Ibn Qajjim el~Dewzi

Ibn Qajjim el-Dewzi

KNJIGA O DUI

naslov izvornika: e::._,)\

IKBJ ,I GAI

autor:

izdanje:

izdava:
4..,J):-\ fi' cr.l cdl\ ~cr.l v.,).) l ~/\..~l

'"T c._,.fi ~.rJI_, _r.JI_, ~WJ} Pl).>

N.LD. "NOVI KEYSER"

lo DUI'

2. dio
za izdavaa: Kimeta Alihodi-Prljaa
urednik: Ibrahim Begovi Prijevod i podnone napomene:

tehniki urednik: Aida Mujezin

naslovna strana:
Mustafa Prljaa

"Bemust': Elvira Bojadi

tampa: "BEMUST"
za tampariju: Mustafa Beirovi

Sarajevo, 2006
 KNJIGA O DUI

RASPRAVA SEDAMNAESTA:

DA LI DUSA POSTOJI O DVAJKADA

ILI JE STVORENA, NASTALA?

Ako je dua stvorena, nastala- a budui je "Boija srvar" - kako

"Boija stvar" moe biti stvorena? Uzvieni je saopio da je on u Ade
ma udahnuo "iz Svoga Dttha" - da Hovo Boije vezivanje za Sebe
sugerira da je dua odvajkada, ili ne? Kakva je sutina rog vezivanja?
Uzvieni je- kazujui o Ademu- rekao da ga je On srvorio "Svojom
Rukom", da je u nj udal111uo "iz Svoga Duha" i time "ruku" i "duha"
jednako prispodobio Sebi.
Ovo je piranje na kojem su se i ueni poskliznuJi, i u vezi s ko
jim su mnogi odvedeni u pogrjean smjer. One, meutim, koji su u
tome slijedili Boijega Poslanika Allah je odveo do jasne istine, do
raspoznacljive ispravnosti.
Svi su Boiji poslanici - mir i blagoslovi Boiji neka su na njih!
- nauava l i da je dua nastaJa, da je stvorena, proizvedena, podre
dena, porinjena izvanjskoj sili (mudebbera). To se nuno nadaje iz
vjere svih Boijih poslanika - blagoslovi Boiji i mir neka su na njih!
-onako kako iz njil1ove vjere nuno proisbodi i injenica da je i Ovaj
svijet nastao, da e se zbiti ponovno stvaranje tijela i da je Allah jedini
stvoritelj, da je sve to je mimo Njega- Njegovo stvorenje. To je bio
nepodijeljen srav prvih triju muslimanskih generacija- ashaba, rabi' i

5

na i njihovih neposrednih sljedbenika- koje su i najbolja pokoljenja;
svi su oni vjerovali u dogadanje due, u ro da je ona neto stvoreno,
sve dok iz onoga ije je razumijevanje Kur'ana i Sunnera bilo skueno
nije p roku ljala tvrdnja da je dua oeco ro postoji odvajkada, da ona
nije neto stvoreno. Njegov argument bio je raj da je dua "Boija
srvar", da "Njegova srvar" nije stvorenje, te da je Allah uzvieni duu
prispodobio Sebi onako kako je Sebi prispodobio i Svoje Znanje,
Svoju Objavu, Svoju Mo, Svoj Sluh, Svoj Vid i Svoju Ruku ...
Drugi su ostali suzdrani. "Ne tvrdimo ni da je stvorena, ni da
nije!", rekli su.
O ovome je upitan i hafiz Isfahana Ebu Abdullah ibn Mendeh
i njegov odgovor bio je slijedei: "Jedan me je pirao o dui koju je
Allah uzvieni uinio noseim elementom (qiwam) ljudskog bia
i njegovoga tijela, navodei pritom neke koji su raspravljali o dui,
iznosei tvrdnju da dua nije nero stvoreno. Neki, dodue, takvo
stajalite zastupaju samo u pogledu duhova sverosri (erwah el-qudus),
tj. da oni proizlaze iz samog Bia Boijega (min latillah).
Ja u navesti razliita stajalita njihovih prethodnika i pojasniti
sravke Kur'ana i Hadisa koji oponiraju njihovim iskazima, kao ro
u navesti i ta su o come rekli ashabi, rabi'ini i ljudi od znanja. Po
com u navesti u kojim se sve oblicima navodi mh/dua u Kur'anu
i Hadisu, gdje u iznijeti navidjelo grjeku onoga koji o dui govori
bez dosrarnoga znanja, rako da njegov govor korespondira sa staja
licem Dehma i njegovih pristalica. Tako, oslanjajui se na Allaha,
kaem slijedee:
Ljudi razliito poimaju duu (ruh) i njezino rnjesco u odnosu na
nefs. jedni kau: Sve su due stvorene- co je i srajalire glavne muje
meu muslimanima, re stajalite tradicionalista. Oni ro porkrjepljuju
Vjerovjesnikovirn, s.a.w.s., hadisom: "Due su mobilizirana vojska,
6
KNJIGA O DUSI
pa one koje se meusobno prepoznaju ce se zblie, a one koje se ne
prepoznaju, one se raziu!"
Mobilizirana vojska, dakle, moe bid samo stvorena.
Drugi kau: Due spadaju u "Boiju stvar" (emrullah) iju je
bir i znanje o njoj Allah ljudima uinio zaklonidm. Kao argument
ovak'Vom svom srajaliru oni navode kur'anski ajer: Rtci: "Dua jt
stvar Gospodara moga!'' (El-Isra', 85)
Trei kau: Due su jedno od svjeLala Allaha uzvienoga i jedan
od Njegovih ivora. Za svoje stajalite ovi navode Vjerovjesnikov,
s.a.w.s., iskaz: "Allah je Svoja stvorenja stvorio u rmini, a potom je
na njih bacio neto Svog svjetla!"
Navodi se, potOm, kako postoje razliita srajalita o rome da
li i due umiru, ili ne; da li i one, zajedno s tijelima, kuaju kaznu u
Berzahu, u svom prebivalitu nakon smrri; da li je dua "oefs" ili je
neto razliiro od nje?
Muhammed ibn Nasr ei-Merwezi u svojoj knjizi kae slijedee:
"Jedna skupina otpadnika (zenadiqah), te neke rafidije, o Ademovoj
dui govore isro ono to krani govore o Isaovoj dui. To je podudar
no sa srajalirem onih koji tvrde da se dua izdvojila iz Allahova Bia
i nala sc u vjerniku. Sroga je jedna skupina krana scala oboavati
Isaa i Merjemu, budui je lsa kod njih "dua od Boga" koja se nala
u Merjemi. On u njihovim oima nije stvoren.
Jedna skupina otpadnika (zenadiqah) 1 i jedna skupina rafidija
kau: Takva je i Ademova dua, tj. nije stvorena!, tumaei na raj
Zindiq (pl.zcnadiqah)- dos!. :rnal; dvolinjak i uporrebljav.~ -.e: u opem znaenju u
sve one koji fonnalno prip.tdaju islamu ~ koJi JJVnO iznose mjaliiw koja su u koli1ijl
s ucnjim~ islama. 0\im imenom posebno su n:uiv.~ni 10roastrejci i mamhcjci koji <U
sc: prc:rvnrali da su prihvatili ~lam, no koji su u svome duhu ostali vjerni $VOjim smrim
bogovima.
7
Ibn QaJJim ei- Diew:1
---------------------------
nain Boiji iskaz: l u nj udahnem iz Svoga Duha2 (El-Hidr> 29),
ce: Zatim mtJ snvr1mo udm;e uoblii i tl nj udahne iz Svoga D11-hn!
(Sedida, 9)3 Tako oni rvrde da Ademova dua nije srvoreoa, kako
co ve tumai onaj koji kae: "Svjedo koje dolazi od Gospodara nije
srvoreno!" Dalje kai u: "Zatim su se nale u duhovnim nasljednicima
(wasijj) koji su doU poslije Adema, zatim u svakom vjerovjesniku l
duhovnom nasljedniku, sve dok se nije nala u Aliji, po rom u Hasanu
i Husejnu, a pocom u svakom duhovnom nasljedniku i imamu, za
hvaljujui emu imam poznaje svaku scvar tako da mu nije potrebno
nl od koga uiti!
Meutim, meu muslimani ma nema nikakve dvojbe o tome da
su sve due- ona koja je bila u Ademu i njegovim sinovima, u Isau i u
~-vakom drugom ovjeku- stvorene, da ih je Allah srvorio, ustanovio
ih, uredio im gradivni elemenat i izveo u postojanje, a potom ih pri
spodobio Sebi, onako kako je ro uinio i s ostalim svojim stvorenjima.
Uzvieni kaie: J daje vam dn se koristite onim fw je na nebesima i onim
to je na Zemiji; sveje od Njega! (EI-Dasije, 13)
Sejbu-1-islam lbn Tejmijje kae: "Dua svakoga ovjeka je stvorena,
uvedena u postojanje (mubde'a) . To je jedinstven stav prvih generacija
muslimana, njihovih autoriteta i svih sljedbenika Poslanikova Sunneta.
Konsenzus uenjaka u pogledu srvorenosti due konstatira vei broj
istaknutih muslimanskih auroriteca, kakav je npr. Muhammed ibn
Nasr el-Merwezi, glasoviti imam, koji je u svom vremenu bio i najvei
poznavalac onih pitanja u vezi s kojima se ima nepodijeljeno miljenje,
U Korkuro,om prijC\'Odu ajet glasi; ~l u nj udahnem duu. .." Medutim, kako u izvornom
tcksru stoji: "min ruhi, s esticom min koja ~nai : od. iz. odnosno kojom sc ilr.l.ava
dio *line, to sn1o 5c dr.Wi iz.vomog iu:u.a, pored osrnloga i slijedc:i intenciju autora
knjige.
Ajet u Korkmovom prijevodu glasi: "Zatim mu Sllvreno udove uoblii l i iv()t mu
udahne! "
8 9
KNJIGA O DUSI
re onih pitanja prema kojima su se zauzimala razliita stajalita. Takav
je i Ebu Muhammed ibn Qutejba koji u svom djelu 'Kicab el-laf.i,
govorei o dui, kae: 'Izra2 "nesem" podrazumijeva due. Uenjaci su
jedlnsrveni u sravu da je Allah uzvieni Taj koji raspuuje sjemenku i
koji stvara duu, tj. On je stvoritelj due".
Ehu Ishaq ibn aqilla u svom odgovoru na ovo pitanje, pored
osralog, kae: "Pitao si me- Bog ci se smilovao!- da li je dua srvorena
ili nije. Onaj koga je Bog naputio Pravim putem nimalo ne swnnja
u ro da dua spada u red srvorenih srvari".
O ovome piranju svoje stavove iznijeli su veliki znalci i israknuri
auroriteti iz razliitih skupina, odgovarajui onima koji su rvrdili da
dua nije nero srvoreno. Hafiz Ebu 'Abdullah ibn Mendell o tome
je sainio jednu obimnu knjigu iza koje su stali: imam Mubammed
ibn Nasr el-Merwezi i dr., zatim ejh Ehu Se'id el-Hanaz, Ebu ]'akub
ei-Neherd.iiri i EI-Qadi Ebu Ja'la. Isrovjerna srajalita zauzeli su i svi
veliki imami; njihova osuda onih koji su nauavali da dua Isaa, sina
Merjemina, nije stvorena bila je kategorina. ta bi se rek moglo kazat:i
za duu nekoga drugoga, kako co navodi imam Ahmed u onome ro
je napisao na jednom svom skupu, odgovarajui d.ehmijama i here
ticima.
"Potom je", kae on, ''jedan debmija usrvrdio da on u samoj
Boijoj Knjizi nalazi potvrdu da je Kur'an srvoren: dana ro upuuju
Boije rijei: Mesih, lsii, sin Merjemin, samojeALI.n.hovposlanik, i rije
Njegovrt koju je Merjemi dostavio, i duh od Njega! (En-N isa', 171),
budui da je i Isa stvoren!"
Mi njemu na ro kaemo: Tebi uzvieni Allah nije omoguio
razumijevanje Kur'ana. lsa se, naime, odreuje i nekim izrazima
kojima se Kur'an ne odreduje: njega nazivamo novoroenetom,
malim djetetom, djeretom i mladiem, on jede i pije, izdaju mu se

nalozi vezani za naredbu i zabranu, njemu se obraa, upuuje mu se
obeanje i prijemja; porom, on je potomak Nuha, od loze Ibrahimove.
Mi, dakle, ne moemo i za Kur'an kazati sve ono to kaemo za lsaa.
Kur'anske rijei: "Mesih, Isa. sin Merjemin, samo je Allahov poslanik,
i rije Njegova koju je Merjemi dostavio, i duh od Njega!" podra
zumijevaju onu rije koju je Merjemi dostavio kad je rekao: "Budi!"
Isije rako nastao rijeju "Budi!", nije on sam ro "Budi!"; on je samo
time postao. "Budi!" je izrijek Boiji, nije nikakvo stvorenje.
Krani i dehmije na Allaha iznose lai u pogledu lsaa. Dehmije
kau: "Allahov duJ1 i rije Njegova, s tim daje rije Njegova stvorena!"
Krani kau: "Isa je Duh Boiiji i Rije Njegova, od Njegova Bia,
onako kako se rekne: ova krpa je od ovog haljetka!"
Mi kaemo: Isa jestvoren izrijekom "Budi!", a on sam nije rije.
Rije je ono ro je iuekao Allah uzvieni, tj. "Budi!"
Izrazom "i duh od Njega" hoe se kazati da se Boijim em rom u
njemu nala i dusa (ruh), onako kako Bog uzvieni kae: l dnjt vnm
tin se koristite onim to je no nebesima i onim to je na Zemlji; sveje
od Njega! (EI-Diasije, 13), tj. od Njegovog emra. Izraz "duh Boiji"
rumai se na slijedei nain: roje ono to je Bog stvorio Svojom Ri
jeju. Tako se rekne: 'l\bdullah (rob Boiji), Semaullah (nebo Boije),
Erdullah (zemlja Boija).
Tako je On eksplicitno saopio da je dua Mesihova stvorena; o
ostalim duama bespredmerno je i raspravljati. Allah je onoga duha
kojeg je poslao Merjemi- a koji je Njegov rob i poslanik- prispodobio
Sebi, no to ne znai da taj duh posroji odvajkada, da je nestvoren. Bog
uzvieni kae: Mi smo k njoj Duha Nllfegtf poslali i onjojseprikaZ/lo u
-
U Korkumvom prijevodu ovaj ajet gla.~i: "Mi smo k njoj meleka [}.Ubrib posl..li..." Mi
smo se, medutim. opredijeli li 1.1 doslovan prijevod izvo mog iun1.
lO
KNJIGA O DUI
li/m savreno stvorena mukarca. "Utjeem se Milostivom od tebe, ako
se Njega bojiJ!"- uzviknu ona. '.ll ja smn upravo izaslanik Gospodara
tvoga"- ree on- "da ti poklonim djeaka ista!"(Merjem, 17-19) Ovaj
duh jest duh Boiji, no on je Njegov rob i Njegov poslanik.
Mi emo, ako Bog da, navesci vrste onoga ro se prispodobljava
Allahu. Ta kako ono ro se samo prispodobljava Njemu moe biti
smatrano Njegovim svojstvom s obiljejem vjenosri?! Kako bi On
mogao biti srvoren?! Kakvo je naelo roga odnosa?
., *
Mnogo je roga ro upuuje naro da je dua stvorena.
Prvo: Rijei Uzvienoga: All11bjestvoriteij svega! (Er-Ra'd, 16) Ovaj
iskaz ima opi smisao i u njemu se ne nazire ba nikakva izdvojenost. Tu,
meutim, ne spadaju i Boiji atributi; oni potpadaju pod Njegovo ime.
Primjerice. uzvieni Allah je Bog koji je opisan savrenim svojstvima.
Njegovo znanje, mo, ivot, volja, vid, sluh i svi drugi Njegovi arributi
potpadaju pod Njegovo ime i ne spadaju u stvorene stvari, kao to ru
ne spada ni Njegovo Bie. Naime, On, Uzvieni, sa Svojim Biem i
Svojim atributima je Stvoritelj; sve ostalo je stvoreno.
Sasvim je izvjesno da dua nije ni Bog niti jedan od Njegovih
atributa, ve da je jedna od Njegovih stvorevina. Prema come, i ona
je iskusila injenicu stvaranja. kako su je iskusili i meleki, dinni i
ljudi.
Drugo: rujei Uzvienoga, upuene Zekerijjau: l tebe sllm ranije
stvorio, fl nisi nita bio! (Merjem, 9) Ovo se svakako odnosi i na nje
govu duu i tijelo, a ne samo na tijelo; samo tijelo niti razumije. nici
je ono predmet obraanja, niri shvaa - ono to razumije. to shvaa
i to je predmet obraanja jest dua.
ll

Ibn Qajjim eiDiC\VII
Tree: Rijei Uzvienoga: Allah stvam i vas i ono to napravite!
(Es-Saffi.r, 96)
etvrto: Rijei Uzvienoga: Mi smo vas stvorili i onda vam oblik
dali, 5 a poslije melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" (EI-A'raf, ll)
Ovo se, svakako, odnosi i na nae due i tijela, kako ro rvrdi veina
uenjaka, pa ak i da se misli samo na due- jer ima i takvih miljenja
- u oba sluaja oigledno je srvaranje dua.
Peto: Objavljeni iskazi koji naznaavaju da je On, Uzvieni, Go
spodar na i Gospodar naih najstarijih predaka; Gospodar svega. Ovo
'gospodarsrvo' je sveobuhvatno, protee se i na nae due i tijela. Due
su u Njegovom 'gospodarstvu' Njemu potinjene, ba kao i cijela. Sve
to ima svoga Gospodara, svoga posjednika, sve je to stvoreno.
I!Sto: Prva kur'anska sura, Fariha, s vie detalja sugerira da su
due stvorene:
a) rijei Uzvienoga: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!
Kako su i due sastavni dio svijeta, ro je On i njihov Go
spodar;
b) rijei Uzvienoga: Tebe oboavmuo i od Tebe pomo ITIIimo!
Due, dakle, Njega oboavaju, one trebaju pomo. Da same
nisu srvorene, one bi biJe oboavane, od njih bi pomo bila
is kana;
e) i njima je neophodna uputa njihova Srvoricelja, njihova Go
spodara; one Ga mole da ih uputi Njegovim Pravim putem;
d) njima se blagodati dodjeljuju i obasipaju se milou; na
njih se izlijeva srdba, one u zabludu zapadaju i bivaju
nesrene, to je svojstveno samo neemu to je u neijem
Ajer u Ko(kurovom prijevodu gtasi: "Mi smo Adema srvorili l onda mu oblik dni i ..."
ll
KNJIGA O DUSI
gospodarstvu, u neijoj vlasti. To nije svojsrveno onome m
je vjeno, to nije srvoreno.
Sedmo: Objavljeni iskazi koji sugeriraju da je ovjek u svojoj
cjelini porinjen. Ta njegova pocinjenost ne manifestira se samo kroz
cijelo, mimo due. Naprotiv, porinjenost due je primarna, dok je
porinjenost cijela sljedsrvena - isto onako kako tijelo slijedi duu u
pogledu propisa, jer je ona ea koja ga pokree i anga7Jra, rako joj je
tijelo sljedsrveoo i u potiojenosti.
Osmo: Rijei Uzvienoga: Zarje to davno bilo kad ovjek nije bilJ
spomena vrijedan?! (Ed-Dehr, l) Da je njegova dua odvajkada, ovjek
bi tada uvijek bio spomena vrijedan, budui da njega kao ovjeka
ini i njegova dua, a ne samo cijelo.
Reeno je:
O ti, koji tijelu svome slttga si,
koliko puste muke vidi
u sltmnju tom njemu!
Pa ipak duom, ne tijelom, ovjek si!
Deveto: Objavljeni iskazi koji govore o tome da je Allah uzvieni
postojao i da niega drugog osim Njega nije bilo. U Buharijevom
'Sahihu' vjerodostojnom predajom je zabiljeen hadis 'Imrana ibn
Husajna, u kojem scoji "da su ljucU iz Jemena doli i rekli: 'Bolji Po
slani e, doli smo ci da se upoznamo sa vjerom- pitamo re o poetku
svega ovoga?!' 'Na poetku je bio samo Allah', kazao im je Poslanik, 'i
nieg drugog osim Njega nije bilo. Njegov Prijesto bio je nad vodom
i On je (najprije) sve upisao u Zikr!"6
Zikr- dost.: sjeanje, spominjanje; imenica nasmla od korijenskog glagola ukmljalauu,
ro znai: pamriri, memorirati, imari na umu, misl iri na. Od isre gbgol.ske osnoVI: nastala
13
Ibn Qajjim ei-Dze1vzi
SAllahom, dakle, nije bilo nikakvih duhovnih subjekata {erwah),
nikakvih vjenih dua ije bi poscojanje bilo jednako Njegovom po
stojanju- uzvien neka je Allah od roga uzvienou golemom! - ve
je On jedini bio Prvi i u toj Njegovoj prvornosti nita ni na koji
nain nema svoga uea.
Deseto: Objavljeni iskazi o srvaranju meleka koji su samo duho
vne supstance, kojima nisu potrebna rijela pomou kojih bi opsrojale.
Oni su stvoreni prije nego je stvoren ovjek i njegova dua. Ako je,
dakle, onaj melek, koji svojim puhanjem proizvede duu u tijdu
ovjekovom, i sam stvorenje, kako onda dua koja je proizvedena
puhanjem moe imati svojstvo vjenosri?!
Oni zabludjdi vjeruju da se melek zametku alje s duom koja
je odvajkada, koja je vjena, da je udahne u nj , onako kako se melek
upuuje i s odjeom da je odjene u nju. To je zabluda, pogrjeno
vienje. Naime, uzvieni Allah zametku alje meleka i njemu posred
stvom melekovog puhanja bude proizvedena dua. Tako ro puhanje
bude uzrok kojim se postigne dua, nain na koji se ona ovjeku
dogodi, onako kako spolni in i snoaj budu uzrok nastanku d jda, i
kako hrana bude uzrok njegovu rastu. Prema tome, dua proishodi iz
puhanja meleka a tijelo iz ubacivanja sperme u maternicu. Jedno je
nebeskog porijekla, a drugo zemaljskog. Tako kod nekih ljudi prevlada
nebeski demenat, pa njegova dua postane uzviena i asna, srodna
melekima, dok kod nekih prevlada zemaljski elemenat pa njegova
dua postane niska, zemljana, bijedna, srodna niskim duhovnim su
bjektima. Prema rome, melek je otac ovjekove due, a zemni prah
je otac njegovog tijela, njegove fizike supstance.
je i rije memorija (7.akira) pa bi se i gornja rije primjereno mogla shv:uiri Icao i:uaz
koji sadrii sva m znaenja.
14
KNJIGA O DUSI
Jedanaesro: Ebu Hurejreov- Bog njime bio zadovoljan! - hadis
koji se nalazi u Buharijevom 'Sahihu' i u drugim djelima, gdje Vje
rovjesnik, s.a.w.s., kae: "Due su mobilizirana vojska, pa one koje
se meu sobom prepoznaju one se zbliie, a one koje se meusobno
ne prepoznaju, raziu se!" Mobillzirana vojska moe, dakako, biri
samo stvorena, a ovaj hadis od Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenose: Ebu
Hurejre, 'A.ia, majka vjernika, Selman ei-Fa.risi, 'Abdullah ibn 'Abbas,
'Abdullah ibn M~s'ud, 'Abdullah ibn ~. 'Ali ibn ebi Talib i 'Amr
ibn ~bsa- Bog svima njima bio zadovoljan!
D vanaesto: Dua se opisuje smru, uzimanjem, zadravanjem,
putanjem ... , to je svojstveno stvorenju , neemu to je postalo i to
je u neijem gospodarsrvu. Uzvieni Allah kae: Allnh uzima dui~
u asu njihove smrti, 11. i onih koji spavttju, pa Zlldrttva on~ kojima j~
odredio dn. 1nnru, n ostavlja orle druge do roka odr~dcnog. To su, Zllisto,
dokazi za on~ koji razmiljaju. (Ez-Zumer, 42)
Ovdje se, bez imalo sumnje, misli upravo na due. U 'Sahihlma'
Buharije i Muslima biljei se hadis 'Abdullaha ibn Ebu Qacade el
Ensarija, koji od svoga oca prenosi slijedee: "Mi smo jedne veeri
purovali s Boijim Poslanikom, s.a.w.s., pa kad je bilo pred kraj noi
rekli smo mu: 'Kad bi nam dao odmor!?' 'Bojim se da ete pospati',
kazao je on, 'pa ko e vas pro bud iri na namaz?' 'Ja u!', rekao je Bilal
i Poslanik je dao odmor. Urom su oni polijegali, a Bilal se naslonio
na svoju devu i san mu je rako savladao oi. Kad se Boiji Poslanik,
s.a.w.s., probudio Sunce se ve jednim dijelom bilo ukazalo. 'Gdje
je ono to si nam obeao, BUale?!', upitao je i Bilal je rekao: 'Tako
mi Onoga koji te s isrinom posla, nikad mi ranije takav san nije
doao!' ~lJah vam uzima due kad hoe', kazao je Poslanik, 'i vraa
ih kad hoe!"
15
Ibn Qajjim clDiewz
Ta, dakle, uzeta dua ista je ona dua koju AJlah usmruje u nje
zinom smrtnome asu i u snu njezinome; koju usmruje melek smrti,
odnosno izaslanici Allaha uzvienoga; kod glave njezina vlasnika sjeda
melek i sUom je vadi iz njegova cijela, umotava je u d.ennecske ili
dehennemske efine, s njom se usplnje do neba pa je meleki blago
sUjaju ili je proklinju; ea dua se zaustavlja pred Gospodarem svoji~
pa joj On izrie Svoju presudu; zacim ponovo biva vra~n~ ~a ZemlJU
i memuta izmeu umrloga i njegovih efina, pa bude 1spmvana, sta
vljana na ispit, kanjena ili nagraena; to je dua ~oj~ bud~ sca~lj~n~ u
njedrazelene pcice koja iz Denneta jede i pije; koJa SJUtra 1svecen b1va
izlagana vatri; roje dua koja vjeruje, koja ne vjeruje, koja slua svoga
Gospodara i koja mu neposlu~ iskazuje; to je dua koja je sklona zlu,
koja samu sebe kori, koja smiraj nalazi uz svoga Gospod~a, Njeg~~
odredbu i uz misao na Nj; koja kua kaznu i nagradu, koJa se raduJe l
biva nesrena, koja se spucava i ostavlja slobodnom, koja biva zdrava i
bolesna, koja slast kua i bol, koja se plai i tuguje...
Sve su co karakteristike stvorenja uvedenog u posrojanje, svojstva
neega to je oformljena, proizvedeno; naela kojima je podvrgnuro
neto to je u neijem gospodarstvu, ime se upravlja i to je podvr
gnuto htijenju svoga Stvoritelja, Tvorca i Proizvodirelja.
Boiji Poslanik, s.a.w.s., kad je odlazio na poinak govorio je:
(Allahu mme Eme halaqce nefsi we Ence cuweffaha, leke mematuha
we mahjaha, fein emsekteha ferhamha we in erselreha fahfazha bima
tahfaz 'ibadeke-s-salihin!) "Boe, Ti si stvorio moju duu i Ti e je
usmrtiti! Za Tebe se vee njezina smrt i njezin ivot- ako je zadri
kod Sebe smiluj joj se; ako je pusti, uvaj je onim ime uva Svoje
dobre robove!"7
Had is bUjdi Buhari u poglavlju o jednoboh"llll (rc:whrd), Dari ml u Isti':,anu i Ah mw u
svom Musrudu.
16
KNJIGA O DUSI
On, Uzvieni, stvoritelj je dua onako kao to je stvoritelj i tijela.
On kae: Nmza nevolje koja Z/ldesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego
Ito je damo, zapisana u Knjizi- to je AllAhu, uistinu, lahko! (El-Hadid,
22) Neki kau: Tj. prije nego to damo cu nevolju; drugi kau: Prije
nego to smo dali Zemlju; trei kau: Prije nego smo stvorili ljude, co
je i najprihvatljivije budui je ro zadnje ro se spominje prije odnosne
zamjenice. Bilo bi jo primjerenije kazati: Odnosi se na sve troje rj.
prije nego smo dali nevolju, Zemlju i due ljudske!
Kako due mogu bici neovisne o svom Stvori relju, Proizvodirelju,
Onome ko ih je uveo u postojanje kad injenice njezine porrebitosti,
nedostatnosti i nude najpravinije potvrduju da su one stvorene, da
se nalaze u neijem gospodarsrvu, da su proizvedene; da je postojanje
njihova bitka, njihovih svojstava i ina u odnosu na njihova Gospoda
ra, Onoga koji ih je ustrojio, u potpunoj ovisnosti, da su one u com
pogledu sasvim nitavne! Dua nije u scanju samoj sebi kakvu tetu
nanijeti, niti korist, niti smn, ni ivot, niti se ponovo oiviti. Ona
se, isro rako, moe domoi samo onoga dobra kojeg joj je Gospodar
njezin dao, sauvati se samo onoga zla od kojega je On sauva. Ne
moe se napu cici nikakvoj ovosvjetskoj ili onosvjetskoj koristi, osim s
Njegovom uputom. Ne moe biti ni dobra ako je On ne pomogne u
come, ako je On ne uini ispravnom. Zna samo ono emu ju je On
nauio i ne moe prijei granicu onoga koliko ju je On nadahnuo,
jer je On Onaj koji ju je stvorio pa joj put dobra i put zla shvatljivim
uinio! (E-Sems, 8)
Kako vidimo, sam Allah uzvieni saopava da je On njezin srvo
rirelj, da je On njezin izumi relj, da On stvara njezina dobra i loa djela
. upravo suprotno onome to govore zabludjeli i zavedeni: naime, da
dua uope nije nero stvoreno, odnosno da i pored toga to je stvorena,
Bog nije stvoritelj i njezina djela, da ona sama stvara svoja djela!
17
Ibn Qajjim ci-Dewzi
Jasno je, medutim, da bi dua- da nije srvorena, da postoji odvaj
kada - bila samodovoljna u svom postojanju, u svojim atributima i
savrenosti, to je naj neistinitija la. Njezina ovisnost o Njemu, Uzvi
eno me, u njezinom postojanju, porpunosti i ispravnosti imanenr.na je
njezinom biu; ro nije prouzrokovano nekim uzrokom. To je njezina
sutinska odlika, upravo onako kako je neovisnost sutinska odlika
njezina Gospodara, Tvorca, Onoga koji ju je uveo u postojanje, koja
nije vezana ni za kakav uzrok. On, Uzvieni, neovisan je samim Svojim
Biem, dok je ona svojim biem ovisna o Njemu. Niko s uzvienim
Bogom ne sudjeluje u Njegovoj neovisnosti, kao to niko ne sudjeluje
ni u Njegovoj oduvjekosti, u Njegovoj bo.aosrvenosti , u cjelovitosti
Njegove vlasti, u Njegovoj svetoj savrenosti.
Pokazatelji stvorenosti, nastalosti dua jednaki su onima o srvo
renosci tijela.
Uzvieni kae: O ijttdi, vi ste ot1isni, 8 vi trebate Allaha, a Allah je
neozli.san i hvale dostojan/ (Fa tit, 15) Ova ovisnost o Njemu podrazu
mijeva i due i tijela, a ne samo tijela, dok porpuna neovisnost pripada
jedino Allahu u emu nita drugo nema svoga udjela.
Allah uzvieni ijudima skree panju na najoitiji dokaz toga; On
kae: A zalto vi kaddua do grde dopre, i kad vi budEte M dagledali, n M i
smo mu blii od vn.s, ali vi ne vidite, za!toje onda kad niste tt tuoj vlasti
ne povratite, ako istinu govorite?! (EI-Waqi'a, 83-87) Tj. ako vi niste
ni u ijoj vlasti, ako niste ni u ijem gospodarstvu i neete nikome
raun polagati za svoja djela, ako ste porpuno slobodni, vratite onda
due u cijela kad na co mjesto dodu. Zar vam to ne govori da je dua
Kod Korkurasroji: ..vi su~siromasi~,ro je doslovan prijevod rijeiji1qara'. Ovaj i1r.12,
medutim, 7;nai i uvimiri ro je primjerenije konrcksru pn:dmcrnog iskaza, a izr:I:I\'3 i
intenciju aulorova izlaganja.
18
KNJIGA O DUSI
zaduena, da se nalazi u neijoj vlasti i gospodarstvu, da e biti pirana
za svoje postupke, primjereno nagraena za djela koja je inila?!
Sve ono ro smo prethodno kazali o dui, o njezinim naelima
1 darost:ima, o njezinom boraviru nakon smrti, sve m upuuje na
injenicu da je ona stvorena, da je pod neijom upravom, u neijem
gospodarsrvu, rj. da nije odvajkada.
Ovo je suvie oiro da bi za to trebalo navoditi dokaze da nije
zablude onih koji se izdaju za sufije, inovarora u vjeri i onih ije je
razumijevanje Kur'ana i Sunera Njegova Poslanika oskudno. Oni,
uslijed svog pogrjenog poimanja- a ne na temelju pravoga smisla
objavljenih iskaza- govore o sebi i svojim duama i taj njihov govor
otkriva da oni nita ne znaju o duama. Ta kako neko ko imalo
razuma ima moe poricati neto emu je on sam svjedok, njegova
svojstva, njegova djela, njegovi eksrremiceti i organi, ro potvruju
nebesa, Zemlja i sve stvoreno?! Allah uzvieni u svemu to je srvorio
ima dokaz. Sve stvoreno u sebi nosi vie dokaza koji upuuju na to
da je ono u neijem gospodarsrvu, da je stvoreno, da je A1Jal1 njegov
stvoritelj, Gospodar, Lzvoditelj u postojanje, njegov Vladar. Ako to
zanijee, u com e sluaju imati svjedoka protiv sebe!
*
to se tie argumentacije ove skupine i njezine sklonosti da se drii
nedovoljno jasnih kur'anskih iskaza (murcabih) i istodobno zaobilazi
one nedvosmislene, treba kazati da je to praksa svakog zabludjelog i
onoga koji u vjeru unosi ono to njoj ne pripada.
Naime, posve jasni i nedvosmisleni kur'anski iskazi, od prvog
do zadnjeg, upuuju na injenicu da je Allah uzvien i stvoritelj dua,
da je On Onaj ko ih je uveo u poscojanje. to se pak rie kur'anskog
19
Ibn Qajjim elDfew%i
ajeta: DuJajeemr Gospodara mogaP (El-Isra', 85), jasno je, bez imalo
dvojbe, da se ovdje pod 'emrom' ne podrazumijeva zah*v (taleb) kao
izraajni oblik, kad bi izraz rtih oznaavao Njegov govor kojim On
izraava Svoju zapovijed; emrovdje oznaava neto 'emu se nareuje'
(me1nur), to je u arapskom jeziku uobiajena jezika upotreba.
U Kur'anu takvih primjera ima mnogo. Tako, primjerice,
uzvien i Allah kae: Ono fto je Allah odredio (emmlltih) - dogodie se!
(En-Nahl, l) gdje je izraz emr upotrijebljen u znaenju me'mur, tj.
ono emu je On rekao: Budi!, pa je i bilo. Isti je sluaj i s drugim
Boiijim iskazom: J kad bi pala naredba (emr) Gospodara tvoga, nifta
im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali/
{Hud, 101), tj. njihovo unitenje, zapovijed koja je izreena u vezi
s tim. Takav je i Boilji iskaz: A l!"nzr Smaka svijeta je poput treptaja
okaflO (En-Nahi, 77) Isto rako, izraz stvaranje upocrjebljava se u zna
enju stvoreno, kakve su Boije rijei izreene Dennetu: "Ti si Moja
ml! ost!"
Prema rome, u Boijim rijeima: Dua je emr Gospodara moga!
(El-Isra', 85) nema niega ro bi na bilo koji nain sugeriralo da dua
postoji odvajkada, da ona nije nero to je stvoreno. U nascojanju
da pojasne fenomen due, neki iz prvih muslimanskih generacija su
govorili: Due do ljudskih tijela dospijevaju po Allahovom emru i tu
se pocom zadravaju Njegovom Moi!
To je tako pod pretpostavkom da se pod izrazom ruh u navede
nom ajetu misli na ovjeiju duu, co je bio predmet sporenja kako
izmeu ranijih, tako i izmeu kasnijih uenjaka. Veina uenjaka iz
prvih muslimanskih generacija- zapr:wo svi oni- bili su stanovita
Ajet u Korlrnoo'Om prijevodu glasi: "S01 je dua- Cospodar moj zna!"
1 Kod Korkurn sroji: "A Smak svijera e u cren oka doi!"
20
----------------------------------- KNJ]GA O DUSI
da se pod onim rtthom o kojem je postavljeno pitanje, ne misli na
ovjeiju duu, ve na onu za koju je uzvieni Allah u Kur'anu rekao
da e na Kijamerskom danu stajaci s melekima 11 , gdje se misli na
jednog ogromnog meleka.
U BubarijevomSahihu biljei se slijedei ~dullahov iskaz, koji se
prenosi posredstvom A'mea, Ibrahima i ~qamea: "Iao sam s Boijim
Poslanikom, s.a.w.s., jednim medinskim kamenjarom- on se bijae po
rapao ogoljenom palmi nom granom- pa smo naili na jednu skupinu
jevreja. 'Hajde da ga upitamo o dui!', rekli su jedni. Drugi su kazali:
'Nira ga ne pitajte- moe vam rei nem to vam nee biti po volji!'
Trei su kazali: 'Ipak emo ga upirati!', i jedan od njih je usrao i rekao:
'Ebu-1-Qasime, ta je to rUh?' Na m je Boiji Poslanik, s.a.w.s., zautio
i ja sam znao da mu u vezi s rim dolazi Objava, re sam usrao, pa kad
mu se razorkrilo, rekao je: Pitaju te o dtdi. Reci: Dulaj~ emr Gospodara
moga, a vama je dato samo malo zrmnjnl' (El-Isra', 85)
Oigledno je da su ga oni pitali o neemu o emu se znanje moe
dobiti samo posredstvom Objave; co je onaj mh (duh, dua) koji je
kod Allaha, koji ljudima nije poznat.
Ljudske pak due nisu nepoznate. O njima su govorile mnoge
skupine ljudi iz razliitih sljedbi , pa odgovor na upit o njima ne bi
bio nikakav znak poslanstva.
Ako bi neko kazao: No, ta emo s onim to prenosi Ebu e-ejh,
pozivajui se na EI-Husejna ibn Muhammeda ibn Ibrahima, on na
Ibrahima ibn el-Ha kerna, on na svoga oca, on na Sudija, on na Ebu
Malika a on na Ibn 'Abbasa, koji je rekao: "Kurcjije su medinskim
jevrejima poslali 'Uqbea ibn ebu Mu'ajta i 'AbduJiaha ibn ebu Umejjea
ll
Aluzija na 38. ajer sure Nc:be': "'Na Dan kada Diibrill mclekl budu u redove poredani..."
- Korkurov prijevod u kojem je izraz ruh pi'C\"cdcn bo DiibriL
21
Ibn Qaj)lm ei-Dewzi
ibn ei-Mugiru da ih upitaju o Vjerovjesniku, s.a.w.s. 'Medu nama se
pojavio jedan', kazali su im oni, 'koji rvrdi da je vjerovjesnik, no niti
je u naoj, nici u vaoj vjeri!?' ' Ko su mu sljedbenici?', upitali su oni.
'Na naj n iii s[aJe', kazali su. ' Bijednici i robovi, re oni u kojima nema
nikakva dobra; uglednici njegova naroda ga ne slijede!' 'ujte', rekli
su im jevreji. 'Zbilja se primaklo vrijeme pojave vjerovjesnika i on e
bici upravo takav kakvim ga vi opisaste. Stoga mu otiite i upitajte ga o
trima stvarima koje emo vam ml naznaiti - ako vam umjedne dati
odgovor na njih, istinski je vjerovjesnik, a ako ne umjedne -laac je!
Upitajte ga o onoj dui koju je Bog uzvieni udahnuo u Adema: ako
vam rekne da je od Allaha, vi ga upitajte kako e Allah u vatri pr.lili
nero w je od Njega?!'
On je o come upitao Dibrila i Allah uzvieni je objavio: Pitaju
te o dui. &ci: DuJoj~ emr Gospodara moga, o vamaje dato samo malo
znanja! (El-Isra', 85), tj. ona je jedno od Boijih srvorenja, nije dio
Boga!", kae on. Zatim je naveo preostali dio J1adisa- odgovor bi bio
slijedei: Argumentiranje ovakvom interpretacijom nije prilwadjivo,
budui da je ovdje posrijedi Sudijevo rumaenje, temeljeno na iskazu
Ebu Malika, u kojem ima nekih spornih srvari. Komeksr ovoga upita,
zabiljeen u sahih i mu.med hadiskim zbirkama, u konfrontaciji je s
onim kontekstom kojeg navodi Sudi. Naime, taj sluaj prenosi EI
A'me i El-Mugira ibn Muqsim, pozivajui se na Ibrahima, on na
'AJqamea, a on na 'Abdullaha, koji je rekao: "Vjerovjesnik je proao
pored jedne skupine jevrejskih uglednika- a s njim sam bio i ja- i oni
su ga upitali o dui. On je na to zaurio i ja sam znao da mu dolazi
Objava. Tada je objavljeno: Pitaju t~ o dui... , rj. jevreji. &ci: Dulaje
emr Gospodara moga, a njimtt je dato stt mo malo znanja!12 Tako je po
11 Tako je ov:1j ajet uio Abdullah ibn Mesud, premda je opeprihvaeno: "a vama je d:uo
samo malo znanja!"
22
KNJIGA O DUI
'Abdullahovom kiraetu. 13 Oni su na ro rekli: "Mi, rakoer, i u Tevraru
nalazimo da je dua srvar Boga uzvienoga!"
Ovaj iskaz prenosi Derir ibn ~dulhamid i dr., od Mugirea.
Jahja ibn Zekerijja ibn Ebu Zaida biljei slijedee: "Prenosi se
od Dawiida ibn ebu Hinde, koji se pozivao na 'Ikrimea, a on na
Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan!: 'Jevreji su doli kod Vje
rovjesnika, s.a.w.s.', kae on, 'pa su ga pitaH o dui, i Vjerovjesnik
im nita nije odgovorio. Potom je uzvieni Allaha objavio: Pitaju te
o dui. &ci: Duaje nnr Gospodara moga, a vama je dato samo malo
znanja!' (El-Isra', 85)
Ovo otkriva slabost Sudijeva hadisa, re iskljuuje postavku da
je piranje Poslaniku, a.s., bilo upueno u Mekki. Gornji hadis, kao i
hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, sasvim jasno izraavaju injenicu da
je piranje bilo postavljeno u Medini izravno od strane jevreja. Nai
me, da su predmerno pitanje i odgovor ve bili prethodili u Mekki,
u tom sluaju Vjerovjesnik, s.a.w.s., ne bi zautio, ve bi im odmah
odgovorio onim ro mu je AJlah ve ranije objavio o tome.
O tumaenju ovoga ajeta od suane Ibn 'Abbasa prenose se
veoma oprjena izvijea, pa ili su tome uzrok prenosioci njegovih
iskaza ili je posrijedi njegova lina kolebljivosr u rom pogledu. Mi
emo navesti te njegove iskaze, s tim da smo ve spomenuli Sudijevu
predaju koja se od Ibn ~basa prenosi posredsrvom Ebu Malika, te
predaju Dawuda ibn Ebu Hinde, koju on od Ibn 'Abbasa prenosi
posredsrvom 'Ik.rimea, a koja je u konfrontaciji sa Sudijevom. Ono to
,, Kiraet (el-qici'ah) - nain irnnja kur'anskog tcksrn. Naime, budui dn u poetku
kur'an.skl rcksr nije bio interpunkcijski o1.nacn, bilo ga je mogue na pojedinim
mjestima itni razliito. Posroji sedam priznatih ki.raeta kojima se i danas u svijcru ira
kur'anski tekst. Kirnct kojim se Kur'an ita na n:Uim prosrorima jen Asimov lciraer.
23

