima se
znaajno uravnoteuju s morskim stujama pa i odgovarajuim atmosferskim procesima.
Meutim,ove struje uz duge uinke (npr. topljenje leda ili smrzavanje vode) omoguuju i
razmjenu vodenih masa i po dubini mora (termohalina cirkulacija), a time i promjene tem-
peratu te slanosti morske vode.
Gibanja nakauz morsku powinu djeu na gbanja morske vode, najjednostavnije u
obliku morskih valova i struja. U ovim procesima treba uvaiti utjecaj Zemljine vtrje,tj.
' Coriolisove sile, koji se oituje u gibanju vode udesno na sjevernoj polutki (ulijevo na
488
METEoRoLoKlELEMENT| l PoJAVE VAN| ZA PoMoRsKU l UNUTARNJU PLoVlDBtJ
..t;;:
junoj) (vidi Ekmanov sloj, toka 9.6). ovakav pijenos vodenih masa dovodi do zbli-
avanja ili razilaeja vodenih masa i kao posljedica nastaje sputanje (downwelling) ili
#* uzdizaje (upwelling) vodenih masa i termokline, vidi toku 23.8. i sliku 23.12. To ukazuje
na povezanost gibar azrakal atmosferi s gibanjima vode u oceanima.
Prevladavajue zapadno strujanje u atmosferi u umjerenim irinama uzrokuje na obje
polutke ekmanovski prijenos oceanske vode prema suptropima (Sverdrupov poma. Isto-
dobno pasati u tropima daju prijenos povrinskih vodenih masa prema suphopima. ovo
pimicar{e ftonvergencija) povrinskih vodenih struja odgovaa poloaju ispod grebena
suptropskih anticiklona, ispod kojih u oceanima nastaje sputaqje (downwelling) odnosno
.s. sputanje termokline. Dobro je istaknuti i barometarski faktor, koji daje sputanje morske
:i razine s poveanjem atmosferskog tlaka i obnuto izare aziesa smanjenjem tlak a
tFt, iznosildo2cm/hPa.
Ispod atmosferskih krunih sustava u oceanima su povrinski wtlozi koji imaju isti
smjer gibanja kao i atmosferski. Meutim, podudaranje ovih krunih tvorevina nije pou-
ji
no. Atnosferske anticiklone na|aze se obino uz zapadne obale kontinenata (istone obale
oceana), a odgovarajui oceanski vtlozi pomaknuti su na suprotnu sfuanu oceana (zapadne
obale oceana). To je posljedica ouvanja svojstava cirkulacije' Trenje uz obalu slabi kru-
. enje i ujedno dolazi do smanjenja Coriolisove sile prema ekvatoru. Stoga se oceansko
{. kruenje pomie pema zapadu, gdje nasuprot obalnom trenju Coriolisova sila raste stru-
,i:
janjem prema viim irinam ali i zgunjavanje strujnica (poastom Coriolisove sile mora
-ia;.
]l: rasti i gradijentna sila). U konanici postoje veliki oceanski anticiklonalni tokovi uz posto-
jarrje toplih morskih stuja (npr' Golfska struja uz obale sjeveme Amerike, Kuroshio uz
i
obale Azije) uz zapadne obale obiju polutki, koje penose lu vodu prema polovima.
n)l
i):,.
30.4. oblaci i oboine
Oblac nemaju jednako djelovanje na plovidbu. Niski oblaci s izrazito niskom pod-
nicom (St, Ns) esto su rastrgani i razbacani po nebu s rasplinutom podnicom kojoj je teko
odrediti granicu. To znai da donja granica niskih oblaka nije uvijek otro odrena,pogo-
tovo ako se nalaze na malim visinama, slika 10.2. Ponekad niski oblaci ili qiihovi dijelovi
dopiu do vodenih povrina te se esto govori o magli, to se povezuje sa slabom vidtj
vlanu zraku iznad hladne podloge (npr. hladne mosk struje). oblaci uspravnog runoja
dovode do oluja u kojima je plovidba popraena raznim potekoama' Kumulonimbus je
vrlo neugodan pa i opasan kad prerasta u grmljavinsku ou. Te se oluje posebno obrauju.
Oborine kad prijeuodreenu jainu znaho ometaju odviiaqie pomorskog ili rijenog
prometa. To se odnosi na pojavu jake kie (podruje monsuna) i snijeg kad se dodatno
javlja smanjenje vidljivosti (toka 30.5), a posebno je neugodna prehladna kia koja dovodi
do stvaranja leda i zaleivanjabroda bilo u plovidbi ili na vezu - sidu. Izuzetnojake obo-
rine uz topski ciklon (200-500 1,J12h), pored velikih poplava na kopnu, uvjetuju i
povienje morske razine.
489
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA METEoRoLoKlELEMENT| l PoJAVE VAN| ZA PoMoRsKU l UNUTARNJU PLoV|DBU

na vrijeme izbjei glavni utjecaj oluje, poduzimaju se posfupci za to sigumije odravanje

30.5. Vidljivost
Vodoravna (meteoroloka) vidljivost (engleski: horizontal visibility; njemaki: l1o-
= l m-iznad mora)
rizontalsicht) kao najmanja vidljivost u krugu od 360" (na visini
najeese primjenjuje (toka l2.5). Danju se odreuje motrenjem objekata ili predmeta
z
koje je poznat njihov smjer i udaljenost od mjesta motrenja, a nou mohenjem svjetala.
moru su to planinski vrhovi na kopnu ili otocima, obale i hridine, svjetionici, crkveni
tornjevi, industrijski dimnjaci, velike zgrade, mostovi i slino. U nedostatku odgovarajuih
instrumenata (to je veinom u pomorsvu), a osobito na otvorenom moru, vidljivost se pro-
cjenjuje prozranou atmosfere, te je problem u tonosti mjerenja. Mogua odstupnia
vidljivosti u nekom smjeru posebno se naznauju'
Vidljivost odreujeprisutnost magle odnosno sumaglice (u najveem bu sluajeva),
zatim ruzni oblici oborine (uz ostale elemente povezana je i s niskom naoblakom), uijvi.,
moskog dima, mutnoe, praine ili dima, te sa svojim zemljopisnim, dnevnim i sezonskim
promjenama znatno utjee na plovidbu. Vrlo jake oborine (npr. kia - monsuni, snijeg)
smanjuju vidljivost i dodatno oteavaju plovidbu. Magla na moru je veinom advekcijsko"!
podrijetla te vie oteava plovidbu u ljetnim mjesecima (npr. New Foundland)' dokle
rijeke adijacijskog podrijetla te oteva plovidbu u hladno obagodine.
Plovidba u magli i pri ogranienoi vidljivosti olakava se paljenjem odgovarajuih
svjetala, u smislu,,biti vien",i davanjem zvunih signala. uporu radara taoer olak_
ava plovidbu' to naroito vrijedi za priobalna podruja i podruja s poveanim prometom.
Zbog toga svjetionici, bilo na pojedinim otocima, hridinama ili luka svjetla, olakavaju
broda uz izbjegavanje blizine obala.
Elektrina pranjenja (munje) u brod mogu otetiti elekhine i elektronike ureaje
(radar, radio' kompas i slino), posebno neuzemljene dijelove. Zatita od munje na brodo-
vima izvedena je s gromobranima postavlanjem ,,uzemljenja" pomou bakrene ploe na
vanjskoj strani oplate boda ispod vodene povrine. Smee (kanje) u radiovezi su
z:ratne, a mogu se pojaati s elektrinim nabojem - statikim elekhicitetom, koji se oituje
Na
obino na whovima jarbola i antenam kao pranjenje u obliku vijenca ftorone) - vatra sv.
Ilije.
Potekoe za posadu i brod koje se javljaju unutar oa su velike, a kojeg e biti
oblika uz ostalo ovisi i o zemljopisnoj irini gdje se javljaju. U visokim irinama uz pojavu
jakog vjetra, lou vidljivost, nisku naoblaku i oborine (obino u snijenom obliku) te niskih
temperatura, javljaju se razne dodatne i nepovoljne oceanske pojave, kao npr. visoki valovi
ir'
(vjetrovni ili mrtvo more, toka 3l.3.1), led na moru (toka 31.5) i na ogranienim pod-
rujima visoke i niske vode (oka 3l.4), koje oteavaju, prekidaju plovidbu ili ak u
i najnepovoljnijim sluajevima dovode do traginih posljedica. Morske struje (toka 31.2)
najeeposredno mogu uvjetovati potekoe u plovidbi zbog pojave advekcijske magle,
u i skrivanja ledenjaka i promjene temperature mora. U niim irinama wemenski uvjeti su
:ii dugaiji. osnovna razlika u odnosu na visoke irine je to nema leda na moru. No pojava
t':i].
ciklona stvara najvee potekoe i opasnosti, te ga obvezno treba izbjegavati ili u nemo-
:.
.::tl gunosti poduzimati odgovaajue zatitne postupke (toka 32.3.2).
:a-]

plovidbu pri looj vidljivosti. slabe vidljivosti moe se predoiti ako se uvai da je Dopunska literatura
.Znaaj
zaustavni put veeg broda priblino l km pa i vie. Slino vrijedi i za promjene smjet
+,9'

plovidbe. P,
inik, N' i B. Grisogono, 2008: Dinmika meteorologija, (Jvod u opcu cirkulaciju
atmosfere. totst<a knjig Zagreb, 2l4.

30.6. Otuje
oluja kao grmljavinska nepogoda uz jak ramoj konvekcijske naoblake (cu, cb)
praena je jakim udarima vjeta (udarna fronta, toka 2|.3), jakim uzlazim, silaznim i
vrtlonim nanim strujanjima (propad, to;ka 2l.3), slabom vidljivou, pljuskovitim i
prehladnim oborinama (i fua), elektrinim pranjenjima (munjom, toka 2i.4), naglim
promjenama temperature i tlaka naka te drugim popratnim pojavama, kao npr.
furbulencijom (toka 30'2), zaleivanjem (toka 3l.5) i raznim oceanskim pojavam zb-og
ega znatno ometa plovidbu, te se daju odgovarajua upozoreqja.
oluje unutar zranih masa su razbacane, dok se frontalne proteu u vie-manje
neprekidnim prugama dugim i stotine kilometara, te ih je teko zaobii. Na toplim morima i.
oceanima javljaju se opasne oluje kao olujne pruge, pruge nestabilnosti i vrtloni sustavi
i
vjetrova - pijavice, dok je tomado uglavnom na kopnu ugroava promet unutanjm
vodama. olujni procesi na kontinentu (rijekama) su uglavnom u poslijepodnevnim satima,
dok su na moru veinom tijekom noi ili jutra. Naoito opu.n" oiuji odnosno bariki
sustavi su tropski cikloni, gdje se zbog naglih promjena tlakazraka(= too tpo h) stvaaju
vjeffovi brzina preko 30 m/s, a ponekad doseu i dvostruku vrijednost. Ako brod nije uspio

490 491
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
31. POJAVE OPASNE ZAPOMORSTVO I
UNUTARNJU PLOVIDBU
Pojave koje se javljaju na moru i bitne su za plovi<lbu, osim meteorolokog podrijetla,
mogu biti i oceanoloke (oceanografske). Zato su bitne pojave i procesi koji iu nstuli
meudjelovaqjem atmosfere i hidrosfere (oceana i mora), kao t su: vjetrovne struje
i teku prema odrenomsmjeu, tj. imena sqirova strujanja zaka odnosno vode su sup-
valovi" zatim izuzetno jake oborine i led u moru, dok postoje i pojave drugih uzroka kasto
su morske mijene i sei. Nek od tih pojava mogu biti izrazito-opasne, kao npr. valovi,
dok
je utjecaj drugih znatno slabiji (morske stuje). Tako nastaju.a"iiiti oblici gibanja
morske
vode (vodoravna' uspravna' valna gibanja) nastali aznim uzroQima (npr. tropski cikloni).
odnos atmosfera-more u gustoi je reda 1/l000, to znai da prosjenoj brzini v.;etra o1'0
m/s odgovaa brzina morske struje 0.01 m/s,
d. l cm/s.
31.1. Morska azna
Morska razina (engleski; sea leve, njemaki: Meeresniveau)predstavlja
j
ili
'hu izmeu
.
atmosfere i o.ceana. Definirana je prema _
graninu plo_
odabranoj razini g.iau, to1 .1.
li odreenveliinom sile tee, kao zbir sile gravitacije i centrifugalne sile Zmlje. ona mi-
;a
jenja svoj po|oaj u prostoru- i vremenu djelovanjem mnogih uzroka. Jednostavna
.l]
djelo-
vanja su: eustatski pomaci, tj' svjetske promjene srednje morske razine (promjen. uo"n.
mase u moima i oceanima zbog isparavanja moa, oborina, dotoka ijka i podzemnih
voda, sfuaranja ili otapanja leda), vii/nii atmosferski tlak koji utjee na nizrvisu raznu (t
hPa - 1 cm), temperatura morske vode koja utjee na termiko iastezanje i stezanje vod.
Sloena djelovanja su pri:. morskim mijenama (plima i oseka uz vodoravna gibanja
vode/plimne struje), vjetovima (struje, valovi), mrtvom moru (valovi), seima (vlovi u
,|bazeima'), onim usporima (anomalno uzdignue/sputanje morske razine uzrokovano
djelovanjem atmosfeskog tlaka i vjetra na more), seizmikim nemirima (tsunami va1ovi),
zbog raspodjele temperatura i slanosti morske vode (gustoa i gibanje vode), povrinskog
tlaka (i gibanja) i stabilnosti (uspravna; i gibanje vode).
Projene morske razine mogu biti spore (dugoperiodine' l min) - to su morska
l
doba' ili brze (katkoperiodine,< min) - to su valovi. Uzroci kolebanja (oscilacija)
morske razine mogu biti slobodnog tipa (trenutni uzrok: npr. val uzrokovan kamenom -
nfuo more, sei i drugi valovi) ili prislnog tipa (stalni utjecaj vaqjske sile: npr.
-djelovanje
vjeta - vjetrovni valovi, morske mijene).
Podaci ukazuju na opi svjetski porast moske razine, koji je u zadnjih 100 godina
procijenjen na 18 cm, kao posljedicu klimatskih promjena u toplinsom obraunu
atmosfere koje su dijelom rezultat ljudskog djelovanja na okoli.
492
POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU
31.2. Morske stuje
Morska stna (current; Meeresstr mung) je gibanje morske (oceanske) vode u nekom
sieru. To je razmjemo uska struja vode (irine nekoliko desetin po dubini vie stotina
metara, a duljine vie tisua kilometaa) brzine 0.1 do 4 rs, koja se javlja na povrini i u
raznim dubinama mora. Povrinsko strujanje je mnogo inaenije nego strujanja s pro-
mjenom dubine. Kao i vjetar, strujanje je vektorska veliina odreena smjerom i brzinom
morske struje. No, zarazlikll od sjera vjetra koji pue iz odretlenog smjer morske struje
rotna. To je isti smjer u kojem plovi brod. Stuje pokazuju svojstvo meandrianj tj. zlatne
promjene smjera i brzine gibanja na razmjemo malim podrujima, to je izraeno u pr
.:
obalnim podujima, slika 32.6.
ai-i
Morske struje se dijele na tople i hladne' prema tome kakva je temperatura stuje u
::l'i
odnosu na okolno more. Tople morske struje su npr. Golfs Sjevemoatlantska i Norveka,
;ii,
.ii koje donose toplu vodu izni:Ih do visokih zemljopisnih irina, slika 31.1 (morske struje
blizu norveke obale ljeti imaju temperaturu oko 10 oC, u zimskim mjesecima temperafura
t+l
ti,:
je oko 3 "C, dok je temperafura norveke obale izmeu-4 i -10 "C). Hladne morske stuje
su np. Grenlandska i Labradorska koje uz hladnu vodu donose i ledenjake ak do irina 40"
N. Tople i hladne morske struje mogu se na nekim iestima meusobnododirivati. Ta
dodina podruja su wlo pogodna za nastanak advekcijske magle (New Foundland, toka
2-4)- IJ'oga morskih struja je golema u azmjeni topline iznedu ekvatorskih i polamih
podruja. Tako prijenos vode u veoj morskoj struji nadmauje za jeda do dva reda
veliine koliinu vode koju nosi Amazona' kao rijeka s najveom koliinom vode.
Slino kao i kod vjetra (toka 9. l) i pri morskim strujama postoji rua struja (current
rose; Meeresrose) koja pokazuje ili prevladavajui sqjer i brzinu struje ili njezine pro-
mjene. ovisno o smjeru i brzini plovidbe broda te smjeru i brzini morske struje, one vie ili
maie utjeu na plovidbu s gledita sigurnosti (zanaa broda u priobalnom podruju),
trajanja plovidbe i potonju goriva pa se na to mora obratiti panja.
Morske struje mogu nastati kao posljedica meteorolokih ili nekih drugih prirotnih
procesa na vie naina. Struje u povrinskom sloju nastaju pod utjecajem vanjskih sila:
djelovanjem vjeta, zatim Mjeseca i sunca, pobudom zbog kolebanja morske razine. No
postoje i drugi uzronici stuja kao to su: tempeatura i slanost morske vode (gustoa),
atmosferski tlak, isparavanje i oborine, smrzavanje vode i topljenje leda te drugo.
Morska vjetovna struja (drifi curren, Drifistr mung) nastaje djelovaqiem postojanog
i jaeg zranog struja (pasati, monsuni). Npr. vjetar brzine 8-10 s daje stuju
= 15 cm/s.
Morske stuje e biti to jae ako je bzina vjetra vea (no bez veih promjena bzine i smjea),
te kad pue dovoljno dugo iznad velike vodene povrine bez nekih prepreka (otoci i obale
kontinenata)' Tada se vodena masa moe dovoljno jako pokenuti stvarajui jake i postojane
struje. Bitnoje istaknuti da morska struja potaknuta vjetrom ne tee u sjeru u kojem pue
vjetar, ve skee 20 do 45'udesno od vjetra (sjevema polutka), zbog prijenosa vodene mase
udesno djelovaqjem Coriolisove sile, kad nastupa ravnotea izmusile potezanja (trenja),
djelovem vjetra i Coriolisove sile. Na junoj polutki sketanje struje je ulijevo. Kut
sketanja ovisi o anosu tenja vode o morsko dno, koje je osobito veliko kod plitkih mo a
493
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU
's:

vee trenje daje manji kut. Tipian prier skretanja pokazuju plutanja ledenjaka u moru, koje

i-;
povrinska voda kao rje a izlazi u togbazea u otvoreno more, dok istodobno gua voda
nose morske struje, a ne vjetar koji pue na povrini mora. U ekvatorskom podruju utjecaj
].;
i!,11
otvorenog mora pri dnu ulazi u bazen. Tipian primjer je izmjena vode Baltika i Atlantika.
skretanja strujeje nematan, te ona prati vjetar. Morske mijene (plima i oseka) takoeruvjetuju stujanja vode vee jaine. To su
Posljedica puhanja vjetra je prijenos vode desno od smjera vjetra (sjeverna polutka), te plmne struje (tidal stream; Gezeitenstron). Djelovanjem Mjeseca i Sunca vodene mase se
dolazi do gomilanja vode i dizanja razine' Pue li vjetar paralelno s obalom, npr. jugo na pokeu, diu se ili sputaju i ujedno se gibaju u odreenom smjeru (toka 3l.4). Kakoje
Jadranu, on uz istone obale Jadrana podie morsku razinu, a sputa uz zapadne obale izdigrue (sputanje) vodene mase dosta veliko, i brzina takve struje je vrlo velika- U
(talija). Tada nagomilana povrinska voda uz istone obale tone (downwelling), a uz
zapadne obale gdje se spustila razina vode posi dizanje dubinske vode (upwetling),koja
treba nadoknaditi ,,manjak" povrinske vode. Ciklonalno strujanje vjetra daje prijenos
(tansport) vode uz raz||aeje(divergenciju) povrinske vode i kao posljedicu spuanje
morske razine u sreditu vrtloga. Stoga se manjak vode u sreditu vrtloga nadojeta
dizanjem podpovrinske vode (upwelling). Za suprotan anticiklonalni smjer vjeha postoji
primicanje (konvergencija), dizanje azine i tonjenje povrinske vode (downwelting). Zato u
suptropskom podruju uz istone obale, pod djelovanjem pasatnih vjetrova, teku hladne I

struje zbog dlzanja dubinske hladne morske vode. Uz zapane obale zbog nagomilavanja "
tople vode postoje tople morske struje. openito, izravnim djelovanjem vjetra na more
nastala vjetrovna struja je stuja potiska' no s preraspodjelom polja mase nastaje promjena
nagiba morske povine i ujedno struja nagiba, relativna sta. Vjetrovna struja pre_
40
=.'-'-- \'
+----------' J
I

vladava u povrinskim slojevima oceana' a katkotrajno moe prevladavati i strujnim :.:)i '
poijem nekih obalnih mora (npr. Jadran). iii
_---*.- --
ra
Struja nagiba nastaje zbog nagnutosti morske povrine (= 1:106) i vodoravne pro-
l{::::.:::.:::::..:#'-+.1

\ i:i:::il / L\
,i-ii
.L
-a-----{--
-a-+ -
\,i,:,':i,:,i:,i:'l; -| it:it91.1 a -.(
mjene tlaka. Struja je okomita na smjer nagiba morske povrine, tj' paralelna je s izobarama 'ilr
}]ii#t- |!,v) -3*.*
" --::_.-::r: sl ii { -.- "-|--
7i'-=
!l:
i dana je iznosom za geostrofiku stuju (slino geostrofikom vjetru). To je i relativna I

sta, jer je nepoznat toan poloaj morske razine u odnosu na neku plohu p' Priblia- :|

// il '-s* 5
vanjem morskom dnu zbog trenja iznos struje opada, a smjer struje sve vie pada u ser 1- 9'
padaju ih vrijednosti tlaka (slinost sa strujanjem u atmosferi, sloj trenja do 1000 m).
=
Manje morske struje mogu nastati vrtloenjem vjetra u zavjetrini velike orografske ,,

prepreke, gdje esto teku suprotno od oekivanog smjera, te mogu neopreznu posadu i brod Atlantik: Paciik: Indjski ocean:
dovesti do nasukavanja, kao to je naznaeno na slici 30.2. 1 Norveka s. Sjevernopacifika s.
1 svibanj-rujan
Temperatura i slanost (salinitet) morske vode odreujunjenu gustou' a raspodjela 2 Grenlandska s. 2 Oyashio s. I Sjevemoekvatorijalna s.
gustoe vode dovodi do nastajanja gradjentnih morskih struja. Promjena gustoe morske
3 Labradorska s. 3 Kuroshio s. 2 Ekvatorijalna protus.
vode dubinom je mnogo vea od vodoravne promjene gustoe - zatona mjestima gdje je 4 Kalifomijska
4 Sjevernoatlantska s. s. 3 Junoekvatorijalna s.
voda male gustoe postoji uzlazno strujanje, no pose i toke tonjenja (silazna struja), 5 Golfska s. 5 Sjevemoekvatorijalna s. 4 Agulhas s.
zbog ega se javlja termohalino kruenje (cirkulacija). Tada postoji strujanje vode tipa 6 Kanarska s. 6 Sjevemoekvatorijalna protus. 5 Antarktika
,,termalnog vjetra", te se voda manje gustoe (laka) nalazi s desne strane struje (N polu 7 Antilska s. 7 Junoekvatorijalna s. cirkumpolarna s.
ka)' tj. vrijedi pravilo ,,light on the righ' (,laka s desn'). Postoji slinost s termalnim 8 Sj evernoekvatorijalna s. 8 Junoekvatorijalna profus.
vjetrom u meteorologiji (vodoravna promjena temperatue i promjena vjetra s visinom, 9 Gujanska s. 9 Peruanska s. studeni-oujak
toka 9.5). Termohaline struje su puno slabije od vjetrovnih. Ipak, termohalino kruenje
prevladava nad vjetrovnom strujom u nekim obalnim podrujima i u dubljim slojevima
I 0 Ekvatorijalna protus. l0 Australska s. 1 SW monsunska s.
1 Junoekvatorijalna s.
1 l l Antarktika cikumpolama s. 2 Somalijska s.
oceana. No vjetrovna i gradijentna morska struja mogu djelovati zajedno te dolazi do 12 Benguelska s. 3 Junoekvatorijalna s'
posanih morskih struja. l3 Brazilska s. 4 Agulhas s.
Postoje morske struje dvaju bazena, kad izmeubazena postoji salna izmjena voda. 14 Falklandska s.
Zbog viih temperafura zrakate pojaana isparavanja vode u bazenu morska voda postaje 15 Antaktika cikumpolarna s.
gua i tea, te tone i izLazi pri dnu iz bazena u otvoreno more/ocean. Istodobno manje
slane vode otvorenog mora kao povrinska struja ulaze u bazen. Primjer je izmjena vode Slka 3 l ' l. Shema strujanja na povrini oceana
Sredozemlja i Atlantika. Suprotan sluaj nastaje kad postoji dotok slatke vode u bazen, te

494 495
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoG|JA
Sjevemom moru brzine su l-2 m/s, a doseu i 4.5 rr s (Lofotsko otoje). osim velike
brzine ove struje obiljeava i pomjena smjera gibanja (za 180.) vode sukladno s peiodima
morskih doba. Vanost plimnih struja osobito dolazi do izraaja uz morske oule s v.lo
visokom plimom (vie metara), kad se oituju kao vodeni zid koji nailazi velikom brzinom.
Tadaje svako uplovljavanje ili isplovljavanje broda vrlo neugodno, pa i opasno.
Sastavni dio strujanja su:
Inercijalno stujanje (oscilacija) je vodoravno kruenje esti u moru, kad je cen-
trifugalna sila uravnoteena s Coriolisovom silom. Sjevema polutka ima anticiklonsko
kuenje. U umjerenim irinama period je oko 17 h, a poluer kunice ovisi o brzini
gibanja esti i o zemljopisnoj irini (tipian polumjer
= 1 km). Na ekvatoru nema ovakvih
strujanja (nema Coriolisove sile). ove oscilacije u monr uzrokuje vjeta; u atmosferi takva
strujanja brzo zamiru.
Yrtlog (whirl; lirbe je priblino kruna tvorevina u fluidu, ije dimenzije u moru
kolebaju od turbulentnih (centimetar i manje) do sinoptikih (= l00 km) razmjera, a nastaju
kao posljedica nestabilnosti raznih valnih poreme aja u strujnom polju.
Turbulencija (turbulence; Turbulenz) je nepravilno gibanje esti fluida. To su tro_
dimenzonalni vrt|ozi raznih i promjenljive kinetike energije. Turbulencija dopr
.dimenzija
nosi prijenosu impulsa, topline i tuari u fluidima, a nastaje zbog nestabilnosti.
Strujanje na povrini oceana uzrokovano je prvenstveno vjetrom. openito postoji
nekoliko krunih tokova vode: subpolami (ciklonski, samo N polutka), suptropski (ant
ciklonski) i ekvatoski (ciklonski). U suptropskom krunom toku postoji pojaanje zapad-
i
nog stanja. Poseban tok je zapadni oko ekvatora izraena istona struja na junoj
polutki oko Antarktika, slika 3l.l. Na oceanima sjeveme polutke strujanja su openito u
smjeru kazaljke na sahr sa svojstvenim dotokom hladne struje na sjeverozapaanlm ol.ye-
lovima oceana, i u vezi su sa strujanjima vode u dubinama oceana. Na junoj polutki slika
je simetrina. Strujanje na povrini oceana ima sezonske promjene, koje su najbolje vidljive
na Indijskom oceanu u razdobljima studeni-oujak i svibanj-rujan, slika 3 1.l . ove sezonske
promjene strujanja uzrokovane su monsunskim vjetrovima. U priobalnom podruju zbog
oblika obala i otoka dolazi do znatnih izoblienja struja. Morske mijene (plima i oseka)
takoer uvjefuju strujanja vode veejaine (plimne stuje).
u okajnim morima (sredozemlje, Baltik, perzijskt zaljev, Japansko more, Kaspijsko
jezero,enevsko jezero, Mtvo more) postojana
1stacionan) strujanja su u pravilu ciklo-
nalna. Izuzetak je Aralsko more. Na Jadranu u odnosu na Sredozemlje u zimskim mjese-
cima prevladava l\azna struja, dok ljeti prevladava izlanla struja' Tako pojavom burjaea
za,enjei isparavanje vode koja postaje gua, dok istodobno kopnene vode smuju
gustou, te tako uz istonu obalu posi jugoistona struja. (Pravilo
,,light on the righf,).
31.3. Valovi
Yalovi (waves; ellen)se uvijek javljaju na granici izmeudva fluida, kad postoji
meusobno(relativno) gibanje, a elementi vala su prikazani na slici 31.2. Takva granica je
izmeuzraka i vode, kad izmeunjih postoji trenje, dok unutar fluida s razliitim
gustoama postoji sila kohezije. Val pokazuje periodinost gibanja iji su elementi:
496
POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU
valna duljina - (''brijeg-brijeg", ,,dolol'),
visinavala - (,,brijeg_do1"),
amplituda vala - a (hlz),
period - (vrijeme od brijega do brijega).
ovome se moe pridodati smjer brzina napredova vala i openito na oceanima i
morima ljestvica stanja mora (prilog 2), dok dubina mora 1ima vanu ulogu u svojstvima
valova.
Stika 3 1.2. Elementi vala
Postoji cijeli niz podjela valova pema raznim uzrocima nastanka i svojstvima valova.
Prema silama koje uzrokuju kolebanja (oscilacije) morske razine, tj. valove, oni se mogu
podijeliti na slobodne i prisilne valove. Slobodn valov nastaju djelovajem jednog impul-
sa, npr. kamen baen u vodu, a kasnije irenje valovaje neovisno o uzroku. Takvi valovi na
moru nastaju lomom golemih ledenih gromada i njihovim padom u more. Toj skupini pri-
padaju i valovi mtvog mora te sei, iji period ovisi o dimenzijama uznemiene vode. Pr
siln valovi nastaju djelovanjem stalnih vanjskih sila - to su npr. vjetrovni valovi i morske
mijene. Period pokretake sile (npr. vjeha) jednakje periodu nastalog prisilnog vala.
Pose i druge vrste kolebanja morske azine na koje djeu razne povratne sile, tj.
sile koje vraaju est vode u ravnoteno sta\ie. Zvuni va|ovi nastaju zbog stlaivosti
mora, premda je ona vrlo sIaba. Kapilarni valov na powini mora nastaju zbog powinske
napetosti i imaju vrlo malu valnu duljinu. Tipina duljina im je nekoliko centimetara.
Nasaju kad se iznad mirne vodene powine pojavi lagani daak vjetra (za dulje valove
prevladava sila tea kao powatna sila). Teinsk (gravitacjski) valovi nasu jelovanjem
sile tee kao povrafue sile. To je veina svih valova na moru. Mogu biti na povrini ili u
dubini mora (unutarnj valovi). Inercijalne oscilacije (strujanje) imaju Coriolisovu silu
kao povratnu silu (toka 31.2). Rossbyjevi (planetni ili dugi) valov su wlo velike vodo-
ravne oscilacije morske vode (struje), gdje je powatna sila azlika Coriolisove sile iznu
dvju zemljopisnih irina (slino dugim/Rossbyjevim valovima u atmosferi, toka 20.l.2)-
Moske mjene nastaju zbog privlane sile eseca i Srmca, a povratna sila je sla tea
(toka 31.4). Nada|ie, prema irenju pose pokretni (progresivni) i stojni (stacionami)
valov. Poketni valovi imaju razliite faze, tj. esti vode u orbiti nisu u istoj fazi, abrzina
im je C : )JT, dok sni valovi imaju iste faze, tj. esti su u istoj fazi, ali su razne
amplitude (postoji trbuh i vor vala). Konano, najeapodjela valovaje na kratke i duge
valove (o njima u daljem tekstu).
Valovi na vodenoj povrini, tj. granici izmeudvaju fluida zraka i vode, nastaju kao
posljedica meteorolokih ili drugih prirodnih procesa' djelovanjem raznih sila, te dolazi do
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU

promjene poloaja vodenih estica, koje pak izazivaju promjene poloaja susjednih estica; Iz prethodnog izraza, odnosno jednadbe rasapa, slijedi bitno svojstvo valova: valovi
tako se gibanje estica prenosi od povrine u dubinu. Tijelo koje pluta ne giba se s veih valnih duljina imaju veu brznu premjetanja, ali i vei period, tablica 3l.1. To
valovima ve oscilira gore-dolje i naprijed_natrag (eliptina staza - orbitalno gibanje). To mai da ako na nekom mjestu nastaju valovi raznih valnih duljin odnosno razlih perioda,
zaida se estice vode diulsputaju, ali pitom jedan niz estica kasni prema drugom oni e se s tog mjesta iriti na sve strane razliitim brzinam tj. najdulji i najdugo-
nizu, te izgleda kao da se estice gibaju (titraju) po kunici+ premjeta se samo oblik periodiniji valovi prvi naputaju mjesto nasajanja i prvi dolaze do nekih udaljenih obala
vala (vjetar i ito u polju!). Suprotno, val se iri u nekom smjeru _ translacijsko gibanje, pri oceana ili mora. Istodobno na nekom mjestu ne postoje samo valovi istih svojstava, ve
emu je smjer titraa okomit na smjer irenja. Val je ustvari poremeaj stabilnosti granine razliitih, tj. valovi se javljaju u skupinama.
plohe, a povratna sila je sila tea (osim za Rossbyjeve valove).
Tablica 31.1. Valna duljina i brzina vala u ovisnosti perioda (Gelo, 2000)
osnovne analize valova uvaavaju lineanost procesa' tj. uzimaju se valovi male
amplitude u odnosu na valnu duljinu. To se iztaava odnosom izmeuvisine vala () i T (s) I t0 20
valne duljine (,)' koji treba iznositi barem h/ = ll0 do 1/50 ili i manje. To znai da val I (m) 1.6 l5.l 624.s
valne duljine 200 m moe imati visinu 10 m, to je u svakom sluaju visoki val. Visina vala C (ms- 1.6 15.6 31.2
openito ne ovisi o brzini vala, valnoj duljini i periodu, tj. h + h(C' )', , ianzev pri lomu
vala. Brzina vala C openito e dana s:
osim po valnim duljinam valovi se mogu razvstati i po periodim tablica 3l.. Iz
navedenog slijedi da posi ovisnost ianosa perioda valova i va|nih duljina. Zato se npr.
c=:=+;
T K'
o=+,
1-a-1-

T
k:+
A
31(r) kratki valovi mogu nazvati i katkoperiodnim valovima (T < 1 min), dok su dugi valovi
dugopeiodnivalovi (T 1 min).

gdje je o kutna brzina, a valni broj. Tablica 3l.2. Podjela valova po periodama i valnim duljinama Pickar 1983)
@ond i
odnos valne duljine i dubine mora (vode) daje podjelu na povrinske valove ili
valove duboke vode, koji se nazivaju i kratkim valovma uz uvjet + )' < 2H (npr. Period Valna dulina Ime
vjetrovni valovi, nvomore i unutamji valovi), i valove po dubini vode ili valove pltke 0-0.2 s cm namekanomore
vode, koji se nazivaju i dugim valovima uz uvjet + )" > 20H (np. morske mijene i 0.2-9 s do 130 m vjetrovni valovi
potresni (tsunami) valovi). 9-15 s stotine m mtvo more,
' Brzina kratkih valova Cp ovisi o valnom broju (valnoj duljini):
se
l5-30 s vie stotina m dugo mrtvo more ili njihova pretea
0.5 min - sati do nekoliko tisua km dugopeiiki valovi, tsunami
)"=2H
r; 12.5:25 h itd. tisue km morske miiene
-+ 3t(2)
'o=!o
Najjednostavniji oblik vala je sinusoidalni val, prikazan na slici 31.2, koji
se javlja kao

Brzina dugih valova C7 ovisi o dubini vode:

powinski val u dubokoj vodi, obino nakon puhanja vjetra, te ima podjednake strmine
vala (simetrinost). Njegova se amplituda smanjuje s dubinom mo tablica 3l'3. Kod
unutarnjh valova, koji nastaju na razliitim dubinama zbog promjena gustoe vode,
).=20H -+ Cd:"[gH 3r(3) amplitude opadaju i prema povrini i prema dnu.

Brzine valova u podruju izmeukratkih i dugih valova, zakoje wjedi 2H < )' < 20H, Tablca 3l'3. Promjena amplituda vala s dubinom morainaenavalnom duliinom
dane su odnosom izmeukutne brzine o i valnog broja k. Tada vrijedi jednadba rasapa
ili disperzije (dispes ion relaton; Dispersiongleichung): dubina (razmiema) 0 r/91 2/9 )" 319 ). 89 ).
amplituda l2 l4 1/8 t/256

o2 gkt(lcu)
o'
L^2----; 3 l(4)
= ;
31.3.1. Vjetrovni valoYi i mtvo moe

()n Valovi najeenastaju djelovanjem vjetra na vodenu povinu - to su vjehovni valovi

^2 lthl-H
o \
l(s) (wind wave, sea; Windwelle) ili valovi ivog mora. Kako se najbolje uoavaju na vodenoj
2n (
l 3
) povrini zovu se i povrinski valovi, odnosno zbog iaavna djelovanja vjetra to su i prisilni

498 499
oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU

valovi. Kakva e biti svojsfua valova ovisi o vjetru (kojom brzinom pue, kolika mu i
stalnost brzine i smjera, koliko dugo pue) i o vodenoj masi (prostranstvo vode, dubina
vode, otoci u moru). U vjetrovne valove ubrajaju se i kapilarni valovi (za vrlo male brzine)
ili teinski, a oituju se kao kratkoperiodika (< l min) kolebanja (oscilacije) moske
razine, no najeeim je period izmeu2 i 9 s' Valne duljine su bitno manje od dubine
mora (dubina > 200 m).
Valovi e biti to jai (vii) to je brzina vjetra vea (uz to manje promjene brzine i
smjera vjetra) i ako pue dovoljno dugo iznad velike vodene povrine (razgon) bez nekih
prepreka, otoka. Razgon wtch: Wirkldnge) ili privjetrite je prostor nad kojim vjetar pue'
Male valove vjetar stvara za nekoliko minuta, dok za najvee valove treba razgon od preko
2000 km' uz viednevni vjeta brzine oko l00 k/h' tablica 31.4.

Tablica 3l.4. ovisnost visine vala o azgonu' zavjetar od 60 km/h (Gelo, 2000)

Razgon (km) 5 t0 20 50 100 500 :'.

Visina vala (m) 0.9 1.4 2.0 3.1 a o.z
]:'.

