Mato Lovrak: Družba Pere Kvržice

 Pero – fizički opis: Ponad blijeda mu lica gusta kosa. Visok je i tanak dječak.
 Ima ulogu vođe u svojoj družbi: Odlučeno je! Skupit ću ja svoju družbu. Osvojit ćemo stari mlin!
 Snalažljiv je i domišljat – kad su ga napali bijesni psi odmah je znao kako ih se riješiti: Onda
Pero posegnu u torbu, izvadi luk i baci ga psu. Ham! Uhvatilo i zagrizlo prevareno pseto, pa stade
pljuvati i haktati, te se vrati nazad.
 Njegovu titulu vođe potvrđuje i činjenica da samo on među svojim društvom nema nadimak, za
razliku od ostalih: Budala, Šilo, Medo, Divljak i Milo dijete
 Predan je poslu i kad je bolestan: Nahladio sam se u bunaru. Kašljem. Ali nisam imao strpljenja
kod kuće. Došao sam.
 Darežljiv: Donio sam svakomu medenjak sa sajma. To mi je poklon od ujne i strine.
 Zaštitnički se odnosi prema ocu: Onaj uvrijeđeni seljak gura se kroz gomilu do njegova oca.
Sprema se da napadne Perina oca štapom. Pero htjede s tavana dolje, ali ga Šilo zadrža.
 Spretan: …i dopliva do čamca da ga dovuče do obale. Tamo je ležala udavljena vidra s
iskešenim bijelim zubima. Glava joj je blatna. Pero ju je udavio tako, da joj je glavu zario u obalu.
 Nakon što je tek završio jedno slavno djelo, već razmišlja o novoj avanturi s družinom: Da.
Novo djelo! Psst! Ne bunite me!... Smišljam... Budite strpljivi! Reći ću vam — sutra!

 Divljak – na samom početku mu se nije sviđalo što je Pero glavni pa mu se često suprotstavljao:
Cvik!!! — zabode se Peri jedna koštica u lice. — Tko me je? — viče on. — Ja sam! — isprsi se
Divljak. — Ne bojim te se! Nisi moj gospodar!
 Iskoristit će svaku priliku da pokaže svoje neslaganje s Perom: Znamo mi to. Ne soli nam pamet.
Idemo dalje! i da mu se ruga: — Bajno jezero! Taman za ljetovanje! — ruga se Divljak…
 Odmetnik: Tko je mogao i pomisliti da će nas ta dvojica iznevjeriti! — Divljak bi htio biti vođa.
To je razlog — ustvrdi Šilo. — On uz Peru neće da bude — veli Medo.
 Izdao družbu za ogledalce: Divljak ostaje pravi divljak! On bi i rođenog oca prodao za kakvu
svijetlu stvarčicu
 Zajedno s Budalom uništava napredak družbe: Ovakve divlje poslove rade jedino Divljak i
Budala! Taman društvo! Mi im za takve bezobrazluke moramo najmanje nosove razbiti!
 Želio preuzeti zasluge za mlin pred učiteljem: Učitelj će onda: »Dosta o tom. Pitam vas, tko je
ovo sve tako krasno uredio?« Divljak odmah prihvati: »Ja! To sam sve ja učinio!« Tako je učitelj
Divljaka najbolje upoznao. Zaprijetio mu je strogo da ni on ni ona dvojica ne smiju jednu jedinu
riječ nigdje kazati o mlinu.

 Milo Dijete – cmizdrav, plah i razmažen: …jedino Milo dijete vidi u tom veliko zlo. On već
cmizdri i navaljuje da se pođe u školu; Milo dijete nagazilo opet na ježa. Nosio je stotinu metara
čitavu četku bodljika zabodenu u bosu nogu. Bilo je muke s tim djetetom dok je pristalo da mu Pero
izvrši operaciju na nozi.
 Sam Pero za njega kaže da je razmažen: A povrh svega toga, Milo dijete je i prilično
razmaženo...
 Bojažljiv je: Milo dijete vrisnu. Pero ih umiruje i hrabri: — Uplašio se kipa.
 Zaslužan što je mlin proradio: Milo dijete! Ti si naš velikan! Mi smo bili nepravedni i oduzeli
smo ti palaču i jezero i poklonili Mariji i Danici. Sad ćemo to popraviti. Ti ćeš upravljati našom
industrijom!
 Od razmaženog i nesposobnog djeteta postao je glavni na mlinu: Milo dijete bit će učitelj. On je
u tom ljetovalištu već svašta bio: bio je princ, onda upravitelj industrije pa napokon, bit će i učitelj
veslanja.