je cu dvojbeno jesu lbn 'Abbasove rijei koje od njega, posredsrvom
Jah je ibn Zekerijjaa, prenose Mesruq, Ibn el-Merzuban i Ibrahim ibn
Ehu lalib, tj. "da su jevreji doli kod Vjerovjesnika, s.a.w.s...."
Muhammed ibn N asir ei-Merwezi kae: "Kazivao nam je Ishaq,
pozivajui se na Jahju ibn Zekerijjaa, on na Dawuda ibn Ebu Hin da,
a on na ' lkrimea, da je Ibn 'Abbas rekao: 'Kurejije su rekli jevrejima:
Dajte nam nero to bismo ovome ovjeku mogli postaviti kao pitanje!
- i oni su im rekli da ga upiraju o ruhu. Na co je objavljeno: Pitaju
t~ o ruhu... " (El-Isra', 85)
Ovo je u konfrontaciji s drugom predajom koja se prenosi od
njega, kao i s Ibn Mesudovim hadisom.
Od Ibn 'Abbasa se prenosi i trea predaja. H uejm kae: "Kazivao
nam je Ebu Bir, pozivajui se na Mudahlda, da je Ibn 'Abbas rekao:
'Reci: Ruh je jedan od em rova Allaha uzvienoga, jedno od Njegovih
srvorenja; ima oblik, onako kako i ovjek ima svoj oblik. Nijedan
melek ne spusri se dolje sa neba, a da s njim nema i jedan ruh!"
Ovo sugerira da je ta dua (ruh) neto razliito od one koja se
nalazi u ovjeku.
Od Ibn 'Abbasa prenosi se i etvrtAl predaja. Ibn Mendeh kae: 'J\bd
es-Selam ibn Ha rb, pozivajui se na Hasi fa a on na Mudahida, prenosi
slijedei Ibn 'Abbasov iskaz: Pitaju u oduJi &ci: "DuJaj~ t'mr Gospodara
moga!' (El-Isra', 85)- Kur'an duu smjeta u kategoriju ''Buru!", i mi
o njoj kaemo samo ono to je rekao Allah uzvieni: "Pitaju ce o dui.
Reci: 'Dua je emr Gospodara moga!" On, zatim, posredsrvom Hasi fa i
lkrimea, navodi da Ibn 'Abbas ervero nije htio tumaiti: reqim 14 , gisli
.. Rcqim - i11:v kuji tlo<lovno znai: ploa s natpisom, natpi>. pismo, knjiga..., koji je
upotrijebljen u 9. jem sun: ElKchf: "MisiH li ti da su samo sronovnici peine, ija su
imena M ploi n~pis.ln;l (n:qim), bill udo medu udima N:Uim?l"
24
KNJIGA O DUSI
- -~------
n'\ ruh i Boiji iskaz: l dajt vam dn u koristit~ onim Ito j~ na n~b~sima
i onim !to j~ na Zemiji, sv~j~ od Njtgtt! (EI-Dasije, 13)
Od njega se prenosi i peca predaja; prenosi je Diuwejbir, posred
srvom Dahhaka. Tu scoji da su jevreji upirali Vjerovjesnika, s.a.w.s. o
dui. "Bog uzvieni je", kae on, "rekao: "Reci: Dua je ernr Gospodara
moga!", tj. jedno od Mojih srvorenja, ..a vama je dato samo malo
znanja!", tj. kada biste vi bili upitani o srvaranju vas samih, o ulasku
u vas hrane i pia j njihovome izlasku iz vas, vi ni to ne biste umjeli
dostamo opisati; ne biste se naputili na pravu stazu o rome!"
Prenosi se i esta predaja. 'Abd el-Ganijj ibn Se'id, pozivajui se
na Musaa ibn 'Abdel-Rahmana, on na Ibn Durejda a on na 'Acaa
- ce na Muqacila, a on na Dahhaka- od lbn 'Abbasa, u vezi s Boi
jim iskazom: Pitaju t~ o duff... , prenosi slijedee: "Naime, jednom
su se Kurejije sakupile i stale razgovarati medu sobom. 'Boga mi,
Muham med ruje nikada lagao!', kazali su. 'Odrastao je medu nama
kao iskren i pouzdan ovjek. Hajdemo, stoga. neke od nas poslati k
jevrejima, da njih upitaju o njemu!'- jevreji njega bijahu najavljivali,
esto ga spominjui prizivali su njegovo poslanstvo u nadi da e im
on biti podrka. Bili su uvjereni da e on k njima uiniti seobu, da e
mu oni bici pomagai. Kad su ih upitali o njemu, jevreji su im rekli:
Upitajte ga o rroje: o ruhu, budui da se u Tcvraru nita ne kazuje o
njemu, da se o njemu ne nudi ruk~'VO obja~njenje; navodi se samo
njegovo ime... !' Na co je Allaha uzvieni objavio: Pitaju t~ o duJi.
R~ci: Dufa jt nnr Gospodara moga...", rj. iz reda stvorenja Gospodara
moga uzvienoga!"
n Gi<lin - iLr.l7. upotrijebljen u 3Ct. ajem ~ure EI-Hakk.1, koti 1\orkut prcodi kao "pomijc":
"Zato on danas nema prisna prij;uelja ni drugog jelJ O\im pomijal" Doslovno 1.naenje
tog izm1,a je: ispi rina rane ml im; ~pl.1lna; gnoj, sukrvica i ~l. iscurc:vinc iz rijela.
zs
 Ibn QaJ)IIn eiDiewo:
Ruh se u Kur'anu spominje u vie znaenja.
Prvo: u znaenju Objava, kako ro npr. stoji u kur'anskom ajeru:
Na takav nain Mi i tebi objavijujemo orto !to ti se objavijuje (rtth}!
(E.Sura, 52), ili u ajem: Koji Jaije Objavu, Rijei Svoje- kome hoe
od robova Svojih! (EI-Mu'min, 15) Objava se naziva ruhom budui
da se njome postie ivot srca i dua.
Drugo: Snaga, postojanost i potpora kojima podupire neke svoje
vjerne robove, kao ro kae: Njimn je On u srca njihova vjerovttnje
usadio i svjetlom Svojim (rid;) ih osnaio... (El-Mudia.dela, 22)
Tree: Dibril, kao npr. u ajeru: Donosi ga povjerljivi Dibril
(Er-!?Uh el-emin) na srce tvoje! (EI-Su'ara', 193), budui je na drugom
mjestu reeno: Reci: "Koje neprijateljDibrilu?a ort, AllAhovom voljom,
tebi stavlja na srce Km'an!' {El-Beqare, 97), te je, prema tome, on
'Duh sverosri' (RCLh el-qudus}, jer Uzvieni kae: Od Gospodara tvoga
objavljujega Duh svetosti16 (Rii.h ei-Qudu.s}! (En-Nahi, l 02)
ettJrto: Onaj Ruh o kojem su pitanje postavili jevreji, kad im
je odgovoreno da je on 'jedna od Boij ih stvari'. Neki misle da je ro
onaj Ruh koji se spominje u rijeima Uzvienoga: Na Dan kada Ruh i
meleki budu u redoveporedani, kada e samo onaj komeMilostivi t:lozvoli
govoriti... (En-Nebe', 38), odnosno onaj koji se spominje u rijeima
Uzvienoga: .Meleki i &th s dozvolom Gospodara svoga. sputaju u u
njoj zbog odluke svake! (EI-Qadr, 4)
Peto: Mesih, sin Merjemin. Uzvieni kae: Isa, sin Metjemin,
samo je Allahov poslanik, i Rije Njegova koju je Mtrjemi dostavio, i
Duh (ruh) od Njega! (En-Nisa', 171) Sco se rie ljudskih dua, one
- Kod Korkura 5roji: "melek Oi.ibril".
26
KNJIGA O DUSI
sc u Kur'anu iskljuivo oznaavaju izrazom 'nefs'. Uzvieni kae:
O. duo (n6_fi) smirena... (El-fedir, 27); l kunem se duom (nefi) koja
sebe kori... (EI-Qijameh, 2); Ta, dula (nefs) je sklona zlu! {Jusuf, 53);
Izvadite svoje du!efl7 (EIEn'arn, 93); l duJe i Onoga kojijtJ. je stvorio,
pa joj put dobra i put zla shvatljivim uinio! (E-Serns, 8); Svako ivo
bie (neft) e smrt okusiti! (Alu 'Jmran, 185)
U hadisu se pak ljudska dua oznaava i jedn im i drugim izrazom,
tj. i ruhom i nefsom.
Ono co se hoe kazati jest to da injenica da je ruh 'od Boij ih
srvari' ne upuuje na roda on postoji odvajkada, da ne spada u red
onoga to je stvoreno.
. ...
Sto se tie njihova argumentiranja injenicom pcispodobljavanja
ruba Njemu, Uzvieno me, u Njegovu iskazu: J u nj udahnem iz Svoga
Duhafl 8 (El-Hidr, 29), tu treba znati da je ono ro se prispodobljava
Allahu uzvienorne dvovrsno. Jedno su atributi koji ne egzistiraju
sami po sebi, kao npr. znanje, mo, govor, sluh, vid i sl. Tu je rije
o prispodobljavanju nekog arributa onome kome je raj atribur svoj
stven. Dakle, Njegovo znanje, Njegova volja, mo i ivor - sve su to
Njegovi atributi, imanencije koje nisu stvorene. Isti je sluaj i s "licem
Boijim" i s Njegovom "rukom".
Drugo su subjekti (a'jao) koji Mu se prispodobljuju, a koji su
odvojeni od Njega, kao to je npr. kua, deva, rob, poslanik, ruh. U
ovom sluaju rije je o prispodobljavanju stvorenj l njegovu stvori
telju, proizvoda njegovu tvorcu. Meutim, tim prispodobljavanjem
" Kod Kork.um: "Spasire sc ako mokre!"
" Kod Korkuta: "l u nj ud~hnem duu!"
27
 Ibn Qajjlm ei-Oiewzl
samo se eli posrii izdvajanje, pridavanje naroitog znaaja (cerif)
ime se ono prema emu se primjenjuje caj postupak ini razljitim
od drugih njemu slinih subjekata, kao ho je npr. Allahova kua,
premda su sve kue Njegovo vlasrutvo, ili Allahova deva, iako su sve
deve Njegovo vlasrurvo, Njegova stvorenja.
Ovo prispodobljavanje Njegovoj Boanstvenosti podrazumijeva
Njegovu ljubav prema dotinom subjektu, Njegovu naroitu panju
i naklonost prema njemu, co je drukije od ope prispodobljenosci
Njegovom gospodarstvu koja podrazumijeva da je On stvoritelj i
pro izvoditelj svega. Opa prispodobljenosr podrazumijeva stvaranje,
a posebna izbor. Bog stvara ta hoe i iz rog to je stvorio, probira
ta hoe, kako to ka.e Uzvieni: Gospodar tvoj stvara !ta hot, i On
odabira! (El-Qasas, 68)
Prispodobljavanje due (nlh) Njemu spada u ovo posebno pri
spodobljavanje, a ne u ope, niti u prispodobljavanje atributa. Posveti
ovome posebnu panju, jer e re to sauvati brojnih zabluda u koje
je zapao veliki broj ljudi.
Ako bi neko rekao: A ta kaete na Boije rijei: l u nj udahnm1
iz Svoga Duha! (Sad, 72), gdje je udahnjivanje prispodobio Sebi, to
podrazumijeva da je eaj in doao neposredno od Njega, Uzvienog,
upravo onako kako stoji u Njegovim rijeima: J koga sam rukama
Svojim stvorio!' 9 (Sad, 75) Stoga se u vjerodostojnom hadisu nagla
avaju te dvije vrste stvaranja; Poslanik, s.a.w.s., naime kae: "Pa e
prii Ademu i rei mu: 'Ti si Adem, praocac ljudskoga roda, kojeg
je Allah Sobom srvorio20 i u tebe iz Svoga Duha udahnuo, od Svojih
meleka zatraio da ti seddu uine i koji re poduio imenima svih
l?
Kod Korkuta: "Koga sano Sobom srvoriol"
:o Dosl. Svojom rukom (bi jc:dihi).
28
KNjiGA O DUSI
stvari!" Tako se Ademu navode eciri osobenosti kojima se iz.dvaja
od drugih ljudi -prema rome da je dua koja se zbila u njemu dola
posredstvom melekovog udahnjivanja, ona u rom sluaju ne bi bila
njegova osobenost i on bi bio jednak Mesihu, odnosno svim drugim
svojim potomcima kod kojih se zbivanje due dogaa posredstvom
melekovog udahnjivanja. Allah uzvieni je, medutim, rekao: J kad
mt4 &Uzm lik i lt nj udahntm iz Svoga Duha...21 (El-Hidr, 29) Prema
rome, njega je stvorio neposredno Sobom, "Svojom Rukom"; Adem
je raj u kojeg je On udahnuo iz 'Svoga Duha'.
Odgovor bi bio slijedei: Ovaj deralj nalagao je ovoj skupini
da srane na Stajalite da je dua vjena, da postoji odvajkada, dok
su drugi u pogledu njega ostali suzdrani, ne uspijevajui dokuiti
kur'ansku intenciju. Hoe se, naime, kazati da je Duh- prispodobijen
Gospodaru - stvoreni duh; On ga je, kako smo to ranije pojasnili,
prispodobio Sebi kako bi ga rime izdvojio i pridao mu poseban znaaj.
Sto se rie samog udahnjivanja, pa- Uzvieni je u vezi s Merjemom
rekao: A i ona koja jt sauvala djevianstvo svoj~. u nju udahnusmo iz
NaJeg Duhafll (EI-Enbija', 91), s rim da je na drugom mjestu saopio
da je on njoj uputio meleka, da je eaj melek izvrio udahnjivanje u nju.
Tako je to udahnjivanje prispodobljeno Allahu u smislu zapovijedi i
odobrenja, a Njegovu izaslaniku u pogledu izvrenja.
Preosrale su jo dvije srvari:
Prvo: Neko bi mogao kazari: Ako se udahnjivanje u Merjemu
zbilo posredStvom meleka- dakle onoga koji udahnjuje due i u sve
druge ljude- zato se onda Mesih naziva 'Duhom Boijim'? Ako se i
kod svih drugih ljudi due zbivaju posredstvom ovoga meleka (nlh),
po emu je tu Mesih poseban?
Kod Korkura stoji: "l u nj udahnem duu.. ."
n Kod Korkura sroji: "U njoj iivor udahnusmo".
29

Dmgo: Neko bi mogao kazati: Da li je instaliranje (te'alluq) due u
Adema realizirano posredsrvom udahnjivanja ovoga meleka (ruh), tj.
da li ju je on udahnuo u njega, s Allahovim dopusrom, onako kako
ju je on udahnuo i u Merjemu, ili je pak Gospodar uzvieni bio Taj
koji ju je Sobom udahnuo, onako kako ga je Sobom i srvorio?!
Odgovor na ovo bio bi slijedei: Ovo su, Allaha mi, dva vana
piranja. Odgovor na prvo od njih bio bi raj da je onaj duh koji je
izvrio udahnjivanje u Merjemu, duh prispodobljen Allahu, kojeg je
On srvorio za Sebe i Sebi ga prispodobio; roje poseban dub, odabran
izmeu svih drugih. To nije onaj melek koji je zaduen za udahnji
vanje u scomacima Lrudnih iena, kako vjernica tako i nevjernica.
Uzvieni Allah je, naime, za maternice zaduio jednog meleka koji
udahnjuje duu u zametak, re mu upisuje nafaku, smrtni as, djelo,
re njegovu srernost ili nesreLnost.
Sro se pak tie ovoga duha koji je poslat Merjemi, on je Allahov
duh, jedan od duhova kojeg je On odabrao za Sebe. On je Merjemi
bio neto poput oca ostaloj ljudskoj vrsti, budui da je njegovo uda
hnjivanje, svojim zalaskom u nju, imalo funkciju oploavanja, kako
se ro dogaa pri spolnom odnosu mukarca i ene, premda ru nije
bio posrijedi nikakav seksualni in (war').
Ono pak ime se Adem odlikuje jest injenica da on nije srvoren
na nain na koji je srvoren Mesib - od majke, nici onako kako se
stvara os rala ljudska vrsta- od oca i majke, nici je duh iz kojeg je Allah
udahnuo u njega duu onaj melek koji udahnjuje duu u njegove
potomke - da jeste, u com sluaju Adem pri sebi ne bi imao nira
posebno. Mcdurim, u hadisu se navode eriri osobenosri kojima se
on izdvaja od drugih; co su: da je njega Allah Sobom srvorio, da je
On u nj udahnuo 'iz Svoga Duha', da je naloio Svojim melekima
da mu se poklone i da ga je poduio imenima svih srvari.
30
KNJIGA O DUSI
Udahnjivanje u nj ' iz Njegova Duha' podrazumijeva tri kom
ponente: onoga koji udahnjuje, samo udahnjivanje i ono iz ega se
udahnjuje. Prema come, ono iz ega se udahnjuje jest odredeni duh
koji se prispodobljava Allahu: iz cog duha poteklo je udahnjivanje
u Ademovo glineno oblije (rinah); iz rog duha je Allah udahnuo
(duu) u Ademovo glineno oblije. To je ono to sugerira objavljeni
ceksr (nass).
Sto se pak rie rvrdnje da je izravno Boije udahnjivanje due
jednako Boijem osobnom (bi jed ih i) srvaranju Adema, odnosno da se
ono dogodilo samo Njegovom zapovijeu, onako kako se dogodilo i u
Merjemi -mir neka je na nju! - za rakva ncro morao bi se ponuditi
neki dokaz. Postoji, naime, raz.Uka u Allahovom neposrednom srva
ranju Adema i u Njegovu udahnjivanju u nj due ' iz Duha Svoga'.
Ona se ogleda u rome da 'ruka Boija' nije ncro srvoreno, dok je, s
druge strane, 'Duh' jedno stvorenje.
Srvaranje je jedan od Boij ih inova, no da li i udahnjivanje spada
u ine koji se pojavljuju po Samom Njemu, ili je ro jedan od Njegovih
uinaka koji se poStiu neim drugim, odvojenim od Njega? J dok nije
potrebno navoditi nikakav argumenr o come da je in udahnjivanja
u Merjemu bio jedan od Njegovih uinaka, kojega je prispodobio
Sebi samo stoga t:o je realiziran s Njegovim dopustom, s Njegovom
za povijeu, dotle se moe raspravljati o rome da li je i udahnjivanje
due u Adema Njegov in (fi'l) ili pak uinak (mef'ul)?
I u jednom i u drugom sluaju - bilo da se razumije ovako ili
onako- nesporno je da je onaj 'duh' iz kojeg je udahnuco u Adema,
stvoren, da nema svojstvo vjenosti. Budui da je on poelo (maddeh)
Ademove due, onda je rim prije Adem ova dua neto to je srvoreno,
to je nastalo. Pokazati ro i jesr bio cilj ove rasprave.
JI
--------------------------------------KNJIGA O DUSI

RASPRAVA OSAMNAESTA:

DA LI SU DUE STVORENE PRIJE

TijELA, ILI PAK NJIHOVO STVARANJE
SLIJEDI STVARANJE TIJELA?

U pogledu ovoga pitanja ejhu-l-islam23 - ali i neki drugi au

roriceti- navodi dva poznata stajalita. Meu onima koji dre da je
stvaranje dua prethodilo srvaranju cijela jest i Muhammed ibn Nasr
el-Merwezi i Ebu Muhammed ibn Hazm; ovaj potonji ak navodi da
je ro i jecllnsrven scav uenjaka. Mi emo navesti argumeme i jednih
i drugih, te istaknuti ono co je pretenije.
Oni koji stoje na stajalitu da srvaranje dua prerhodi srvaranju
tijela za potporu svom sravu navode kur' anski ajet Mi smo vas stvorili i
potom vam oblijtz dali, a zatim rekli melekima: "Pokloniu seAdmzuf"1A
(EL-A'raf, ll) Onikau: "estica.rumme(zatim, potom) uporrjebljava
se za vremenski slijed, za vremensku zadrku pa, prema come, ovaj ajet
implicira da je srvaranje due prethodilo Boijoj zapovijedi melekima
da se poklone Ademu, dok nikakve dvojbe nema da su naa rijela
srvorena nakon roga. Proizlazi da su posrijedi bile due!"

Tj. Ibn 1ejmijje.

Ajec u KorkuLovom prijevodu glasi: Mi smo Adema scvoriiJ i onda mu oblik dalJ,

a poslije melekima rekli: "Poklonite mu sc!" i oni su se poklonili". U izvornil-u se,

medutim, doslovno kae: "Mi smo vas srvorili".

33
Ibn Qnjjlm ciD!ciVZl
"Na co", kau oni, "upuuju i rijei Uzvienoga: l kad jt Gospo
dtzr tvoj iz kimi Admzovih sinova izvto potomstvo njihovo i zatraio
od njih da posvjtdot protiv stbt: "Nisam li ja Gospodar val?" oni m
odgovarali: 'Jtsi, mi svjtdoimo!"'(FJ-A'raf. 172)
Ovaj zahtjev da se progovori i posvjedoi upuen je naim du
ama, budui da djela tada jo nisu postojala. U Muwttta'u25 stoji:
"Kazivao nam je Malik, pozivajui se na Zejda ibn Ehu Unejsu, da
mu je 'Abdel-Hamid ibn 'Abd er-Rahman ibn Zejd ibn d-Hanab
ispriao, pozivajui se na Muslima ibn }esara ei-Duhenija, da je
Omer ibn ei-Harrab upitan o ajeru: I kad jt Gospodar tvoj iz kimi
Adtmovih sinovii izveo potomstvo njihovo... , pa je rekao: "uo sam
kad je Boiji Poslanik, s.a.w.s., upitan o tome i kad je rekao: "Allah je
stvorio Adema i potom mu Svojom desnicom 26 potrao l ea i odade
izveo njegovo potomstvo. 'Ove sam stvorio za Vatru', kazao je,' oni
e raditi djela stanovnika Vatre, a ove sam stvorio za Dennet i oni e
raditi djela stanovnika Denneta!' Na to je jedan ovjek upitao: 'Boiji
Poslanie, pa emu onda (nae) djelo?!', i Boiji Poslanik, s.a.w.s., je
rekao: 'Ako je Allah nekoga stvorio za Dennet, On mu dadne da
radi djela stanovnika Denneta, rako da on umre radei neko djelo
stanovnika Denneta, pa ga On na temelju toga uvede u Dennet; a
ako je nekoga stvorio za Dehennema, On mu dadne da ini djela
stanovnika Dehennema tako da on i umre inei neko djelo stano
vnika Dehennema, na temelju ega ga On uvede u Dehennem!"
EIMuwc:u:a' n:u.iv po:tnate hadiskc: zbirke aurora Ibn Malika.
Svojom dC$nicom simbolina predodiba, esto koritena u kur'anskim i hadiskim
islwima. Ovaj i svaki drugi slian izr.u koji na bilo koji nain sugerira slinost Boga
bilo s ovjekom ili s neim drugim, n-eba shvatiti meraforioo, nikako doslovno, budui
je temeljno l~lnrnsko naelo da "Bog nije niemu slian".
34
KNJIGA O DUSI
HaJci m kae: "Hadis, u pogledu svoje vjerodostojnosti, zadovo
ljava kriterije koje je postavio Muslim!"
Isro tako Rakim, posredstvom Hiama ibn Sa'da, Zejda ibn Este
ma, Ebu Saliha i Ehu Hurejrea, biljei slijedei Vjerovjesnikov iskaz:
"Poro je Allah srvorio Adema, porrao je njegova leda i iz njegovih
Jeda ispale su sve due poput simih estica- koje e do Smaka svijeta
bici stvorene. Zatim je izmeu oiju svakoga od njih nainio jedan
svjeclucav biljeg (webis) od svjetlosti, a onda ih sve pokazao Ademu.
'Ko su ovi, Gospodaru?!', upirao je on i Allah mu je rekao: 'To su
tvoji poromci!' Kad ga je svjeducavi biljeg jednoga od njih naroiro
1.adivio, upitao je: 'Ko je ovaj, Gospodaru?', i On mu je rekao: 'To
je tvoj pocomak Dawtid; bit e meu zadnjim ummetima!' 'Koliki si
mu ivotni vijek odredio?', upitao je i On je rekao: 'Sczdeset godina'.
'Gospodaru', rekao je on na to, 'poveaj mu uzmi mu od mog ivo
tnog vijeka etrdeset godina!' 'Ako se zapie i zapeati , nee se moi
promijeniti!', kazao mu je Allah uzvieni. Pa, kada je Ademu isticao
njegovivomi vijek, doao mu je melek smrti. 'Zar mi nije ostalo jo
etrdeset godina ivota?!', upitao je Adem, n3ta mu je ovaj kazao: 'A
zar to nisi poklonio svome potomku Oawudu?!' On je to porekao,
pa zara poriu i njegovi potomci; zaboravio je, pa i oni zaboravljaju;
pogrijeio je, pa grijee i njegovi potomci!"
''Ovaj hadis", kae on, "zadovoljava Muslimove kriterije, a biljei
ga i Tinniz.i; on za nj kae: 'Hadis je hasen sahih"2 Biljei ga i imam
Ahmed, posredstvom Ibn 'Abbasa, koji je rekao: "Kada je objavljen
j1 Dos!.: dobar i vjerodosrojan- jedna od kategorij3 baltine koja sc prenosi od poslanika
Muhammeda, a.s., a koju su srrunjaci raz.vrsmll i kla~ifidrall pn:ma Slcpc:nu vjerodo
Stojnosti ro su usraoovili kritiki ispitujui kako sam sadri3) sv.~kog pojedinog hadisa
(mctn), mko i ljude, odnosno nizove ljudi (scncd) koJI r~j had ls lnnnno prenose jedni
od drugih.
35
Ibn QaJJm ciDtcwd
ajet o dugu, Boiiji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Prvi koji je porekao bio
je Adem!" Muha m med ibn Sa'ad jo dodaje: "Zatim je Allah Ademu
upotpunio hiljadu godina, a Dawudu stocinu godina!"
U Hakimovom Snhihu se, takoer, nalazi i hadis Ebu Da'fera
er-Razija: "Kazivao nam je Er-Rebi' ibn Enes, pozivajui se na Ebu
ei-'AJiju, a on na Ubcjja ibn Ka'ba, u pogJedu rijei Uzvienoga: l kad
j~GospodJJr tvoj iz kihni Adnnovih sinova izv~o potomstvo njihovo...
(El-A'raf. 172) slijedee: 'Tada mu ih je sve sakupio, svakog ko e se
roditi sve do Kijametskog dana; uinio ih je duhovnim supstancama
(erwah), z.arim im je dao oblija i zatraio da progovore, pa su pro
govorili, i On je od njih uzeo Ugovor i Zavjet: l zatraio od njih dn
posvJ~do~ protiv sebf!:
"Nisam liJa Gospodar va!?"'- oni m odgovarali:
"jesi, mi svjedoimo"- i to zato da na Sudnjem danu ne rekn~te: "Mt o
ovome nisn-zo niftn znali!" (El-A' raf, 172), pa nemoj re Mi pripisivati
nikakva sudruga, jer Ja u vama slati Svoje poslanike koji e vas
podsjeati na ovaj Moj Ugovor i na ovaj Zavjet, i slati u vam Svoje
Objave!' Oni su rekli: "Svjedoimo da si Ti Gospodar na, da mi
nemarno drugoga gospodara osim Tebe!"
Zatim im je podigao oca njihova Adema i on je meu njima
vidio imunoga i siromanoga, lijepoga i onoga koji co nije, pa je
rekao: 'Gospodaru, kada bi Svoje robove uinio jednakima ... !' 'Ja
volim da Mi se zahvalnost izraava', kazao je On. Meu njima je
vidio i vjerovjesnike, izgled aJi su poput svjetiljki. Oni bijahu zadueni
i jednim drugim zavjecom (misaq) - vjerovjesnirvom i Objavom. O
rome govore rijei Boije: Mi smo od vjerovjmzika zavjet u:u/i, i od
tebe, i od Nriha... (El-A'riif, 7), naime: Ti upravi Lice svoje vj~ri, kao
pravi vjernik, vjeri, dje/11 ALlAhovu, prema kojoj je On ijude nainio,
- 1-u treba da se mijenja Allahova vjera! (Er-Riim, 30), gdje se misli
36
KNJIGA O DUSI
na Boiji iskaz: A Mi smo znali da se veina njilJ n~e Znvjtttt drati, i
~nnli mzo da t, vdinom, doista, grjdnici biti! (El-A' raf. l 02)
1 dua Isaova bila je jedna od tih dua od kojih je zavjet uzet i
ta e dua poslata Merjemi kad se od svojih bila izdvojila na jedno
J . .l . . ,..
j5 cono mjesto i ona je u nJU us a na nJe7.1lla usta.
Lanac prenosilaca ovoga hadisa je vjerodoscojan (sahib).
Ishaq ibn R:ihewejh kae: "Kazivao nam je Beqijja ibn el-Welid,
pozivajui se na Zubejdija Muharnmeda ibn ei-W~Iida, on na.~uida
ibn Sa'ada, on na 'Ahd er-Rahmana ibn Ebu Qacadu ei-BasnJa a on
na svoga oca koji je od Hiama ibn Hakima ibn Hizama prenosio
da je jedan ovjek rekao: 'Boiji Poslanie, da li se djela zapoinju s
poecka ili su ona ve ranije odreena?!' Poslanik Je odgovorio: 'Kada
je Allah iz kime Ademove izveo poromscvo, same njih je uzeo da
bud u svjedoci protiv sebe, a potom je svu cu njihovu brojnost uzeo
u Svoje Pregrti i rekao: "Ovi su za Dennet, a ovi z.a Dehennem".
Tako je onima za Denneta uinjeno lahkim djelo stanovnika Den
ncra, a onima za Dehennema uinjeno lahkim djelo stanovnika
Dehennema!"
Ishaq kae: "Obavijestio nas je En-Nadr, pozivajui se na Ebu
Ma'era, koji je od Se'ida ei-Maqberija i Nafi'a, roba Zubejrova,
prenosio sljedei Ebu Hurejrin iskaz: 'Kad je Allah hrio srvoriti
Adema- pa je ispriao o inu njegova stvaranja- z.arim mu je rekao:
"Ademe, iz koje ruke vie voli da ci pokaem tvoje potomstvo?' 'Iz
desne, Gospodaru moj!', kazao je on, 'a obje ruke moga Gospodara
su desne!' Tako je On pruiio Svoju desnu ruku, kad - u njoj svo
njegovo potomstvo koje e On stvoriti do Smaka svijeta: ispravan u
svom izdanju, neispravan u svom, a vjerovjesnici u svom. 'Zato ih
sve skupa ne potedi?', upitao je Adem, i On mu je rekao: 'Ja, doisra,
volim da Mi se izraava zahvalnost!' Zatim je naveo hadis".
37
 Ibn QaiJim ci-Dtewri
Muhammed ibn Nasr kae: "Kazivao nam je Muhammed ibn
Jahja, pozivajui se na Se'ida ibn Ebu Merjemu, oo na El-Lejsa ibn
Se'ida, on na Ebu 'Adilana, on na Se'ida ibn Ebu Se'ida d-Maqberija,
koji je od svoga oca prenosio slijedei iskaz 'Abdullaha ibn Selama:
'Allah je stvorio Adema, a onda skupio ruke i rekao: "Ademe, iza
beri!" ' Izabirem desnu ruku svoga Gospodara', rekao je on, 'a obje
ruke moga Gospodara su desne!' On ih je ispruio, kad - u njima
njegovo pocomstvo! ' Ko su ti, Gospodaru?!', upirao je. To su oni
tvoji potomci koje sam odredio stvoriti do Kijamerskoga dana da
budu stanovnici Denneta!', kazao je".
On jo kae: "Kazivao nam je !shaq, pozivajui se na Da'fera
ibn 'Awna, on na Hiama ibn Se' ida, on na Zejda ibn Eslema, koji
je posredstvom Ebu Hurcj rea- Bog njime bio zadovoljan!- prenosio
slijedei Vjerovjesnikov, s.a.w.s, iskaz: "Kada je Allah stvorio Adema,
pocrao mu je lea i iz njegove kime ispala je svaka dua koju e iz
njegova potomstva stvoriti do Kijamerskoga dana!"
1kazivali su nam !shaq i~ ibn Zur:lra, pozivajui se na lsma'ila,
on na Kulsuma ibn Debra, on na Se'ida ibn Dubejra koji je prenosio
Ibn 'Abbasove rijei u vezi s kur'anskim ajerom: J kadj~ Gospodar rvoj iz
kimi Adrmovib sinova izv~ potomstvo njihovo... {Fl-A'raf, l 72)- 'Go
spodar tvoj je', kae on, 'potrao lea Ademova i odatle je izila svaka
dua koju e stvoriti do Kijamerskoga dana i spojiti je sa tijelom'- ovu
ver-Liju biljei 'Arefa- 'pa je od njih uzeo zavjet: "Nisam li ja Gospodar
va?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedoimo!"
Ovaj hadis od Ibn 'Abbasa prenose i Ebu Demra ed-Dabi',
Mudahid, Hubejb ibn Ehu Sabit, .Ebu Salih i dr.
lshaq kae: " Kazivao nam je Derir, pozivajui se na Mensura,
on na Mudiahida a on na 'Abdullaha ibn 'Amra koji je u vezi s ovim
ajerom rekao: 'Uzeo ih je onako kako ealj uzme kosu!'
38
KNJIGA O DUSI
1 kazivao nam je Hacl.dadi, prenosei od lbn Ourejda, on
od Ez-Zubejra ibn Musaa, on od Se'ida ibn Diubejra, a on od Ibn
'Abbasa- Bog njime bio zadovoljan! - koji je rekao: 'Allah je udario
desnu suanu njegovih lea pa je odade izila svaka dua stvorena za
[)ienner, bijela i ista, i On je rekao: "Ovo su stanovnici Denne
ta!" Zatim je udario njegovu lijevu stranu, pa je odade izila svaka
dua stvorena za Dehennema, crna, pa je rekao: "Ovo su stanovnici
Dehennema!' Potom je od njih uzeo obavezu da e vjerovati u Nj,
da e znaci za Nj i za Njegovu zapovijed, da e istinitim drati Nje
ga i Njegovu zapovijed; ru obavezu uzeo je od svih njih i njih same
uinio svjedocima protiv sebe. Tu su oni povjerovali, istinu priznali,
raspoznali i odluno zatraili da se to ima ispotovati!"
Muhammed ibn Nasr navodi i Sudijevo tumaenje koje on
biljei od Ibn 'Abbasa posredstvom Ebu Malika i Ebu Saliha, ce od
Ibn Mes'uda, posredstvom Murre el-Hemdanija, koji od nekih Vjero
vjesnikovih ashaba u vezi s kur'anskim ajerom: l kadj~ Gospodar tvoj
iz kimi Adrmovih sinova izv~o potomstvo njihovo... (EI-A'raf, 172),
prenosio slijedee: "Kad je Allah Adema izveo iz Denneta, On je,
prije nego ga je spustio dolje sa neba, potrao desnu scranu njegovih
lea i odade izveo jedno bijelo potomstvo koji bijahu poput bisera u
obliju sitnih zrnaca. Zatim im je rekao: ' Uite u Dennet milou
Mojom!' l porrao je lijevu stranu njegovih lea i odade izveo jedno
crno potomstvo u obliju sitnih zrnaca, i rekao im: ' Uite u Vatru,
lieni Moje panje!' To su oni Njegovi iskazi: A oni tkmi... 28 (EI
Waqi'a, 27) i: A oni lijroi... 29 (El-Waqi'a, 41 ) Zatim je od njih uzeo
zavjet, upitavi ih: 'Nisam li ja GospodAr vaJ?'- oni m odgovarali: J~si,
U Korkurovom prijevodu sroji: "A oni HC:ni .....
Kod Korkum: "A oni nesreni. .."
39
 Ibn Qajjim el-Dewzi
mi svjedoimo!' (El-A' raf, 172) Taj zavjet jedna skupina dala je drage
volje, a druga nevoljko, izrekavi zavjet. On i meleki rada su rekli: l to
Ztlto da na Sudnjem danu ne 1eknete: "Mi o ovome nismo nita znali';
ili d.a ne reknete: "Nai preci su prije nas drugeAllahu ravnim smatrali,
a mi smo pokoljenje poslije njih!" (El-A'raf, 172-173)
Prema tome, nema nijednog potomka Ademova, a da ne zna
da je Allah njegov Gospodar, niti ima ijedan mnogoboac a da nee
kazati: Zatekli smo pretke na!e kako ispovijedaju vjeru... (Ez-Zuhruf,
22) To je u vezi s rijeima Uzvienoga: J kadje Gospodar tvoj iz kimi
Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo... , te rijeima: A Njemu se,
htjeli ili ne htjeli, pokoravaju oni na nebesima i oni na Zemlji! (Alu
'Imran, 83) i rijeima: Allah ima potpun dokaz, i da On hoe, svima
bi na PraviputukaZtlo! (El-En'am, 149), tj. On raj dokaz ima jo od
onoga dana kad je od njih zavjet uzeo".
Ishaq kae: "Obavijestio nas je Rewh ibn 'Ubada, pozivajui se na
Musaa ibn 'Ubejdaa er-Razija, koji je rekao: 'uo sam Muhammeda
ibn Ka'ba el-Qurezija kako u vezi s ajetom: J kadje Gospodar tvoj iz
kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo... kae: 'Porvrdili su
Mu da e vjerovati u Nj i znati za Nj; bile su to due, prije nego su
im srvorena tijela!"
"Jo nam je", kae on, "kazivao i El-Fadl ibn Musa koji je, po
sredscvom 'Abd el-Melika, navodio 'Araove rijei u vezi s ovim ajetom:
'Kad je od njih uzimao zavjet oni su biH izvedeni iz kime Ademove,
a potom ponovo vraeni tamo!"
Ishaq kae: "Obavijestio nas je 'Ali ibn ei-Edleh, prenosei
slijedei Dahhakov iskaz: 'Allah je iz kime Ademove- onda kad ga
je stvorio - izveo sve one koji e biti roeni do Sudnjega dana; izveo
ih je u obliku sitnU1 estica i upitao ih: "Nisam li ja Gospodar va?"
- oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedoimo!" Meleki su tada rekli: "Da na
40
KNJIGA O DUI
Sudnj~ danu ne reknete: 'Mi o ovome nismo nifta znali!" (El-A' raf,
172) Zatim je Svojom desnicom zahvatio i rekao: 'Ovi e u Dennet!',
i jo jednom zahvatio i rekao: 'O vi e u Dehennem!"
!shaq kae: ''Obavijestili su nas Ebu 'Amir ei-'Aqdl i Ebu Nu
'ajm d-Mele'i; kau: 'Kazivao nam je Hiam ibn Sa'ad, pozivajui
se na Jahjaa - koji nije ~e'idov sin- koji je rekao: "Upirao sam Ibn
d-Musejjeba: 'ta ti kae o uvanju od zaea?' i on mi je rekao:
'Ako hoe, kazar u ti jedan hadis, i to je isti11a! Naime, kad je Allah
uzvieni srvorio Adema, pokazao mu je takvu veliajnost kakvu nije
pokazao nijednom drugom stvorenju: pokazao mu je svaku duu
iz njegova potomsrva koju e stvoriti do Kijametskog dana. Prema
tome, ko ti ta bude govorio o rome, neto na co bude dodavao ili
oduzimao, taj e iznijeti la. Da i11 ja imam sedamdesetero, uope
ne bih mario za to!"
U tefsiru Ibn 'Ujejnea nalazi se, posredstvom Er-Rebi'a zabiljeen
slijedei Ebu el-'Alijin iskaz: A Njemu su se, htjeli ili rte htjeli, pokorili
i oni na nebesima i oni na Zemijifl0 (Alu 'Imran, 83), tj. onda kada
je On od njih uzimao zavjet!"
!shaq kae: "Tom prilikom svi oni su odgovorili potvrdno.
Naime, Allah uzvieni je saopio da su, kad ih je upitao da li je On
Gospodar njihov "odgovarali: 'Jesi, mi svjedoimo!" Uzvieni Allah
pak ne obraa se nekome ko ne razumije ono ime mu se On obraa.
Isto rako i ne odgovara neko ko nije razumio pitanje. Prema tome,
njihovo odgovaranje Njemu izrijekom dokaz je da su oni razumjeli
Boiji upit, da su shvatili da On od njih trai priznanje: "Nisam li ja
Gospod-11r va?"Tako su Mu odgovorili nakon ro su razumjeli ta im
,. Ajec u Korkurovom prijevodu glasi: "Njemu se, hcjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na
n~besima i oni na Zemlji!"
41
li
Ibn QaJjlm ei-Oiew11
je reeno, nakon to su to shvatili "odgovarajui: Jesi, mi svjedoimo!"
i time Mu priznali Boanstvenosr!"
* dua prethodilo stvaranju njihovih tijela, makar one b~e :tvara~e
* ...
Oni, takoder, kao svoj argument navode ono ro biljei Ebu
~dullah ibn Mendeh, gdje scoji: "Kazivao nam je Mubammed ibn
Sabir ei-Bubari, poz ivajui se na Muharnroeda ibn el-Mum.ira ibn
Sa'ada el-Herewija, on na Da'fera ibn Muhammeda ibn H aruna ei
Masisija, on na 'Ucbaa ibn es-Sekena, on na Erta'u ibn el-Munzira,
on na 'Acaa ibn 'Acllana a on na Junusa ibn H aibesa, koji od 'Amra
ibn 'Absaa prenosi slijedee: 'uo sam Boijega Poslanika, s.a. w.s.,
kad je rekao: "Allah je due ljudi stvorio dvije hiljade godina prije
ljudi, pa one od njih koje se meusobno prepoznaju zblie se, a one
koje se ne prepoznaju raziu se!"
Ovo je dio onoga ime ovi podupiru svoje stajalite.
Drugi kau: U polemici sa vama mi emo se zadrati na dvjema
takama. Prvo: navest emo dokaz da se due stvaraju nakon to
budu stvorena tijela; drugo: odgovorit emo na argumente koje vi
navodite.
Sco se tie prve take- cl, Uzvieni je rekao: O ljudi, mi vas stva
ramoodmuJka1'caicncP1(El-Hudurar, 13) Ovo je, dakle, obraanj e
ovjeku kao takvom, sastavljenom od due i tijela, to upuuj e na
injen icu da je sva ta vrsta stvorena nakon to su im stvoreni otac i
mari. To jo izraenije ekspliciraju rijei Uzvienoga: O ljudi, bojte sc
Gospodara svoga, koji vas odjednog ovjeka stvara, a od njegaje i drugu
njegovu stvorio, i odnjih dvoje mnoge muJkaru i ene rasijao! (En-Nisa',
Kod Korkura stoji: "O ljudi, Mi vas od )ednog ovjeka i jedne ene stVar:un.o!"
42
KNJIGA O DUSI
) Ovo posve jasno istie da se stvaranje itave ljudske vrste odv.ija
1
tek nakon stvaranja nje1.ina korijena.
Ako bi neko rekao: Ali, rone iskljuuje mogunost da je stvaranje
nakon co je stvoren praotac ljudske vrste, kako to sugenraJU ram Je
navedeni dokumenti! - odgovor bi bio slijedei: Mi emo, ako Allah
uzvieni dadne, iznijeti navidjelo da navedeni dokumenti ne upu
uju na prethodenje dua tijelima u smislu jednog stabilno~ ~~ela.
Najvie to ti dokumenti otkrivaju - nakon ro se ustanovi nJihova
vjerodostojnost i neupitnost- jest roda je njihov Stvorit:l} i Tvorac
uzvieni duama dao oblije i odredio im vrijeme kad e b m srvorene,
ivomu dob i djela koja e initi, zatim je ta oblija izveo iz njihova
izvorita (min madderiha) i poco m ih ponovo vratio naz."ld, re svakoj
od njih pojedinano odredio vrijeme koje je predvieno za njezino
pojavljivanje.
Medutim, navedeni dokumenri ne ukazuju na co da su due
onomad stvorene u jednoj konanoj formi, nakog ega su nastavile
egzistirati ive i svjesne, s mogunou govora, da sve obitavaju na
jednom mjestu odakle se u mahovima upuuju tijelima, kako co tvrdi
Ebu Muhamroed ibn Hazm. Da li se, dakle, ti dokumenti mogu
opteretiti vie od onoga ro oni mogu podnijeti? Dakako, Gospodar
uzvieni due stvara u mahovima, no na temelju odreenja koje je
rome p rethodilo, tako da vanjski oblik srvaranja biva podudaran s
prethodnim odreenjem. UosraJom, ro je Njegovo naelo - uzvien
neka je On! - u svim Njegovim stvorenjima: On im najprije odredi
sudbine, vijek trajanja, karakteristike i fizionomije i potom ih izvede
u postojanje, sukladno com odreenju koje im je odredio; ni manje
ni vie od roga.
43