;r,..
j;
Vjetar ne stvara najvee valove uz obalu, ve daleko na puini. Na Jadranu vjetrovi
bura i jugo mogu postizati iste brzine, meutim jugo stvara znatno vie valove (5-7 m) od
bure (1-2 m). Znatno vii valovi su u Sredozemlju, jo vii na Atlantskom oceanu, a j.;
openito najvii su na Tihom oceanu (vie od 20 m). ondje se vodena masa moe dovoljno
jako uznemiriti svarajui jake i visoke valove. Dugi progresivni valovi nastaju najee u ri
podruju velikih tropskih oluja - ciklona, kad se sfuarajujaki vjehovi zbog nagle promjene ;,il'

tlaka (= 100 hP6 h).

vjEtar i'
)

b)
-Ta.- Vrijeme (h) 2dan
nilng) 36J0u15515gIffiBNn
Slika 31.4. odreivevjetrovnih valov objanjenje u tekstu (Berth i drugi, l979)

Slika 31.3. Vjetovni val: a) obini, b) lom vala openitoje brzina vjeha vea od brzine valova, osim kad vjetar prestaje. Brzina vjetra
je razierna veliini vala (dubina mora > 200 m) uz priblinu vezu:
Vrlo maleni valovi (kad je ispunjeno a/l = 1:100 ili manje) tee sinusoidi. No vje-
tovni valovi nemaju oblik sinusoide ve trohoide. Trohoida ima strm i uzak brijeg te plitku /
i iroku dolinu (= 3l4va\a je iznadnulte crte), s|ika 31'.3 a). toje val razvijeniji (i sporiji h,,=- 31(6)
od vjetr, to je gomji dio vala ohiji i lagano nagnut u smjeru vjetra, slika 31.3 b). Vjeta J

gura val otraga i vue ga sprijeda te potiskuje dolje, jer je u zavjetrini vala vrtloee zraka'
gdje je " visina vala (m), V brzia vjetra (s). odnos visine vala i drugih elemenata ne
Pri vjetrovnom valu ipak dolazi do manjeg vodoavnog gibanja vode (vjetar djelujejae na
moe se jednostavno prikazati. Najvei odnos visina vala / duljina vala (dobiven analitikim
estice vode u brijegu nego u dolu, te uzrokuje gibanje vode)'

500 501
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
putem) je 1/7, no u priro di, zbog prelamanja valova, je oko l/12 ili manje. Visina vala ovisi
o dubini vode, jer pribliavanjem plitkoj vodi visina va|a znato poraste.
obino se za odreivanjevisine valova, a takoer i drugih elemenata, rabe razni dija- prema dolje i zakrivljene su udesno, prikazuju razgon vjeha inaeu nautikim miljama
grami. Na slikama 31.4 i 31.5 prikazana su takva dva dijagrama. Prvi se odnosi na valove
uzrokovane vjetrom, a drugi na nrtvo more.
03 69 12 15t8n 24I3033639u45lt55457aa36Ed'nETEct&
Slika 3l '5' odeivanjevalova mtvog mora, objanjenje u tekstu @erth i drugi, 1979) vjetrovni valovi imaju raz|iite valne duljine, te val vee valne duljine ima i veu brzinu
|Jz pomavanje osnovnih svojstava vjeta kao npr. njegove brzine, trajanja i razgona,
mogu se razmjerno dobro odediti visina vala i period, to je prikazano na slici 31.4. Na
apscisi je dano trajanje vjetra u satima (h), dokje visina vala (m) dana na ordinati na lijevoj
502
POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU
strani dijagrama I. Idui od lijevo-dolje prema desno-gore ucrtane su kriwlje (udesno
zakrivljene) koje prikazuju brzinu vjeha u vorovima (kt). Kivulje, koje se pruaju odozgo
(Nm). Crtkane kriwlje prikazuju periode valova u sekundama (s). Primjer: za bzinu vjetra
od 36 kt koji pue 15 h oekuje se visina valova 4.2 m, a njihov period je 6.5 s. ovome
odgovara razgon od 200 Nm. Ako je razgon npr. 50 Nrn' uz istu bzinu vjeta, takvi valovi
se ne mogu pouno razviti, ve bi visina valab1laZ.9 m, a period 4.8 s, koji bi se razvili za
6 h- Iz dijagrama se moe odrediti koje se isine valova oekuju na odreenoj udaljenosti
uz poznatlu bzinu vjeha. Zabrzinu vjetra od 30 kt na udaljenosti od l000 Nm slijedvisina
vala5miperiodBs.
Za staje mfvog mora rabi se dijagram II, slika 31'5. Koordinatni sustav je isti kao i u
prethodnom dijagramu, a takoersu iste i krivulje brzine vjetra. Jo pose krivulje koje se
pruaju od lijevo-gore prema desno-dolje i prikazuju pribliro najdulje periode (Z) dane u
sekundama (s)' dok su najkra e periode izvuene crtkano (). Pozravajuci periode valova
mogu se izraunati ostali elementi valova.
Za duboke vode ( < 2 pojednostavljeno wijedi:
x (, \
Co =i i Ct =1.56f lg=1.561
\2r )
;
3t(7)
).=1.5672 ; C3 =t.56.1"
Tako za period od 5 s vjetrovni valovi imaju brzinu 7.8 m/s i valnu du[iinu 39 m, dok
za periodl5 s postoje valovi mtvog mora koji imaju bzinu 23 m/s i valnu duljinu 350 m.
Za plitke vode ( > 20I estice vode opisuju poloenu elipsu, a ne kunicue
wiiedi:
Cd =in ; kr,fgn 3 1(8)
Tako pri dubini mora 5 m dugi valovi imaju brzinu j m/s, dok je za dubinu mora 20 m
brzina 14 m/s, to pikazuje zaustavljanje valova na pl1:ini. Za dubinu mora od 4000 m
brzina valova je 200 m/s. To su potresni valovi (tsunami) s valnom duljinom oko 200 k
kojma je odos Hil.: 1/50, to zni da su to valovi ,Blitke vode". Peiod je oko 17 min.
Vjetrovne valove odlikuje valov', s obzirom da valovi vecih valnih duljina
',rasap
imaju vei period i veu brzinu premjetanja.
Mrtvo moe (swell; D nung) su gravitacijski valovi na povrini mor imaju raz-
mjerno velike periode (l0 do 20 s) i valne duljine od vie stotina metara (300 do 600
ponekad i do 1100 m). Nastaju po prestanku vjetra ili prije njegova nailaska ili na nekoj
udaljenosti od mjesta puhalja, to zraida ovi valovi pose bez prisutnosti vjeha-
Prestankom puhanja vjetrova vodene mase_jo su neko wijeme u gibanjq no kako sile
trenja udeu na vodu u gibarju, pomalo dolazi do guenja valnih gibanja. S duge strane,
napredovanja, to je posljedica tn. ,sasapa". Takvi valovi mogu prijeci velike udaljenosti i
do i u podruja gdje nema vjetrova; to su tada valovi mtvog mora. U sluaju tropskog
ciklona takvi valovi mogu prevaliti i 3500 km od mjes a njihova nastaji ireci se u svim
smjerovima oko sredita cik]ona brzinom od 17 do 21 m/s (1500-1800 km/dan), te sujedan
503
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
od njegovih prvih sigumih predznaka (toka 23.8). Mrtvo more obiljeeno je pravilnim
valnim oblicima (sinusoidni oblik vala). Visine valova takoer mogu biti velike, ak do 16
m, to ovisi o proshanstvima mora (Sredozemlje 5 m, Atlantik l2 m)'
31.3.2. Putanje valova
Jednadba rasapa 31(4) ukazuje da su najbri najdulji valovi, npr. val s periodom od
20 s ima brzinu oko 30 m/s (na Atlantskom oceanu posjeabrzina valova je oko 8 m/s).
Ti valovi su obino oslabljeni s malom amplitudom. Kako je brzina nailaska valova veih
valnih duljina velika, oni mogu uz obalu podignuti morsku raziu za 0.5 m u nekoliko
minuta.
Dolaz vala na strmu obalu. Valovi se mogu odbijati (reflektirati) od obale pri emu
je kut upadajednak kutu odraza, a pritom se upadni i odbijeni valovi zbrajaju i mogu tvoriti
ukrteni val (interferencija valova). Upadni i odbijeni valovi mogu stvarati stojne valove
(bbavica), ako valovi dolaze okomito na obalu. U povoljnom sluaju mogu nastati vrlo
visoki valovi s visokim brjegovima, kad voda moe doprijeti do visine od l00 m. No
postoji i suprotnost, tj. nastajanje vrlo malih valova.
Interferencija je mogua i na otvorenom moru. Valovi koji se ire izraznih podruja
mogu doi u neposredan dodir, te nastaje uktavanje (inteferencija) valova. ona nastaje
kad vjetar promijeni smjer ili brzinu te se stvaraju novi valovi koji interferiraju sa starim
valovima' Ako se brjegovi dvaju valova meusobnoukste, novi e val biti znatno vii, a
uktavanjem bri|ega jednog vala s dolom drugog vala, visina novog vala bit e znatno
manja. Takvi valovi su dosta opasni za plovidbu jer nasfupaju nenadno i vlo su veliki.
Nalaze se npr. jugoistono od Madagaskaa i gibaju se ususret Agulhaskoj morskoj struji te
postaju vrlo stmi i razomi. Ima ih na Atlantskoj obali Maroka, gdje postoji jako prelamanje
i pjenuanje valova visine 10 m koji traju danim kao post1_edica oluja na dalekom oceanu.
Konano, vrlo visoki valovi su u ciklonskom oku, premda nema vjetrova, a posljedica su
interferencije.
:
Dolaz vala na plitku obalu ('1 1/2 1). U ovim uvjetima nema odbijanja valova.
Zbog pliine i trenja s dnom mora period valova se ne mijenj no brzina irenja valova se
smanjuje, valne duljine su manje, tablica 3l.5, dok se istodobno vrhovi valova izdiu te
dolazi do loma valova (pjenuavi valovi). Lom valova poekad omjer visine vala i valne
uljinehl)" premai odnos = 1ll2, a|i i prije ako je voda plitka, tj. kad je omje izmeuvalne
duljine i dubine mora hlH = 0.8 ili vei. Tada je orbitalna brzina estice vode vea od
brzine vala.
Tablica 31.5. Smanjenje brzine i valne duljine u pliini zavalove perioda 8 s i valne
duljine l00 m u dubokoj vod (Pond i Pickard, 1983)
H (m) 50 10 5 z
C m/s) 12.5 8.9 6.6 4.3
). (m) 100 7T 53 35
Valovi usporavaju na dijelu puta bliem obali te nastaje lom (refrakcija) vaIova, crta
valne fronte zaksee i val napreduje prema obali, te nastoji postii paralelnost valne fronte i
504
POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU
obale. Kako obale imaju azliiteoblike, ukljuivirtove i zaljeve, do takvih obala valovi s
otvorenog mora openito dolaze pod nekim kutom. Zbogloma valovi se u zaljevima ie
lepezasto, dok na rtovima valovi udaaju s obiju shan sve neovisno o smjeru nailaska
valova. U zaljevima se valovi iepaje njihovo djelovanje slabije izraeno, za razliku od
jaeg djelovanja na rtovima.
Skupine (gupe) valova. Stvarni valovi na oceanima i morima nemaju ,,iste" valne
oblike, ve imaju razne valne duljine, periode i amplitude. Ujedno imaju razne brzine. Mo-
e se pokazati da ovojnice ovih brojnih valova imaju oblik vala, koji se moe opisati s dva
vala istih amplituda te aznih valnih brojeva i frekvencija' Skupina valova zbog raznih
brzlnanai|aa pojedinih valova uvjetuje interferenciju i pjenuanje mora.
31.3.3. Utjecaj valova na plovidbu
Valovi djeu na brodove promjenom brzine i s{era plovidbe bro inaz1tim nagi-
njanjima i preoptereenjima na brodu pa i izravnim oteenjima. Najopasnije inajinae1je
je naglo propadanje i naglo propinjanje uz izrazito naginjanje. odreeni val nema isti u
nak na mali ili veliki brod, odnosno neki brod se drugaije ponaa na manjim odnosno
velikim valovima. To anai da postoji odreena veza izrneu djelovanja valova odreenih
svojstava (visina vala, valna duljin period, lom vala, smjer ibrzia vala i drugo) na brod
odreenihsvojstava (oblik i dimenzije podvodnih i nadvodnih dijelova brod brzina broda,
teret i drugo) u ovisnosti o dubini mora (bolje rei pliine) te obliku obale i otoka u blizini
plovidbe' Tako valovi visine 2-4 m predstavljaju veliku opasnost zamale broice,dok vel
ki brodovi duljine stotinjak i vie metara skoro i ne osjeaju utjecaj takvih valova' S druge
stane valovi valnih duljina od nekoliko stotina metara ine velike potekoe tom velikom
brodu, a mala brodica ih lako svladava. Valna duljina ima vanu ulogu osobito kad je istog
reda veliine kao i duljina broda. Ako dva brijega vala podupiru pramac i krmu brod dok
je sredina broda u dolu vala, ili kad su pamac i kma u dolu vala, a sredina broda na brijegu
vala, na brodu nastaju velika optere enja, javljaju se poprena savijanja broda.
Neposredni utjecaj valova na brod dobro se oifuje na smanjenje brzine broda ovisno
o visini valova i smjera iz kojeg nailaze' openito se s poveanjem visine valova brzina
broda smanjuje. Brokoji plovi ususet nailazeim valovima gubi brzinu mnogo vie nego
pri bonom nailasku valova. Najmanji gubitakje kad valovi nailaze shaga. Zgodnoje pri-
pomenuti da pri nailasku malih valova straga, visine oko 1 m, brod dobiva nenatno ubr-
ze.Pikaz brzine broda te smjer nailaska valova i njihova visina dani su na slici 31.6
koja wijedi za odreenitip broda, to mai da su takvi dijagrami poebni za svaki tip
broda. Dalje pojanjenjeje uz sliku 32.5.
openito, valovi ne pomau, ve u veoj ili manjoj mjeri oteavaju plovidbu. Svaka
vrsta valova ako su izraziti predstavlja izravnu opasnost za plovidbu. Zbog sloenosti dje-
lovaqja valova na btod,za svaki brod postoje odreenepreporuke i propisi kako brod freba
voditi u uvjetima valovitog mora. Temeljno naelo plovidbe je da se smanji bzina broda i
pramac broda usjeri prema nailazeim valovima. U nemogunosti usmjeravanja pramca
moe se i kma usmjeriti prema nailazeim valovima. Najloije, pa i opasno, je iz|agaje
boka broda nailazeim valovima. Ponekad se pramac moe otkloniti od qjera ai|azelh
valova, ali ne vie od 10 do 20o. To se radi kad se na brodu pojave rezonantne pojave.
Naime, smanjivanjem (tek izuzetno poveem) brzine broda i malim skretanjem broda od
JU)
 oPA PoMoRsKA METEoRoLoGlJA POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU

smjera nailazeih valova trebaju se rezonantne pojave ublait. Inae, brzina broda se obve-
atmosferskog tlaka daro je tzv. inverznim barometrom koji kae da porast atrnosferskog
zno smanjuje, ponekad se brod i zaustavi (motori obvealo rade), ali bitno je zadlati t|akaza 1 hPa uzrokuje pad morske razine= 1 cm i obmuto. Vrijednost -lcm a je inver-
kontrolu nad brodom, tj. kormilo broda heba,,sluati... zni barometarsk fakto. To podizanje srednje morske razine ovisi o jaini i udaljenosti
uzroka poremeaja, npr. ciklone ili hopskog ciklona. Dok je tropski ciklon jo aznjemo
daleko od obale, dizanje morske razine je I do 1.5 m iznad srednje morske razine, no kad je
a sredite ciklona btizu obale poraste i preko l0 m. Takav olujni val je izraenlji kad sredi e
' hopskog ciklona nailazi okomito na obalu. oni uspor/val zahvaa nekoliko stotina
o kilometara morske obale, nastaje kao posljedica zbrojenih uinaka snanih vjetrova na

more, tj. gomilanjem vodene mase natjerane valovima na obalu i tek manjim dijelom dje-
14
lovanjem niskog atmosferskog tlaka te povoljnog oblika i topografije obalnog dna i obale.
12 lzuzetno razomi olujni uspoi pred etiidesetljea razorili su obale Nizozemske (sruiti su
zatitne brane) i Njemake, uzrokujui goleme materijalne tete i mnotvo ljudskih rtava-
10 Poznate su takve pojave i na Jadranu, posebno u svezi s poplavljivem Venecije,avezae
su uz dugotrajno (viednevno) jugo uzdu cijelog ili ve eg dijela Jadrana. Atmosferski
I
elementi mogu djelovati i u suprotnom smislu, dovodei do pojave izuzetno niskih vodo-
6 staja mora, koji se na Jadanu javljaju kod puhanja dugotrajne one bure koja potiskuje
vodene mase prema taldanskoj obali Jadranskog mora,
4
Moske mijene ili moska doba (tides; Gezeiten) su kvaziperiodika gibanja vode na
2
oceanima i morima zbog graviacijskih sila privlaenja Mjeseca i Sunca, zajedno s djelo-
vanjem cenhifugalne sile vezane uz revoluciju Zemlje i Mjeseca odnosno Zemlje i Sunca
0't2345678910 oko zajednikog teita. S obzirom na blizinu Mjeseca, njegovo djelovaqieje oko 2.3 puta
Msina vala (m) jae od djelovanja Sunca. Slino morskim mijenama postde i afunosferske mijene (npr. kod
dnevnog hoda afinosferskog tlaka, toka 6.5). Takoerpose i mijene vrste Zemljine
Slika 3l.6. Brzina broda u ovisnosti o visini i sieru nailaska valova (Berth i drugi, povrine (tla).
t979)
Kad se Sunce, Mjesec iZemLjau svom gibanju u svemiru natazea istoj crti (mladi ili
puni jesec), zbog jaeg djelovanja gravitacijskih sila uinak morskih mijena je najvei.
Vei brod navezu ili sidru, ako se oekuje na1lazakolujnog vremena s visokim valo-
Kad su Sunce i Mjesec okomiti u odnosu na Zemlju (prva ili tre a efvrt Mjeseca), uinak
vima (tropski ciklon, tsunami, oluja), a nema mogunosti ulaska u zatieni dio luke, treba
mijena je najmanji. Uz gibanja i djelovanja nebeskih tijela velik je utjecaj Coriolisove sile,
isploviti jer se tako smanjuje opasnost od neposrednog oteenja broda.
sile trenja, dubine vode' oblika bazena i drugih slla. Zato postdi velika sloenost rauna
Visoki valovi mogu osim na prirodan nain nastati i na umjefoii nain. Neposredno iza
prognoza morskih mij ena.
velikih brodova javljaju se valovi koji mogu biti opasni na male plovne jedinice.
Morske mijene se oituju ponajprije u kolebanju morske razine i jakoj promjenljivosti
smjera morskih struja. One uvjetuju visoku vodu (high water; Hochwasser) i nisku vodu
(low water; Niedrigwasser), pri emu se period dizanja vode naziva plimz (lood; Flut), a
31.4. ostale oceanske pojave _ dug valovi sputanja oseka (ebb; Ebbe). ova dizanja i sputanja vode su obi[ieena linijskim spektrom'
i
uz glavna kolebanja vode s poludnevnim (12.42, 12.00, 12.66 11.97 h) i dnevnim
Dugi valovi javljaju po cijeloj dubini vode, tj. gibanje je po cijetoj vodenoj masi, periodima (23.93,25.82,24.07 i 26.87 h) koji odgovaraju Mjesevu danu, ali pose i
9e
uz uvjet + )'> 20H, pa kako im je valna dullinaizrazito velika u oono.u ou dubinu o."*u, kolebanja sa znatno duljim periodima. Prosjek trajanja je 12 h 25 min i kasne = 50 min za
Togu
se zvati i valovma pttke vode. To su valovi u kojima estica vode opisuje poloenu najviim poloajem ftulminacijom) Mjeseca. Na pojedinim dijelovima Zenljne povrine
elipsu; pri emu mala os elipse ne ovisi o dubini, dok velika os elipse ovisi auuini (na dnu morske mijene se javljaju preteno s poludnevnim periodim na drugim s dnevnim peri-
moa velika os: 0). ovi se valovi ne raspruju, abzna im ovisi smo o dubini vode, te za odima, no ima i mijeanih sluajeva. Mogu se prognozirati.
njih vrijedi izraz31(3). To su hidrostatiki valovi te im je amplituda stalna. Morske mijene nisu svugdje jednako jnaee. openito su najmar$e u sredinjim
dijelovima ocean gdje kotebanja morske razine iznose oko l/3 1 te rastu pribliavanjem
olujni uspor (s/orn surge; Fluwelle) je neperiodiko podizanje (sputanje) srednje obalama mor osobito u pli im i zatvorenim morim gdje kolebanja razine mogu doseci,
morske razine uzokovano djelovanjem atmosferskog tlaka i vjetra-na more. bjelovanje pa ak i premaiti l0 m (npr. obale Velike Britanije i Japana). Koleba1ja morske azine a

s06 507
 oPIA I PoMoRsKA METEoROLoGIJA
POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU

moru doseu 6.5 m, u Engleskom kanalu u

'Jevernom uvali St. Malo oko 1l m, u zaljevu Tako za Katelanski zaljev period izlosi oko l h uz amplitudu 20 od cm, dok je za
Fundy na istonoj obali Kanade ak l m. N" "runu
Djelovanjem Mjeseca i Sunca vodene mase
su 0.3 do 0.8 m. Jadransko more period oko 24 h, podjednako kao i morskih mijena, te moe nastupiti
se pokreu (prisilni valovi s pojavom
plime i oseke) te p'l:k] diu ili spust|u. r*o je dize(sputanje) inteerencija.
'"
dosta veliko, javlja se njezino vodoravno premjetanje. vodene mase
o. * q.iu'n''rarl Rossbyjev val ili planetani ili dugi val je osciliranje estica atmosfere i mora pre_
Gezeitenstrcjme), ije su brzine nu otu..no*
moru oko b,l */., ao'L ulz""urrents;
obalama teno u smjeru sjevug, podravano promjenama Coriolisove sile sa zemljopisnom iri-
ponegdje mogu biti vrlo velike (Seymour
Nanows,. zapadna Knada, oo oy.; orkneyjski
otoci, Skotska 5-6 m/.'9"..'.r*:: obiljeava nom (toka z0.l.2). Valni oblik giba se od istoka prema zapadu. No zbog meudjelovia
i izrazita promjena smjera gibanja vode sa zonalnom strujom sier gibanja moe se obrnuti. Duljine Rossbyjevih valova u atnosfe-
sukladno periodima
'"::Ilh .ir.'..u pli,nn. struje nastupa oko 3 h nakon ri su vee od onih u moru' a za periode je obmut odnos. To z'aidaje valna duljina u
91"."11o"'"
postizanja visoke ili niske vode, tj.
z vrijeme
promjena strujanja vode javljaju se plimni vaiovi ..i"9: uoa.. ruo-|lsljedica naglih
(tilh
atmosferi oko 10 000 km, a u oceanima oko 100 km. Period u atmosferi ie oko tiedan dana.
katki, strmi i iljati. Takv piimni *i p'iuiizu*;*i .or"; "r"i"r."lt"1,koji su dok je u oceanima oko mjesec dana. uloga Rossbyjevih valova u oceanima.le u prijenosu
se oba|i uspori zbog trenja s dnom vodenih masa.
dobiva na visini (npr. u zaljvu Fundy u i
i.toe'"; Kanadi u"l irnu
koe nastaju prvenstveno zogaglojnuiu.u
ua". Kako su.o..L"'i.ina ls m;. ot.-
*1.* dugi valovi s Potresni ili seizmkivalo (tsunami; Seebebenwellen) nastaju kao posljedica tek-
izrazitim gibanjima estica vJde p" I'a'z.*; ^:;;id;;ffi;i;ode javlja tonskih poremeaja (potresa), obino podmorskih, erupcjama podmorskih vulkana i odro-
poveano izdignue."T|:'i.^: ojiono j;.wijeme rasta vode se
krae nego vrijeme pada. nima tla ili padom gleera - ledenjaka u more. esti su na Tihom oceanu u podruju Japana,
Plimne bore su brzi rast plime na use .u ile i i;:;:
..rncodiac, otkuda potjee naziv tsunami. To su dugi progresivni gavitacijski valovi koji se pojavom
1 m za l0 si'"d; "n:l m u sljedeihu
istonoj Kanadi, postoji porast vode.-od oko
nastavlja ...';Ji jakog impulsa ili vie njih ire koncentriona sve strane. Tada je cijela vodena masa u
20 min' Velike bore su u Kini kod angaja
iizno...do_8 m p".o":" * e*"zonu (do pokrefu (od povrine do dna), gdje broj valova ovisi o broju impulsa.
km uzvodno), uz rijeke Tent i Seveni,] 'g*L" 800
Seine u run"uffi]utim rijeke u Visina potesnog vala ovisi o jaini impulsa, njegovoj udaljenosti, dubini mora, obliku
zaljevu Funly u Kanadi' oko uvale Co_ok
na :.'.'iii";;i# j a openito se obale i drugim elementima. Na brodu koji se nalazi u podruju impulsa (hipocentar) to se
poveavaju pojavom rezonanciie +
se.
Vjetrovni valovi koji idu ususret plimnom valu osjea kao udar(i) odozdo, kao da je brod udario u neku podvodnu klisuru, pa su mogua i
stuaraju tzv. rip_valove. matna oteenja. Udar se ne oituje kao valjanje broda. Visina vala na otvorenom moru
Na morima postoje tzv. vome ioe. il amidromske
tude (ni plime niti oseke.'ili je tu najmanja).
,"tL" t:ir"a nema ampl (izvan hipocentra) je l do 2 m, pa esto prolaze ispod brod a da ih se na brodu ne osjeti.
mplitude izvan ovih tola.u rurn, u oLo Pri nailasku tsunamija na obalu kolebanje morske razine se zratno povea (5-l0 m) uz
toaka kue kreste plimnih valova visoke
ioa",ii.Turuy.l".. mogue katastofalne posljedice. Naime, u plitkoj vodi val gubi brzinu, smanjuje se valna
""gi" '|J'*"
polutki plimni val obilazi takvu toku u sjevernoj
cLlonsom.s1jeru (rotusafoIo, suprotno kazaljci duljina, a dobiva na visini, ak do 30 m (obale Japana i ilea). Neposredno prije nailaska
na satu), a na junoj u anticiklonskom smjeru
obino du obala' Stoga postoje amplitud;"
(satno). Inae, najvece
;;;i;"r ;l#. oscilacije su va more se ponekad znatno povue i nastupa tiina. Takvo zatije traje od nekoliko mi-
te tvore koncentrine krunice oko amfidromsLlr !9ke isiog plimnog raspona nuta do 2 h. Powat vode je postupan ili eesilovit. Pojavom tsunamija kolebaqie mora
"p3Jl
toeau. nuli'* p""puui* Luto* nu
amplitudne crte su plimne.crte,' koje povezuju moe pohajati i satima, ak do dan-dva.Tada brod moe ostati ili na suhom ili ga more
tot . ,.,og stupnja ciklusa plime i ire se nabaci na obalu. Stogaje za brodove povoljno otvoreno i duboko more.
amfidromske toke, tj. imaju najveu mpliddu, od
;;aza tm se malo mijenja. Potresni valov imaju velike valne duljine (do 200 km), koje su znatno vece od dubine
Se (iga, tiga) (seiches; Seiches) je kolebanje mor pa su to tipini dugi valovi. Period im je oko 10 do 30 min, ponekad do l h, dok
morske razine, koje nastaje u zatvo- brzina gibanja vala ovisi o dubini moa,|naz 3l(3). openito,brzina tsunam|ja je velika -
renim moima , zaljevima' kanalima i jeerimu
|ouoo- i" atmosie." iii'. o,i."nog n,o...
javlja kao jaka stuja. Vanjsk *pfu 70-250 mls (250 do 900 km/h). Za dubinu vode ooko 5 km brzina valova je 0.2 km/s:
se
|1nekad tu.uje vodu izvan hidrostatske ravno- maj da su sporiji od seizmikih valova, koji imaju brzine 5 do l0 las, stoga seizriki
tee, te se waanje u stanje ravnotee uvjezuje
njihanjem u.od., il;;;il*sJ .,raloro. o valovi mogu posluiti za upozorenje o nailasku tsunamija (pos aje za upozorenja. na
stojni gravitacijski val povezan nt....*.i;o.-'1rezonanci1bm) ;e
tsunami)' Period ovisi o dimenzijama s drugim valovima (npr. tsunami; Honolulu, Havaji).
,,bazeia" te stojni val nastaje kad je varna duljina Erupcija vulkana Krakatau u Indoneziji (1883) stvorilaje u hipocentru val visine 200
jednaka dvjema durjinama bazeni-period vara u
bazenu duljine /je: m; tada su valovi unitili 1000 naselja, apoginulo je oko 36 000 ljudi, dok je valni pore-
"uruo..no*
meaj dva puta obiao cijelu Zemlju. 1896. u Japanu je tsunami unitio 13 000 ku a i
r =u.tgu 3 1(e)
poginulo je 270 000 ljudi. Pofes na Aleutima (1946) stvorio je tsunami bzine 870 kmlh,
dokje u otvorenom bazenu: koji je nakon 4.6 h na Havajima stvorio val visine 10 m, a nakon 18.1 h valovi su zahvatili
Valparaiso 1te;uz visinu od l m. Godne 1960. u ileu je nakon potresa zbog valova
r =+t,[gH 3 1(10) poginulo oko 1000 ljudi, a nakon 23 h na obalama Japaallz visinu vala od 1 m jo l00

s08
509
 oPA PoMoRSKA METEoRoLoGlJA POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU

ljudi. Snaan potres i p.]"9q

lu1ami 26. posinca 2004. uz otok Sumatru u Indoneziji kapi koje se zalede udaajui o brod. Valovi u visokim ili viim zemljopisnim irinama
prouzroio je smrt 250.000-300.000 ljudi irom obala Indijskog oceana.
tijekom zime pri prelijevanju preko broda mogu dovesti do najjaeg zaleivajabrod a
ako je njihov na7lazak vie s boka broda, javlja se neuravnoteenost broda uz pripadne
opasnosti. To se na otvorenom moru dogaakod negativnih temperatura, obino do _10 "C.
31.5. Zaleivanje Za|eivanjekao pojava nakupljanja leda na powinama plovila moe biti opasno za posadu,
no pogorava i ugroava plovna svojstva plovila. ono se oie na palubi, nadgrau,
Zaleivanje (icing; Vereisung) je pojava leda.na povrinama plovila
i u lukim pro_ jarbolima, antenama i drugdje: kad sloj leda oteava kretanje po brodu' vidljivost koz
'
storima, koja nastaje nakupljanjem snijega, padanjem i .rn prehladne voae il vjetrobransko staklo postaje loa, oteava se radioveza' zatim se kod manjih brodova o
pelijevanjem i smrzavanjem vode (temperature oko 0 "uuunj.rn
"C) peko tliaan poJloge broda ili tuje porast teine broda, stabilnost se pogorava, smanjuje se brzina, ureajiprekriveni
obale-(negativne temperature). osobito je bitno i opasno zalivanje
nastalo smzavaniem ledom teko su dostupni, javljaju se mehanika oteenja i drugo. Prema jaini zaleivanje
povrinske vode, odnosno svaranje ledenjaka. se dijeli na slabo, umjereno i jako; moe trajati i nekoliko sati, ponekad i 4 h, a u hladnim
Zaleivanje nakupljanjem nastaje u vlanom zraku padanjem prehladne morima uz jak vjetar i niske temperature i vie dana. Zaleivaje plovila moe nastupiti u
kie - vode
koja udara na povrinu plovila ili druge plovne prostore te se na njima plovdbi ili na vezu - sidru.
zaledi' adanje i
taloe snijega, susnjeice ili smrznute kie n brodskim powin"ama i lukama takoe
dovodi do zaleivanja,stvara se poledica. Zale.ivajenastalo procesom smzavanja povrinske vode, odnosno svaanje lede-
Meteoroloki imbenici zaleivanja su niska temperatura i visoka vlaost njakaje puno opasnije za brodove u plovidbi ili na vezu Gidu).
zraka,broj
i veliina prehladnih vodenih kap i ledenih kristala te njihov raspored u U visokim i viim zemljopisnim rinama postoji led u moru' koji osobito tijekom
frostoru' zaleoi
vanje, tj. poledica, nastaje ako postoje prehladne oborine. Takva oborina zime i proljea oteava plovidbu ili je pouno onemogue. Taj led nastaje na dva naina'
1frJladna kia l
rosulja).nastaje obino pri prolazu frontalnih sustava s prizemnim
negivnim tempera- bilo na kopnu pa dospijeva u more - kopneni led (najvie) ili se more izravno szava-
bJama iz nimbostratusa (obino zimi), kad na visini unutar oblaka postii morski led.
izraena inver-
zija s pozitivnim temperaturama. Snijeni elementi iz viih slojeva otwu puu1u
i otapaju
Morsk |ed (sea ice; Seeeis) nastaje smzavajem morske vode, koje ovisi o tempe-
se u sloju s pozitivnim temperaturama;' nastaju tople kine tapi p >
0 "C) k;j; u5" puuju rafuri, slanosti i stanju mora (mijeanje vode). Za raz|ku od slatke vode morska voda se
zbog slanosti (saliniteta 25 do35o/oo) najeeslnrzava izmetlu'l.7 i.0
oC), oC, to ovisi o
kroz sloj hladnog zraka ( < o gdje se o'lua_" pop'ime negutun. ;no.ti tempe-
rature pa nastaje prehladna kia koja u dodiru s tlom uvjetuj e a|edivanje'
Pouno ista njezinoj slanosti i stanju mora (mijeanje), tablica 3l.6. Vea slanost znai niu tempera-
oC, otvo-
vodena para (to je inae rijetkapojava) hlaenjemprelazi u leo pri
tempeatu n od _72.C, turu smrzavaqja. Tako se vode Baltikog mora slanosti 5%o smrzavaju kod -0.3
a prisutnost raznih prin{esa (ledene jezgre) taj pijlazu led pmie piema renog oceana slanosti 3596o kod -1.9'C, dok je gusto a leda oko 917 kgm-', tablica 5.6.
viim tempe-
rafurama. Sniavanjem temperatwe prijelaz vode u led ne odvija
se jdnoliko ve skoko-
Postoje i pragovi smrzavanja morske vode kao posljedica koliina i wsta soli otopljenih u
vito. Izmeu0 i _8'C jezgre su manje djelotvornenego pri-z.C-kad vodi. Pojedine soli sniavaju temperaturu smrzavanja vode, tako npr. natrijev sulfat djeluje
im je djelovanje oC. Pri smrzavanju morske vode
najjae, pri -16 oC su manje djelotvorne, a drugo po;aoanajetovanje je
"'n"ao -l8 i -20 do -8.2 oC, natrijev klorid do -23 "C, a ostale soli do -55
oC'
Ispod -35 'C nashrpa potpuno smrzavanje pretunil tapi. rao uou unutar leda preostaju dijelovi vode druge slanosti.
*1.o1u agregatno
stanje i pretvara se u led' oslobaa se latentna toplina (toka 5.1).
Pri suru prehladne Smrzavanje morske vode poinje od powine. Prvi znak smzavanja vode je njezin
vodee kapljice s vrstom-podlogom, kapljicu .. n. smrzne od'mah, ve
se proces odgaa
uljasti ili neprozimi izgled zbog stvaranja tankih ledenih ploica veliine oko 8 mm' iji
oobaem latentne topline. Dio.kapljice se naglo smzne (1/80 po broj sve vie raste; tako se more prelciva ledenom kaom ija debtjina raste i postupno
"c ispoo 0 "C) ipri-
tom osloboenalatentna toplina gije preostale dijelove kapljice, t.ii
ostaju aovoljno dugo
prelazi u ledeni kola. Daljim hlaenjemmore se prekriva ledom - mladi led Qloung ice;
junge Eis), dok proces smzavanja smiuje more. Premda je morska voda slana, led nastao
u tekuem stanju, razlijevajui'se po.povrini poog" prij smrzavn3u
ut*'i led. Vrije-
me potPunog smrzavanja kapljic.e ovisi.o njenoj veliini i temperaturi'
Velike njezinim smrzavanjem nije slan ili je malo slan, osobito ako je smzavanje bilo polagano i
kapi na tem-
peraturi ispod 0 oC trebaju razmjerno vie vremena. Male kaplice pri razmjemo viim temperaturama. Pri smrzavanju morske vode nastale ledene ploice ne
na niim temperafurama
su podlone istom procesu, sade soli, tek nadalje mekristala tvori depove u kojimaje zarobljena voda. Brzostva-
1o glujam
vode koji ostaje nesmrznutje malen, pa se potpuno
smrzavanje zbiva znato bre. vode udarajui u podlogu *ogo p*itl; tada se rajui led izmeukristala sadri vie soli nego led sporog rasta. Tek naglim smzavanjem
apljice
toplina potrebna za isparavanje kapljica oduzima opodloge hla-de uz niske temperature ledje slan, ali stari led postaje neslan (sol propada kroz led).
i dijelove uz
mogue zaleivalje.oito je pri zaleivanju pohebna ravnotea izmeu '.gJ;
nistir temperafirra Morski led nastaje vecinom u pliacim gdje se voda moe prije ohladiti, a mijeanja
i oslobaanja latentne topline smrzavanja, emu se pridodaje mogue
.p***j". vode s dubinskom, raanjemo toplijom vodom su slabija. U razrierno mirnom moru led je
opasno zaleive nakupljanjem, osobito z manj brod-ove, n*tu.i" p."l1"vanjem kristalinan,dok je u mtvom moru spuvast. Takav leima mnogo {ehuria, plastian
-
vode noene jakim vjetrom ili valovima preko broda. ato ti3ekom'plovibe'uz jak je i ilav. Prilikom smzavanja ekom pva24 h morski led moe imati debljinu 7 do l0
vjetar
pri negativnim temperafurama vjetar die vodu s kresta valova (morski
dim), nosi vodene cm, dok u sljedeca 24 h dobiva jo 5 do 8 cm, jer je led slab vodi topline. Da[ii porast
debtjine leda jo je manji, no kroz cijelu zimu led dosegne debljinu od 120 do 150 cm.

510 511
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
POJAVE OPASNE ZA POMORSTVO I UNUTARNJU PLOVIDBU

ll Tako nastala prvotna povrina leda je obino ispod morske razine, zbogteine snijega
je u meuvremenupao i stopio se s ledom. ovisno o uvjetima valovi razbijaju
koji
More Ocean
takav a i ]t!
njega nabacuju vodu koja se.smrzava te nastaju deblji komadi leda - plvac (pack-rc ". . ffi 5g-1ggyo I *alno
Packeis), koji se gibaju noeni morskim strujama i vjetrom. osim plutajueg leda posi
i li W so-toool" ffi eeso
obalni led (fast-ice; K steneis) koji je povezan s obalom ili gleerom. ;"Lo'zime de- ffil zo-so"u" Fl sluajno
bljina nastalog leda dosegne u prosjeku 2 do 5 m, no pada li do.tu snijega debljina lii ffil . o-zo" ll rijetko
iiiil.1 raste. Viegodinjimpadanjem snijega, njegovim uzastopnim oapanjern-i smrzavanjerp
leda
ii
snijene vode te djelovanjem tlaka nastaje led znatno ve ih debljina. j o Granica ledenjaka
Gustoa leda je manja od gustoe vode, a speciflna teina mu je oko 890 kg m-3. ,ia
il^^ eso
oko
1lYo leda viri iznad vode,.no' zrani mjehurii koji u ledu zauzimaju l do |0% ou-u.jmu A sluajno
leJu,
1.p9n9kad
i vie, smanjuju jo vie gustou leda. Tako je odnoJ nadvodnog i pavoonog :j;'..
dljela leda 1'.7-8,paak i l:4' ,'."._
. Kopneni led, (berg water; Landeis), kao to i sam naziv kae, nastaje na kopnu te
nakon odreenogkraeg ili duljeg vremena dolazi u more. Nastaje ili kao posljedica smrza-
*..]]:.: A 1.Vil-1o.rv
B 11.tV-30.V1
i'..:.:.:.: Plovni putovi
vanja rijene (slatke) vode ili dugotrajnim taloenjem snijega ili leda na kopnu. Za razliku
od morskog leda, gustoa_k!P]e1og ledaje veajer opeenito ne sadri zrane mjehurie, '."{"]'
specifina teina je oko 920 kgj. Rijeni led (river ice; FtuJ3eis) se nalazi samo u arkti-
kom podruju. Rijeke sjevemoazijskog i amerikog te poneto europskog kontinenta
a

1t
;'j!i
". .
smr-
zavaju se tijekom zime' kad_proces smrzavanja poinje od usea rijek te s proiruje prema
izvoru, dok odmzavanje leda poinje od izvora. Tako nastali led 1.k" no' u *o.. gd;.
ii
gomila ili ga rVnose morske struje. Plutajui led na rijekama moe izazvati zaepljenja
..
i
toka rijeke te, osim ugroavanja plovidbe (okovanost ledom, udar i oteenja uroov,
mostova) moe dovesti do poplave. {{
Dugonim taloenjem zbog poveanog tlaka snijeg postupno pelazi u vrstu ledenu ..,*t

masu - gleer (glacier; Gletscher), koja lagano klizi prema_obalma mora. Gleeri kliu
do
30 m dal, kidaju se u moru te nastaju ledinja ci (ciberg; Eisberg) i sate (giowler; Treib-
els)' Padanjem sa strmih obala tvore valove visine do nekoliko dsetaka * u*. Ledeniaci
Slika 3l.7. Granica leda u sjeverozapadnom Atlantiku (proljee) @ietrich, t978)
su nepravilnih oblika, izranjaju do i preko 130 m, dugi su od nekoliko stotina metara
do
nekoliko kilometaa (uvjetuju i promjene morske razne zbog smrzavanja vode odnosno posljedica klizajaleda i njegova loma nastaju leden otoc _ ploe (ice island; Eisinse uz
otapanja leda). ovi ledenjaci i sante nastaju najvie u dolinama Grenland i Aljaske.
Tako priblino vodoravnu^povrinu leda. Veliina im je oko 1000 m, ali su i bitno vei, ak do
zaljev Disko (zapadni Grenland) godinje daje oko 5400 ledenjaka i santi (nepravilnih su
l80 km (32 000 km", kao neki nai otoci). Doseu u visinu do 40 m, a u dubinu do 250 m.
oblika plavkaste boje)' dok hladna Labadorska struja nosi godin;e ot<o zsoo ledenjaka.
Led je porozan i bijeli.
Djelovanjem morskih struja,jer se vei dio \edanalazipod vodom, ie vjetrov ovakvi izu-
Postoji mnogo vsta leda, ovisno o qiegovu nastanku i trajanju, zatim oblicima,
zetlro golemi komadi leda_-.ledenjaci i sante mogu doprijeti do umjrenih zemljopisnih
vodoravnim dimenzijama, debljini i drugim svojstvima. Dio je prikazan u prilogu I I .
iinai ugroavati pomorski promet. Ponekad ledenjaci noeni hlanom Labradorskom Uz polove posi vjeni led koji se ni tijekom ljeta ne otapa. Zaazlil od Anaktika,
som u podruju New Foundlanda dopiru do 38" N. Szona pojave ledenjaka je od led na Arktiku se tijekom ljeta djelomice otapa, te je more oko ledenih gomada manje
sljenja do lipnja. Stoga se organizira praenje ovakvih ledenih giomada i upozoravanje
slanosti. U ljetnim mjesecima granica leda se povlai prema viim zemljopisnim irinama,
brodova na opasnost. Toje sluba/ce Patol Service.Zbogizbjegivanja ledenjaka brodovi
dok se zimi iri prema niim irinama. Koliko e se zaleivanjemora proiriti prema nim
se koriste i odgovarajuim plovnim rutama, koje su u plovidbi izmeau nrtanog
otoja i irinama, ovisi o morskim strujnm; tople stuje e granicu leda potisnuti daleko prema
]{e1 Yorka od srpnja do travnja (1.7.-10.4.) sjevemije' jer su kae, dok su od travn;Jdo polu, za razliku od hladnih stuja koje omoguuju ijeledenog pokrova, ledeqiaka i santi
lipnja (l l.4.-30.6.) juije, iji pomak iznosi oko 5" zmljopisne irine, slika 31.7.
ak do uqjerenih irina. Kako hladne morske struje teku uz zapadne dijelove ocean to e
Imad antarktikog kopna postoji led debeo do i preko 2000 m (gleeri), koji se
'
..
trjekom ljeta ne otapa, no pomalo klizi prema obali mor (edena fronta).-Na
ganica leda u tim podrujima biti na niim iinama,a suprotno je uz istone dijelove
obali se led oceana' slika 31.l. Ganica leda uz zapade obale sjevemog Atlantika je do 40" N, dok je
lomi tvorei veliko ledeno polje (ledene barijere). Taj ledeni prsten oko ntarktika irok je
uz istone obale oko 75" N (Norveka). Na Tihom oceanu granica leajedo 42'N (unije
oko 320 km (kad bi bio ravnomjerno rasporeen po cijelom kpnu bio bi visok l/3 m). Kao
od Kamatke), dok je uz obale Aljaske oko 55o N. Na Antarktiku granica kajnjeg leda
i
koleba izneu53 57" S. Jadransko more se ne slnrzava' osm kad pojedinih godina

512
513
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
.__
METEoRoLoKooslcuRANJE PLoVtDBE
,*i

prilikom prodora vrlo hladnog zrakauz vrlo jaku buru dolazi do rubnog zaleivanja
moa i '.
dijelova obale, osobito u Senju.
Deblji ledeni pokroy dolaskom toplijih dana slabi te pod utjecajemraznihimbenika x
.
(morske mijene, valovi, tlane sile) dolazi do njegova lomljenjai gibanja, tj. plutanja ;;
em, te nastaju ledene sante, koje se sudaraju i gomilaju uraznim oblicim. azni-ledeni
mo_ , 32. METEOROLOSKO OSIGURANJE
PLOVIDBE
5g
grebeni narastu i do 15 m, no u dubljoj vodi su nii. Morske struje i vjetar utjeu
na giba -1ti
leda. Djelovanjem vjetra pojedinane ledene gromade gibaju a"*o od mjera p_"u'un:u
'
-'";
vjetra (N polutka). U odnosu na obalu, vjeta nagomilaua ili od-ie led tvorii owo'.ou i;i
vodu. Tada i tempeafura nakau vjetru ima vanu ulogu. Nararmo da tlane i druge
sile u Postoji odreenibroj meteorolokih pojava koje ravno ograniavaju i ugroavaju
ljetnim mjesecima uvjetuju i_1zdvaje ledenih ploa worei manje ili vee pukotine' ::;i

Utjecaj leda na plovidbu. Led smanjuje brzinu ili namee piomjenu smjera plovidbe odvijanje pomorskog (rijenog) prometa pa zato zaslhlju pozornost da se posebno obrade.
_mo To su: olujni procesi te s njima povezane fronte, nski oblaci i jake oborine, izuzetno bitni
brodova. Tanji ledeni pokrov ili komade takva pokova brod lomiti i razmicati.
Ponekad vemenski uvjeti, npr. snijene oe, dovode do naglog i pounog smrzavaa tropski cikloni i razni valovi, zatim wlo loa vidljivost i led u moru. ove pojave uglavnom
mora, osobito kad u moru pluta velika koliina raznog nagomlnog teaa, i
su ve obraene, te preostaje prikaz prikupljaqia podataka o njima dostavljanje
ia u konvoju
brodova osim elnog treba biti i jo koji ledolomac. rat<o lJaeni pol ov moze biti
:+ odgovarajuih obavijesti i upozoenja nadlenim slubama (meteorolokim i pomorskim)
debeo i r+:
odnosno izravnim koisnicima fuomorci, luke kapetanije' djelatno osoblje u lukama i
vie metara' ni ledolomci ga ne mogu uvijek lomiti kako bi omoguili promet. openito,
drug|). Za uinkovito odvijanje ovih poslova potebno je i odgovarajue ustrojstvo pomor-
']-
zaleivanje broda se moe izbjegavati ili ublaavati. Vjerojatnost alediianiau
odreenim i.:
ske meteoroloke slube.
vremenskim uvjetima mo"e seprocrjeniti prije isplovljavanja broda ili tijekom plovidbe, ii]
te
treba promijeniti kurs broda pimjenom klimatolokih i prognostikih mteorolokih
karata +
augi' meteorolokih podataka_ o.visno o smjeru i bzni
i llovidbe broda te tipu i koliini
leda bitan je njegov utjecaj na plovidbu prvenstveno s gledita sigurnosti, zatim natrajanje
:ij.
''i
32. 1. Ustoj stvo pomorske meteoroloke slube
plovidbe i potronju goriva pa se na to mora obratiti pania. ::)1
* Davno, ve u starom vijeku uoio se znaaj vremena za uspjenu i sigumu plovidbu.
No za svoj razvoj meteorologija mora zahvaliti i pomorstvu, osobito tijekom velikih zem-
ljopisnih otkia prije vie stoljea, kad su spoznate brojne wemenske raznolikosti iom
:i!:

t mnogih mora i oceana.

