Bajka o ribaru i ribici Aleksandar Sergejevi Pukin
ivio na alu sinjeg mora
Starac ribar sa staricom svojom;
U staroj su kolibi od gline
Proivjeli tri'es't i tri ljeta.
Starac mreom lovio je ribu,
A starica prela svoju preu.
Jednom starac izae da lovi
Pa izvuko mreu punu mulja.
Po drugi put bacio je mreu,
izvukao samo morsku travu.
Po trei put bacio je mreu,
A u mrei samo jedna riba,
Ali nije obina, ve zlatna.
Zamolila starca zlatna riba
I ljudskim mu govorila glasom:
"Pusti mene u to sinje more,
Skupim u se otkupiti darom:
to zaeli, to u ti i dati."
Zaudi se i prepade starac,
Tri'es't i tri ribari ve ljeta,
A jo ne u da govori riba,
Pa u more pusti ribu zlatnu,
Umiljato njojzi progovara:
"Zbogom pola, ribo moja zlatna,
Ne treba mi tvojega otkupa,
Ve ti poi u to sinje more
Pa ti etaj kud je tebi drago."
Vratio se starac svojoj baki
Pa joj pria o velikom udu:
"Ja sam danas ulovio ribu,
Ne obinu ribu, nego zlatnu.
Ljudskim me je zamolila glasom
Da je pustim u to sinje more.
Skupocjeni nudila mi otkup:
to zaelim, to e mi i dati.
Ja ne htjedoh otkupa da uzmem,
Ve je pustih u to sinje more."
A baka se okomi na starca:
"Prostaino jedna i budalo!
to ne uze otkupa od ribe?
Da si od nje bar korito uzo;
Ono nae posve se raspalo."
Uputi se starac moru sinjem
(Vidi: more lako poigrava),
Stao zlatnu dozivati ribu.
Doplivala riba pa ga pita:
"to bi htio,reci meni stare?"
Pokloni se starac pa joj kae:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Navalila na me moja stara,
Ne da meni, sijedom starcu, mira.
Novo, veli, treba joj korito;
Ono nae posve se raspalo."
A zlatna mu riba odgovara:
"Ne jadikuj, nego poi s mirom,
Novo ete imati korito."
Vratio se starac svojoj baki;
Stoji baba pred novim koritom
Pa jo gore poe grdit starca:
"Prostaino jedna i budalo!
Izmolila, budala, korito!
Ve se vrati, budalino stara,
Pa ti kuu od ribe izmoli."
Uputi se starac moru sinjem
(A muti se ono sinje more),
Stao zlatnu dozivati ribu,
Doplivala riba pa ga pita:
"to bi htio, reci meni, stare?"
Pokloni se starac pa joj kae:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Jo me gore grdi moja baka.
Ne da meni, sijedom starcu, mira
Kuu trai svadljivica stara."
A zlatna mu riba odgovara:
"Ne jadikuj, nego poi s mirom,
Bit e tako: imat ete kuu."
Poo starac kolibici svojoj,
A kolibi nigdje vie traga.
Pred njim kua sa gostinjskom sobom
A na kui dimnjak od opeka
I hrastova od dasaka vrata.
Pod prozorom starica mu sjedi,
Na sva usta grdi baba starca:
"Gle budale, prostaine glupe!
Izmolila prostaina kuu!
Vrati se i ribi se pokloni.
Neu da sam obina seljanka,
elim biti mona vlastelinka!"
Uputi se starac moru sinjem
(A burka se ono sinje more),
Stao zlatnu dozivati ribu.
Doplivala riba pa ga pita:
"to bi htio, reci meni, stare?"
Pokloni se starac pa joj kae:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Jo se vie pomamila stara,
Ne da meni, sijedom starcu, mira.
Nee vie da bude seljanka,
eli biti mona vlastelinka."
A zlatna mu riba odgovara,
"Ne jadikuj, nego poi s mirom."
Vratio se starac svojoj baki
A to vidi? - Pred njim visok dvorac.
Na doksatu stoji mu starica
U bundici od samura skupa.
Na glavi joj pea zlatotkana,
Oko vrata teak niz bisera,
Na rukama zlaano prstenje,
Na nogama crvene izmice.
Oko nje se uurbale sluge,
A ona ih nemilice tue,
Koga tue, kog za kiku vue.
Starac baki rije upravio:
"Zdravo da si, gospo vlastelinko,
Je l' ti sada zadovoljna dua?"
Ali baba povika na starca,
Poalje ga da u staji slui.
Proe jedna nedjelja i dvije,
A jo vie pomami se stara.
Opet alje k ribi svoga starca:
"Poi k ribi pa joj se pokloni,
Neu da sam mona vlastelinka,
elim biti svijetla carica."
Strah spopade starca, pa je moli:
"Zar si ludih najela se gljiva?
Nit hodati znade, nit govorit,
Bit e ruglo itavome carstvu."
Planu gnjevom svadljivica stara,
Po obrazu udarila mua:
"Ti e, je li, seljaino jedna,
Svaati se s monom vlastelinkom?
Ne rekoh li lijepo, poi k moru,
Ako nee, na silu e poi."
Uputi se starac moru sinjem
(Pocrnjelo ono sinje more),
Stao zlatnu dozivati ribu.
Doplivala riba pa ga pita:
"to bi htio, reci meni, stare?"
Pokloni se starac pa joj kae:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Posve mi je poludjela stara;
Nee vie da je vlastelinka,
eli biti svijetla carica."
A zlatna mu riba odgovara:
"Ne jdikuj, nego poi s mirom.
Dobro! Bit e svijetla carica."
Vratio se starac svojoj baki,
A pred njime stoje carski dvori.
U njima se kooperi stara,
Sjedi ona, carica, za stolom;
Boljari je slue i plemii,
Prekomorska nalijevaju vina.
Sjedi ona, meden kola gricka,
A oko nje stoji stroga straa,
Na pleima sjekirice dri.
Gleda starac, strah ga obuzeo,
Pa se baca pred noge starici:
"Zdravo da si, svijetla carice,
Bit e da si sada zadovoljna."
Ali ona i ne gleda starca,
Ve znak dade da ga protjeraju.
Strali se sluge i boljari
Pa guraju iz odaje starca.
Dotrali k vratima straari,
Samo to ne posjekoe starca. Al' to vidi? - Pred njim kolibica,
Njoj na pragu starica mu sjedi,
Ispred dvora narod mu se smije: A pred njome prepuklo korito.
"Pravo ti je, budalino stara,
To nek, ludo, pouka ti bude:
Zato sjeda u saone tue?"