 Ibn QajJim ei Dtcwzi
Navedeni dokumenti, prema tome, sugerjraju porvrdu po
stojanja prethodnoga odreenja. Neki od njih upuuju na to da je
Allah uzvieni izveo njihove prototipove (emsaJ}, njihova oblija i
one srene razdvojio od onih nesrenih. co se pak rie Njegovoga . naime ro to se medu njegovim prenosiocima navodi i Nu'ajm ibn
obraanja njima, traenja od njih da progovore, njihova priznavanja
Njegove gospodarsrvenosti i samoposvjedoenja njihove ropsrvenosti
- oni iz prvih muslimanskih generacija koji su iznosili rakve rvrdnje
iniH su to na temelju vlastitog razumijevanja predmetnog ajeta.
Ajet, meutim, ne sugerira takvo net:o ve, naprotiv, otkriva upravo
suprotan smisao!
to se cie Malikovog hadisa, Ebu Omer za nj kae: "Njegov
niz prenosilaca je prekinut. Naime, Muslim ibn )esar nije se susreo
s Omerom ibn ci-Haccabom, a u prenoenju ovoga hadisa izm e u
njih dvojice nalazi se Nu'ajm ibn Rebi'a. Uz to, on - ukoliko bi se
uvaio ak i rakav niz prenosilaca- ne moe biti uzet kao argumenr:
ovaj Muslim ibn ]esar je, naime, nepoznat prenosilac, premda postoje
neka miljenja da je on Medinjarunj ro nije onaj Muslim ibn )esar
iz Basre. Ibn Ebu Hejsema kae: 'Pred Jahjom ibn M u'ajnom sam
proitao ovaj Malikov hadis, kojeg on prenosi posredsrvom Zejda ibn
Ebu Unejsa, i on je za Muslima ibn Jesara svojom rukom napisao:
Nepoznat!"
Ebu Omer potom hadis navodi posredsrvom Nesaija; ru stoji:
"'Obavijestio nas je Muhammed ibn Wehb, pozivajui se na Muham
meda ibn Selemu, koji je rekao: 'Priao rru je Ebu 'Abd er-Rahim;
kae: Kazivao mi je Zejd ibn Ebi Unejsa, pozivajui se na 'Abd el
Ham ida ibn 'Abd er-Rahmana, on na Muslima ibn Jesara a on na
Nu'ajma ibn Rebi'u ... "
Zatim had is navodj posredstvom Sahbere; ru stoji: "Kazivao nam
je Ahmed ibn 'Abdel-Mei ik ibn Waqid, pozivajui se na Muhammeda
44
KNJIGA O DUI
ibn Selemu, on naEbu 'Abd er-Rahima, on na Zejda ibn ebu Unejsa,
on na 'Abd ei-Hamida, on na Muslima, a on na Nu'ajma ..."
Ebu Omer kae: "U ovom hadisu sporan je jedan dodatak
Rebi'a - i ne moe se uzeti kao argument injenica da ga ne navodj
neko pouzdanjji, budui da taj dodatak spominje sasvim pouzdani
hafiz hadisa!
Ukratko, za ovaj hadis moe se kazati da niz njegovih prenosilaca
nije pouzdan budui da niri Muslim ibn Jesar, niti Nu'ajm ibn Rebi'a
nisu poznati kao nosioci znanja. Ipak, sam smisao hadisa mogao bi
biti vjerodostojan i porjecati od Vjerovjesnika, s.a.w.s., budui da ga
podupiru brojru drugi provjereni dokumenti, ij e bi se navoenje
moglo oduljiti, a koji se temelje na hadisu Omera ibn el-Hactaba i
dr., ije bi navoenje nepotrebno oduzimalo prostor i vrijeme".
Ebu Omer svakako misli na one had ise koji govore o prethode
em Boijem odreenju, budu i da upravo njih navodi u nastavku.
Tako navodi i hadis 'Abdullaha ibn Omera o predodreenju (qader)
u kojem se na kraju kae: "l jedan ovjek iz plemena Mezjena ili
plemena Duhejna upitao je: ' Boiji Poslanie, pa emu onda rad?!'
'Oni koji e urui u Dennet', kazao je Poslanik, 'njima je, zbilja,
uinjeno lahkim injenje djela stanovnika Denneta, a onima koji
e unii u Dehennem uinjeno je lahkjm injenje djela stanovnika
Dehennema!"
On kae: "To prethodee odreenje (qader) od Vjerovjesnika,
s.a.w.s., prenose: 'Ali ibn Ebu Talib, Ubejj ibn Ka' b, 'AbduJJ:ih ibn
1\bbas, Ibn Omer, Ebu Hurejra, Ebu Se'id, Ebu Surejha el-Gitari,
'AbduUah ibn Mes'ud, 'Abdullah ibn 'Amr, 'Imra n ibn Husajn, 'Aia,
Enes ibn Malik, Suraqa ibn Du'sum, Ebu Musa ei-E'ari, 'Ubada
ibn Samk .." Veina njihovih hadisa posjeduje razliite nizove preno
45
 fbn Qajjim ei-Dlewzi
silaca i on mnoge od njih porom navodi zajedno s njihovim uizorn
prenosilaca.
Sea se tie hadisa Ebu Saliha, kojeg on prenosi posredstvom Ebu
Hurejrea, on govori o izvoenju potomstva i njihovu pojavljivanju u
oblicima sitnih estica od kojih su tom prilikom jedni bili obasjani
svjedou, a drugi obavijeni tamom. Hadis ne govori o come da je
Allah uzvieni njihove due stvorio prije tijela i da ih je smjestio na
jedno mjesto odakle svaku duu alje njezinom tijelu onda kad ono
bude stvoreno.
Dakako, Uzvieni svakome tijelu dodjeljuje onu njemu pripa
dajuu duu koju je prethodno odredio da mu bude upravo u tom
vremenu. Onaj ko dobro razvidi sve te hadise ustanovit e da niti
jedan od njih ne govori o tome da je Bog duu odreenoga tijela
onomad stvorio u njezinom konanom obliku i zatim je smjestio u
neki prostor, izvan svakog dosluha s njezinim tijelom, odakle bi je
tijelu upuivao cek nakon ro joj ga stvori.
Sto se tie hadisa Ubejja ibn Ka'ba, on ne potjee od Vjerovjesni
ka, s.a.w.s., no i da je vjerodostojno prenesen- a nije! - on bi mogao
izraavati samo Ubejjev stav i nita vie. Meutim, nizom prenosilaca
kojim se taj hadis prenosi prenose se i neke apsolutno neprihvadjive
stvari, navodno od samog Poslanika, odnosno od njegovih ashaba.
Jedan od njegovih prenosilaca, naprimjer - Ebu Da'fer er-Razi - j
pouzdan je i slab prenosilac. ~i ibn ei-Medini za nj kae: "Bio je
pouzdan!"; takoder kae: "Brkao je stvari!" Ibn Mu'ajn kae: "On je
pouzdan prenosilac, ali takoer kae i slijedee: "H adisi koje on prenosi
mogu se biljeiti, medutim, treba napomenuti da on pri navoenju
hadisa pravi i greke!" Imam Ahmed kae: "Kad je posrijedi hadis, ne
smatra se jakim prenosiocem!" Jo kae: "Iskren je u prenoenju hadisa
(salih el-hadis)". EI-Felliis kae: "Slabog je pamenja!"
46
KNjlGA O DUSI
Za Ehu Zur'aa kau: "Mnogo uobraava". Ibn Hajjan za nj kae:
"Jedinstven je po come to prenosi neke apsurdnosti od velikih au
rorirera!"
Naime, ono to je apsurdno u predmemom hadisu jesu njego
ve rijei: "I dua Isiiova bila je jedna od tih dua od kojih je zavjet
uzet i ta je dua poslata Merjemi kad se od svojih bila izdvojila na
jedno isrono mjesto i ona je u nju ula na njezina usta!" Poznato
je, medutim, da riih koji je poslat Merjemi nije Mesihov ruh, ve
je caj ruh izvrio udahnjivanje u nju (nefeha flha) i ona je od roga
osrala nosea s Mesihom. Uzvieni kae: Mi smo k njoj rnha NaJega32
posl.ali i on joj se prikazao u liku savreno stvorma mukarca. 'Utjelmz
se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!' - uzviknu ona. ..:4 ja sam
upravo izaslanik Gospodrzra tvoga'- ree on - 'da ti poklonim djelaktl
ista!' (Merjem, 17)
Mesihov rub, posigurno, s njom nee ovako govoriti o sebi, a u
nekim verzijama ovog Ebu Da'ferovog hadisa navodi se upravo to,
tj. da je Mesihov rub bio raj koji je razgovarao sa njom, da joj je on
bio poslac!
Ovdje nalazimo etiri postavke:
Prvo: Allah uzvieni izveo je njihova oblija. njihove protodpove
(emsal) i razdvojio nesretnike i sretnike, one kojima e bici oproteno
od onih koji e se suoiti sa kaznom.
Drugo: Allah uzvieni tada je protiv njih ustanovio dokaz, zatra
io od njih da posvjedoe Njegovu Boanscvenost i za to kao svjedoke
uzeo Svoje meleke.
Korkut kae: "Meleka Dibrila". Mi smo, medutim, imajuti u vidu ire implikacije,
ll
udrali i1.vorni izraz. ruh, to z.nai: duh, dua, duhovni subjekt.
47
 ......
Ibn Qajjim ef.De,vz,
Trre: tumaenje rijei Uzvienoga: I kndjt Gospodar tvoj izkibni
Adm1ovih sinova izu~o potomstvo njihovo... (El-A'raf, 172)
etvrto: On je sve te due, nakon to ih je izveo, smjestio na
jedno mjesto, konano zavrivi njihovo stvaranje, i odade ih svakoga
trenutka u mahovima odailje njihovim cijelima.
Sto se tie prve postavke, o tome postoje brojni, nedvosmisleni
dokumenti koji se prenose kako od samog Vjerovjesnika, s.a.w.s.,
rako i od njegovih ashaba.
Drugu postavku uvaavaju neki komentatori Kur'ana, vjerujui
da je to pravo tumaenje ajeta. To je i stajalite veine (dumhfu)
cradicionaliscikih komentatora Kur'ana.
Ebu Ishaq kae: "Mogue je da je Allah uzvieni uzorcima si mili
estica koje je izveo (iz kime Ademove, op. prev.) podario razum
kojim su mogle shvaati, u onom smislu kako je rekao: jedan mrav
r~~: 'Ulazit~ u stanov~ svoj~... ' (En-Neml, 18) On je i brda, i ptice,
potinio da zajedno s Dawtidom slave Allaha!"
Ibn el-En bari kae: "Stajalite badiskih uenjaka i velikana islam
ske znanosti o ovom ajeru jest da je Allah Adem ovo potomstvo izveo
iz njegove kime i kimi njegovih potomaka- oni rada bijahu u obliku
sitnih estica- pa je od njih uzeo zavjet da je On njihov Stvoritelj, a
da su oni stvoreni, i oni su to priznali i prihvatili nakon to im je On
ugradio razume kojima su poimali ono to im je predstavljeno, onako
kako je i brdu dat razum onda kad mu je uslijedilo obraanje, i kao
~to j.e uinjeno sa devom kad je seddu uinila, i s palmom, ime je
dobila sposobnost da uje i da se okrene kad se pozove... !"
EI-Durdanj kae: "Izmeu Vjerovjesnikovih, s.a.w.s., rijei:
~)ah je potrao le?a Ademova i odade izveo potomstvo njegovo' i
nmeu ovoga kur anskog ajeta - Bogu hvala! - nema nikakve pro
48
KNJIGA O DUI
rurjenosti. Naime, kad ih je Uzvieni izveo iz kime Ademove, On
ih je cime izveo i iz kimi njegovih potomaka, budui su oni jedni
od drugih. Sro se cie rijei Uzvienoga: Da na Sudnjem danu ne
"knete: 'Mi o ovom~ nismo nita znali!' {El-A' raf. 172), tj. o zavjetu
koji je od njih uzet- ako rako reknu meleki e posvjedoiti da su oni
preuzeli tu obavezu.
Ovo, kae on, potvruje i tumaenje koje se nalazi u jednoj
predaji, naime da je Allah uzvieni rekao melekima: "Budire svje
doci!" i da su oni rekli: "Bili smo svjedoci!" Neki uenjaci stoje na
srru1oviru da je zavjet uzet od dua, ne i od tijela, budui su one te
koje razumiju i poimaju, da su one re koje e biti nagraene, odnosno
izloene kazni, dok e cijela biti mrrva- niti e ta razumijevaci, niti
e ega biti svjesna. Ovakvom razumijevanju naginjao je i Ishaq ibn
Rahewejb i isticao da je co stav Ebu Hurejrea. Jshaq kae: ''Uenjaci
su jedinstveni u tome da se radi samo o duama, da je to bilo prije
stvaranja rijela, tj. da je Bog od njih zatraio da progovore i da budu
svjedoci protiv samih sebe!"
Durdini kae: "Oni kao argument navode Boije rijei: Nikako
ne smatra} mrtvima one koji su na Allahovu Putu izginuli! N~, oni su
ivi... ! (AJu ' lm ran, 169), dok su cijela iscruhnula, iezla u zemlja
nom clu. U obilju se nalaze l vesele se due; one su ce koje osjeaju
slast i bol, koje se raduju i ialosre, koje prepoznaju i ne prepoznaju.
Pojanjenje roga moe se nai kod snova gdje ovjek ujucro usrane, a
na njemu budu vidljivi tragovi uitka radosti, odnosno bola alosci,
kao posljedica onoga s ime se susrela dua, mjmo tijela.
Ono to je u ovom odjeljku sutinsko- kae on- jest injenica
da je On, Uzvieni, zavjecom kojeg je uzeo od njih ustanovio dokaz
za svakog subjekta kojem je udahnuta dua, kako za onog koji je
obavijeten o Zavjetu, rako i za onog koji nije obavijeten. Povrh
49
Ibn Qajjim e l-Dewzi
tog dokaza, onima od njih koji su obavijeteni, On je taj dokaz jo
osnaio i znamenjima i injenicama koje je postavio u njima samima
i ll svijetu koji ih okruuje, te poslanicima koji su im upuivani kao
donosioci radosne vijesti i kao opominjai, te poukama i primjerima o
kojima su izvijea prenoena do njih. On, Uzvieni, od svakoga od
njih trai samo onoliko pokornosti koliko ga naro obavezuje caj dokaz
i koJiko je u njih ugradio sposobnosti, koliko im je dokaza ponudio.
O onima koji su obavijeteni o Zavjeru kojeg je uzeo od njih i koji
su upoznati s onim to je nareeno i zabranjeno On, Uzvieni, jasno
je kazao kako e postupiti sa njima, dok nam je znanje o onima koji
nisu obavijeteni o tome uinio zaklonitim. Meutim, rni znamo da
je On Pravedni, da u pogledu Njega nikakva nepravda nije zamisliva;
da je On Mudri i da u Njegovu stvaranju nema manjkavosti; da je
Moni i da nee biti pitan za ono to radi; da Njemu pripada stvaranje
i zapovijed, uzvien neka je On, Gospodar svih svjetova!"
*
* *
da Njegovo znanje prethodi onome co e se dogoditi, u arapskom
Drugi se sa njima ne slau u razumijevanju smisla predmetnog
ajeta. Oni kau: "Smisao Boijega iskaza: J kad je Gospodar tvoj iz
kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo... (El-A'raf, 172) jest
slijedei: On ih je izveo i stvorio ih nakon to su bili sperma u ki
mama oeva; izveo ih je na Ovaj svijet postupno, jedne za drugima,
odredivi same njih da budu svjedoci protiv sebe ll tome da je On
Gospodar njihov. Uinio je ro na nain da im je oevidnim uinio
znamenja Svoja i Svoje dokaze koji ih nuno vode do sazanja da je
On njihov Stvoritelj. Tako nema nikoga, a da u sebi ne nosi uinak
svoga Gospodara koji mu potvruje da je On njegov Tvorac i da On
u pogledu njega sprovodi Svoju odredbu.
50
KNJIGA O DUI
Kad su tako postali svjesni coga i kad ih je sve to Sli vidjeli i
azili pozvalo da povjeruju u Nj, bili su u statusu svjedoka, onih
k~ji su uzeti da svjedoe protiv samih sebe da je istina ono emu ih
0
to poziva, onako kako na drugom mjestu kae: Sami priznaju da su
nevjernici! (Et-Tewba, 17) Hoe kazati da su oni u statusu svjedoka,
makar i ne kazali: Mi smo nevjernici; onako kako ti kae: "Moji
su organi svjedoci tvojih rijei!", tj. ja sam ih uo, pa kad bi i moji
organi bili pozvani da ih p osvjedoe- a bili u stanju govoriti- oni bi
co posvjedoili. Ove je vrste, takoer, i Boije izvijee i objanjenje:
Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega! (Alu 'Imran, 17), rj.
upoznao je s tim i objasnio tako da je to poprimilo oblik svjedoenja
nekoga ko svjedoi kod vladara ili negdje drugdje".
Ovako kae Ibn el-Enbari. Durdani co dalje pojanjava, inter
prerirajui svoje autoritete: "Kada je Allah stvorio stvorenja i otkrio
im Svoje znanje kako o onome to je bilo, tako i onome to se jo
nije zbilo - na nain kao da jeste - samo Njegovo znanje o come
da e se to dogoditi garant je tog dogaanja. Budui da je to rako,
jeziku uobiajeno je da se ono ije se dogaanje tek oekuje izrazi u
formi ve dogoenoga. Takav izraajni oblik Uzvieni koristi na vie
mjesta u Kur'anu, npr.: J stanovnici l-'lltre dozivljahu... 33 (El-A'raf,
50); J stanovnici Denneta d.ozivijahu... (El-A' raf, 44); Oni sa vrhova
bedema dozivljahu neke ljude... (EI-A'raf, 48)
Prema tome, Boije rijei: l zatraio od njih da posvjedoe protiv
sebe... (El-A' raf, 172) znae: I zatrait e od njih da posvjedoe ra
~' Kod Korkuta: "l sran ovnici Vatre dozivae ...~, premda je glagol dozivati u izvorniku
upotrijebljen u prolom vremenu, bo i u primjerima koji slijede upravo ono to se
ovdje hoe kazati.
Sl
Ibn Qauam el Diewza
----------------------------------
zumom kojeg je instalirao u njih, kojim se vri poimanje i za koga
se vee nagrada i kazna. Svaki onaj koji se rodi i doivi svoju zrelost,
re bude u stanju razluiti ta je terno, a ta korisno i pojmiti Boije
obeanje i prijetnju, nagradu i kaznu, on postaje poput onoga od
koga je Allah uzvieni uzeo zavjet da e priznavati Njegovu jedlnost
-zahvaljujui razumu kojeg je instalirao u nj, te znamenjima i doka
zima o njegovoj vlastitoj nasralosti koje mu je On uinio oevidnim,
rako da ovjek ne moie tvrditi da je sam svoj stvorirdj. Prema rome,
ako takvo to nije prihvacljivo, on onda mora imati nekog drugog
stvoritelja, izvan njega, koji nije kao on. Tako nema nijednog stvora
koji doivi tu ivomu dob i koji nema nikakve zapreke za ispravno
poimanje, a da, kad u njemu neto pobudi serah, ne pribjegne okrilju
Allaha uzvienoga, ne pogleda prema nebu i ne upre prstom u rome
pravcu, s punom svij eu o come da je iznad njega njegov Stvoritelj
uzvieni.
Prema rome, ako razum, iz koga proishodi poimanje i razumije
vanje, dovodi do spoznaje onoga to smo naveli, ako on upuuje na
sve to, onda se svaki onaj ko doivi svoju zrelost smatra onim od koga
je uz.eta obaveza i zavjet; za nj se moie kazati: potvrdio je, posluao
i pokorio se, onako kako kae Allah uzvieni: Allahu u pokorava sv~
Ito J~ 1111 n~b~sim.a i na Zmzlji, htj~li ili M htj~li! (Er-Ra'd, 15)
On dalje kae: "Oni kao argument navode i Poslanikove, a.s.,
rijei: 'S tri osobe je dignuto pero 34: s malodobnog djeteta do njegove
polne zrelosti, s ludoga sve dok mu se ne vrati pamet i sa spavaa
dok se ne probudi!", te rijei Uzvienoga: Mi smo n~besima, Zrmlji
i planin.ama ponudili ~an~l, pa m se u.s~li i pobojali d.a ga ponesu,
ali ga J~. kaie AIJah, preuzeo ovjek! (EI-Ahzab, 72) Ovaj emaner
Tj. ono to oni uine ne biljei im se kao grijeh.
52
KNJIGA O DUSI
------------------------
stvari je Ugovor i Zavjet; nebesa, Zemlja i planine su se usregli od
urc:uzimanja rog emaneta budui su lieni razuma kojim se poima
rrazluuje, dok je taj emanet ovjek preuz.eo zahvaljujui injenici
razuma kojeg ima u sebi.
Arapi 0 rome posjeduju brojne sentence izreene u stihovima,
kakva je npr. i ova:
Brdo svojom stammolu garanciju dade Fak 'asu
Da brdo Fak'asa nikad izdati ndel
Naime, kad god bi se stanovnici mjesta Fak'as uplaili poraza ili
neega drugog, oni bi se sklanjali na oblinje brdo, pa im je ono, kao
rakvo, bilo kao garancija. Takvi su i Nabigini sdhovi:
Selo gol.amko Hiiris Zttplakrt
za smru gospodara svoga
A i njihov brdski prtdio Hawrrin
i on se skrui, povi krila svoja!
Da je ro tako, kae ovaj, potvruju i rijei Uzvienoga: Dn na
Sudnj~ danu ru relm~u: "Mi o OIJ()111~ nismo niJta znali': ili d.a ne
r~kna~: "Nai preci su pri}~ nas drug~ Allahu ravnim smatrali, a mi
smo pokoljenje poslije njih. (El-A'raf. 172-173), jer Allah uzvieni
pojanjava da je ea obaveza od njih uzera stoga da na Sudnjem danu
ne bi mogli rei: Mi o tome nita nismo znali. To neznanje ovdje
moie bici samo jedno od dvoga: ili da nita nisu znali o IGjamerskom
danu ili pak o uzimanju Zavjera.
Sro se tie Kijamecskoga dana, uzvieni Allah u Svojoj Knjizi
nigdje ne navodi da je od njih uz.eo obavezu i zavjet da e znati za
proivljenje i polaganje rauna, ve samo navodi da e znati za Nj. Sto
se pak tie preuzimanja Zavjera, onda djeca i nedonoad - ukoliko
53
 Ibn Q:tJjnn ei Dkwzi
jera obaveza uzera i od njih, kako ro tvrde oponenti- budui da nisu
doivjeli da se ovaj Zavjet uzme i od njih kad bi mogli biti nemarni
prema njemu, porei ga i zanijekati, pa kada bi to neznanje moglo
porei od njih? Bog uzvieni nee ih kazniti za neto co ruje poteklo
od njih samih. Prema come, navoditi neto to nije prihvacljivo i ega
nee bici jest apsurdno.
Sro se tie rijei Uzvienoga: Ili da n~ r~lm~u: "NnJi pr~ci su
prije mu dmg~ Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljmj~ poslije
njih - mnogobocvo za koje e odgovarati ili je potjecalo od samih
njih ili od njihovih predaka. Ako je potjecalo od njih onda su oni
mogli bici odgovorni za nj tek poto su doivjeli svoju zrelost, kad
biva usr::movljen dokaz protiv njih. Od djetera, meutim, ne moe
potei ni mnogobocvo ni nero drugo. Ako je pak mnogoborvo
od drugih, ne od njih samih, u com sluaju sva muslimanska zaje
dnica saglasna je ll rome drt nijedan grj~fnik tue grij~h~ nff nositi.'
(En-Nedm, 38), kako co Uzvieni Allah kae ll Kur'anu. To nije ll
koliziji s predajom koja se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.w.s., "da je
Allah potrao leda Ademova i odacle izveo potomstvo njegovo, re od
njih uzeo obavew", jer je on prenosio Rijei Allaha uzvienoga pa
je i Objava dola rako kako se on bio izrazio, tj. namjesto buduega
upotrijebljeno je prolo vrijeme.
Ovo je, kae on, slino Boijem iskazu: Allah J~ od svakog vje
rovjesnika konu J~ Knjigu objavio i Z111lnj~ dao - obav~~ uuo: uKad
vam, poslije, dod~ poslanik koji ~ potvrditi da J~ istina ono Ito imau ,
hoete li mu sigurno povj~rovatt?" (AJu 1mran, 81) Uzvieni je rako
Objavu i znanje koje je objavljivao vjerovjesnicima uinio zavjetom
narodima koji su ostajali iza njih, na ta upuuju rijei Uzvienoga:
Krul vmn, poslije, dodeposlanik koji epotvrditi drt. je istina ono to imrtte,
hoete li mu sigurno povjerovnti? Zatim je rekao tim narodima: Dff li
54
KNJIGA O DUSI
ristaet~ i prihvatat~ dn s~ na to Mmi obrweet~?"- oni 111 odgovarali:
p..Pristajcno!"-
'J J_
Budite, onaa, L k b" o ,. l 1
sv;~aocr - r~ ao r 11 - a l .Ja ,u s vama
sL ({/oliti! (AJu 'lmran, 81). Tako je Uzvieni samu injenicu da su
s: ti narodi upoznali s Objavom koja je sputena njihovim vjerovje
snicima uinio dokazom protiv njih, kao uzimanje zavjera od njih.
Njihovo poznavanje Njega tretirao je njihovim potvrivanjem.
Ja kaem: To je, takoder, slino rijeima Uzvienoga: l sj~tiu u
Allahov~ blagodati kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vasje obav~o.
kad ste rekli: "Sluamo i pokoravamo se!" (El-Maida, 7) To je Njegov
zavjet kojega je uzeo od njih nakon to im je poslao Svoje poslanike,
ej. da e vjerovati u Nj i Njegove poruke dr.Laci istinitim. Sukladni
come iskazu su i slijedei iskazi: Oni koji obavezu pmntt Allnhu ispu
njavajtt i rte krle zavjetP5 (Er-Ra'd, 20) O sinovi Ademovi, zar vam
ni.snm naredio: "Ne klanjajte se Jejtnrtu, on vam je neprijatelj otvoreni,
vdse klanjajte Meni; to J~ put pmvi!" Oa-sin, 60)
To je Njegov zavjet njima, izreen jezicima Njegovih poslanika.
Takve su l Njegove rijei upuene Benu lsrailianima: Ispunite Z/Ivjet
koji ste Mi dali- ispunit u i ja Svoj koji sam vama dao! (EI-Beqare,
40) Takav je i ajer: A kada j~ Allah tWO obavezu od onih kojima je
Knjrga data da ~J~. sigurno, ljudima objalnjavati i da nt~ iz nje nilta
Jmti...! (AJu 'Imran, 187), re ajer: Mi m1o od vjerovjanika ZIIV)~t njihov
uu/i, i od ub~. i od Nuha. i od Ibrahima, i od Mrutia, i od lsiia, si11Jl
M~rjnnina smo vrst zavja uu/i.../ (EI-Ahzab, 7)
Rije je, dalde, o zavjeru kojega je od njih uzeo nakon to ih je
poslao kao poslanike, onako kako je zavjet uzeo i od njihovih naroda
nakon to im je poslao opomenu. To je onaj zavjet ije je prekrioce
Uzvieni prokleo i sankcionirao u svojim rijeima: Ali, zato to m
>1 Kod Korkurn stoji: "l ne kre obcanjd"
ss