Svjetska meteoroloka organizacija (engleski: World Meteorological organization -
i
WMo; njemaki: Weltorganisation .flr Meteorologie) Meunarodnapomorska
organizacja (International Maritime organization - IMo; Internationale Schiffahrts-
organisation), pod okiljem Ujedinjenih naroda, prema Meunarodnoj konvenciji o spa-
avarju ivota na moru Qnternational Convention for the Safety of Lfe at Sea - soLAS
Convention; Konvention zum Schulze des menschlichen Lebens auf See beigetret
postavili su i razradili (1929, 1963,1974) standarde preporuke za rad ove gane meteo-
rologije te ih sakupili u vie dokumenata. od taapado danas izdano je vie raznih dopuna
koje su sljedile razvoj meteorologije i pomorswa. od lanica WMo-a tra se da zadovolje
zahtjeve postavljene u WMo-ovu dokumentu Tehnika pravila (Technical Regulations),
to prije svega znai uspostavljanje i odravanje odgovaajueg tipa i ustrojsfva mohitelj-
i
skih postaja na kopnu moru, pomorske meteoroloke slube' aznih sustava vez
kolovanja osoblja, prijene istraivanja i razvoja tehnike i tehnologije.
wMo i IMo djeu u okviru sustava svjetskoga meteoolokog bdjenja - www
(toka 28)' tj. sa svjetskim sustavom motrenja - Gos' obade podataka - GDPS iveza -
GTS te svjetskim klimatskim programom - wCP te su prihvatili sustav meteorolokih
upozorenja, obavje ivanja i prognoza' dan kroz svjetsk podunai dravna sredita.
Zadatak Pomorske meteooloke shlbe (Marine Meteorolog Seryice - MMS;
Seewetteramt) je pribavljanje svih potrebnih klimatolokih podatak aallz4 prognoza i
upozorenja za atnosferu i oceane. oceani i mora podijeljeni su na podruja u nadlerosti

514
515
 oPA I PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
nEreoRoLoxoosIGURANJE PLoVlDBE

odgovarajuih MMS (podruj a - zone nadlenosti)

koje odreujeKomisija za pomorsku usmena tumaenja i savjete asnicima brodova i drugom djelatnom osoblju u luci, za po-
meteorologiju (Commis s.ion for Mar ine Meteo ro logl) uvaavajui:
trebe nautikogilnzma te drugim zainteresiranim stranama. Sluba (wed) raspolae ana_
a) meunarodnu plovidbu, ribarstvo te ostale pomorske jelatnosti za otvoreno
b) razne djelatnosti za obarna i priobalna djelovanja te samu obaru.
more, litikim i prognostikim karama, izvjeim prognozama' slikama meteorolokih satelita i
adara - stoga priprema meteoroloku dokumentaciju za pIovidbu. Takoerdaje upozore-
i
Pomorska meteoroloka sluba svoje poslove zadatke prikazuje
u obliku biltena i nje o meteorolokim i/ili oceanolokim pojavama u podruju svoje nadlenosti, koje su
upozorenja (meteooloke obavijesti) i iskae na vie naina: opasne kako za plovidbu, sidrenja i vezivanja brodov tako i za ostale luke djela rosti,
-za otvoeno moe (services fo: the high seas). Sluba je namijenjena
za velike i objekte i opremu.
posebno za male bodove te za ribolov n ofuorenom Meteoroloka postaja je osnovna jedinica meteoroloke slube. Neke od njih s obz
moru. Tome se'pridodaje sluba
za opaanje leda. rom na svoj smjetaj (na kopnu, brodu' platformi i slino) motre (mjere i opaaju) mete-
- za'obalna i piobalna djelovanja (services
for coastal and offshore areas). Zadaci oroloke (oceanoloke) paametre bitne za plovidbu. Sn{etaj meteoroloke postaje i
su slini kao i za otvoreno more' uz pridodave biltena
za o ar', rimi"sn prillte: jeziainstrumentarija mora omoguiti doba pregled i kontrolu svih meteorolokih (oce-
valovi, zagaenja, rekreacija; posebne slube: piatforme (helikoptri, anolokih) parametara. Nakon osnovne obrade' postaja prosljeuje meteoroloke podatke
trooou za ops-
labu)' dinamiki poketana plovila (hidrokrilna i lebdjelice; p*itun odgovarajuim slubama (meteorolokoj slubi, lukoj kapetaniji) i drugm korisnicima u
p'i;"uo".
- za glavne luke luka podruja (services i
for man'po;' o"; r;iibou, or"or1. lukama.
Veliina luke odreujestupanj slube Uz prij9 .po'"nut" o.;elatno'ii Na oceanima su uspostavljene meteoroloke postaje na oceanskim meteorolokim
i posebnosti,
sluba moe davati pomorske meteorolotvi.jesii, p'L- otuu;.J )a korisnike i bodovima (ocean weather ship; Wetterschffitation); na Atlantskom oceanu to su mete-
javnost te usmeno izlaganjeza pomorce oroloki brodovi omaeni s A, B, C, D' E' I' J, K, L i M, na Tihom oceanu su N, P, V i T,
i ostale korisnike.
- dobovoljno meteoroloko izvjetavanje s brodova (Voluntary observing Ships, koji plutaju na istom poloaju s kojih se motri wijeme tijekom cijelog dana i godine. No,
Scheme - voss) iz 1853. godine je doiunski dio meteoroloske"slube kako su cijena i odavanje takvih brodova dosta visoki, nasi ih se zamijeniti mjerenjima
znaajal za
podruja gdje nema meteoolokih postaj. odabrani sa satelia koji daju novi prisfup meteorolokih mjerenjima. Sada su na sjevemom Atlantiku
brodovi, s odtovaueim instru-
mentarijem, alju meteoroloke podatke ao dopunu opih
motrenj u adu brodovi C' L M.
- za' slubu traenja i spaavanja (Search or R"r"r";
Suche uid Retfung). Meteo-
roloke obavijesti su vene P| traenju i spaavu brodova
1i z'uoploua) u nevo'ji;
obino su pohage preko.Spasilakogkoordinacijs-kog sredita
1neiaie co-ordnatton 32.2. Meteorolok blteni _ up ozoenj a, izvj etaj i,
Centre - RCC), na temelju nagodb o tiaeniu i .iusu'i;u
|v_eunaodne moru (1n- pognoze kate za pomorstvo
ternational Convention on Maritime
Meteoroloku slubu
li"a
Search and Rescr" - rcIen; iglg.godine.
pomosfuo organizira dtavna meteoroloka sredinjica
-za - NMC; met orologisches Nationalzen
tton1l Meteorological Centre Temelj meteorolokih djelatnosti su meteoroloka motenja. Stvami meteoroloki
Dravni hidrometeoroloki zavod koji djeluje preko Pomorskog
*. v nas je to uvjeti koji su potrebni pomorstvu motre se pojedinano na moru i kopnu (ukljuena i
meteorolokog centra u
Splitu i meteorolokog ureda u Rijeci ie meteoroiokih postaja. automatska mjerenja), te na iempodruju jereqjima meteorolokim radarom i satelitom
Meteoroloku ubu za unutamju plovidbu (toke 28 i 29)' To sve ini temeljne meteoroloke podatke (Basic meteorological data),
Gijelie) oigaliziadravnameteoroloka koji sadre prizemn i visinska motrenja, radarska i satelitska mjeenja, ru''a opaanja s
slub rabei uz meteoroloke i hidroloke pooa*e s naoiost<in
postaja. ako se uz me-
teoroloke obavesti daju podaci o vodostajima rijeka te brodova, iz zrakoplova te drugo.
nu3uuu ui.oki, uoa. ou temelju
prooze kie ili topljenja snijega, najave niskih voostaja Tz.mjereni i opaeni podaci ine elemente meteorolokih izvje a koja imaju odreten
za plovidbu i slinu
. Iou} koordinaciju s bodovima odavaju oagovara;uee
iiue. kapetarije)
oblik i namjenu to su ih propisali WMo i IMo. Svaki izvjetaj' upozorenje, takoei pro-
gnoza ili karta meteorolokih i oceanolokih elemenata ili pojava obvezno sadri oznaku
odnosno lukmeteorolog (port meteorologica ofuce, -Ylvo;. 'luzt"
Davna meteoroloka sr^edinjca prim meteooloe podatke (putem tipa ili vrste, mjesto sastavljanja (zemljopisne koordinate, luka), datum i vrijeme sastav-
satelita,
raunalne mee,dalekopisaa, faksimila) ie prati i prognozia ljanja (iskazano u svjetskom vemenu - UTC ili mjesnom wemenu). osnovno meteoo-
meteoroloke uvjete ana-
'aje pomorstvo (unutau plovidbu); loko. izvjee je pomosko meteoroloko izvjee - bilten (weather bulletin; Wetterbe-
.za
"Lo
;.
opasnim meteorolokim pojavama nad iim podru,jm
pot'.tno daje posebna upozorenja o
richt),koje daje uvid u mogu nosti i uvjete plovidbe, prvenstveno s gledita sigumosti, a
zatoieje zauzena, pripema ana-
lize prognoze prizemnih i visinskih meteorotostin karata'za sadiimbenike uinkovitosti, tj. ekonominosti plovidbe uz ekoloke elemente.
_i svoj. po*i;" te ih pro-
sljeujedugim meteorolokim slubama ili uredima, kao Meteorolokih (oceanolokih) izvjea ima vie vrsta i sadre razne podatke: to su
i druge *"i.o.olot. podatke,
putem raunalne mree, faksimil emisija i drugim redovni izvjetaji (sYNoP - za kopno, SHIP - za more, toka 25.2.l), za prijam i cranje
oblicimaveza.
Pomoska meteoroloka sluba (ure),odnosno luki meteoroloki karata QAC FLEET FM 46 - baikisustavi, fronte, izobue, op a vremenska stanj tropski
stubenik, bariki sustavi, valovi i temperature mora), za Prognoze (MAFOR FM 6l - vjetar, wijeme,
tijesno suaujus drugim meteorolokim jedicama
i slubama, ou;u potrene obavijesti,
vidljivost, stanje mora, temperatura zraka, valovi). Osnovna vremenska stanja su: smjer i

s16
517
 OPA I POMORSKA METEORCLOGIJA
brzina prizemog vjetra te njegove promjene, vidljivost, naoblaka, vrste oblaka i njihove
podnice, sadanje i prolo-vrijeme, temperatura zraka i rosite, ekstremne temperature,
temperatura pri tlu i stanje tla, atmosferski tlak i njegove promjene, oborine, s.;an;e
sunca i
drugo. ovome se na moru uz smjer i brzinu broda dodaje: temperatura mora, period,
visina
i smjer gibanja valova, zatim_koncentracija, potezanje, debljin i brzina nakupljanja
leda te
njegovo stanje i razvoj, morske struje i drugo. Postoje i vrlovana izvjea (i prognoze),
upozorenja o znaajnim i opasnim meteorolokim elemenatima i pojavam (uj",
vjetar, zaleivanje i drugo), koja vrijede za neko podruje. ko pojeini meteoroloki
la
ele-
menti ili pojave poprime kritine wijednosti, prisanite se moe_zfuoriti zbog nedovoljne
sigurnosti odvijanja pomorskog prometa.
Pomosko meteooloko izvjee - bilten mo biti za:
- ovoreno more (nadlenost odgovaajue meteoroloke slube),
- priobalna podruja (nadlenost odgovarajue meteoroloke slube).
- potrebe pomorskih slubi i
- ofvoreno more (nije u nadlenosti odgovarajue meteoroloke slube).
oblik i sadraj biltenaje sljedei:
l. Upozoenja o olujama (poloaj, jaina, gibanje i razvoj oluje s podacima za: vjetar,
ope vrijeme i valove); prestanak oluje mora se naznaiti.
2' osnovni opis prizemne vremenske karte te znaajna svojstva odgovarajuih uvjeta na
-tropskih
' morskoj povrini 1poio.3j1 smj9: brzina gibanja uariekin .o.u" i
i
meaja, navodi se sredinja vrijednost tlaka i/ili jaina i njegove p.o*j"n"" uuo.
pore-
fronte, sredita visokog tlaka, doline i grebeni, podaci o valovm, ledu, stama i
dru-
gom).
3' Prognoze (vjetar, vidljivost, vrijeme, zaleivanje,valovi).
Tome se dodaje neposredno ili odvojeno:
4. Ana|iza i/ili prognoza u ktjuu IAC FLEET,
5. odabrani izvjetaji s morskih postaja,
6. odabrani izvjetaji s kopnenih postaja.
Bilten za otvoreno more' priobalna podruja ili luke ovisno o potrebama ukljuuje
razne podatke: smjer, brzinu i udare vjetra (mjesno ime: maestral, bw jugo i
slik; eks-
trernnu brzinu vjeta za tropski ciklon), smjer, visinu i razdoblje valou
[plmne valove
uzrokovane tropskim ciklonom ili jakim ciklonama uerenih iina,poseb o i7;aene
se-
e, razbijanje valova, valove u luci, na ruti i posebno u kanalima za biodove velikog gaza,
velike plime i oseke), vidljivost (magla), oborine, oblake, temperafuru zaka mora, i
v|a-
nost zraka, morske mijene i_struje, anomalije razine vode zbog utoka rijeke, potresne
i oluj-
- lb s, visi"e^"alova! 8
ne valove, gustou vode, led na moru i zaleivanjena konstrukciji, sijanje sunca
i drugo.
Upozorenje (v'arning; Warnung) se daje izvan redovitib iemina obuhvaenih bilte-
nom, a sadri obavijesti o pojavi maajihi opasnih meteorolokih i oceanolokih
eleme-
nata i pojava. To su oluje (za tropske ciklone i oznaavanje opasnih podruja), jaki
vjetrovi,
veliki valovi (u ovisnosti o vjetru, udaljenosti od obale, dubini voae,- struii, piirnnn
valovima, morskim mijenama), magl ledeni pokriva i zaleivanje(ta|oenje leo aa;e se
zavjetar od22-27 kt, morski dim, temperaturu vode < 2 oc, temperaturu'aaka< 0 oc,
pehladnu vodu), potresni valovi' ovome se dodaje: tip i stanje poremeaja, poloaj,
smjer i
brzina gibanja te ostalo po_potrebi. Upozorenje uz izv1ista.jni dio sa&i i prnost8ti
aio, a
takoeri upozorenja drugih disciplina i njihovu meuovisnost.
518
METEoRoLoKo oslGURANJE PLoVlDBE
Meteooloka prognoza je sastavni dio meteoolokog biltena - izvje a odnosm
upozorenja. Prognoze pripremaju zadlleemeteoroloke slube, sluei se i meteore
lokim podacima koji nisu izravno pripremani za pomorstvo, a pohebni su. Prognoziraju se
meteoroloki (oceanoloki) uvjeti nad odreenim irim podujemili na pojedinim rutam
plovidbe. U priobalnom i lukom podruju uz upozorenja trae se i prognoze za6 i l2h.
' Analze i/li prognoze u IAC FLEET kljuu (FM 46) su za prizemne karte, koje
tj.
prikazuju barike sustave, fronte, izobare, pojedina opa vremenska gtanja hopski baiki
sustav, visine valova, temperafure mora. Takvo vremensko obavjeivanje na brodovima
pomalo gubi na vanosti uvoeqiemfaksimil-emisija i prijamom podataka i slike sa
satelita.
odabran izvjetaji s morskih i/ili kopnenih postaja daju detaljnije obavijesti o
wemenu za mala porujazaope wijeme, vjetar, valove, maglu i drugo'
Meteoroloke karte za pomorstvo su najeeklasine meteoroloke karte, &_
punjene katama vanim za pomorstvo, kao karte valova, moskh struja, morskog ledri
iednjata, tempeatura i slanosti mora te drugo, slika 3.l. |J upotrebi su uglavnom ti
wste karata. Tsu anatitike i pognostkeprizemne visinske (najee500 hP)
meteoroloke karte te u novije vrijme karte znaajnog vremena (Slgzificant Weather Chrt
- SWC), preuzete iz zrakoplovswa.
Doatnekate i obavijesti su slike i podaci meteorolokih (navigacijskih) radaa
odnosno satelitske slike, tj. sustav umjetnih satelita za pohebe plovidbe - INMARSAT
(International Maritime Satellite Organization).
Pomorsko meteoroloka injea - upozore{ izvjei o vemenu i moru te rare
druge obavijesti daju se na engleskom ilili nacio4alnom jeziku u ofuorenom obliku uob
ajJnom m"teoroloBko-po*o'.ko* terminologijom, ili u ifri raznim elekomunikacijskim
srdswima te javnim sredstvima (ukljuujui radio, televizlju i druge oblike) najmanje dvaput
dnevno. Za trops|<l ciklon postoji dodatna terminologija (ip upozorenj pripadni vjetu'
poloaj, smjer i brzina eibj podruje, valovi)' Premda se izvjea daju prema progltt
a.".oumunarodnim podrunim sporazumom' sadraj im je dan i nacionalim
potrebana. Izvjetaji se alju brodovima na moru radioemisijama (Morseovom telegnfijom'
iadiotelefonijo iadioteleprinterom, radiofatsimilnim i govomim radioemisijama te
emisijama pieko satelita). obaqes se mogu obitii temelem zahtjeva koji se s boda
upu*j. raioputom naefooj meteoolokoj slubi, obalnoj radiopostaji (coastal rdio
K*teifuntstelte) ili operativnom sredifu svoje kompanije. U odreenim uvjetma
moe se uspstavitikoordincija sa sustavom navigacijskih upozoenja - NAVAREA
'irttor;
je zavjetar bzine 48-55 } (
upozorenja 1upozorenja dobivaju prefiks MTS Waming!). To
jako topski ciklon sa smjem i
m, vidljivost 2 kn, zaleivanje,
bzinom grbanj. NAVAREA ini wjetski sustav radioobavjetavanja za pomorce prfun
je
ralionavilacijkih oglas u kojemu su mora i oceani podijeljeni u l0 p90!j1 a zakop
odgovoai odeenikoordinator,jedna od obalnih drv dok METAREA ini podnje
-brodove
meIeorolokih radioizvje a za odrenihobalnih drava. obavijesti p*o
navigacijskog sustava wpx takoersu vlo korisne. Pose jo i vizualni signali za
upo'.o;u n oluje: to je najstariji nain prijenosa obavijesti, i gubi svoju vanost. op nit'o
.o po^ooku izvje prognoze i karte podlona izmjenama i dopunama- Sbga
su ovdje prikazane .u*o ,'jihou osnovne nlaajke, a detalji se moraju potrati u
'neteoroloka
odgovarajuim periodinim izdanjima WMo-a ili Mo-a.
- Primjer pomorskog meteorolokog izvjea - biltena dan je u tablici 32.1.
519
 ii'
,'t
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGJA.
, ereoRoI-oxooslGURANJE PLoVlDBE
:

podujuhaje dulje razdoblje, meteoroloki imbenici ne ograniavaju plovidbu. Ako

vremenske prilike (pojedini meteoroloki minimumi) ne doputaju sigurnu plovidbu, ona se
ne smije zapoeti, odnosno mora se pekinuti i valja zataiti odgovarajuu zatitu u
lukama, uvalama i drugim zaklonima, ili se plovidba mora obavljati po pravilima za ta\ge
$ vremenske prilike. Brodovi na. vezu ili sidru ponekad za vrlo loeg vremena moraju
#_ isploviti i pottaiti odgovaajuu ztifu u drugim lukama, uvalama i zaklonim ili im je,
iltl
: kao u sluaju ciklona, bolje biti na ofuorenom moru.
$:
Tablica 32.1. Pomorsko meteoroloko izviee

Izvjee Pomorskog meteorolokog centa, Split, dan l8..l997. u 13 sati

Upozorenje:
Na ofuorenom moru udari juga3545 vorova.
Stanje:
Dolina duboke atlantske ciklone iri se prema srednjem Sredozemlju i Jadranu.
Vremenska pognoza zaJadranza pvih 12 sati:
Istonjak i jugo 8-l8' na otvorenom moru srednjeg i junog Jadrana do 28 vorova. More
2-3, na otvorenom 3-4. Vidljivost 10-20 lon. oblano s mjestiminom slabom kiom.
Vremenska prognoza za daljnjih 12 sati:
Umjereno do jako jugo. More umjereno valovito. Kia.
Yrijeme na Jadranu u 05.00 sati:
Vieta
Postaja More Tempeatura Vrijeme Tlak
Smie Brzina
Rovrnj SE 4 2 20 oblano 1023
Mali Loinj SE 10 l5 oblano 1024
Zadar
Split NE t0 i 20 vedro 1026
Pa|agrua SE 18 J l0 oblano 1024
Dubrovnik N + 2 20 % oblano 1025

U nas rad PMC-a, uz organizaciju motrenj obuhvaca osiguranje i drugih pomorskih

Stika 32.1. Kata valova (aaliza)
_ lanovi posade broda moraju poznavati u.emensko stanje preko fumaenja meteo-
roloke dokumentacije (mete_oroloki bilten), a po potrebi mogu z tuzitaainiuo3asrgenja
i savjete od strunog osoblja u meteorolooj iluztl ato fijepo vijena irokom
djelatnosti. Sustavom veza primaju se podaci iz Europe, ukljuujui Sredozemlje i Sjevemi
Atlanti te dijelova Sjeveme Amerike, Azije i Afrike. Nadafe, primaju se prognostiki
podaci i kate iz Euopskog cetaza srednjorone prognoze vremena (ECMWF), njemake
(offenbach)' fiancuske (Toulous _ ALADIN/LACE) meteoroloke slube, satelitske slike i
drugo. To je pologazaiaadu redovitogb1ltenaza brodove i luke, za Jadan i Sredozemlje,
koji se objavljuje i u glavnim emisijama }Irvatskog radija. Primjer vremenskog injeiaza
Jadran danje na slici 32.2. Po potrebi daju se savjeti, obavijesti zamajn i brodogradilita,
za ukovanje teretom, istraive mora, podmorja i morskog da, z'a solane itd. PMS treba
pratiti opi razoj i nabav[ati ogovaraju u tehniku opremu (mjernu, veze), obrazovati
zaposlenike i korisnike te obavljati istraivanja.

520
521
 ,li?:

'i
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA ,:ii
METEoRoLoKo oslGURANJE PLoVlDBE

i
REPUBuKA HRvATsl( a Dmhld.ometeorcokt aw PomoEka meteorcloka slubaa
ii:
1 32.2.1. F'aksmil i NAvTEx
PoMoRs'{ lilETEoRoLoKt GENTAR. sPuT lileeorcloko lzvJee 07 sanj 998 u 06:00
,'Y: Faksimil preds avlja foto- ilili elektrin ilili mehaniki postupak dobivanja i/ili
uPozoRENJ Nema.
prijenosa slika - karata, koji ve pedesetak godina postoji u meteorologiji, a posebnoje b
.,..3,i

oPA VREMENSKA slTuAcuA:lznad Jadnna ttak z'aka tan u pomorstvu u slatju vremenskih kaata. ova razmjena karata, ali i drugih podata
slebl u3||6d plblEavanJa dotlno s oolabenmfrontatn]m
auatavom s zlpada.
'a':!
mogua je inimili beinimputom. U predajnom sreditu meteoroloke slube posebnin
,i' ureajemrazlae se (skenia) odreenakarta i pretvara u elekhomagnetne impulse koje pe-
ii dajnik alje korisnicima. U prijamnom sreditu korisnika dobiveni impulsi se pretvaraJu i
..:;j
. ispisuju na odgovaraju em pisau, te se dobiva odgovarajua karta. Faksimilni ueajradi
ll- na odreenoj frekvenciji. Naravno, za pnjal odreene karte neophodno je znati koj me-
B teoroloka sluba radi na odreenoj frekvenciji (dnevna ili nona frekvencija), u koje doba
: slijedi odrcenakafia, koji su drugi parametri prijama te ostali potrebni podaci kao npr.
$ upotrijebljene lratice, simboli i slino. U tome odgovarajue meteoroloke slube izdaju
--*- J.:>l .Dt'_ . pripadne obavijesti.

...- >ii v- tE.. = mtK(Bhfrrut :r
:: :: :i!.*^ :i: m r.AAp.r,r . NAvTEx (Navigational Tex) predstavlja navigacijski sustav za prijenos plovidbenih
vruEilE llA JllDRANu
-->/=*:.\::';
=
tEtno vedo.u|rr mlc6 um|6rna naobl.ka.slabo, na otvorcnom moru
u 05 sAl: P__]
;i,, poruka brodovima. Najprije telegaflja, zatim elefonija i napokon satelitski sustav veza
smdnjeg Jadana umrersno Jugo.vllvost20 km. ... anae povijesne preketnice u razvoju pomorskih veza. Nastajanje NAVTEX-poruke anai
PRoGNozA VREME! zA JADRN.ZA sAT& t/i
tr s l sE +o {, na otvorcnom moru srcdnjag l
2/r :i:l prikuplje plovidbenih upozorenja, obavijesti o pogibelji na moru te vemenske prognoze
Jadana 8_6 1'' 0 poJaanJu do kaJa dana.More - na otvorenom zi.vldqlvost o-zo tunog
rm'a sjemm .nranu
naoblaenJg' oekuJu 6e (ratkotralnt puuskovl, odnosno nevenl.Drugdje piet*no u"a.,
lrl:
:]); i upozorenja; izvori obavijesti su svi sudionici u pomorskom prometu. obavijesti se
naoblac nJe' a t||okom nol nsvolnl uz osaroen' . "i"L " "'*n'eno obraujuu odgovarajuim koordinacijskim sreditima te alju brodovima na frekvenciji
i
: 5l8 kI.
RzvrVREMENAZAJADRN ooo.o7.9&:P]ononlvodop]rtonoobhno.MJ.s{mlc sutomogul
latlotntnlpljlskovl naJrnom Jadranu.Na e;evem m l lmanljm.laranu
eosiupn1ri'ii .u"
:
Prijamni dio NAWEX-ureaja omoguuje ispis pojedine poruke, koja ima svoj pro.
br na otvo]3nommoru poJaan srevorozapn v;etaorulalo do umre'lcno ,ialovttosvrezi'.'",',
oofuJe 6o amlkan|o ulmrnr l potagt dnev]r6 t3m-Poratun zaka.
6oz. l:!
pisani oblik. Jedan oblik NAVTEX-poruke koja se odnosi na meteoroloko upozorenje dan
je u tablici 32.2, dok je za vremensku prognozu dan oblik u tablici 32.3. Stino wijedi za
obavijesti o ledu. osim slarla poruka na engleskom jeziku, davemogu organiziati
NAVTEX-slube i slati poruke na nacionalnom jeziku (490 i|i 4209,5 kJIz).
VNL|EME I U05sTl
{Eto v{W rylc vEF'o Ttl(aCo oEta uzglt
J
lm h Tabca 32.2. NAVTEX - meteoroloko upozorenje
/4 obt. m 1@6 B G2t
RIIE (A =4
RAB
Efl.J
tit ZCZCOB9l
3/4 bl o tfi)a I/BSE:
TAU LOSINJ
R
114 obL a @8 liD PORTPATRICKRADIO
CnlaATl ,.!'r..rss GALE WARI\IING MONDAY 2 I AUGUST 22OO GMT
stBEtK
sruT
wdb 6 3{) )9 FAEROES GALE NOW CEASED BUT SOUTIIWESTERLY GALE FORCE 8
red]o b oo l'rr.AB,
GECTED sooN.
vodre e 35 oo 24 l!{MIEAC
xza. ''..taE NNNN
PAI_AGRlzA vsdm 2 }9
Pt-ocE
sE4 gr.ltt
K t/ do o Znaenje: oB9l + stanica ,,o" daje meteoroloko upozorenje ,,B" (,,C.' je izvjece o
ffiffiF'*zAPoDRUJE
PROGNOUA VREllEl{ ZA 2,' SAT'T
re ledu)' iji je redni broj 91. obalna stanica Patrick daje upozorenje o jakom vjetu za
ponedjeljak, 2l. kolovoza u 2200 UTC. otoje FAERoES: jaki vjetar je prestao, i se
uskoro oekujejakijugozapadni vjetar snage 8 bofora.

Slka 32.2. Vremensko izvjee zaladal

522
5?3
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
METEoRoLoKo oslGURANJE PLoVlDBE

Tablica 32.3. NAVTEX - vremenska prognoza prlkazani u obliku karata,tablica i slino, dajui zapojedina poduja mjesene i godinje
prosjeke za temperaturu zraka i mora, rosite, vidljivost, vremenske pojave, smjeri
brzinu
ZCZCTEOS vjetra' tlak i tendenciju, oblake, valove te izvedene veliine. Posebn-o se prikazuju podaci
041530 UTC JAN: ,,hirovitih" valova (freak waves) i povrinskih struja. Takoersu prikazani u raznim
ooSTENDERDIo WEATHER FoRECAST 08/89 : meteorolokim prirunicima kao t'o su peljari.
MODERATE TO STRONG BREEZE 4TO 6 AND LOCALLYNEAR GALE 7 FROM
SW VEERING LATER ON TO W MODERATE TO GOOD VISIBILITY VAzuABLE Tablica 32.4. Shema meteoroloke plovidbe i njene ma,ajke
CLOUDINESS WITH SHOWERS +
NNNN Vremenske
Klimatske ma,ajke Newijeme
znaaike
Znaenje: TE08 + stanica ,,T" daje vremensku prognozu ,,E'' iji je redni broj 08. Tip plovidbe klimatoloka plovidba plovidba u
wemenska plovidba
Vrijedi za 4. sijenja u l530 UTC: obalna stanica ostende daje vremensku prognozu, iji newemenu
je redni broj 08/89: Umjereni do jaki vjeta 4 do 6 Bf i mjestimice estoki vjetar 7 Bis powemeno
Morski put sluajno
jugozapada, skee u smjeru kazaljke na satu na zapadni, umjerena do dobra vidljivost, sezonske standardne rute
;]ia]
:;:
odstupanje od
'f proenljive ute
pomjenljivo oblano s pljuskovima. '.* planiane rute
:T
Planiranje k]imatoloke vremenske karte i vremenske karte i
; Drema viesodinie srednie karte razvoi vremena razvoi vremena
32.3. Meteoroloka plovdba
l;i'
mjesene karte zatl 4 do l0 dnevne vremenske analizei
Osnove vjetar, uestalost oluja, prognostike karte proglostikekate
Meteoroloku (oceanoloku) dokumentaciju za plovidbu ine pomorska meteoroloka
$
.-|
valove. struie. led zatlak' v|etar' moe 12 do24lt
neogranieno za samo za odreenu nekoliko sati do I
izvjea - bilteni, upozoenja, izvjetaji i prognoze (karte) vremena (mora) za podruje ili Valjanost
' odeenusezonu poiedinu plovidbu 1li2 dana
rufu na kojoj se planira plovidba ili odrena djelatnost. ovome se pridodaju razni me- iiif
teooloki prirunici, peljari. Plovidba se nasi planirati tako da se izbjegnu podruja dobro uvjebano,
|,:
Svojstvo postojanost, tradicionalno sloboda ketanja
magle' jakih elnih vjetrova, valova i struja - openito jakih oluja, zatim ledenih polja i elastino
ledenjaka te se posebno povoljnim odabirom puta u odreenimvremenskim uvjetima uz
Ulaavajuiprosjena vemenska stanja za neko doba godine ili
ve u sigumost i udobnostplovidbe postiu iznatno nii trokovi plovidbe (raniji dolazak iesec posi velik
na cilj, utede goriva i slika), uz manje oneienje okolia. U meteorolokoj plovidbi broj klimatolokih ruta zAoceane' okajna ili sredozemna mora, ve e ili manie zalieve. Pri-
(meteorological navigation; meteorologische Navigation) postoji nekoliko temeljnih pri- mjer nekih osno'nih ruta za jedrenjake je dan na slici 32.3. Uoava se npr. kako ruta iz
stupa. Prvi je plovidba primjenom klimatolokih plovidbenih ruta, a dugi vremenska plo-
Europe u Sjevernu Ameriku zahvaazemljopisne irine oko 20" N, koriste i sjeveroistone
vidbena ruta. ovima se dodaje plovidba uz pripadne postupke kad se brod nalazi u pase (slika 22.l) i glave moske struje (sfuje 6, 8 i 7 na slici 3 .1), dok se za suprotni
nepovoljnim vremenskim uvjetima' Tipovi meteorolokih plovidbi su navedeni u tablici sjer plovidbe, {j. od Sjeverne Amerike do Europe, rutanalaziu umjerenim irinama, kori-
32.4 l:z naznaku tipa morskog puta - rute, meteoolokih podatataka i karata koje se stei pevladavajue zapadne vje ove (slika 22.l) i morske sfruje (sftlje 5 i 4 naslici 3l.l).
primjenjuju, razdoblja i svojstva pojedine plovidbe. Zamotomebrodoverutesunetodugaejernekoristvjetarkaopogon' sllka32.4.
Klmatoloka (plovidbena) ata (climatological routing; Klimanavigation). U pro- Vremenske (plovidbene) rate (weather routing, ship routeing; lllitterungsnavga-
lim stoljeima vrijeme u plovidbi imalo je jo vaniju ulogu nego danas, pa je bilo vano lon) odnose se na plovidbe i kstareia do desetak dana uvaavaju i trajanja augoroenl
odediti najpovoljnije plovidbene rute uvaavajui odreenemeteoroloke injenice, u wemenskih prognoza. ovaj oblik pomorskih ruta dolazi sve vie do iaaa u zadnjih
prvom edu vjetar. Posfupno su dolazile do izraaja pojedine plovidbene rute na kojima su desetak godina sa sve veim razvojem meteorologije i telekomunikacija. Premaima raznih
podjela vemenskih progroza, vie u toki 25.4, jenaod najjenostavnijih po jela je na
wemenske prilike povoljne i dugotrajno se ne mijenjaju. openito, najpogodnija podruja
za plovidbu su izmeuiina 30'N i 25" s, ali dakako izvan dosega tropskih ciklona. Izbor katkorone (edan do dva dana), srednjorone (tri do pet dana) i dugorone (sedam do
deset dana) prognoze' Priblino isto toliko haje i plovidba broda na kratkim (qiesna mora)
ruta se temelji na obavijestima (mjesene karte za razdoblje 1860-19 0) o prizemnom
i dugim (prekooceanskim) rutama.
vjetru, temperaturi zraka i mora' vlanosti zraka, vidljivosti, oborinama i oblacima, tlaku i
sustavima tlaka, morskim strujama, ledu na moru i ledenjacima, visinama valova, pojav- Vremenske rute u odnosu na klimatoloke plovidbene rute trebaju znatno vie omo-
ljivanju oa i tropskih ciklona te izvedenim veliinama i drugom. U okviru WMo-a gu iti najkrae vrijeme plovdbe (least time tra lcirzeste Reisezeit), najmanji rizik
pomorske zemlje su 1963. godine prihvatile Meunaodnipomoski atlas za razdoblje oteenja broda ili tere najmanju pohonju goriva ili najveu moguu koliinu sunca na
196l-1990" kao dijela Svjetskog klimatskog atlasa (lorld Climatic Atlas). Podaci su kstarenju ili udobnost plovidbe. U odabiru rute rabe se analize, osobito prognostike

524
525
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA METEoRoLoKo oslGURANJE PLoV|DBE

visinske i prizemne karte, te karte stanja mora. Temeljei se na podacima o valovima, se raditi na brodu (prijam karata preko faksimila) ili u oba|oj meteorolokoj rutnoj slub
strujama, ledenjacima, tropskim ciklonima te brzini broda izraujuse odreene rute. Mogu (Weather Routeing ofr"" - wRo)' to se posebno naplacuje. U odabiru ruta uvaava se
poloaj i jaina svih wemenskih i oceanolokih pocesa. Primjena prognostikih karataje
i
odreena njihovom dugorono u (etiri do deset dana) hajanjem puta (sedam o
dvadeset dana). za izzetno dugotrajna putovanja uz nedovoljnu pokrivenost puta s pro-
gnostikim kartama primjenjuju se dopunski i klimatoloki podaci (npr. hajektorije oluja),
uvaavajui visinska strujanja (500 hPa). Inaeni wemenski procesi u polasku ili dolasku
ne mogu se izbjei izborom rute nego kasnijim prolazom. osnovni zahtjevi za vremenske
rute su: tona procjena valova (visina i period) i bzina broda dobivena kao rezultat valova,
slika 32.5. Neka je ruta B najkaa ruta izmeupolazia i dolazita broda - ortodroma
(velika kunicaZemlje), u ovom sluaju duina ruteje npr. 8300 kLno na putu se nalazi
prostrano polje valova ija visina dosee 6 m. Brzina broda ovisi o visini i smjeru valov
slika 31.6' a prosjena visina valova koji nailaze bono do sprijeda je 3.5 m, te brod koji
inae ima nomalnu brzinu 17 kt zbog djelovanja valova plovi brzinom 15 kt i stie na
odredite za299 h (l2'5 dana). Ruta A duine 8500 km obilazi slijeva najvie valove, te
prosjena visina valova koji nailaze bono i sprijeda iznosi oko 2.5 m, brod plovi brzinom
16 kt i stie na odredite za287 h (l2 dana). Ruta C duine 8900 l<rn obilazi zdesna najvie
li
valove' te prosjena visina valova koji nailaze bono i shaga iznosi oko 1,8 m, brod plovi
brzinom l7.1 kt i stie na odredite za28l h (ll.7 dana)' Naravno, detaljnijim raunom
ii moe se nai najpovoljnija ruta. ovome fueba dodati i ufecaje morskih stuj slika 32.6,
leda te drugih uinaka.
{ dolazite tffi
:'.re
t''

fri
Slika 32.3. Klimatoloke rute za jedrenjake (Berth i drugi' 1979)
sje
napedoanja
valova
L_Y_/
rute broda
P
A.r''E- I

polazite o 1000 2000 (k )

Slka 32.5. Visina valova i odeivanjerute

Slika 32.4. Klimatoloke rute za motorne brodove (Berth i drugi' 1979)
Primjenjujui srednju bzinu plovidbe brod koja uvaava djelovanje valova i/ili
morskih struja, za odreenesmjerove plovidbe koji se aakasto ire oko ortodrome, moe se
nacrtati karta oekivanog poloja broda nakon 24 h, slika 32.7 a). To je crta ozraena s E1.
Polazei od pojedinih toaka s crte E1 ponovno se priqienjuje srednja bzina plovidbe
btodaza sljedea 24 h. Tako se dolazi do nove ct^.E4. Slino wijedi zafre.cl dan sljedee
dane, slika 32.7 b). Uoljivo je da za odreni smjer brod moeajdaljeoloviti - to je ruta
najkraeg vTemena plovidbe. U ovom sluaju nakon l20 h ptovidbe (pet dana) brod se
na|az a poloaju oznaenom s N. Dalje brod plovi ili po vremenski (plovidbenoj) ruti ili
po ortodromi, ako je povoljno vrijeme.

526 527
 1
I

OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA METEoRoLoKo oslGURANJE PLoVlDBE

MVEASTOCEANCEN NORFOLK VA
GULF STREA.M ll/ Y
TROUTE POST-VOYRGE CHRRI
ll0& ! ltEts

i
ANALYSIS
w. s-.9 J-!L aL
s ltEo aAon t6t yoe
noUla
FclUil
0 aollo/!9
."
aoi'tl6t
i' o'oo Ms'Uc
o|snft lllfulo ll
2!66 f,i 19' l5 o ls
CE: coro eooY lCE oAe va(lo o a6llol69 ll l2oo Uis fil
p
WE: wrn eoov
1i LG: uooP cunne
i ' ST: ou srerrv
olBEcloN
-:
l.5: 6PEo
BlrM^Eo
-:

o o^<<
6 L' !.' cil D.' $

[i *.1mr

Slika 32.6. Karta poloaja i bzine morske struje (Golfske)

o 6ll.lp P m|'r _ r!i.

cte iste bJz ine bpda

Slka 32.8. Karta vremenske plovidbene rute dobivena od nadlene meteooloke

slube

osnovno naelo plovidbe u podruju vemenskih nepogoda (npr. ciklona umjerenih

je obilaenje onih vjetrova i visokih valova' Pri plovidbi u topskom podruju
a) -irina)
bitno je pravodobno otkrivanje i odreivejaine i prostranstva djelovanja topskog cik-
lona te praeqje gibanja njegova sredita poradi zaobilaenja. U pravilu, ako oblici obale i
osnovni sqjer plovidbe to doputaju, hopski ciklon se zaobilazi u podruju izmeutrop-
skog ciklona i ekvatoa (plovidbena potovica). Naravno, moa se abjegavati nailaeqie
valova s bone shane broda s obziom na njihovu veliku visnu (l0-l5 m pa i vie).
Primjer kate s ucr anom vremenskom plovidbenom ruto koja je dobivena od
nadlere meteoroloke slube, pikazan je na slici 32.8. Vidljivo je da su za odreenidatum
i vrijeme dani poloaji broda uz nazraku smjera i bzine vjetra, te visine vjetovnih valova i
mrtvog mora. Nazlaenajei granica leda.