 Budala – povodljiv, s Divljakom napustio družbu: Uto su zajedno došli Divljak i Budala. Kad
spaziše Peru, pocrvenješe, kao da ih je Pero u nečemu nepoštenom zatekao.
 Iako se odmetnuo zajedno s Divljakom od družbe, ipak im je priznao da zna da Divljak
namjerava odati ostalim đacima što rade na mlinu: Tada Budala izgovori što ga je već od jutra
mučilo: — Ja znam nešto. Čujte me! Divljak mi je jučer poslije škole kazao da on više neće u mlin i
da će sutra u školi sve odati đacima.

 Šilo – brižan: Šilo savjetuje: — S Milim djetetom u kuću! Da se svuče. Da se ne prehladi.

 Najbliži je Perin prijatelj: Bez tebe će mi biti kao bez brata rođenog
 Perina desna ruka: Šilo! U tebe se pouzdajem.
 Ima dobro srce i dobar je prijatelj jer nije htio ostaviti Medu samog: Kad su ostavili mlin, Šilo se
napolju sjeti Mede, kako je ostao sam ležati na travi. Pero bježi preko polja, i najednom mu se
pričini, kao da pred očima vidi Medu, kako se bolestan diže, a sam je, nema blizu nikoga svoga.
Šilo osjeti da ga je zabolo oko srca.

 Medo je jedini lik koji je ostao nedorečen – znamo da nikada nije stvarao pomutnju u družbi,
uvijek je izvršavao sve zadatke koji su mu bili dodijeljeni, moglo bi se reći da je mudar i da dobro
razmišlja: Medo veli posve pametno: — Da priznamo našim starima kamo idemo i što kanimo
izvesti, ništa ne bi pomoglo! Još bi naše priznanje sve pokvarilo.; Medo je poslao Peri ceduljicu:
»Pismeno smo se dogovorili. Da znaš. Ja vodim Miloša i Đorđa u mlin. Milo dijete ostaje jedini u
školi da pripazi neće li se sve to okrenuti na zlo. Ne protivi se ništa, inače ću iz kože iskočiti!«;
Predali smo im mlin. Ta, morali smo, ali kažem vam: Oni će opet sve upropastiti!