zavjt'tsvoj prt'kriili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim uinili!
(El-Maida, 13)
On ih je, dakJe, sankcionirao zbog njihova krenja zavjeta kojega
je od njih uzeo jezicima Svojih poslanika, ro je eksplicirno iskazao u
ajeru: l kada smo od vas zavjt't uu/i i brdo iznad vas podigli: "Svojski
prihvatitt' ono Ito smo vam dali i nt'ka vamjt' na temu ono Itojt' tt Knjizi,
da bisu u kaznt' sauvali! (El-Beqare, 63)
Poto se ovi i njima slini ajeri nalaze u suri koja je objavljena u
Medini u njima se podsjeanje na ovaj zavjet upuuje sljedbenkima
ranijih objava- zavjet uzet od njih da e vjerovati u AJ la h i u Njegove
poslanike. Meutim, budui da se predmetni ajet nalazi u suri EI
A'raf. objavljenoj u Mekki, u njoj se navodj onaj zavjeri ono ope
posvjedocnjc svih obavezanlh srvorenja koja su potvrdila Njegovu
Boansrvenost i jedinosr, ce neosnovanoSt mnogobotva. To je zavjet
i iskazivanje priznanja kojim je ustanovljen dokaz proriv njih, kojim
je orkJonjena svaka isprika i kojim kazna posraje legitimna; ijim se
krenjem zasluuje propast. Stoga je bilo neophodno da oni taj zavjet
imaju u svijesti, da znaju za nj - to je onaj demenat na kojem ih je
On stvorio, tj. ono priznavanje Njegove Boanstvenosti, i njenice da
je On njihov Gospodar i Tvorac, re da su oni stvorena, potinjena
bia. Potom im je On slao jo i Svoje poslanike da ih podsjete na
ono to oni nose u svojoj naravi i svojim umovima, re da im objasne
kakvo je Njegovo pravo kod njih, da im objasne Njegovu zapovijed
i zabranu, Njegovo obeanje i prijetnju.
Na to, mnogim detaljima, upuuje i sama struktura ajeta.
Prvo: Reeno je: J kadje Gospodar tvoj iz kimi Adanovih sinova...
(El-A'raf, 172), a ne: iz kime Ademove; Ademovi sinovi ipak nisu
isro to i Adem.
56
KNJIGA O DUSI
Drugo: Uzvieru AlJah je rekao: "Iz kimi Ademovih sinova",
ni"e rekao: iz kime. Tako je upotrijebljena cjelina namjesto jednog
nj~nog dijela ili- jo bolje- dar je permurativ implikacije.
Trrt': Reeno je: "PotomsttJO njihotJO", a ne: potomstvo njegovo.
Ct'tvrto: Uzvieni Allah je rekao: "l zatraio od njih da posvjedoe
protiv sebe!', tj. uinio ih je svjedocima protiv samih sebe. Svjedok se,
svakako, mora sjeati onoga co je svjedoio i on se svoga svjedoenja
i sjea cek nakon pojavljivanja na Ovome svijem, dok se cikakvog
ranijeg svjedoenja ne sjea.
Peto: Uzvieni je saopio da je smisao ovog 'craienja posvjedoe
nja' usrvari ustanovljenje dokaza protiv njih, kako na Sudnjem danu
ne bi mogli rei: "Mi o ovome nismo nita znali!" i raj dokaz protiv
njih ustanovljen je slanjem poslanika i ovjekovom priroenom
naravlju, kako co kae Uzvieni: Poslanicima koji su radosne vijesti i
opomene dlmosili, da ljudi poslije poslAnika ne bi nikakva opravdanja
pred Allahom imali! (En-N isa' , 165)
esto: Oni su na ro podsjeani kako na Sudnjem danu ne bi
mogli rei: Mi o ovome nismo niltn znali! Zna se, meutim, da oni
nita ne znaju o izvoenju svih njih iz kime Ademove i craienju od
njih - od svih njih - da rada potvrde svoje svjedoenje; toga se niko
od njih ne sjea.
Sedmo: Rijei Uzvienoga: lli da ne rekneu: 'NnJi preci su prije
nas dnege Allahu ravnim smatrali. a mi smo pokoijmjeposlije njih! (EI
A'raf, 172) naglaavaju dvije mudrosti u com upoznavanju i rraienju
posvjedoenja. Prva je ea da ne mogu tvrditi da nita nisu znali a druga
je da se ne mogu pravdati povoenjem, jer onaj ko nita nije znao i
oema nikakve svijesti o rome, dok se povodicclj u svom povoenju
povodi za nekim drugim.
57
 Ibn Qajjim eiD!ewz
Osmo: rujei Uzvienoga: Zar e 7lllS kaznitiZ11 ono fto su laljiv~;
inili?.' (El-A'raf, l 72), tj. ako bi ih On kaznio zbog porican ja i mno
go botva njihovih predaka, oni bi mogli rako kazati. On, Uzvieni,
njih, meducim, kanjava zbog njihova oponiranja njihovim poslani
cima, zbog njihova utjerivanja u la tih poslanika, a da ih kanjava
zbog njihova povoenja za precima u njihovu mnogobotvu, bez
ustanovljenja dokaza proriv njih predstavljenog u slanju poslanika,
u rom bi sluaju On njih kanjavao za net o ro su laljivci inili, ili
bi ih kaznio zbog njihove nebrige da prepoznaju nevaljalosc sranja u
kojem se nalaze. On, Uzvieni, meutim je saopio da On ljudske
zajednice nije kanjavao nepravedno, dok njihovi pripadnici nira nisu
znali; On ih je kanjavao rek poto bi ih upozorio i opomen uo.
Deveto: O n, Uzvieni, od svakog ovjeka je zatraio da sam sebi
bude svjedok da je O n Gospodar njegov, njegov Stvoritelj i ro pri
znanje On na vie mjesLa u Svojoj Knjizi navodi kao argument protiv
njih. Tako On npr. kae: A ako ih Z11pitaf ko ihjestvorio, sigurno udi:
/11/ab!' Pn kudn se onda odmeu?.' (Ez-Zuhru.f, 87), rj. kako se mogu
okretati od pridriavanja zahtjeva Boije jedinosci (rewhid) nakon
takvog njihovog priznanja da je Allah njihov Gospodar i Stvoritelj.
Ovakvih primjera u Kur'anu ima mnogo iro je raj dokaz, ono ijim
je implikacijama zatraio od njih da svjedoe proriv sebe, nata su
ih podsjeali Njegovi poslanici, rijeima Njega, Uzvienoga: Zar se
mou mmnjati u Allahtl, stvoritelja nebesa i Zmtlje?" (Ibrahim, J O)
Tako ih Allah uzvieni podsjea - jezikom Svojih poslanika - na co
njihovo priznanje, ru spoznajnosr, dok ih nikada nije podsjerio na
neko priznanje koje je prethodilo njihovom pojavljivanju; On neim
takvim nije protiv njih ustanovio nikakav dokaz.
Deseto: On je to uinio obiljejem (ajer), to je oevidna, jasna
oznaka, kategorlnn u svom naznaavanju, rako da je ono to ona
58
KNJIGA O DUSI
naava nerazluivo od nje, to je karakteristika svih znamenja
nat odara uzvienoga. Sva su ona na1menovam
Gos . . vo d..
1 1za ko nkretan
ci l" :namjenom da taj cilj oznae jasno. Tako Uzvi~eni kae: Tako Mi
:anko iz/Jlono tklkau... (EI-En'am, 55), tj. Mi tako razgovijetno i
~ak-vom jasnou izlaemo obiljeja ne bi li se oni iz mnogobotva
vratili jednoborvu, iz. nevjerovanja u vjerovanje. Ta obiJjeja koja
On potanko izlae jesu upravo ona obiljeja koja je On pojasnio u
Svojoj Knjizi, gd je je naznaio brojne vrste Svojih stvorenja; ro su
znamenja koja se oiruju u prostranstvima svijera koji ih okruuje, i
ona koja ure u sebi, u svojim biima; znamenja u njihovom okru
ienju i stranama njihovih obitavalita koja inicira Gospodar uzvieni
- blagoslovljen je O n!
Sva ra znamenja upuuj u na Njegovo postojanje, na Njegovu
jedinost, na istinicoscsvega onoga to su prenosili Njegovi poslanici,
na konaan povratak Njemu, na i njenicu da e doi do Smaka svi
jera. Jedan od najoitijih tih dokaza jest upravo onaj dokaz. za kojeg
je O n svakog od njih pojedinano uinio da bude svjedokom protiv
samoga sebe: naime, da je On njegov Gospodar, njegov Stvoritelj i
Zaem ik, re da je on, s druge strane, podreen, stvoren, proizveden;
da je postao, nakon to ga prethodno nije bilo. Nemogue je da je
nastao bez nekog ko ga je izveo u postojanje, ili pak da on sam bude
raj in ilac, da sam bude svoj stvoritelj. On, dakle, mora imati nekoga
ko ga je uveo u postojanje, nekoga kome nita drugo nije slino.
To priznanje i ro osvjedoenje jest neto to oni nose u svojoj
naravi na kojoj su stvoreni, co nije nikakva naknadna steevina. Prema
tome, ovaj ajet- naime: J kadj~ Gospodar tvoj iz kibm AdmJOvihsinova
izveopotomstvo njihovo... (EI-A'raf, 172) sukladan je Vjerovjesnikovim
rijeima: "Svako se novoroene rada s istom ljudskom naravlju ('ala
el-6crah)!", re rijeima Uzvienoga: Ti upmvi lice svoje vjeri, kao pravi
59
 Ibn Qajjim ei-Oiewzi
vjernik, vjeri, djeltt Allahovu (/itrah), prema kojojje On ude nainio,
- ne treba da u mijmja Allahova 'l(jera, jer to je prava vjera, ali veina
qudi to ne zna! (Er-Rlim, 30)
Neki komentatori Kur'ana- poput, npr. Zemaherija- i navode
samo ovak-vo tumaenje. Drugi, oper, navode samo ono prethodno
dok trei - poput Ibn el-Dewzija, El-Wahidija, El-Mawerdija i dr.
- navode oba ea tumaenja.
El-Hasan ibn Jahja ei-Durdani kae: "Ako bi se u ovom
odjeljku neko suprotstavio hadisom koji se prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.w.s., gdje on kae: "Allah je potrao Ademova Jeda i odade izveo
potomstvo njegovo, od njih uzeo obavezu ('ahd) i potom ih ponovo
vratio ~ ~j~g~va lea:" i rekao da hadis ne dopura rakvo rumaenje
kakvo st tJ JZnto, u koJem sluaju njihovo ponovno vraanje u lea ne
bi dolazilo u obzir- ako bi, dakle, od njih zavjer uzimao tek poro bi
~~s~~ svoju fizi~ku i wnnu zrelost- odgovor bi bio: Vjerovjesnikove
riJet: I potom ih ponovo vratio u njegova lea!" znae, kako smo
~ali: "I ~orom ~ vraa u njegova lea!", kakav je sluaj i s Boijim
tskazorn: 'l kad;e Gospodar tvoj iz kimi Atkmovih sinova izveo po
tomstvo njihovo... ", ej. kad izvodi.
:.rema co~e, znaenje bi bilo slijedee: Porom ih vraa u njegova
Jeda emom nJihova usmrivanja, jer oni kada umru bivaju vraeni
ze~ji, u nju se ukopavaju, a upravo od nje stvoren je Adem j u nju
vracen. Kad rako budu vraeni u nju, time ustvari bivaju vraeni u
~e~a koji je u zemlji, da ru budu pokopani. U nju je vraen i on,
btvt 1 sam dio te supstance.
Proizlazi da vae bukvalno rumaenje ovoga hadisa kolidira s
onim smislom kojeg donosi Kur'an, pa je predmetni hadis jedino
primjereno tumaiti na nain kako smo to mi uinili. Uzvieni, naime,
kae: I kadje Gospodar woj iz kimiAdemovib sinova izveo potomstvo
60
KNJIGA O DUSI
n ;}Jovo... , ne navodei tu i samog Adema; Adem je spomen ue samo
~di podsjeanja njegovih pocomaka da su oni njegova djeca. U hadisu
se, meutim, kae da je On "pocrao lea Ademova", pa se, prema
rome, ea dva iskaza mogu dovesti u suglasje samo ako se shvate na
nain kako smo to mi gore uinili!"
El-Durdani kae: "Ja drim - a treba kazati da nam je pri
hvatljivije i loginije, i da smo mi skloniji onome to se od Boijega
Poslanika, s.a.w.s., prenosi u pogledu ovoga ajeta, re emu su se
priklonili ljudi od znanja iz prvih muslimansldh generacija, a Allah
je vlasnik uspjenosti i On napuuje na ono co je bolje i ispravnije
- usvajajui stajalite nekih naih autoriteta iz glavne struje islama
(ehi es-surme) 36 koji, u odgovoru na ovak'Vtl tvrdnju navode neto
to je sasvim prikladno i primjereno aktuelnoj jezikoj upotrebi, re
metaforici arapskog jezika; to je dakle, realna mogunost znaenja,
koje se nadaje sasvim nenametljivo, bez ikakve usiJjenosci ili proi
zvoljnog tumaenja. Radi se o tome da bi rijei Uzvienoga: J kad
je Gospodar tvoj iz kimi Ad~movib sinova izveo potomstvo njihovo...
mogle predstavljati subjekat predikata, naime izjave Allaha uzvienoga
o come ra je poteklo od Njega u pogledu uzimanja od njih obaveze, a
budui da estica 'iz' (kad) zahtijeva odgovor, taj odgovor predsravljaju
rijei: "Oni su odgovarali: Jesi, mi svjedoimo!"
Ovaj predikat se, potom, prekida zavretkom tog prikaza, nakon
ega Uzvieni zapoinj e drugi predikat, navodei ta e mnogoboci
govoriti na Sudnjem danu, naime: "Bili smo svjedoci!", tj.: "Svjedo
imo!", kako co kae EI-Hari'a:
Ehi es-suone- dosl. pripadnici, odnosno sljedbenici obrasca ivom kojeg je, u najirim
implikacijama tc rijei, ustanovio poslanik Muhammcd, a.s., rijeju i djdom.
61
 Ibn Qajjim elDewzi
Posvjedoi Hati'a kad susrete Gospodara svog
da na ispriku El- Welid ima pravo vee!
ej. Hari'a svjedoi, ill: posvjedoit e. Uzvieni, prema ovome
kae: Mi svjedoimo da ete vi na Sudnjem danu kazati: "Mi 0 ovom~
nita nismo znali!", tj. o polaganju rauna pred kojim su se nali, 0
~ropi.rivanju i pozivanju na odgovornost za nevjerstvo koje su ispo
lJavali. Poco m se rome pridodaje jo jedan predikat: "ili da ne kaete"
tj.: i d~ e.ce kazati, gdje je (u naelu rastavni) veznik 'ew' upotrijeblje~
u znacenJU sastavnog veznika 'i', kakav je sluaj npr. i u ajeru: 1 ne
slu!aj nigrje!nika ni (~v) nevjernika njihova! (Ed-Dehr, 24)
Znaenje bi, dakle, bilo ovo: l Mi svjedoimo da ece vi na
Sudnjem danu kazati: Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim
smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih! (El-A'raf, 173), tj. oni su
ori~li u mn~go~orvo pa su i nas, dok smo jo biU djeca, naveli na taj
SVOJ .~ravac 1 nu smo rako krenuli tim njihovim putevima, poveli se
~. nJlma.. ~roga nismo mi grijeoi zbog roga to smo se povodili za
DJ una; grJJeh za ro pripada njima, koji su govorili: ZatekLi smo pmke
nale kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu! (Ez-Zuhruf, 23)
Ovo sugeriraju njihove rijei: Zar e nas kazniti za ono fto su laljivci
inili?! EI-A'raf, 173), tj. to su nas naveli na mnogoborvo.
~o s~ co .sve. ov~o postavi, onda bi prvi prikaz predstavljao
obav~er~nJe sv1h lJud o rome da je od njih uziman zavjet, dok bi
dr~g. pnkaz ~redsravljao Boije izvijee o come kako e se mnogo
bose pravdac1 na Sudnjem danu!"
. Sc~ se rie ?p~nenrov: tv~dnje da postoji kolizija izmeu onoga
sco 12razava Kuran 1 onogasro IZnosi hadis Boijega Poslanika, s.a.w.s.,
s obzirom na razliitost izraza u njima, El-Durdani izrie neto co bi
m~.ralo biti prihvaeno s obzirom na sve one usporedbe i razmatranja
koJuna se porpomogao pri izlaganju svog, drukijeg stajalita. On
62
KNJIGA O DUI
kae: "Hadis koji se prenosi od Boijega Poslanika, s.a.w.s. - "Allah
e porrao leda Ademova..."- samo dodarno pojanjava ono izvijee
~oje nalazimo u onom prikazu kojeg Allah uzvieni u Svojoj Knjizi
navodi djelimino , ne u cijelosti.
Da je Poslanik, pored ovog svog iskaza - a koji bi se mogao
odnositi na vrijeme kada je od Adema uzimana obaveza, kad ga Allah
jo nije bio zaduio Svojom Objavom - o tome rekao jo neto, ni u
rome ne bi bilo nikakvog nesuglasja nici koliz.ije, ve bi samo na ve
poscojei smlsao bacio vie svjetla. Takav je slu aj sa svim onim izra
zima koji se razlikuju medusobno, a odnose se na jedan isti predmet
-oni nisu nuno meusobno konrradikcorni.
Kada Uzvieni, npr. u Svojoj Knjizi govori o stvaranju Adema,
On na jednom mjestu kae da ga je stvorio od "zemnog praha"
(rurab), na drugom mjesru da ga je stvorio od "uarene ilovae"
(hame' mesniin), na treem mjesru od "vrsrog blara'' (tin Jazib),
na etvrtom od "sasuene ilovae" (saJsal ke-1-febbar). Svi ovi izrazi
su razliiti i izraavaju razliita stanja: sasuena ilovaa nije isto to i
uarena ilovaa, dok je uarena ilovaa neto drugo u odnosu na zemni
prah. Medutim, u sutini svi oni izraavaju istovijecnu bit: zemni prah
(rurab), od kojeg su se dalje, posrupno, razvijala slijedea sranja.
Prema rome, rijei Uzvienoga: l kad je Gospodar tvoj iz kimi
Ademovih sinova izveopotomstvo njihovo... i rijei Boijega Poslanika,
s.a.w.s.: "Allah je potrao leda Ademova i odade izveo poromstvo
njegovo!" u naelu govore o istoj stvari, s tim da Poslanikove rijei
"porrao je leaAdemova" predstavljaju dodatak, dodamo pojanjenje
iskaza kojeg je dao Allah uzvieni Boije 'potiranje' Ademovih leda
i vadenje iz njih njegova pocomstva podrazumijeva i potiranje leda
njegovih potomaka i izvodenje njihovih potomaka iz njih - kako co
navodi Uzvieni - jer mi bez sumnje znamo da nije svo Ademovo
63
Ibn Qaum ei-DeW!t KNJIGA O DUSI

potOmstvo izvedeno iz njegove kime. Medutim, poto je prva gene Rije 'sadr' (gornji dio) je mukoga roda, meucim budui je
racija izvedena iz njegove kime, a druga iz kimi one prve, trea iz vezana za 'kanal', glagol 'eriqa' (zakrvavici se, zacrveni ti se), upotri
kimi druge itd., prikladno jeda se sve co pripie 'leimaAdemovim', jebljen je u enskom rodu".
budui je on njihov korijen, a oni njegovi izdanci.
*
I kako god je dopustivo da se - kako to navodi Uzvieni - izvo
enje 'iz lea potomscva Ademova' ima smatrati i izvoenjem ' iz
* *
Ovo je dio onoga to su o predrnemom ajeru kazali raniji i ka
lea Ademovih', isto tako je dopustivo da se pod izvoenjem 'iz lea
sniji uenjaci i, ma kakva bila ocjena toga, u come nema niega to
Ademovih' misli i na izvoenje ' iz lea njegova potomscva', budui
bi sugeriralo da su due stvorene prije tijela u smislu jednih stabilnih
da su korijen i njegov izdanak jedno.
stvorenja. Najvie to svi ci iskazi mogu sugerirati jest izvoenje nji
lsto tako, poto je Allah uzvieni u Svom iskazu potomscvo
hovih oblija i procotipova u obliku sitnih estica, njihovo navoenje
vezao za Adema, mogue je razumjeti da se tu govori i o potomstvu i
da progovore i, potom, njihovo ponovno vraanje na mjesto iz kojeg
o Ademu, onako kako Uzvieni kae: Pred kojim bi njihove lije ostn/e
su izvedeni -sve to pod pretpostavkom da je upravo ro ono o emu
pogrJutef37 (E-u'ara', 4), gdje se naizgled govori o vratovima, dok
govori hadis. Ono, meutim, to nije nimalo dvojbeno jest pocvrda
se tom kvalifikacijom podrazumijevaju konkretni subjekti koji te
postojanja prethodeeg odreenja, ce injenica njihove podijeljenosci
vratove nose- ea je kvalifikacija vezana za njih, onako kako je tamo
na one srene i one nesrene.
potomstvo vezano za Adema, premda se- ukoliko bi se iskaz prihvatio
to se pak cie a.r gumentacije kur'a nski.m ajetom: Mi smo vas
doslovno- njim ne podrazumijeva oboje, i jedno i drugo, kao to i
stvorili, potom vam oblik dali, a onda melekima rekli: 'Poklonite se Ade
izraz ' hadi'in' 38 nije mogue razumjeti kao da se odnosi na vratove,
muf39 (El-A'cif, ll) od stran e Ebu Muhammeda ibn H azma- kako
jer bi u tom sluaju mnoina bila enskoga roda - hadi'ac.
mu samo ta argumentacija pristaje uz njegov egzoterizam, s obzirom
Takvi su i stihovi:
na prethodeu zapovijed da se pokloni Ademu u odnosu na 'Mi smo
Zacn1enio si rijeima koje si od.asltto
vas stvorili' i na 'nae davanje oblika'! Ovo obraanje podrazumijeva
onako kako se gornji dio kanala zacrveni krviju.'
cjelinu koju ini tijelo i dua, to je uslijedilo kasnije, poslije stvara
nja Adema. Stoga Ibn 'Abbas kae: "Mi smo vas scvorili", ej. Adema,
"potom vam oblik dali", rj. njegovu potomscvu". Slino tome iznosi i
Ajer u Korkurovom priJevodu glasi: '' Pred kojim bi oni ije svoje sagnuli!" Mudahid: "Mj smo vas stvorili", tj. Adema, "Mi srno vam oblik dali",
Tj. izl'll2 koji je uporrijcbljen u gornjem ajctu; dosL: oni koji su ponizni, pokorni, ije tj. u leima Ademovim. Reeno je "Mi smo vas stvorili", u mnoini,
su glave oborene nadolje. Rije je daf3 u pravilnoj mnoini rnulkog roda. ro znaci da
sc njome misU na ljudska bia, dok bi sc, u protivnom, u skladu s pravilima arnpskog
jezika- ukoliko bi sc njome htjelo oznairi vratove- morala upotrijebiti njezina mnoina
enskoga roda- hadi'ar.
" Korkurov prijevod ovog ajef3 glasi: "Mi smo Adema stVorili i onda mu oblik dali, a
poslije melekima rekli: "Poklonire mu se!"

64 65
 Ibn OaJJm eiDeWli
--------------------------------
podrazumijevajui cime Adema, onako kako ci kae: "Udarili smo
vas!" dok si, u srvarnosd, udario njihovog elnika!"
Ebu 'Ubejd u vezi s ovim ajerom opredjeljuje se upravo z.a ovo
Mudihidovo stajalite, s obzirom na injenicu da Uzvieni u nastav
ku kae: "A onda melelcima rekli: 'Poklonite se..." Naime, Uzvieni
je melelcima rekao: "Poklonite se...!" prije nego je stvoreno Ademovo
potomstvo, prije njegova oblikovanja u maternicama. esdca 'sum
me' iziskuje raspon i vremenski slijed. Sroga onaj ko smatra da se
'srvaranje' i 'oblikovanje' u ovom ajeru odnosi na Ademove potomke u
maternicama vodi rauna o roj 'sljedsrvenosci' estice 'summe', izuzev
ako se ne dr.i El-Ahfeova stava. On, naime, kae: "Na ovom mjesru
esti ca 'summe' ima znaenje sastavnog veznika 'i'!"
&-Zeddiid kae: "To ne stoj i; neto takvo ne doputa El-H alil,
Sibewejh 40 niti bilo ko u iju se strunost moe imad pouzdanje!"
Ebu 'Ubejd kae: "Mudahid je co pojasnio kad je rekao: 'Uzvi
eni Allah je Ademovo potomstvo stvorio i oblik mu dao u njegovim
l eima, i nakon roga naredio da mu se uini poldon. To se, kae
on, sasvim jasno nahodi iz hadisa gdje se kae da ih je On izveo iz
njegovih lea u obliku sicnih estica!"
Ja kaem: Kur'an je takav da jedan njegov dio tumai drugi
dio. Predmemi ajet jest poput ajeta: O ljudi, kako mobu sumnjati u
oivljmje, -pa, Mi vttsstvaramo odumye, zatim od kapi rjemerut... (El
Hadd, 5), gdje im se pripisuje stvaranje od zemlje, premda potjeu
od svoga praoca Adema, tj. on je njihov korijen. Uzvieni Allah se
isto rako obraa onima postojeim, podrazumijevajui njihove pretke,
kakav je npr. sluaj s ajecima: l kada ste uglas rekli: 'O Miisa, mi ti
;o
1:!1-Halil i Sibewejh - poznati gramaliari arapskoga jaika.
66
KNJIGA O DUSI
ntfnno 1jmvati dok Allaha ne vidimo!'- munja vtts je oJinula, vidjeli
stt! (El-Beqare, 55); I kad ste rekli: 'O Mri.sn, mi ne moumo viJejedrm
t( ism brnmt jesti!' (El-Beqare, 61); l knd ste j~dTUJg ovj(ka ubili, pa
S( oko njega prepirati poeli! (El-Beqare, 72); I kada smo od vtts Zltvj~t
uuli i brdo iznad vas podigli!" (El-Beqare, 63)
Ovakvih primjera u Kur'anu ima mnogo -obraa se njima, a
misli se na njihove pretke. Prema rome, takve su i Boije rijei: Mi
smo vtts stvorili, potom vam oblik dali... (El-A'raf, ll )
Uzvieni jo s navoenja jedinke prelazi na navoenje vrste, ka
kav je sluaj npr. u ajeru: Mi smo, Zllistn, ovjeka od biti umijestvorili,
Zlltifn ga kao kap sjemma nn sigurno mjesto stavili! (EI-Mu'minun,
12-13). Onaj, dakle, koji je stvoren od ekstrakta zemlje jesl Adem,
dok je ono co je uinjeno kapljicom sjemena na sigurnom mjestu
- njegovo potomstvo.
Sto se pak rie hadisa u kojem se navodi da su due stvorene na
dvije hiljade godina prije cijela, niz njegovih prenosilaca nije pouzdan,
budui da se u njemu nalazi i 'Urba ibn es-Seken- z.a kojeg Direqumi
kae da se ima odbaciti (memik) - re Erra'a ibn el-Munzir, z.a kojeg
Ibn 'Adi kae da neke hadise prenosi pogrjeno.
* ...
Sco se pak cie dokaza da stvaranje dua dolazi nakon stvaranja
rijela, on se mora ire obrazloiti. Prvo: srvaranje praoca ljudske vrste,
dakle njihova korijena, odvijalo se na sljedei nain: Uzvieni Allah
poslao je Dibrila i on je sa zemlje uzeo pregrt zemnoga praha, zatim je
taj prah zamijesio rako da je postao blato, potom ga je uobliio i nakon
to mu je dao eljeno oblije u nj udahnuo duu; kad je dua unila u
nj, blato je poscalo meso i krv; postao je iv, govorei stvor.
67
Ibn QaJJm ci-Dfewt1
----------------------------------
U komentarima Kur'ana Ebu Mallka i Ebu Saliha, biljei
se slijedea predaja - ona se prenosi posredstvom Ibn 'Abbasa, re
posredstvom Murrea i Ibn Mes'uda koji je prenosi od nekih Vjero
vjesnikovih, s.a.w.s., ashaba-: "Kada je Allah uzvieni okonao ono
to je elio, zaposjeo je Prijesto ('Ar) i postavio Iblisa vladarem nad
ovosvjecskim nebom - a neki od uvara cog neba prije njega bijahu
iz reda meleka koji se zvahu dinni; dinnima su nazvani, budui da
su oni uvari stanovnika Denneta!
Iblis je tako, pored svoga kraljevstva bio jo i uvar (bazi n), pa
mu je rako nadola misao: 'Allah je meni ovo podario samo zato da
bi mi jo veu poast ukazao!' - u drugoj verziji ove predaje stoji:
'zbog moje prednosti nad melekima!'- i kad je tako u njemu ponikla
oholost, Allah ju je zapazio i tada rekao melekima: Ja tu na Zemiji
namjemika postaviti! (El-Beqare, 30), naca su oni rekli: 'Gospodaru,
kako e izgledati raj namjesnik (halifa), ta e oni initi na Zemlji?!'
'Imac e potomstvo', rekao je Allah, 'koje e na Zemlji nered pravici,
koje e biti meusobno zavidno i koje e ubijati jedno drugo!' Na co
su oni kazali: "Zttr e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi
i krv proijevati? A mi ube veliamo i hvalimo i, kako ubi dolikuje,
uzdimzo!?" On ree: "Ja znam ono Ito vi ne znate!" (EI-Beqare, 30),
mislei pritom na co kako e postupiti Iblis.
Zatim je poslao Dibrila na Zemlju da mu odatle donese njezi
noga cla. Medutim, Zemlja je rekla: 'Utjeem se Allahu od tebe, od
roga da ita uzme od mene!', i on se vratio nazad, nita ne uzevi.
'Gospodaru', rekao je, 'Tebe je uzela za tir i ja sam se suscegao!'
On je zatim poslao Mikaila, pa se Zemlja Bogu stala utjecati i
od njega, re se susregnuo i on. Potom je poslao meleka smrti, pa se
Zemlja Bogu srala utjecati i od njega, no on je rekao: 'Zapravo se ja
utjeem Allahu od toga da se vratim nazad, a da nisam izvrio Nje-
68
KNJIGA O DUSI
govu zapovijed!; Potom je sa vr~a zemlje .uzeo zem.noga p~aha i sveg
ga izmijeao; nlje uzeo samo sa Jednog mJesta, ve JC uzeo 1 crvenog,
i bijelog. i crnog- sroga se Ademovi potomci i pojavljuju onako ra
zliiti _ i s rim se stao uspi n jari prema Gospodaru uzvienome, a ta
smesa se pretvorila u ljepljivu ilovau, tj. jedan se njezin dio lijepio
za ~rugi. Zatim je Allah uzvieni rekao melekima: Sworiu ovjeka od
ilovae, pa kad mu savrim oblik dam i u nj udahnem iz Svoga duhrt ,
1
vi mu se poklonite! (Sad, 71-72)
Potom ga je Allah stvorio Svojom rukom, kako Iblis ne bi prema
njemu oholost pokazao, kako bi mu On mogao rei: 'Zar se obolo
odnosi prema onom to sam Ja Svojom rukom stvorio, a Ja sam
se prema njemu ne odnosim oholo!' Tako ga je stvorio ljudskim
biem.
On je etrdeset godina bio samo tijelo, pa kad bi melekl prolazili
pored njega, prepadali bi se kad bi ga ugledali. Najvie ga se bojao
Iblis - on bi ga, prolazei pored njega, udarao pa bi cijelo zazvealo,
onako kako zvonko zazvei speena glina, kno /to je grnarija (Er
Rahman, 14) 'Zbog ega li si stvoren!?', pitao se. Zatim je uao na
njegova usta i iziao na njegov stranji dio, nakon ega je rekao me
lekima: 'Ne bojte se ovoga- va Gospodar je stameni vrst (samed),
a ovaj ovdje je upalj! Kad bi mene neko potaknuo protiv njega, ja
bih ga unitio!'
Kad je dolo vrijeme koje je Allah uzvi~eni odredio da u njemu
u co tijelo udahne duu, rekao je melekima: 'Kada u nj udahnem i2.
Svoga duha, vi mu se poklonite!' Tako, kada je u nj udahnuo duu
- kad mu je dua ula u glavu, on je kihnuo, i meleki su mu rekli:
' Reci: El-hamdu lillah! (hvala Allahu!)' i on je rekao: 'El-hamdu
41 Kod Korkura stoji: "... i ivot u nj udahnem".
69
 Ibn QaJJim ci Dk>wzl
lillah!', nata mu je Allah rekao: 'Jerhamuke rabbukcl (SmiJovao ri
se Gospodar rvoj!)'; kad mu je dua unila u oi, pogledao je u den
netske plodove, a kad je zala u njegovu nurrinu, osjetio je potrebu
za hranom- prije nego mu je dua stigla do nogu- i on je odmah
pohitio prema diennerskim plodovima. To je ono ro se podrazu
mijeva rijeima: Covj~kj~ stvorm od urb~! (EI-Enbija', 37) Zatim je
naveo osrarak hadisa.
}unus ibn 'Abd el-A'la kae: "Kazivao nam je Tbn Wehb, pozi
vaj ui se na Ibn Zejda, slijedee: 'Kad je Allah srvorio Dehennem,
meleki su od njega osjetili silan strah. Rekli su: Gospodaru, zaro Si
srvorio ovu vatru? Za ta si je srvorio?! 'Srvorio sam je za ona Moja
srvorenja koja Mi budu neposluh iskazivala!', rekao je On.
Allah rada nije imao drugih stvorenja osim meleka, dok nn
Zemlji nije bilo nijednog srvorenja. Adema je On srvorio nakon
toga!' Pocom je prouio rijei Uzvienoga: Zar J~ to davno biw knd
ovj~k nij~ bio pommn vrijt!dan?! (Ed-Dehr, l ) i Omer ibn ei-Hatrab
je rekao: ' Boiiji Poslanie, kamo sree da je i sada ro vrijeme!' 4l
Zarim je rekao: ' Meleki su upirali: A zar emo mi doekati vrijeme
u kojem emo 1i izraavati neposluh?!', budui da, osim sebe, nisu
vidjeli nikakvog drugog srvorenja. 'Ne', kazao je On, 've Ja elim na
Zemlji srvoriri jedno srvorenje i na njoj namjestiti namjesnika...", re
je, dalje, naveo itav hadis.
Ibn lshaq kaie: "Prema jednom kazivanju - a Bog najbolje zna
kako je bilo - Allah je srvorio Adem a i rako ga ostavio, gledajui u nj,
errdeser godina prije nego je u nj udahnuo duu, rako da je postao
speena glina, a da ga nije dotaknula vatra. Takoer se kaie- a Bog
-ll
TJ. da ovjek nema nikakve odgovornosti.
70
KNJIGA O DUSI
'bol"e zna! -da je Adem, kad mu je dua unila u glavu, kihnuo i
na) ) rekao: El-hamdu IIJ=L
da je naro i an! n , te Je
naveo had'ts u CtJe
.. losu..
Bilo kako bilo, Kur'an, hadis i sve druge predaje u puuju na
ednu injenicu: naime, da je Bog uzvieni u Adema udahnuo "iz
~voga duhan nakon ro mu je srvorio cijelo, te da se.u A.demu tek.usij~
to udahnjivanja postigla dua. Prema tome, da Je nJegova dusa bila
g
srvorena .. lo, zaJe
prije nego mu je srvoreno nJe . d no s d uama nJegovog
.
owrnsrva, u tom sluaju se meleki ne bi udili njegovu stvaranju, i
~e bi se iuavali nad srvaranjem Dehennema, n iri bi pitali: Za ta
si ga srvorio?!, budui da bi vidjeli meu duama Ademovi h potomaka
da meu njima ima vjernika i nevjernika, dobrih i loih.
Poto su due nevjernika, sve one, slijedile Iblisa - tavie, nevjer
nike due srvorene su prije njegova nevjersrva, budui da je Allah
uzvieni njemu nevjerstvo dosudio cek nakon to je srvorio Ademovo
cijelo i duu; on nije prije toga bio nevjernik - kako su, imaju i na
umu ru injenicu, due prije njega mogle bici vjernice i nevjernice,
kad on jo uvijek nije bio nevjernik? Zar se dua ma nevjersrvo de
ava nekako drukije, osim njegovim zavodenjem i obmanjivanjem.
Nevjernike due su, prema rome, takve mogle postati tek nakon
njegova nevjersrva. Jedino bi se moglo kazati: sve su bile vjernice
i tek su se kasnije odmemule, njegovim uzrokovanjem. Meutim,
ono ime oni koji stoje na stajaliru da su due srvorene prije tijela
potkrjepljuju svoje stajalite u konfrontaciji je sa ovim.
U badisu Ebu Hurejrea, u kojem se govori o stvaranju svijeta
i u kojem se izvjetava o stvaranju vrsta rog svijeta, navodi se da je
srvaranje Adema uslijedilo kasno, da je bilo odgoeno do zadnjeg
dana - perka. Prema tome, da su due srvorene prije tijela, one bi se
bile ve nalazile u sastavu prethodno srvorenog svijeta, onog svijeta
koji je srvaran u prethodnih est dana. M eutim, budui da se ne
71
 Ibn Qnjj1m el-Dfew:i
navodi njihovo stvaranje u toku tih est dana, proizlazi da je njihovo
stvaranje slijedilo srvaranju poromsrva, dok je Adem - jedino on
- stvoren nakon proroka tih est dana, a da se njegovo potomstvo
potom stvara na poznat, nama oevidan nain.
Da je dua posrojaJa prije stvaranja rijela, da je, dakle, bila iva,
svjesna, imaJa sposobnost govora, ona bi se roga sjeala i na Ovome
svijetu i, makar na neki nain, posjedovala bi svijest o rome. Neza
mislivo je da je bila iva, svjesna, da je imala sposobnost govora i da
je poznavala svoga Gospodara, da se nalazila meu mnotvom drugih
dua i da porom, kad doe u tijelo, ni na koji nain u sebi ne nosi
svijest o rom svom tadanjem stanju.
Ako ona nakon to se odvoji od tijela nosi punu svijest o sebi
za ono vrijeme dok se nalazila u tijelu, ako dakle zna kako je ovdje
provela vrijeme i pored injenice da je upravo u zajednici sa tijelom
uinila neke postupke koji su joj onemoguili postignue brojnih
elemenata svoje savdenosti, ona bi tim prije morala imati svijest
o svom prvotnom stanju tamo, kad niim nije bila hendikepirana.
Jedino ro bi se moglo kazati jest to da ju je njezina vezanost za rijdo i
njezina zaokupljenost njegovim upravljanjem onemoguila da zadrii
svijest o svom prvotnom stanju.
Na ro bi se imalo kazati slijedee: prerpostavi da ju je ra inje
nica onemoguila da zadru potpunu, cjdoviru svijest o rome, no da
li ro moe biti ba tolika prepreka da joj ne ostavi ni najmanji djeli
svijesti o njezinome stanju koje je prethodilo njezinom spajanju s
tijelom? Poznaro je da duu injenica njezinog spajanja s tijelom ne
onemoguava da zadrii odreenu svijest o svojim prvim sranjima za
boravka u cijelu - prema rome, kako bi je onda ta injenica mogla
onemoguiti da se sjea bilo ega to je bilo prije roga?!
72
KNJIGA O DUSI
Takoer, da je dua egziscirala prije tijela, ona bi u tom sluaju
bila svjesna, iva, razumna i imala bi sposobnost govora, to bi joj,
pri spajanju s cijelom, sve ro bilo oduzeto; potom bi ~oj s~ svijest,
z.nanje i razum dogaali postupno, maJo po malo. Kad b1 co bilo tako,
bila bi to najzaudnija stvar- naime, da dub najprije bude savrena
i razumna, potom da postane nepotpuna, slaba i neznana, te da se,
nakon coga. ponovo vrati svome razumu i snazi!? n. ima li u umu,
u tradicionalnoj znanosti ili pak u nepatvorenoj ljudskoj naravi ita
to bi moglo sugerirati nero takvo? Uzvieni kae: Allah vas iz trbuha
majki vaih izvodi, vi nita ne znau, i daje vam sluh i vid i razum da
biste bili zahvalni! (En-Nahl, 78)
Prema tome, to stanje u kakvom bivamo izvedeni, ro je nae
izvorno srwje, a znanje, razum, spoznaja i snaga nam se dogaaju,
zbivaju se u nama, nakon to ih ru nije bilo. Mi prije roga apsolumo
nita nismo znali, rj. nismo imali nikakav oblik postojanja kojim
bismo mogli neto znati i poimati.
Isto rako, da su due stvorene prije tijela, onakve kakve su sada:
dobre, loe, u nevjemvu, u vjeri, u dobru, u zlu ... , to bi znailo da
je takvo neto njihova konstanta, da je to bila njihova odlika i prije
djela koja su poinile. One su ta svojstva i takve izglede, meutim,
poprimile od svojih djela koja su nastojale postignuti, pritom se po
maui tijelima. One ta svojstva i takve izglede nisu imaJe prije nego
su spojene s rijdima pomou kojih su inile dotina djela.
Ako im je ro i bilo odreeno prije njihova stvaranja i one potom
izvedene na Ovaj svijet na temelju onoga ro im je odreeno, mi ne
poriemo da je sve to bilo zapisano, da su one kod Allaha imale svoje
prerhodee odreenje. Meutim, da postoji ijedan dokaz o come da
su due stvorene u jednom mahu i potom stacionirane u jedno mjesto
-ive, svjesne, s mogunou govora- tc da se potom odatle svakoga
73
Ibn QajJim elDtcwzl
KNJIGA O DUSI
----------------~
crena posrupno pojavljuju u svojim tijelima, mi bismo bili prvi koji
bi zauzeli co scajalite, jer je Allah uzvieni moan sve uiniti.
Mi o come, meutim, moemo kazati- u ravni stvaranja i u ravni
zapovijedi - samo ono o emu je On od Sebe saopenje dao, jezikom
RASPRAVA DEVETNAESTA:
Svoga Poslanika, s.a.w.s. Zna se da Poslanik, s.a.w.s., od Njega nije
prenio nero rakvo, ve je prenio ono ro nalazimo u vjerodosroj
nom (sahih) hadisu, naime "da se ovjekovo srvaranje odvija rako TA JE USTVARI DUA?
da u urrobi svoje majke najprije bude etrdeset dana kao sperma,
potom zakvaka isco roliko, potom grumen mesa isro coliko, nakon (Da li je ona samo dio tijela, ili je jedna od
ega mu se alje melek, pa on u nj udahne duu!" njegovih akcidmtalija, ili je i ona neko tijelo
Tako mu bude poslat samo melek koji puhne u nj, i kada on u koje ivi zajedno s OlJim tijelim, ttmetnJtto tt
nj puhne co bude uzrokom nascanka due u njemu. Nije reeno da nj, ili je pak mka aprtrakma bit. Da li je dufa
mu s melekom bude poslata i dua koju on unese u njegovo rijelo. otJO to se oznaava izrazom rub ili je ncfto
Prema tome, njemu Allah poalje meleka i on u njemu duu proizvede drugo? Da li je ona koja je sklona z/t~, ona
svojim puhanjem u njega. Uzvieni Allah, dakle, ovjeku s melekom koja sa111-11 sebe kori i "ona smirwa jedna
ne alje i duu koja je ranije egzisrirala, dugo vremena. Poscoji razlika duJa koja ima takva svojstva, ili st~ posrijedi
izmeu roga da se poalje melek koji u ovjeka udahne duu, i roga tri razliite due?)
da se ovjeku s meJekom alje dua ranije srvorena, koja je prethodno
imala svoju samostalnu egzistenciju. Ti dobro razmotri ta od cog
dvoga sugeriraju objavljeni iskazi, a- pomo dolazi od Boga!
... .
Odgovor na to bio bi slijedei: sve su co pitanja o kojima s~
raspravljali ljudi iz razliitih sljedbi, i u vezi s koj~ma su ~uzeli
veoma razliita scajalica, s obiljem pogrjeaka. Allah Je, medu nm, u
vezi s onim oko ega su se oni dvojili ka istini naputio Poslanikove
sljedbenike, one koji se dre njegova puca; On u~u.uj_e ~oga hoe
na Pur Ispravni, j mi emo navesci kakva su sve msiJenp sznesena o
tome, re ta je u njima ispravno a ta neispravno i na kraju terno, uz
Boiju pomo i uz zahvalu Njemu, iznijeti ispravno stajalite.