32.3.1. obavjetavanja o ciklonima

Slika 32.7. Karta vremenske plovidbene rute: a) crte iste brzine broda
poloaj nakoLz4 h, b) shema izrade optimalne rute (Berth i drugi' 1979)
Ana|iza ciklona pomou satelitskih snimkije dobar nain pocjene qjegovih svojstava,
temetji se na procjeni njegove trenutne i budu e jaine usporivanjem snimki s modelom
ranoja, koji se sastoji od empirijski dobivenih krivulja promjene ciklonskog djelovaqja u
i oekivani
vremenu i opisa oblanog sustava tijekom ciklonskog aaoja. Najeecikloni imaju

528 529
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
izgled zaohenltogzareza, gdje oblani sustav ,,glave" zareza odeujusredinja obiljeja
ciklona' a zareza opisaje obiljejima vanjskog pojasa. To daje mjeru rLzvijenosti
',rep"
oblanog sustava. Razvoj ili slabljenje ciklona pokazuje oblani sustav, koj.i je ovisan o
uspravnim strujanjima te pritjecanju i istjecanju zraka(toka 23.2)' Nagli razvoj se uoava
kao otro odreen rub ,,zareza" na snimci, to je postjedica jakih uzlaznih struja u sreditu i
sputanja zaka u okolici sa slabom naoblakom. Razvoj ciklona je nauen kad postoje
odreeni uvjeti u njegovoj okolici: kopno, poveana stabilnost niih slojeva troposfere i
hladnija povrina oceana (stratokumulusna naoblaka), snano strujanje u vioj troposferi
(pojava cirusnih pruga ukazuje na jaka uspravna smicanja vjetra), naruavanje strujanja
ispred ciklona (oblani sustav se razvija okomito na smjer gibanja ciklone). Iz navedenos
se moe zakljuiti da je neophodno posjedovanje ureajazaprijam satelitskih snimaka n
brodovima. Ipak, danas bolji numeriki prognostiki modeli izravno prikazuju stanje, raz-
voj i gibanje ciklona.
Slube obavjetavanja o ciklonima skupljaju i obraduju podatke, izraujuprognoze te
brzo i uinkovito alju upozorenja, savjete i druge obavijesti o ciklonima. Meteoroloke
institucije SAD-a su tehniki i znanstveno najrazvijenije i pokivaju najveu povrinu svjet-
skih oceana. No i druge drave (Indija, Japan, Aushalija itd') alju obavijesti o ciklonima u
Indijskom oceanu' Arapskom moru, Bengalskom zaljevu, zapadnom i junom Tihom
oceanu. Te obavijesti sadrerazne podatke kao npr.: vrstu oluje' sredinji tlak, tendenciju
tlaka' bzinu vjetra, poloaj sredita, brzinu i smjer njegovog premjetanja, irinu
zahvaenogpoduja, vidljivost, stanje mora i drugo.
Kad cklon - hariken koji se giba prema zapadu prijeezemljopisnu duljinu 35" W,
za upozorenja i prognoze je odgovoran National Hurricane Center u Miamiju na Floridi u
okviru dravne vremenske slube SAD_a (National eather Service - NWS), no kad ciklon
prijee35' W' gibajui se na istok, tada NWS prestaje davati javna upozorenja, ali i dalje
alje dnevna izvjea za pomorce o opasnim ciklonima u Sjevemom Atlantiku. U istonom
Tihom oceanu (istono od l40' W) odgovoma institucija za pra,enje ciklona je NWS
Hurricane Center, dok pi Ministarstvu obrane djeluje lary,'s Fleet 'eather Center uPear|
Harbouru na Havajima. U okviru dnevnih pomorskih injea alju se obavijesti koje sa-
dre: poloaj, jainu, smjer i brzinu gibanja ciklona, opis podruja najjaeg vjetra, pro-
gnozu gibanja i jaine, a ako se ciklon pribliava kopnujo i poloaj i vrijeme nailaska na
kopno.
Za upozorenje na ciklon - tajfun je podruje od 180" E na zapad sve do azijskog
kopna, s manjim podrujem do 90" E, koji pokriva Navy's Fleet Weather Center iz Glama
na Marijanskim otocima.
3.3.2. Plovidba u nevremenu - ciklonu
Brodovima je glavni citj izbje i podruja djelovanja raznih oblika nevremena' osobito
jakih oluja u ciklonama i ciklonima, te je potrebno pomavanje podruj jaine i gibanja
nevremena. Ne ulazei u razloge zbog kojih se brod naao u podruju djelovanja jakog
nevremena' potrebno je poznavanje naina ublaavanja neeljenih posljedica. Tada je
neophodno osnovno poznavanje naina plovidbe u nevremenu (routing in storm;
Wetternavigation).
530
METEoRoLoKo osGURANJE PLoV|DBE
oduvjek su cikloni predstavljali meuprirodnim pojavama najvecu opasnost za
brodove na moru' naroito u wijeme jedrenjaka. Danas, kad pose meteoroloki sateliti,
radari i suvremena sredstva veza, otkrivanje i praenje ciklona je bitlo olakano' a oba-
vijesti i upozorenja tropskih meteorolokih slubi dolaze na vrijeme do brodova. Ip na
brodu se prate predznaci ciklona i oni su osnova pravodobnog postupka za njegovo
izbjegavanje. Zapovjednik broda koji sumnja i|i zna za posanje ciklona alie to prije
radioporuku u skladu s Meunarodnomkonvencijom o sunosti tjudskih ivota na
moru najblioj obalnoj stanici i ostalim brodovima, azatim poduzima I4iere u vezi sa
sigurnou svog broda, pije svega z-a izbjegavanje ciklona. Najbolje obavijesti o ciklonu
alju slube obavjeavanja, no u pomanjkanju obavijesti brod mora to bolje odrediti ko-
ordinate sredita ciklona i smjer njegova pomicanja. Ako je brod zahva,en olujom, post'oji
vie naina manewiranja - obrambeni, pasivni i aktvn.Postupak koji se primjenjuje
ezu|tat je procjene na temelju brojnih elemenata, kao to su udaljenost od sredita ciklona,
smjer i bzina njegova premjetanja, stanje mora i atmosfere, kvadrant u kojem se brod
nalazi, udaljenost od obale, osobine tereta, konstrukcija broda i njegove manevaske spo-
sobnosti itd.
:
Znakovi upozorenja na ciklon. osim znakovito strnog i stalnog pada afinosferskog
tlaka, svi ostali pokazatelji (more, vjetar, naoblaka) nisu dovoljno pouzdani u predska-
"
zivanju ciklona. Tako je u ciklogenetskoj sezoni svako odstupanje od dnevnog kolebanja
:iii
tlaka surnnjivo, naroito ako je tlak n1i za 3 ili vie hPa od srednje wijednosti za to doba
godine. Prema tendencdi pada tlaka nasi se odrediti priblina udaljenost sredita oluje od
broda:
- spori pad tlaka (3-5 hP3 h) uz dnevni hod kad je brod udaljen 800 do 200 km od
sredita,
- izaenijipad tlaka (5-20 Wa/3 h) uz neznatan dnerni hod, brod je 200 do l 00 km od
sredita,
- nagli pad tlaka (80-100 hP3 h) bez dnevnog hod uoava se t00 do 20 km od
sredita.
Dani koji pethode ciklonu obino su vedr sa slabom naoblakom ili bez nje, a praeni
su dobrom vidljivor1 zatim se postupno pojavljuju ciusi, altostratusi, zatim kumulusi i
sve gua konvekcdska naoblaka uz ja,e i eepljuskove. osim naoblake predzlaci
ciklona su i znatna projena smjera i jaine vjetra te oni valovi. Pomou radara otkriva
se oborina u vskom rubnom pojasu ciklona.
Postupak broda u blizni ciklona. Brod nasi ostati izvan dosega ciklonskog
sredita i podruja najjaih vjetrova i valova u pojasu oko sredita. Udaljenost broda od
obale treba biti barem 80 km, a savjetuje se i vie od 300 km. Na sjevemoj polutki za
plovidbu je opasnija desna polovica - opasna polovica u odnosu na smjer gibanja ciklon
zbog najjaih vjeEova i najviih vaIova. Zbog izbjegavanja opasnog podruja mora se
odrcditi azimut i udaljenost sredi a ciklona od brod zatim polovica i kvadrant u kojem se
brod nalazi te vjerojatna putaqja sredita oluje.
Azimut sredita ciklona odretuje se jednostavnim pravilom: na sjevemoj polutki za
vjetar u leazraidaje sredite niskog tlaka slijeva, uz ispravku za kut pod kojim vjeta
sijee izobare. Taj kut (10-20o) oduzima se od 90o i sve je manji to je sredite ciklona blie
jerje vjetar sve vie gadijentni. Udaljenost od sredita ciklona odreuje se pomou brzine
vjetra, ali wlo grubo i valja unaprijed raunati na veliku pogeku.
531
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
Sketanje vjetra pokazuje ciklonsku polovicu u kojoj se nalazi brod. Na sjevernoi
polutki brod je u desnoj polovici ako vjetar slaee u smjeru kazaljke na satu - satno
skretanje (veering wind; rechtsdrehende inde), a u lijevoj polovici ako vjetar mijenja
smjer suprotno od kazaljke na satu - potusatno skretanje (backing wind; linl<sdrehende
inde).Vjetar stalan po sn{eru oznaava da je poloaj broda upravo negdje na crti giba
ciklona. Pomou tendencije tlaka na|azi se prea (aplat < 0) ili stanja(apla
'
polovica ciklona, to zajedno s podatkom o skretanju vjeta daje kvadrant u kojem se brod
nalazi. Najvjerojatnija pu anja sredita ciklona dobiva se ekstrapolacijom u smjeru gibanja
nekoliko prethodnh uzastopnih sredita. Kako se mijenja smjer vjetra u opasnom kvadrantu
(prednji desni) na pojedinim dijelovima staze ciklona pikazano je na slici 32.9. Vidljivo je
da su na sjevernoj polutki na ekvatorskoj gani staze NE vjetrovi, u tjemenu su SE, a na
polamoj gani nailaze iz SW. Za juu polutku slika je ncaljea preko ekvatora. To znai
da nailazakjakih vjetrova i valova na brod, koji se nalazi elativno u istom odnosu prema
ciklonu, ovisi o nainu gibja ciklona uzdu njegove staze.
Slika 32'9. Promjena smjera vjefua u opasnom kvadanfu (prednji desni) na pojedinim
ddelovima staze ciklona (Berth i drugi' 979)
Postupak broda u podruju ciklona. Ukoliko brod nije iegao ili ne moe izbje i
ciklon, tada primjeiuje jedan od posfupaka:
- obamben: brod odavabrzinu potrebnu da bi slualo kormilo i zavlai s valovima
po pramcu ili po krmi,
- pasivni: brod gasi motore i valja,
- aktivn: brod odretluje ser izbjegavanjaiizlazi iz oluje.
Kod jedrejaka i prvih pamih brodova manevriralo se s pramcem na valove s vrlo
malom brzinom napredovailibez nje' Kod modemih brodova elisa djeluje kao konica
koja postavlja brod s morem u krmu. Da bi se takav brod postavio pramcem na valove,
potrebna mu je brzina dovoljna da slua kormilo. Posi i miljie, pofurenoi teorijskim
532
METEoRoLoKo osicuRANJE PLoVIDBE
razmattanjima i iskustvom plovidbe, da s brod me napree ako plovi sasvim polako,
valovima u knu ili bono q9
s
m(on the quarter; - ), jerje to poloaj u koji se bod
postavlja sam bez sile stroja ili kornila.
Izbjegavanje ciklona je vrlo znaajno, pri emu postoji staro aelo:zasvaku
morsku
milju za koju se brod udalji od sredita ciklona, bniia vjena se smanji za l l<t. Naavno, u
0) stvarnosti postoje i znatna odsfupanja od navedenog. Kakvi su postupci broda potebni da
se brod izede iz ciklonskog newemena pikazano je na slici 32_. l0, jo vrijedi sjevernu
polutku.
Slika 32' 10. Upravljanje brodom u podruju ciklona @erth i drugi, 1979)
Brod ," nalazi se u opasnom kvadantu, ali je izvan onog podruja i blizu
predvidive staze ciklona. Tada brod moe sjei oekivanu stazu ciklona i uei u pl*iauoo
Po|ovicu ciklona. Ipak, nuan je iatzeta oprez pri ispravnoj pocjeni udaljenosti, staze,
smjera i brzine ciklona, u suprotom nastaju izuzetlro velike tekbe i op*no'ii.
Brod ,,B" se nalazi u opasnom kvadranfu u onom podruju. Brod se okree, po
mogunosti pramcem' prema vjetru i istodobno se nastoji udaljavati od sredita ciklona
koliko godje mogue, tako da vjetar stalno dolazi na pred4ji dsni bok broda. Sa satnim
sketanjem vjetra skee i brod te pomalo dolazi u zai desni kvadant i konano naputa
podruje ciklona.
Brod,,C" se nalazi u opasnom kvadranfu, i"uan je olujnog podruja i deko od staze
ciklona' Brod mijenja smjer plovidbe, u pravilu u suprotni, uaal1'u;ue se od ciklona tako da
vjetar stalno dolazi na pednji desni bok broda. plovaba s tako oareoenim smjerom znai
ujedno i projenu stvamog smjera plovidbe s obzirom da vjetar ima satno skretanje.
533
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
Brod ,,D" se nalazi u prednjem lijevom kvadrantu na rubu olujnog podruja. Brod se
nastoji udaljavati od staze ciklona koliko god je mogue, tako da vjetar salno dolazi na
stra:nji desni bok broda. To wijedi za brod koji se nalazi izvan olujnog podruja i lijevo od
staze ciklona.
Brod ,'E" se nalazi blizu srediaciklona, ali se izravno ne moe udaljiti. Brod se oke-
e pramcem i zal<ee se lagano, sukladno zakretanju vjetra, dok ne dospije u stranji lijevi
kvadrant ciklona, te poslije dok ne nasfupi poboljanje vremena. Brod plovi tako d-a
svakom trenu nastoji doi to dalje od sedita ciklona.
Brod,,F" se nalazi u zadnjem lijevom kvadrantu te postupno zakee u desno, dok
vjetar ne naiena prednji desni bok broda, a brod izaeiz podruja djelovanja ciklona.
Brod ,,G" p\ovi iza ciklona i ulazi u njega. ovaj po\oaj se vlastitim motrenjima vrlo
teko otkriva. Brod ulazi u oluju, no mijenja smjer plovidbe tako da vjetar naiena prednji
desni bok broda i zatim ,eka. Ako je to jako brz brod, mogua je pomisao da se ciklon
obie.Ciklon se na ekvatorskoj grani najlake iegava obilaenjem prema jugu, jer se
ciklon u ovom dijelu putanje ijetko otklanja prema jugu. Na polamoj grani putanje izbje-
gavanje e biti najlake takoerpremajugu uzulaenje u suptropsku anticiklonu, gdje se
zaobil.azi ciklon, koji u viim irinama postaje sve vie nepokretan i popunjava se.
Brod ,,H" se nalazi u zadnjem desnom kvadrantu, postupno zal<ee u lijevo, dok vje-
tar ne pone dolaziti na pednji desni bok broda i eka, dok moe ploviti svojim prvobitnim
smjerom.
U svim uvjetima uzima se da vjetar nailazi malo bono na brod, veinom sprijed ali i
straga to ovisi o pojedinom sluaju' Tako postoji op enito pravilo da na sjevernoj polutki
vjetar na brod treba dolaziti desno bono sprijeda, a najunoj polutki lijevo bono spiijeda.
U blizini sredita ciklona, gdje su vrlo visoki i nepravilni valovi, sugerira se sasvim
pasivan postupak broda s ugaenim strojem i preputanje slobodnom zanoenju
Ostale pojave vezaneuzplovidbu u ciklonu:
Aktivanpostupak izlaskaiz ciklona je ovisno o vjetru i moru vrlo naporan za brod i
posadu i primjenjuje se u sluajevima kad brodjo nije zahva en vjetrom orkanskejaine,
ili kad se nalazi l blizini kopna pa postoji opasnost od sudara ili nasukavanja.
Vrlo je vano napomenuti da svaki brod ima vlasttperiod valjanja odreen njego-
vom konstrukcijom. Ako se period morskih valova sinkonizira s vlastitim periodom broa,
dolazi do opasnog poveanja amplitude ljuljanja broda (prisilne oscilacije konstrukcije).
Zbog toga se taj sinkronizam, ako do njega doe'mora poremetiti mijenjanjem smjera i/ili
brzine broda, ime se mijenja relativni period valova u odnosu na brod.
Za ponae broda u oluji vana je i njegova duljina u odnosu na valnu duljinu mor-
skih valova. Brodovi duljine vee od jedne valne duljine doivljavaju snane oluje mnogo
tee od kaih brodova, koji se lake prilagode nagibu vala.
Kod manjih brodova i jahti uspjeno se koristi plovno ili olujno sidro u posfupku
zavla,enja pramcem prema valovima, pri emu je brod noen u zavjetrini sidra na krenu
stranu. To se smatra wlo sigurnim i odgovaralo bi i velikim brodovima kad im sidra ne bi
bila nespretna za primjereno rukovanje u nevremenu. Ako zbog koenja kormila i elisa nije
mogue odrati brod s pramcem prema valovimabez snage motora, prednost se daje zavla-
enjusvalovimaukrmu.
Za stabilnost broda izuzefrlo je opasan uinak slobodnih povrina, koji se javlja pri
veoma nemimom moru koje prati ciklon. U cilju smanjenja tog uinka tankovi broda se
nastoje drati sasvim punima ili sasvim paz'ima.Naime, slobodno premjetanje tekueg
534
METEoRoLoKo osIGUMNJE PLoV|DBE
tereta u takvim polupunim odnosno polupraznim tankovima stuara dodatne
oscilacije i
naprezanje ne samo tankova ve i cjelokupne konstrukcije broda. ovo slobodno
p..*,1.-
tanje teretaje inlzelo vrlo opasno za sipke terete, ak i bz obziranastanje
mora ivjeaa.
Za smirivanje nemimog mora ranije se primjenjivao uinak ulja, koji smanjuje
swa-
ranje valova i njihovo lomljenje, no danas se to ne rabi. Pri tome su botj gua
-u.zta uj naj-
bolje biljna i ivotinjska, a posebno je dobro terpentinsko ulje. Kako sr urJ.a
i"
u po morskoj povrini mala u odnosu na zanoenje broda, koristan uinak se postie
ako se
ulje isputa u zavjetrini.
Kad se ciklon pribliava obali, nastaje opasnost za sve brodove u lukama i sidritima.
Tada bodovi isplovljavaju prema puini, gdje su sigumiji, prije svega zato to nisu
blizu
jedan drugom, ali ie za brodgvg male snage koji nemaju ur"*..ru da
ie dovoljno udafe od
obale bolje da ostanu zaklonjeni.
Plovidba u podruju ciklone. Zbog op,eg vrtlonog strujanja naka u ciklonama
umjerenih irinajavljaju se i odgovarajui smjerovi napredo1anjvaiova, koji su
u nlu
to- razvijeniji to je vjetar postojaniji i jai. To je i razlog to pri zaobilanju
podruja
ciklona treba dati prednost podruju u kojem valovi nailaze vie s kmene stane, a ne
s
pramca ili boka. Pri odreivanjuplovidbene rute treba uvaiti da i cilona uz
svoj razvoj
ima ser i bzinu napredova.
obilaenje najjahvjetrova i valova. Podruje olujnog vjetrapogodnijeje obilaziti
na strani od koje nailazi vjetar. To je zbog oekivanog abljenja vjetr_ou i jos n"*'-
vijenih valova. "u-og
Jak vjetar uz obalu'. Vjetar koji pue od obale na ofuoreno more zbog sve veceg
azgona uvjefuje i vee valove,'stoga je zabrod koji plovi paralelno s obalom povoljnij
plovidba blie obali zbog mih valova. S druge stn, vjetar koji pue s otvorenog mora
na obalu, gdje se dubina mora naglo smanjuje, uvjetuje sve strmij i vie valove kojimogu
dodatno mijenjati i ser gibanja. Tada bod heba ii prema oworenom moru.
32.4.Yrijeme kao mbeniksigurnosti dobog
poslovanja pomorskog prometa
Svaka wsta i veliina plovila ima svoje mogunosti plovidbe i shodno tome razliite
pofuebe za meteorolokim podacima i obavijestima. Sigurnbst prometa
ugoavaju pojave i
procesi velikih (sinoptikih) - mako, a naoitomanjih - *"zo i mik olazmjera.
opasne
pojave uglavnom su pojave malih razn{era koje se i inae
,,teko pognozira,1u... Naime,
sinoptika motriteljska mrea i numeriki moetifiltriraju te procse-zbog male (slabe)
prostorne i vremenske razluivosti. Veina procesa i pojava vanh ruplovi-otu
su u pod-
rujiqa velikih gradijenata (diskontinuiteti): fronte, nzne inverz1je i slino. U tim razmjer-
no uskim podrujima raznih ruzmjera razvijaju se i jaaju graijenti (,,skok.. svojstava)
ve ine ili samo nekih meteorolokih i oceanolokih elemenat (temperai tlak, vianost
naka, vjetar i sl.). ovi se procesi oituju u nagomilavanju eneigije koja djeluje u razrim
temodinamikim procesima - razvojima oblanih sustava, oborina, moiskih struj valova,
leda i slino. Na sigumost plovidbe utjeu i pojave koje nisu posljedica poveanja ga-
dijenata i oitovanja energije, nego upravo obmutih procesa - posl.jeoca su malih gradi-
jenata ftontinuiteti) i energije, a visoke stabilnosti. To iu magla loa
i vidljivost.
535
oPA l PoMoRSKA r\4ETEoRoLoGlJA
Sigurnost plovidbe, sidenja i vezivanja brodaje ugoenakad su premaeni odreeni
kritini meteoroloki uvjeti, odrenikao meteoroloki minimumi za brodove, luke i po-
strojenja, faze plovidbe te sudionike u prometu. Mnogi od tih minimuma nisu odrecleni
izavnim meteorolokim mjerenjima niti su dobiveni posebnim analizama, ve se odreuju
pocjenom i iskustvom, obino su u nadlenosti luke kapetanije odnosno asnika brodova'
Vremenske prilike (meteoroloki parametri) s gledita sigumosti (prometne nesree) utjeu
na odvijanje prometa djelovanjem na:
-
brodove i faze plovidbe (to se obrauje u najveem dijelu teksta),
- objekte za odvijanje pomorskog prometa (to je povezano s odvijanjem plovidbe),
-
sudionike u prometu (aktivne i pasivne).
Aktivni sudionici su lanovi posada broda - asnici, piloti i drugo pomono osoblje te
moraju proi odgovarajue struno obrazovanje, koje ukljuuje detaljno upoznavanje s me-
teorologijom i djelovem vremena na pomorstvo. Zbog toga polau ispite za ogova-
rajue dozvole za tip i opremljenost plovila, a u vezi s meteorolokim uvjetima. Naravno,
ne smije se iskljuiti djelovanje vremenskih imbenika na asnika sa stajalita njegova
zdravstvenog stanja, to je poblematika medicinsko-pomorske meteorologije.
Pasivni sudionici su putnici zakoje vrijedi problematika medicinsko-pomorske meteo-
rologije. Bitno je da oni ne ometaju plovidbu.
Vremenski uvjeti izvan plovidbe - ovo se prvenstveno odnosi na sidrenje i vezivanje
broda. U tim prilikama brod i teret teba osiguati od svih neeljenih posljedica djelovanja
vremenskih i oceanolokih procesa (olujna djelovanja i vjetar, elektrina pranjenja, gom
lje snijega i leda, valovi, sfuuje, visoke i niske vode te slino).
Poraisigurnije plovidbe izgraujuse sustavi uinkovitog obavjetavanja. Prilqierice
INMARSAT je sustav umjetnih sate|ta za potrebe ptovidbe, i u tom sklopu imaju veliku
vanost vrernenske obavijesti. To napose vijeiza otvorena mora i oceane gdje su
meteoroloke'obavijesti posebno vane u uvjetima rana otkrivanfa tropskih ciklona, velikih
olujnih poremeaja ili leda na moru. Slino je sa sustavom NAWEX.
Meteorologija ima znaajnu gospodarstvenu ulogu pri planiraIju plovidbe, koja se
oifuje u odabiru pomorskog puta - rut i vremena isplovljavanja. Dobro poslovaqje u
pomorskom prometu u velikoj mjeri ovisi o koliini, kakvoi i brzini dostavljanja me-
teorolokih obavdesti. Pokazuje se da su uinci meteoroloke plovidbe najznaajniji u
zimsko doba. Kako se vremenski poremeaji u ujerenim zemljopisnim irinama prenfe-
taju uglavnom od zapada prema istoku, a plovidba ususret njima zbog valova osjetno
smanjuje brzinu broda' to se pravilnim izborom rute negativan utjecaj moe znatno ublaiti,
te su pozitirmi uinci plovidbe na pufu prema zapadu vei nego prema istoku (prosjena
uteda goriva je l2%\
U viim zemljopisnim irinama u hladno doba godine oganiavajui element je zale-
ivanje mora, koje za dulje razdoblje djelomice ili pouno onemoguava plovidbu. olujni
procesi i vjetar, visoki valovi, loa vidljivost jake oborine (monsuni) sa svojim zem-
ljopisnim, dnevnim i sezonskim promjenama izravno oteavaju plovidbu, te znatno utjeu
na promet, to se oituje uz ostalo i u velikim kanjenjima. Inazito nemimo more s jakim
vjetrom i valovima moe pomaknuti bodski teret, pa i otetiti prostor u kojem je uskla-
diten, a to dovodi do debalansa broda. Nadalje, ekstemne temperature i visoka vlanost
nepovoljno utjeu na teret koji se prevozi. Stoga se moa poduzimati zatita tereta, kao
provjetravanje skladita radi ublaavanja temperatumih ekshema i visoke vlanosti, ako
brod nema hlaena skladita.
536
METEoRoLoKo oslGURANJE PLoVlDBE
Konano, pojedini vremenski elmenti i pojave povezani s nemeteorolokim imbe-
.:i,,
nicima odreuju uporabu i kaegorizaciju luka.
l
32.4.l. Meteoroloki parameti pr pojektianju
:.
::t
'{
odravanju plovila i luka
l
i;l
Pri projektiru plovila i luka svih nan{ena, vrsta, veliina i drugog obvezatno se
!:4.
uvaavaju odgovarajui meteoroloki parametri. osnovna raunanja ukljuuju meteoro-
!i
loke elemente, pojave i njihove izvedene veliine, te se obvezno moraju uvaiti popratni
::r
i!
uinci. Naravno, u plovila i luke (lukobrani, svjetionici i drugi objekti vodenog prometa)
ugraujuse odgovarajui instrumenti i ureajiza pra,e meteorolokih procesa i
i!
azmjenu obavijesti.
lYi
Prilikom odabira poloaja za luke uz uvaavanje gospodarskih, zemljopisnih i drugih
i:i
jj' uinaka varostimaju meteoroloki imbenici, ne samo za osnovni poloaj luke, ve i za
njezinu prirodnu zatitu, te zatitu drugih prateih objekata i ureaja prijeko potrebnih u
i).:
prometu. Stoga se rabe klimatoloki podaci budueg poloaja luka te okolnih qjesta.
Podaci se obraujustatistikim metodama (teorija ekstrema i povratni periodi, sloenost i
meuovisnost vie pojava), primjenom analitikih inaza te numerikim meteorolokim
modelima.
U pektiranju se mora uvaiti vjerojatnost (ne)mogunosti koritenja luka tijekom
dana i godine. ovdje imaju va.lu ulogu i prilazni pravci za plovila. Smjer i jaina vjetra,
pogotovo kad stvara visoke valove, vidljivost - magla (u hladno odnosno u toplo doba
godine) moe biti znatno ograniivajui imbenik upotrebljivosti luka. Pojava i jaina obo-
rina, osobito prehladnih i kutih oborin s gledita visine i nanosa snijega, sfuaranja po-
ledice, a pogotovo pojava zaleivanjamorrijeka takoerjevrlo zrraajna za nekoritenje
luka, to dovodi do njihove slabe iskoristivosti. Iz svega navedenog poizlazi potreba svih
plovidbenih gana ?a meteorolokim obavijestima, ali ne fueba zaboraviti da su mnoge
meteoroloke pojave otkrivene zahvaljujui plovidbi i nesreama.
openito se nasi da luke budu u priodnom okruenju koje smanjuje negativne uinke
valov vjetrova i drugog. Tako ima luka odlino zatienih od jednog smjera nailaze ih
valova, dok je slaba zatita za drugi smjer. U nas je to pri4jer djelova bwe i juga.
32.5. Meteoroloko-ekoloka gledtapomoskog pometa
Meteoroloki elementi i pojave sadre i ekoloke elemente, koji se odnose ia zaga-
enjamora i naka oadnim tvarima (nafta, manft, ulje), ispunim plinovima te u slu-
ajevima havarija brodova sa tetnim materijama (nafta,rarnkemijski spojevi i drugo) kao
teretom ili oteenja i poari u luko-terminalskim postrojenjima ili u podruju plovnih
teminala, luka i plovnih ruta
oneieqje zraka ispunim plinovima (ugljikovodic, ugljini dioksid, duikovi
oksidi i drugi spojevi) raznih motora prisutno je u svim oblicima prometa. O brodovima
kao oneiivaimaatnosfere ponajmanje se govori, jer oni plove ,,negdje daleko"; vea
vanost daje se problemu isputanja u more nafte, mazuta i ulja. ovisno o tipu plovila
motoa te opteree4ju motora, zrak se oneiujeraznim oadnim tvarima u raznim
537
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
METEoRoLoKo oslGURANJE PLoVlDBE

koncentracijama. Iz:lor emisije mrjenja P!|oaj u prostoru, to udee na njezine primarne

Ukoliko je dolo do oneienjamora oadnim tvarima (nafta, mazu ulje, razni ke-
proizvode i njihove daljnje fizikalne i kemijske pretvorbe.
mijski spojevi i drugo)' meteoroloki elementi i pojave, osim u procesima razgraivanj
Primjese u atmosferi ire se na razne naine, to ovisi o meteorolokim
initeljima. U odreujuirenje tih tvari. Ne treba zaboraviti da ovjek wlo esto smatra more prostorom
:l|bilno stratificiranoj atmosferi pri izrazito slabim sanj ima zaka jeluje rasplinjavanje za otpad| Ekoloka problematika je zanemaena na otvorenim morima i oceanima. Jo
(difuzlja). Tada e irenje.primjesa biti openito najstau1e, te e najvee
toene (koncen- uvijek se preputaju prirodnim procesima azgtaiivanja pojedinih oadnih tvari. Pribli-
hacije) primjesa biti u blizini izvoa isputanja, dok temperatumu inu"r";a
ili izotermija avajem oadnih tvari (npr. nafuie nrlje) obalama, poduzimaju se njihova skupljanja,
neutraliziranja ili unitavanja. Tada meteoroloko-oceanoloke aaIize i prognoze
sprjeava prijenos oneiujuetvari uvis. Izraena vodoravna strujanja prenose
onei-
ujue.fuari niz vjetar, tj. postoji advekcija. Tada e koliina
1Loncent a.;aj primjesa naglo omoguuju praenje tog zagaienja uz odgovarajue savjete za djelovanje na njegovu
opadati udaljavanjem od izvoa.isputallia,tee se primjese piotezatiniz zrnu
struju. otklanjanju.
_ Vrijeme zadravanjapojedinih prijesa u
do nekoliko mjeseci) kaoi njihova koncentracija.
ni.J-'e jenako (od nekoliko sati ili dana
".akuNeke
Vjetrovi, valovi, morske struje i mijene najizravnije odeujusmjer i brzinu irenja
lrimjese izluuju se s oborinama svakog oneienja. Primjer su morske struje koje u velikoj mjeri dolaze do inaaja l
na 7'emljinu povrinu i prit9m je oneiuju,druge se vremenom ruzgrauju,
dok mnoge u zatvorenim morima kao to je Jadransko more. U sluaju neke pomorske havarije velika
kemijskim procesima vrlo.djelofuorno napadaju irazgraduju pojedine"vane
,t"ln. ,u.t;k. prostranstva Jadrana su ugroena zagaenjem. Tada znatno pomae poznavanje morskih
:l*u_ (n. ozon). Ne smije se zaboraviti da su kod izgarnja loriva utroene velike kol struja. Ako dnevno Jadranom plovi po jedan veliki tanker s naftnim ili slinim teretom,
ine kisika te je i time naruena ekoloka ravnotea. ot.oun proirrodu
iiguranja vodi opasnost od nesrea je znatna. Uvaavaju i osnovni tok struja (vidi sliku 32.1l) ve:e
dalje do izravnog ugroavanja postojanja ivih organizama.
opasnosti su za talijansku nego za nau obalu.
u nestabilnoj atmosferi uz jaku konvekciju prijenos primjesa po visini je velik. Jako Buka je veliki ekoloki problem prometa, a stvara se kao posljedica rada snalih
razvijeni konvekcijski oblaci u naem podneblju mogu p.otjui tropopauzu nekoliko
kilo- motora ili hidrodinamikih uinaka. Ujedno se na brodu javljaju znatne vibracije. irenje
metara, te se priese mogu pojaviti ak u visinama srednje stratosfer (20-25
km), koja je buke ovisi meuostalim o meteorolokim parametrima. Niske temperaturne inverzije prije_
bogata ozonom. Tada djelovanje prijesa na razgraiveozona moe poprimiti
znatne e irenje zvunih valova do veih visin te na sloju inverzije dolazi do njihova odbija i
ruzmjere- S druge strane, silazna strujalja uz ta|oenje i ilueivanje primjs
u oborinama pojaana vodoravnog irenja. Nadalje, pojava vjeha omoguuje jae ienjeuka niz
1*9d'. do taloenja primjesa na Zemljinoj povrini, te opasnost od ,,kiselih oborina..raste' zranu struju. oito je rjeenje u motorima koji azvijaju mu buku; na svu sreu to je
Turbulencija u atmosferi, koja je stalno piisutna u veim ili marljem opsegu' pogoduje
povezano s motorima koji manje oneiujuokolicu svojim ispunim plinovima, zatimpra-
prostiranju priesa u ona podruja koja bi inae bila zatiena od
iziavna odlra. vilnim izolacijskim materijalima, ztitnim arunim pregradama, izborom poloaja luk
prilaznih putova i slino.

ils.tbeloFdgastul8-
:lFq9Tt',t
p.ihq 32.6. Plovdba jezema' rijekama kanalima

Plovidba na jezerim rijekama i kanalima ukljuuje meteoroloke obavijesti slino

plovidbi na moru. No ipak postoje posebne razlike.
Ukoliko su jezera izrazito velik tada u odnosu prema moru nema posebnih azlika
(izllzev slanosti vode), npr. Velika jezera na sjevemoamerikom kontinentu. Tada su me-
teoroloke obavijesti sline onima na moru. Za majajezera sve vie dolazi oinaaja
kopneni utjecaj s pripadajuim wemenskim imbenicima.
Plovidba rijekama i kanalima s prometnog gledita odvija se uzdu strogo odrenih
putova - koridora (rijeka ili kanal je sama po sebi koridor) unutar vodene struje, bilo uz-
vodno ili nizvodno. Nadalje, razina vode znatno koleba tijekom godinjih doba zbog
izraenih sua (malen dotok i protok vode te nizak vodostaj)' ili jakih oborina odnosno
topljenja snijefoog pokrivaa (veliki dotok i protok vode te visoki vodostaj) kad dolazi do
,
rc I--Y o opasnosti od poplava. Za\eivanjenjeka oteava plovidbu slino kao i na morr:' meutim
\*o' plutajui led na rijekama moe izaanati zaepljenja toka rijeke te osim ugoavaja
obsntd{a Vet
plovidbe (uda i oteenja brodova, mostova) moe dovesti i do visokog vodostaja i
Slika 32.1 1. Shema opeg strujanja vode u Jadranskom moru (-, 2004) poplave. Tada uz neposrednu meteoroloku pomo veliku vanost imaju obavijesti

538
539
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA

hidroloke slube o visini vodostaja, protoku i kakvoi vode te ostalim ekolokim

elementima.
Za azl1ll od meteorolokih moskih uinaka koji se odnose na plovidbu morima,
plovidba rijekama je vezana uz kopnene uinke. Tipian primjer je *ugl" n;
'meteoroloke

PRILOZI
rijekama, koja je veinom radijacijskog podrijetla te oteava plovibu u hladno-doba
godlne. olujni procesi na kopnu (rijekama) su uglavnom u poijepodnevnim satima
za
razliku od onih na moru koji su tijekom noi ili jutra.
Poseban problem su ua velikih rijeka u more g je se mijeaju naela plovidbe
morima s onima na rijekama. Na tim mjestima nailaze,a vod.nu .u* rijeke u dodiru
morskim mijenama i valovima mo znatno oteavatiplovidbu.
s
saetak o vemenskm pocesma

Dopunska literatua

Berth' W., W. Keller i U. Scharnow, 1979: |letterkunde.YEB Verlag fiir Verkehswesen'

Berlin,404.
Byers, H.R., 1974: General Meteorologt.McGraw-Hill, Inc, New yorh 461.
Dietrich, G., 1978: Ozeanographie. Westermann, Braunschweig, l lg.
Donn, W., 1975l. Meteorolog.McGraw-Hill, Inc, New York, 5i8.
Gelo, B., 1992: Meteoroloko osiguranje plovidbe morem i unutranjim vodama. Rijeka,
Zbomik FPS, 6.
Gill' E.A.' 1982:. Atnosphere-ocean Dynamics. Acadmic Press, Inc., San Diego,662.
Houghton, D.D., 1985: Handbook of Applied Meteorologl. Marine Transprtation and
Weather-Sensitive Operations. John Wiley & Sons, New york, g7g_gg:..
Kotsch, W.J., 1977: Weatherfor the Mriner.Naval Institute press, Annapolis,ZZ2.
Krishnamuti, T.N., 1979: Compendium of Meteorolog, Tropiciat M"i"oroiog ( a
II
c/ass). WMO, 364,v.Il,part 4, Geneva.
Pickard, G.L. i w.J. Emery, 1990: Desuiptive physicar oceanography. pergamon press,
Oxford,320.
Pond, S. i G.L. Pickard, 7983: Introductory Dynamical oceanograpy. Pergamon Press,
Oxford,329.
Riehl, H., 1972: Introduction to the Atmosphere. McGraw-Hill, Inc, New york, 516.
Suanj' J . i J. Luzet, |993; Navtex. kolska kn;iga , Zagreb, 95.
wMo, 1981: Manual on Marine Meteorological services (Mt s-55g). Annex vI to the
wMo rechnical Regulations. vol. I - Global aspects, vol. II j Regional aspects,
Geneva.

