Professional Documents
Culture Documents
1
1.1 Dualna i mjesovita formulacija elipticke zadace 2
Ako se distribucija div q moze prikazati kao funkcija iz L2 (), ona kazemo da
funkcija q pripada prostoru H(div, ). Imamo sljedecu definiciju:
Teorem 1.1 Neka su zadovoljene pretpostavke (1.3). Tada je zadaca (1.10) ima
jedinstveno rjesenje. Ako je u H01 () rjesenje zadace (1.4) onda je p = Au
rjesenje zadace (1.10).
Dokaz. 1. Neka je p W f rjesenje zadace (1.10). Tada je za svako t R i svako
q W 0 , p + tq W f i realna funkcija realne varijable t 7 I(p + tq) postize svoj
minimum u t = 0. Kako se radi o obicnoj kvadratnoj funkciji ona mora imati
stacionarnu tocku u t = 0 i stoga nakon jednostavnog racuna imamo
Z
d
0 = I(p + tq)|t=0 = 2 Bp q dx.
dt
pri cemu drugi integral, u slucaju da g nije dovoljno regularna funkcija, treba
shvatiti kao dualnost hg, 1i. Samo rjesenje u odredeno je u tom slucaju do na
aditivnu konstantu.
Teorem 1.2 Neka su zadovoljene pretpostavke (1.3). Tada zadaca (1.20) ima
jedinstveno rjesenje (p, u) H(div, ) L2 () koje je ujedno rjesenje zadace
(p, u) H(div, ) L2 ()
Z
(Bp q + u div q) dx = 0, q H(div, )
(1.21)
Z
(div p + f )v dx = 0, v L2 ().
Stovise, (p, u) je rjesenje zadace (1.21) ako i samo ako je u H01 () slabo
rjesenje zadace (1.1)-(1.2) i p = Au.
Dokaz. 1. Zadaca (1.21) ima najvise jedno rjesenje. Zaista, pretpostavimo da
imamo dva rjesenja (p1 , u1 ) i (p2 , u2 ) te definirajmo p = p1 p2 i u = u1 u2 .
Te funkcije zadovoljavaju
Z
(Bp q + u div q) dx = 0, q H(div, )
Z
div pv dx = 0, v L2 ().
te uzeti q = .
2. Neka je u H01 () slabo rjesenje zadace (1.1)-(1.2) i p = Au. Tada je (p, u)
rjesenje zadace (1.21).
Ako je u H01 () slabo rjesenje zadace (1.1)-(1.2) onda znamo da je p =
Au H(div, ) i da je div p + f = 0 u L2 (), odnosno vrijedi (??). Nadalje
za svako q H(div, ) vrijedi
Z Z Z Z
Bp q dx = u q dx = (div(uq) u div q) dx = u div q dx
= div(uq) dx = uq n dS.
gdje je
W g = {q H(div, ) : q n = g na }. (1.26)
Ova zadaca moze biti zadovoljena ukoliko funkcija g ima odredenu glatkocu koju
je najlakse izraziti preko pretpostavke o egzistenciji prosirenja na citavu domenu
. Pretpostavljat cemo da postoji funkcija G H(div, ) sa svojstvom Gn = g
na , gdje je n jedinicna vanjska normala na . Takva je pretpostavka svakako
razumna buduci da je rjesenje zadace jedno takvo prosirenje. Uocimo da tada
mozemo prostor W g pisati kao afinu mnogostrukost
W g = G + H0 (div; ), H0 (div; ) = {q H(div, ) : q n = 0 na }.
Druga specificnost ove zadace je to sto je rjesenje u odredeno do na aditivnu
konstantu. Da bismo mogli dokazati egzistenciju i jedinstvenost rjesenja trebamo
eliminirati konstante iz rjesenja u sto mozemo uciniti, na primjer, pomocu uvjeta
Z
u dx = 0.
gdje je Vh H01 (). Naime, sada opcenito vise nemamo ph = Auh i stoga
moramo naci direktniji nacin dokazivanja egzistencije rjesenja. No, kako smo na
konacnodimenzionalnom prostoru to je prilicno jednostavno jer je dovoljno do-
kazati jedinstvenost rjesenja buduci da se zadaca svodi na rjesavanje linearnog
sustava s kvadratnom matricom. Na ovom se mjestu pokazuje da ne mozemo pros-
tor Wh H(div; ) i Yh L2 () odabrati posve nezavismo jedan o drugome.
Oni moraju zadovoljavati Ladizenskaja-Babuska-Brezzijev uvjet (LBB uvjet):
h > 0, v Yh , q Wh , q 6= 0
(1.33)
Z
v div q dx h kqkH(div;) kvkL2 () .
Iz (1.33) odmah slijedi uvjet koji je (gotovo) ekvivalentan:
> 0, v Yh ,
h R
v div q dx (1.34)
qWh kqkH(div;) h kvkL2 () .
sup
q6=0
Bh0 : Yh Wh0
Z
0
hBh v, qi = hBh q, vi = div q v dx q Wh , v Yh .
Ah : Wh Wh0
Z
hAh p, qi = Bp q dx p, q Wh .