75
74
 Ibn QaJjlm elDiewz
Ebu-1- Hasan ei-E'ari 43 u svojim "Mekalacima" (EI-Meqalac)
kae: "Ljudi su zauzeli razlii ea scajalita u pogledu ruha, nefsa i iivora.
Takoer su se podijelili i o come da li je dua (riih) ustvari ivoc, ili
je neto drugo? Da li je dua tijelo ili nije? Tako En-Nazzam 4 kae:
' Ruh, co je cijelo, i on je nefs!'", ustvrdivi da dua sama po sebi 7ivi,
odriui ivom i snazi ikakav drugi smisao doli taj da se njima neko
oznai da je iv i da je snaan.
Drugi kau: "Dua je samo jedna akcidemalija!"
jedni, meu kojima je i Da'fer ibn Harb, kau: "Nije nam po
znato da li je dua esencija (diewher) ili akcidenta1ija"- pozivajui se
na ajet: "Pitaju u oduJi. .&ci: 'Dttlaj~ mzr Gopodara moga." (El- Isra',
85) - "gdje nije reeno ni da je du~a esencija, niti da je akcidenta1ija."
Neki od ovih kau: "Mislim da Je Da'fer tvrdio da je ivot nero
razliito od due, da je on jedna akcidemalija!"
EI-Dibai je bio stanovita da je dua tijelo, re da ona nije isro
co i ivot koji je samo akcidencalija, jedno prolazno sranje, argumen
tirajui co izrijekom jezikoslovaca: "Izila je ovjekova dua!" On je,
takoer, tvrdio da dui nisu imanenme nikakve akcidentalije.
jedni kau: "Dua nije nita vie od rezultanre proporcionalnog
spoja (i'tidal) etiri prirode", insistirajui na roj proporcionalnosti,
budui da, po njima, na Ovome svijetu i ne postoji nita drugo do
re etiri prirode - toplota, hladnoa, vlanost i suhoa.
Drugi kau: "Dua je pera komponenta, povrh one etiri prirode;
na Ovome svijeru i postoje samo te etiri prirode i dua!" Meutim,
meu sobom se razilaze u poimanju (djela) due- jedni smatraju da
lsraknuri pnxlsravnik muslimanske trndicionalisrike struje.
oni koje smo upravo spomenuli, tj. ona irna svoje granice i konanosri,
44
Jedna od najisrnknudjih figura raclonalisrike struje unurar muslimanskog mUijenja.
76
KNJIGA O DUI
. 1 ,e vodena SVOJom prirodom (riba'), a drugi da to ini po
ona dJe u
vlasdcom izboru (ihtijar). .
Neki kau: "Dua je ista krv, slobodna od bilo kakve natruhe 1
svakog vida pokvarenosti." Isto co kau i za snagu.
Drugi kau: "ivot, co je uroena toplota."
Ono to je zajedniko srajalitima svih onih koji se ograniavaju
na etiri prirode, jesr njiliova tvrdnja da je ivot zapravo dua.
EI-Esam ivotu i dui nije potvrivao nita drugo sem tijela.
Govorio je: "Nije mi razumu primjereno nita osim tog dubokog,
irokog i visokog tijela kojeg vidim i kojega sam svjedok!" I govorio
je: "Duh - co je evo ovo tijelo, nita drugo; o~a je tako _nazv~na
samo da bi se pojasnila i potvrdila bit neega, a mkako da bt se nme
oznaio neki drugi smlsao, mimo djela!"
Od Aristotela se navodi "da je dua jedan smisao koji je iznad
toga da se moe podvesti pod planiranje, form iranje i propadanje, i
koji ne iezava. Ona je jedna rasprostrta esencija, prosu ta ~o itav~~
svijetu, po svim ivim biima, tako da im omoguava dJelovanJe 1
upravljanje. Njoj nije primjereno smanjivanje i poveavanje. S obzi
rom na njezinu rasprosrrtost na Ovome svijetu, njena kompaktnost
nije razbijena ni u sutini ni u formi. Prema come, ona sva iiva bia
na svijecu proima na jednak, nim alo razl 1''1t nactn.
v f"
Drugi kau: "Naprotiv, dua je jedan egzistent koji ima svoj_e
granice, svoje posrulate, duinu, irinu i dubinu, i ona na Ovome SVI
jeru nije odvojiva od onog to potpada pod zakonitost duine, irine i
dubine; svakome od njili dvoga zajedniko je svojstvo ogranienosti i
konanosti!" (Ovo je stajalite jedne skupine dualisca, tZV. musanija).
Jedna skupina k.ae: "Dua je, doista, onakva kakvom su je opisali
s tim da ne moe pribjei neemu to ne moe imati svojstvo ivoga
77
1
111
Ibn Qa)llm ci-D~cw:a
b.,,.. (0 .
tea. vo Je srav rzv. disanija). El-Hariri prenosi stav Da'fera ib
Mu be
stra "da Je
d usa
esencija koja nije ovo cijelo, koJa uope n
1 k . . . ntJe
tiJe o, ve OJa Je Jedan smisao izmeu esencije i tijela".
. ~ru~i ~~-: "Nefs je smisao razliit od ruha, dok ruh nije isro
sto. t ztvot , kOJI Je kod njih- tj. kod Ebu Huzejla- akcidemaliJa. 0 n,
natme, tvrdi da je mogue da ovjek u stanju sna bude lien i nefsa i
ruha, ali ne i ivota, porkrjepljujui co rijeima Uzvienoga: Allah uzi Nefs i ruh su dva sinonimna izraza koja oznaavaju idenrian smisao;
ma duJe tt tnm njihove smrti, a i onih koji spavaju! (Ez-Zumer, 42)
D~'fer ibn Harb kae: "Dua je jedna od akcidenralija koja
se nalazt u ovome cijelu i koja je jedna od pretpostavki kojima se
ovje~ potpomae u svom djelovanju, kakvo je npr. zdravlje, puna
fimkcJOnalnosc organa i sl. i, prema come, ne karakterizira se niim
to je svojstveno esencijama i tijelima!"
Ovo stajalite prenosi EI-E'ari.
. J_edna sk~pina kae: "Nefs- co je onaj dah koji ulazi i izlazi pri
1
~ S:U:JU .. Ruh J.~ p~, ka_u ~ni, akcidenralija, rj. ona je samo ivot, nije
~t~ st~- ne:.s. To Je StaJalite El-Qadija ebu Belcra ibn el-BaqiJianija
J es atJ}a koJI su ga u tome slijedili.
. Druga skupina kae: "Nefs nije ni tijelo ni akcidenralija, ne za
~Jma prostor, nema duinu, irinu, dubinu, boju, ni partikulu; nije
~J na Ovome svijetu, niti je izvan njega, ruti je u dodiru sa njim, niti
Je ~v~jena." ?vo
je stajalite peripatetika, koje, takoder, prenosi
E!-E an od Anstotela. Ovi tvrde da dua s tijelom nije povezana
OJ zalaenjem u nj, ni susjednou, ni zajednikim scanitem, ni ducim, kad je posrijedi stav ljudi iz prve i druge muslimanske gene
priljubljenjem, ni sueljenjem, ve da je ona samo njegov regulator
(cedbirun leha).
Za ovo stajalite opredijelio se i El-Besendi i Muhammed ibn
en-Nu'man, riLUiiran kao Mufid, te Ma'mer ibn 'Ubad el-Gazzali
ro je i stav Ibn Sinaa i njegovih pristalica, no to je najloija orijen~
78
KNJIGA O DUSI
.. naJmanJe utemeljena u istini i najudaljenija od onoga ro je
taCIJ3
ispravno. d .b H k "S . J , .
Ebu Muhamme t n azm aze: vt mus tmam, t opceruto svt
narodi koji priznaju Onaj svijet, dre da je dua neko cijelo koje ima
svoju duinu, irinu i dubinu, oja osobnost zauzima mjesto i prostor,
i koje upravlja fizikim tijelom. l mi smo - kae on - roga stajalita.
njihovo znaenje je istovjetno."
Ebu ~dullah ibn el-Hatib navodi razliita ljudska stajalita
u pogledu due i pomm kae: "Ono to svaki ovjek podrazumijeva
kad kae "ja" jesr ili neko tijelo ili neka akcidenralija koja ro tijelo
proima, ili pak nije ni jedno ni drugo. U prvom sluaju, tj. ako
bismo pretpostavUi da je co cijelo, ro bi cijelo moralo biti ili ovo
fiziko cijelo, ill neko njemu pridrueno tijelo, ili neko cijelo koje je
odvojeno od njega.
U drugom sluaju proizlazila bi da se pod ovjekovom duom
podrazumijeva neko cijelo odvojeno od fizikog rijela, ro ne tvrdi
niko. Prvi sluaj, tj. stajalite da ovjeka ini ovo fiziko tijelo i ka
rakteristina tjelesna struktura prihvaa veina ljudi. To je i refe
rentno stajalite kod najveih autoriteta muslimanske apologetike
(el-murekellimtin)."
Ja kaiem: roje stajalite veine inovatora i svih onih koji odvode
u zabludu, s ijim miljevinama je Er-Razi oigledno upoznat. Me
racije, re hadiskih strunjaka, on o njemu nema ba nikakva znanja,
niri misli da su oni ita o come kazali, kakav mu je ve obiaj kod
interpretiranja neutemeljenih pravaca u vezi s odredenim pitanjem.
Ispravno stajalite, ono koje sugeriraju Kur'an, Sun nec i iskazi prvih
muslimana (sahabe), njemu nije poznato, pa ga i ne navodi. Stoga
79
,,
Ibn Qajj1m ei-Oiewz
je ovo co on pripisuje veini ljudi- [j. stav da ovjeka ini samo ovo
karakteristino cijelo i da iza njega nema niega drugog- neto to je
u predmernom piranju najmanje utemeljeno u istini; tavie, loije
je i od stajalita Ibn Sinaa i njegovih pristalica!
Ono, naime, na emu je veina ljudi obdarenih zdravim raz/
umom ('uqala') jest da ovjeka ini tijelo i dua zajedno, premda se
sam naziv 'ovjek' pokatkad daje i samo jednome od rog dvoga, mimo
onoga drugog, s obzirom na jasnu indikaciju.
Ljudi u pogledu onoga to se podrazumijeva pod izrazom 'ovjek'
imaju eti ri srajalira: da je ro samo dua, da je samo fiziko tijelo,
da je spoj rog dvoga, re da je ovjek svako pojedino od rog dvoga.
lsra ta etiri stajalita zauzeta su i u pogledu ovjekova govora: da
li on podrazumijeva samo formal ni izrijek, ili je to samo smisao, ili
njih dvoje zajedno, ili svaki od nj ih pojedinano. Razilaze se, dakle,
i u pogledu govornika i u pogledu njegova govora.
Er-Razi kae: "Sto se tie onih iz druge skupine, tj. onih koji
dre da se pod izrazom 'ovjek' podrazumijeva jedno osobito tijelo
koje se nalazi unutar ovog fizikog cijela, oni se meusobno razilaze
u definiranju cog rijela:
jedni kau da je ro erveroelemenrska smjesa iz koje nastaje
ovo fiziko cijelo;
Ajet sadri rri argumenta:
drugi kau da je to krv;
a) kazuje o uzimanju due,
trei kau da je co jedan nevidljjvi duh (ruh !atif) koji bude
b) o njezinom zadravanju i
proizveden u lijevoj srrani srca odakle sprovodi krvne ile u
ostale organe;
etvrti kau da je co jedan duh koji se iz srca uzdie do
<l Dosl. Ilnog (latif) - rije '!arif' oznaava nd1o i1o je il.vanredno Ilno po svojnvu tbog
mozga gdje se adaptira u jedno sranje pogodno za prihvat
ega je i neshvatljivo i nedokuivo.
snage, pamenja, misli i sjeanja;
.. Kod Korkua stoji: "Allah uzima duku :uu njihove smrti, a i onih koji spavJju ...!", i
peri kau da je to jedan nedjeljivi dio u srcu,
80
KNJIGA O DUSI
--------------------------
esti kau da je co jedno cijelo sutinski razliito od ovog
fizikog cijela; pokretno, ivo, fluidno, nadzemaljsko,
svjetlosna cijelo koje prodire u bir svih organa i u njima se
rasprostire poput ruinog soka u rui, poput ulja u maslini
i poput vatre u umuru. Tako, sve dok ci organi budu po
godni primati utjecaje koji im dolaze od mg nevidljivog~ 5
cijela, to cijelo ostaje biti splereno s njima i darivati im
sposobnoSt ulnih osjeaja, kretnje i htijenja. Medutim, kad
se ci organi pokvare, tj. kad njima zagospodare guste smjese
i ona vie ne budu sposobna primati ce utjecaje, dua rada
naputa cijelo, odvaja se i odlazi u duhovni svijet!
Ovaj stav jest onaj ispravni stav u vezi s predmetnim pitanjem.
Osim njega nema ni jednog drugog ispravnog stajalita- naime, ni
jedno od njih nije utemeljeno u istini. To sugerira i Kur'an, i Sun net, i
konsenzus prve muslimanske generacije (sahabe), ali i argumenti uma
i ovjekove prirodene naravi, i mi emo argumente koji co stajalite
podupiru navesci jednoobrazno.
Prvi argument jesu rijei Uzvienoga: Allah uzima du!~ u asu
njibovr smrti, n i dok spavaju46 , pa zadrava on~ kojima jr odrrdio da
umru, a ostavlja on~ drog~ do roka odm:lmog! (Ez-Zumer, 42)
e) o njezinom putanju.
u1.ima due u asu smrti onih koji umiru, kao !ro ljudima uzima duJe i prilikom njihova
uronjanja u san.
81
 Ibn QaJJtm ei-Oiew:t
Sedmo: rijei Uzvienoga: "A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim
mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: 'Vadite
svoje due! 47 Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni .. .', pa
do rijei: "A doi ete Nam pojedi nano, onakvi kakve smo vas prvi
pm scvorili ..." (EI-En'am, 93-94)
U ajeru imaju eti ri argumenta:
l. meleki pruaju svoje ruke kako bi uzeli duu
2. dua je predstavljena kao ona koja se vadi, koja izlazi
3. govori se o njezinoj pamji u rom danu i
4. govori se o njezinom dolasku kod svoga Gospodara.
To je, dakle, sedam argumenata. 48
Osmo: rijei Uzvienoga: On VflS nou uspavljuje, - tJ zna i Ita ste
preko dana grijem;, - Zlltim vru bttdi, sve dok ne dode tlS sm1tni. Na
kmju, Njemu ae se vrtititi...!, do rij ei: A kad nekom od viiJ smrt dode,
izaslanici Nali mu, bez oklijevnnja, duJu uzmu! (El- En':im, 60-61)
Ovaj ajet sadri tri argumenta:
l. govori se o usmrivanj u dua nou
2. o upuivanj u dua njihovim tijellma danju i
3. o uzimanju dua od strane Njegovih meleka kad im njihov
smrtni as doe.
nju prati pogled (umirueg)! "
To je deset argumenata.
Ovaj iskaz sadri dva argumenta:
Deveto: rijei Uzvienoga: A ti, oduJo smirena, vratise Gospodaru
svome zatklvoijna, a i On tobom zadovoljan, pa udi m~du robove Moje,
i udi rt Dmnet Moj! (El-Fedr, 27-30)
<1 Kod Korkur.~ stoji: "Spasite se ako mokre!" Mi smo se. mrourim, driall bukvalnog
prijevoda. idui u inrcncijom autora.
Tj. uz ona rri u prethodnom srovku. Na isci nain se 1.brnjaju l argumenti u nn.~ravku.
82
KNJIGA O DUSI
-------------------------
Ovaj ajer sadri tri argumenta:
1. dua se predstavlja kao ona koja se vraa
2. predstavlja se kao ona koja iuazi i
3. kao ona koja je zadovolj na.
Prve muslimanske generacije (selef) nisu saglasne u tome da li
se dui rako rekne prilikom smrti, ili e joj se rako kazati prilikom
proivljenja, Ui pak i u jednom i u drugom sl uaju. Oni su o rome
imali eri stajalita. U jednom hadisu koji se prenosi od Boijega
Poslanika, s.a.w.s., (merfii') stoji "da je Vjerovjesnik. s.a.w.s., rekao
Ebu Bekru: "Tako e tebi rei melek kad bude umirao!"
Zejd ibn Eslem kae: "Dua e biti obradovana Oennetom
prilikom smrti, zatim kad bude ponovo spajana sa rijelom i kod
prot ivljenja!"
Ebu Salih kae: "Vrati se GospodtJru svome ZtldovoljntJ, tJ i On
tobom Ztldovoljan! (EI-Fedr, 27) - rako se dui rekne prilikom smrti.
Pa udi medu robove Moje, i udi u Dmnet Moj! (EI-Fedr, 29-30)
- rako e joj se rei na Sudnjem danu!"
To je ukupno etrnaest argumenara.
Deseto: rijei Boijega Poslanika, s.a.w.s.: "Kada se dua uzima,
l . saopava se da se dua uzima i
2. da je ulo vida (umirueg) vidi.
jedanaesto: hadis koji biljei En-Nesai; tu se kae: "Kazivao nam
je Ebu Dawiid, pozivajui se na 'Affi.na, on na Hammada, on na Ebu
Oia'fera, on na 'Ammaru ibn Huzejmea koji je rekao da je njegov
ocac kazivao: 'Sanjao sam kao da in im seddu na Vjerovjesnikovom,
s.a.w.s., elu pa kad sam mu to ispriao, on mi je rekao: "Dua se,
83
 Ibn Qajjirn ei-Oiewz1
zbilja, susree s duom!" i pognuo glavu." ~n kae "T . Ukoliko bi neko rekao: Pa, sve je ro osobina one price, ne i
. . . J pogeo Je
glavu prema dolJe, pa Je on SVOJe elo stavio na Vjerovjesnikovo"
Ono to je ovdje vano jest to da mu je rekao da se due meusob .
, no
susrecu u snu!
Mi smo ve ranije naveli Ibn ~bb:isovu izjavu: "Due ivih i due
umrlih susreu se u snu i jedne druge kojeta pitaju; potom Allah
zadrava due umrlih!"
Dvanamo: Poslanikov hadis koji prenosi Bilal, naime: "AHab e
uzeo vae due i, kad je htio, oper vam ih je vratio!", gdje se navo~e
dvije injenice: uzimanje i vraanje.
.Trin~~to: Poslanikova izjava: "Dua vjernikova je ptica koja se
hrant s clennerskog rastinjal", koji, takoer, sadri dva argumenta:
l. da je dua prica
2. njezina prehrana s dennetskog rastinja, jedenje sa njega,
bez obzira na razliirosc dvaju tumaenja roga.
. .~tma~to: Poslanikova izjava: "Due ehida naJaze se u njedrima
Jednth ~enih ~tica k~je se slobodno kreu po Denneru i sklanjaju se
~ ka_nd~Je.oka~: o :Ar-. Tako ih njihov Gospodar mahsus pogleda
1
u~na ih: elite lt neto?.. .' Ovaj hadis u cijelosti smo naveli ranije;
u nJemu se naJazi est argumenata:
l. da su ce due pohranjene u njedra prica,
2. da se kreu po Denneru,
3. da jedu dennetske plodove i piju s dennecsklh rijeka,
4. da ~e sklanjaju u one kandilje, rj. da se smiruju u njima,
5. da un se obraa Gospodar Uzvieni, da zarraii od njih da
progovore, pa Mu one odgovore i obrate Mu se,
6. da one zatrae da se ponovo vrate na Ovaj svijet, iz ega
proizlazi da je dua neto emu je primjeren in vraanja.
84
KNJIGA O DUI
same due!, - odgovor bi bio: Naprociv, objekat obraanja jest dua
obranjena u prici i, ako bismo prihvatili verziju ovog hadisa koju
:referira Ebu Omer, tj. onu verziju u kojoj se kae: "Due ehida su
poput prica", time bi primjedba bila sasvim eliminirana.
Dvadeut d~v~to: Posla nikove rij e i u hadis u Talhe ibn
'Ubejdull:iha koji glasi: "Kanio sam uzeti jednu svoju imovinu koja
se bijae nalazila u umi, pa me je tako zatekla no i ja sam se sklo
nio u (sazidani) mezar 'Abdullaha ibn 'Amra ibn Hizama. Tu sam, iz
unutranjosti mezaca, uo rako lijepo uenj e Kur'ana da nikad ljepeg
nisam uo! Boiji Poslanik, s.a.w.s., o come mi je rekao: "Bio je ro
'Abdullah. Zar ne zna da je Allah uzeo njihove due pa ih smjestio u
kand ilje od kcizollta i safira, i onda rc kandiJje okaio posred D en
neta?! Tako, kad bude no, njihove im se due povrare nazad, i ru
osraju do svitanja kad se ponovo vraaju na svoje mjesto!"
Ovdje imamo eriri argumenta, mimo onih ranije navedenih;
tO su:
l . smjetanje dua u kandilje,
2. premjetanje dua sa jednog na drugo mjesto,
3. govor i ue nje due u kaburu,
4. isticanje injenice da je dua na nekom mjesru.
Trideset i tree: H adis El-Berna ibn 'Az.iba, kojeg smo naveli ranije;
on sadri dvadeset argumenata:
l. Rijei Meleka srnrri dui umirueg: O, duJo smirma, vrati
u GospodAn1 svanu zadovoljno, a i 01z tobom zadotJOijan!
(El-Fedr, 27) - ovo je obraanje nekome ko razumije i ko
shvaa.
2. Melekove rijei: " fzidi u oprosT Boiiji i zadovoljsrvo Nje
govo!"
85
 Ibn Q;IJjim el-Dem,
3. Poslanikove rijei: "I ona pone izlaziti, onako kako ka l"
.. P Jica
cun IZ otvora na mjeini za vodu!"
4. Njego.ve rijei: "U svojoj ruci ne zadrii je ni koliko je jedan
treptaJ oka- od njega je odmah preuzmu drugi meleki."
5. Njegove rijei: "l memu je u one efine i balzam", gdje sc
saopava da se dua umotava i balzamuje.
6. Njegove rijei: "Zatim se ponu s njome uspinjati."
7. N~egove rijei: "[ od nje se stane iriti miris poput najljepeg
m1ska na Zemlji."
8. Njegove rijei: "Pa joj se otvore vraca nebesa."
9. Njegove rijei: "Oni na svakom nebu, koji se nadu ru u
blizin i, sprovedu je do sljedeeg neba, sve dok ne stignu
do neba gdje je Gospodar Uzvieni."
J O. Njegove rijei: "Pa Uzvieni rekne: 'Vracire Mog roba na
Zemlju!"
l J Njegove rijei: " Njegova dua porom bude vraena u nje
govo cijelo.''
12. Pos~~nikove ~ijei o nevjernikovoj dui: "Ona se rada raspe
po ct tavom nJegovom rijelu a on je povue snano, rako da
se od nje prekinu ile i nervi."
13. N!:gove. rijei: ''Od nje pone zaudarati kao od najgore
lesme koJa postoji na Zemlji."
14. Njegove rijei: "Pa se njegova dua pusti sa neba, bude
snano baena, rako da se strmoglavi nadolje."
15. Njegove rijei: "Ne prou ni pored jedne skupine meleka,
a da oni ne reknu: ' Kakav je ovo runi smrad?!"
16. ~jegov~ rijei: " Pa njih dvojica sjednu i upiraju ga: 'Sra si
tl govono o ovom ovjeku (tj. Poslaniku)?"
86 --------------------------------------
KNJIGA O DUI
Ako se ovo pitanje postavlja dui, siruacija je jasna, a ako
se postavlja tijelu, onda je to nakon ro mu se dua vrati
sa neba.
17. Njegove rijei : "Pa kada se uspnu s njegovom duom, bude
reeno: ' Gospodaru, ovo je taj i raj T voj rob!?"
18. Njegove rijei: "Vratite ga i pokaite mu kakvu sam mu
poast pripremio!' - i on ugleda svoje mjesto u D enneru
ili u Varci!"
19. Poslanikove rijei u hadisu: "Kada izie vjernikova dua, nju
blagosilja svaki melek Boiji koji se nalazi izmedu nebesa i
Zemlje. Tako mu duu blagosiljaju meleki, a tijelo ljudi!"
20. Njegove rijei: " Pa on gleda svoje mjesto u Oenneru ili u
Vatri sve do Kijamerskoga dana!"
Budui da se tijelo raspadne i izgubi se, razumije se da je ono
co gleda ta dva mjesra - dua!
Pedeut i etvrto: Hadis koji prenosi Ebu Musa: "Dua vjerni
kova izlazi poput najljepeg mirisa miska i meleki koji su usmrtili
umrloga odlaze sa njom. Kad naiu na one meleke koji se nalaze
ispod nebesa, reknu im: 'Ovo je raj i raj ... On je radio rako i rako.. .'
-navodei sve ono Hjepo to je inio. Oni na ro reknu: 'Dobro doli,
i vi i on!' - i preuzmu je od njih. Pocom se s njime uspne do orvora
kroz koji je uzdizano njegovo djelo, i njegova dua po nebesima pro
spe svjerlosc, bude poput Sunca, sve dok ne p ris rane kod Prijestolja
Boijega ('Ar).
Kad pak nevjernik umre i njegova se dua ponese, oni upiraju:
' Ko je to?' 'Taj i raj', reknu ovi. ' Radio je rako i rako!'- nabrajajui
87
 Ibn Oanrm ciD:e\v:&
sve ono runo to je radio - i oni reknu: 'Nije dobro doao' v
'' T:
ga naza d. a1<o bude vraen u najdonju sferu (erd) u zemlj i!"
H ad is sadri deset argumenata:
l. izlazak due,
2. lijep miris due,
3. odlazak meleka sa njom,
4. meleksko pozdravlja1je due,
5. melcksko uzimanje due,
6. njihovo uspinjanje sa njom,
7. obasjavanje nebesa njezinom svjetlou,
8. dui no prispijevanje do Ada,
9. upit meleka: "Ko je to?" Naime, pira se za subjekat,
koje nezavisno egzistira.
l O. rijei meleka: ''Vrarire ga nazad, u najdonje predjele donjih
sfera!"
. . ez:!em i etvrto: Ebu Hurcjreov hadis: "Kad vjernikova dua
IZJde, IlJU preuzmu dva meleka i uznesu je na nebo. Oni na nebu
rad r~knu: 'Prij.ama dua doe iz pravca ZemJje! Allahov blagoslov
n~ Je na. tebe 1 na cijelo koje si nastanjivaJa!'- pritom je spomenuo
rrusk. Zan~ se~ njome uspne do njezina Gospodara Uzvienoga, i
On rekne: Vratite ga nazad, do kraja drugog svretka!"
Ovdje imamo est argumenata:
l. Poslanikove rijei: "N ju preuzmu dva meleka!'';
2. njegove rijei: "(I njih dvojica) uznesu je na nebo";
3. rijei meleka: "Prijama dua doe iz pravca ZemJje";
4. njihovo blagosiljanje due;
88
KNJIGA O DUSI
raure 5. ljepota njezinog mirisa;
6. uspinjanje s duom do Allaha Uzvienog.
Sedmndesniprvo: Ebu Hurejreov hadis u kojem stoji "da vjerniku
dolaze meleki pa, ako je bio dobar ovjek, rekn u: 'lzidi, prijama duo,
ri koja bi u prijatnu tijelu! Izii , hvalevrijedna i raduj se lagodnosti
i svome ispunjenju, i Gospodaru koji srdir nije!' Tako joj se govori
sve dok ne izie, kad se sa njom srane uspinjari sve dok ne bude
dovedena do neba. Tu bude 1.arraeno da joj se orvori, i oni s druge
bie strane upiraju: 'Ko je?' 'Taj i taj', bude reeno , pa oni reknu: 'Dobro
dola, prijama dua to bijae u prijamu tijelu! Udi, hvalevrijedna i
raduj sc lagodnosti i svom ispunjenju, i Gospodaru koji srdit nije!'
Tako joj se neprestano govori sve dok ne stigne do onog neba na
kojem je Allah Uzvieni.
Ako pak bude lo ovjek, njemu (melek) rekne: 'hii , opa
ka duo, ti koja bi u opakome tijelul Izii pokuena, uaren obj
(hamim) tc eka i ledenohlad na tama (gassaq)!', i njima slinim ri
jeima. Tako joj se govori sve dok ne izie. Sa njom se rako stigne do
neba, gdje oni tamo upiraju: ' Ko je ro?' 'Taj i raj', bude reeno, nara
odgovor bude: 'Nije dobrodola opaka dua koja bijae u opakome
cijelu! Vrati se pokuena, tebi vrata nebesa nee biti otvorena!' Tako
se poalje na zemlju i ona zavri u kaburu!"
Ovo je vjerodostojan hadis i on sadri deset argumenata:
1. njegove rijei: "koja bi u prijamu cijelu!", "koja bi u opa
kome tijelu!", gdje nalazimo i sranje i boravina mjesto;
2. njegove rijei: "izidi hvalevrijedna";
89

Ibn Qajjlm ci-D!ewzi
3. njegove rij ei: "raduj se lagodnosti i svome ispunjenju", to
je r:~.dosna najava onoga u ta dua ulazi nakon svog izlaska
iz rijela;
4. njegove rijei: "rako joj se govori sve dok ne izie... dok ne
bude dovedena do neba";
S. njegove rijei: "tu bude zatraeno da joj se otvori";
6. njegove rijei: "Udi, hvalevrijedna!"
7. njegove rij ei: "sve dok ne stigne do onog neba na kojem
je Allah Uzvieni!"
8. njegove rijei dui nevjernikovoj: "Vrati se pokudena!"
9. njegove rijei: "tebi vrata nebesa nee biti otvorena!"
l O. njegove rijei: "Tako se poalje na zemlju i ona zavri u ka
buru!"
* u tami, kad su due vjerovjesnika - kako je israknuro - medu njima
* bile poput svjetiljki.
Osamdeset i prvo: Vjerovjesnikove, s.a.w.s., rijei: "Due su
mobilizira na vojska, pa one od njih koje se meusobno prepoznaju
zblie se, a one koje se meusobno ne prepoznaju, raziu se!", gdje
je dua opisana kao "mobilizirana vojska" - vojsku ine subjekri koji
egzistiraju nezavisno; Vjerovjesnik je due opisao i kao one koje se
"meusobno prepoznaju", re one koje se "meusobno ne prepoznaju"
-apsurdno je, prema rome, da svi ti 'vojnici' budu puke akcidenralije,
odnosno da budu "ni unutra, ni izvan Ovoga svijeta", da nemaju ni
svoga dijela, nici cjeline.
Osamd~ut i drugo: Poslanikova iz.java u hadisu koji prenosi Ibn
Mes'Ctd - Bog njime bio zadovoljan!- koja se odnosi na due: "Susreu
se i njue jedna drugu, onako kako sc njue konji!", koji je naveden
u prethodnim razmatranjima.
90
KNJIGA O DUSI
---------------------
Osamdeset i tree: Poslanikova izjava u hadisu koji prenosi
'Abdullah ibn 'Amr- Bog njime bio zadovoljan! - naime "da se due
. ka susreu meusobno na razdaljini od dva dana hoda, a da
vJern "
jedna drugu prethodno nisu vidjele!
Osamdrset i etvrto: Sve one predaje koje smo naveli o stvaranju
Adema u kojima stoji da je Adem, kad mu je u glavu unila dua,
kihnuo i potom rekao: "El-hamdu lillahi!", kad mu je dua dola do
oi" u da je pogledao u dennetske plodove, a kad mu je dua srigla do
rs~ da je osjetio silnu potrebu za hranom, rako da je poskoio prije
~ego mu je stigla do nogu; da ona ulazi nevoljko, i izlazi nevoljko.
Osamrkset pao: Sve one predaje koje govore o Gospodarevom
izvoenju svih dua i o razluiva nju nesretnih od sretnih, o njihovim
rada razliitim pozicijama u pogledu obasjanosri, odnosno osrajanja
Osamd~s~t esto: Hadis koji prenosi Temi m ed-Dari u kojem scoji
"da vjernikova dua, kad bude uznesena do Allaha, pred Njim padne
na seddu, da meleki duu prihvaaju s radou, da AJlah uzvieni
meleku smrti rekne: "Idi s duom Mog roba i posravi je na to i to
mjesto...", kako je ve ranije navedeno.
Osamdna sedmo: Sve one predaje koje smo naveli u pogledu
boravka dua nakon smrri, re razliita stajalita o come. U sklopu
tog nesuglasja je saglasnost prvih muslimanskih generacija (selef) o
tome da dua, nakon smrri, ima svoje prebivalite, makar to o com
prebivalitu imaju razliita miljenja.
Osamdeset osmo: Ono to se zna primarno, naime Poslanikove
upoznavanje Ummeta da e njihova tijela isklijaci u kaburovima, pa
91