540 541
 oPA l PoMoRsKA lvETEoRoLoGlJA PRILOZI

prilog 1.
Uinak vietra na koonu
Bf _ rijetko se doivljava na kopnu; upa
Uinak vietra n moru
10 - vrlo visoki valovi s dugim previnutim krestama;
drvee; dolazi do znatnih oteenja na stvorena pjena, u velikim kpama, tuga se u
Beaufortova ljestvica Bf (Beaufort scale): nazivi, veza jaiei bzine vjetra, uinci,
- objektima gustim bijelim pramenovima uzdu smjera
standardna visina 10 m iznad podloge (vidi toku 28'2.4) vjeha; u cjelini povrina mora poprima bijel
Bzina Visina valova izgled; mlataranje mora postaje jakim i
km/h m/s kt milial udamim; utjee na vidljivost
1l Bf - doivljava se veoma rijetko; pra en - izuzetno visoki valovi (mali i srednji brodovi se
Bf tiina (calrn)
0 < I 0-0,2 <1 <l opsenim tetama mogu na trenutak izgubiti pogledu iza valova);
Bf Laho (light a l-s 0,3-1,5 l-3 1-3 0,1(0,1) % (%) moe je pouno prekriveno dugim bijelim
2 Bf povjetaac (light breeze) 6-r l 1,6-3,3 4-6 4-7 0,2 (0,3) % (r) lapama pjene koje lee uzdu smjera vjeta;
3 Bf slabi (gentle breeze) 12-19 3,4-5,4 7-r0 8-12 0,6(r) 2 (3) posvuda se rubovi kresta valova gaju u
4 Bf umjereni (moderate breeze) 20-28 s,s-7,9 t1-16 13-18 1 (1,s) 3y,(s) pjenuanje; utjee na vidljivost
5 Bf umjereno jaki(fresh breeze) 29-38 8,0-10,7 t't-21 19-24 2 ('5) 6 (8%) 12 Bf - opustoi itav kraj - zrak je ispunjen pjenom i morskim dimom;
6 Bf jaki (strong breeze) 39-49 10,8-13,8 22-27 25-31 3 (4) e%(t3) more je pouno bijelo uz swaanje morskog
7 Bf estoki (near gae) 50-61 13,9-17,1. 28-33 32-38 4 (s,5) t31/2 (19) dima: utiee veoma ozbilino na vidliivost
8 Bf olujni (gale) 62-74 t7,2-20,7 34-40 39-46 s,5 (7,5) 18 (2s)
9 Bf jaki otujni (strong gale) 7s-88 20,8-24,4 4147 47-54 7 (r0) 23 (32) Pilog 2.
10 Bf orkanski(storm) 89-102 24,s-28,4 48-ss 55-63 9 (12,s) 2e (41)
1I Bf jaki orkanski (violent storm) 103-117 28,5-32,6 56-63 64-7 l1'5 (16) 37 (5) mora (state ofsea): azivi, visine vietrovnih valova. uinci (vidi toku 28.
12 Bf orkan (hurricane) > I lR >1) 7 >64 >73 14 G) 4s (-) (m) Izslcd mora
0 - zrcalno (calm, glassy) 0 - more poput zrcala
1 - naborano (calm, ripple 0-0.r - mali valii ili boe s popinjanjem, ali bez kesta
Uinak vieta na kopnu Uinak vietra na moru 2 - valiasto (smooth, wavelets) 0.1-0.5 - kratki ili mali valovi, fonirani; bt'egovi imaju
0 Bf - tiho' dim se die uspravno - more poput zrcala staklast izgled
l Bf - smjer vjetra pokazuje se zanoenjem - sWaraju se nabori s izgledom ljestav, ali bez 3 - valovito (s/) 0.5-r.25 - ve i valovi; mjestimice bjeline na valnim
dim ali ne vjetrokazima pjenastih kresta b{egovima; moe stvara isprekidano utanje
2 Bf - vjetar se osjea na licu; lie uti; - mali valii, jo katki' ali izaeniji; keste imaju 4 - uzburkano (moderate) t.2s-2.5 - valovi s mnogo bjelina; mogunost pskanj um
vjetar pokee obine vjetrokaze staklast izgled i ne lome se mora slii muklom amoru
3 Bf - lie i male granice u stalnom - veliki vali i, kreste se poulomiti; pjena 5 - grubo(rough) 2.54 - valovi se propinju; neprekidne bjeline; pjena s
gibanj vj eta r az |ja lake zastav e
u ; staklastog izgleda; moda raspeni bijeli vrhovi whova prigodice se ouhuje kao morski dim;
4 Bf _ die prainu i papire; gibaju se male - mali valovi, koji postaju dui; prilino esto valovi stvaaju neprekinut amor
grane bijeli whovi olujo (very rough)
5 Bf - mala lisnata stabla poinju se savijati;
4-O - visoki valovi imaju velike bjeline s kojih se pjena
- umjereni valovi, koji dobivaju izraeniji dugi ouhuje u gustim prugam more se poinje
stvaraju se valii s krestama na oblik; stvara se mnogo bijelih whova valjati, a iegovje um poput mukle huke
kopnenim vodama (mogunost za neto morskog dima) 1 -velo (high) 6-9 - veliki valovi se propinju; imaju duge pjenuave
Bf - velike grane u gibanju; midaje _ poinju se stvarati veliki valovi; bijele pjenaste
brjegove, neprekidno se rue i stvaaju huanje;
telegrafskih ica; uporaba kiobrana s keste su proirenije svuda (vjerojatno neto velike koliine pjene ouhnute s b{egova daju
tekoama morskog dima) morskoj powini bjelkast :g|d i mogu utjecati
7 Bf - 'itava stabla u gibanju; osjea se _ more se die' a bijela pjena s valova koji se
na vidljivost; valovi se valjaju teko i udarno
neugoda pri hodanju protiv vjeha lome poinje se otkidati u pramenovima uzdu teko (very high) 9-14 - valovi visoki, pa manji i srednji brodovi u blizini
smjera vjetra povemeno nestaju iz vida; vjetar otkida vrhove
8 Bf - kida granice s drvea; openito prijei - umjereno visoki valovi ve e duljine; rubovi svih valov moreje pouno prekriveno gustim
napredovanje kesta poinju se lomiti u vrtloenje; pjena se prugama pjene; zak tako ispunjen pjenom
otkida u dobro izraenim pramenovima uzdu morskim dimom da ozbiljno ograniava
s|era vjetra vidljivost; valjanje valova stvaa tutnjavu
9 Bf - dolazi do laganih oteenja na - visoki valovi; gusti pramenovi pjene uzdu iznimno Qlhenomena >14 _ valovi se meusobnokriju iz razrih i nepred-
objektima (skida nastavke dimnjaka i smjera vjetra; kreste valova se poinju prevrtati, vidljivih smjerova tvoreci sloenu interferenciju
crjepove) ruiti i prebacivati; morski dim moe utjecati na kojuje teko opisati; valovi se mogu prigodice
vidliivost dielomice ruiti

542 543
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

Plog3. Plog6.
osunavanje (sunny): nazivi,veza s pokrivenou neba
stanje neba (slE state): nazivi, veza s naoblakom (l/g), posebno u zrakoplovstvu
(vidi toku 28.2.5) suncano (sunny) 90-100%
preteno sunano Qlrevailing
sunny) 70-80%
Zrakoplovstvo: umjereno sunano (moderate sunny) 40- 60%
vedro (clear) 0 vedo (nebo) (slcy clear - sKc) djelomice sunano Qlartly sunny) 20-30%
bez sunca
0/8
pretenovedro (mainlyclear) l,2 malo oblano (few -FEw) l-2/8
(no sunshine) 0- 10%
umjeeno oblano Qlartly cloudy) 3, 4, 5 nooblano
djelomi (scattered- sCT) 3-418
preteno oblano (cloudy) 6,7 preteito oblano (broken -BKN) 5-718
pouno oblano (overcast) 8 oblano (overcast - ovc)
u oblaku (in clou9
pouno 8/8
Pilog 7.
mjestimice (locally -LOC) Dnevne temperatue (dayly temperature): azivi, veza s oC
zmeuslojeva (beween layers -BTL)
vedar dan (clear day) <2l8 (2.5/10) slojevit (vie slojeva) (layered -LYR) vudan; tropski dan (tropical day) maks. > 30.0 "C
oblaan d'an (cloudy day) > 6/8 e-7 .5/1o) pojedinani (Cb) ISOL)
(isolated - topla no; hopska no (tropical night) min. > 20.0 "C
azdvojeni (Cb) (occasional - OCNL) topli dan (warm day) mak. >25.0 "c
povezani (Cb) (frequent -FRQ) hladni dan (frost day) min. < 0.0'C
uklopljeni (Cb) (embedded - EMBD) studen dan (ice day) maks. < 0.0 oC
ledeni dan (arctic day) min. <-10.0 "C

Prilog 4.
Jaina oborine (precipitation intensiy); nazivi, jakost (mm/h) (vidi toku 28.2.6)
Pilog 8.
Temperaturn e naznake za vrjeme i razdoblja
sipea oborina; oborina koja sipi (dr izz I i ng p r e c ip i t a t i o n)
slaba oboina li g h t p r e cip
(s i ta t i o n) < 0.5 mml
umjeena oboina il a t i o n)
(m o d er at e p r e c ip 0.5-4 mml studeno (vi''em en,mjesec, zlm -l
jaka oborina
jaina oborine; intenitet oboine
(heavy precipitation)
Qre cip itation in tens ity;
> 4 mm/h cold (weather, day, month, winter, )
rainfall intensity) hladno (wijeme, dan, mjesec, godin zim1 pro!ee' ljeto, jesen)
iznos jaine oborine; izmjerena jaina cool (weather, day, month, year, spring, summer, aut,rmn)
oborine; izriereni intenzitet oborina (rate ofrainfal svjee (wijeme' lan, qiesec, godin :inter, pro$e e, Jjeto, jes
fresh (weather, day, month, year, spring, summer, outL,mn)
prosjeno (vrijeme' lan, esec, godin nm proljee' ljeto, jespn)
average (weather, dty, month, year, winter, spring, summer,
Pilog 5.
autumn)
blago (vrijeme, dan, mjesec, godin zlma, proljece, - jes
Magla sumagca (fog, mist): nazivi,veza s vidljivou (vidi toku 28.2.7) mild (weather, day, month, year, winter, spring, - autumn)

vrlo gusta magla; vrlo jaka magla

toplo (vrijeme, dan, mjesec, godin zim proljee, eto' jes
(very dense fog; very thickfog) <50m wann (weather, day, month, winter, spring, summer, autumn)
gusta magla; jaka magla (dercefog; thickJog) 50- vrue (vrijem lan, mjesec, ljeto, )
umjerena magla (moderatefog) 200- 500m
200m
hot (weather, dry, month, :* summe )
rijetka magla; slaba magla (thinfog; lightfog) 500 - 1000 m pasji dani (dog days; hot days)
gusta sumaglica; jaka sumaglica (dense mist) 1-2km
umjerena sumagca (modeate mist) 2-Akm
rijetka sumaglica; slaba sumaglica (thin misti light ni^tt) > 4kn

544
545
OPCA I POMORSKA IVETEOROLOGIJA

Slike oblaka (vidi toku 28.2.5) Prilog 9.

Prlog 9.3. Cirostraus fibratus

Prilog 9.1. Cirrus fibraus i Cirrus rmcinu's

Prilog 9.4. Altocumu lus trans ht c idus

Prilog 9.2. Cirro curuu lls s a ifo rnl i s l n du a u s cll o s l s

s46 54V
 oPCA I PoL4oRsKA METEoRoLoGlJA
PRILOZI

i:i
,;:ll

Pilog 9.5. Altostraus ndulah.ls radiatus tanslucidus Prilog 9.7. Strtocumuhls stratiformis transhtcdus
.il

Prilog 9.6. Nimbostraus Pilog 9.8. Sn"afus nebulosus undulaus

548
549
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGIJA PRILOZ

Prilog 9.9. Cumulus huniisi Culnultts fl"ac's Pri|og 9.Il. Altocunrutl s le l l ial laris

Pilog 9.10. Cumuloninbus calwls

Prilog 9.12. Cumulonimbus, Aoanlulusi Alos'aus

5.s0 551
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

Pilog 9.15. Curullonimbtls capi'llatus praecipiatio arcus

Prilog 9.14. Stratus factus i Cumulus fractus (pannus) t Altostratus opacus

Prilog 9.16. Cumulonimbus calvus praecipitatio

5St
 OPCA I POMORSI'\A METEOROLOGIJA PRILOZI

Pilog 10. ili 99L^L.L^ + poloaj postaje: L,L,L^ zemljopisna irina na niih 0.l.
opoblic kljueva: Q" LoLoLoLo + poloaj postaje: Q" kvadrant Zemlje $[E: l, SE= 3, SW: 5, NW= 7);
LoLoLoLo zemljopisna duljina na niih 0.l"
FM I2-XII Ext. SYNOP MMMUI"UL. + MMM Marsdenov etverokut poloaja brodpokretne kopnene postaje;
FM 13-XII Ext. SHIP (vidi toku 25.2.l)
- U6 jedinini broj u izvjetaju iine; U1o duline. UpU1o slijedi izLJ-^
odsjeak 0 Q" L.L"LJ" primjenom drugog broja za L" i treeg broja za L.. Broj
U1"U1o je broj l'potpodjele Marsdenovog 10o efuerokuta. (Zemljaima
MiMiIV [D....D---- l/i A1b*n6n5n6--l yyccl*
meu10* l0o zemljopisne irine/duljine, svaki etverokut ima svoj broj
llliii"'/' 99LuLuLu Q.LoLoLoLo***-] vnivur.uro*** h9hohoh6i**** (Marsdenov etverokut)).
odsjeak I hohohohoi. + h6h6h6h6 nadmorska visina poketne kopnene postaje; .jedinica mjere
iRi*hVV Nddtr (00ff ,lsnTTT [zs"TdTdTd ili}glg:Uul 3PoPoPoPo |+wrv iu za visinu (m ili ft) i tonost mjerenja visine (ispod 3 m - iznad 20 m)
4a3hhh] 5appp 6RRRto [7wwW'W, l/i 7wnw"1W.2] 8\CtCMCg 9GGgg l + openito oznaka ako nema ili je nepoznat odgovarajui podatak
odsjeak 2 +
222D"v, (Os"T*T*T'u) (lPr"uP*"H*o") (2P*P*H*H*) odsjeak 1 osnovni oblik podataka za globalnu razmjenuje zajedniki za SYNoP,
((3d*1d*1d*2d*2) -
(4P'lP*lH*IH*l) (5P*2P*2H*zH*z)) [(6I,E,E,R.) SHIP i SYNOP MOBILkliu
ICING + ovqreni tekst]
'/'
(70H*"H*uH*o) (8s*T6T5T6) ICE + [c;Sib1D1z1 l/i otvoreni tekst]
iRi*hw + ip indeks za skupinu oborine 6RRRtR (0 ukljuena u odjeljke: 1 i 3' 1
oastecaK J+ 333 ukljuena u: 1,2 ukljuena u: 3, 3 iskljuenaiz:1i 3 -nema je, 4 iskljuena
(o...) (ls"\T^) (2s"T"T") (3Ejjj) (aE'sss)' (5jLizili iajo) iz; L i 3 -nepoznato); i" indeks za skupinu sadanje ili prolo vrijeme
(6RRRt (7R24R24R24R24) (8N"Ch.h,) (9SoSososo) (80000 7wwW1W2.ili 7wuwoWu1W"2 Qjudska pcstaja: / ukljueno, 2 iskljueno -
(0....) (1 . ') ...)
odsjeak 4 + 444 nema pojave, 3 iskljueno -nema podatka ili automatska postzja: 4
N'C'H'H'Ct ukljueno -specijalna postaja, 5 iskljueno -nema pojave, iskljueno -
oaslecaK ) + ))) nema podatka, 7 ukljueno); h visina najniih oblaka (0: 0-50 1: 50-
100 m,2: 100-200 m, -l: 200-300 m, 4: 300-600 m,5: 600-1000 m, : 1000-
skupine se razvijaju na nacionalnoj razini l
1500 m, 7: 1500-000 m,8:2000-2500 m,9:> 2500 m ili nema oblaka);
*b ' FM 1, (vrijedi za stalekopnene postaje) W vidljivost (00 koraci po 0.1 km do 5 km, dalje od S koraci po I km do
u FM 13 (vrijedi za morske postaje)
_uporaba
30 km, od 81 koraci po 5 km do 70 km, dodatno 90: do 50 n 91:. 50 m,92:

rrporaba u za poketne kopnene postaje) 200 m, 9 3 : 500 m, 94 : l km' 95: 2 ko:l, 96: 4 krr, 97'' 10 km' 98: 20 kn, 99:
Y'''4^::di
uporaba u FM 13 i FM 14. 50 km)
Nddtr + N naoblaka (osmine); dd smjer vjeha po 10" (tiina 00,promjenjiv 99);
VrIo saet opis kratica' Pojedino slovo ili skup slova odijeljeno je s ,' ,,; ff brzina u m/s (v)
za
vidjeti originalni klju. U opisu kosi broj u naelu ozslaavabroj u kljuu:
detalje
00fff ---+ fff zabzinu vjeta 99 i vie jedinica oznaenih s i*

Poslani |zvjetaj treba sadravati odsjeak 0 I te zamore odsjeak 2; po mogunostil.',: lsnTTT + s! predznak 0: +, I: _,9: slijedi relativna vlanos TTT temperatura
i podatke iz ostalih odsjeaka. aaka(0.1'C)
2snT6T6T6 + sn predznak 0: *, I'. _,9: slijedi relativna vlanost; T6T6T6 rosite
,

odsjeak 0 podaci o izvjetaju (tip,pozivi znakblodrcznakaplutae, datum,

---+ zraka (0.1 "C)
wijeme, mjesto) i jdinicbrzine vjeha ili 29UI]U + UUU relativna vlaost (%)
3PoPoPoPo -
PoPoPoPo tlak'na postaji (0.1 hPa) bez tisuica
MrMMl ' + oznaka 4AXX. za3talne kopnene ili BBXX:morske ilioQ{X pokretne i.'i 4PPPP --+ PPPP tlaknakaasrednjoj morskoj razini (0.1 hPa) bez tisuica
kopnenepostaje .. ' 1..:',,,:'
ili 4a3h1th + a3 standardna izobarna ploha (/: 1000 hPa,2:925, 5;500,7;700,8:
D....D -- pozivn znak broda (ako nema rabi se SHlP)/poketne kopnene postaje
850 hPa); hhh visina (gpm) bez tisuica
(ako nema abse MOBIL) '

5appp + a oblik promjene tlaka (0 raste-pada ali isti, 1-3 raste,4 stalan, 5 pada-
t Alb*n6n6n6 --+ identifikacij'postaje na moru ili platforrne: Al \rMo region (1-6);
raste ali isti, -8 pada); ppp iznos promj ene tlaka (0. 1 hP3 h)
b' pomorski podegion; n6n5n5 broj plutae
YYGGi* + YY datum; GG sat (UTC); i, indeks vjerra: mjereno: 1 (rs)' a (v)' 6RRRtR -. + RRR koliina oborine (niz 000-989
mm, dalje dodatno 990: tagovi,
99 I : 0.1 mm. 99 2'. 0.2 mrn 99 3 : 0.3 mm- 994; 0.4 mm- 99 5: 0.5 mm. 996:
procjena: 0 (n/s)' 3 (v)
iliii + IlbloVdava; ii b kopnene postaje

554 555
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

0.6 mm, 997: 0.7 mm,

!..t yy, 'oo|:0.9 mm); t oborina iz,zadnjih:
998:
I=6h,2=12 h, -':l8 h,4=24h, 5:1 h, 6=211, i4L,:9h, 9:15 h j:j::{i"li'
ii
srednje debeli jednogodinji, 8: srednje
7wwW1W2 jednogodinji,inetostai i debeli
;-1w_s3danje vrijeme (u trenutku.motrenja ili u pioteklom satu, ktju ': >zmj,.2;.s.tay1"i,i
467.7.\Y*^prolo vrijeme, zadjih 6 n *otr.iju i" ";p;;;;o)], o,kopneni
led [0: nema, ledenjaci, nema santi li leoenh'orezuiatl)!.'r-5,2'
and 1800 UTC, 3 h za motrja 0300, 0900, " 1500
u 0000, 0600, 1200
* 2100IJTC,Zh za . 3, ledeni b.."1lj"i, l"d"';;k;.ti , 5: >10),
6-.10,
motrenja ako se rade svaka 2 h (klju 4687) ;l ''-'-9):'1111ili
edenjaci '.*;
i];
sa santama i ledenim bieuu.i.u
ll_o,
,'s_i,'s,
asnje vrijeme (u asu motrenja . 9:>20ivrl9opa.91ozaptovidbu'^noznato];
'
D1smjerrubaleda;
ili rr nrn+-Ll^* n^a,
satu, r-ri--Y ;;"" ;i". | (0broduzoba'ilinasidru, jiv,zBl:sB,s,s'lri,iw,7NW,8N,
l1lj"*
skupini)
klj ; o"s ol ; w", w"; ;;;i;
9 neodreeno (brod u ledu), /: nepoznato);
z; sadanje r*j" l.ou i trend u
SNhCLCMCH pethodna h.9:":lg more s plutajuei. ,l"du
- Nt koliina niskih oblaka; C1 niski; Cy srednji; Cg'visoki oblaci i.";; ;"
(za odreivanjetipa oblaka rau se wir
"aunoaniatlas oblaka i lo'U'":Y:,1-(|!'l
1
r:
{lako
:, l"s,l"s"lJmiv,uvJeti
In tern at ional C I oud At I as\
_ (4:bolji,5: bez proene), |.:'n.o.*"*'
teko lo-Ijiu, *.l.til"si;ii s"tvJran;e rcaa
9GGgg vrijeme motrenja p): GG h; gg min
- ',,, spajanje santi, pritisak leda (7: sab, 8:
,: nepoznato
umjeren ilikx" i- d opkoljen)},
odsjeak 2 + 222 podaciza globalnu razmjenu dobiveni
s mora ili obalnih postaja
. ili otvoreni tekst + led oko broda
22ZD"v" u zadnja 3,h (0 nepokreran, 1 NE, 2 E,
:-D. "::f:: !9fa
w' 7 NW, 8 N, 9 neooznat); v, brina bro ^
3 SE,4 S, J SW, odsjeak 3 + 333 podaci za regionalnu razmjenu
ol, okt' 1-8 koraci po 5 kt
do 40 kt,I > 40 kt) 333 (0..) * svaki tenin
0srT*T*T* 1s"T-T- l8 UTC
;".".j"r"l5,'T'^b'''i^
n"o1ir:y"?,nepani -'negatlvna temperafua, tip
_--+
so predznak +:0,
- = 1; maksimalna temperatura zraka
:LTi
(1'
ulazna uo aa, z i s.taa ao,i

nain); T*T*T* temperatura vooe (o.l ;C)
l i'.*;;;,'p;' :; T:,;i 2s"T' 06 uC +
(0.1 "C), u zadniih 12 h

1P**uH*"H*u + valovi, izjereno:

so predznak^+_:0,
(0.1 "C), u zadniih 12 h
-:
1; T'Tn minimalna temperatura
zraka
P*"P*" p-e-riod (s); H*"" visina (edinice po
tj. 00: <0.25 m, 0I: 0.25m - o.zs , l.zs *...l oi--
0.5 m, 3Ejjj = 3EsnTrT, *
E stanje tla bez snijega; sn predznak +: 0,
2P*P*H*H* ^,
procjena: P'P* period (s); H,"H* visina minimal. termometra na S .* (.Ci -:
; Tr temp.
o-r"*.*'valovi, fuedinice po 4E'sss + E' staie tla sa.snijegom/leo; ,r, debljina (cm),997
< 0.5 c 998
Joy1o.1oy2dy2
3d*1d.1d*2d*2 + tvomoe: d*1d*1 d*2d*2 sustavi l,2, smjerpo krpe, 999 nemjerljivo
10o
4P'1P'1H*1H*1 + lrtvo *o.., P*rP*1'p..oai9;
4Pr1Pr1H*1H*1 siiisj 0ioj'ji _-_+ j' dopunska obavijest; j4ja pokazatelj
ll-r'H*1 visina (edinice po 0.5 m) doprnske obavijesti;
+-I. nakupljanje
5P*2P'2H*2H*'
5Pr2Pr2H*2H*2 *o^T'^:,|1i*ile'oo.('ll n"'u"' jcizic dopunski skup; Ako je
6I,E.E,R,
6IrE.ErRo "iil; ;;i;; iJ o.' ,,,l
j','*
leda na brodu (i ,",Jfii'',''"',iJ' 554jJ4 ili5s5jja,dodna gupa jloon
".".s:y1j,;:,'il- ; 4,553iJ4,
o',o oaJe tzvJece o pojedinim vrstama
magla,4kia,5 morski dim i kia); E.E, debijina zraera. Grupa.Sjfi{a aaje uotlilcu:
l.u."-i^ o."i". ' sE,oo.uoo p"il"'" i
nakupljanja leda.(o ne raste, 1 rase sporo, 2
.*t" br"o' j to] .. luto evapotranspiraciju; 54g9sn temperaturne proj"n.
u r*dob|o w,wr,
55SSS dneno osunav 5535 osunavanje
u zaaniersa]tu ,55407 i
ICING { otvoreni tekst _--+
o ledu a bodu 55408 uz odatno4FFFF satra zraenja,
'/' 55507 sssouz ooamo
*._"-'^'')"_1"rrr9u!., flwalawalwa vlslna SFzFzFzFz+ dnevna aaeqi s6DruDH
]9*#"-"-+valovi(insgu1ent)H*"H*"H*"visina(edinicepo0.lrn)
*. d. 1^_*" . :s" predzla izjeren: Qe<tnice po 0, l rn) szco.". l
syl6l6l6 ji +'
0: +, 1; _,2: zaleen,iz;arat: proqiene''":.o*:"
- visinu oblaka, S$p?opropr. i 9p2ap2ap2adnevne
o:
6RRRtR + RRR koeina_o n ri{o l:" tlaka.
7RzRzRzzo+ oborina u 24 h(0.1 .-l,
"i
brod u ledu ili 0.5 Nm
olka[: <,lil(3
8Nsch'h' + oblaci (o*i'")i las9si o ci '99.8
mm, 9999 tragovi
l Cc,2 Cs, 3 Ac,4As,5 Ns, 6 Sc,
3: 4-6/10 "o 9:.-T:l.ini'u".;".aui.n
(3-6/8),4:7-8/l0.(6.7/8), " nj, visna
7
5: g-+l:O/n,'-+s,als,konceirtc1io St, 8 Cu, 9 Cb, / nevid|]ivo);
,; do l 500 m,
leda nejednolika ( : pruge o1vore1r ii91)z,' p*!li .'1"iir.ff;ul dalje koraci p^o :00 mdo 9000 m, dodatno"t1"L"'ft"."
1goe, so: 0-5o , l, o-ioo gz,
100-200 m, 93:200.300 m, 94: 3'00-600
S;stadijazvo jaleda[,:novi(pjenasti,1edeia j;]*'
:;:::':,1:T^"i:""*919:vrst-led,zaljenI-u;:" ;"*;),i# m,97: 1500-2000 m, 98: 2000-2500 m,99;2500m
",,
m; 9s: ooo-ioo., s' t000-t500
; ;;
,:?di(sivi, sivo-bijel 10-30c'j: novi i mladi,
lJ#
Ponavljaje do 3 gupe + Cb. Zaebonevidl.jivo
ili uez-otlat<a;:
l:^:]9,:* ntd- (N;r;''lii 89/h,h",
l*"::-1:ll 1,;-.9:oiry}' 1;
*i m"il j,':.'"*'s" 9sosososo
cm, : srediejednogodinji posebne stupineioo-os vrijeme ww
7o_12O cm ijednogosn;
1> l'o" ini]
---+

vjetar
ili w1w2 i varijabilnost, 10_19
i vrtlozi,20-29 staje mora, zaleivanji .*J";-;il;L,n-sg

s56

5:5iil
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA PRILOZI

oborina, 40-49 oblaci,50-59 oblaci na./s planina, dolina, 60-69 sadanje i

prolo vrijeme,70-79 poloaj i gibanje pojava, 80-89 vidljivost,90-99 Prilog 11,
optike pojave i razno
Pojmovnik nekih oblika i vrsta leda (vidi toku 31'5)
80000 (0....) (1....)..... +
vrsti ledeni rub (compacted ice edge) _ jasnoizaen ledeni rub
odsjeak 4 + 4M podaci za nacionalnu primjenu za oblake s podnicom ispod razine gle,et (glacier) _ masa snijega i leda
planinske postaje kopnena ledena ploha (inland ice sheet) -Iednakopnt
ledena klisua (l ce shelfl _ ledenjak izranja 2-50 i vie m, vezan uz obalu
444
ledei tok (ice strean ) _ gibanje dijela leda u odnosu na okolni
N'C'H'H'Ct * oblaci s vrhovima ispod postaje: N'koliina; C'rod; H'H'visina (100 m);
ledena kapa (rce cap) - ledeni pokov, sputa se pema osnovi
C1 opis vrha ledeno podnoje (ice piedmont) _ donji dio gleera
Iedeni zid (ice wal/) - ledena litica morske strane gleera
odsjeak 5 + 555 podaci za nacionalnu primjenu kui gleer (clcque glacier) _ udubljeni gleer s jezerom
555 gleerski brijeg (glacier berg) _ |ederyak nepravilna oblika
gleerski led (6lacier ice) - led na gleeru
goli |ed (bare ice) - led bez snijenog pokrivaa
gomilasti led, (rafted ice) _ izoblieni led nastao gomilanjem leda
granica leda (ice-boundary) _ crta razdvajaja obalnog leda i plovca
geben (ridge) _ ledeni zid nastao tlakom na le
jednogodinji led (lirst-year ice) - debljina 0,3-2 m
kopneni Led (berg water) - led kopnenog podrijetla
ledena fronta (icefront) _ okomita litica prema otvorenom moru stvara klisuru visine 2-50 i vie m
ledena kaa (s/us) -jako vlari snijeg
ledenaplo,a(floe) - komad leda > 20 m
goleme ledene ploe (6iant JIoe) > 10 lcn
prostrane ledene ploe (vast floe) 2- 1 0 km
velike ledene ploe (bigfloe) 500-2000 m
srednje ledene plro,e (mediumfloe) 100-500 m
male ledene ploe (smallfloe)20-100 m
ledeni breuljak (berg,l bit) -ledena santa 100-300 m2, iaanja 1-5 m
ledeni brijeg (/oeberg) _ gromada morskog led izviruje do 5 m
ledeni dim (frost smoke) _ oblaci slini magli, pri dodiru hlanogzraka i tople vode
leden kola (ice cake) -avni komad leda 2-20 m
ledeni k (brash ice) _ nalolpine plutaju eg leda irine do 2 m
ledeni odlom (calving) - odvajanje ledenih gromada od ledenog zida
ledeni otok (lce islan _komadl leda izranjaju 5 m, debljina 30-50 m, povrina 1ooo-500.000 km2
ledejak(iceberg) _ led na kopnu ili moru (zranja 5 m), nastaje odlamanjem od gleera
mtadiled'$toung rce) - led stariji od pokrice, debljina 10-30 cm
moski led (sea-lce) _ bilo koji led, po smrzavanju morske vode
obalniled'(fast-ice) - led koji se stvaa, povezanje s obalom, ledenim zidom ili ledenom fiontom
okovanost ledom (esel) _ brod okruen ledom
pjenasti led furease ice) - sluivanjeledenih kristala
plovac Qlack-ice) _ bilo koje podruje morskog leda
rastresiti plovac (open pack-ice) _ led plovac koncetracije 4-6/10, s mnogim piolazima
zbijeni plovac (compact pack-ice) _ led plovac koncentracije 10/10, izmeu se ne vidi voda
plovi prolaz (Iaw lea _ mogaa plovidba iaeuleda plovca i stalnog obalnog leda
plutaju i led (floating ice) - bilo koji plutaju i led
pokoica(nilas) _ t'nja elastina ledena kora do 10 cm
svijetla pokorica (light nilas) -ted svijetle boje, debljina > 5 cm
tamnapokonca(darknilar) _ led vrlo tanne boj debljina < 5 cm

558 559
OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA PRil_OZr

pidneni led (anchor ice) _ dri se morskog dna

pukotina (crac - procijep koj nije nastao odvajanjem leda Pilog 12.
pukotina (flaw) _ usko odvojeno podruje izmeuleda plovca i obalnog leda
aspuk|ina(f'actzlre) _pukotina u zbijenom plovcu, obalnom ledu ili ploi, irina vie m do ki Vemenske kate i dijagrami u meteorolokoj slub
raspuklina Qtolynya) - svakt nepravocrtni otvor u ledu (skaeni ,,meteoroloki materijal" za jeda dan koji se pima, obratluje i razmjenjuje u
santa (growler) _ manje od ledenog breuljka ili iedenog brijega; izranja do 1 m' povrina 20 m2 Dravnom hidrometeorolokom zavodu uZagrebl) (vidi toku 25.4.1)
siviled (grey ice) - mladi led debljine 10-15 cm
spuvasti led, (shuga) - nakupine spuvastog ledenog grumenja
stari snijeg (firn) _ stai snijeg kristaliziran u gustu masu Pilog l2.l.
truli led (rotten ice) _Ied u aspadanju' oblik saa
viegodinji |ed (multi-year ice) _ stari led debljine 3 m a) Satelitska slika u infacrvenom spektru (IR) za Europu 31.01.2000. u 00:57 UTC,
zgnjeeni led, (icejam) -nakupine rijenog ili morskog leda
(Eumetsat).

b) Satelitska slika u sp_ektru vodene pare (VIV) za Europu 31.01.2000. u 00:57 UTC,
(Eumetsat).

560 5;6'
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
PRILOZI

prilog IZ.Z.
Visinske analize Europe i zapadnogArlanrika 3 I .01.2000. u 00 UTC, (DWD).
a) AT-200 hPa (= 11.3 L-;, b) AT-300 hPa (= .1 'o;' c) AT-400 hPa
1= z.1 L*;,
d) AT-500 hPa (= 5.5 L'o;, e) AT-700 hPa (= 3.6 L''';, AT-850 ha (= l.a
6oj.

s63
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

PrIog l2.3,
Prizemna analiza Euope i zapadog Atlantika 3 1 '01 .2000. u 00 UTC, (DwD).

Plog12.4.
Prizemne prognostike karte Euope i zapadnog Atlantika.
a) za 0|.02.2000.u 00 UTC (18 + 30 h), (DWD), pogozaza30h (ldan i 6 h)
temeljena na 31.01.2000. u 00 UTC,

8ooENDRucK GME (HP}

W: 0l ol-o2-0o oouc
(tuc vw sor-oo 13 uc + il)
(c)2o00 oEuscER wEfl EiDtENsI

5.64
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

b) za 02-02.2000 ' u 00 UTC (00 + 48 h)' (DwD)' prognoza za 48 h (2 daa) temeljena na Pilog 12.5.
31.01.2000. u 00 UTC.
Prizemne pognostikekarte ekstemnih temperatura zraka za alpsko podruje, (DwD).
Najnie temperafure za0|.02.2000. u 06 UTC (00 + 30 h)' (razdoblje 18 - 06 UTC),
prognoza za 30 h (l dan i 6 h) temeljena na 31.01.2000. u 00 UTC,
najvie tempeature za 0l '02.2000. u l8 UTC (00 + 42 h), (razdoblje 06 - 18 UTC),
pognoza za 42h ( dan i 18 h) temeljena na 31'0l.2000' u 00 UTC.

BOOENORUCK GMEV (HPA)

W: Vl 02-02-00 OOUTC
(PG you Jl-ol-00 o0 ulc + a6B)
(c)2000 0 UTSCHER wEnEtorENsT l1
b) 12
12

12

c) za03.02.2000. u 00 UTC (00 + lz h)' (EGRR UKMO)' pognozaza1Lh(3 dana)

12

r3
temeljena na 3 1.01.2000. u 00 UTC. J
r5
IJ

tt
rrlro
itl
..lo
t0
9
9
r0
-H
'to 9 0
9JaO
9
12i tl
tl! l0
ro
t0
U'
rt
t09
,40 ro t0
ll lo
I|i o 9
l0 t2
II !t2 t2

rt
I
|
],2
li l t2
-)' o -J
-6
lt 1212 ilil
li
Bfrl-g:, :4 , z -'
-a -a -6

trz t2 to
/12 1t
!tt?1,:l-<i:3
I -A-5-A-2-6-6
6--s -6
a-3 J
-5 -J -2
-o
-s
|2 1l :L: -9 _5\a _ { -5
i2il
t2 1t
t5 to
_ip'r2
iLL2 .:.-12 -il
-B
-5
2
It
j1l ' a>tt -10 0 12
IO

,i-Z
-7 r!
irr ll t2
t2 to
-2 - -8 a
:;*-._ 1 t2
-5! -. rD ro. |z 12
1 12 \2
tt-t ' IO r0 r0 l \' l2
l2 12
12
IJ
:i: ro rq tl lt Ll2 12
t2 t2

I l2 l
t0 I' t2 12 12
l2 \2 12

s
t2
-t -5 -! l oA J lt 12 2 |2
12 12 l2
?' ;
12

n, t3 12.
)2
t2 tt? 12 t2 12
')0 rl
l,rJ\rz 12 12
12 t2
r2
t2
l2
IJ lJl?lJ t2 |? 12 t2 ll
r5 t4 r? 0l2 l.!la lJ rJ IJ IJ
t5 i.'rl
1t 15 4 l{_lJ_ra IJ IJ IJ TJ t3
t5 I5 14 rJ t? |? ll 15 IJ IJ tf
i5 14 tJ ti, t2 ro '5
14 15 r3 J IJ
r5 15 14 tf, r2\ilJ 2 lJ 5 6 t5 13 IJ
1l 15 r4 r4 r5 lJ lJ l t5 J IJ tb
'5 r3

566 567
 OPIA I POMORSKA METEOROLOGIJA
PRILOZI

n. u$ Plog12.8.
Sredozemlju za 02.02.2000. u 00 UTC,
"ciri, prognoza za 48 ,|;
'*::::":::,** :"]
h (2 aana) :
karta niske naoblake (u 1/8) na dijelu zapadne Europe 2a02.02.2000. u}O
uc.
?e)'
temeljena na 3 l.01.200. u oo
'.* i;(DwD)' prognozaza48 h (2 dana) temeljena na :.ot.zooo. u 00 UTC.

JJJ
d1 .l f
JJ J3i,/ !."'iiJ
J v Y,
-v/ -l i3
vr ".-.
ot)

J'/J

$ PA 18 : ::i:1'.:l/:'*

Pitog,:1l Pilog 12.9.

Prognostika karta elativne vlanosti io$ika karta vremenskih procesa (magla, kia, snijeg" pljuskovi, grmljavine i dr.) na
na AT-700 hPa na Sredozemlju
UTC, (Meteo France), prognoza za 48 za o'.o'.;odii
h , a^aiil"5.nu nu 3 1 lpapadne Europ e za 02.02.2000. u 00 UTC, (DWD), prognoza za 4g h (2 dana)
'0l .2000 u 0o ;_. na 31.01.2000. u 00 UTC.
',

s68
569
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

Prilog 12JA. Pilog 12.12.

Prognostika kara kotiine oborina tijekom 12 h (mm) za razdob|je od 0 l .02. u 12 UTC do Emagram za Zagreb (postajni broj L4240) 3 1 .0 1.2000' u 00 UTC, pomjena temperature i
02.02. u 00 UTC na dijelu zapadne Europe, koja bi bila izmjerena 02.02.2000. u 00 UTC, rosita zraka te smjera i brzine vjetra s visinom do razine od 1 00 hPa (visina oko 1 6 km
(DWD), progr'oza za 48 h (2 dana) temeljena na 3 L01 .2000. u 00 UTC. odnosno 52 000 stopa).

Prilog 12.1I. Pilog 12.13.

Pognostika karta znaajnog vremena (swc)za Europu, ruzine izmellFL|00-450 za Sloena (kompozitna) radaska slika vremenskog stanja Euope 31.01.2000. u 00:10 UTC,
31.0l.2000. u 12 UTC' pognozaza24h (1 dan) temeljena naana|izi od 30.01'2000. u 12 (CERAD)' slika prikazuje izmjerenu jainu oborine radarom (mrvh). Za fumaenje slike
UTC, (WAFC London). vidi toku 29.1.2.

570 5:tr
oPcA PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
PRILOZI

Prilog 12.14. Prilog 12.15.

vremenski presjek (HRID) zazagreb za31.0l.zo0o. u 00 urc + 4g h, do visine od l0 km. Meteogam zaZagreb za7 dana,polazei od 31'01.2000. u 00 UTC, (DWD).
a) temperuhlrazraka ("C) i elativna vlanost > 0%, konvekcijska azina (LCL), Prognoze vjetra po visini'od prizemnog (V) do AT-300 hPa, temperatue ztakana mi
b) ekvipotencijalna temperatura (K) i specifina vlanost (g/kg), podruje tempeature zrakana 850 i 500 hPa ("C), koliine visokih, srednjih i niskih oblaka (l/8),
konvekcijske nestabilnosti (sjenano),
,

visina razine moke konvekcije (hPa), atmosfeskog tlaka (na srednjoj morskoj razini, hPa)
c) vodoravni vektori vjeta i izotahe (m/s), podruje mlazne strujeje sjenano, i koliine oborine (mm).
d) temperafura i rosite na2m("C),
e) tlak na srednjoj morskoj razini (hPa),
essss
sjer i brzina prizemnog vjeha s>-
E
9><
rtt
Jil-. _|F.J
8c8saaa
E l
- 9q { qt
rtl
e) ->>) ) ) \ m
4)) \ ) @
a-> > ) \ ( 9
n*r) ) ) @
4T>
s_>
4> \
\ )
\
@
@
\ \ @
a_- > @
F | @
F f^^[ \ @
F ^f
r
< r r
a/( (
r f
(
@
@
@
** \ f @ ?
**( l @
v*Llll
I r
@
@
v L\ t l
yy
*yq
I l
[
\
I

@

@ -
\ l l @
syy\f I @ 6
yyv \ f '| @ I
y$/ F f I rc
r lf f ru
r
f
lf f t
f .

oc9
/y ( f F @ -
s *,(f( f 99s
szsz l f \ @
d \ r r .:
JJ \\ 1 m
@
@
)t\] -t @ 0 *
3tr'-J ) @
o@ 0
ttr )'J ] @ 0

! J ! \' t. -68
J J J }')''
j
@

!
JJJII') .

tJ)) | \ @ l:

J)l) ) @
@
JJ))) ) @
JJ}J\ ) @
@
.rJ.J J',).): @ :3
ylJ ) ) ) @
./J ) \ :- @
m
/J >\ \ @
@
s''?.
'

/J ).>. )..'
\ i
ji

\
:opo
./'- @
.*.. \ \) .t\ @
@O
m '
{a."
d't @ t:
/ @
,.'r'rgJ.l J o09
@
J } ) @
r yJ \ ) @ol
m i.
J } ) @
d.)) ooo
) @
J.) ) @ i j.;

.,.1:.ia',i.
572
.5;1'3,
 oPcA l PoMoRsKA METEoRoLoGJA

Plog12.16. Prilog 12.17. Prilog tZ.lB.

Meteogram zaZagreb za I0 dana,polaze,iod
31.01.2000. u 00 UTC, (ECMWF).
Prognoza naob'ake (%), temperatu e zraka prognoza za24h(1 dan),tj. za pognoza za 48 h (2 dana), t1. za
na 2 m i temperaure uaka na850 hPa ("C),
atmosferskog tlaka na SMR (hPa), koliine 31.01.2000. u 12 UTC (v. srr. 569)
vjetra (m/s).
oborine 1mmlo n ili .Ji';;*;..u
i u.'n.
01.02.2000. u 12 UTC (v. str. 569)

lomP6ruro l lo p roluo no 850 hPo (oC)

( /12h)

3ml6r I brtno vlelro (m/s)

.,,- /
AT A5O hPo
/."/ '
TEYP. lso (oc)

Piloz12.17. _ 12.20.
Prognostike karte za Europu i zapadniAtlantik,
polazeiod 30.01.2000 u ,ZIJTC,
(ECMWF) Skup od etiri kae z pojedini J."
.

a) visinsku kartu, izohipse (epd*) ii'otu'" t*l

odnosi se na:
'j'(^lrnustruja
je sjeneana) na AT-300

ffi
b) kartu, izohipse
c) .::[: sp.)i izoterme
(gpdm) i izoterme
("C) na AT-500 hPa,
:::::'.-''lzohipse (.C) na AT-850 hPa,
d) plzennu kartu s atmosferskim tlakom (na SMR, hPa), izohips relativne topografllje RT soolrooo -,ffiq
WNos (>6ot) i ]
\
(epdm) RT 500/1000 hPa te relativn' :o.

"i"'"J a;) .l=" ; ;fu"

u srcJu tu/650 av /
" "ijb'
s74
575
oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

Prilog 12.19. PrIog 12.2a. Pilozi 12.21. _ 12.24.

prognoza za 120 h (5 dana), tj. za tarte
pognozaza228h (10 dana), tj. za ]1":. za iepodruje Hvatske, polazei od 30.01 .2000. u 12 UTC'
04.02.2000' u 12 UTC (v. st. 569) (ECMWF). Skup od dviju karata za pojedini an(termin) odnosi se na:
09.02.2000. u 00 UTC (v. srr. 569)

Pilog 12.21.
prognozaza24 h (l dan), tj.2a31.01.2000. u l2 UTC
a) pnzIT]rM temperaturu na 2 m ("C) b) oborine (m6 h ili mm/l2 h)
i naoblaku (> 50o/o) i prizemni vjetar na l0 m (kt).
\ \\\-(-
\\{-\\L-'-
g- L- l- l- t-

y' y'>l+

lr'nY \\\
t /-\ z : r
oBoRlNA(mmloh)
VJETAR ho lo m (u)t( 't \' \ \ \/
'i'i*i:'!1"-:lil", ^-Q \ \J/

Plog 12.z2.
:: progozaza4ShQ dana), tj. za0l.02,Z00O.u 12 UTC
a) prizenuru temperatuu na 2 m ("C) b) oborine (m6 h ili mm/l2 h)
i naoblaku (> 50%) i pizmni' jta1 na m (kt).'
!0

5q7
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA LITERATURA

Prilog 12.23.
prognoza za 120h (5 dana), tj.2a04.02.2000. u 12 UTC
a) prizemnu temperaturu na 2 m ("C) b) oborine (mm/ h ili mm/12 h) Liteatua
i naoblaku (> 50%) i prizemni vjetar na 10 m (kt).