Mato Lovrak: Vlak u snijegu

 Ljuban: na početku romana ga upoznajemo kao nestašno dijete koje je svima iz pakosti
upropastilo igru: to je zato što nas nisi zvala u igru. Hoćete prirediti igru bez nas! Mi smo valjda
dripci, mislite da ne vrijedimo kao vi zato što nismo bo¬gati?
 Vrijedan je i marljiv, iako nije počinio štetu, odluči da će je on popraviti: Ljuban? On je već
našao neku krpu i briše vodu s poda.
 Ne želi rješavati probleme šakama: Neću te tući. Nije to osveta. Nego ću sve ispričati na
dogovoru zadruge, pa neka svi sude.
 Dobar je vođa: Za volju onih što me nagovaraju ostat ću domaćin jedino u slučaju da mi predate
svu hranu što je svaki još ima, i svu odjeću koje neki imaju odviše i tako pomognemo jedan
drugome da preživimo noć na polju. U nuždi glavne su hrana i odjeća. Za drugo bit će lakše! Sjetite
se kako smo na lanjskom izletu jadno prošli jer se nismo složili kako treba!
 Smatra da to što je vođa ne znači da treba biti izuzetak što se tiče poslova: Ljuban neka ne ide
van odgrtati snijeg!" rekoše zadrugari. "On neka vodi zadrugu i neka daje naredbe i savjete, i ništa
drugo." Ljuban ne pristade. Ići će i on u svojoj smjeni.
 Pokazuje veliku brigu za svoje zadrugare, čak i za one koji su se dometnuli, pogotovo Dragu:
"Draga je jako bolesna! Umrijet će!" Skoči na te riječi Ljuban kao uboden i jurne u vagon
izbjeglica. Kad spazi zgurenu Dragu na klupi, ne reče ni riječi, nego je pograbi ispod vrata i ispod
 koljena…Ponese djevojčicu kroz vagon zadruge i odnese je u drugi razred.; Ako Draga za jedan sat
ne dođe našem liječniku, mogla bi umrijeti. Tu, u vagonu, bez svoje mame!" Uzdrhtao je Ljubanu
glas. Ne može dalje govoriti. Okrene se stijeni. Nasloni se i sakrije oči rukama.
 Iako je Pero cijelo vrijeme radio samo neslogu u zadruzi, Ljuban mu dopušta da se vrati: Neću!
Nikome ni riječi! Ti si, recimo, sam došao u zadrugu, i gotovo. Uvidio si da si griješio. Tako ćemo
svakome reći... Pssst! A sad više ne cmizdri. Jedi, a onda lezi.
 Požrtvovan: Dragi je potrebno, da ozdravi. A kad im je Ljuban pokazao svoja gola prsa, začas
se naslagala čitava hrpa košulja.

 Draga: nakon što joj je Ljuban pokvario igru, uvrijedila se i nikako mu nije htjela oprostiti:
Draga je uvrijeđena i ne oprašta Ljubanu jednu uvredu. Do groba mu neću oprostiti. Nikada! Crn
joj je pred očima. Crnji od najcrnjeg Ciganina.
 Draga, mlada, držala se zbilja divno i ozbiljno
 Draga je bila ozlojeđena i uvrijeđena. Iznenada se trže. Triput pljunu pred Ljubana. Ljuban je
gledao zabezeknut, a Draga je pojurila puteljkom prema selu kao neka vila; Ni Draga nije više
nikuda išla od kuće. Činilo joj se da bi Ljubanu mogla oči iskopati. Toliko se ljutila na njega.

 Pero: nije volio Ljubana i stalno se sukobljavao s njim, ali ga se počeo bojati nakon što se Ljuban
potukao s njim
 Kad su bili 4. razred stalno je morao pokazivati svoju nadmoć nad prvašima: Pero je bio grub,
volio je pokazivati kako je jači, znao ih tući i peckati te im otimati slatkiše i voće. Ljuban bi ih tada
branio. On nije mogao gledati kako netko upotrebljava silu. Zato su njega mališani voljeti, a Peru
nisu.
 sebičan: A Pero? Što on radi?", pitaju dječaci. "Ah, on! Jede kao da nije jeo čitavo stoljeće!
Traži i od drugih. I daju mu.
 Bilo je u tim očima zavisti, zlobe, lakomosti i nemoćnog bijesa. Zato su tako čudno sjale. To su
Perine oči.
 Daje si puno toga za pravo: Kad se trebalo dijeliti, Pero doduše nije htio da dade nešto od
svojega. "To je moje i ničije više", mislio je pakosno. A sad, kad je sve svoje pojeo, zaboravio je da
ovo nije njegovo, da nije htio imati veze sa svima, da i on bude zadrugar, te da jede zajedničko
zadružno jelo.
 Kad su roditelji došli po svoju djecu nakon izleta, sam kondukter mu je ocu rekao kako stvari
stoje s Perom: Prilično vam je nevaljalo dijete! Nije htio s drugom djecom u slogu, u isti vagon. On
je morao biti nešto posebno!"