kad se puhne u Rog svaka dua e se vratici svome cijelu i unii u .
re e se zemlja ponad njega rasrupici i on e se dii i1. svoga ka buZ'
. U had isu koji govori o Rogu stoji da e lsraiil, a. s., pozvati due
1da e mu one sve doi: due vjernika kao svjetlo, a one druge kao
rama. ~a~o e ih on sve sakupiti i vezati ih za Rog, a potom e u nj
puhnuu 1tad.a e Gospodar uzvieni rei: "Tako Mi veliine Moje,
svaka se dua ma vratiti svome cijelu (u kojem je boravila)!" Na to e
~ue i~i iz Roga popuc pela, i ispuniti (sav) prosror i?.medu nebesa
ZemlJe- svaka e dua prii svome tijelu i unii u nj. Allah e rada
narediti zemlji i ona e se rasrupiti nad njima i oni e pohrliti ka
~vome Gospodaru sUjevajui se tamo, s pogledima punim srrepnjcJ,
dui prema onome ko ih je pozvao, jer e i?.bliza uti onog ko ih
bude dozivao, kad e odjednom stajati i gledati.
O.vo je .ono to se zna kao aksiom, budui da je tako saopio
Po~lan1k, nam.e da ~lah uzvieni njima nee stvoriti nikakve druge
duse pored 0111h koJe su imali na Ovome svijetu. Bir e ro iste one
due koje su inile dobro i zlo, iAllah e novim inom stvaranja samo
stvoriti njihova tijela i ponovo ih vratiti u njih.
Osamtkm dt'mo: Na Sudnjem danu dua i tijelo e se stati sporiti
pred Gospodarom uzvienim. J\li ibn 1\bd el-1\.ziz kae: "Kazivao
nam je Ahmed ibn )iinus, pozivajui se na Ehu Bekra ibn 'Ajjan,
~n na Ebu Sa'ada el-Baqq:ila, a on na 'Ikrimea, koji je prenosio sli
Jedeu Ibn 'Abbasovu izjavu: 'Na Sudnjem danu e jednako trajati
sporenje medu ljudima, sve dok se ne ponu sporiti i tijelo i dua.
Tako e dua rei: - Gospodaru, ja sam bila duh od Tebe kojega si Ti
,,
lua7 "muhti'rn" koji ozna:wn one iji su pogledi puni srrijepnje, Mlazi se u 8. ajetu
sure: EIQamer. koj lu KorkutOvom prijevodu glasi: "l, nerremicc gledaju~i u gl.lSnlka 1
urei, nevjernici e govoriti: "Ovo Je re-lak dan!"
92
KNJIGA O DUSI
. u ovo ciJ'd o- prema tome, ja nemam grijeha!- Tijelo e
S(aCIOnU"30 .. . . .
rei: _Gospodaru. ja bijah samo nJelO koJe~ s~on, n~ ova dua ~e
ne poput varre, i ja sam se pomou nJe dizalo, 1pomou nJe
ua l u me . .
cdaJo; pomou nje sam odlazilo i pomou nJe se vraalo- mkakvog
SJ .. ha dakle, ja nemam!- Allab cer ' e'1: ") a u presud.Itl. medu vama.1
gnJe ' vas dvoje, ta rrus 1ue o Je
d nom s1Jepcu 1 JC
d nom nepokre
Recite mi,
nome koji su uli u jednu bau, pa je nepokretni rekao slijepome:
'Ja vidim uele plodove i, da imam noge, mogao b'h
t
1 1'h u b rao..,. N a
co je slijepac rekao: 'Ja u re ponijeti na. svoji":'. ra~e.ni~~:: pa ga je
odnio i on je ubrao one plodove, re su 1h oboJica JCh - CIJl Je, dakle,
grijeh?!" 'Grijeh je na obojici!', rei e oni i Allah e im kazati: "Eto,
sami ste sebi presudili!"
Devedeseto: Hadisi i predaje koje naznaava ju kabursku nagradu
i kaznu do Dana proivljenja. Budui je znano da tijelo propada i
nestaje. a da kazna i nagrada traju sve do Sudnjega dana, proizlazi
da se oni odnose na duu.
Devetkset prvo: Izjava onoga koji zbori istinom i kome se vje
ruje (Poslanik, s.a.w.s.) prenesena vjerodostojnom predajom u vezi
s onima koji su ivot i?.gubili na Boijem Puru (uheda'), u kojoj
stoji da su oni, kad su upitani ta ele, kazali: "elimo da nae due
budu vraene u naa tijela kako bismo i po drugi put bili ubijeni u
T voje ime!" Na postavljeno pitanje, prema come, odgovor su dali
ivi, razumni i govorei subjekti koji su izrazili svoju spremnost da
se ponovo vrate na Ovaj svijet i uu u tijela koja su napustili. Posri
jedi su, oigledno, due koje se slobodno kreu po Oennetu, dok
je cijela rastrgala rruble.
Devedeset drugo: O no to je pouzdano preneseno od Selmina
el-Farisija i drugih ashaba- Allah njima bio zadovoljan! -naime da
93
 Ibn OaJ) lm ei-Dewzi
due vjernika u Benahu idu kud hoe, a da se due nevjernika nala
u tjeskobnom mjesru (sidd.in), ro je ranije navedeno. ze
Devetkset tree: Vjerovjesnikovo, s.a. w.s., vienje ljudskih dua u
Noi njegova nonog uznesenja na nebo (isra') sa desne, odnosno sa
lijeve Ademove strane - vidio ih je, dakle, kako zauzimaju odreen
prostor.
Devedeset letvrtq: Poslanikovo vienje vjerovjesnikih dua na
nebesima, njihovo nazivanje selama njemu i iuaavanje mu dobro
~~lice.- kako je ve saopio o rome - dok su im rada (isrodopce)
riJela btla u zemlji.
Devedesetpeto: Njegovo vienje djei j ih dua oko Ibrahima, a.s.,
"prijatelja Boijeg".
Devedeset festo: Vjerovjesnikovo vienje onih koji trpe kaznu u
Berzahu, koji se kanjavaju razliitim vidovima kazne, to je nazna
~~o.u hadisu ~oji ~e ~renosi posredsrvom Semure i kojeg Buhari
bt!Jezt u svom Sahibu . Tijela dotinih su propala i ieznula, pa
su ono to je on vidio da se radi sa njima, bile usrvari njihove due
njihove duhovne komponeme (nesem). '
. Devedesetsedmo: Izjava Uzvienoga o onima koji su poginuli na
njemu co ne bude teko, sve dok dua ne doe do grla- odatle joj je
Njegovom Puru da su ivi i opskrbljeni kod svoga Gospodara, da se
gore napustiti tijelo no to je bebi izii iz maternice! Potom se meleki
vesele i raduju se svojoj brai. To sc, neswnnjivo, odnosi na due,
sjate- koji e je od njih uzeti?! - no, uzme je Melek smrti!'
budui da su tijela u zemlji i da ekaju Dan proivljenja, kad e im
Boiji Poslanik je tada prouio: Reci: "Melek smrti, koji vam je Zli
njihove due biti ponovo vraene.
Devedeset osmo: To je had is Ibn 'Abbasa -Bog njime bio zadovo
ljan! -. koji je prethodio, no koji emo mi ponovo navesti kako bi, na
te~e~JU arg~enara koje on sadrii, navidjelo izala neuremeljenost
SraJaltta koJa u pogledu due zauzimaju bezvjerci i inovatori u vjeri.
94
KNJIGA O DUSI
Niz prenosiJaca hadisa naveli smo pri njegovom prethodnom navo
enju, pa emo ovdje navesti samo njegov tekst, koji glasi:
"Jedanput je Boiji Poslanik, s.a.w.s., sjedio i uio ajet: A da
ti e vidjeti nevjernike u smrtnim mukama kad meleki isprue ruke
sv~je prema njima...!' (EI-En'am, 93), a onda je rekao: 'Tako mi
Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua, nijedna dua ne napusti
Ovaj svijet, a da prethodno ne ugleda svoje mjesto - u Denneru ili
u Dehennemu!
Kad bude raj trenutak umiruem se ukau dva niza meleka, sve
od istoka do zapada, a lica im kao da su Sunce, i on se zagleda u njih
i nikog drugog ne vidi iako se vama ini da on gleda u vas. Svaki od
tih meleka uza se ima efine i balzam, pa ako je umirui denneclija
oni ga obraduju Dennerom; reknu mu: ' Izii, dobra duo u zado
voljsrvo Boije i Dennet Njegov! Bog je tebi pripremio poast koja
je bolja od sveg Dunjaluka!'
Tako mu neprestano saopavaju radosti i okruuju ga i prema
njemu se ophode blae i njenije od majke prema svome djetetu.
Za rim mu stanu izvlaiti duu ispod svakoga nokra i svakog zgloba i
oni jedno za drugim ponu umirati. l, premda ga vi vidite u muci,
to odredm, dt~le e vam tiZdi, a poslije ete se Gospodaru svome vratiti!'
(El-Sedda, l l)
Uzme je u bijele efine i privije je uza se, i briniji je prema njoj
no to je ena prema svom novoroenetu. Na to se od nje oslobodi
miris ljepi od rniska i oni seanu udisati njezin miris i radovati joj
se.
95
 Ibn Qajjtm el-Dfewzi
'D~bro nam dola .dobra duo i mirisu lijepi!', govore. 'Gospo
daru nas, blagoslov SvoJ spusti na nju, i na tijelo iz kojega je izila!'
Potom se s njom ponu uspinjati.
Allah uzvieni u zraku ima srvorenja iji broj zna samo On, a
njih od due zapahne miris ljepi od miska i oni je sranu blagosilja~ i
veseliti joj se; i otvore im se vraca nebeska i svaki melek pored kojeg
prou, na svakom nebu, blagosilja je, sve dok s njom ne stignu pred
Vladara Silnog. On rekne: 'Dobro dola, dobra duo! Dobrodolica
neka je i cijelu iz kojeg si izila!'
Tako, kad Gospodar uzvieni neemu poeli dobrodolicu, tome
sve poeli dobrodolicu i od njega ode svaka tjeskobnost. Zatim za
ru dobru duu bude reeno:
'Uvedite je u Dennet i pokaite joj njezino mjesto tamo! I neka
vidi sve poasti i ljepote koje su joj pripremljene, a potom je ponovo
odvedite na Zemlju, jer Ja sam odredio: od nje sam ih srvorio i u nju
u ih oper vratiti, a zatim u ih po drugi put iz nje izvesti!'
I, tako mi Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua, dui tada
bude tee izii odade no to joj je bilo teko napustiti tijelo!
'Zato me opet vodite tijelu u kojem sam ve jednom bila?!',
upita ona i oni joj reknu: 'Tako nam je nareeno! Mora ti tako bici!'
I s njom se ponovo spuste- za vrijeme dok se umrli kupa (gusl) j
oprema - i metnu je izmeu rijela i njegovih efina!"
Pogledaj koliko samo u ovom had isu ima elemenata koj i svjedoe
neuremeljenost stajalita onih koji o dui iznose neistine.
Droedmt deveto: Izjava 'AbduiJaha ibn Omera- Bog njime bio
zadovoljan! - koju navodi ~bd er-Rezzaq posredstvom Ma'mera,
Zejda ibn Eslema i ~bd er-Rahmana ibn el-Bejleminija; tu stoji:
"Kad vjernik umre, njemu se poalju dva meleka s dva miomirisa
96
KNJIGA O DUI
iz Denneta i s jednim plamom u koje se uzme njegova dua - ona
izie poput najugodnijeg mirisa, kakvog niko svojim nosom nije
po mirisao. Tako bude doveden do Milostivoga- uzviena je veliina
Njegova! - i ru najprije meleki uin e seddu, a potom i on. Zatim se
pozove Mlkail - mir neka je na nj! - i njemu bude reeno: 'Vodi ovu
duu i smjesti je s ostalim duama vjernika dok re Ja na Sudnjem
danu ne upitam za nju!"
Brojne su, jasne i nedvosmislene predaje od ljudi iz prve mu
slimanske generacije (es-sal1abe) u kojima se govori o come da dua
vjernikova ini seddu pred Prijestoljem Boijim ('Ar) pri smrti
koja je samo sranje sna, kao i pri smrtnoj smrti. Kad je posrijedi
njezin dolazak kod Allaha, najbolje je da Ga pozdravi rijeima: "Al
lahumme Enre-s-selamu we minke-s-selam, rebarekte ja Ze-1-delali
we-1-ikram!"
Meni je El-Qadi Niiruddin ibn es-Saig ispriao slijedee: "Ja
sam s majkine strane imao jednu tetku koja je bila veoma pobona,
jedna od dobrih robinja Boijih, i kad sam je doao posjetiri u njezi
noj smnnoj bolesti, ona me je upi raJa: 'Kad dua doe kod Allaha i
zaustavi se pred Njim, kako e Ga pozdraviti, ta treba rei?! ' Ja sam
tim njezinim pitanjem bio zateen, pa kad sam razmislio, rekao san1
joj: 'Pozdravit e Ga rijeima: Allahumme Ente-s-selam u we minke-s
selam, rebarekre ja Ze-1-delali we-1-ikram!' Kad je tetka umda, izila
mi je na san i rekla mi: 'Neka ce Allah nagradi dobrim, bila sam se
zbunila, nisam znala ta da reknem, pa sam se sjetila onoga ta si mi
ti rekao, i ro sam rekla!"
* t
97
 Ibn Q~jj un ciDtcw:i
Sto/o: Ono o emu znanje imaju sve sljedbe na zemlji, naime
o susretanju s duama umrlih, obraanju rim duama i saznavanju
od njih neega to im je bilo skriveno, u ta su se kasnije osobno
uvjeravali. To je rako brojno da je izlino navoditi primjere.
Jo zaudniji je sto prvi argumem: Da se s duom spavaa dogodi
neto u snu i da on, kada se probudi, rragove rog to se dogodilo
ugleda oite na svome tijelu, to je posljedica utjecaja jedne due na
drugu, kako ro navodi EI-Qajrewani u svom "Ruinjaku" (Kirab
el-busran), pozivajui se na neke prethodnike. Tako on kae:
"Ja sam imao jednog komiju koji je javno vrijeao Ebu Bekra
i Omera - Bog bio zadovoljan njima dvojicom! - i jednog dana ih je
vrijeao napasno rako da smo se nas dvojica zbog roga sukobili. Ku i
sam otiao w:i.an, obuzet time to se dogodilo, pa sam legao ne htijui
ni veerati. Utom mi je na san iziao Boiji Poslanik- neka su na nj
mir i blagoslovi Boiji! - i ja sam mu rekao: 'Boiji Poslanie, raj i raj
psuje cvoje ashabe!' ' Koje moje ashabe?', upirao je on i ja sam mu
rekao: 'Ebu Bekra i Omera!' 'Uzmi ovu noinu i zakolji ga njime!',
kazao je on i ja sam uzeo no, onoga povalio na zemlju i zaklao ga!
Urom sam ugledao svoju ruku: uprskala je njegova krv, re ja onaj noi
bacih i rukom posegnuh za zemljom, da je obriem. Tako sam se i
probudio kad - iz pravca kue moga komije dopirae neka vreva, pa
kad sam upirao o emu se radi, rekli su mi: Taj i raj iznenada umrije!'
Kad je svanulo jurro, otiao sam ramo i pogledao ga: na njegovom
vratu bijae jedna ranka nir, ba kao da je bio preklan!"
Ibn ebu Dunja u svojoj Knjizi o snovima (Kicab el-menamar)
biljei slijedeu izjavu jednog kurejiskog ejha: "U amu sam vidio
jednoga ovjeka ija polovica lica bijae crna i on ju je sve pokrivao.
Kad sam ga upicao o rome, rekao rni je: 'Obavezao sam se Allahu da
me niko nee upirati o ovome, a da u mu ostati duan odgovora. Eco,
98
KNJIGA O DUI
sam srrano kleverao Aliju ibn ebu Taliba- Bog njime bio zadovo
3
:.an! _, i dok sam jedne noi spavao, u snu mi je doao neko i upirao
~e: 'jesi li ti onaj koji me klevee?!', re me udario po jednoj strani
lica! Kad sam se probudio, moje lice bijae crno, kako ga vidi!"
Mes'ada, posredstvom Hiima ibn Hassana, zatim Wasila, 'Ujej
ncovog osloboenog roba, re Musaa ibn 'Ubejdea, biljei slij edeu
izjavu Safijje bine ejbe: "Bila sam kod 'Aie - Bog bio zadovoljan
njome!", kae ona, "kad joj je dola jedna iena podvezane ruke, pa
su sveene prema njoj srale pokazivati znatielju. 'Dola sam ti samo
1 bog ove svoje ruke', kazala je dotina. 'Moj ome je, naime, bio o
vjek iroke ruke i ja sam sanjala neke izvore na kojima bijahu ljudi sa
aama iz kojih napajahu sve ko im doe. Utom sam ugledala i svoga
oca, pa sam ga upirala gdje mi je majka. 'Pogledaj!', rekao je on i ja
sam pogledala kad- moja majka, na njoj samo jedno pare tkanine!
'Nikada nije davala sadaku', rekao je otac, 'osim LLI tkaninu i loj od
krave koju bijahu jednom zaklali. Ero, mj loj se sada topi i ona se
tim vlai, i sve govori: O, kako sam iedna!' Ja sam tada uzela jednu
posudu i dala joj da pijl!i na to me je neko iznad moje glave zovnuo:
'Neka Allah onome ko ju je napojio osui ruku!' Od rada mi je ruka
postala ovakva kakvu je vidj!"
El-Haris ibn Esed el-Muh:isibi, zacim Asbeg, Halefibn el-Q:isim i
itava jedna skupina ljudi, navode slijedeu izjavu Se'ida ibn Mesleme:
"Jedna ena je bila kod 'Aie; rekla je: 'Ja sam Bolijem Poslaniku- mir
i blagoslov Boiiji neka su na nj! - prisegnula na to da Allahu neu
nita pridruivao, da neu krasti, blud ini ti, ubijati svoju djecu, da
neu muu tuu djecu podmeati i da neu ni u emu to je dobro
neposlunost iskazivati,50 pa sam ostala vjerna svome Gospodaru,
V. 12. ajer sun: EI-Munuehanc:.
99
 Ibn Q~jjim ciDtewtl
a i On je prema meni Svoje obeanje ispunio; sroga me Allah nee
kazniti!' Meutim, njoj je na san iziao jedan melek i rekao joj: 'Na
proriv, ti e se razgoliriri, i otkrit e ukrase svoje, i dobro koje ima
porei e, i komiju e uvrijediti, i muu svome neposluna e biti!' u~pe mu nisam sklon, meutim, na san mi je jedan pur iziao Vje
Potom je stavio per svojih prstiju na njezino lice i rekao: 'Per u per,
i da si prisegnula na vie srvari, i mi bismo ci dali vie (prstiju)!' Kad
se probudila, na licu su joj se vidjeli tragovi per prstiju!"
'Abd er-Rahman ibn ei-Qasim, Malikov uenik, kae: "uo
sam MaJika kad je rekao: 'Ja'qub ibn ]lliduJiah ibn ei-Eedi bio
je jedan od najboljih ljudi ovoga Ummera- on je zaspao u danu u
kojem e poginuti kao ehid, pa je svojim prijateljima rekao: "Neto
sam sanjao, i ba u vam co i ispriati! Sanjao sam kao da sam uao
u Dennet, pa mi Je daro da se napijem mlijeka!" Zatim ga je jedan
zamolio da povrati i on je stao povraao- sve samo mlijeko! Ubrzo
potom poginuo je kao ehid."
Ebu ei-Qasirn kae: "On se naJazio u jednoj vojnoj ekspediciji na
moru, na mjestu gdje uope nije bilo mlijeka i ja sam sluao i druge,
mimo Malika, da ga spominju. Jedan ga spominje kao Ma'n1faS1;
prema njegovom kazivanju on je rekao: 'Sanjao sam kao da sam
uao u Dennet i da mi je u njemu dato da pijem mlijeko!', nata
mu je neko od prisutnih rekao: 'Preklinjem re, hajde povrati!' i on
je povratio srvrdnuro mlijeko, rj. zgruano, premda na lai nije bilo
ni mlijeka ni ovce!"
Ibn Qurejbe kae: "Rekao je: "srvrdnuro, rj. zgruano mlijeko".
Tako stoji i u predaji o O meru, naime da mu je lijenik dao da pije
mlijeka, pa mu je na mjestu na kojem je bio uboden poelo istjecati
bijelo, zgruano mlijeko!"
!l
TJ. po Imenu Mn'rOf. a ne Jn'qob, kako su ga spominjaH drugi.
100
KNJIGA O DUI
Kada bi Nali' ei-Qiri' govorio, iz njegovi h usta osjeao se miris
. - "Zar se ba uviJ'ek namirie kad god sjedne da govori?!",
IlliS"-"
u irali su ga, nata je on rekao: "Ne, ja ne uzimam nikakav miris i
rovjesnik- mir i blagoslovi Boiji neka su na nj!- i neto mi prouio
u usra - ero, od rada mi je ovaj miris u ustima!"
Mes'ada u svojoj knjizi o snovima biljei slijedeu izjavu Rebi'a
ibn er-Reqqaija: "Kod mene su dola dvojica ljudi, pa su sjeli uz mene
iscali ogovarati jednog ovjeka, i ja sam ih prekinuo u rome. Jedan od
njih dvojice mi je kasnije doao i ispriao mi slijedee: 'Sanjao sam kao
da mi neki crnac donese tanjir na kojem bijae svinjska pleka tako
debela kakvu nikada prije nisam vidio. - Jedi! - rekao mi je. -Kako
da jedem svinjsko meso?! - upirao sam, no on mi je priprijecio i ja
sam jeo. Kad sam ustao, moja su usra bila drukija i iz njih je puna
dva mjeseca dopirao neugodan zadah!"
El-'Ala ibn Zijad je imao posebno vrijeme kad se nou dizao na
namaz, i jedne noi rekao je svojim ukuanima: "Osjeam klonulost,
pa kada bude ea dob, probudite me!" Ali, oni ga nisu probudili,
"meutim", kae on, "neko mi je doao u san i rekao mi: 'Djj se,
'Ala ibn Zijade, i spominji Allaha, pa e i On rebe spominjati!' Zarim
je uzeo za vlati moje kose sa prednje strane glave i ce vlati su mi se
uspravite!"Te su mu vlati rako seajale uspravno sve do smrti mu. Jahja
ibn Bistim kae: "U danu njegove smrri mi smo ga gasuJill a re su
mu vlati i rada, doisra, srajaJe uspravno!"
Ibn ebu Dunja, posredstvom Ebu Harima er-Razija, biljei
slijedeu izjavu Muhammeda ibn 'Alija: "Sjedili smo u Mekki, po
red Ka'be, kad je ustao jedan ovjek: polovica lica mu bijae crna,
a polovica bijela! 'O ljudi!', stao je govoriti. 'Uzmite pouku iz moga
sluaja! Ja sam kleverao i psovao dvojicu ej hova, i kad sam jedne noi
101
 Ibn Qa)Jtm ei-Dfcwzt
bio u sranju sna doao mi je jedan, digao ruku i udario me po licu.
- Neprijatelju Boiiji! - rekao mi je - Pokvarenjae! Zar rusi psovao
Ebu Bekra i Omera - Allah bio zadovoljan njima dvojicom!? - Kad
sam se probudio, moje lice bijae evo ovakvo!"
Muhammed ibn 1\hdullah ei-Mehlebi kae: "Sanjao sam kao
da se nalazim u iicruci rog i rog roda, kad -Vjerovjesnik, s.a.w.s.,
sjedi na brnjicama, pred njim stoje Ebu Bekr i Omer, i Omer mu
ree: 'Boiiji Poslanie, ovaj psuje mene i Ebu Bekra!' 'Dovedi ga,
Ebu Hafse!' 52, kazao mu je Poslaruki utom je doveden jedan ovjek,
kadro bijae El-'Ummani, koji je bio poznat po tome co je psovao
njih dvojicu. 'PovaJi ga!', rekao mu je Vjerovjesnik, i on ga je povalio
na cle. 'Zakolji ga!', rekao je potom, i Omer ga je prekJao, i mene
nita drugo nije probudilo iz sna do njegov krik. 'Sco mu ovo ne bih
ispriao!', pomislio sam. 'Moida ga to navede da se pokaje!' Meu
tim, kad sam se primakao njegovoj kui, zauo sam silan pla. 'ta se
dogodilo?!', upitao sam; kazali su mi: 'El-'Urnmani je noas zaklan
na svome kreveru!' Kad sam mu se pribliio, vidio sam: na njegovu
vraru crven trag, poput sasuene krvi!"
El-Qajrewani kae: "Jedan na ejh, cijenjeni gospodin, ispriao
mi je slijedee: 'Ebu el-Hasan eJ-MarJebi, imam Poslanikove damije,
ispriao mi je ovaj sluaj: U Medini sam vidio neto udesno: jedan
je ovjek psovao Ebu Bekra i Omera -Allah bio zadovoljan njima
dvojicom! - i dok smo jedanpuc stajali nakon sabah-namaza, on je
priao, a oba njegova oka mu bijahu iskoila, visila mu na obrazima.
Mi smo ga upirali ta mu se ro dogodilo, i on nam je kazao: "Sino
sam sanjao Boiijega Poslanika- mir i blagoslovi Boiji neka su na nj!
Ebu H~t dusi. Ome Ha/in, nadimak ismknmog Vjerovjl:$n1kovog savrc:mc:nika,
drugog muslimanskog halifc: Omm.
lO Z
KNJIGA O DUSI
n'im Ebu Beke i Omer, a pred njim Alija. Ona dvojica rekoe:
~Boi/i Poslanie, ovo je onaj koji nas vrijeda i psuje!' 'Ko je od rebe
53
zatraio da ro iru, Ehu Qajse?', upitao je Poslanik mene, i ja sam
rekao: 'Alija!' i pokazao na njega. Na rose Alija okrenuo prema meni,
sku io aku. ispruivi samo kaiiprsr i srednjak, i rako ta dva prsta
upe~io meni u oi. 'Ako lae', rekao je, 'neka ti Allah izbije oba oka!'
Zatim je ona svoja dva prsta gurnuo u moje oi i ja sam se crgnuo
iz. sna kad -ja u ovah'VOm stanju!" Tako je plaui kazivao ljudima i
javno izraavao svoje kajanje!"
EI-Qajrewani kae: "Jedan na ejh, cijenjeni gospodin, ispriao
mi je i ovo: 'Jedan pravnik mi je kazivao kako je kod njih doao jedan
ovjek koji je veoma mnogo postigao i dane posra nizao jedan za dru
gim, no iftar je odgaao. Potom je sanjao kao da mu dooe dvojica
crnih ljudi i uzee ga za miice i odjeu i odvedoe ga do jedne raarene
penice da ga bace u nju. 'Zbog ega?!', upitao sam, kae on, i njih dvo
jica su mi rekli: 'Zaro ro posrupa supromo Sunneru Boijega Poslanika
- neka su na nj mir i blagoslovi Boiiji!- jer je on naredio da se pouri
sa iftarom, a ti ga odgaa!' Njegovo Lice je cako, uslijed vatrenog iara,
pocrnilo i on se meu ljudima kretao prekrivenog lica!"
Ono to je jo z.audruje od ovoga jest da ovjek koji je silno
edan, ili gladan, ili trpi veliku bol, usnije da mu neko dadne da
pije, da mu dadne da jede ili mu prui neki lijek i da roga, kada se
probudi, doista vie ne bude pri njemu. Ljudi su u vez.i s rim iskusili
mnoge fascinanme stvari.
Malik, posredstvom Ehu Ridiala i 'Arnre, navodi 'Aiin sluaj,
naime da je nju jedna njezina sluavka bila omadijala, pa kad je kod
nje doao jedan ovjek iz. Sinda~3 i vidio da je bolesna, rekao joj je da
-
Sl Sind - oblast u dananjem Paki$r.mu.
103

Ibn QaJJm c:IO<..tw:t
je omadijana. "Ko me je omadijao?!", upitala je 'Aia i on joj je rekao:
"Jedna djevojka u ijoj sobi je malo dijete koje ju je upikilo!" Naro
je ona pozvala svoju sluavku, i ona joj je rekla: "Dolazim odmah,
samo da sperem mokrau s odjee!" "Reci mi", upitala ju je 'A.ia,
"jesi li mi ti spravila sihr (magi ju)?" i ona joj je rekla da jeste. Kad ju
je upitala zato je to uinila, kazala je: "eljela sam co prije dobiti
slobodu!" 'Aia je potom od svoga brata zacraila da je proda nekom
beduinu koji joj nee biti dobar gospodar, i on ju je tako prodao.
'Aii je iza roga neko u snu rekao: "Okupaj se vodom iz rri bunara,
od kojih se jedan uljeva u drugi!" Tako joj je doneseno vode s rakva
tri bunara i ona se cime okupala i ozdravila!"
Semmak ibn Harb je bio osrao bez oinjega vida pa je usnio
poslanika Ibrahima kako mu rukom prede preko oiju i ree mu:
"Otidi do Eufrata i triput zagnjuri glavu u nj!" On je rako postupio
i - progledao!
Bio je oslijepio i lsma'il ibn Hilal el-Hadremi, pa mu je neko
iziao na san i rekao mu: "Reci: Ua Qaribu, ja Mudibu, ja Semi'u
d-dua'i, ja LatifU bi men jeau rudde 'alejje besari) O Ti koji si blizu, o
Ti koji se odaziva! molbama, koji uje dovu, Ti koji samilost svoju
iskazuje emu Ti hoe - povrati mi moj oinji vid!"
EI-Lejs ibn Sa'ad kae: "Ja sam ga vidio: bio je oslijepio, a onda
mu se ponovo vratio vid!"
'Ubejdullah ibn ebu Da'fer kae: "Ja sam imao velike bolove
koji me bijahu potpuno iscrpili, re sam scao uiti Ajecu-I-Kursijju.S4
Tako sam u come zaspao i u snu sam ugledao dvojicu ljudi: stoje
Tj. 255. ajet sure El-Bcqare, ko1e muslimani irom svijeta u~ u rnliium
kojeupoinje rij~ ma: Allahu la ilahe illa Hu. EI-Hajju-1-Qajjinn. L.1 te'huzuhu sinerun
ve la newm ...
104
KNJIGA O DUSI
reda mnom i jedan od njih ree onome drugom da proui jedan
~jet u kojem ima tri stotine i ezdeset milosti. 'Nee li makar jedna
milost zapasti i ovoga siromaha!', dodade. Kad sam se nakon toga
probudio, osjetio sam veliko rastereenje!"
Ibn ebu Dunja kae: "Jedna dobra, estita ena zadobila je velike
stomane bolove, pa je u snu ula nekoga kako joj govori: 'La ilahe
illalHih. Prokljuala voda i ruin sok!' Tako je ona co i poela piti i
Allah ju je liio bola koji je osjeala!"
On dalje kae: "Ta ena je jo rekla: 'I sanjala sam kao da govo
rim: Senass, med i sok od crnih leblebija lijek su za bol u kukovima!
Kad sam sc probudila dola mi je jedna ena - alj se na bol u kuku!
Kazala sam joj onako kako sam sanjala i to joj je bilo od koristi!"
Galcnus kae: "Ono to me je navelo na putanje krvi iz vena i
ila kucavica (dawarib) jesc to mi je co dva puta naloeno u snu, dok
sam jo bio djeak. Znam ovjeka kojeg je Bog liio boli koju je osje
ao u svom boku putanjem krvi, to mu je bio naputak iz sna!"
Ibn ei-Harraz kae: "Lijeio sam jednoga koji je imao stomanu
bolest i on mi se jedno vrijeme bio izgubio iz vida. Kad sam ga pocom
opet susreo upitao sam ga kako je i on mi je rekao: 'Na san mi je
iziao neki ovjek u dervikoj odjei, naslonjen na tap -stoji preda
mnom i pita me jesam li ja onaj kojega mui scomak. Kad sam mu
rekao da jesam, kazao mi je: "Uzmi kibaa i dielendi.ebina!" Kad sam
se probudio, raspitao sam se o com dvome- ta je to? - i reeno mi
je: 'J<jba' je indijski aloj, a delendebin je slatko o~ r~ s ~e~o~.'
Ja sam onda to poeo koristiti i tako sam ozdravto. To tt JC hto 1
G alen us!', rekao sam mu ja!"
prilikama,
)\ Sen: k.;.~ija; vrsm b~jke (bot. Cnss1a ansusrifoli).
105
 Ibn Qajjim ci-Dewzi
Slini sluajevi su rako brojni da ih nije ni mogue sve nav
Ne~ ~u: "~edicin~ i pot~~e iz snovienja." Bez sumnje, mn~~~
medi~mska n~~eJa SVOJe konJene vuku iz snovienja, neka iz prakse,
neka Iz analogiJe a neka iz nadahnua, pa onaj ko se ire eli obavi _
.. Je
son o tome neka se obrati na Qajrewanijeva djela: "Povijest ljekara"1
"Ruinjak", te druge knjige.
* kojima su se poalili doista otkriju to na ta su se oni alili i to or
Sto drugo: To su rijei Uzvienoga: Onima koji dokaze Nnk budu
poricali i prema njimtl se budu oholo odnosili - kapije nebeske nee se
otvoriti! (EI-A'raf, 40) One sugeriraju da e se vrata nebeska otvoriti
vjer~cima. :ro otv:ranje jest otvaranje njihovim duama prilikom
smra, kako Je ro receno u ranije navedenim opirnim hadisima u ko
jima je jasno naznaeno da se nebesa zaredom orvaraju vjernikovoj
dui sve dok ne bude dovedena pred Gospodara uzvienoga.
Nevjernikovoj dui se pak vrara nebesa ne otvaraju, kao to se
nJ njegovome tijelu nee otvoriti vrata Denneta.
*
izraza i naziva koji mogu imati stvarno znaenje, ali mogu biti i iste
* *
metafore, pa bi, prema tome, gornji izrazi mogli znaiti i: izalo je
Sto tree: To su Vjerovjesnikove rijei: "Bilale, nikada nisam uao
u Dennet, a da tamo ispred sebe nisam uo tvoj um - ime si to
. ~, .. ''Nikad . .
p~sttgao. a rusam 12gubio abdest, ni nou ni danju, a da se
msa m ponovo abdesrio i klanjao dva rekata!", kazao je Bilal. "Znai",
rekao je Vjerovjesnik, "s ra dva rekara si to postigao!"
Jasno je da je um koji je Vjerovjesnik ramo uo dolazilo od
Bilalove due; tijelo njegovo, naime, jo se nije bilo premjesrilo u
Dennet!
106
KNJIGA O DUI
Sto etvrto: To su svi oni hadisi i predaje o posj etama kaburovima,
nazivanju selama i obraanja onima u njima, priopenja o rome da
0
su oni svjesni svojih posjerilaca, o njihovom uzvraanju na selame
koji im se nazovu, o emu je ranije bilo govora.
Sto peto: injenica da se due mnogih umrlih poale svojim
srodnicima na neto ro im priinjava neprijamost, nakon ega oni
klone od njih.
Sto festo: Ukoliko bi dua bila samo naziv za neku akcidentaliju
rijela, ili bi se pod rim podrazumijevala neka apstraktna esencija,
koja ne bi bila ni neko tijelo niti bi posjedovala kakvo sranje, u rom
sluaju bi izrazi: iziao sam, otiao sam, usrao sam, doao sam, sjeo
sam, pokrenuo sam se, uao sam, vratio sam se i sl., bili neosnovani,
budui da sera svojstva ne mogu prispodobi ti bilo kojoj akcidemaliji
iH apstraktnoj esenciji. Svaki razuman stvor zna da je rakva njegova
izjava, kao i izjava nekoga drugoga, istinita pa dovoditi to u pitanje
znai dovoditi u piranje najoiglednije injenice. Bila bi isra sofi
stika kazati da je ru posrijedi samo ko rienje po inerciji narodnih
moje tijelo, ulo je rijela... !
Mi smo, naime, svoje argumente crpili iz potvrde autentinih
smislova dh izraza od strane razuma i nepatvorene ljudske naravi.
Tako svaiji um j svaije osjeanje posvjedouje da je on taj koji je
uao, koji je iziao i premjestio se s jednoga mjesta na drugo, a ne
samo njegovo tijelo. To posvjedoenje stvarnih smislova cih izraza ce
njihovo prispodobljavanje dui, a tek potom i cijelu, i jest jedno od
naj istini tijih posvjedoeoja osjeaja i uma, pa oslonac i jest na tome,
a ne samo na formalnom izrazu.
107

Ibn QaJjim ei-D~ewza
Sto s~dmo: Tijelo je prijevozno sredstvo, zona raspolaganja due,
pa je u laienje, izlaenje i premjetanje rijela poput ulaenja njegovog
prijevoznog sredstva, konja ili deve, pa rako, kada dua ne bi bila
prijemiva za ulazak, izlazak, premjetanje, kretanje i mirovanje, ro
bi bilo kao kada bi ovjekovo prijevozna sredstvo ulo u kuu i izilo
iz nje, ali ne i sam on, to je, samo se po sebi razumije, neosnovano.
Svakome je znano da je njegova osobnost, njegova dua ta koja je ula,
iziJia, premjesdla se s jednoga mjesta na drugo, da je ona upravljala
tijelom, uinivi ga svojim sljedbenikom u rom ulasku i izlasku. Ti
postupci u osnovi jesu njezini, tijelu pripadaju samo posljedino.
Oni naoigled pripadaju rijelu, no razum i svijest kazuju da iza roga
stoji dua.
Sto osmo: Da je dua doista ono to tvrde oni koji je smatraju
samo akcidemalijom, ovjek bi u samo jednom rrenurku promijenio
hiljadu ili vie dua. ovjeka, naime, ovjekom ini njegova dua i
njegova osobnost, ne njegovo tijelo, pa bi u rom sluaju jedan re isti
ovjek bio dukiji od onog ovjeka koji je bio rrenurak ranije, kao i
od onoga koji bi bio trenutak kasnije, ro nije nita drugo do jedan
vid bezumnosti. Ukoliko bi pak dua bila neka apstrakcija koja bi
s tijelom imala vezu samo u smislu upravljanja, a ne i njegova na
stanjivanja i zalaienja u nj, u rom sluaju bi postojala mogunost
da doe do prekida takve njezine veze s tim tijelom i uspostavljanja
veze s nekim drugim rijelom, onako kako postoji mogunost da onaj
koji upravlja kuom ili gradom prekine s tim svojim upravljanjem i
prijee na upravljanje druge kue ili grada.
Prema ovako postavljenom rasporedu mi bismo morali biti u
sumnji da li je ova dua koja pripada Zejdu doista ona prvobima
dua ili je neka druga, i da li je Zejd ba raj konkretni ovjek ili je on
neko drugi! Razumnom ovjeku neto takvo nije prihvatljivo, i kada
108
KNJIGA O DUSI
------------------
bi dua bila samo akcidenralija, odnos.no neki apscraktan elemenat,
svakako bi se pojaviJa navedena sumnJa.
Sto tkv~to: Svako kategorino tvrdi da mu je imanentno znanje,
. 1 bav mrnJa zadovoljstvo, bijes i druge duhovne karakte
misao, JU , . . .. . . ak .d
. ke on zna da ono to se rime odl1kuJe ruJe m Jedna od c1 en
nsu k .. d d
ralija njegovoga tijela, a nici neka apstra ma esenciJa, o VOJ~na. o
. la udalj.ena od nJega on e bezrezervno konstatirati da
nJegovog tiJe , .. , .
sve to pripada neemu ro je unutar njegovog ~~J:Ia, ~~sto e~ '.sto
rako bezrezervno konstatirati da, kada neto cuje, v1d1, po~1~1e:
dodirne, kada se pokrene ili umiri, da se sve to dogaa zahvaljUJUI
rom unutarnjem, to mu je pridodaro; da je esencija due ono na
emu je sve ro zasnovano, i da se nita od roga nije dogodilo ne~om
apstrakcijom, niti nekom akcidenralijom, ve neim. to ~uz1ma
prostor unutar Ovoga svijeta (mutehajjlz), tO se pre~jeta s.!ed~og
na drugo mjesto, to se kree i umiruje, izlazi i ulaz1. To llljC. llita
drugo do ovo fiziko tijelo i jedno drugo tijelo rasprosmo u nJe~u,
spleceno sa njim, kojeg da nema fiziko cijelo bi bilo u statusu nez1ve
materije.
Sto dneto: Kada bi dua bila neka apstrakcija, vezana za tijelo
samo kao njegov upravitelj, poput laara s ladom ili gonia deve s
njegovom devom, u rom sluaju bi njoj bila o~orena .m~gunost
da napusti reguliranje roga tijela, re da se posveti upravlJanJU nek~~
drugog rijela, onako kako to moe uiniti i !adar, od~~sn~ go~c
deva. To bi, dalje, podrazumijevalo dopustivost premJestan)a dusa
iz jednih u druga tijela.
Isto tako, ne moe se kazati da se dua sjedinila sa svojim tijelom
i da joj to onemoguava premjetaj, odnosno da ona ima prirodnu
udnju, osobnu tenju da upravlja rim tijelom, pa da se sto~ ne
moe odvratiti od njega ka nekom drugom cijelu, jer mi tvrdimo
109