Ahrens, C.D.,1994; Meteorology Today.I,estPublishing Company, Minneapolis, 591.

tIJJJJ/ Asmanehko, P. D., A.M. Baranov i I.M. varev,1980: Pogoda i polei samoletov i yer-
r',/.,///J

/,R
z .,/7 toletov. Gidrometeoizdat, Leningrad, 280.
Bader, M. J., G. S. Forbes, J. R. Grant, R. B. E. Lilley i A. J. Waters, 1995: Images in
'eather Forecasting. A practical guide for interpreting satellite and radar imagery.
(r/ 4-
l,'zv
Cambridge University Press, 449.
Baranov, A. M. i S. V. Solonin, 19'15: Aviacionnaja meteorologija. Gidrometeoizdat,
Leningrad, 391.
:\] Banes, S. L.' i C. W. Newton, 1982: Thunderstorms in the Synoptic Seuing. E. Kessler,
'r-/\ ed., Thunderstorms; A social, scientific and technological documentary; vol.2: Thun-
',r./\ derstorm mopholog1 and dynamics. Washington, D.C.: U.S. Govemment Printing
Office.
TEMPERATURA 2 m
NAOBLAKA (>sOU) Bames, S. L. i C. W. Newton, 1985:. Thunderstorms in the Synoptic Setting.In "Tbunder-
lojrn2tr (|2 ltc
'20
) storm Morphology and Dynamics", ed. E. Kessler, Univ. of Oklahoma Press, Norman
Oklahoma, 7 5-112.
Berth, W., W. Keller i U. Schamow, 1979: Weterkunde. YEB Verlag fii Verkehswesen,
Pilog 12.24. Berlin,404.
Bluestein, H. B., 1992-93; Synoptic-Dynamic Meteorolog in Midlatindes. oxford,Uni-
prognoza za228h (10 dana), tj.2a09.02.2000. u 00 UTC versity Press, vol. I, II, New Yo 423.
a) prizemnu temperaturu na 2 m ("C) b) oborine (mr6 h ili mm/l2 h) Blithgen, J., t966: Allgemeine Klimageographie. Walter de Gruyter & co.,BerIi,720.
i naoblaku (> 50%) i prizemni vjetar na 10 m (kt). Boakin, o. G' i V. D. Enikeeva, |985: Anliz i prognoz pogodi da aviacii. Gidrometeo-
izdat, Leningrad, 23 I .
Breuer, G.' 1980: Weather Modffication: Prospects and Problems. Cambridge Univesity
Press, Cambridge,178.
Brinch, F., 1993: Flight Meteorologt.22-15. :.. ..:: ,
Browning, K. A. i G. B. Foot, 1976: Airflow and Hail Growth.i1l' Sunercell Storrns,and
some Implications for Hail Suppression. Quart. J. Rgy. Meleor. Soc. 9 982:39J.
Bruce, J. P., l99; Meteorologl and hydrology for sustainable de elopmnt. wMa, Gene-
va,48.
Buljan, M. i M. Zore-Armanda,l97l osnovi oceanografije i pomorske meeorologije.

i:\'i-:
:llut.(TTl''.l).'--r-r' / \\
;;L""::;,'*"\-'- l I
VJETAR NA lo m (k) L L
Split,417.
Burgess, C.R., 19'12: Meteorologfor seamen. Brown, Son & Frguson, Glasgow,249.
Byers, H. R.,1974: General Meteorolog.McGaw-Hill, Inc' New York, 461'.
Charb I., 1974: Application of Gravity Current Model to Aaal5ip.o.f S-quall Line Gust
l Front. Monthly Wea. Rev. 102, 140-156.
l Cotton, W. R.' 1992: Cloud Dynamics. Encyclopedi of Eqrth Syptm Science. ed, W,A.
. Nierenberg, Academic Press, San Diego. vol. 1.,535-544.
uri, M., 1983 osnovi dinamike meteorologije. PMF, Beogad, 317.

578 579
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
LITERATURA

Defant, F. i H. T. M rth, 1978: compendium of Meteorologt, synoptic Meteororoglt.

Gelo, B., 7994 a: Grmliavina i tua u sjevernoj Hrvatskoj. Znanstveni skup Poljoprivreda'i
WMO, Geneva,252.
gospodaenje vodama, Bizovake toplice, 497 -503 '
DHMZ, 1992: Naputak z1 bieenje podataka u dnevnik motrenja glavne
meteooloke Gelo, B., 1994: opa i promefua meteorologija.I. dio. kokka knjiga, Zagreb,Zl.
DIfI\!Z, Zagr eb, 6 6.
p o s t aj e.
Gelo, B., 1998 a: Grmavina i uau Splitsko-dalmatinskoj upanijl. Zbomik Katela
DHMZ, 1993: Naputak za izujetavanje klimatolokih podataka s glavnih klimatolokih
kolijevka llrvatske, Matica Hrvatska Katela, Katel Star| 323-36.
p o s taj a. DHMZ, Zagr eb, 19.
Gelo, B., 1998 b: Znaenje meteorologije u pomorstvu s osvrtom na Jadran. Zbornik rado-
PHMZ, 1993 a: Naputak za rad obinih klimatolokih postaja. DHMZ, Zagteb, 45 . va, znanstveni skup Andrija Mohorovii,Zagreb, 365.37 6.
DIMZ' 1994: Prrunik za ifriranje prizemnih meteorolohh motra."plz,
Zagreb, Gelo, B., 2000 opa i prometna meteorologija.Il. dio. Hinus, Zagreb,52O.
1 15.
Gelo, B. 2005 a: od zvona i muara do protugradnih raketa. obrana od tue u Hrvatskoi i
DINIZ, 20 07 : Me una ro dni a t l a s o b l ak a. Knj i ga I i II, DHMZ, Zagt eb, 27,
|2. svijetu (I). Agroglas, Osijek, 108, 32-33.
Dietrich, G., 1978: Ozeanographie. Westermarm, Braunschweig, I iS.
Gelo, B. 2005 b: Prvi i drugi stupanj obrane. obrana od tue u Hrvatskoj i svijetu (II).
Donn, W., l9]5: Meteo;rolog.McGraw-Hill, Inc, New York. 5i8.
Agrog1as; osjek, 109, 26-27,
Dani, H.' B. Gelo i J. Go]ubi, 1989: Procjena koliine renia ispunih
plinova zra- cao,-B. zoos c:br"i upani obrane'obrana od tue u Hrvatskoj i svijetu (lII). Agroglas,
koplova. Promet, 1, 1, 85-91.
Osijek, 110,28-29.
Eagleman, J. R., 1983: Severe'and [Jnusual eather.Van Nostrand
Reinhold, New York' Gelo, B. 2005 d: Znanstvenici tvrde da nema uinkovite obrane od tue. obana od tue u
372.
I{rvatskoj i svijetu (IV). Agroglas, Osijek, lll,26-27.
Eichenberger, W., I990: Flugwetterkunde. Schueizer Verl.-Haus, Ziirich,
355. Gelo, B. 2005 e: obranu ne provodi ni jedna zema Europske unije. obrana od tue u
Eimern, J. i H. Hckel, 1979: etter und Klimakunde. Verlag Eugen Ulmer,
Sfuttgat,269. Hrvatskoj i svijetu (V). Agroglas; osjek, 112; 38-39.
Eliassen, A., 1962: on the Vertical Circulation in Fronfulon. c.oy'.
Publikasjoner, Gelo, B. 2005 f: ocjena postojeeg sustava. obrana od tue u Hrvatskoj i svijetu (VI).
24,4,147-160
Agroglas, Osijek, 1 13, 31.
England' J. i H. Ulbricht,1980 Ftugmeteorologie. VEB Verlag fiir Verkehrswesen,
Belin, Gelo, B. 2005 g: Provolenje poslova istraivanja. obrana od tue u Hrvatskoj i svijefu
420.
(VIl). Agroglas, Osijek, 114, 26-27 .
Eumetsat, 2007: European-organisationfor the Exploitation of Meteoological
Satellites. Gelo,'B. 2005 h: Rizici uporabe raketa ALT-9 u obrani od tue. obrana od tue u llrvat-
Darmstadt, Deutschland, h://www.eumetsat.int
skoj i svijetu (VIII). Agroglas, Osijek, 115,28-29.
Fortak, H., l97l: Meteorologie. Deutsche Buch-Gemeinschaft, Berlin, 2g7.
Gelo, B. i B' Gelo, 1995: Zrakoplovne meteoroloke informacije; kuevi i karte.Fallltet
Frampton, R. M. i P. A. Uttridge, 1988: Meteorologl
Ferguson, Glasgow, 137.
foi seafaiers. Bown, S9o .& pometnih znanosti, Zagteb,71 .
Gelo, B. i drugi, 2005: Meteoroloki pojmovnik i viejezini rjenik - hrvatski, engleski,
Fank, W. M',7977: The Structure and Energetics of the Tropical Cyclone.
Mon. We. nj emaki i fancuski j ezik. Hinus, Zagreb, 22+655.
]

Rew.,105, l1l9-1135.
Gelo, B. i M. Matvijev, 1994: An overviev; of hail suppression in Croatia. Sixth WMO
Fujita, T. T -, 1973: Tornadoes Around the 'orld. Weatherwise, 27 56-62.
, scientific conference on weatrer modiication,] Paestum,, WMoiTD-No. 596, Geneva,
Gedzelman, S' D.' 1980: The Science and l91ders,of the AtnosphLre.
New York, Wiley...,.1 t17-120.
9.l"' P. l-966: Iaautrop;ke mlaz1e pje. dipl. raajvry , zagea'il. GEo 1000R/ESA SP-1284' 2005: Glpbal Eah'obsemafion System of Systems _ GE1SS.
Gelo, B-, L978: Der orograPhische Effiss auf de rn tckirgri "r"grrg
4", 7ror-''i,,;,: ESA Publications Division, ESTEC, 2200 AG Noordwljk, Netherlands
vektiven Wol n in Nord-Kroatien. Abeiten aus,der| ZentrIanstalt
fi;"Mtdoirloi-q.-',j Gill, E.A.,1982'. Atmosphere-ocean,namics.,Aadenic'Prss, Inc., Sair Dkigo,'.662:, , ,.i,
und Geodyllamlk
Geodynaml Wien, Heft3l.42/1-R
Wien' Heft 3't. 42/ 1 -8. " """'u
,,',,,
Glumac,B.,1972:Vazduh:oplovniimetorologija.SSNo;Beograd,3i75.
Gelo, B., 1985 a: Znaenje'numerikihmodela atmosfee i njihova primjena prom2.'::|,|:
u Haltine1 G:, :''R' T. Williams, t980: Numerical P diction and Dynamic Meteorolog.
Suvremeni promet, 7, 213,:319.322.
John Wiley & Sons, New York,477.
G"l9l
P, 1985 b: Radarski parametri'tuonosnih oblak.I savetwanje o protivgradnoj za; ! HMSO,'1994:. HandbookofAviationMeteorolog' HMSO;London,401. .], :l..,.,i',,
\rr@r-
<1 1a
vidovrma yelalkog uJicaja na vrme, Bograd' RJ{'M R';;s|. Hoink K. P. i H.' Volkert, 1992; Fronts and the Alps: Findings from.,h :iFiont
Gelo, B., 1988: Illezomodeli'ahhosfereii'sig1'rnost prometa. Sulrrerrieni promet,
Experiment 1987. Meteorol. Atmost Fhys.48; 5l-75. , ; ! ::::r,'..::r,,,:
lo, ii;;; Holton, J. R., 1973: An Introduction to Dynamic Meteorolo'gy. Academio'Pres-'we*
"7t7-',721.
Gelo B-, 1992 a: Metorolo1kb osigaranje zailkoplo.vsna''Promet, 4, 1; 103-110. - j'].i'';
York,3l9. , ,

Houghton, D.'D., l985:,Handbook of,Applied Meteorolog. John Wiley ;!al:$611gii:.N1

Gelo, B., l992b: Meteoroloko osigranjg ploitdb"
Zbornik FPS, 6.
-o"^ t'rriiosritn ro.". York, 1461. ,'",.il
Hrgian, A. H.' 1978: Fizika atmosferi,tom1. Gidrometeoizdat,Lengrad,247.
Gelo, B., 1993: Meeoroloko osiguranje kopnenog prometa. Promet, 5,1'
19-23. tIgian, A. H.' 1978 a: Fizika atnosferi,tomZ. Gidometeoizdat, Leningrad, 319.

s80
58
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA LITEMTURA

Hrgian, A. H., 1 986: Fizika atmosferi. Gidrometeo izdat, Leningad,,

328' Moran, J. M. i M. D. Morgan, 1989: Meteorology. The atmosphere and the science.of wea-
Hsu, S. A., 1988: Coastal Meteorologl. Academic Press, San iego,260.
ther. lI ed., Macmillan Publishing Company, New York & Collier Macmillan Pub-
ICA0, 1992: Meteorological Service for hlternational Ar Navgtoi. Annex 3, To lishers, London,557.
the
Convention on Intemational Civil Avaition. I l. ed., Montreal. u 1990 godini.Ministarstvo pomorstva,
MP, 1991: Injee o stanju sigurnosti plovidbe
ICAo' 993: Manul of Aeronautical Meteorological Practice (Doc. 8896-AN/893/4),4.
Zagreb,36.
ed., Montreal.
NASA, 2006; National Aeronautics and Space Administration Headquarters, 300 E St.
Jakobovi, Z.,l98l: Lelrsikon mjernih jedinica. kokka kn| ga,Zagreb,
IL9. SW, Washington,DC 20546,USA, h://www.nasa.gov/
IPL, 2006: Jet Propulsion Laboratory. California Instituie"of J.n"ology,
wwwjpl.nasa.gov
h://topex- NOAA, 006: National oceanic and Atmospheric Administration. U.S- Depatment of
Jurec, V., 1989: Severe bor storms in relation to synoptic developmens. Commerce, http://oceanexplorer.noaa.gov
RHMZ SRH, Zagreb, 24, t1=20.
Rasprave / Newton, C. 1N., 1,992 Atmospheric Circulation Systems. Encyclopedia of Earth System
Jurec, V., B. Ivanan-Pcek, V. Tuti i V. Vukievi,1996: Science. ed. W. A. Nierenberg, Academic Press, San Diego. vol' I, 145-156.
Severe Adriatic jugo wind. Nierenbeg, W. A., 1992: Encyclopedia of Eah System Science. vol. 1-4, Academic Press,
Meteorologische zeitschri N.F.5, 67-75.
Jurec, V. i B. Gelo, 1973 Analiza vertikalne strukture atmosfere San Diego.
nd naim podrujem. NOAA, 1981: Some Devastating North Atlantic Hurricanes of the 20th Cenhtry. Washin-
RHMZ SRH,Zagreb,47.
gton, D.C.: U.S. Government Printing Offrce.
Jurec, V. i D. Glasnovi, l99'l:.'..tication of hydraulic theory
boraflow. Hrvatski meteoroloki asopis, 26: 19-40.
to naturally occuing Oke, T. R., 1982: Bomdary layer climates. Methuen & Co ltd, London, John Wiley &
sons, New York, 360.
Jurec, V. i N. Brzovi, 1995 The Adriatic Bora: Special Case
Studies' Geofizlka, 12, 15- Orlanski, L., 19':5 A Rational Subdivision of Scales for Atmospheric Processes- Bull. Am.
32.
Klein, W. H.' Met. Soc.,56,527-530.
1957.. Principal tracks-and'nleanfequencies of cyclones and anticyclones
the Northern Hemisphere. U.S. Weather Sui. Ris. pap.,
in Peel, M. C., B. L. Finlayson i T. A. McMahon,2007 Updated world map of the K ppen-
_- i0,-22. Geiger climate classification. Hydrol. Earth Syst. Sci. vol. 11,1633-1644-
Kotsch, W . J ., 1977: eatherfor the Mariner. Naval Insiitute Press,
Annapo lis, 272. P enzar, B. i B. Makj an , l97 8 : Uv o d u op u klimato lo gij u. PMF, Zagr eb, 206 -
Kottek, M., J. Grieser' C. Beck, B' Rudol and F. Rubel, zooe: worl
u"p-rjrn" rapp"r- Penza,B. i suradnici, L996: Meteorologljazakorisnike. kolskakniiga,Zagreb;274.
-- .leiger climate classification updated.Meteo. Z, 15,259-263. Penzar,I. i B. Penzar, 7985: Agroklimatologija. Skolska knjiga,Zagreb,74.
Krishnamurti, T. N.' 1979: Compendium of Meteorolog, Tropical
clas s).'V Mo, 364, v. II, pat 4, Genev
Meteorolog1l G a II Pettessen, S., 1956: |eather Analysis and Forecasting, l dio. McGraw-Hill, inc, New
Kuea, o., l897: Vrieme. Matica Hrvatske,Zagreb,35l. York 428.
Petterssen, S., 1956 a: I/eather Analysis and Forecasting,Il dio. McGraw-Hill, inc, New
5''.j''"' A., 1969: opta j9drlliarska meteorologija. SUCVP, Beograd, 115-244. York,266.
Landsberg, H. E., 1981: The Urban Climate. Ner york, academic"press.
Lorenz, E. N., 1967; The Nature and Theory of the Gen'eral Pickard, G. L. i W. J. Emery, 1990: Descriptive Physical oceanography. Pergamon Pres,
ctrcuratri.on of the Atmosphere. Oxford,320.
WMO, Geneva.
Loreu, E., 1984: Iregularity afundamental proprty of the atnosphere. PMC, 2009-1955 Jadrnska meteorologija (prije Vijesti). Struno-znanstveni asopis iz
Te]lus,vol. 36A, pomorske meteorologije i ekologije, DI \/z,PMo' Split.
98-1 0.
PMF, 970: Klimats ki p o dac i op s ervator ij a Zagreb, Gri . PIvF, Zagreb, |80
Makjani, B.,1967: osnove meteorologije. SveuiliteuZagreb,Zagreb,243.
-

.
1

Matveev, L.T., 1984: Kurs-obei meteorologii. Gidrometeod at,'Lelingrad,751.

'
Poje, D., 1982: Meteorologija.Tehni'ka enciklopedija, No. VIIL LZ,Zagreb,452-484,
Mclntosh, D. H. i A. S. Thom, 7973: Essentials of Meteorologl. Poje, D., t982 a: Meteoiotoki ureaji.Tehnika enciklopedija, No' VIII, lLZ, Zagreb,
wyr<"erlam Publications, 484-496.
Itd, London,240.
McCarthy, J. i R. Serarn,1984: The Microburst: Hazrd to Aircraft. Pond, S. i G. L. Pickard, 1983; Introductory namical oceanograpy. Pergamon Press,
Weatherwise, 37,
120-127. , , t
Oxford, 329.
Radinovi' ., |968: Analiz vremen. Zavod za izavanjeudbenika, SRS, Beogra{ 367.
Meyers, 128.7: Meteorologie. Meyers kleines Lexikon, ed. Meyers Lexikon Verlag, Man_ .
heim, Wien, Zlnch,496. Reiter, E. R., 1967: Jet Stream.Doubleday and Co., Garden City, NlY. 189.
Mintz' Y., 196l: The General Circulation of Planetary Atnospheres. Ihe Retallac B. l., 1973: Compendium of Meteorolog, Physical Meteorolog.'\'Mo, Ge-
: t.
Atmospheres of
Mars and Venus-Natioal Acad. of Sciences-National Rsearch Council.
107-146.
pub1.,9a4, ,:
r.,1976: Compendium of Lecfure Notesfor Training Class IV'Meteoological
Personnel. WMo. Genev 453.
^"i^?3. ]

582 583
 oPA l PoMoRSKA METEoRoLoGlJA
LITERATURA

Retallack, B. J., 1978: Compendium of Meteorolog, Aeronautical

Meteorology. WMo, WMo, 1998: Guide to wave analys andforecasting. No 702, Geneva, 168.
Geneva,54.
Retallack, B. J., 1984: compendium of Lecture Notes WMO, 2006: Preventing and mitigating natural disasters. Geneva, 40.
for Training crass IV Meteororogicar WMo' 2007: vMo Publication No. 306-Manual on Codes - Interntional Codes. Yohlme
P ers onne. WMo, Geneva, 455.
Riehl' H., 1972: Introduction^to the Atmosphere. McGraw-Hill, Inc, I.1 Part A: Alphanumeric Codes Volume I.2, Part B: Bnarv Codes uld Part C:
New york, 516. common Features to Binary and Alpha-numeric codes, volume rr - Regional codes
RKPSV' 1990: Podaci za-irna.cliu o snnju sigurnosti pomorske i unutranje plovidbe
u nd Nationl Coding Practices (Annex II to WMo Technical Regulationsi, Geneva.
_ -]?89:godini.Republikikomitetzapomorstvo,saobra.j
Rohde, R. A''2005: Global-warming' lttp://en.wikipedia'org/wiki/
iver",zugrri,e. ZAMG, 7999: Manual of Synoptic Satellite Meteorology. Concejual Moets. Zenta|-
Sauvegeot, H., 1992: Radar meteorologl.- ArtechHo'se,
lou"a1wurming.' Wien.
anstalt fii Meteorologie und Geodynamik, ver. 2.0, :
lncJBo"i,ij._ Zec,D., 1997 Planiranje pomorske plove. Pomorski fakultet, Rijeka, 178.
Shapio, M. A., 1981: FrontoTen^esis nd Geostrophically Forced
econdary Circulations Zveyu, AS.' l968: Sinoptieskaja mteorologij a. Gidrometeoizd at, Leningrad,, 77 4.
the /icinity of Jet Stream-frontal Zone Systims. J. tmos.
- ln
smith, R. B. 1987: Aerial observations of the yugoslavian
Sci. 38, 954:-973. -, 1970: Klimatski podaci opservatorija Zagreb, Gri.PMF,Zageb, l80. -
bora. I. Aimos. sciences,44, -, 1975: International Cloud Atlas. WMO, Geneva,62+72.
269-297.
strahler, A. N., 1965: Introduction to physicar Geography. -, 1992: International Meteorological Vocabulary. WMO, No. lg2,Geneva.7g4.
John wiley & sons" New -,2004: Mala internet kola oceanografije. web. MZT,Zagreb.
York,3.
Sfull, R. B., 1988: An introduction to boundary layer meteorolog.
Kluwer Academic Pub-
lshers, Dordre cht, 666.
a i r' I,yzer, 1993: Nvtex. kolsta tnjga
fusunj' ,Zagreb,95.
Segota, T., 1988: Klimatologija za
ceocre. :totu i!a, zagreb,486.
nit,N._i B.-Grisogono,2008: Dnamikameteorologija, Uvod
u opu cirkulaciju
atmosfere. kolska knjiga, Zagreb, 2l4.
Tomczak, M.' 2000: An Introduction to Physical oceanography, pe.
Flinders Universi,
Adelaide.
Vaisala News, 1 993 - I 9 99 : Slike /p ictures. y aisalaOy, Helsinki.
Volari, B. i I. Pezar, 1967: osnove meteorolokih motrenja i mjerenja.
Sveuilite u Za-
grebu, Zagreb,Z43.
Vorobiev, V. I., 1983: Pralctikum po sinoptieskoi meteorologii.
grad, 288.
Gidrometeoizdat, Lein-
Willoughby, H. E.' 19|79: Sory AsT1cls of he Dynamics in Hurricane nita of I!77.
NOAA Technical Memorandum ERLNHEML-. Washington, o.c., u.
Printing ofrce.
co *-;;;
WMO, 1953: 't|/orld Distribution of Thunderstorm Days. WMO, No.
ZI, - -'
*a,S,r '
Tp6
plement, Geneva. . :r. ,

WMo, t98l: Manual on Maine Meteorological Serv(3s.(MMs-558). Annex VI to

thp-_,,.l:;;

,W?,li:y:::::yi*,:;I:!E1'*1T9',n"gtit;;x'c"a91"_.,1;1j
Technical Requlations volu." I :a;;;; ;;;;,;;;;;;';;;;#
Yr-:}rr?,
dards and recommended practices, TR-42).
olume II - Meteorologi"ol ,"-i"""""_;,:'r1
-
international LI
air lluv.gu,,vf.'
navigation,Volume
vulu[lti III Geneva.
Hydology' Ueneva.
Lll - 7yarology' ] 'i ,, "- ' *,.
H9'
1..:,,:j]..i.'ij
ueteo9lopic1l^Vcabul rv.WMo, No. 782,Geevu.i${;i1,,
1993: lHandbook
WMo, ll?1 lnte11latl3ny!
of metorologcal ,"",i;iir, ;;r",i,i'iiii,.i|i,.l;,lr;
495, Geneva, 85.
.i
y9' l??1 a:-Meteolrolol and Transfer of Technology,.wvo, No. 786, Gngva, *:"'i:
WMo' 1994: Guide to the applications of marine climnlogl." ztr,
'.": ' ,.:lll;:!i,]
WY9'
i?24 a: observing the World s invironment: w"ottr, lnoi"i"a i,.".fu .i
No.796, Geneya,4L. :.Jl

wMo' 1994 b: on the Front Line: pubric weather service,s. wMo, No. g16, Geneva, 36.

584
585r
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

GOES GeostationaryOperationalEnvironmentalSatellite,USA(geostacionami
meteoroloki satelit, SAD)
GOMS metoroloki satelit, Rusija
Katice GOOS Global Ocean Observing System (Svjetski sustav oceanskih motrenja)
GOS Global Observing System; globales Beobachtunssytem (Svjetski sustav
motenJa.)
M
A ili R ili amplitudni predonik radara GPS Global Position System (Svjetski sustav pozicioniranja)
ALADIN Aire Limite Adaptation dynamique Dveloppement InterNational (the GTrS Global Tereshial System (Svjetski zemaljski sustav)
limited area version of ARPEco, veteo-rnce) (model za ogranieno GTS GlobalTelecommunicationSystem;globalesFemmeldesystem(Svjetski
podruje - polazite je za rad modela LACE) sustav telekomunikacij a)
ALPEX Alpine Experiment (Alpski eksperiment) HKZP Hrvatska kontrola zraeplovidbe
APT Automatic Picture Transmission (postaja za prijam satelitskih podataka) HRID High Resolution Isentropic Diagnostic Model (visoko rezolutni dijagnostki
ASAP Automated Shipboard Aerological Programme (automatska radiosonda na model - razvijen u Hrvatskoj)
trgovakom brodu) IAC FLEET FM 46 meteoroloka karta, ana|iza - bariki sustavi, fronte, izobare, opca
ASDR Aircraft to Satellite Data Relay (zrakoplovni urajza prijam satelitskih vremenska stanja, tropski bariki sustavi, valovi i temperafure mora)
podataka) ICAO International Civil Aviation organization (Meunarodnaorganizacija za
AT apsolutna topograrja civilnu zanuplovidbu)
AVHRR Advanced Very High Resolution Radiometer (napredni adiometar vrlo IMCISAR International Convention on Martime Seach and Rescue (Meunarodna
visokog razluivanja) nagodba o haenju i spaavanju na moru)
CAPPI Constant Altitude Plan Polar Indicator; Radamrndsichtdarstelung IMCO IntergovemmentalMaritimeConsultativeorganization(Meuvladina
(predonik radara za obradu podataka raunalom) pomorska savj etodavna o ryaruzacija)
CERAD Central European Weather Radar Network (Mrea srednjoeuropskih radar IMo Intemational Maritime organization; Intemationale Schiffahsorganisation
CLICOM ClimateComputing(raunalnoizraunavanjeklime) (Meunarodna pomorska organ izacija)
CMM Commission for Marine Meteorology (Komisija za pomorsku IMo IntemationalMeteorologicalorganization(Meunarodnameteoroloka
meteorologiju) or ganizaclja, stari naz iv)
DCP Data Collection Platform (platforma za prikupljanje podataka) INMARSAT Intemational Maitime Satellite organization (Meunaodnaorganizacija
DGP dnevni ciklogenetski potencijal za pomorske satlite)
DHMZ Dravni hidrometeoroloki zavod INSAT meteoroloki satelit, Indija
DWD DeutscherWetterdienst(Njemakameteorolokasluba) IR infrared(infracrveni spekta)
ECMWF Euopean Center for Medium Range Weather Forecasts, Reading, London LACE ili RC LACE (Regional Centre) Limited Aea modeling for Cenffal Europe
(Europski centa za srednjorone prognoze vremena) (Regionalni centr za modelire.ogranienog podruja srednje Europe - u
ENSO ElNiflo/Southemoscillation(unokolebanje) razvoju ovog numerikog modela sudjee i Ikvatska)
EPo ekvivalentna povrina odbijanja (cilja) LAM Limited AIea Model; Modell fiir begrenztes Gebiet (model za ogranieno
Eumetsat European oganization for the Exploitation of Meteteorological Satellites podruje)
(Euopska organlzacija za eksploataciju meteorolokih satelita) La Nifia suprotnost za ENSO El Niflo/Southem Oscillation
FL flight level (razinaleta) LCL konvekcijska razina
FLEET FM 46 kute za: barike sustave, fronte, izobare, opa vremenska stanja, tropske lidar light detection and ranging (otkrivanje i mjerenje svjetlom)
barike sustave, valove i temperafure mora LT local time (n{esno (lokalno) vrijeme)
GARP Global Atnospheric Research Programme (Svjetski progam atmosferskih MAFOR FM 6l kart prognoze: 'vjeta, vrijeme, vidljivos stanje mora, temperafura
istaivanja) zrak valovi
GCOS Global Climate Observing System (Svjetski sustav klimatskih motrenja) MDD MeteorologicalDataDistribution(razdiobameteorolokihpodatak
GDPS Global Data-processing System; globales Datenverarbeitungssystem aakoplovstvo, WMO)
(Svjetski sustav obrade podataka) METAREA podruje meteorolokih raioizje,a
za brodove
GEosS Global Earth observation System of Systems (Svjetski Zemljinmotiteljski Meteosat geostacionamimeteorolokisatelitEUMETSAT-a
sustav svih sustava) MMS MarineMeteorologyService;Seewetteramt(Pomorskameteoroloka
:
sluba)

s86
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA

KRATICE
MoR meteorological optical range; meteorologische Sichtweite
(meteorolokil
optiki doseg) sodar sounding detection and radar (otkivanje i
mjerenje zrkom)
MSG Meteosat Second Generation (Meteosat druge generacije) SOLAS Convention International Convention for the
Safety ofLife at Sea;
MTN Main Telecommunication Net''i,ork; Huupt m"1i";;r(Glavna
Konvention zum Schulze des menschlichen Lebns
aufSee beigeeten
telekomunikacijska mrea) "r konvencija o spaavanju ivota na moru)
NASA SWC .{:n*o9!-u
Signifi cant Weather Chart (kirta znanog u..rn"nu;
National Aeronautic and paceAdministration,
USA (Nacionalna uprava
zanakoplovstvo i svemir, SAD) SYNOP meteoroloko izvjee za kopno
NAVAREA Radio Navigational warning system (sustav navigacijskih TC topski ciklon
radio- TEMP
upozoenja) izvjetaj o radiosondanom mjeenju
NAVTEX Navigational Text (navigacijski sustavza,prijenosplovidbenih TR
:h'j] Regulations (Tehnika pravila)
NMC NationalMeteorologicalc"ntr.;meteorologischesNationalzentrum
obavijesti) I.TKMO United Kingdom Meteorological office (Meteoroloka
sluba Velike ,
(Dravna meteoroloka srediniica) Britanije) '

NMTN NationalTelecommunicationeort;NationaleFemmeldenetz USV uspravno smicanje vjeha

telekomunikacijska mrea) @ravna UTC Universal Time Coordinated _ Geewich, London (svjetsko
NOAA National oceanic and Atmospheric Adminishation,
USA (Dravna uprava
UTPK unutartopski pojas konvergencije (intehopical
vrijeme)
convergence zone;
zaocan i atmosferu, SAD) Innertropische Konvergenzzone)
NWS National WeatheServi.., us (Dravna vremenska VIS visibility (vidljivi spekrar)
kruenje 'L'LUa) SAD)
'
sluba,
VOSS
91^
PDUS
ope atmosfersko
primary Data User station
Voluntary observing Ships' Scheme (dobrovoljno
rzv1esravanJe s brodova)
meteoroloko
(primama.postaj azaprijamsatelitskih podataka)
Peljar Jadranskog mora portolano del maie
Adriatico
VV visibility; Senkechtsicht (uspravna vidljivost)
v_ertical
WAFC
:I!9T
PMC
izvjetaj o visinskom vjetru dobiven pomou
Pomorski meteorolokicenta, Spl11 '-
__--- pilot-balona
'
World Aea Forecast Cente; Weltvorhersag""" t*.
prognostiki centar, zrakoolovni)
(Svjetski

port meteorological office (ue meteorolog; WAFS

y9
PMS Pomorska meteoroloka sluba WCP :.]{ Forecast sstii11:ef1i.progostikisustav,
World Climate Programme (Svjeiski k majski p.og.u*;
zrakoplovrri)
PMU Pomorski meteooloki ured, Rijeka WEFAX Weather Facsimilie (faksimilne karte)
PPI Plan Position Indicator; Runsichtanzeiger (ploni pedonik) WMC Wgrtd Cenrres; meteorologisches Welrzentrum (Svjersko
adar radio detection (radio otki anj i
\lejSorolog.ical
meteoroloko sredite)
RWIN 1d-1ansins
Radar wind (visinski uptu dotiu"n radarskim
-:.'-i':.i-__-', WMO World Meteorologica organization; Meteorologische
RCC o*.'i"*) Weltorganisation,
Weltorganisation f r Meteorologie (Svjetska me"teoroloka
RHI
Rescue Co-ordination bente (spasilako koodinacijsko
sredite)
Range Height Indicator; Ruaui'tlre-nnt.*oog'nii.t.6..oenr.
:
wRo Weather Routeing office (Meteoroloka rutna
or
^"-^"ij
sluba)
uspravnog presj eka; radara)
]

WV vapour (spektm vodene pare)

RMC RegionalMeteoologicalientres;meteorologischesRgiona]zentrum WWW
_atea
lorld_Weather Watch; Welt lette1 Jvacht (svjetsko meteoroloko bdjeje)
ZAMG
_
RMTN
(Podruno meteoroloko sredite), :
. Zentra'anstak fiir Meteorolog19 und Geodynu*i"
meteorologiju i geodinamiku,,Be)
wi.n (Sredinji *",a|u'
RegionalTelecommunicationNeork;RegionaleFemmeldenetz
(Podrunatelekomunikacijskamea)
RT relativna topogaflrja
RTH Regional Telecommunication Hub; regionale Fernmeldezentra1le
(Poduno
telekomunikacijsko vorite)
SADIS sustav'zarazdiobumeteorolkihpodataka;uICAo.u
SATOB, SATEM, SAREP, SARAD ', i ,.].li1li
*.t"o.olk Liiu"-'rr-^:"nu podataka
satelitom
SDUS ."*d.*Data User Station (Sekundanapostaja zapijiam.ut.litrkih .jj'i]
podataka)
SGP sezonski ciklogenetskiparameta, 1.
:.:l:;'l
SHIP meteoroloko (oceanoloko) izvjee za moe
SMO vidi WMO
:', i":l

588

589
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
KAZALO

- stabilnost, 81, l 15-1 19, I31,231,46,257, bura, 148, 149, t56-161, 258, 394,486, 500
298,302,303,48 - anticiklonska, 157, 158
atmosferski(o),
Kazalo
- ciklonska, 157, l58
- tlak, 84, 85, 92, 94, 148, Ztg, 243, 248, Z5Z, - mjesna, I 58
25s, 260_264, 273, 330, 359, 367, 432, 4.1 1, - olujna, 156, 159,507
482,492,493, 518 burin, 152, 163,485
- protuzraenje, 53-56' 477
- Azorska, l58, 163, l7,275,330, 380, 384 atmosferi 463
A
adijabata,
- hladna, 273-276 autograf,45 C
- meuciklonska, 267, 27 3-27 6, 27 9 AVHRR instrum ent, 468, 47 0 ceilometar, -v. podnicomjer
- mokra, 112,113, I19,304,315 - nepoketna, -v. - stacionama
- suha, 1, I 13, 1 19, 298,304,315 Celzjev stupanj, 59, 48, 252, 269' 426
1 1 - odvajanje, 277-279
Celzij eva ljestvica, 426
adijabatsko, - orogenetska, 257 B celzij, 302, 3 0 5, 427, 48
- dizanje (hlaenje),l 1 0, 1 15- 1 1 8, |68, lg2-Ig 5 - Sibirska, 1.58, 275,
333 baklje,27 CERAD,393
- sputanje (grljanje)' l 10' 1 18 - stacionarna, 27 3 -27 6, 384 barika stopa, 84, 85, 90 ciklogenetiko podruje, 27 o,
advekcija, 7 3 -7 6, 80, 92, 97 -99, 236, 237, ZS4, - suptropska, 267, 27 3 -27 6, 287, 326, 3ZB, 349, 27 6, 3 52
bariki reljef (sustav), 85 ciklogeneza, 268-212, 279, 347 ,349, 352. S3t
316,371-374.538 350,384, 489,534 baroga{ 344, 425, 43o, 431 ciklon(a), 20, 30, 149, t89, Z t7 -220, 326-3 56.
- hladna (hladnog aaka), 81, Z3B, Z4B, 252-256, - topla,273 barogram, 431 39s, 417 , 418,477, 482, 489_492, s}o, so3_
277,3Ls,316 - zaprena,Zl9 baroklinost, 234,2i2, Z9O, 34'7
- topla (toplog zraka), 100, 507, 5 I 5, 5 I 8-52t, 524, 526, 529_536
238,243,252,253, - zawna, 267, 273, 27 6, 384 barometa(ra), 425, 430, 43 I - obavjetavanje, 339' 529 -53 1
256,277,278,315-317 -a -,278,279 - postajni, 43 I
- polovica,
aeologija,25 anticiklonsk razvtak, 27 1 - temperah 431,432 - - plovidbena,
aeronomija,25 353,529
Appletonov sloj, 38 - temperatuma korekcija (ispravak), 432
aerosol, 35, 36, 80, 200, 372, - - opasna,353,531
47 6 apsolutna, - vizir,59
afel,29,47 - staza, 349 -3 52, 532- 53 4
- labilnost, 119,316 barometarski(-ka),
agr egacij a, -v. nakuplj anj e - tropski c. = ciklon
- nula, 59 - fakto 489' 507
agregatno stanje, 19, 35, 60, 97 -99, 372, 510 - znak upozoenja, 53 1
- stabilnost, I 19 - maksimum, -v. visoki tlak
agrometeorologja, 26' l00 ciklona(e), 85, 123, 132-136, 155, 157, 162,
apsorpcija, -v. upijanj e - minimum, -v, niski tlak
1 68, I 88, 189, 217 _220, 236, 246,
akeacija, -v. prira ivanje asimilacija, 34,55,70 - tendencija, 94, 243, 248, 367, 369, 446
249, 2s3,
ladin,393,521 257, 260-27 9, 284, 286, 294, 303, 318, 334,
aspiator,429 batemograf, 446
albedo, -55, 70,72,468, 473,474, 477 369, 377, 380-384, 388, 47 s471, 482, 494,
5 1
atenuator,46l badaenje, -v. umjeravanje
ALPEX,397 507, s18, s2t, 529,53 1, 53s
atlas, Beaufortova ljestvica, 121, 434, 447
altimetar, 431,,470 - doba,262-64,277
- Meunaodnipomorski, 524 bibavica, 504
Altocumulus - Ac, 169, 170, 175, 186, 435 - mlada, 262-265, 268, 294
- oblaka, Meunarodni, 169,434, 435' 441 blen' 516-521,524
Altoshatus - As, 169, 170, 17 5, 186, 243, 317, - obnavljanje, 264, 265,
- Svjetski klimatski, 524 bimetalni prsten,427
332,435, 531 - odvajanje, 27 7, 27 8, 383
atmosfera(-e), 19 -25, 28-42, 45 -57, 62, 6 5, 67, Bishopov prsten,2l i
aaaliza. - okludirana, 263, 264, 268, 294
72-84, 97-102, 108, I 10, 114_119, 121_12s. bisti,
- objektivna,3T0 - orogenetska, 239, 257, 268, 27 0
r28-13 1, 134, 140-145, 154, 156, 16s_169. - led, 185,209
- spekhalna, 3'7, 468' 469 - planinsk -v' - orogeiretska
1 82' 1 85' L92, 200-212, 222-228, 3 zrak,I2
1, 306, - - popunjavanje,263
- subjektivna, 370, 3'l 1 3 r0, 32'/, 37 4, 47 0, 47 3, 487 bljeskanje, 212,313 - produbljivanje, 261, 26
anemograf, 433,434, 439, 45I - baoklina, 234, 268, 27 7 bljeskovi,2T - regeneracij -v. - obnavljanje
anemogrrm' 160,434 - homogena, 84, 373 boja neb 36,200 - stadij, -v. - doba
anemometar, 160,433 - indiferentna, 116, l17,Z3l Bourdonova cijev, 427 - toplnska, 238, 268, 269, 326, 334
aneroid, 430, 431, 446 - labilna, 116, 117, 299, 3OZ, 308, 316, 317 bod(a), 3 65' 447 -449, 463, 47 1, 47 2, 4.I 9 -482, ciklonska obitelj, 2 9' 267 -z7 6, 27 g,
anomalja vode, 62 - meunarodnastandardna, -v. ICAO atmosfera 486, 489, 491, 505, 506, 509 -521, 55-539
28 388
anticiklogenetiko podru:je, 27 6 ciklonski anita 27 7, 286
- model,40,372 - kus (smje), 44] ,493' 5l4
anticiklogeneza, 94 cirkulacija, -v. kruenje
- nestabilnost, 81, 231, 232, 299,303, 3 15 - maneviranje, 531, 532
anticiklona, 85, 122, 123, 132-136, l5B, 162, cirkumzenitni lukovi, 21 1
- presjek, 80, 1 50, 222,224,288,391,393 - meteoroloki, 422, 5l7
217, 219, 227, 236, 27 I-79, 303, 356, 369, Cirrocumulus - Cc, 169, I70, 186, 435
- proPusnost, 53, 440, 441 brokenska sablast (spekfar), 2l
377,380, 489, 494 I Cirrostratus - Cs, 169, l7O, 175, 196,435
- satelitska sondaa, 47 0, 473, 47 6 bziatenj 147 Cimrs - Ci, 169,172, 1i3,186,435
buka, 539 Coriolisovo ubrzanje, 127

590
59
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGIJA

KAZALO
cmo telo, 43-45
- ravnotea, 99 , 37 5
Cumulonimbus - Cb, 169, l7Z_17 5, Ig6, ekvivaienha povrina odbijanja, 456, 458
209, - visina, 87, 88 - pnzemn 241,293
310,435 etektrlna(-ni),
- (decimetar) metar, gg - sekundama (dru gotna) hladna,
Cumulus - Cu, 169, 172, 17 S, lg6, 310, 435 - pojava,172 247
divergencija, -v. razilaenie - sttnorazema, -v.'- udama
diz.ezraka,110, 115, tls, ts, 155, - naboji, 183,312-314, 491
l68, - stacionama, 239, 240, 252,
253, 260
:2?, ?!1, ??9,223, 256, 260, zls, gs-sls,
308,310,318,388
- pranjenja, 38, 212, 306-3
463,490, 491
1 o, 313, 31g, 418, - t!l9'
-89:
19 5, 22o, 241 -253, 256-258,
262-
est zraka, 86, 1, l5-1 l 8, 123-132, 228, 235,
29s,316,317,369
I 1
djelovanje na vrijeme, 19, 417_41g - vodljivosr, 38, 3 l4
281,303,346 - - nestabilnog tipa,243
dnevni hod, 37,74, I3g, Z3l, 4g4 elektrometeo 19, 206, 2I2, 441
estine magle, 197, tg9 - - stabilnog tipa, 243
- - atmosferskog tlaka,92,93, El N o,337,338 - udama,305, 308
vor, 12l,433,448 531
- - tspaavanja, l00 emagram, I 14, ll9, 256, 5, 327, 369, 3g3
vrsto stanje, 60
3 I - unutahopska, 240-243, 332
- - magle, 198 emsija, -v. izaivanje
- visinska, 241, 252,256
- - naoblake, 178,179 e4ergija,5l
- - suptropska, 289
- eolna, l2l
C - - oborina, 187, l8g
- - podnice, 156 - vjetrena, 121
frontalna,
elija, 135 - crt -v. fionta
- - relativne vlanosti, l05 -u: ekvivalenfira
- Fenelova, Zl 6, Z 17, ZZ2, ZZ3 lP9:
etezija, 763, 164,330
Povina odbijanja - inverzija, 80
- - temperature, 55, 69,74_76, - linija, -v. fronta
- Hadleyjeva, 216, 217, 222, ZZ3 l9g, 199
- - tlaka vodene pare, 104 EUMETSAT -l ropean Organizationfor the - p|oba,?33-235, 38-240, 243,
- olujna,377 Exl:jlatlon of Meteteorological Sateltites, 391, 246, 257 -26I,
- - vidljivosri,205 264,293,377_379
- polarna, 216,217
,223 - - vjeta, 148 465-467 - - nagib, 233-235,243,246,484
- hopska, -v. - Hadleyjeva
-- zra'a,38,51,54 Euopska org.anizacija za eksploataciju meteoro- - zon -v. pojas frontalni
- umjerenih irina, -v. - Ferelova
dobovoljno meteoroloko izvjetavanje rosKln satetlta, _v. EUMETSAT
elijsko ustrojstvo, 30l s bro_ frontogeneza, -v. proces' aontogenetiki
oova, )ll eustatskj pomak, 492
ontollza' -v. proces' frontolitiki
dolina, 369 evaporacija, -v. isparavanje
evaporimetar, -v. ispariva
D - ekvatorska, 2l8, 38-331,
334, 336'
D - sloj,38
-
lskoS
tlaka, 86, 145,238_240',263,270,277
,
evapotranspiracij a, 100, 473
G
279 G - sloj,38
dan,
-.visinska, 254, 27 7, 295, 316, 3 GARP,22,397
- s maglom, 197_200,360, 17
F'
downwelling, 489,494 GDPS, 421, 423, 472,51s
- s oborinom, I87, l9l, 311
difter' 448 F - sloj, 38
- oblaan, l77,435 generator, 418, 419, 433,450
dravna meteoroloka srediqiica Fahenieitov sfupanj, 426 geologij 473
- polami,46, 358 ,396, 423, 516 faksimil, 396,397, 472, 516, 5tg,
Dravni hidrometeoroloki zavod, SZ3, SZ7 geopotencijal, 40, 86-88, t25, 130,
- vedar, 54,7 I, 177, 434, 462 39, 396,a1 taktor raziemosti, 44, 53 135,369,
duga,2ll 384-388
deformacija, 236, 237, 431 fen,
duik, 33-38, 48' 53' 537 115, 120, 155, 156,Z3g, Z5B, 4Bs geopotencijalna ploha, g7
deklinacija, 31, 331, 3gg ,114,
dubinomjer ulhazru ,ni, 449 nski zid, 155, t58, 175'283 geopotencijalni metar, gg, Z4I
depozicija, -v. oblasanie
FL,388, 392,393 geoshofika'
Deuls c her Weu e rde n
39 1 -3g3 fotometeor, 19, 206, ZlO, 441
diferencijal (totalni), 83,' t09, 124,373 - priblinost
(apoksimacija), 12g, 33l, 354
oln)zlJa, -v- raspenie
E fotosfer27 -ravnote l28,l29'28I
E - sloj, 38 fronta,.279,, 233-259, 284, 369,
difirzna refleksija, _v. odbijanje, raspreno 37 0, 3Bg, 484 gibe'
ouagram,
aa#OT - Eltropean Centerfor Medium Range
-antarktika,223,240,289,360 :. j
- hidostatiko, 373
Weather Forecasts.393 - arktika, 223, 289, 360
- aeroloki, 1 13, 114, - inercljsko, 136
l17, 119, 256,3g1, 445 efektivni polumjer Zemlje, 456 - ekvatorsk _v. - unutarfuopska
- nesno (nestacionamo), l28
- sttiveov, 114
240,241
.