Ivan Kušan: Uzbuna na zelenom vrhu

 Koko: Smatrao je da dječaku, pogotovo dječaku njegovih godina ne dolikuje plakati:
Njen brat, koji je sada stajao kraj nje, nastojao je prikriti svoju žalost, jer je znao da
njemu ne dolikuje plakati zbog uginulog psa. Ta na jesen će poći u drugi razred
gimnazije.
 Pravo mu je ime Ratko, ali nije volio da ga tako zovu: Koko nije volio da ga zovu
pravim imenom jer mu se nije sviđalo. Ali roditelji nisu htjeli da ga zovu po
nadimku što mu ga nadjenuli drugovi, i on se već odavno pomirio s tom
nepravdom da drugi čovjeku odabiru ime, koje treba da zauvijek nosi mada mu se
 ono ne sviđa. Malo bi se namrštio, stisnuo zube i pesnice tako da nitko ne vidi i —
otrpio bi
 Volio je preuveličavati stvarnost i laganje mu nije stran pojam: — Koko! Koko! —
odmahnu Božo glavom. — Koko je poznati lažljivac.; kad se dogodila provala kod
njega, izmislio je da su se lopovi popeli do njegovog prozora i da su mu zaprijetili
samo kako bi se mogao praviti važnim pred prijateljima

 Božo: Bio je to sitan dječak, godinu dana mlađi od svog susjeda Koka, krupne glave i
sasvim uzanih ramena, čupavih obrva i sanjiva, kratkovida pogleda. Svi su se divili
njegovoj domišljatosti i pameti, a ipak je svakome bilo drago, što nije nalik na njega.
 Božo je često taj kojeg ismijavaju i nije često u središtu pažnje : Osjećao je 15 da je u
tim trenucima on najzanimljiviji u cijelom društvu, te je pokušao da se okoristi
tom prilikom koja mu se nije baš tako često pružala
 Brižan je prema svojoj majci: »Još malo«, mislio je, »još samo malo, majčice, pa ću
te izbaviti bar ovih briga.«
 Mudar je i domišljat: Dječak ovlaži prst i visoko ga odiže. Na desnoj strani osjeti
dodir svježeg uzduha: vjetar je puhao sa zapada. Možda je to i bila sitnica, ali
dovitljivi Božo nije mogao zaboraviti ni na takvu sitnicu. Slijepi Bobi imao je
izvrstan njuh i valjalo mu se približiti s one strane, odakle ne puše vjetar. Inače bi
cio pothvat mogao propasti.

 Žohar: Ima titulu najhrabrijeg među dječacima: Čak i Žohar, taj hrabri, veliki Žohar, i on
se ne bi usudio ući. A on se bar nije ničega bojao. Ni ćuka, ni groblja, ni starog Isaka
koji stanuje na rubu obližnje šume.

 Crni:…visoki, suhonjavi dječak na čijem se licu vidjelo da ima petnaest godina, da je

stariji od ostalih i da je svjestan toga.
 Voli se šaliti na račun svojih prijatelja, ali vidi da prelazi granicu, onda pokuša
uvijek to i popraviti: Da ti nisu možda odnijeli zlato? — reče Crni, ali se naglo
uozbilji, jer shvati da su odlučili ne rugati se dječakovu siromaštvu. Želeći da
ispravi svoju omašku, on prijateljski položi ruku na njegovo rame
 Nije najbolji đak: Crni je dugo, dugo čitao, jer nije baš prečesto zavirivao u
knjigu. Usput je pomalo i sricao mičući usnama i gotovo šapćući. Ipak, ono što je
pročitao, bilo je, nema sumnje vrlo zanimljivo, budući da se on iznova prihvati
istog truda i poče opet iz početka
 Crni je bio uvijek suzdržljiv, pomalo ohol i uobražen, a svojim mlađim drugovima
uvijek se obraćao hladnim, oporim glasom.