da sjedinjenje neega to nema vlasciru formu s neim to je ima
jest apsurdno, i ako bi se ona, kao takva, s njim sjedinila s njegovim
krajem bi svoj kraj doivjela i ona; ukoliko bi pak njih dvoje ostali i
nakon cog njihova sjedinjenja, rada bi co bila dva, ne jedan subjekt, a
ako bi oboje ieznuli i dogodilo se neto rree, to ne bi imalo nika
kve veze sa sjedinjenjem. Isto tako, ukoliko bi jedno ostalo, a drugo
ieznulo, i tada se ne bi moglo govoriti o sjedinjenju.
Sto se pak tie toga da dua posjeduje prirodnu udnju za tijelom,
pa- dua ga voli stoga ro posredstvom njega postie slasri, ce ako su to ima tijelo. Kad bi co bilo tako. tada bi djelovanje due imalo
rijela u pogledu postizanju tih ui raka jednaka, onda je njezin odnos
prema njima istovjetan. Proizlazi da vae stajalite, po kojem od reena
dua ima udnju za od redenim tijelom, nije utemeljeno. To bi bilo
poput edna ovj eka koji bi naao jednake ae: on svakom od tih doticanja, odnosno doticanja neega to dotie ta tijela. Prema come,
aa moe zadovolji d svoju potrebu, pa stoga ne bi bilo razumno da
on osjeti udnju za jednom od njih, mimo ostalih.
StoJ~dantusto: Kada bi ovjekova dua bila samo neka apsrrakrna
esencija, koja nije ni u nucar ni izvan Ovoga svijeta, ni vezana za ovaj
svijer ni odvojena od njega, ni razluiva od njega ni dodirna sa njim,
ovjek bi nuno morao znati da je on egzistem sa takvim karakteristi
kama, jer njegovo znanje o vlastitoj osobnosti j njezinim svojstvima
izraenije je od svega drugoga to se zna; jer njegovo znanje o svemu
to je izvan njega sljedsrveno je njegovu znanju o sebi. Prema rome,
nesporno je da je to neosnovano budui da je svim ljudima na svijetu
znano da je potvrivanje jednog ral-vog egzistenca, bio on vidljiv
ili nevidljiv, razumu neprihvatljivo. Ko rako n:Usu o sebi i o svome
Gospodaru raj ne poznaje ni sebe ni svoga Gospodara.
Sto dvanaesto: To je injenica da je ovo vidljivo cijelo nosiljka
svih svojstava due i njezinih spoznaja, opih i posebnih, i da je ono
mjesto manifesciranja voljnih kretnji. Prema tome, nosa Lih spoznaja
liO
KNJIGA O DUSI
----------------------
.h
i tl SVOJ
srava nuno mora biti cijelo i ono to je smireno u njemu,
.
re bi rvrdnja da je mjesto te sposobnosti neka apsrrakUla esenCIJa.
.. e ni unutar ni izvan Ovoga svijeta, morala biti odbaena kao
k0)3 OI)
neosnovana.
Sto trina~to: Kada bi dua bila bcr tjelesnosti i bez prosrornosri
(rehajjuz)~, u rom sluaju uvjetovanje njezinoga djelovanja neposre
dnim doticajem mjesta na kojem se to djelovanje manifesrira ne bi
bilo mogue budui da ono to nema tijela ne moe doticati neto
srvaralaki karakter, bez potrebe za osrvarivanjem kontakta i uzaja
mne veze izmeu inioca i mjesta realizacije odreenog djelovanja.
Tako bi svaki od nas mogao pokrernti odreena rijela bez njihova
na temelju vaeg shvatanja due, onako kako je dua kadra pokretati
tijelo bez ikak-va doticaja izmedu nje i njega, isto rako nju nita ne
sprjeava da pokree i neko drugo cijelo, a da ga pritom, takoer,
ne dotie, odnosno da ne dotie ono to je s tim tijelom u doticaju,
to je apsurdno.
Proizlazi da dua nema snage pokretanja osi m pod uvjetom
da bude u doticaju s mjestom pokreta, odnosno da dotie ono ro
dotie to mjesto.
Sve ono pak to dotie neko tijelo, odnosno to dotie neto
drugo to co tijelo dotie, takoer je tijelo. Ukoliko bi neko rekao:
dopustivo je da djejsrvo due u pokretanju njezinog tijela ne mora biti
uvjetovano dodirom, re da njezin urjecaj u pokretanju nekog drugog
tijela bude uvjetovan dodirom rog njezinog tijela s rim drugim tije~
\< Tj. kad ne bi imala ru odliku dl!zauzlm~ odredeno mjesto, odnosno prostor.
111
 Ibn QaJJtm ei D'..ew:
-----------------------------
lom, odgovor bi bio slijedei: s obzirom na ro da prijemivosr rijela
da primi postupke due nije ovisna o dodiru do kojeg bi moralo doi
izmedu njih dvoga rako isro bi moralo bici i s drugim djelima, budui
Svako razuman neminovno zna da Je nesto takvo neodr-
da su sva tijela jednaka u pogledu svoje prijemivost za pokret, pa bi
i odnos due prema svima njima morao biti istovjetan.
Naime, ako dua ne bi imala svoga obima i svega onoga to ta
obim nost podrazumijeva, odnos njezina bia bi prema svemu bio isto
vjeran, a kada je odnos jednog aktivnog inioca prema svima jednak,
kao i odnos svih objekata prema tom iniocu, rada utjecaj toga iru oca
u pogledu svih njih mora biti istovjeran. Tako, ako bi subjekt mogao
vriti svoje djelovanje u jednim objektima, bez doticanja tih objekata,
on bi to morao moi vriti i kod svih drugih. S druge strane, ako
kod nekih objekata ne bi mogao vriti svoje djelovanje bez doticaja,
moralo bi biti da to ne moe initi ni kod svih drugih!
Ukoliko bi neko rekao: ali, dua posjeduje veliku udnju za tim
tijelom, ne i za drugim, pa je i njezin utjecaj cu snaniji nego to bi
bio u nekom drugom cijelu!, odgovor bi bio slijedei: upravo ra silna
udnja bi nalagala da njezina vezanost za dotino tijelo bude vea,
a njezino raspolaganje njime snanije. Apsurdno je, medutim, pre
tpostaviti da bi moglo doi do promjene njezina bia prema ostalim
tijelima, to je veoma snaan argument.
Sto ~trruusto: Svi ljudi obdareni razumom (el-'uqala') saglasni su
u rome da se pod ljudskim biem misli na ivog stvora koji govori,
koji se hrani, razvija, koji je ulan i koji se pokree voljom. Sve te
karakteristike jesu dvojake: jedne pripadaju njegovu tijelu, a druge
dui. Tako je dua ona koja govori i kad bi ona bila jedna apsrrab.'ta
esencija koja nije ru unurar ni izvan Ovoga svijeta, koja nije ruti
vezana za nj, nici od njega odvojena, u tom sluaju ni ovjek ne bi
bio ni unutar ni izvan Ovoga svijeta, ne bi bio ni povezan sa njim
l12
KNJIGA O DUSI
----------------- -------
ni odvojen od njega. lli bi pak jedan njegov dio bio unutar O~oga
.. dok drugi dio ne bi bio nici unutar niti izvan Ovoga SVI)Cta.
SViJCffi, .
arovno,
N
iivo; zna da je ovjek u svojoj cjelini unutar ovoga svijeta, sa svojim
tijelom i svojom duom.
Gornje bi u svojoj neuremcljenosti prevazllazilo i stajalite onih
koji tvrde da je dua vjena, da uope ne spada u red stvorenoga, jer
bi, po njima, ovjek bio neko ko je pola stvoren, pola nestvoren.
Ukoliko bi bilo reeno: Mi priznajemo da je ovjek upravo
onakav kakvim ga vi predsravljate, medutim, eru konstatiramo je
dnu apstraktnu esenciju koja ravna ovjekom, opisanim svim tim
svojstvima - mi bismo kazali: da li je ra esencija koju konstatirate
odvojen n od ovjeka lli je pak njegova sutinska stvarnost (haqiqah)?
Morate kazati da je ona jedno od rog dvoga. Tako, ako kaete da je
ea esencija izvan ovjeka, vi time konstatirate da ovjek ima nekog
upravitelja mimo sebe kojega ste nazvali duom (nefs). Medutim, mi
ovdje raspravljamo o ovjekovoj unutranjoj srvarnosri, a ne o njegovu
upravirclju. Upravitelj ovjeka, i iravog svijeta, gornjeg i donjeg, jest
Allal1, jedini i moni.
Sto p~mn~to: Svaki razumom obdareni e, na piranje ta je ovjek,
pokazati na ovu pojavnost i na ono to tu pojavnost nosi; nee ni
pomisliti na neto izvan nje, neto apsrrakmo to ruje ni u Ovome
svijetu, niti izvan njega. Znanje o tome je elememarno, nije mu
primjerena ni sumnja ni sumnj ienje.
Sto J~maesro: Umovi itavoga svijeta zakljuit e da se govor
upuuje ovoj pojavnosti i onome to tu pojavnost nosi, to je na
stanjeno u njoj. Isti je sluaj i s pohvalom, pokudom, nagradom,
kaznom, poticajem na dobro, podsjeanjem na zlu posljedicu ... Kada
113
l l
Ibn QaJJim eiD!<'WI
bi neko rekao: onaj kome je nareeno, kome je zabranjeno, ko je
pohvaljen, ko je pokuen, kome je upuen govor, onaj razumni- to
je jedna apstraktna esencija, koja nije ni u ovome svijetu ni izvan
njega, koja nije vezana za Ovaj svijet, niti odvojena od njega, on bi
kod razumnih ljudi izazvao smijeh, podsmijehnuli bi se njegovu umu
i nedvojbeno se izjasnili o lanosd njegove izjave. Dokazivati neto za
ta i najjednostavniji umovi svjedoe da je apsurdno, znai iznositi
argumenre da postoji neto ije poswjanje ruje zamislivo (muha!).
A, pomo dolazi od Boga!
*
* *
Ako bi bilo ree no: Vi ste naveli argumente kojim dokazujete
duinu tjelesnost i prostornost (tehajjuz), no kakav je va odgovor
na argumente onih koji vam u come oponiraju - i oni, naime, svoje
stavove potkrjepljuju brojnim argumentima.
l. Svi razumom obdareni ljudi saglasni su u korie nju izra
za: dua i tijelo, ime duu odreduju kao neto nctjelesno;
prema tome, kada bi dua bila neko tijelo, rakva njihova
jezika upotreba bila bi besmislena.
2. To je i najjai argument kojim oni podupiru svoje stajali
te. Naime, poznato je da meu postojeim stvarima ima i
onoga to nije djeljivo, popur take i jedinstvene esencije,
ili, tavie, Bia Onoga nuno postojeeg pa, prema tome,
i znanje o tome mora bid nedjeljivo. Dalje, i ono to sc
atriburira tim znanjem, tj. njegovo stjecite, mjesto njegova
obiravalita, takoer, ne moe biti djeljivo - ro je, dakle,
dua i kad bi ona bila neko tijelo, u rom sluaj u bi mogla
biti djeljiva . Ovaj argumenr se moe iznijeti i na drugi
114
KNJIGA O DUSI
nain: naime, kada bi obitavalite opih znanja bilo neko
tijelo, odnosno bilo tjelesno, i ta znanja bila bi d jelj iva, jer
je i ono ro je zalo u neto to je djelj ivo, takoer, djeljivo.
Djeljivosr tih znanja je, medutim, apsurdna.
3. Sve ope racionalne slike su apstrakme, bez sumnje, i ta
njihova apstraktna narav dolazi ili od izvora iz kojeg se
uzimaju, ili od konzumenta. Ono prvo je svakako neu
temeljeno, budui da se sve te slike, svi ci oblici (suwer},
preuzimaju od konkretnih osoba koje se odreuju razliitim
vrijednosnim odrednicama i konkretnim situacijama. Tako
proizlazi da su oni apstraktni zbog njihova konzumenta,
zbog one racionalne sile koja se naziva duom.
4. Um, ili sila razuma (quwwah 'aqilah) kadra je initi neka
beskonana djela, ona je u sranju apsorbirati neka beskonana
znanja, dok tjelesna sila nema sposobnosti inhi djela k?ja
nisu konana; tjelesna sila je djeljiva, ona je sraz.mjerna mjestu
iz kojeg potjee- ono to je u stanju uiniti jedan njezin dio
svakako mora biti manje od onog to je u scanju uiniti itavo
tijelo. Tako ono to je u stanju uiniti itavo tijelo viestruko u
konanosti prevazilazi ono Jeo je u stanju uiniti samo jedan
njegov dio. Meutim, nadoda cak na neto to je konano, tj.
neka druga konanost, isto rako je konaan.
s. Um, ili sila razuma, kad bi obitavala u nekom tjelesnom
mediju (el-alah), u com sluaju bi morala permanenmo biti
svjesna cog medija, ili ga nikako ne moi biti svjesna. Me
dutim, i jedno i drugo je neosnovano, budui da bi svijest
razuma o com mediju morala biti ili sama egzistencija rog
medija, to je apsurdno, ili bi morala biti slika identina
njegovoj egzistenciji, to bi znailo da je unila u tu silu
115
 Ibn QaJJtm eiDe\\'11
razuma koja se nalazi u rom mediju - u rom sluaju bi
moralo doi do sjedinjenja dviju identinih slika, !ro je
apsurdno. Prema come, ako nero rakvo nije prihvatljivo,
onda se mora konstatirati da bi, ukoliko bi sila razuma bila
svjesna svoga medija, ta njezina svjesnost predstavljala do
gaanje rog medija kod sile razuma, pa bi tako bilo nuno
i sralno dogadanje re spoznaje, ukoliko bi raj inrenziret bio
dostatan da se dogodi spoznaja, a ako ne, u jednom trenutku
dogaanje spoznaje bilo bi onemogueno, rj. kada bi se ona
dogaala u jednom, a ne i u drugom rrenurku, co bi bilo
uslijed neke dodame komponente koja bi bila pridodara
pukoj prisutnosti forme rog medija.
6. Svako je svjestan sebe, a svijest o neemu podraz.umijcva
prisutnost biti onoga ega se svjesno kod onog koji je roga
svjestan. Tako, kada smo svjesni sebe mi to imamo zahvaliti
ili prisutnosti naih bia naim biima, ili pak prisustvu nekog
oblika koji je jednak naim biima unutar nas samih. Ovo
drugo je neodriivo budui da biro podrazumijevalo sjedinje
nje dvaju isrovjemosri, pa proizlazi da naa svijest o sebi ne
znai nira drugo doli prisusrvo naih bia kod naih bia. To 9. Um ili razumska sila je u svojim inima neovisna o cijelu,
tako moe biti samo ako je posrijedi bit koja opstoji pomou
nefsa i koja je neovisna o mjestu, jer da je posrijedi samo neko
sranje u nekom mjestu, ono bi bilo prisumo kod cog mjesra.
Proizlazi da se ovaj smisao dobiva samo ukoliko dua opstoji
po sebi, bez potrebe za mjestom koje bi zauzimala.
7. To je argument koji je iznio Ebu ei-Berekar ei-Bagdadi
i kojim je razotkrio neutemeljenosr u istini svih drugih
argumenata. On, naime, kae: "Mi ne dvojimo da svaki od
nas moe zamisliti jedno more ive, brdo od safira, mno
11 6
KNJIGA O DUSI
rvo sunaca i mjeseca. Svi ci zamiljeni oblici, dakako, nisu
bez ikakve realnosti (ma dum) budui da na njih upuuje
sama sila onoga koji ih zamilja, koja svaki pojedini oblik
jasno razluuje od drugoga. Taj zamiljeni oblik ponekad
moe poprimici takav izraaj da moe bici ravan onome
vidljivom, opipljivom obliku, dok se - kako je poznato
istom nitavilu, apsolucnoj negaciji, nero takvo ne moe
konstatirati.
Mi nuno znamo da sva ta oblija nemaju svoga postojanja
u pojavnome svijetu, pa se mora ustvrditi da ona postoje
samo u umovima. Tako kaemo da mjesto tih oblika mora
biti ili neko tijelo, odnosno neko sranje u tijelu, ili da nije
ni tijelo nici sranje u tijelu. Prvo dvoje nije utemeljeno u
istini budui da je prizor mora i planine ogroman, dok su
mozak i srce po svojim formama mali, pa kako utiskivanje
ogromnog u malo nije mogue mora se zakljuiti da mjesto
re imaginarne slike nije ni tijelo, niti je rjelesno."
8. Kada bi razumska sila bila tjelesne naravi ona bi u starosti
uvijek morala biti slaba, to u srvamosci nije sluaj.
a ono to je u pogledu svoga djejsrva neovisno o tijelu nu
ino mora bici i u pogledu samoga sebe neovisno o tijelu.
U prvom sluaju razumska sila poima samu sebe- i bilo bi
apsurdno prerposravici da i izmedu rog dvoga postoji neki
posredujui subjekt (alah) - i poima samo ro poimanje. To
poimanje, meutim, nije nikakav subjekt. S druge strane,
ona poima i cijelo, koje je njezin medij i izmeu kojega i nje
ne posroji neki drugi medij. Ovo drugo dade se objasniti
sa dva aspekta:
l 17
 Ibn Qantm ei-Dewzt
l. sve one tjelesne sile, popur one koja vidi, one koja
uje, koja zamilja i uobraava, budui da su tjelesne
naravi, ona je u stanju pojmiti njihove biti, ali i ro
svoje poimanje s obzirom da je u stanju poj miri i samu
sebe, te pojmiti i ona tijela koja ih nose. Da je, dakle,
razumska siJa tjelesne naravi niti jedno od rog troga
joj ne bi bilo moguno;
2. ono odakle proishodj in jeste dua (nefs)- prema rome,
da je ona u svojoj opstojnosti, u svome postojanju, ovi
sna o tijelu ci ini mogli bi biti realizirani iskljuivo
u sadejsrvu sa tijelom. Kako srvar nije rakva, mora se
konstatirati da je razumska sila neovisna o tijelu.
1O. Svaka rjetesna mo posusraje uslijed velike aktivnosti i nakon
ro oslabi vie joj nije mogue ponovo biti jaka. Uzrok roga je
jasan: elementi tjelesne moi se, usJjjed njihove permanenrc
aktivnosti, izlau oteenjima i uvehnuu to za posljedicu
ima nemo, dok razurnska sila ne sJabi uslijed brojnosti akti
viteta, re je u stanju ponovo se vratiti snazi, nakon nemoi,
pa se mora zakljui ti da ona nije tjelesne naravi.
)J. Kada mi izreknemo sud da je crno suprorno od bijelog u
rom sluaju se u nnoj svijesti nuno mora uprisurniti bir
crnog i bijelog. l najprosrijn logika kazat e da je isrovre
menost crne i bijele boje, ili toplote i hladnoe u pogledu
tijela apsurdna. Prema tome, budui da sera istovremenost
u razumskoj sili ostvaruje, mora se zakljuiti da posrijedi
nije nikal-va tjelesna siJa.
12. Kada bi mjesro poimanja bilo neko tijelo- a svako djelo je
podlono djeljivosri - tada bi bilo mogue da jedan dio rog
rijela o neemu posjeduje znanje, a da, istovremeno, drugi
118
KNJIGA O DUSI
njegov dio o tome ne zna nita. U rom sluaju ovjek bi u
jednom asu mogao neto i poznavati i ne poznavati ga!
13. Kada se na tjelesnu tvar utisnu odredene gravure tada samo
postojanje tih gravura onemoguava utiskivanje nekih dru
gih urezaka. Sto se tie udsnua u razum, ruje srvar upravo
suproma od toga, jer kada su due prazne od svih znanja
i spoznaja, njima rada uenje biva veoma teko, a kada
neto naui u rom sluaju joj postignue rog znanja bude
potpora u stjecanju drugoga znanja. Uz ro, rjelesni uresci
su meusobno razdvojeni i iskljuivi , dok su oni razumski
sinergiill, jedni druge podupiru.
14. Kada bi dua bUa neko tijelo rada bi, izmedu ovjekove
elje da nogom napravi pokrer i izmedu pokretanja re noge
postojala odredena vremenska distanca, u zavisnosti od po
kretljivosti rijela i njegove teine. Ustvari je dua ta koja po
kree tijelo, koja priprema njegovu kremju. Kad bi pokreta
noge bilo neko tijelo ono bi se, ili moralo nalaziti u samim
tim organima, ili bi moralo stizari do njih. Ako bi dolazilo
do njih onda bi to, svakako, zahtijevalo odreen vremenski
raspon, a ako bi se nalazilo u njima onda, ukoliko bismo mi
odsjekli onaj mii pomou kojeg se osrvaruje kretnja, tada u
pokretnom organu vie nita ne bi osralo od rog tijela. Kad
bi se, dakle, taj pokreta, doista, nalazio u rom organu, rada
bi neto od njega moralo ostati u tom organu.
15. Kada bi dua bila neko tijelo ona bi bila djeljiva i moglo
bi biti da jedan njezin dio posjeduje znanje, a da drugi dio
rog znanja nema, tako da bi ovjek, u tom sluaj u , mogao
jednim svojim dijelom biti znan, a drugim dijelom neznan,
to je apsurdno.
119
 Ibn Q.IJIIm cl[);.ew;l
16. Kada bi duh bila neko cijelo u rom sluaju bi fiziko tijelo
moralo dobiti na teini njezinim :z.alaenjem u njega, jer
je pravilo da se, kada se na jedno tijelo doda drugo tijelo,
teina rog tijela povea, poput, npr., prazne mjeine1.a vodu.
Srvar je, meu rim, upravo suprotna- cijelo je lake kada se
u njemu nalazi dua, a re-"L.e kada se ona odvoji od njega!
17. Da je dua neko tijelo ona bi morala imari i sve one karakteri
stike koje posjeduju i sva druga rijela, ej. morala bi biti lahka
ili reka, topla ili hladna, mehka ili rvrda, crna ili bijela i imari
druga slina svojstva i kal-voe imanentne cijelu. Poznato
je, meutim, da su duhovne kakvoe: vrline i mahane, a ne
kakvoe tjelesne naravi. Prema rome, dua nije neko cijelo.
18. Da je dua cijelo ona bi, neminovno, morala biti u dohvatu
svih ula, ili barem veeg broja njih, dvaju ili jednoga, bu
dui da mi sva tijela nalazimo takvima- neka su na dohvan.
svih uJa, neka dohvaa veina njih, dok neka dokuuje
samo jedno ili dva ula. Dua je, meudm, izvan svega
roga. Njome je argumenrirao i Diehm suprotstavljajui
se jednoj skupini nevjernika, koja je negirala posrojanjc
Tvorca uzvienoga. GovoriJi su; "Da On postoji, morao bi
biti dosrupan makar jednome ulu!", i on im je uzvratio
primjerom due. Suprotstavljanje, dakle, ne bi bilo cjeli
shodno da je i dua, isco rako, neko tijelo, jer da jeste i nju
bi bilo mogue dokuiti nekim od uJa.
19. Da je dua neko tijelo ona bi morala imati duinu, irinu,
dubinu, povrinu i formu, ega ne moe biti bez rvari
(madde) i boravita (mehall). Ukoliko bi, pak, ro dvoje.
rakoer, bilo neka dua, rada bi posrijedi bio spoj dviju
dua; ako pak ne bi bili duhovnj, tada bi se dua sastojala
120
KNJIGA O DUSI
od svog vlasrirog rijela (beden) i oblika dok bi se nalazila u
ovjekovom djelu (desed) koje, takoer, ima svoje tijelo i
svoj oblik. Tako bi jedan ovjek, ustvari, bio dva ovjeka.
20. Jedna od karakteristika rijela jeste da je ono djel jivo, rako
da mali dio njega nije kao i veliki. Kada bi rako i dua bila
djeljiva rada bi, ukoliko bi i svaki njezin dio bio, takoer,
dua, ovjek u srvari posjedovao mnoge, a ne jednu duu.
Ako pak ri dijelovi ne bi bili dua, rada ni njihov zbir, isto
rako, ne bi mogao biti dua, onako kako, ukoliko jedan dio
vode ne bi i sam bio voda, rada ni zbir rih dijelova, takoder,
ne bi mogao biti voda!
21. Tijelo u svome opsrojanju, odrhvanju i trajanju potrebuje
duu tako da propada i gubi se kada se ona odvoji od njega.
Prema rome, da je i sama dua neko tijelo rada bi i ona trebala
drugu duu i tako dalje, do u nedogled, to je apsurdno, no
to bi bilo neminovno kada bi i dua bila tijelo.
22. Ukoliko bi bila neko tijelo njezino vezivanje za cijelo, u
sluaju da se ono dogaa na nain meusobnog stapanja
(redahul), podrazumijevalo bi ulaenje jednog rijela u dru
go, dok bi, u sluaju da se dogaa na nain meusobnog pri
ljubljivanja i susjed nosti, jedan ovjek, usrvari, predstavljao
dva rijela od kojih je jedno vidljivo, a drugo nevidljivo.
Eto, to je sve ono ime ova zalurala frakcija- zadavljena, tupim
udarena i srrmoglavljenaS" - obmanjuje i mi emo joj, uz Boiju
pomo, na sve ro dati odgovor, stavak po stavak.
" Alu1jjJ na 3. ajer sure El-MaJda: "Z:tbranjuje ~~:~m se... !10 je udaviJeno l ubijeno, i ~ro
j t' urmoglnvljeno.. .".
121
 Ibn QaJirm el-[};...ewzi
e
Sro se rie vae izjave da su svi umni ljudi uqala') nepodijeljeni
u pogledu korienja sinragme "dua l tijelo", ro jasno sugerira i
njenicu razlihosti cog dvoga, odgovor bi bio slijedei: Izraz "tijelo"
u terminolokoj upotrebi filozofa i apologerisra ima ire znaenje od
onog koju ra rije ima u jeziku Arapa, re u obinom govoru. Filozofi,
naime, tijelom nazivaju sve ro posjeduje one rri dimenzije58 pa bilo
ono lahko ili teko, vidljivo ili nevidljivo. Tako oni tijelom nazivaju j
zrak, i varru, i vodu, kao i dim, paru, planetu... U jeziku Arapa pak
nazivanje neega rahoga tijelom je apsolutno nepoznato. Na ro nee
naii nigdje u njihovom jeziku, poeziji ili jezikom naslijeu. EI-Oie
wheri kae: 'Ebu Zejd kae: Oba izraza, i dism i desed, izraavaju
isti smisao59, isto kao i izrazi: diusman i diutbsman60!"'
El-Asme' i kae: "lzrazi: di.ism, diusman i diesed izraavaju isti
61
smisao , dok se izrazom duthsman oznaava osoba!' Rekne se: To i
co se zaodjenulo tijelom (desume), ej. naraslo je, okrupnjalo, postalo
veliko, krupno, ogromno!"
Prema rome, kada mi duu nazovemo tijelom, mi se u rom
sluaju samo koristimo njihovom terminologijom, njihovim nai
nom obraanja. Inae, sa jezikog stanovita, dua nije tijelo. Kada
je mi rako definiramo, rime elimo samo konstatirati ona svojstva,
one postupke i uzuse koje sugerira Seri'ar, razum i opaaj, kaJ.:vi su,
u Tj. dui inu, irinu i debljinu.
r;g Tj. oba znae tijdo, kao i slijedea dva i1.r.u""1 koji ~e navode u na~t:wku.
S ob~irom da su obje rijei vrlo sline po fo rmi l po izgovoru, bili smo prinutlcni posc
60
~u-~ 7..:1 cng~cskom ~~~kripcijom mehkog slo'=~ "s" u rijei cli.uthm:in, dok u sluaju
rtjCCI diusman slo.-o s odgovara naem slovu "s".
itl Tj. znae tijelo.
122
KNJIGA O DUSI
n r.: kretanje, premjetanje, uspinjanje, sputanje, kuanje uitka
i : amje, slasti i bola, te injenica da je ona neto ro se zadrava,
ura, uzima, ulazi, izlazi... Mi je, dakle, tijelom nazivamo samo zato
~a bismo izrazili sve ce smislove, premda je leksikolozi ne nazivaju
cijelom. Prema come, na nesporazum s tom zabludjelom frakcijom
jeste u znaenju, ne u formi.
U istom smislu je i kovanica "dua i cijelo", koja se koristi u
meusobnoj konverzaciji ljudi.
*
* *
Sro se tie druge primjedbe, koja im je i najjai argument na
kojem jezde i u koga se pouzdaju, ona se temelji na eti ri premise:
l. medu postojeem ima i onoga emu d jelj ivosr nije imanen
ma ni na koji n ain;
2. da je to neto ro se moe dokuiti znanjem;
3. da znanje o njemu nije djeljivo i
4. da isto takvo mora biti i mjesto u kojemu se nalazi znanje o
njemu, tj. kada bi posrijedi bilo neko tijelo ono bi, nuino,
moralo biti djeljivo.
Veina razboritih ljudi {' uqala') izraava svoje neslaganje sa nji
ma; kau: "Vi niste podastrijeli nijedan argument kojim biste dokazali
da u posrojeemu ima i neco emu djeljivosr nije primjerena, kako
fizika rako ni zamisliva, ve samo iznosi ce neosnovane tvrdnje, koje
nemaju realnog pokria. Vi takvo neto konsrarirare Nuno Postoje
em, no temeljem vaeg naela koje, prema svim razboritim ljudima
iz svih vjerskih skupina i dr., nema svojega utemeljenja u istini, tj.
poticanjem biti (m:ihija) Gospodara uzvienoga i Njegovih arribma,
t:vrdnjom da je On samo jedna apstrakcija, koja nema ni svojsrva, ni
123
 Ibn Qajjim cl-Diew:1
kakvoe. Tim svojim stavom stall ste nasuprot razuma i svih nebeskih
objava, re onoga u emu su jedinstveni svi poslanici. Time ste Allahu
odcekJi znanje, i mo, i htijenje, i sluh, i vid, i go m jost nad svime ro
je stvorio; time ste zanegirali da su nebesa i Zemlja srvoreni u esr
vremenskih ecapa (ejjim), i sve see to jo nazvali tewhidom61, dok je,
u stvarnosti, rij e o poe! u svakoga ta tlla63.
Oni kau: "Taka, koju vi navodite kao svoj argument jesr,
zapravo, ono najizraenjje to va dokaz liava svake valjanosti. Eto,
sama ona nije djel jiva, a nalazi se u djeljivome cijelu! Neto nedjeljivo,
dakle, zalo je u nero djeljivo. Potom se oni koji potvrc1uju jedin
stvenu esenciju- a co je veina islamskih teoreriara (murekellimun)
-ne slau sa vama u pogledu cog naela. Oni kau: "Esencija zalazi u
rijelo, tavie ona je sa njim u kombinaciji. Tako neto ro je djeljivo
zalazi u neto ro nije djeljivo", a va argument moe bici potpun
samo ukoliko se zanegira ta jedinstvena esencija, pa ako bisre vi kazali:
Taka predstavlja kraj linije, njezino utrnue i nestanak, rj. ona je
nepostojea stvar (emr 'ademi), rime va argument ostaje bez ikakve
valjanosti. S druge st rane, pod pretpostavkom da je ona stvar koja
posjeduje svoju egzistenciju (emr wududi), u rom bi se sluaj u ona
nalazila u neemu to je djeljivo. Time bi argument, i u jednom i u
drugom sluaju, bio obesnaen."
]o kau: "Zbog ega, dakle, i znanje ne bi bilo jedna usranire
nosr u svom stani~w. ne na nain konkreme vrsre ilj kolanja, budui
da zalaenje svake stvari u svoje stanite ovisi o naravi re stvari. Tako
je zalaenje ivorinje u svoju logu jedna vrsta, dok je zalaenje akci
dentalije u tijelo druga vrsta; zalaenje rukopisa u knjigu je jedna, a
61
1j. ina m monorcltmom; izral.1vanjcm jedino5ti Boije.
11
' T.1ril ~lwnranje dn Je Bog lien svih ntriburn: ,1reizam.
124
KNJIGA O DUSl
---------------------------------
zalaenje masti u sezam druga vrsta; zalaenje rijela u oblak je jedna,
a zalaenje due (riih) u djelo druga vrsta; zalaenje znanja i spoznaja
..
u duu je, opet, posebna vrsta.
Jo kau: "Isto rako, sjedinjenost (wahdah) se dogodila, pa ako
je posrijedi jedna esencija, time se potvrc1uje postojanje jedinstvene
esencije, ime se obara va argument, jer on i nije odriv ukoliko
ne podrazumijeva njezinu negaciju. Pod pretpostavkom, pak, da se
radi o akcidenraliji, u rom bi sluaju ta akcidentalija morala imati
svoje sranire. Tako bi njezino stanite, ako bi bilo d jelj ivo, doputalo
mogunost opstojanja neega to nije djeljivo pomou neega to je
djeljivo, to bi bUa esencija, ime bi vaa argumentacija bila pobije
na. Ako biste vi kazali: sjedinjenost (wahdah) je nepostojea srvar,
ona vani nema svoje egzistencije - ro isto bi sc onda moglo kazati i
za sve ono ime dokazujete postojanje neega ro nije djeljivo. Sve
su co nemanifestne stvari (umur 'ademijja), koje vani nemaju svoje
egzistencije. Tako je i Nuno Posrojei , koga vi priznajete, isro rako
neto nemanifesrno. Stavie, pojavni oblik Njegove egzistencije nije
uope zamisliv."
Kau: "Takoc1er, svi oni nadodaci kao to su: gornjost, donjose,
nadreenost, podcec1enost... , jesu nestalni, nisu posebni odjeljci
(aqsam). Kada bi se, dakle, i ono to je nastanjeno (hallun) dijelilo
prema dijeljenju svoga stanita, u tom sluaj u bi se i ti nadodaci,
takoder, morali dijeliti. Tako bi se injenica gornjosti ili donjosti
mogla sastojati samo u jednoj etvrti ni , ili osmini, !to razum ne
moe prihvatiti."
jo kau: ..Sila misaonosti i instinktivnosti (quwwa fikrijja we
wehmijja) je, kako ro tvrdi va uitelj Ibn Sina, tjelesna to podra
zumijeva da mora imati svoje dijelove i parti kule to je apsurdno jer,
ukoliko bi ona bila djeljiva tada bi, ako bi svaka njezina parrikula bila
l25
 Ibn QaJjtm ei D'..ewzi
is.roga sasrava ~~pur nje, dio bio jednak cjelini, a ako ne bi bila po pur
nJe onda rakvt, ISto rako, ne bi bili ni svi dijelovi zajedno.
Uz to, instinktivnost i nema drugoga smisla osim roga da neko
prepoznaje kao prijatelja, a nekog kao neprijatelja, co je neto e!
ne moe bici djeljivo."
Kau: "Egzistencija (wudud) je, kod vas, neto to je pridodaro
bi rima pa bi se, prema rome, ukoliko bi se i ono to je zalo u nero
nuno moralo dijeliti uslijed podjele svoga boravita rada bi se j ta
egzistencija morala dijeliti samom podjelom svoga boravita. Tako
se egzistencija neega ne bi morala smatrati neim razliitim od
njegove biti."
Kau: "Isto je i s naravima brojeva- sve su one razliite bici. Tako
je deset jedan smisao i jedna bit, i ta bir ill ulazi u svaku pojedinu
jedinicu rog broja, to razumu nije prihvacljivo, i)j se mora dijeliti
prema podjeli tih jedinica, to razumu, takoer, nije prihvacljivo
s obzirom na to da onaj smisao koji izraava rije deset nije djeljiv.
Deset, naime, jeste djel j ivo ali nije djeljiva njegova desecnost."
Kau: "Tako se ono to nije djeljivo pretpostavlja onome to je
djeljivo."
Jo kau: "Isto je i s kakvoama koje se odnose na kvantirume,
poput okrugli ne, utisnua i sl. Kod fi low fa one akcidencalije (a' rad)
koje se nalaze u poluokruglini - ako je ona jedno prolazno sranje
- nalaze se ili u njezinoj cjelini, ili u svakom njezinom pojedinom
dijelu- to je apsurdno- ili se, pak, i ra trenu tanost dijeli s podjelom
dijelova. U potonjem sluaju to bi znailo da se u svakom pojedinom
dijelu jedne crce nalazi i samo jedan dio te akcidenralije, ro razum
ne moe prihvatiti. To bi, naime - pod pretpostavkom da je svaki
djeli crte okrugao - znailo da i svaki dio kruga, takoer, mora biti
okrugao. Ako pak ne bi bio okrugao, u tom sluaju- ukollko se kod
126
KNJIGA O DUSI
spajanja svih dijelova ne bi desilo nero dodamo - ne bi se postigla
ni okruglina. Ako bi se, pak, desila neka dodatna srvar- ukoliko bi
ona bHo djeljiva rada bi moralo doi do jo jednog dijeljenja, a ako
ne bi bila djeljiva u tom sluaju bi ono to je nastanjeno (ball un) bilo
nedjeljivo, dok bi njegovo stanite bilo djeljivo."
Oni ovo i ne moraju prihvatiti - kaem ja - budui da bi mogli
kazati: dijeli se s dijeljenjem svoga stanita poput svih drugih akci
dentalija koje opstoje pomou svojih stanita, poput bjeline i crnine.
Sto se cie onoga to nije djeljivo, kakva je, npr., duina, uvjet nje
gova postojanja jeste zbirno spajanje svih pojedinih dijelova. Tako bi
ono to je neim uvjetovano prestajala posmjaci samim prestankom
postojanja svoga uvjeta.
Kau: "Ova cijela su, po svojim biima mogua ro je njihovo
prolazno svojstvo, odvojeno od njihove biti, pa ukoliko se ne bi dijelila
zajedno sa svojim stanitima, argument bi time bio oboren, a ukoliko
bi se dijelila tada bismo se ponovo suoili s naprijed navedenom opa
snou, tj. da se dio izjednaava sa cjelinom, i rako niwrn dalje."
Oni se ni sa ovim, isto rako, ne moraju saglasiti, budui da
ta mogunost ne ukazuje na prihvacljivost onoga ije je postojanje
mogue i postojanja ili nepostojanja, budui da je rakva njegova
prijemivosr za ro njegova imanencija, a ne akcidemalno svojstvo.
Um, meutim, tu prijemivost odvaja od subjekta prijemivosri, pa
se njegova prividna akcidemalnost pojavljuje samo uslijed toga. to
se tie suuestvovanja dijela sa cjelinom, ru nema niega spornog, isto
je kao i sa svim drugim prostim biti ma- jedan njihov dio jednak je
cjelini u njezinoj sutini i definiciji, poput vode, zemlje i zraka. Ono
to je sporno, to nije zamislivo, jeste da dio moe biti ravan cjelini
u pogledu koliine, ne i u samoj biti.
127
Ibn QaJJsm eiD:~w:s
---------------------------------
U obesnaivanju ovog prigovora moe se posegnuti za rim da
znanje nije neka slika koja je unila u duu, ve da je ono veza, odnos
izmeu znanja i onoga to se poznaje, onako kako u pogledu vienja
kaemo da ono nije utiskivanje identine slike onoga to se vidi u
silu koja vidi (quwwa basira), ve da je to veza, suodnos izmeu te
sile i onoga ~to ona vidi. Svi prigovori koje navode u ovom odjeljku
zasnivaju se upravo na utiskivanju forme onoga co se saznaje u siJu
koja saznaje na emu, potom, temelje svoj stav da je dijeljenje neega
to nije djeljivo u neemu to je djeljivo apsurdno.
Sco se rie njihove izjave: "Kada bi stanite integralnoga znanja
('ulum kullijja) bilo tijelo, ili pak tjelesno, u rom bi s luaju i to
znanje bilo djeljivo, budui da je ono to se ustanitilo u neemu
to je djeljivo, takoer, djcljivo!", gdje ne navode i njegovo tijelo, ea
premisa nije ni argument, ni prigovor, oni u svojim rukama nemaju
nita drugo do obine Aoskule, koja i nije ba rako aksiomna da joj
ne bi trebao nikakav dokaz. Ona se temelji na posravci da znanje o
neemu znai dogaanje slike identine sa biti onoga to se saznaje
kod onoga koji saznaje w je neto to ima najmanje injeninoga
osnova, iz razloga koje tamo navodimo.
Isto tako, ako bismo se mi i saglasili sa vama u come, w bi bio i
najoitiji dokaz neutemeljenosti vae izjave, jer bi ta slika. ukoliko bi
predstavljala uscanitenje u esenciji razumne due, bila parcijalna slika,
ustanitena u parcijaJiniziranoj dui, u kojoj sa njom participiraju i
sve druge akcidemalije koje se ru nalaze. Tako, ako bismo tu sliku
promatrali sa svim rim priljepcima, ona rada ne bi biJa izdvojena,
ve bi bila spletena s nekim priljepcima i crenuranostima, to bi
onemoguavalo njezinu integralnosr (kullijjeteha).
Pa, ako biste vi kazaH: mi pod njenom imegralnou mislimo
iskljuivo na nju kao rakvu, bez bilo ega od tih priljepaka- mi bismo
128
KNJIGA O DUSI
03
co rekli: ako je co prihvatljivo, zato onda ne bi bilo prihvatljivo
kaz;~ri i ovo: ta slika se usranitila u jednoj tjelesnoj tvari koja ima