EGRRUKMO.392 - glavna,
- termodinamiki,;-' -
l
- powatno, -v. - retogradno
aeoloki
ryid]1 8 -pis11no,299,448
egzosfera, 36, 38 - 24I, 246-253, 256.258, 262.
-naa,454
ekliptika, 29,31,412 267, 270,
195,
27 s, 284, 294_296, 316, 317, 469
: j

dT: - rehogradno, 268,286

it: 166, r82, ts6,20s,zr0,zrz,2s8j,z:9s,
419,463, 473, 476
Ekmanov(o), - - I. vrste,246
- silam6; 145, 298, Zgg, 303, 304, 485
- - II. wste,246 ; 486
dimljenje, 418,419 enos (usisavanje), 355, 356, 489 - nepokretna, -v. - stacionama
- spiallo, l36' 318
sloj (spirala), 139, 142.489 - stacionamo, -v. - sno
dinamika(i),
- konvekcija, 70
ekoloki(o), 433, 51:7 , 537 -53g - old]]dir] 241, 242, 24g -252, 260, 263,
26 5, -stojno,l28,l34 .. ,: i

ekspandiraje, -v. irenie 369,469, 475 - turbulenho, 27, 73,

- promjena tlaka, 92, 145,
433 lZB, Zg4, 295, 348
ekvinocij, 29, 31, 402 - planetna, 240, 241, 25, 260
1.1.T9l 37 ' lI0' lI5, ll7 , 12I., 123; I23,;:,
-
- polama, 223, 240, 289, 2gz I40, I45, 167, 17 5,'2l7, 24, 228; 2943a3'
s92

s93
ffi OPCA KAZALO
I POMORSKA METEOROLOGIJA

ffi 384, 429,492 izvjee(taj), I4, 3 62, 3 65, 39 I, 39'7, 423, 45,
323' 327 -331, 334, 335, 360, 37 0, 384, 39, INMARSAT, 519, 536
ffi - vzlazno,299,305 393,467,484 interfeencija, 2Io, 356, 457, 504, 505' 508 444,445,4'12, 477 ,516-524, s30
ffi - v alno, 26, 280-284, 483 grmljavinski nos, 248, 3I0 - odabrano,5l8, 519
insolacija, -v. osunavanje
SP
- vodoravno, 81, 88, 140, 280,281,500 - pomorsko meteoroloko, 5I'| -52I 524
-:s gmljenje' 2I2, 3 13, 3 14 inverzija, 37, 80, 81, 106, I 17, 139, 194-199' '
s - vrtlono, 134, 136, 145, 148, 219,263,297 iaavanje, 53, I99, 3 16, 3 |'I, 4I8, 4'7 6, 487
'
grom, 27, 17 2, 212, 3 13, 3 1 4 05, |g, 54, 277, 28, 283, 9I, 294' 96,
ii# 303,318,485 GTS, 421, 423, 471, 4'72,515 298, 301, 3r4, 316, 328, 336, 485, 510
ffi gleet,473, 509, 51, gustoia zraka, 19,40, 65, 66,84,85,92, IIO, - no na sitnorazmjema,l52,9I
!a gloIja,21l 1 16, I35, 141, 17 5, 20I, 20, 2l2, 233, - supsidencije,2T5 J
godinji hod, 35, 284, 399' 413 280, 282, 299, 301,
ffi 37 3, 429, 4s s - temperaturna, 37,54,'3,80 155' 159' 192'
ij - - atmosferskog tlaka,93,94 Clapeyonova, 63
I93, o2, 2I9, 23, 259' 7 5, 28, 9L, 47 4, -
- - isparavanja, 100 - dijagnostik 37, 373
s 484.48s,538, 539
a!l
ET
- - magle,200 H inverzijski sloj, 1 52, 17 5' 93, 19, 96, 32'l - disperzije, -v. - rasapa
- - naoblake, 179 halo, 169-171, 17'1, 210, Zlt - gibanj 80,37,3'73
ionosfera, 7, 38' 48, 31'3
- - oborina, 188-191 hariken, 339, 341,34'l. , 530 _ hitlostatike, 88
ffi iizac1ja, -v' svj etlucanj e
- - podnice, 179 heliograf,44 - kontinuiteta, 299
ishlapljivanje,6l
ffi - - elativne vlanosti, l05, 106 Heavisideov sloj, 38 - Laplaceova,40, 84
isparavaju i vod" 515
- - temperature, 69,72,75,76 heterosfea, 33, 36 isparavanje(a), 35, 55, 56, 60-62' 7 0' 7 2' 9'l - - neprekinutosti, -v. - kontinuiteta
# - - tlaka vodene pare, 104, 105 hidauliki skok, l59 - plinska, 63-66,235
100, 104-106, 114, 1 18, 120, 165, 182, 189'
- - vidljivosti,205 - primitivna, 226, 280, 37 l, 380
E
hidrofon,448 19, |93, 24' 70, 306, 334, 342, 360' 400'
- - vjetra, l3t, 148,332 hidrografska sonda, 446 417, 4r8, 429, 443, 48'1, 488, 492-496, 5 10 - progostika, 372
i{ - - za,enja,55 hidrologja, 100, 47 3, 47 4 - jakost, 98-1 00 - rasap 498' 499,504
GOS, 421, 4s0,4'18,5rs hidroloki ciklus, 97 - statike fluida, 84
$ - mogu e (potencijalno), 100,400' 510
gradijent, hidrometeor, 19, 165, t8Z, 185, l9Z, 204-209, - tendencije, 373
ispariva,
ff - izohipsa, 92,96,125 254, 437 44 - A-razreda,443 - temodinami k 63,372
:ts
- mokoadijabatski, 112, 11"1,327 ' - za uspravnu brzinu, 373
hidrosfera, 19, 20, 353, 446, 492 - Pichov,443
* - suhoadijabatski, i I l, I 16, 117,327 hidostatika aproksimacij a, 280 jezge,
izalobara' 94' 26-66, 369
$ - superadijabatski, 80, 8 1, 159, 299 - depoziciiske, -v. - oblaganja
- ravnotea' 84, 124, 235, 8I, 373 izentropa, 1 12, 234, 268, 301
- temperatumi, 40,72,74,113, 198, 199,202, higrogra 425-429 izentropska ploha, I 12
227, 235, 243, 248, 252, 292, 293, 347, 3 s6, higrogram,429 izmaglica,185, 208 - higrofobne (estice), 36' 166
371,484 higrometar,429 - higoskopne (estice, tvar), 36, 1'66' l93' 4l7

izobara, 85, 9o-9, 95, 12z, |8-136, 236, 39,

- - meridijansk, 222,268,269 kondenzacijske ,36, 166-168, |9, 198' 4I4'
hipocentar, 509 z4o-248, 260-268, 27 3, 2'1 5, 341, 354, 369,
E _
- - uspravni (vertikalni), 80, tt5-117, 231,235, hladna kaplja, 264, 4174r9
27 7, 3 L 6, 383, 384 389-392, 47 5, 494, 517, 5 19, 53 I
299,327,342 (estice),36, 165-168' 184,192,06,
homosfea, 33 izobama ploha, 88-92, |16, l24, l5,131',137, - ledene
- - vodoravni, , I38,24I
137 horizot,31 , 443 138, 21, 24, 60, 269, 27 3, 293' 346, 365'
313, 418,419,459' 510
0'1 ,306,308,
fi - tlaka (zraka), 90, 24, 125,129, 134-136, 150,
366,369,3'11,44s - neorganske (estice), 35' l6
1 53, 159, 233, 235, 239, 259, 293, 343, 3sI, - oblagaja, |66, I94,418
izoblienje, -v' deformacija
370 I izogo4721 - orgaske (estice), 35' 166
- - uspravni (vertikalni), 84 IAC FLEET, 517-519
izohiga, I14'1I9,l0
- - vodoravni, 125,349 ICAO atmosfera,40, 85
izohijeta, l87
- vlanosti,74 ICA0 - Internationl Civil Avition organi- jezero hladnog zraka, 156, 308
izohipsa, 90-9, 96 , I25 , 136'138, 20 , 236 ,
- zasienoadijabatski, _v. - mokoadijabatski g. zaion,40' 472 238. 42-2M' 48-52, 60-263, 69, 73, jezik hladnog zak 20, 26I
ganica datuma, 3I Ice Patrol Senice,512 - toplog zak 20,61
2'77' 27 8, 297, 369, 37 5, 38, 383' 388-394
granini sloj fluida, 140 idealni plin, 40, 63 izolator, 68,72,191 jugo, 157, 161-163,389,486,494, s00' 507'
I
gawie,27 IMo - International Maritime organization, 5 18, 521
2, izonefa,181
greben, l 58, 238, 252, 27 6, 27 9, 284, 369, 5 tB - anticiklonsko, 163
515-s19 izotaha, 287, 88, 92, 293, 33 , 393
|2l,
- visinski, 27 7, 27 8, 295, 344 - ciklonsko, 162
incus, 174, 308, 309, 437 izoterm 78-80, 1 19, 138' 3+38:, 243, 244,
I

- visokog tlaka, 86, 157, 158, 220, 38' 27 5- indeks loma, 45, 201,212, 456 248-52, 6-264, 267 -269, 277, 88, 93,
278,297,380, 384, 486 indiferentno, | 15 -1 18, 37 4 306, 33, 3l5, 30, 340, 369, 380'383, 393,
griniko srednje wijeme, 3l inercij al-na o scilacija, 497 394,400,459,462,475 K
grmljavina, 73,81, 115, 161, 172, 173,207, inje, 161, 163, 183, 18s,208,209 kanalni uinak 143,|M
izotermija, 37, 80, |I7, 05, 283, 538
212, 231, 243, 246, 252, 253, 313, 315, 321_ injite' 103, 165, 168, 192 kapljice, Is7, 165 -l 68, I7 -17'7, 182-186, 192-
izaivaje,I,44 5

s94 595
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGIJA
KAZALO
196, 206-211, 304-309, 312, 313, 359, 360, - dinamike viskoznosti, 141 korona,27
417, 453, 459, 468,486, 510 111, rgg, 224, 304, 306, 337, 346, 348,
- emisije, -v. - zra,enja kiTlu :?n:u, 80, I t7-t te, res, zel, zse, 303,
37 3,
karakteristina toka, l 19 - guenja vala, 460 4r7,418, 429, 510
304,31s,327 lavna,20, 156,4'14
karta, - odbijanja,,45 komosfera,2T k^::,7!;97,98,
- analitika, 364,
37 8, 379, 388, 517, 5I9 - popunjenosti, 460 1o1, 196,360,451,467 468,
- ledenjaka, 519 - proputanja' 42, 45 i."' 122, 123, 134,
301 413, 489,
13 5, 1 51, 222, 2gg, 481,491, 492, 5t0_s15, 539 '
- mahoazmjea,379 , - kopneni, 360,511,512
- rasprenja,45
- anticiklonsko, 344, 496
- meteooloka, 85, 2I5, 37'1 -380, 39I, 432, - refleksije, -v. - odbijanja - moski, 481, 51 l, 512, 5lg
- inkompresibilno, -v. - nestlaivo
514,516 - irenja,62,63 - u moru' 20,481, 492' 5,514,'515
- nestlaivo, 373
- mezorazmjera,3TT - toplinske vodljivosti, 68 ledena,
- obalno, 150,152
- morskih struja, 519 - transmisije, -v. - proputanja
- baijera,5I2
_ ope atmosfersko,
- prizemna, 9I, 21 4, 243, 244, 247, 248, 90, |9, 21 6-226, 27 I, 326, 37 7 - fon 5I2
- tenja' 128, 13l - pojasno,ZL4
29s, 333, 334, 364-37 1, 380-385, 388, 389, - tubulentnosti, 128, 1 40 -1 42 - granica, 513,529
- sreddih azmjea, 373
394,47s, sI&, s19,526 - upijaja,42,48 - ploa, 359, 513,514
- terrnohalino, 489, 494
- prognostika, 364' 37 l, 3]2' 378, 379, 388' - zrna, 767 , 185,207,305, 308, 41 8
- za,enja,43 - tro elijsko,223
391-394,473, s14,517, s19, s25, s27 koordinatni sustav, 1 13, 122, 345, 503 ledeni(e)
-'Walkerovo,24
- sinoptika, 2I4, 242, 363, 364, 47 4, 47 5 - Cartesianov, 125, I29,137,374 - kistal( (iglice), 35, 53,72,97,l t4, l15,
- zraka,
- slanosti mora, 519 -pirodni, l25,374 rr8, 166-172, 1 82_186, 192, 196, 197, zoi _
- - meridijansko,2lT
- valova, 5I9,520 - a,374-376 210, 305, 31,3, 359, 417, 510
- - mjesno, 123,150,153
- visinska, 9 1, 2 I 4, 43, 244, 248-252, 285 -2g t, koliina, - - ope (planetno), 123
- otok, 513

l.!:!
]

364-366, 369-37 t, 381-388, 391_397, 516, - tvan,64 I54, 493, 494, 509-573, 5Ig, 524, 526
- - planinsko, 153, 189
519, s26 - vodenog taloga, L87,437 ledite vode, 40, 59,426
- - primamo (prvotno), 123
- vremenska, 23, 1 4' 22'I, 333, 363, 364, 3'1 0, kolizij -v. sudaranje ledolomac,5l4
- - sekundamo (drugotno), 123
381, 382, 391, 397, 421, s18, s23, 52s, 528 koloidno labilno, 182, 183,417 lida' 443,463
- - tercijamo (egionalno), 123
- znaajnog vremena, _v. swc Komisija za pomosku meteorologiju, 516 light on he right,494,496
- - uzdu paalela, 217, 224
kelvin, 59,426 kompresija, -V. stlaivanje litometeor, 19, 204, 206, 209, Zl0, 441
- - uzdu avninemeridijana,Lz4
Kelvinova ljestvica, 426 konderzacija, -v. ukapljivanje litosfera, 19
kutite, 6l
kinematika viskoanost' i41 kondenzacijska(i), lizimetar.443
kuglasta munj 212
kisik, 33-38, 48, 412, 538 - azina, 1 I2-1 19, 1'1 7, 304, 31 6, 327, 346 lokalna promjena, -v. mjesna promjena
kumulonaoblaka, 178
kia' 91' 161-163, I71-174,184-188, 206,305, - tragovi, 17 5, 176 toKamo wJeme, -v. mjesno wijeme
kum_ulonimbus, 17 4, 23I, 232, 246-248, 25,
306, 3 10, 313, 319, 327, 330_337, 360, 37 1, kondukcija; -v. voenjetopline luka kapetanija ,575-517'' 536
2e6, 30r_32r, 327 , 328,331, 332, 337 luki meteorology (slubenik), 516
384, 400, 414, 439, 454, 4s7 -461, 47 4.477, ?s.1, ,
489,510,516
konduktor, 68 342,343,346_348,369,484,489
konstanta,
:

- dob 305, 306, 307, 3o8

- blatna (obojena), 162 - Boltzmannova,44
kino razdoblje, 188, 191 - Krmanov 141
- jednoelijski, 306, 307
- superelijski, 254, 306-309, 47 5
M
kiomjer(na), 438, 439 - plinsk 40,64-66,89, 109 maestral, 152, 163,164, 518
- vie elijski, 306-308
- Hellmanov,438 - solama, -v. - Suneva MAFOR,5I7
kumulus, I7 3, 232, 247, ZSZ, 254, 296, Zg9_
- kantica / menzua / zjalo,438 - Suneva,46 magla(e), 80, t8s, tg}-200, 206, 360, 369, 414,
klima,399-402,416 - zasienja,165 -kut303, 310, 311, 315, 327,330, 337, 47s; 531
sloetanja vjeha, 13l
418,468,474,490
- lzrcKa- l l kontrakcij 236 - a{y9k9ijska, 1e3 - 19 5, 198, z0o, 230, 360, 487,
lgtna bzina Zemtje, 126 49t,493
- matematka,77 kontrast, 200,204 kutna veliina, 200, 203, 204
- pomjena, 4ll-416 kontrastna osjetljivost oka, 204 - doliska, 185,206
kvadrant, opasni, 354, 532, 533
- solama, -v. - Suneva konvekcija, 42, 5 6, 7 0 -7 4, 92, 99, 104.106 j'I 48 - frontalna, Ig3-195, 198, Z0O, 243
kvazistatiki uvjet, 1 1o - gradsk 196' l98
- Sln,eva, 47 ,77 168, 17 1, 175, l87, l89, 254, 256, 2gg-301 :

klimatska zona, 477 3 1 0, 3 16, 327, 342, 348, 373, 37 4, 377, 384;
- industrijska, 196, Ig8
klimatologija, 5, 18'1 ,214,362, 399, 434 393, 461, 47 s, 483: 488, s38 L - inverzijska, lg3, Ig4
knot, -v. vor konvergencija, -v. primicanje l
labilno,115
- ispaavaqja, l93,195
koagulacija, -v. zgruavanje kouervativna v eli:na, 28 - leden 185,l92,196-198, 206,z17,360
koalescencija, -v. sra ivanje
- uvjetno, -v. mokolabilno -niska,185,199,206
'')

kopnenjak, -v. skopnac laminami sloj, 139, 140

koeficijent, koridor,480, 539 - predfrontalnZ43
lanano djelovanje (rast), 183
- apsorpcije, -v. - upijanja korito,86 ::::;:t latentna toplin 56, 60-62, 72, 7 4, 98,
- priyietrinska, 185, 193, l9S, 206
l1z, 113, -prizemn 193,l98,I99

s.96
597
OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
- radijacijska, 192- 19 4, 198, 360, 487
- rasprenje,24,4l8
- u krpama, 185, 206, 327, 441,
- uz vidljivo nebo, 1 85, 193,206
- visoka, i98
- zafrontalna, 194,195
magnetosfera, 38
Magnus-Tetensova formula, I 02
makorazmjer, -v. velerazmj er
maksimum,
- glavni (primami), 86
- spoedni (sekundami)' 86' 104
malopropad, 255,311
maeograf,448
Mayerova relacija, 109
meava, 158,209
Meunarodna,
- organizac1ja za civilno zakoplovsVo, -v'
ICAO
- pomorska organizacija, -v.
meunarodna standardna atmosfera, 40
meridijanska azmjena topline, 20, 269
meridionalno, 79, 80, 144
METAREA,519
Meteo France,39,393
meteogram,393
meteo, 19, l85, 206-212, 441
meteorit, 176
meteorolog, 2' 24, 364' 4I
meteorologija, 19-26, 21 4, 226, 396, 421, 536
- dnamika,25'362
- lzil.k25
- kopnenog prometa, 26
- opa,5
- pomorska,25
- sateliska'zs,472
- sinoptika, 25, z|4, 362
- tehnika, 26
- tropska, 350
- zrakoplovna, 25
meteoroloka(o),
- djelatnost, 2'396'397, 5I7
- dokumentacija,396,397 , 517, 520, 524
- mjeenja, 21, 159,214' 36,369,421-434,
437-450,517
- - daljinsko, 25, 443, 450, 453:478
- - inavo,203,425' 448, 47
- - pilotbalonsko,443
- _ radiosondano, 443,
- - posredno, 448
- - radarsko, 214, 306, 362, 422, 453-463, 517
598
KAZALO
- - satelitsko, 214,315,362, 422, 463-419, 517 - atmosferske, 507
monsun (vjetar), 123, 148, l90, 218, 238, 69,
- -visinsko, 159,423, 443-445 - moske, 353-356, 448' 492, 4g5-4gg' 507-509.
3.22, 326-33s, 338, 340, 3s2, 3s5, 400,
- mokenje, 23'25,201,14' 362,39'1, 41I, 421- sl4,518, s39 4%:
443, sr1
496.536
,413 mijeaqje,
more
- - brodsko, 365,367, 422, 447, 517 - duljina, 140, 141
T1]o]_1 ' l63,353, 367,448-450'473,4g2,
-
- - dopunsko,422 - oer (maksimalni), |02
_ - iz zrakoplova 4z,423,437,445,446,472 497 499, 502_504, s I t, 529
mikrometeorologija, 25
'
- - na oceanima, 42' 446-450,5I7
- ofvoreno, 7 1, 151, 161, 232, 2gl, 335, 354_
milibar, 82,430
- - prizemno, 339,421-443, 517
360, 479, 494, 49s, 504, 505, s08_51 l, sr6,
minimum,
- - visinsko, 339,4l-423' 443-446,5l7
518,521,535, s36,539
- glavni (primamD, 86, 104
morska,
- opaaja,2l- 24, 160,201 02'2l4,362,39'7 , - sporedni (sekundarni), g6
' - doba, 356, 487, 492, 496, 507 508
41423,43'.7 ,516' 5),7 l, 170-17 4, 177, 202, 21o, 211, ,
_e-sec, 28-3 - razina, 28, 40, 7 8, 7 9, 84-90, 95, 16, 21
- postaja, 2l -4, 84, 8 5, 206, 21 4' 339, 3 62-3 65. 3s6, 43 s, 493 _497, 507, 508 6'
340, 343-346, 354_358, 392, 393, 4t s, 44s,
37 I, 377, 39 6, 397, 4I -425, 432, 439' 443 - mjesna pomjena, 373
449, 47 0, 47 3, 482, 489, 492494, 497, s00,
445, 450, 4st, 4'1 1, 472, 515-519 m.1-esno vrijeme (podne), 31, 51,74, 104,362,
- raketa, 38,4|9' 42' 443, 446
504, s07-s09, stz
379,423, 464, s17 - - gibanje (prislno, slobodno), 448,4g2
- sluba, 21 -24, 339, 37 1' 372, 39 1, 39 6' 397, mlazna struja, 286-297, 369
- - promjena (dugoperiodina, kratkoperiodi-
47 1, 477, s t 5-523, s29-s3 t - arktika, 28'1,289
na), 448' 49
- sonda, 444, 445, 453, 47 2, 47 3 - delta m. s.,295,297
IMO - spava,425
-- 28, 40,79, 84-94, 12s,3s5,393,
- ekvatorska, -v. - tropska 919dnja,
meteoro1oki,
432,492, s06, 507
- izlazm. s.,295
- sol, 35, 70, 166,417, stt
- balon, 422, 437, 443446, 453, 41 1 - jezgram. s.,293-296
- stlrja, 20, 25,70,79, 106,224,356, 448, 4?3,
- instrument, 21-25,203,344, 425, 426,429- - niska, 253, 254, ZB7,Z90
477, 482, 485 488, 49 1496, 504, s08, 5r2_
433, 438-44s, 453, 4't 0, s37 - os m. s'' 285-87,290-297,334
5 14, sI8, 5 19, 524_s28, 535_539
- klju' 364' 365,423'44I,47,518' 519 - polarna, 39, 28'l -291., Z9S, 296
- optiki doseg,440
-- dvajlbazen494
- - shatosferska, ZB7,Z90
- _ geostrofika,494,
- rada, -v' - radar & r. meteoroloki - polame no i, 290,
- - grad1jent:l 494'
- satelit, -v. _ satelit & s. meteoroloki - suphopska, 39, ZB7 -289, 293, 295
- -_1an 76, 80, 100, 194, |98,232,2.11'337,
- simbol, 186, 2z, 2I4' 342, 362, 368-3"1 0' - tropska, 287
423' 44l' 53 348,489, 493496, 5r2, 513
- u,lazm. s.,295
- - nagiba,494,
- stup,425 - un{erenih irina, -v. - polarna
- - plimn 356,492,495, 496, 508
- tou 425 model,
' - - potiska, 494,
- 2maj,443,445 - baroklini, 371
- - elativna,494
- zna-y. - simbol - barotropni, 327 , 37 I
- - termalnog vjet 494
metoda- - dijagnostiki,379
- - termohalin 494
- esti zraka, 304 -Hadleyjev,2l7
- dnami:ka25,399
- - topl 152, |94, l98, 27 1, 337, 360, 48g, 493-
- numeriki, 226, 231, 535
- numerika, 37 1, 37 , 37 9, 39 5
495,513
- - meteoroloki,537 - - vjetrovna, 224,355, 492- 494
- sinoptika,215 - - prognostiki, 3'79,530
morski dim, 1.57, I8Z, 185, 208, 360, 486, 5tO,
- statistik 25' 379' 399, 537 - - za ogranieno podruje, 379
mezo-.
sl8
- oblaka, dvodinlenzional-ni, 3 04
motrilite, 425,426
- cikulacija, -v' kuenje srednjih razrnjea - . ,
- postajni, 365-36i
-fronta,151,485
.oF1"1j: 193, I95, 200-203, 2tt, 423, 4zs, 4zB,
-1o-,279 434-437, 440- 442,449, 450
-mooel-J// modeirarf e num eiko, 24, 25, I45, 226, 373,
- pauza,36,37
maz,785,208
374,412,415 rnrea,
- razn}e, _v. razmJe' srednJl mokroadijabatska stop l 12' |I3 117,
; l94 - fin -v. - gusta
- ser 36, 37, I75, 176 mokolabilno, 118 - gruba, -v.- rijetka
mic roburs t, -v. malopropa m9!e| 36, 38, 45, 48, 59, 62, 64, 82, 97 -g9, - gas377,378
Mieova te'orij 45' 459 128, 140, t65, 184, 200, 201, 468; 47 6
mikorazmjer, -v. razmjeq sitni
-kiomjer 190
mola masa, 64,65 - korak m.,
mijene,507 3'14,379,395,396
moli obujam (volumen); 64 - meteorolokih p ostaj 22, 187 , 421
599
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
KAZALO

- model s finom m., 379

- radara, 393,462
- strma, 354, 482,504,512 296,31s,360 -eltralna,24l ]

obalna stanica, 523, 524, 531 - slojeviti, 175, 180, 184,205,394,41'1,419 - toka,263,65
- rijetka, 377, 47'1
obasjavalo za oblake, 437 - srebmasti (svijetlei noni),39, 176 - topla,241,250-25
- satelita, 396
obllle meleorcloka, 24, 363, 396, 3g7, 423, - srednji, 52, 174-176, 182,256,367,437 o|uja, 0, Il8, 253-255, 98-324, 347, 360, 4tr8,
- telekomunikacij ska, 424, 462
464, 472, 47 e, 480, s 16, sle, s23, - statiformni, -v. - slojasti 463' 47 5, 482, 484, 48949l, 518, 5|9, 54,.
- - dravna/ glavna/ podruna,423 111, 111,
s30, 535-537, 539 - hronosni,418 530-534
- to,aka,376
oblana, - uspravnog lzv oja, 52, 17 4- 7, 246, 301, 437, - advekcijska,3l
- toka m., 376 11
- kapa, 155, 158, 159 489 - frontaln 315' 316
munja, 17 2, 212, 306, 3 1Z-3 1 4, 463, 4gO, 49 I
- nakupina, 301, 326, 347, 394 - valjkasti, 284 - hladne fronte,317
oblani, - valni,1'15,96 - konvekcijska, 31 6, 3 17
- dan, 177, 435
N -
- visina, 169, 17 4' 30, 315, 365' 368 - kvazifrontalna,316
sv1_tyv, 2 46, Z 52, Z 5 3, 264, 3 42, 4, 3 5 1, 47 - visoki, 52,174,175, 186, 193,256,437,467 - mjesna, 317
nakovanj, -v. incus 3 4 3 _
476,59,530 - vodeni, 167, l8Z, 184, 319, 417, 468 - nfrontalna,315' 316
nakupljanje, 184
oblano, - vodnost, |67 , 168, 417 , 4l8,46l, 46 - orogenetsk 315-317
n"9!1uk1 eL, I50, t6z, t6s-181, rss,246_248,
- potpuno, 177, 277, 367, 434, 435 - vrh, 114, |0,304,308' 314' 33'4l8,468' pjeana, 2|0,
253, 26, 264, 267, 296, 31I, 330-336'
_ 37 0, 47 6
?52:, - preteno, 260, 389, 435 474- 4'16
3.1!' 3!?, 347, 365, 368, 369, 3g2, - painska, 210' 476
43 4, , - umjereno, 389,435 - vrsta, 169, 172, 17 5, 282, 310, 368, 435, 436 - pesjek o., 3Il,3|2
469, 473-477,490, 531
ouf1s3nj9, ls, 60, 7 0, 72, s7 -101, 104, 1 06, I - vulkanskih erup cija, 17 5, 177 - tople fronte,317
- elijasta, -v. - grudasta . 14,
- grudasta, 151,246, 475 1l:' l19' 165-|69, 176, l83-185, 19, 196, - zasijavanje,4IT-419 - tropska,339,34l,48Z
208,209 obodna brzina, 126,289,318, 319 - unutar zane mase, -v. nefrontalna
-
5'e\91jsta t88, 218; 247, 254, 3I1, 336, oblak(a), I6s-181 oborina,182-191 olujni uspor, 35 1, 355, 506, 507
341, 342, 490, s31
- dodatno obljeje,169,310, 435'436 - frontalna, 190 ombrogra 438
- kumuliformna, -v. - grudasta
- lzika,165 - inteuitet (a ina /jakost)' |87 l9I,393,437- ombogam,439
- slojasta, 30,475 '
- grudasti, 168, 169,1 78, I 80, 231,246,468
- tip, 439,459,461,489,537 oneienje, 17' 165, 414416' 4l9' 173, 539
- konvekcijski, 8 1, I 13, I 50, I 54,
- - dinamiki (kumulonaoblaka), I78' t6I, t7 5, 1.17, - koliina, l05' 161' 18'1-191,218,29'I,342, - zraka,75l,463, 537
l79
--mjeoviti,179 !?1, ???, 23 r, 2ee, 302, 303, 3 10, 327, 332,' 393,400,410,443,47s ophodno vijeme,29
374,478, 419,474, 47s. s38 - konvekcijsk 190' 308 optika'
- - statika (shatonaob1aka), 178,17g
- kumulifonnni, -v. - grudasti - orogenetska, -v. - planinska - debljina (masa) atmosfere, 48, 49, 477
- ukupna, 435, 472, 4'17
- le asti, 170,175,284 - planinska, 190 _ pojav I7 0, 17 1, 20' l44, t45, 1 80
napon smica,1'40, t4I - ledeni, 167, 168, 1BZ, t84,468
NAVAREA,5l9 - pove anje (stvaranje), L7 8, 187 -1.90, 417 -418 orij entir, 202, 203, 440, 441
- makofizika, 165 tip' orogafska prepreka' 159' 168, 17 5, 238, 257,
NAWEX, sI9, 523, s24, 536 - mijeani, 167, I82, 4I7
-

nebeski ekvato, 29, - - dinamiki' l88 258, 282, 83, 302, 462' 483, 485, 494;
31 - mikofizika, 165,417
nestabilnost, - - ekvatorski, 188 ortodoma' 527
- n]$ sz' 80, 161, 168, 169,174-179' 182, -- kopneni, 188 osek 23' 30' 70,356,492,495,507' 508' 518
- baroklina, 268, 27 1, 277
I93, 205, 33 1, 367, 467, +sa; tl, s l s -- monsunski,75, 188 osunavanje, 52, 53, 7 0, 196' 4l2, M2, 467
konvekcijska, 253, 373, 393
- !92,
- oblik, 169 -- morski, 188, otopina (koncentracija), 101, t67, 418,
- numerika, 374
- o|lik -v. o' - dodaho obiljeje -- pustinjski, 188 oadna tvar, 539
nifogra 438,439 - olujni, 30, 168, 2l7, 3o4-35,-3tg,
Nimbostratus - Ns; 169, 171,175,1g6,435 418, 4I9, -- sktiki' 188 ozon, 33-37, 48, 53, 466, 538
460,475,483, 484 -- suphopski, 188 ozonosfer 34
NMC - National Meteorological Cene, -v. - orogenetski (planinski);
dravna meteoolokasredinjica.
I 75 -- hopski, 188
- podusra, 169, 17 3, Z8Z, 3 IO, 43 5, 43 6, 473 obrana od tue,419
nowcast(ing), 380, 4j 2, 47 6
nukleus, 166
- posebne wste, 1j5,435 ocearclogijZ,446 P
-postan 165,169,l75 odbijanje, 30, 42, 45, 50-:52, 7 4, 200, 210, Z1l, parameta, l4l, 466, 468
nukleacija, - poar I75, l77
- heterogen -v. aznorodno zametanje 235, 280, 3 14, 440, 456, 457, 467 - 4:t 0, 47 6 - ciklogenetski,34S
- pesje 305, 308, 309 - raspreno, 45,50,200 - Coriolisov, l 27, 23 5, 281, 282, 286, 327 ; 3 49.,
- homogena, -v. istorodno zametae. - pidueni,169, 174,310,435437 :
odvajanje, 374
.,,

- od' 169, 175,176, L86,265,,310,435-437 .

- niskog.tlk211 .bapavostipod|oge,I42 ] ::]

o
':]
- rotorni, -v. - valjkasti
- v isokog tlaka, 27 7, 27 9 - makloazmjea,379
- sastav, 169!177, 182; 459 okludianje, 49, 263, 264' 268 - meteooloki,380' 423, 47 0, 5 17,' 537'' 539,,':
obala,
- plitka, 354, 504
- sedefasti, 37, 175, 176 okuzija, -Rossbyjev,282 ,.::.
- slojasti, 168, t7 7, t7 B, 23 1, 232; 246; 267 - hladn 41,250-252,31'6;317 pa ametzuacija, 37 2-37 4
;; : ]

600
60
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA
KAZALO
parhelijska krunic 21 1 - automatska oblada,362, 370,316, 396, 42,
pasat, 23, 1 48, 218, 220, 223, 240, 326, 328_ - agrometeoroloka, 422 - RHI (uspravnog pesjeka), 457
1
423' 450, 471,47
337 , 347 , 482, 489, 494, 52s - digtalni, 471,472
- APT,471 prehladna
paskal, 82, 430 - automatska, 42, 442, 450, 45l, 47 - kapljica, 166, 170-172, 176, t83, tB4, I9Z,
- hidoloki. 516 1

pasunce, 170,211 - brodska, dopunska, 422 306,360,510

- klimatoloki, 47, 477, 479, 515, 527' 537
pe|ja' 23, 524, 525 - brodski meteoroloki zaklon' 425- 446 - kia, 171, l72, L85, 186, 206-209, 360' 48g.
- azmjena, 25, 363, 365, 39 l -3g3, 423' 445'
perihel,29,47 471,472,47't
- hidroloka, 56 510
pijavica, 123, 134, 136, 82, l85, 2o4, 20g, 254, - - kiomjema,422 - -pljusa 186' 510
satelitski, 423, 464,470-473, 4.77
3 t'7 -320, 341, 3s1, 37 0, 377, 484, 490 - klimatoloka, 42, 423 - magla, 08,209
podnica (oblaka), I t3, 169-180, 184,203,ZO5.
P1LOT,444,472 209, 43, 30, 305, 3 l l, 3 l 3, 3l7, 330, 332,
- kopnena, 364-367,518, 519 - moski dim. 360
pilot-balon, 437, 44-444 _ meteoroloka, 21-23,
84, 85, 206, 2I4, 339' - obla4I7
360,419, 434, 43.7,441, 489, 518
piranogra 442,451 362-3 65, 37 t, 37 7, 396, 397, 421 _42s, 430, - rosulja, 185,207,209, 510
podnicoer, 437 ,441, 45I
pirheliometar, 442 po$ek 84, 90, I61, 370,443,446,53l 432, 439 -445, 450, 45 l, 47 I, 5 6, 5 17 - voda, 1 02, 166, 418,419, 5 I 0, 5 I 8
pirotehnika, - sistematska,425
- morska (oceanska), 364-367, 4ZZ, 51g, SIg pemjetanje, -v. translacija
- naprava,4l9 - obalna (radio), 365, 519, 523, 524,531 prezasi enje, 103, 165-1,67, 359
- sluajna,425
- smjesa, 419 - PDUS-,47t prikivena toplina, -v. latentna toplina
pojas, 3 l,
pinadiograf,442 - planinska, 422,432 primicanje, 122, 123, 168, 489, 494
- c,4s4, 461
Pitotova cijev,433 - prizemna, 214, 362, 4Zz primjese, 35,48, 53, l42, 196,200,03,2o5,
- ekvatorski, niskog atmosfer skog tlaka, 29, 47
pJege, z t "t4,218 , - radiometrijska,422 12' 37 4, 411-414, 481, 5 10' 538
planetami ganini sloj,37,74, l07,13g' 486 - fr-onJalni, 233, 234, 241, 243, 252, 25 6, 67,
- radiosondana, 21 4, 362, 422 prira ivanje, l84
platforma, 447, 463 - SDUS-,471 privjetrina,1l5' l18' 143-146, l55, 58,159,
268,271,316,317
plavetnilo neba, 45, 155 - snoptika,24,422 190, 257, 258, 283, 84, 302, 3 L6, 335, 392'
- K,4s4,460,461
plima, 30, 70,356, 492, 495, 496, 507 ,508. 5 I 8 _ visinska, 362,421'
42, 4,445 449,485
- kvazistacionarni planetni frontalni, 260
plimna bora, 508 - L,4s4
- zemaljska satelitska, 471 prizemni poremeeni sloj, 74, 139
ploha, - nakoplovno_meteorolok 422 proces,
-pasatni, 100,327,330
- glavna (standardna) izobama36g _ polarni, 9,47,2l9
potencijal, 43, 86, 87, 3 13, 348, 388 - adijabatski, 103, 108-120, 195
- izobuna, 88-92, 124, 125, 137, 138, ZZt, 224, - elektrini, 3l3'314 - dijabatski, 110
- s,454,460,461
2:60, 269, 273, 28-t, 292, 293, 346, 365, 366, potencijalna(o), - dinamiki, 7 4, 92, 2l8, 27 3, 27 5
- stacionarni planetni frontalni, 260
371,383,445 - subpolami,4T
- ekvivalentna temperatura, lZO, ZZ7, ZZg, 233 - frontogenetiki, z33, z37
- izopikaa,37l - suptropski, visokog tlaka, 47,94, 106, 1gg,
- energija, 59, 86, 87, ZZ0, 233, 269, Z'17, 347, - frontolitiki, 33, 237
- izostema,37I 348,374 - izentopski' l 12
189, 218, 240,267,349
- a,375 - ploha, 87 - izobarni,63
- hopski, 35, 47,70,74,92,96, tOO, IZ9, ZZ4
plovidba, 19-22, 446-448, 4BO-482, 486, 489_ - umjereni, 29, 47,76, t50,25S, Z7g, ZB5,3SB
- temperatur 1 l 1-1 14' |20,22'1,28,231-35' - izostemi,63
493, s04, 50s, 510_523 - unutarhopski, konvergencije,
301,346,374,376 - izotermni. 3
lgg, 199, 219_ - temperah]ra moklog termometa , I20,227
- meteorooka, 480, 524-530'535-539 - kondenzacijsko-adijabatsk, l 13-l 1 5
220, 24r, 326-332, 336, 337, 340, 347, 37 6
,
- pomorska, 479 228 - mokroaddabatski, I 10-1 13; I 18
- Van Allenov, 38
- u nevremenu, 530-535 povrinski led, 185, 209 - pseudoadijabatski, 106, I l3-l 15, D0, 155
- visinski frontalni, 256
- unutamja, 479,539 povrinsko tenj e, 1'30, l42, 344, 348, 4 - suhoadijabatski, 110-114, tl8
- x,454,460,461 37
plutaa, 365, 422, 447 -450, poar, 17 5, I'I 7' 3 1 4, 47 3, 47 6, 537 - termiki' 92' 305
47 1 pojasno, 144
pluvioga 438,439 Pandtlov - temonukleami,27
- vrijeme, 31
- Hellmann-Fussov,438 pojava,
- cijev,433 - zasi enoadijabatski, -v.
- mokroadijabatski
pljusak, 91, 118, 186-188, 209,218,243,246, - sloj,139,142 promet, 156, 203, 255, 312, 319 ; 41 5
- atmosferska, 19, 21, 123, 182, 341
254, 308, 326_330, 334, 335, 369, 384, 392, mutnoa,413,490 -kopneni,26
- elektronski mjera, 441
524,531 - imaneda,44I
- prainska, z10,316' 334 - pomorsk, 19-21, 25, 477 480, 490, 5t}-5tr5,
- kini, 161, 1'l7, 186, 20g, 3l3, 31g - suha,210, 313,335 5t8; 523,535-539
polami krug,290
- snijei, 91, 186,209 polarno svjetlo, 27, 30, 38, 212
predestilacija vodene pare, 166, lB2,183 - telekomunikacijski, 26
- solike, 186 prediktor, 379 - na,ni,25,312,477
poledica, 185, 20"'l, 209, 3'7 o, 5l0, 53.
_ sutuni (sugradini), 186 predonik, prominencije,2T
poljodjelstvo, 4't 3, 47 4
- tuni' 186,209 - A, M, R, -v. - amplitudni porauntoplinske energije, 223
Pomorski meteooloki centar' 24
podatak(a), - ampltudni,457 protuberance, -v. prominencje
postaja,
- analogi,471 - CAPPI-, 4s7,458,462 protupasat, 223, 326, 328
- aeroloka, -v. - visinska
- PPI (ploni)' 457,462 prozor,