W0,h = N (Bh ),
gdje s N oznacavamo jezgru operatora. Nadalje, LBB uvjet (1.34) mozemo za-
pisati u obliku: h > 0, v Yh
R
v div q dx hBh0 v, qi
sup = sup h kvkL2 () ,
qWh kqkH(div;) qWh kqkH(div;)
q6=0 q6=0
odnosno
N (Bh )0 = W0,h
0
= {g (Wh )0 : hg, qi = 0 q W0,h }.
Restrikcija operatora Bh ,
0
Bh |W0,h
: W0,h Yh ,
Bh0 : Yh W0,h
0
,
0
je izomorfizam. Uocimo da anihilator W0,h mozemo identificirati s dualom orto-
0
gonalnog komplementa (W0,h ) pomocu preslikavanja
0 0
i : (W0,h ) W0,h , i(g) = g,
i Bh0 : Yh (W0,h
0
).
hBh0 v, qi hBh0 v, qi
k(i Bh0 )vk(W0,h
)0 = sup = sup h kvkYh ,
qW
0,h
kqkWh qWh kqkWh
q6=0
q6=0
1 1
k(Bh |W0,h
) k ,
h
q W0,h ,h kqkWh kBh qkYh0 . (1.39)
Time je druga tvrdnja dokazana jer ocjena slijedi direktno iz LBB uvjeta (1.34):
R R
u div q dx
h
Bph q dx
h kuh kL2 () sup = sup .
qWh kqkH(div;) qWh kqkH(div;)
q6=0 q6=0
Definirajmo p0h = ph qfh ; evidentno je p0h W0,h . Sada (1.31)1 mozemo pisati
u obliku
Z Z
Bph q + uh div q dx = Bqfh q dx, q Wh
0
Drugi dio ocjene slijedi direktno iz (LBB) uvjeta (1.33) i (1.31)1 . LBB uvjet daje
R R
u div q dx
h
Bph q dx
kuh kL2 () sup = sup
qWh kqkH(div;) qWh kqkH(div;)
q6=0 q6=0
kqkL2 ()d
M0 kph kL2 ()d sup M0 kph kL2 ()d
qWh kqkH(div;)
q6=0
M0 M0
+ 1 kf kL2 () .
m0
kp ph kH(div;) + ku uh kL2 ()
C inf kp qh kH(div;) + inf ku vh kL2 () ,
qh Wh vh Yh
gdje C ne ovisi o h.
Dokaz. Oduzimajuci (1.21)1 od (1.31)1 dobivamo
Z
(B(p ph ) q + (u uh ) div q) dx = 0, q Wh . (1.41)
sto daje
Drugim rijecima,
qf = zh + q Wf,h ,
odakle je
Z
(uh v) div q dx ku vkL2 () kqkH(div;) + M0 kph pkL2 ()d kqkH(div;) ,
sto daje
Dk = (Pk1 )d xPk1 .
Za k = 2 imamo
a11 x1 + a12 x2 + b1 x1
(x1 , x2 ) = 2 2 2 + (cx1 + dx2 ), ai1 , ai2 , bi , c, d R.
a1 x 1 + a2 x 2 + b x2
(Pk1 )d Dk (Pk )d .
Wh = { H(div; ) : |K Dk K Th }.
2. Ako je k 2 Z Z
1 dx = 2 dx = 0
K K
3. Ako je k = 3,
Z Z Z Z
x1 1 dx = x1 2 dx = x2 1 dx = x2 2 dx = 0.
K K K K
Tada je = 0.
Dokaz. Buduci da je n|iK Pk1 slijedi da je n|K = 0.
Uzmimo proizvoljnu funkciju Pk1 . Prema dokazanom imamo
Z Z Z Z
div dx = n dS dx = dx.
K K K K
Broj stupnjeva slobode ostaje isti i unisolventnost se pokazuje na isti nacin kao u
Propoziciji 1.3.
Nadalje uzimamo stupnjeve slobode in Napomene 1.3. Na triangulaciji Th
domene pretpostavimo da imamo Mh globalnih stupnjeva slobode. Njih cemo
indeksirati tako da prvo dolaze stupnjevi vezani uz stranice, a zatim oni vezani
za elemente. Neka su stoga
mi (), i = 1, . . . , Mh1 ,
mi (), i = Mh1 + 1, . . . , Mh
mi (j ) = i,j , i, j = 1, . . . , Mh .
mj (kh ()) = mj () j = 1, . . . , Mh .
k1
Stoga ako uvedemo lokalni operator ortogonalne projekcije K : L2 (K) Pk1
pomocu
Z
k1
(v K (v)) dx = 0, v Pk1 ,
K
k1
onda imamo za v L2 (), K (v|K ) = hk1 (v)|K .
za sve Pk1 (slucaj k = 1 ne moramo razmatrati jer je taj clan jednak nuli u
tom slucaju). Time smo dobili
Z Z Z Z
k
div(K ()) dx = n ds dx = div dx,
K K K K
za sve Pk1 . To je upravo prva trazena tvrdnja. Druga tvrdnja slijedi iz veze
lokalnih i globalnih operatora ortogonalne projekcije i interpolacije.
gK (x) = BK x + bK .
1
gdje smo iskoristili formulu div(BK gK ) = (div ) gK . Prema teoremu o
divergenciji i prethodne jednakosti odavde slijedi:
Z Z
n ds = n ds.
K K
kp ph kH(div;) + ku uh kL2 ()
Chk kpkH k ()d + | div p|H k () kukH k () .