Proe jedna nedjelja i dvije,

A jo vie pomahnita stara.
alje ona dvorjane po mua.
Nali oni i doveli starca,
A starica ovako e starcu:
"Poi k moru, ribi se pokloni,
Neu da sam svijetla carica,
elim biti vladarica mora,
Pa da ivim u najveem moru,
A ribica zlatna da mi slui,
Da je aljem kud mi se prohtije!"

Nita starac ne smije da kae,

Ne smije se jadan da protivi,
Ka sinjemu uputi se moru,
A na moru olujina vlada.
Podiu se i propinju vali,
Valjaju se i sve rikom riu.

Poe zlatnu dozivati ribu.

Doplivala riba pa ga pita:
"to bi htio, reci meni, stare?"
Pokloni se starac pa joj kae:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
to da radim sa prokletom babom?
Nee vie carica da bude,
eli biti vladarica mora,
Pa da ivi u najveem moru,
A ti, zlatna ribo, da joj slui,
Da te alje kud joj se prohtije."

Nita na to ne ree mu riba,

Samo repom udari po vodi
I zaroni u dubinu mora.
Dugo starac odgovor je ek'o,
Al' ga jadan doekao nije,
Pa se svojoj povratio baki.
Jedna jednostavna bajka koja nema puno dogaaja. Na samom poetku spominju se u djelu likovi
starica i starac. Radnja se zaplie kada starac uvati zlatnu ribicu, dok je vrhunac radnje momenat
stariine pohlepe. Starica je stalno imala nove zahtjeve, a na samom kraju, ribica ju je vratila u
realnost siromatvo.
Glavna tema bajke je pohlepa i sukob izmeu zla i dobra.
Bajka je prevedena u desetercu i pisana bez rime, a preveo ju je Dobria Cesari. Ovaj stil dodatno
naglaava vrijeme radnje u ovoj bajci.