602
603
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
KAZALO

- atnosfere, 53 - visinomjer, 466,470

- insolacije,48 rosa, 185, 187,208 518, 524,53 1, 535, 536
radijacija, -v. za,enje
- osunavanja, 48 rosina razlika, I04, 192, 3 l 5, 366 ; 482 sijevanje, 172, 2IZ, 313, 37 0
radioaktivni elementi, 36
pruga, radioaktivnost, 38
Iosite, 103, 104' 1 13' 719, |20, |65, 168, l92, sil
- frontalna, 19 5, 233, 23 5, 239, 246, 24g, Z5Z, 194,304,3 10, 3 I 1, 315,326,365-367,391, - centrifugalna, 86, l4, I32, l34' 28l' 3 18'
radiogoniometa, 463
261 393, 429, 445, 48' 518, 55 344-348,492,496,507
adiometar, 443, 465' 468-47
- konvergencije, -v. - zbliavanja
1
osulja, 207 -2lI, 230, 3I3, 335, 369, 47 4 - Coiolisova, 123 ; l5-136, 18, 23, 285,
- kalibraa, -v. - umjeravanje
- maha, -v. - olujna rotacija, -v. vtnja 3I9, 38, 330' 340; 351' 359' 371, 488' 489,
- skeniraju i, 464,467,468,472
- nestabilnosti,
242, 255, 256, 369, 4gO rotor, -v. vrtlog 493,496,497,507, s09
- umjeavanje, 470, 4'17
- o]ujna, 242, 253, 25 5, 303, 3 IZ, 3 1.1, 3 1.9, 326, radioplutaa, ruta,518 - gradijentna (tlaka), 12136, 318, 344, 346
448
331,490 - klimatoloka, 54-526 - gravitacska, 86, 507
adiopostaja, 38, 2l4, 362, 394, 423
- smicanja, 242, 255, 256, 330, 33 l, 336 - plovna,5l2 . kohezijska, 98, 99
radiosond 2I4, 362, 2, 425' 44
- zbliav anj a, 242' 2 5 5, 2 5 6 - wemenska, 524-529 - meumolekulska, 59, 62' 98
- automatska, 4'l l, 4'72.
psihrometar, 428,429 ru - ooa, l2'I,I28
radioval, 38, 151, 453, 470
- aspiracijski, 429 - struja,493 - potezanja, 140,493
raketa, 33, 38, 419,422, 443-446
putanja, 29, 3 1 ; 122, 124, 1 32, 268, Z8O, 3 44, - vjetova, 121,433 - powatna, 497,498
raspenje, 45, 48-52, 192. 04
349, 37 4, 383, 443, 456, 464, 504, 53 1_534 - povrinskog trenja 128,142,348
ravin,445
- tea, 28, 40, 84-87, l27, 28I' 3 13, 430, 431,
avnodnevica,29
S 483,492,497,498
RAWIN,445,453
R azgon, 3 53, 3 5 4, 449 - 503. 53 5
salinitet, -v. slanost - treqia, -v. enje
adar,25,305' 306, 3l5,419, 437, 443,453- santa,512-514 sinodiko wijeme, -v. ophodno wijeme
azilaenje,85, 122, I23, 152, 236-238, 254,
467,470,472, 490, 491, 517, s3I SARD' 472 sivo tijelo,43, 53
260' 68, 27 3, 299, 302, 3o3, 331, 336. 342-
- meteoroloki, 21 4, 339, 362' 37 1, 397, 422,
SAREP,472 sjedanje, -v. supsidencija
3.45, 348, 349, 35s, 384, 388, 489, 494
453-463,517,519,531 sastav nak25,34 skopnac, 49 - I 5' l 63, 327
azlna
- pimami' 453 satelit, 25, 38,362,422,443, 448, 463-477, sloutnjivanje, 60,62
- kondenzaciiska, tIZ-119, 177 ,304, 316,1?.7
- sekundarni,453 , s16-519,536 slarrost, 70, 71, l0l, 167, 48' 479,481, 488,
346
radarska(o), - geostacionarni, 362, 422, 464-468, 47 I 492-494,5t t, 519
- leta, -v. FL -GOES,4 5
- antena, 454-458,461, 462 slatka voda, 70,481
- polazna, ll4, lZO, 304
- jednadba,460 - slobodne konvekcije,
118-
1 I 8
- meteooloki, 2I4, 339, 350, 37 l, 397, 463- slika stanja esti naka, ll9
- konstanta, 460 478,517, s31 slobodna afonosfera (troposfer, 37,74, |40,
- uma prijamnika, 461
- odbijanje, 453463 - Meteosat,465472, 142, 154, t65, 206, 227, 291, 443, 47 6
- vode, 355, 438,443, 480, 4BZ, 494, 518, 539
- - faktor,459
:
- NOAA,466-470 sloj,
razmjer,
- - raspeno, 456,458 - polamolaui, 36z,422,464, 465, 468-471 - labilnosti,299
- krupni, 22, 1 60, 21 5, 290, 377
satelitska(o),
- - - koeficijent,456
- odazljivost, 306-3 1 0
_ mako, -v. - veliki .,'.:
- anten4477,472
- ozonski,290
- planetni granini, 151'276
- mali, -v. - sitni
razluivailje, 464, 465, - prizemni planetni, 300, 301
srednji
_ 468-4:7
- oogenetska sjen 462 1

- refleksija, -v. - odbijanje

- mezo, -v. - .: . , r j:.:
- siva razina, 467, 468, 47 4 - stabilnosti, 84,299, 530 ,
- miko, -v. . sitni
- refleksivllos -v. - odrazljivost - sinoptiki, 379,496 '. ' , - sliksnimk 296;'297, 347,'39I:'397, 464, - unutaii konvekcijski ganini,15 1

- slika (kompozitna) sloena; 393 468471, 474-477,:519, 521, 529, 530 . sluba,
- sitni, 152, 160,215,269,305,308,377,483 ., |
.

satelitski sustavmjeenja,478 '' ':,' '' - meteoroloka, 2 1 -24' 339, 37 I, 37 2, 39 l'393,

radaski, - srednji, 160,215,255,257,269,290,373,.
:

,,
- eho, -v. - odaz - adaski ureaj'474 396, 397, 47 t, 477, 515-523, 529, 431
377,473
- faktor efleksije, -v. radaskQ odbjanje,'fakto SATEM,472 - -rutna,527
- veliki, 74, 92, 140,374,377 ,379, 473
- odjek, -v. - odraz SATOB,472 _ pomorka meteoroloka, 5l5' 5 16,
- odraz' 308, 309, 3I2, 3t5, 43., 456.458' 504
reagens, 417-419
sedlo,86, 236,237 -\/remehk396,41,530 :] ,',i.
l r.
- predonik,253
redukcija tlaka, -v. svoeetlaka
se' 356' 448, 492, 499, 508 slubeno wijeme, 31 ' l
referentna azin 84
;

- signal, 454,457-462 sferik,463 smicanje, I2' 140 ; 312, 345, 383, 44+ 482!485
efl eksija, -v. odbijanje
- snop' 437, 454' 455, 459, 46,463 SHIP, 364, 365, 432, 441, 446, 472, 517 - ciklonsko,277
- va1,.43, I 57, 455, 456, 460-463, 4:l O
efrakcija' -v. lom, svjetlo/val
eper' -v. orijentir
sderika, : :".'. ] - napon, 140, I4I
- - guenje, 460,461 - (dan) godina, 29 - uspravno, 122, 142, 286, 289, 2gg, 340, 347,
revolucija,29,46,75,126,358,507,,
- - indeks loma, 151,45 - vrijeme, -v. zvjezdano vrijeme 7R4 A4S 4R4 S1n
Reynoldsov broj, 139, l4O; 145,
- - ravnina polarizacije,456 sigm374 -vodoavno, l2,286,33,345,484: l'.
Robinsonov kri,433
sigurnost, 0:22,463,479.482' 493, 5l4, 5l7, smog, 196' ' . '.. r.

604
605
 oPA PoMoRsKA METEoRoLoGlJA KAZALO

smorac, 149, 150, 151, 163, 495 3s9,360

smruavanje, 24, 62, 69-7 l, 166, 167, 184, 195, 300, 304-308, 3 10, 3 l l, 331, 336, 482484, Sunevo zraenj e, 19, 28, 30, 33 -38, 46-56, 6'7,
sraivanje, l83,4l'I 490,494, 538 7 0-'73, 77, 98, 1 10' 169' 196' 0I, 0, 23'
208,209,217,360, 417 419, 481, 488, 493, srebro-jodid - AgI, 418 _ turbulentna, 18' l40, I41, 145,284,299'302' 3 12' 3 18, 326' 37 3, 412, 44, 463, M7' 41 |'
5r0-512,514 sredite, 485 476,48'7
snijeg, 43, 50-53, 68-70,80,91,97,100, I 14, - hladno e,263 - lzlazna, 7, I45' I54, i58' 182-184' l9I,254- - dolazno, 476,487
11s, 142, 1ss, 156, l7t_174, t84_187, 191, - meteoroloko,
194- t 97, 204, 20',7 _209, 217, 229, 27 5, 27 7,
256,84,99,300' 303-310' 313' 3i5' 331' - globalno, -v. - ukupno
- - podruno, 396,423 - ukupno, 29, 50, 442, 477
41 8, 483, 484, 490, 494, s30
3 10, 321, 358-3 0, 365_369, 384, 388, 392,
- - svjetsko, -v. WAFC - vrtloo, I43, 1 45' I9, 254, 312, 35 |, 484 supsidencij a, 7 3 -7 6, 296
394,399, 4t4, 418,438, 439,442, 4s4, 459, - pada tlaka, 262,263 - zonalno, I7, 220, 24, 268-] 1, 7 7, 7 9, susnjeica, l86' 209' 510
46r, 467, 468,47I_476,489, 490, sto, 512, - rasta tlaka, 26,263
282,286,349, s09 sustav,
s16,536,537
- zrano'39,57 6'7,73,74,'77,90' 100' lM'
- sabimo, 214, 362, 423, 447, 450 - DCP,471
- novi,439 - - dravno,423 '
Il-|65, l68' 175' 185-l90' 0'I,24,238, - frontalni, 20, 256-258' 265, 267, 27 l, 27 5,
- stai,52,439 - zapteno,211
240, 268, 282-286, 9I, 99, 30, 3l'0, 312, 295,308,316,3r'1 ,338, 384, 388, 39 1 -393,
snjegomjer,43g stabilno,115 327, 330, 335, 355, 483-487, 490, 493, 538, 469,4'l5, sr0
snjegomjema daska,439 stabilnost,
- lehta,439 539 -MDD,412
- dinamika, 222, 26t, 359 strujnica, I2, 13, 1 45, | 41, 2, 26' 236-238, - meteooloki, 397
snijene(i), - statika, 23 1
83' 33l,489 - SADIS,472
- kristali, 167,171, t72
standadna(i), suno azdoblje, i91
- krpe, 209 strujno polje, 123, 236, 49 6
- atmosfera, 40,4I,85 sutua, 171-174, |84-1'86, z0'|
-pahulj(ic)e, 167, 70-17, 1 84, 1 85, 305, 453 strujomjer,279
- referentna ploha, 86
- Aandeaa, -v. - autonomnl svemir, 25, 30, 48, 53, 5'1, n5, n6,201,468,
-pokriva, 69,'12, l00,186, 191, 196,209,229, -tlak,111
- autonomni,448 507
400, 439,474, 480, s39 stanje,
- Ekmanov,448 svijetle i stupovi, 191
sodar, 443,463 - moa, 347 ,364' 365' 449, 481,503, 5 1 1, 5 l 7, sublimacija, 60'7,98 svjetioni 204, 490' 537
solenoid, 234,268 526, s30,531,53s
sudaranje, 166, 183, 184 svjetlo,
solik 17l, 172, 184-186, 207 - - ljesfvica, 449,497
sugradica, -v. sutua - elektrino,204
solsticj, 29' 7 5, 76, 358 - neba,435
suhi(o), - jakostimoa,204
specifina(i), stezanje, -v. konhakcija
- led,417-419,461 - lom, 20l, 20' 210-22, 299, 456
- gustoa, 4 stlaivanje, l 10
- razdoblje, 188, 335, 399 svjetlosna osjetljivost ok 204
- obujam,64,234 shatifikacija atmosfere, I 15, 144,145
- toplina, 60 - zrak 35' 63-66, 99-102' 109, IIz, 17, 1|9' svjetlosni stup,210
Stratocumulus - Sc, 169, 17l,175, Ig6, 196,
- - stalnog obujma (volumena),60, I95, 30, 32, 254, 273' 299, 304, 3Il, 341, svjetlucanje, I7 0-17 3, L7 6, 21 1
09 435 Svjetska meteooloka organzacij -v. WMo
- - stalnog tlaka, 60, 1 09 346
stratonaoblaka, 1 78
- toplinski kapacitet, 60 suhoadijabatska stopa, I I 1, i94 Svjetski,
stratopauz 36,37,290 - klimatski program, -v. WCP
spektar, sumaglica, 185' 19, l96, 200, 204, 206, 2||,
shatosfera, 36, 37, 41,'l 2, BI, 89, 142, 1 7 5, I7 6, - prognostiki sustav, -v. WAFS
- apsorpcijski, -v. - vodene pare 394,490
223, 263, 27 s, 2.1 6, 286, 287, 2gO, 293, 294. Svjetski sustav,
- emisijsk, -v. - izraivi sumlak,3I,3,04,358
307, 3 10, 3 s9, 443, 44s, 462, s38 motrenj -v. GoS
- infracrveni; 30, 36, 46, SO, 39 l, 467,47 Sunce(a), 19, 2'l -32, 44-54, 5'1, 67, 7 0,' l 4, 92, -
O, 4? 6 Stratus - St, 80, 169; 111,175, t84, t86, 194_ - obade podataka, -v. GDPS '
- IR, -v. - infracrveni 104, 105, 148, 150, 1s3, 154, 163, 169-178,
196,230-232,243, 277 , 360, 43s 1 88' 1 98, 01, 202, 205, z10-2I2, 17, 220' - veza, -v. GTS
- inaivi,43 stropnica, 179
33 l, 358, 365,399,472, 414,435,44' 443, Svjetsko meteorotoko bdjenje, -v. WWW
- linijski, 43, 507 struja(ie)'
464,4'16,487, 493-497,507, 508, 5 18 svjetsko wijeme, 3l
- toplinski, -v. - infacrveni - cikonalno, 355, 494, 496
- elektromagnetno zaenje, -v. - Sunevo svotlenje tlak 84, 85, 43l, 43
- ultraljubiasti, 30, 36, 45 -5o, 20 hidrauliko, 159
- vidljivi, 30, 46, s0,201,391, 453, 467470
-
zraenje swc,392, 519
- inercijalno, 496,497 sYNoP' 364, 365, 43, 441, 472, 5'I
- VIS, -v. - vidljivi - korpuskulama enegija, 29
- istono,
- vodene pare, 391,, 467-470,4'16 - kozmike nake' 30, 33,,38
- - polamo, 220,223
- vrpasti' 43,48 - katkovaIno zraenje, -v. - Sunevo aaenje

- WV, -v. - vodene pare

- - stratosfesko,287
- kulminacij -v. vhunac s
- konvekcijska, 7 4, 17Z, Zg9-3,02 - sijanje, I7 8, 272, 365, 41 4, 518 ig -v' se
spek ometar, 464, 467, 470, 472 - laminamo, 128, 139-141, 145,299.495 - vrhunac. 74 ieqie (tvari), 63, 65, 89, 97, 98, 3 3, 3 46, 538
spontano smrzavanje, I 84 - planetno, 216,217
suncostaj, -v. solsticij iroko, 161' 164
sputanje zraka, l 15, 1 18, 152-155, l80,,189, - prevladavaju e zapadno, 220, 3gg, 4gg, 525
sunano podne, 3 1 tig -v. se
223, 224, 256, 273, 7 5, 296, 2g7, 301-303' - silazro, 7 2, l 45, 1 48, 5 4, 248, 25 5, 28 4, 2g7,
1
Sunev vjeta, 29

606
60i
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
KAZALO

373, 392-394, 399, 400, 411_415, 418, 421,

T 425-429, 443, 47 1, 472, 481, 488, 494, s 14,
- tendencija, 336, 431, 525, 530-532
- vlaognaka,65
-ukupno,131
- unutarnje, 128-131, 134, 139
tablica, 517,518, 524,525 - zraka, hohoida,500
- higometijska,429 tephigarr1 ll4,l19 - - svoenje,84,85,431, 43
_ psihomehijska,429 trojna toka vode, 59
termika, - - tip,
tajfun, 96, lis, tropopauza, 36, 37, 80, 81, 22, 223, 246, 283,
zl, 347, 530 - konvekcija,'1 0, 168, 195, 316, 384, 488 - - - kopneni (kontinentalni), 93
talite, 60, 61 284, 289, 294, 296, 304, 3 I 0, 332, 336, 344,
- promjena tlaka, 92, 93 - - - oceanski (maritimni), 93
taljenje,60-62 369, 387, 388, 396, 445, s38
- svojtva' 67, 131, 242, 487 ---polami,94 - polama, 223, 293, 294, 3 59
tangentni lukovi, 21 1 termiki balon, -v. termik - visoki, 85-88, 94, 122-124, 132-136, 157,216- - prekid,,Z94
Tehnika pravila, 396, 5l5 termiko dizanje, -v. konvekcija 220, 228, 229, 260, 7 3 -27 9, 287, 29 5, 297, - tropska, 223,293,294
tehnologija zasij avanja, 418 termi 301,302,37'1 317,328,330, 336, 359, 380, 383,384,39r, - umjerenih irina,223
telekomunikacij ska veza, 423 - suhi, 302 482,5t8 troposfea, 36, 37, 41, 67, 72' 92, 1 39' 15 l, 1 56-
telekomunikacijsko vorite, podruno, 423 termoga 425-431,433 toka, 1 59, 219 -225, 228, 2',1 6,.468,
TEWP,445 termogram,428 - amfidromska. 508 topski ciklon, -v. ciklon
temperatura, 59-8 I termometar, 74,79,421,425-431, 439, 446, 451 - tonjeja,494 tu'a, 24, 167 , 172-174' 182-186, 207 ,254,306-
- boje,44 - ekstemni,426 tok, 3 10, 3 19-322, 417 419, 4s3, 454, 4s9, 461,
- depozicije, -v. - oblaganja - elekini,z46 - koliine gibanja, I40, 4I 490
- dnevna,223,326,394 - maksimalni, 426,427
1

- turbulentni, 284 tumaenje,

- efektivna,Z7,28 - minimalni, 426,427 topli, - meteoroloke karte,37l,378, 380,388, 520
- ekstremna, 79, 178,279,365,367, 428, 481, - - tapi,,427 - isjea 253, 263 -65, 268, 284, 47 5 - vremena, 37 1, 37 7 -380, 383, 388
s 18, 536 - molsi, 426,429 - sektor' -v. - isjeak turbogenerator, 4I8
- ekvivalentna, I20, 233 - - ,arapica,429 toplna,42-57 fubulencija, 72-'14,92' l04, l41, 146, 156, 160,
- kritina, 62 - obini, 426-429 toplinska(i), 168, 17 5, 193, 195, 230, 255, 284, 294, 310,
- mokrog termometra, 120,429 - obmi,446 - bilanc -v. - obraun 316, 369, 37 0, 393, 419, 462, 463 ; 472, 48-
- moske vode,367 , 446, 448, 481, 488, 492- - suhi, 426,429 - ekvator, 79,328,332 48s, 488, 490,496,538
494 - ivn,62 - obraun' 67' 487 - dinamik 484
- oblaganja, 165 termometrij ska ku ica, '1 4 , 425 , 426 , 439 , 446 - otok, 153,269,413 - ekstremna, -v. - vrlo jaka
- potencijalna, I I I -11 4, 120, 227, 228, 23 I - termometrijski zaklon, 425 - spremnik, 7 1, 98, 481,486, 488 - jaka, 17 2, 284, 289, 29 4, 29 6, 3 1, 332, 483,
23s, 301, 346, 37 4, 37 6, 393 termopauz36 - vodljivost, 67-69 484,485
- prizemna, 89, 228, 310, 3I1, 41, 47 6 termosfera, 36-38,'72 topografija, 355, 37 4, 47 0, 507 - konvekcijska, -v. - ternika
- raspon, 69-76,79 tlak,82-96 - izobame plohe, 89 - oblak 167,484
- suhog temometra,429 - atmosferski (naka), 25, 84-86, 89-94, 106,, - apsolutna, 90, 91, 1.25, 243, 248; 252; 366. - oogenets 485
- termodinamika' 59,63 ' 123, 148, 1 50, 157'163, 216.219, 229, 238_ - relativna, 90-92, 137, 24l-243, 248, 25, 392, - slab 169-17l' 37'l,483
- tip, 240, 243, 48, 252, 255, 257, 260-265, 269,
_ - ekvatoski, 76
394 - terrnika,483
27 0-27 6, 328, 330_343, 353, 355, 359, 367 _
tomado, 20, 123, 134, 136, 149, 254, 37't -320, - umjerena, l7 1, 17 1, 483
- - kopneni, 74 369, 384, 393, 432, 47 L, 47 5, 482, 489, 49, 335,339,34\3t57;37',7, 484, 485,490,, - wlo jaka, 172, 483
- - monsunski, 76
.

493, s06,507, 518, 5311 Torricelli, 21, 82, 430 hbulentnibalon,-v.termik ] ]:

- - oceanski,74,76
- - polani,76
- dinamiki, 145,'433 ' hajanje sijanja sunca' -v. osunavanje ,,' , furbulenfiro(i),
- niski, 85'88; 94,96,122-124, tZB-136, |42,. trajektorija, -v. putanja - mijeanje, 27, l42, 168, l93, 195,301,470
- - tropski, 76 162, 216.220, 223, 228, 238:; 240 ; 264, 265 ; translacija, 126,236 - stujaqie, 128, 302, 485
- - umjerenog pojasa, 76 268, 270, 277, 29s, 317, 328-336; 339, 3ss, transmisometar, -v. vibilimetar - trenje, 37, 73,128, 139
- tla,69,191,217,428 3s6,359,383, 384, 388, 531 transpiracija, 100 - vtlog, 140'141
- ukapljivanj 165 - pad,, 92, 262-265, 270, 318 ; 319, 336, 344, taenje i spaavaie, 516'
- virtualna, 66, 89 351, 359, 367, 475;:482, 531 i trenje' 73' 74, 124,127,130-136, 39, l4z'I43,
- vode, 62,99, 100,443, 446,481, 5 1 8 - polje, 90, 128;,132, 163,236,344,3s9
- naka, 19,21,3'1, 40, 54, 55,67, 69,72-80,84, - raspon, 92-94,273
148, 15 1, 161, 217, 236, 261, 281, 305, 313, U
85, 89, 92, 101-105, 108, t 17, 119, 138, 142, - rast, 85, 92, 94; 104, lo5, 249 252,
326, 38, 3 54; 3 59, 369, 484, 485, 489, 493" uin,
; 262-264: 496, s03,504, 507, 508 - Dopplerov, 448, 45'1, 463
I48, 754,163-167 , 18; I91, 196, l9:1, I99, 3s1,484
07, 218-220' 229, 230, 235, 241-244; 248,, " - standardna razina, 432,445
- molekulsko, 128,374 - gras1,377,4I14l4.
- povrinsko,'1 4, 128-I3l, 134, 142, 3M, 348, - kanalni, 143-145
252, 27 5, 27 6, 280, 9I-294: 299-30, 3I0,,. - statiki, 145,433
349,374 - planinski,377
3 15, 320, 322, 326, 327, 341, 3s8, 365 _367, - suhog zrak 65, 10l
- turbulentno, 37, 128, 139 - staklenika,54,468

608
609.
 oPA l PoMoRsKA METEoRoLoGJA
KAZALO

- Venturijev, 152,291 - elektromagnetni, 28, 30, 38, 42-45, 453456, - tropski istoni, 218, 23, 326, 336 virtualni dodatak, 66
uglaani snijeg' 209 463,470 - tsunami, v. - potresni visina,
ugljini dioksid,33,34, 48, 53,72, 412-414, - gravitacijski, -v. - teinski - u atmosferi, 123,260,280,509 - geopotencijalna, 88, 366
53'l - hidrostatiki' 506 - uklteni, 504' 505 - obameplohe' 88-90' 137, 260,273'346,
ukapljivanje, 35' 56' 60, 62' 7 0,'2, 9'7 - 106' - inercijski, 80, 281' 286 - unutamji, 497499 36s,366
111-11s, 1 18, 120, 16s-169, 176, 182, 18s, - interferencija (more), -v. - ukrteni - uspravno-transvezalni, -v. - teinski ---apsolutna,90
192-L95, 05, 208, 28, 48 - kapilami, 49"1,500 - visina, 157, 162, 353, 354, 367, 449, 450, 497 - ---relativn90
ukazno vrijeme, -v. slubeno vrijeme - kompresijski, -v. - nruni 506,509, st9,s27 - snijega, 187 19l, 09,438, 439
umjeravanje, 43I,440 - katki (more), 157, 449,497-499 - vjetrovni, 353,367 , 449, 450, 491, 492,497- '
vizibilimetar, 440
unutamja energija, 108-1 10, 269 - katkoperiodini, 448, 47 0, 492, 499 503, s08, 529 vjeni le 69'40l,5I3
upijanje' 37 ,38,42, 43' 48, 50-53,70-74,3, - kvazistacionami, -v. - zavjetrinski - vodorarrno-transverzalni, -v. - inercijski vjeta(a)' l l -1 64, 432
429,468,482,487 - lom (more), 354,450,498, 500, 504, 505 _ zavjetrinski, 145, 82-284' 482'485'
497 - bzina, l2, l,28-I3 1, 13 4, 13 6, 1 4 l - 1 50' 1 56,
- neselekivno, -v. - nevrpasto - longitudinalni, -v. - zwni - zvuni, 280 3'l3 , 448, 463 , 497 , 539 l 60' l 6 l' 2l' 20, 23 5, 239, 248, 252, 6.I,
- nevpasto,48' 50' 53 - morski, 166, 353, 356, 449, 486, 488, 534 '
- ivog mora' 353,449' 499 82-287, 290-296, 308-3 1 l, 3 1 8, 3 19, 33 1,
- potpuno, 43,48,53 - mrtvog mora, 353, 367, 448-450, 47 3, 491, valomje,448,449 336, 339-34t, 344, 34s, 349-353, 36s, 367,
- selektivno, -v' - vrpasto 492, 49 6 -499, 502 -50 4, 59 valna gibanja,280-285
- vpasto, 48, 50,53
370, 383, 392, 393, 4t3, 4r4, 418, 42s, 432_
- na fonti, 257 26,265-270 vah'a sv. Ilije, 212, 3I4, 491
' 434, 443-447, 47 0472, 47 6, 482_486, 488,
upozorenje, 39 1, 395 -397, 47 3, 47 7, 490, 509, - nestabilni, 260,261, vedri dan,53,434,462 49r 493, 500-503, s 1 8-52 1, sLs, 529-533
5ts-524,530, s3t - odbijanje, 280, 453457, 462, 463, 539 vedro, 51, 163, I77, 180, 218, 239, 57' 7O' - ciktostrofiki' 136
- vremensko, 395,523 - odbijanje (more), 354, 504 273-271 ,328,384,394, 434, 435,477 , - dnevni, 123, 149, 161
xpvre lI ing, 3 55' 489' 494 - olujni, 339, 355, 507 ,5 I 8, 53 1 48s,521 - dolinski, 153, 3 l6
ured (pomorski) meteoroloki, 24,396,397 , 516 - orogenetski, -v. - zavjehinski
- preteno, z73, 394, 435 - ekvatorski zapadni, 330
usplavna bzina, 1 4l, 37 3' 37 4 - period, 260, 280, 281, 377, 412, 497 velepropad, 3 I I
uspravni poll,476
- geostrofi ki, I28-13z, 13 5 -I 43, 23 5, 239, 28 l,
- period (more), 353-356,367, 449, 471,496- velerazmje 254'377 29t,355
- amosfere,472 509, 518, 527,534 Vidijeva kutja' 431 - gorski, 154
- bure, 160 - pjenuavi, 504 vidljivost, 19, 30, 3 I, 155,
, 161, 169-172,
157 - gradijenhi, 13-136, l39-l42, 260, 383, 53l
- tempeIane, 71 - planetne frontalne plohe, 276
- vjeta, 143,287
I'1 7, 18s, 192, 200-214, 227, 228, 243, 248, - l2l, 123, 1 50, I 53, 159, 212, 335, 339,
ja :ina,
- planetni, -v. - Rossbyev 319 332-335,364-368, 440, 44,446,471, 433, 434, 447 , s3I, 534, s37
UTC - Universal Titne Coordinated,3I,5IT - planinski, -v. - zavjetrinski '
490' 51 1' 517-51' 524,525,530' 537 - jaki, 81, 148,156, 1s8, 191, 196,20'l-2t2,
uvjet, - plimni, 356, 508, 5l 8 - dnevna, 03,204 220, 223, 246, 290,292, 31.0-3 12, 349, 353,
. CFL,374 - plitke vode, 498, 503, 506 - geodetska,20l 360, 47 6, 483, 491, 500, 510, 5n, 5ft , s23,
- dinamiki,238 - po dubini vode,498 - geomehijska,20l s24,532,536
- kinematiki,236 - polaetni,497 -kosa,02,203 - konvekcije,299
_ kvazistatiki, 1 l0 - potresni, 492,498,503, 509, 518 - loslaba,204,205' 255' 308, 334,335,360, - ledenjaki, 154
- orogenetsk,238 - powinski, 3 53, 47 0, 498' 499 486,490,491, s1s, s35, 536 - lokalni, -v. - mjesni
- po,etni,374 - prisilni, 448, 492, 497 , 499, 508 - meteoolo. 202, 203' 440, 490 - mjesni, 123,150,161
- r ni,374'375 - progresivni, -v. - poketni - nona,203,204 - nadgeoshoiki, I35' 136
- rasap, 353, 503 - topografsk 20i - obalni, L49-1 52, 29 1., 326, 334, 373, 37'l
v
- refrakcija (more), -v. - lom (more) - uspravna (vert1kalna), 20, 203, 360, 440, 44l - obronk 153
- ip' 508 - vodoravna, -v. - meteoroloka - olujni, 148, 161,212,308,360, s29,53s
val(a),280-286 - Rossbyjev, 219, 222, 226, 27 t, 27 6, ZB0-282;. : vijavica,490 - periodiki' 13, |49, 2I8, 326, 33
-baroklini, 377 285,286,377,388,497,509 .1 ::ii - pjean210,476 - planetni, -v. - stalni
- duboke vode, 498, 499, 503 - seizmiki, -v. - potresni ',.,l1l - prainska, l0,476 - planinski, 29I, 316, 36
- dugi, -v. - Rossbyjev - slobodni, 492,497 - - niska. 210 - podgeostroiki 135, 136
- dugi (more), 497-500,503, 506-509 - smjer, 280, 282, 85, 337 '
- - visoka, 210 - polami istoni' 2l9
- dugoperiodini, 448, 492, 499 - smjer (voda), 367, 449, 497-500,503-506, : - snlena, l82' l85' 204,207 - pevladavajui zap adni, 1 8, 223
- duljina, 42-53, 7 0, t45, 200, 201, 204, 222, 509, 5 1 8, 52't , s35, 537 - - niska, 1 85, 208 - prizemni, 164, 308, 310, 332, 344; 359, 388,
26I,68,269,280-86' 336' 377, 442, 463, - stabilni, 160' 260' 26 - - visoka, 185,208 392-394, 43, 47'1 482, 483' 5I8, 54
49'l - stacionami, -v. - zavjetrinski '
vijenac, 170, 17 l, 211, 491 - rotacijski, -v. - vrtloni
- duljina (more), 281, 353, 354, 449, 450, - - stojni, -v. - zavjehinski
509,534
497 virga, I7 0-17 4, 182, 186, 246, 308, 31 1,, 437, -rul2l,433
- teinski, 280 -86, 485, 497, 500, 503, 508; 509 484 - sezonski, 123, 218, 326, 332

10
6t1
 oPA PoMoRsKA METEoRoLoGlJA
KAZALO

- sketanje, - - salinitet, -v. - - slanost - sadanje, 367, 368, 37 4, 44I, 442, 465 - - kinetike energije, 348
- - protusatno, 532 - - slanost, 7 0, 1 I, rcL, rc'|, 448, 4i9, 4BI, 4Bg. - svjetsko, 31, 214, 362, 422, 423, 517 -' koliine gibanja, 289, 372
- - satno, 532,533 492-494,51 1, 513, s19 - vtnje (otacije),29, 126 - - mase, 299,372
- smjel 121, 128, 131, 142, 145, 148, 149, 239, - - temperatura, 7 1, 73, 365, 367, 446, 467, 470, vrtlog' 160, 17 4, 219, 260, 263, 73, 284, 297' - - plina,372
246, 255, 263-267, 283, 286, 287, 29 t, 295, 48 1, 488, 491,492, 51'.7 -519 3 1 1, 3 1 8, 3t9, 339, 349, 35s, 359, 3:70, 484, - - topline, 348,3'12
308-3 1 0, 330-33s, 354, 355, 359, 366_369, - nisk 356, 491, 508, 536 494,496, - - vode, 372,374
392, 393, 425, 432-434, 444-447, 47 0_47 2, - oboriva,374,468,477 - pjeani' 210' 3l8 - Stefan-Boltzmannov, (konstanta) 44, 45, 53
476, 482-48s, 493, 494, 500, 5 14, 5 17, 5 1 8, - plitka,7 1, 28l, 4s0, 498, 502-s04, sO9 - prainski, 210, 3|8, 377 - termodinamike, I, 109, 37 1
s21,525, s29-532,537 - prijenos, 489 493, 494, 509 - turbulentni, 140,141 - Wienov,44, 53
- stalni, 2 1 8, 240, 27 5, 326, 328, 333 - transport, -v. - prdenos vrtlonos! l22' 123, 146, I4'7 ,327 , 332, 345- zakivljenost,
- stalnost, 121, 150,218, 500 visoka, 356,507,508, 516
- 348,39,477 - izobare,132, I35
- umski. 153 vodena, - anticiklonska, 123, 239, 345 - putanje vala, 280
- termalni, 137 , 138, 142,34,279,292,494 - kap(ljica)' 166, 168,170-172, 92'206- - ciklonska, 123, 239, 240, 27 7, 3t9, 336, 345
9'1
' _ - estiaaka,344
- tip, 211, 305-309, 313, 417,459, 5 10, s I 1 vtnja, 29, 46, 122-127, L33-135, l43-l45, 160, - strujnice,331
- - kopneni, 148 - paru, 19,33-37, 48, 53, 60,62,65, 66,72,97- 217, 226, 36, 61, 281, 284, 97, 302' 3l8, - vodene povrine, l 65
- - morski, 148 109, 1r2, 1 18, 120, 165, 166, 183, 196, 19.1, 319, 326, 33I, 345, 3 5 5, 457, 46, 464' 488 zaleivanje, 165, 1 66, 17 0-172, 310, 312, 33z,
- uda, l56, 160, 162,172, I73,55,310-312, 243,246' 48,468, 510 vulkan, 20, 35, 166, 17 5-177, 211, 473, 509 360, 36s, 369, 37 0, 384, 4t7, 418,450, s 10,
334,389, 414, 434, 482, 483, 486,490, stl, vodena para, tlak, vulkanski pepeo, 35, 166, 1'76, 473,476 5t t, s14, 518, 519
521 - tip, - broda, 489, 5 10, 5 1 1, 5 14
- visinski, 64, 220, 223, 29, 3 l0, 334, 336, - - kopneni (kontinentalni), 104 - morvode, 158' 3 5' 48 1' 513,5I4, 536,537
1

_
444,453,468
vrtloerfe, I85, 209, 486, 494
- - maksimalni, -v. - - rarmoteni w - nakupljanjem, 510, 51 I
- - morski (maritimni), 104 wAFC,393,423 - ljeka, 537, 539
- vrtloni, 123, 149, 209, 239' 240 - - parcijalni, -v' - - pojedinani WAFS,423 - zakoplova, I02,166
vjetrokaz, 433, 448 - pojedinani, 10l
- wcP,397,515 zametak,166, 308
vjetrulja, -v. - vjetrokaz -- pustinjski, 104 WEFAX slika' 47,472 zametanje,
vlaga zraka,85 -- ravnoteni, 99-105' lI2' 165-t68 'V'Mo - IoId Meteorological
organization, - istorodno, 166, 194, 4I'l
vlani zrak, 35, 63-66, 100-l03, 1 1 l-1 15, l t8, vodoravna ezolllcij a, 37 9 22, 214, 362, 396, 397, 421, 423, 472, 515_ - ledeno, 166
l5l,
155, 162, 168, 177, 189-196, 231, 232, voefe topline, 67 -'1 0, 193, 47 8, 488 519,524 - raznoodno, 166,417
246, 2s3, 264, 2'1 1, 282, 284, 299, 308, 310,
3 17, 327, 342, 388, 389, 428, 489, 510
welite, 60, 6' 426 www, 362, 397, 421, 46s, ns zapeavaqje, 279,295
vremenoslovac, 24, 42 I zasi ena adijabata, -v. adijaba a moka
vlanost, 9'1 -707 vremenoslovlje, 19 zasi enje vodenom parom' 99-105, ln, 2;
- apsolutna, 103, 481, 482 vremenska, Z 17-|20' 165-168' 182' 183, 194, |95,304,
- maksimalna specifina, 102, 120;374 - analiz-a, 25, 214, 362, 37 1, 37 7, 384, 397 ; zagaenje, 305,429,488
- elativna, 103-106, 112, 166' 167, L93,196' 423,477, 525 - moa, 5 16, 537 , 539 zasienoadijabatska stop -v. mokoadijabatska
200, 228, 310, 326, 32'1, 33s, 342, 346 ; 392_ - nepogoda, 20, 21, 32, 339, 395, 480, 529 - zraka,416,537, 539 stopa
394, 414, 429, 46847 1, 481; 482, - prognoza' L9, 23-25,,94, l4, 226, 231, 243 ; zakon, zaslon, -v. predonik
- 'ip, 280, 286, 362, 363, 37 1-37 4, 377, 379, 384, - Ahimedov, 65,83'299 zatita od,
---brdski,105 394-397, 415, 423, 47 4, 477, 47 9, s2I-s25 - Avogadrov, (broj) 64 - munje, 314,491
-- kopneni (kontinentali), l05
_
wemenski, - Bernoulijev, 145,146 - poara,473
- - -monsunski, 105, 106 -kora374 - Boyle-Marriotteov, 63 - smrzavanja,4lT-4I9
- specifi na, 66, 702, 119, l20, 228, 37 4, 393, - presjek, 393 - Charlesov,63 zavjetnna, 1 15, I 18, 143-147, 155-159, l9l,
482 - razmjer,377 - Daltonov,63,65, 101 238, 25.l, 258, 27 0, 82-284, 302, 414, 484,
- nak 79, 21, 99, L50 ; 156 ; 228, 284, 3 17, 322, - termin, 214, 215, 362, 364, 388, 39 I -394, 397, - Fourierov, 68 48s,494,500,534,535
334, 359, 360, 37 6;,428, 429, 446, 472, 481, 422,425,428,441,472,476,s18,, - Gay-Lussacov,63 zbl|av aje, -v. primicanj e (konvergencij a)
484,510, s18,535 vrenje, 61 Kirchhoffov,63
- zdolac,153,754
voda, wijeme, 19,20,29,31 - Lambert-Beer-Bougetov' 48 Zemlja, 19, 27 -30, 46, 51 -54, 57, 67, 7, 98,
- duboka; 354', 486, 503, 504' -1okalo,-v.-mjeno . ': - Plarckov, (konstanta) 44, 46, 50 181, 189, 358, 423, 456, 473, 476,
7

507 .

- morska, - mjesno, 4, 104, 379, 464, 517

7 - Rayleighov,45 Zemljina(o),
- - gustoa, 70, 48,494 - po buri, 156 '
- sauve, - sila tea, -v. silatea
- - povina, 7 1, 7 3, 198, 209, 228,:346, 3 53, -pojugu,161 - - aerosola,372 - vtnja, l24-l27, 217, 26|
37'7, 37 8, 449, 468; 47 0 ; 486, 488,. 494 - prolo,365-368,518 - - apsolutne vrtlolosti,327 -za,eje,19'33-38' 53,55,77,98, 110, l69'

612
613
 OPCA I POMORSKA METEOROLOGIJA

476 - antaktika,29
zenitna udaljeno st, 48-5, 202 - arktika, 29,23l
zgorac, 753, 154, 163
- ekvatoska, 229,23O
zguavanje,183
- hladna, 230, 23 t, 243, 246, 250, 263, 265
zona akumuiacij e, 309, 418, 419
- kontinentalna, -v. - kopnena
zonalna cirkulacija, -v. kuenje,pojasno
-kopnea,229
- suja, 217, 268, 27 1, 27 7, 27 9, Z8Z, 286, 49
3 - maritimna, -v. - morska
zonalno, -v. pojasno
- morska,Z29
zonsko vrijeme, -v. pojasno vrijeme
- nestabilna, 230, 231, 307, 316
zraenje,42-58 - polama, 228, 229, Z3B, Z4O
- atmosfee,S,442
- petvorba,228
- bilanca, -v. - oblaun
- stabilna, 230
- estica, 28
- topla, 229, 230, 241, 243, 246, 252. 263
- difuzno, -v. - raspreno
- transformaca, -v. - pretvoba
- dugovalno, -v. - Zemljino
- tropska, 228,229,240
- efektivno, 54, 55,74
- umj erenih inna, 229, 240
- globalno, -v. Sunevo zraenje ukupno
zrano zrcaljei e, 212, 299
- intenzitet, -v. -jakost
zmati sneg, 1'] l, 172, 184-186' 207
- I 468, 473,474,4.t7
zvjezdani dan,29, 126
- izravno, 50-52, 55, 56, 67,442,44g
zvjezdano vrijeme,2g
- jakost, 46-50, 53, 468
- kozmiko, 30,38, 3l2
- obaun, 55, 56, 4, 80, 92, 473,
7 47 6 '
- proputanje,4245
ivotni ciklus, 261, 307' 35O
- raspreno' 45, 48-56, 200, 202, 442
- transmisija, -v. - propuanje
- vls,4 8
- wv,468,477
o
- Zemljino, 19, 33-35, 53, 55, 98, o os, 375
I tO, 169
- - odlamo,476
zrana masa, 22'1-232

,li
, .l.l'
::.

674