 Tomo: najplašljiviji i najnježniji od svojih prijatelja: Tomo je bio plašljivac i sam je to

dobro znao. Prije nekoliko dana tresao se pri samoj pomisli da bi u šumi mogao sresti
pljačkaša s bajunetom u ruci.
 „Otac“ ga nije volio i jasno mu je to pokazivao: To je počelo, činilo se Tomi, od
onog dana, kad je rekao da ne želi raditi u očevoj brijačnici, već da želi svršiti školu
i postati liječnikom. Otac ga je on onda gotovo zamrzio, tukao ga je za svaku sitnicu,
a sada je postao ravnodušan prema njemu i gotovo ga uopće nije primjećivao.
  Iako se na početku činio kao najstrašljiviji, pred kraj je pokazao iznimnu hrabrost:
Zabezeknuto se divio smionosti svojih drugova, ne vjerujući da bi se on ikada usudio
učiniti nešto slično onoj noćnoj pustolovini Koka Milića. A, eto, te noći, nije ni
pomišljao da se okrene i pođe kući.
 Odan je svojim prijateljima i spreman je pretrpjeti velike batine kako bi im se bar
donekle odužio za zataškavanje istine: Osjetio je da će se možda ovako opravdati pred
drugovima i iskupiti svoje podle, izdajničke postupke. Osjetio je da je ovo možda
jedina prilika da ispravi ono što je učinio: posljednja prilika da se neokaljan vrati
svojim prijateljima.

Ivan Kušan: Zagonetni dječak

 Koko: osjećao se krivim što se Tomo dosađuje u gradu nakon što mu je napuni glavu o
brojim doživljajima koje svakodnevno doživljava: želio je makar da se i njemu samome
nešto neugodno dogodi, samo da ne mora gledati kiselo lice svoga druga.
 Pomalo ljubomoran na Tomu i njegovu domišljatost: I koliko god se veselio ovom
novom otkriću malo mu je i smetalo što je to palo na pamet Tomi, a ne njemu koji je
bio poznat - bar je on tako tvrdio - po svojoj domišljatosti.
 Voli se praviti važnim: …I kad su se, napokon, našli na tragu tajanstvenog crnog
dječaka s dva imena, Koko se pomalo pravio ravnodušan. Htio je pokazati kako je
on znao da će se tako što i dogoditi i kako je on već toliko toga proživio da ga baš
svaka sitnica ne može osobito uzbuditi.
 Često zna planuti na Tomu, ali kada vidi da je pretjerao uvijek se ispriča

 Tomo: u početku mu se nije svidjela selidba u Zagreb

 Bio je dobar učenik
 A kad god bi Tomo Branjc, u posljednje vrijeme, bio uzbuđen ili preplašen, obično
bi ponavljao posljednje slogove u riječima kao da muca.
 Tomo je Branjc bio velika kukavica. Kad bi tko htio pobrojati sve ono čega se bojao
- počev od pasa, visine, gro- ma, do vode i mraka - ispalo bi da je lakše i kraće
pobrojati sve ono čega se nije bojao.
 Ne sviđa mu se što Koko donosi sam odluke bez da se ne savjetuje s njim (kad je
Koko uključio i Marijanu u „operaciju“)
 Bio je on slabašan i kržljav i nije volio tjelovježbu i šport, jer je bio lošiji, sporiji i
nesposobniji od ostalih.
 Ima potrebu dokazivati se pred Kokom jer ima osjećaj da ga podcjenjuje

 Mirko: dječak crne kovrčave kose i kao ugljen crnih očiju.

 Odlično zna povijest, ali nekada zablokira i pomiješa kronologiju (zato što paralelno
sluša različita predavanja iz povijesti)
 U početku je imao vrlo neprijateljski odnos prema kolegama iz razreda, ali
ispostavilo se da je to samo zato što je imao velik teret na srcu
 Dobar je i brižan prijatelj
 Iako je bio ljubomoran na Marka, teško mu je bilo i osjećao je veliku grižnju savjesti
kad ga nije spasio u rijeci
 Marijana: Marijana je bila najživlja djevojčica u razredu. Njezine krupne sive oči
neprestano su se smijale, a glava joj se vrtjela na sve strane stvarajući veseli vrtlog smeđih
uvojaka. Bila je odlična učenica ali su je nastavnici ipak vrlo često korili zbog njezine
neobuzdane živosti i brbljavosti.
 Radi kao špijunka i za Marka i za Koka i Tomu