Bajka o ribaru i ribici sadraj prepriano

Tekim ivotom su ivjeli starac i starica. Vie od 30 godina su bili jako siromani. U staroj kolibi
provodili su svoje tmurne dane.
Kako bi imali neto za jesti, starac je lovio ribu. Ulovio je jednog dana malu zlatnu ribicu. Nakon to ju
je ulovio, ona je na njegovo iznenaenje govorila ljudskim glasom. Traila je slobodu, a ona mu je
obeala ispuniti ta god on poeli.

Stari ovjek vrati ribicu moru. Smilovao se ribici. Nije imao ba nikakvu elju. Ipak , kada je ovo ula
starica, naredila je ribaru da ponovno pronae ribicu i da od nje zatrai novo korito jer joj je korito
ba trebalo.
Pristao je starac i otiao je do morske obale gdje je pecao. More je bilo jako nemirno. Uspio je dozvati
zlatnu ribicu a ona mu je ispunila elju. Dobio je novo korito.

Ipak starica ne namjerava prestati.. eljela je novu kuu, a starac je ponovno dozivao ribicu. More je
bilo nemirno i taj put, a ribica je ipak odluila udovoljiti starici. Odmah po povratku, mogao je vidjeti
prelijepu novu kuu.

Pomislio je da e konano njegova ena napokon prestati sa obilnim eljama. Ali, ona uope ne
prestaje niti odustaje. eli jo toga. Sada joj je elja da postane dobro stojea vlastelinka i bez
savjesti je ponovo naredila starcu da ode na more.
Starac je dozivao ribicu, a more je bilo vrlo nemirno i opasno. Ipak, ribica je odluila ispuniti elju i
ovoga puta.

Kada je doao kui , imao je to i vidjeti. Pred njim je stajala odlino odjevena odjvena drska ena koja
je postala nemilosrdna prema svojim slugama. Starca je odmah poslala u talu da joj obavlja poslove
i slui.

Prolo bi se nekoliko tjedana a starica je poeljela jo bogatstva. alje starica starca opet da ide k
ribici, a sada je eljela biti carica. Nije odustajala iako joj je starac govorio da je pohlepna. Ribica je,
ipak, ispunila i ovu elju, a more je ovoga puta bilo jako crno.

Starica je od tada ivjela u raskonom dvorcu. Otjerala je starca iz novoga dvora, i svi su mu se
mjetani grohotom smijali. Sluge koje su radile za staricu skoro su ga ubile.
No, starica ni sada nije odustala, pa je poeljela da bude carica svog mora, a uz to da joj ribica bude
uvijek pri ruci.

Starac se ponovo uputio ka moru, a ondje je poela bjesniti velika oluja. Stari ovjek je pronaao
ribicu i rekao joj za elju njegove ene. Ovoga puta ribica nita nije rekla, samo se vratila u more.

Dugo je starac ekao zlatnu ribicu ali ona nije dolazila.Krenuo je kui i ugledao kao nekad staru kui i
staro napuklo korito. Ribica je staricu vratila u stvarnost siromatvo.

Vrsta djela je bajka a za vrijeme radnje moemo rei da je neodreeno. Radnja se odvija u
nepoznatom mjestu koje pisac nije objasnio locirao. Obala mora je najblie to se moe odrediti.
Starac, starica i zlatna ribica su jedini su i glavni likovi ovoga djela.
Bajka o ribaru i ribici analiza glavnih likova i karaktera u djelu.
Cijela bajka ima samo tri glavna lika. Iako su izmiljeni, oni mogu predstavljati mnoge ljude na ovome
svijetu.
Starac je poten, dobrica. Skroman je i ne trai puno. Kada je uhvatio ribicu pustio ju je na slobodu i
zauzvrat nije traio nita jer je znao da se bogatstvo moe stei samo vlastitim radom i trudom. Mana
mu je to se nije mogao suprotstaviti zloj starici.
Starica je primjer zle i naopake osobe. eljela je sve vie i vie bogatstva, a njene elje koje su bile
prevelike, su je unitile. Kako je vremenom dobijala sve vie poklona, bila je sve pohlepnija. Sluge je
tukla, a starca je otjerala iz dvorca. Njezina oholost i pohlepa glavne su teme ove bajke.
Zlatna ribica je u ovome djelu lik koji je pokazao svu pohlepnost starice, ali ju je, ipak, vratila u
stvarnost. Strpljiva je prema starcu jer je bio blag prema njoj i pokazao duu dobrog ovjeka. Ribica je
kanjavala je zlo, a cijenila dobro.