odredenu mjeru i odreenu cjelinu, medutim, kada od nje ro izu
zmemo i priemo njoj kao takvoj ona rada biva u ravnj one slike s
kojom smo onako posrupili. Tako se jedna odreenost stavlja nasuprot
druge odreenosti, dok se neodreenost, uzeta kao takva, sueljava sa
5 vojim isto tako neodreenim stanitem. To je ono to je razumno,
to posvjedouju zdravi umovi i zdrav rezon, pa tako proizlazi da je
ovaj prigovor jedan od najloijih, s najmanjim uporitem u istini.
Oni su, naime, posegnu li za imegralnou i upravo je ona razorila
njihova zdanja, pomutila im vienje i izglede, s obzirom na to da
su openite stvari, koje vani nemaju svoje egzistencije, apstrahirali,
a potom Jh stali tretirati na nain kako se tretiraju stvari koje vani
imaju svoju egzistenciju, uinivi ih, ak, mjerilom i poelom tih
egzistencija.
Tako, ako oni slike onoga to se saznaje apsrrahiraju, inei ih
imcgrativnima, mi emo isto co uiniti s njihovim scanitem, uiniti
ga openitim. Ako oni posegnu za odredenom parcijalnou, onda
e i njihovo stanite biti isto takvo. Naime, integralno stoji suelice
s integralnim. parcijalno s parcijalnim.
elimo jo kazati: u razumu nema nita ope naravi; u umu postoji
odreena slika, jasno naznaena, utisnuta kao obiljeje za sve njezine
jedinke, pa ako se ona u rom smislu naziva opom rada u terminima
nema niega spornog, ona je i u jednom i u drugom sluaju i opa
i parcijalna.
Sto se tie vae izjave u rreem sluaju, naime da su "ope ra
cionalne slike apstraktne, da se njihovo apsrrahiranje ima zahvaliti
129
Ibn QaJiam ei-D:cwza
konzumentu, rj. razumskoj sili, odgovor na to bio bi slijedei: ira
vi zapravo elite dokazaci com opom racionalnom slikom? Clire li
kazati da se sam predmer koji se saznaje (ma' liim) dogaa u biu
subjekta koji ga saznaje {'alim) ili da se u biu subjekta koji saznaje
dogaa samo znanje o predmetu koji se saznaje? Ono prvo je, kako je
co oigledno, apsurdno. Ovo potonje je, pak, istinito, s rim da vama
ro nije ni od kakve koristi budui da opa srvar koja je zajednika
svim ljudskim osobama jest opeljudska, a ne znanje o njoj, jer u vanj
skome svijeru i ne postoji ovjeanstvo kao zaseban pojavni egzisrenr
- realnu egzistenciju imaju samo jedinke. S obzirom na to da znanje
cek slijedi ono o emu se ono posr:iie, onda je, budui je to odredeno,
samim tim i znanje o njemu odredeno, samo co je ono jedan oblik
koji podrazumijeva mnoge jedi nke. Tako u umu, kao i u vanjskome
svijetu, apsolutno ne postoj i niti jedan oblik koji je nedjeljiv.
Sam Bog zna koliko je skupina napravilo grjeku na ovom
mjesru!
Opa slika, koju oni priznaju driei da ona zalazi u duu, zapravo
je lini oblik odreden linim rrenuranosrima. Hajde sad, zamisli da
se ta racionalna slika nastanila u jednoj esenciji koja nije ni cijelo,
niri je tjelesna- ona ne bi mogla bici odvojena od tih akcidenralnosci.
Ako biste vi kazali: mi pod njezinom apstrakmou mislimo na nju
kao rakvu, prenebregavajui sve one akcidenralnosti, one pratee
elemente - bilo bi vam reeno: zaro onda ta slika, nastanjena u tje
lesnom stanitu, ne bi mogla, takoder, bici djdjiva, dok bi apstraktna
(muderred) bila samo kad bismo na nju gledali kao na rakvu, ne
obazirui se na njezine akcidentalne elememe ('avarid)?
Sro se rie vae izjave u ervrrom sluaju, naime "da je sila
umnosti sposobna za beskonane ini, to nije sluaj niri sa jednom
tjelesnom silom", odgovor na ro bio bi raj da mi ne moemo be-
130
KNJIGA O DUSI
z~zervno prihvatiti da je co rako, rj. da je ona, doista, sposobna za
beskonane ini
Va stav da je umna sila kadra poimati beskrajno, a da su sama
ra poimanja ini, jesu dvije lane premise, budui da su njezina po
imanja, ma kojeg obima ona bila, ipak konana. ak i kada bi na
svaki pojedini udisaj poprimala hiljadu hiljada pojmovnih jedinica, i u
rom bi sluaju one imale svoju konanicu. Prema come, apsolutno je
rano da je umna sila konana u pogledu svojih spoznajnih i saznajnih
mogunosti, re da moe dosegnuti onaj nivo na koji se ne moie vie
dodati nita. Uzvieni kae: Iznad svakog znalca j~dan znalac imaf>4
(Jusuf, 76), tj. sve rako dok se ne doe do Onoga koji ima sve znanje
0 ~vem u, do Allaha osim kojeg drugog boga nema, to je i jedna od
Njegovih svojsrvenosri u kojoj niko drugi ne participira.
Ako biste vi kazali: ako bi pojrnovnosr umnog subjekta dola do
granice kad vie nita ne bi moglo biti nadodam na nj, u rom slua
ju bi se srvar neminovno izokrenuta iz njegove vlastite sposobnosti
- mi bismo na ro rekli: eto, upravo bi co, pod pretpostavkom da je
tano, upuivalo na co da je tjelesna sila kadra poduzimati ine koji
su beskonani, to bi za sobom povlailo obaranje i obesnaivanje
prigovora.
Isto rako, sila imaginacije, razmiljanja i uenja kadra je predoi ti
beskraj zamiljenih, odnosno u sjeanje pohranjenih jedinica, premda
je ona kod vas tjelesna.
Ako bisre vi rekli: mi ne moemo bezrezervno prihvatiti da je
ona kadra za neto to nema svoje konanice, bilo bi vam reeno:
isto ro kae i va oponem za poimljuu silu.
1
'~ Kod Korkura sroji: "A nad sv:1kim 7.nalcem ln~o~ jolznanijil"
131
 -
Ibn QaJJam ei-D'.ewn
Sro se rie lanosti one druge premise, u vezi s njom treba kazati
da poimanje nije in pa, prema tome, ono ije ini imaju svoju granicu
ne mora obavezno biti ogranieno i u poimanju. Pa, sami sre vi jasno
kazali da mentalna esencija usvaja obUke srvari koje poima, a ne da
ih sama proizvodi. Kod vas jedna srvar ne moe biti i proizvodirelj
i prihvatilac, jer ste se jasno oirovali o tome da rijela nisu kadra za
one ini koje nemaju svoje konanice, dok im, s druge mane, podlo
nost utjecajima i rrpnost mogu biti beskonani. Ibn Sina je, na ovu
primjedbu, postavio pitanje: "Zar nebeska dua, koja je neposredni
pokreta svemira, nije tjelesna sila i pored injenice da su nebeske
kretnje beskonane?", te na to sam dao odgovor kazavi da, iako je
posrijedi tjelesna sila ona, ipak, punou svoga djelovanja crpi iz Iz
dvojenog Uma, uslijed ega je kadra proizvoditi beskonane ini.
Mi kaemo slijedee: ako je co rako kod tebe, zato se onda ne
bi moglo kazati: govorea dua punou i snagu crpi od svoga Tvorca i
Zaetnika, kojem i pripada sva snaga, pa stoga ne bi trebalo bici udno
da je ona, i pored svoje tjelesnosti, kadra za new to je beskonano.
Ako bi se d s tim saglasio, u rom bi sluaju bio u suglasju s poslanicima
i sa razumom, ime bi uniao u red muslimanske zajednice i iziao iz
skupine onih ija stajalita nisu utemeljena na istini.
.. *
Sro se tie vae izjave u petom sluaju, naime: "Kada bi sila ra vidi kod vas tjelesna, to znai da se nalazi u nekom sjediru koje ima
zuma obitavala u nekom tjelesnom mediju, onda bi ona morala bici
permanentno svjesna rog medija, ili ga uope ne moi biti svjesna!",
ona se temelji na vaem pogrjenom naelu da poimanje predstavlja
dogaanje slike koja je u poimajuoj sili identina predmeru poima
nja. ak i kada bismo se saglasiHs rim vaim naelom, to vam opet
132
KNJIGA O DUSI
ne bi bilo ni od kakve koristi, s obzirom da bi dogaanje te slike bilo
samo uvjet za dogaanje poimanja. Kad bi rekao, odnosno kada bi
bilo reeno, da poimanje zapravo i jeste dogaanje re slike, neto ta
kvo niko razuman ne bi mogao kazati. Zato se ne bi moglo rei: sila
razuma obitava u posebnom tijelu, a da se sili govora deava i jedno
dodamo sranje koje se naziva svijeu i shvatanjem i da, rek rada, sila
razuma postaje svjesna cog medija. Kad rog dodatnog stanja nema
rada ea sila nije svjesna medija. Ako bi nero takvo bilo mogue, rime
bi prigovor u cijelosti bio obesnaen.
Potom kaemo: tvrdite li vi da je, kad mi neto pojmimo, trenu
tna predstava o tom neem u umu identina onome to se poima sa
svih aspekata i obzira, ili kaete da ra identinost u svim aspektima
nije obavezna? Ono prvo niko razuman nee tvrdili budui je isuvie
oigledno da bi njegovu neodrl.ivosr trebalo dokazi vari. Prema rome,
ako se zna da idenrinost u svim aspektima nije obavezna, Lada nije
iskljuen i nastanak neke druge predstave u srcu, odnosno mozgu, u
smislu sjedinjavanja dviju slinosti.
lsro rako, sila razuma obitava u esenciji srca ili mozga dok slika
koja se pojavljuje obitava u sili razuma, tako da je jedno od njih
dvoga obitavalite sile razuma. Takoer, kada pred sobom ugledamo
veliku razdaljinu, daleku udaljenost, dali ro vienje ovisi o ocrtavanju
te slike u oku onoga koji to gleda, ili ne ovisi? Ako ovisi, onda ro
povlai za sobom spoj dviju srodnih srvari, s obzirom da je sila koja
svoju veliinu i mjeru. Tako, kada se u njemu ostvari veliina i mjera
onoga ro se vidi nuno dolazi do sjedinjenja dviju slinosti. Ako bi
to bilo dopustivo tamo, zato ro ne bi bilo dopustivo i u ovom naem
piranju?! Ako poimanje odreene stvari ne ovisi o pojavljivanju pred
stave tog to se gleda u onom koji to gleda, onda va srav po kojem
133
 Ibn QaJJim ci-Diewzi
"shvatanje srca i mozga temelji se na pojavi predstave srca i m
sil 1. razuma" posraje neodriv. ozga u
Isro rako, vaa primjedba da bi, ukoliko bi sila razuma obiraval
u neko~ ti~~u, ona bi moraJa bici permanentno svjesna tog tijela:
dok nasa SVIJeSt o srcu i mozgu nije takva, podrazumijevala bi samo
onoga.~~ kae da ta sila obitava u srcu ili mozgu, dok se ne bi moglo
~dnosm J na o.n~ga. koji tvrdi da obitava u jednom posebnom tijelu,
CJ u nefsu, ko;e ;e Isprepleteno sa fizikim ci;. dom (beden) budu,.
da. l ' Cl
.~e on mi ~enja da je dua (nefs) jedno posebno tijelo i da ovjek
UVIJek zna da Je ona posebno tijelo, da nikada to ne smee s uma, osim
u sluaju nepanje. Tune se eliminira primjedba koju sre, u svakom
sluaju, nastojali odrati akruelnom.
* pretpostavke, i da nisu urezane u duu, budui da se ak ni forme
Sro se ti~e vae ~!ave u estom sluaju, tj. da je svako svjestan
se~~ te d~ SVIJest znact postignue biti onog to se poima kod onog
ko;1 to p~1ma, t~ je prihvatljivo samo ako se uzme da dui nije po
rreb~o mJesto gd;e e obitavari ird., odgovor bi bio da se co temelji
na n!emu, prerhodeem naelu, naime na rome da znanje predstavlja
po~.ttgnuc: predstave koja je identina onom to se poima u onom
ko;1 ro po~ma, ro nema svoga utemeljenja u istini iz razloga koje
smo navel1 kada srno razmatrali pitanje znanja. ak ako bismo to
i pril~vatili, ~pet je navedena predstava samo uvjer da se postigne
znan;e, a ne 1 samo znanje.
. lsto ~o, ~va primjedba, sa svojim nejasnim izrazima i loim pre
nusama, bila bJ oborena- ako bismo, npr., uzeli kamen ili drvo i rekli:
~vo je es~cija koja opstoji sama po sebi, a njezino bie je kod njezina
b1a!, to b1 znailo da i te neive rvari moraju biti svjesne svog bia.
134
KNJIGA O DUSI
1sve su ivoenije, takoder, svjesne svog bia, pa ako je nero svjesno
sebe. to znai da je njegovo bie jedna apstraktna esencija, to bi znailo
da su due svih ivotinja apstraktne esencije, to vi ne mislite.
*
* *
Sto se rie vae izjave u sedmom sluaju, ej. da neko od nas
moe zamisliti more ive i brdo od safira ird., ro je primjedba koju
je iznio Ehu ei-Berelcir ei-Bagdiidi, a koja je vrlo klimava s obzi
rom da se temelji na rome da su te zamisli srvari koje imaju svoje
realno postojanje, da su urezane u razumnu duu na nain kako je
ea dua umetnuta u svoje obiravalice. Meurim, zna se pouzdano
da re zamisli nemaju svoje realne osnove, ve da ih um namee kao
vanjskoga znanja ne urezuju u duu, pa kako da se u nju utiskuju
nerealne imaginacije!? Ova primjedba je, prema rome, pobijena ro
ne znai da se ne moe praviti razlika izmeu drugih nerealnosti, jer
ovjekov um pravi razliku izmeu neujenja, nevidenja, nemirisa i
dr., to ne znai da ro razluivanje sugerira i realno egzistiranje tih
nerealnosti. Naprotiv, radi se o razluivanju izmeu vrsta nemogu
nosti ije realno postojanje uope nije mogue.
Porom kaemo: ako je zamislivo zalaenje oblika i razmjera u
new to na bilo koji nain ne posjeduje veliinu i razmjeru, zato
ne bi bilo zamislivo i za1a7..enje znanja velikog oblika i velike razmjere
u malo tijelo?! Isto rako, ako nepodudarnost u svakom smislu ne
stoji kao prepreka zala.enju slike i oblika u apstraktnu esenciju, rim
prije nepodudarnost velikog sa malim ne moe biti smetnja davelika
slika ude u malo mjesto. Uz co, vae najranije pretee ustanovile su
dokaz da urezivanje slike koja bi obitavala u apstraktnoj esenciji nije
mogue, za ta su naveJj niz razloga.
135
Ibn Qnjjim ei-Diewzi
- - - - - - - - --------------
Sto ~e d_e vae izjave u osmom sluaju, naime "kada bi sila
razuma b1la qelesna, ona bi u vrijeme starosti oslabila", ona ne sro"i.
Odgovor na to sastojao bi se iz vie deralja: J obavljao je brojne poslove i dobro ih uvjeibao, rako da je
l zato bi bilo dopustivo kazati da je neophodan samo odre
den stepen zdravlja cijela da bi se mogla odrati optimalna
razum~ka ~~osobnost, dok optimalno smnje rijela u pogledu
zdraviJa ruJe od znaaja za optimalnosr sranja ra.zumske
sposobnosti. Ako je mogue da co tako bude, onda nije ne
prilino kazati da se taj minimalni stepen tjelesnog zdravlja
zadrava sve do kraja starake dobi, rako da razum ostaje
(u punoj funkciji) sve do kraja;
2. starom ovjeku, moe bici, kontinuirano zdravo razumsko
poimanje osigurava co to se njegov razum odrl<tva nekim
organima koje kasno zahvaa kvarenje i deformacija, pa
~da to dvoje zahvati i re organe rada dolazi do kvarenja
nJegova razuma i njegova poimanja;
3. nije. iskljueno ni to da nelci rjelesni sasravi bolje pogoduju
nekim sposobnostima, pa je mogue da tjelesni sastav sta
:ijegov~eka bolje pogoduje razumskoj sposobnosti, uslijed
cega u nJemu dolazi do snaenja ra.zumske moi;
4. kada je tijelo u naponu svoje snage i siline tada su sve sile
snane, tako da su strastvene i gnjevne siJe veoma snane,
re snaga tih sila ne doputaju razumu da funkcionira savr
eno, i tek kada nastupi starost i slabost, usljed re slabosti
doe i do slabljenja tih sila koje su stajale na puru razumu
da djeJuje u svom punom kapacitetu. Nemo, isro rako,
zahvaa i sam razum, ali nakon to njega zahvati nemo ra
136~----------------
--------------------------
KNJIGA O DUSI
se nemo pojavljuje i u njegovim antipodima tako da manj
kavost u jednom od njih biva nadomjetena manjkavou
u drugome, ime se postie poravnanje;
5. srar ovjek je nauio mnogo roga i stekao veliko iskustvo,
stekao brojna iskustva. Sve to doprinosi irini njegove misli
i snazi vienja, ime kompenzira manjkavost koja se pojavi
sa slabljenjem tijela i sila pohranjenih u njemu;
6. obilnosc posrupaka proishodi iz duboko ukorijenjenih da
rovitosti u ovjeku, rako da onaj viak koji se na taj nain
postigne nadomjeta onu manjkavost koja se javlja uslijed
uruavanja rijela;
7. u vjerodostojnoj predaji biljee se sljedee Vjerovjesnikovc,
s.a.w.s., rijei: "ovjek stari, dok dvije srvari u njemu ostaju
hiri mlade: pohlepa i dugorono nadanje!"65 Srvarnost po
tvruje ovaj hadis. Medutim, i pored roga to pohlepa i nada
spadaju u ejdesne sile i u prolazna svojstva ipak slabljenje cijela
ne povlai za sobom i obavezno slabljenje tih dvaju svojstava
iz ega proizlazi da uruavanje rijela, njegovo slabljenje ne
znai obavezno i slabljenje svih tjelesnih svojstava;
8. svjedoci smo da mnogi srari ljudi zapadaju u senilnosr
i umnu slabost, zahvaa ih rigidnost misaonog procesa.
Stavie, to je rako u veini sluajeva, kako to naznaavaju i
rijei Uzvienoga: lvfnogi od vm podstilrostdoi/e u najbj~dnij~
stan}~ kadpmtan~ da zna bilo !ta od onoga toJ~ n~kada tako
" Hadis biljee: 11rmizi i Ibn Madldi.c u odjeljku o whdu. ?.atim Muslim u "Poglavlju o
zelum", rc Ahmed u svom "Musnc:d"u. ;~Jj u sllic:decm obliku: ...a dvije scvari omju:
pohlepa i nada".
137
Ibn QaJjim ei Dew:t
dobro znao~ (En-Nahl, 70} Scar ovjek, dakle, u svom naj
bjednijem ivotnom dobu postaje poput djeteta ili zapada
u jo gore scanje od roga, dok se onaj kome se neto takvo
ne desi ne smatra da je vraen u "najbjednije stanje";
9. ne postoji tijesna i neraskidiva interaktivna veza izmeu
tjelesne i duevne snage, kao ni izmeu slabosti jednoga i
slabosti drugoga - neko moe biti tijelom snaan, aJi slab
duhom, kukavica i straljivac, dok drugi moe biti slab ti
jelom, ali snaan duhom i, kao takav, biti hrabar i odluan
i pored svoje tjelesne slabosti;
l O. ak i kada bismo se saglasili s onim to navodite, to oper ne
bi bio argument da je dua jedna apsrrakma esencija, koja
nije niti unutar niti izvan Ovoga svijeta, da nije ni u cijelu
ni izvan njega, jer da je dua neko isco, svijetlo, nebesko
tijelo, namijenjeno zemaljskim tijelima, ona ne bi mogla biti
izloena rasrapanju, slabljenju i promjeni, co je svojstveno
zemaljskim rascvarajuim tijelima. Prema come, injenka
rastapanja i slabljenja u tijelu, ne znai da se isto co mora
nuno deavati i u duevnoj biti.
Sco se rie vae izjave u devetom sluaju, ej. "um ili razumska
sila je u svojim inima neovisna o tijelu, a ono to je u pogledu svoga
djejsrva neovisno o tijelu nuno mora biti i u pogledu samoga sebe
neovisno o tijelu", odgovor je slijedei: izrei pouzdan sud o jednoj
.. Ajet u Korknrovom prijevodu glll.li: "Ima v:u koji duboku staron dolivitc, pa bn.o la
boravile ono to =ard" Mi smo se u ovom sluaju posluiili prijevodom Muhammcda
Asadn koji je, mislimo, i precizniji, 11 i holje raaiava ono to nut or 1,cll kn7.1tl.
138
KNjiGA O DUSI
---------------------------------------
tjelesnoj sili ne znai da se to isto moe kazati i za sve druge tjel~n~
1 y1 dakle u ruci nemate nita drugo do neosnovanu tvrdnJU 1
sl e.
pogrjenu analogiju.
Takoer, forma i akcidenta! ije moraju imati svoje obitavalite, a
ta njihova potreba za tim obiravalicima dolazi samo zbog njihovih
bia. To ~to su one kao takve neovisne ne znai d<1 su same po sebi i
neovisne od tih obitavalita. Ako je, dakle, neto neovisno, temeljem
bilo kakve odredbe, ne mai da kao takvo, samim svojim biem,
moe bez tih obitavalita. Opet - Bog najbolje zn<~!
Sco se tie vae izjave u desetom sluaju, tj. da se tjelesna mo
iscrpljuje mnotvom aktivnosti, ce da sc, nakon to jednom oslabi, vie
ne moe vratiti snazi itd., odgovor na to jest da je mo imaginacije
tjelesna, re da je u sranju zamisliti stvari velikih dimenzija jednako
kako je u stanju zamisliti siune stvari. Tako ona moe zamisliti maJu
glavnju na isci nain kako zamilja Sunce i Mjesec.
Isto rako, snanim, dominantnim pogledima promie vienje
beznaajnih stvari. Tako kaemo: visokorazvijeni, veliki umovi ne bave
se promiljanjem sitnih smislova, jer onaj ko se udubi u spoznavanje
veliine Gospodara nebesa i Zemlje, Njegovih imena i atributa, on se
u rakvom stanju ne bavi utvrivanjem jedinstvene esencije i njezine
stvarnosti.
Sto se rie vae izjave u jedanaestom sluaju, naime da se, kada
reknemo da crno stoji nasuprot bijeloga u naem umu mora dogoditi
uprisumjenje sutine crniJa i bjelila istovremeno, dok e i najprosrija
139
 Ibn QaJJim ei-D!ew:i
logika kaza ci da je sjedinjenje cog dvoga u odreenom cijelu nemogue
-odgovor bi bio sljedei: ro to kaete temelji se na postavci da se u
biu onoga koji neto poima formira slika identina predmeru koji
se poima, co, medutim, nema osnova. Vae argumenriranje utisnu
em slike u ogledalo ne stoji, budui da se u ogledalo ba nita ne
utiskuje, kako to dri veina umnih ljudi .iz reda filozofa, apologeta
i dr. Uostalom, stajalite o utiskivanju je neodrivo iz vie razloga.
U konanici kaemo: Ako ste ve miljenja da je ono ro se uriskuje u
dui kod poimanja crnila i bjeliJa samo njihov obris {rusu m), njihova
vizuelna reprodukcija, a ne i njihova stvarnost, zato onda ne bi bilo
mogue da se obris tih stvari pojavi i u tjelesnoj rvari?
* *
Sro se tie vae izjave u dvanaescom sluaju, naime "kada bi mje
sto poimanja bilo neko tijelo - a svako tijelo je podlono djeljivosri
- rada bi bilo mogue da jedan dio tog tijela o neemu posjeduje
znanje, a da, istovremeno, drugi njegov dio o tome ne zna nita. U
rom sluaju ovjek bi u jednom asu mogao neto i poznavati i ne
poznavati ga!", odgovor bi bio slijedei: ta primjedba je neodriva
prema vaim vlastitim naelima, jer su kod vas i strast i srdba i ima
ginacija isro tjelesna sranja ije je obitavalite djeljivo pa bi, shodno
rome, bilo mogue da se u jednom dijelu pojavi strast i srdba, a u
drugom dijelu nero upravo suprotno njima. Tako bi ovjek mogao
udjeti za neim i odbojnost osjeati prema rome u isro vrijeme, biti
srdit na nekoga i ne biti srdit itd.
140
KNJIGA O DUSI
Sto se tie vae izjave u trinaestom sluaju, tj. "kada se na tjele
snu,~,.,,.
.... utisnu odredene gravure tada samo postojanje tih gravura
onemoguava utiskivanje nekih drugih urezaka. Sro se tie udsnua
0 r.~zum , ruje stvar upravo suprotna od roga '' itd. -odgovor bi bio
slijedei: krajnji domer re vae izjave jeste da se radi o odlinoj ana
logiji, no ne i sveobuhvatnoj. To medutim, nema vrijednosti ni za
pretpostavku, a nekarnoli za sigurno znanje, budui da su razumske
utiskovine znanja i spoznaje, dok su one tjelesne forme i slike. Tako
nema nikakve sumnje da su znanja u svojim b icima razliita od slika
i oblika, to znai da se sud o nekoj apsrrakmoj stvari ne moe pri
mijeniti i na neto to ne pripada roj vrsti.
Sro se tie vae izjave u errnaestom sluaju, naime "kada bi dua
bila neko tijelo tada bi, izmeu ovjekove elje da nogom napravi
pokret i izmedu pokretanja re noge postojala odredena vremenska
distanca" itd.- odgovor je slijedei: dub, u zajednici sa tijelom, moe
biri samo u jednom od tri stanja:
a) da ga obavija s vanjske strane, poput odjee,
b) da je stacionirana na jednom mjestu, poput srca ili mozga i
e) da proima sve dijelove rijela.
U svakom od ta tri sluaja njezino pokretanje onog ro eli
pokrenuti dogaa se, njezinom voljom, bez vremenskog proroka,
kakvo je npr. vienje onoga ro se nade pred oima, u jen je neega,
mirisanje, kuanje...
U sluaju amputiranja odreenog tjelesnog organa ne dolazi i
do amputacije cijela due koje je bilo zdrueno s rim organom, bilo
da ga je obujmljivaJo iznutra ili izvana: dua taj organ, iji se osjeaj
141
 Ibn Qn)Jim eiDtcw:a
urrne, isrog rrenurka naputa, povlai se iz njega bez ikakve vremen
ske z.a.drke. Njedn~ naputanje rog organa jest popur povlaenja
zraka 1z posude u koJu se nalije voda. Kada bi dua bila sracionirana
na jednom mjcsru u tijelu, ni rada se ne bi morala odvajati s ampu
ciranim organom, a ako bi cijelo obujmljivala sa vanjske strane ni u
rom sluaju ne bi bio porreban nikakav vremenski imerval izmedu
njezine volje da pokrene cijelo i samog pokreranja tog cijela, ve bi u
rom sluaju njezino djelovanje, predstavljeno u pokretanju organa,
bilo poput djelovanja magneta na mera!, svejedno ro nije u nepo
srednom dodiru sa njim.
Pocom velimo: ova bezumnost sa ukljuivanjem vremena upravo
vama ne ide u prilog, s obzirom da kod vas dua nije niri spojena
sa cijelom, niti je razdvojena od njega, nije ni unu tar rijela, ni izvan
njega, pa vas ro i obavezuje.
* realizacijom tih imeresa, da nastoje otklon iri manjkavosti i nedostatke
Sro sc Lie vae izjave u petnaestom sluaju, naime "kada bi dua
bila neko rijelo ona bi bila djeljiva i moglo bi bici da jedan njezin dio
posjeduje znanje, a da drugi dio cog znanja nema, rako da bi ovjek, u
rom slubju, mogao jednim svojim dijelom bici znan, a drugim dijelom
neznan" - odgovor bi bio slijedei: ova primjedba sastoji se od dviju
premisa: jedne koja podrazumijeva uzajamnu povezanost i druge, koja
podrazumijeva izuzernosr, medutim u obje njih, ili najmanje u jednoj
od njih, ima nero to ih ini neodrl.ivima. Naime, mi ne moemo
bezrezervno prihvatiti rvrdnju da bi ona, ukoliko bi bila neko tijelo,
jednim svojim dijelom mogla bici znana, a drugim neznana s obzirom
na injenicu da je dua prosta, da nije sloena od svih ovih elemenara,
ni sastavljena od razliitih dijelova, rako da kada zna za sebe zna i za
svoje neznanje. Ovo prvu premisu ini neodrivom.
142
KNJIGA O DUSI
Sro se tie one druge premise, mi ne moemo potpuno iskljuiti
unosr da dua ne bi mogla jednim svojim dijelom biti svjesna
010
do:bi istovremeno drugim svojim dijelom mogla bici nesvjesna, o
emu vi ne samo da niste iznijeli nikakav dokaz kojim bis re iskljuili
tu mogunost, ve za to niste iznijeli ni bilo kakvu primjedbu. Po
znato je, medutim, da je ovjek ponekad svjestan sebe samo u nekim
aspektima, nei u svim, i da se ljudi meusobno razlikuju u rome. Kod
nekih je svijest o sebi mnogo izraenija nego kod drugih. Uzvieni
kae: fnnnojte biti kao oni koji m Zltbomvili Allaha, ptz}fOn uinio da
znborave i sami sebe! (El-H ar, 19) Radi sc, dakle, o rome da ovi sebe
nisu u cijelosti zaboravili, ve samo u onom dijelu u kojem se nalazi
njihov interes, njihova pocpunosc i srernosc, dok sc nisu zaboravili u
onom dijelu gdje se nalaze scrasti, strastveni uici i strastvena volja,
uslijed ega je Allah uinio da zaborave ono gdje se nalazi interes
njihovih dua, rj. da postupaju kako co nala7.e taj inreres i da idu za
svojih dua i da ih prevladaju, te da otkrivaju i idu za rim da dosegnu
sve ono to e doprinijeti njihovoj porpunosri, zbog ega su i srvorene.
Prema rome, oni u rim aspekrima ne poznaju srvarnost svojih dua,
dok ih istovremeno poznaju u drugim aspektima.
Sto se rie vae izjave u esnaestom sluaju, naime "kada bi dua
bila neko cijelo u rom sluaju bi fiziko cijelo moralo dobi d na teini
njezinim zalaenjem u njega, jer je pravilo da se, kada se na jedno
tijelo doda drugo tijelo, reina rog rijela povea", ova primjedba je
veoma teka, a jo je rei onaj koji je povlai kao argument, budui
da ba svako cijelo i ne mora dobiti na teini kada mu se pridoda
neko drugo cijelo. Ako se, npr., na jedan teki balvan nadoda tijelo
143
Ibn Qajjim el-Dewzi
vatre on. e mnogo izgubiti na svojoj teinj; ako se u omot, koji
ima svoju teinu, umetne tijelo zraka on e postati laki. To je mko
sa onim tekim tijelima koja po svojoj prirodi zahtijevaju sjedite i
sredite, i koja se po svojoj naravi upravljaju prema rome. to se pak
tie onih tijela koja se po svojoj prirodi kreu prema gore, ona nisu
podlona rome, ve je stvar sa njima upravo supro ma od onog kako
je sa tekim tijelima. Ona, naime, kada se pridodaju nekom tekom
tijelu doprinesu tome da to tijelo postane lake. Jedan je, upravo
izraavajui ru injenicu, rekao:
Tefke bijahu jla.Je koje nam stigofe prazne,
ali kad istim vinom napunie se one
post.ae lahke i samo !to nepoktjee uvis!
Tako to s tijelima biva -lakaju kad u njih zalaze due!
* tome. No, dovoljno je ono to je rekao onaj koji najistinitije zbori.
* ,.
Sro se tie vae izjave u sedamnaestom sluaju, rj. "da je dua
neko tijelo ona bi morala imati i sve one karakteristike koje posjeduju
i sva druga tijela, tj. morala bi bici lahka ili teka, topla ili hladna,
mehka ili tvrda..." itd.- ona je neodriva, arg umem je koji je pobijen.
N rume, ne moraju sva cijela imati iste osobine i isra svojstva. Allah je
njil1 uinjo razliitim u pogledu svojstava, osobina i prirode. Neka
od njih se mogu vidjeti okom i dotaknuti rukom, dok se druga nici
mogu vidjeri, nici dotaknuti; neka imaju boju, a neka su bezbojna;
neka nisu pod utjecajem toplote i hladnoe, a neka jesu.
Treba kazati da dua ima sebi svojstvenih osobina koja ne dijeli ci
s jednim fizikim tijelom. Ona ima sebi primjerenu lah kou i teinu,
toplinu i hladnou, suhou i njenost. Tako moe vidjeti veoma teka ulima rako da se moe dotaknuti, moe se vidjeti i moe se osjetiti
ovjeka, premda mu je tijelo lahko j suho, i moe vidjeti suprotno:
144
KNJIGA O DUI
ovjek veoma lahak, a tijelo mu teko i krupno; moe vidjeti kako
je neija dua njena i blaga, a neija gruba i tvrda; kako neko ima
zdravo ulo pa moe osjetiti zapah nekih dua, koji je poput usmrdjele
crkotine, odnosno miris drugih dua, koji je ljepi od mirisa miska.
Kada bi Boiiji Poslanik, s.a.w.s., proao nekim putem iza njega
bi na putu ostao mirisan ttag rako da b j ljudi znali da je on maloas
ruda proao. To je, svakako, bio miris njegove due i njegovoga srca,
dok je i njegov znoj bio mirisniji od svega drugog, to je bilo rezultat
rn.irisnosti njegove due i tijela. On, ija je rije najistinitija u svem
ljudskom rodu, rekao je da "kada dua naputa tijelo, od nje se iri
miris popur najljepeg mirisa miska koji postoji na zemlji, odnosno
zapah pop ur najodvracnijeg zapaha crkotine koji postoji na zemlji",
re da bi to i svi prisutni mogli osjetiti da im je ulo mirisa dovoljno
razvijeno. Mnogi to doista i osjete. Ne mali broj njih je i priao o
On je kazao jo i to da su "due vjernika bljetave, a due nevjernika
crne!"
Jednom rijeju, osobine dua su isuvie oite i moe ih negira ci
samo onaj ko o njima nema ba nikakvoga znanja.
*
* *
Sco se cie vae izjave u osamnaestom sluaj u, nrume "da je dua
tijelo, ona bi morala biti dostupna svim ulima, odnosno barem
jednome od njih ... " itd.- odgovor na to bio bi slij edei: to uope ne
mora biti tako, iako vi ne samo da niste iznijeli nikakav dokaz za tu
svoju tvrdnju ve niste ostavili nimalo prostora za razgovor o tome,
za mogunost da je raj va stav upitan. Dua se, ipak, moe doku iti
145
Ibn Qajjim ei-Dicwzi
njezin miris, ili zapah, kako smo to vidjeli kada smo govorili o izla
scima dua iz cijela, samo to mi to ne vidimo.
Za ovim argumenrom ne moe posegnuti niko ko prihvata posla
nika uenja, budui da je i melek jedno cijelo koje ne moe dokuiri
nijedno nae ulo. Ista je stvar i s diinnima i ejtanima - i oni su
nevidljiva cijela koja ne potpadaju ni pod jedno nae ulo. Tijela se
u rom smislu veoma razlikuju meu sobom: neka se od njih mogu
dosegnuti s veim brojem ula, dok se neka veim brojem njih ne
mogu dosegnuti; neka se mogu dosegnuti samo jednim ulom, dok
druga veinom ne moemo desegnuci- premda u nekim situacijama
mogu bid dosezijiva -s obzirom da nam za njih nije stvoreno sredstvo
kojim bismo ih dosezali, ili co ne moemo uiniti zbog neke zapreke,
ili jednostavno zato to nisu dokuiva naim ulima. Tako cijela koja
nemaju boju nije mogue dosegnuti okom, poput zraka i vatre u nje
nom poelu; cijela koja nemaju aromu ne mogu se dosegnuti ulo m
mirisa, poput vatre, kamenice i stakla; cijela koja nisu opipljiva ne
mogu se dosegnuti dodirom, kakav je npr. mirujui zrak...
Isto tako i dua (n1h) poima zahvaljujui spoznajama ovih ula,
posredstvom njihovih orua. Tako je i nefs spoznajno ulo, iako
nije osjetan: tijela i akcidencalije su osjetni i nefs ih osjea i prihvata
njihove promjenljive trenmanosci - vrline i pokuenosti - onako
kako nebeska cijela prihvaraju sva prolazna sranja koja se smjenjuju
na njima, istovremeno se kreui po svome izboru, silom pokreui
cijelo. Tako u tijelu vri svoj utjecaj i potpada pod njegov utjecaj:
osjea bol i nasladu, radost i rugu, zadovoljstvo i bijes, ugodnost i
oajanje, ljubav i mrnju, prisjea se i zaboravlja, penje se i sputa,
prepoznaje i ne prepoznaje. Njezine manifestacije su i najjaa potvrda
njezina postojanja, ba kao to stvorene stvari svjedoe postojanje
146
KNJIGA O DUI
Stvoritelja Uzvienoga i ukazuju na Njegovu savrenost, budui da
posljedica neminovno ukazuje na uzrok koji ju je izazvao.
Meusobni utjecaj dua jednih na druge ne porie niko ko ima
zdrav osjeaj i nepomuen razum, naroiro kada se one u nekom
smislu oslobode tjelesnih smemji i zaprjeka, uslijed ega se njihove
sile mnogostruko uveavaju. Do toga dolazi naroito onda kada se
dua suprotstavi svojim porivima i kada re porive upregne u pravac
visokog morala: prema ednosti, hrabrosti, pravednosti i dareljivo
sti, ce ih odvrati od niskog morala i svega onoga to karakterizira taj
moral. Tada njezin utjecaj u svijetu postaje mnogo snaniji i daleko
prevazilazi mogunosti tijela i njegove trenutne prilike: rada moe
pogledati u veliki kamen i raspo loviti ga, u veljku ivotinju i ubici je, u
neije dobro i uiniti da rog dobra nestane. U rosu se uvjerili mnogi
narodi, uz svu razliitost svojih rasa i vjera. To je ono to se naziva
urokom - "pogotkom oka" - pripisujui ro djejstvo oku, premda u
stvarnosti to nije njegovo djejstvo ve djejstvo nefsa zakamu8iranog u
drugom imenu i ogrtau. Njegovo djejstvo moe biti realizirano rako
kroz izravan pogled oka, ali i ne mora- moe mu se nero opisati i
na udaljenosti pa da on u sebi sprovede odreeni proces i da co nero
tamo upropasti. Ti sam moe vidjeti djelovanje koje dua izazove
u tijelu: moe vidjeti kako cijelo zahvaa bljedilo, crvenilo, kako ga
obuzima pozitivno raspoloenje samim njezinim sueljenjem sa njim,
samom njezinom snagom. To djejstvo umnogome prevaziJazi djejstvo
tijela i njegovih prolaznih sranja. Tijelo zapravo i moe djelovati samo
na drugo tijelo s kojim se susretne i s kojim doe u dodir, moe na
njega izvriti odreen utjecaj.
Razliiti narodi, meutim, svakodnevno su svjedoci djelovanja
unutarnjih podsticaja (himem), koji su u stvarnosti vrlo djelotvorni,
i stoga se nastoje pomoi njima, te upozoriti na njihove posljedice.
147
 Ibn Qajjim cl-11tcw:
Tako je Boiji Poslanik, s.a.w.s., naredio da ovjek urokljiva pogleda
opere svoja pazuha i druga mjesta na kojima ima neistoe i da potom
ru vodu salije na onoga koga je urekao svojim pogledom, i me e
neutralizirati svoj utjecaj u njemu. To je tako uslijed naravne stvari
koju je ustanovila Boija mudrost: dua sklona zlu (nefs emmarah) je,
naime, u dosluhu sa takvim mjestima, sviknuta je na njih, i vanjslci zli
dusi joj pomau i rado svraaju na ta mjesta, s obzirom da su bliska
njihovoj naravi. Kada se tal-va mjesta operu vodom ta varrenost se u
njima ugasi, onako kako se i uarenosr eljeza gasi vodom, pa kad se
ta voda salije na onoga koga je zadesio urok ona sa njega slcida onu
vacrenosr koja se bila prenijela na njega od onog ije je oko urokljivo.
Stoga su lijenici upravo onu vodu u kojoj se hladilo uareno eljezo
propisivali kao lijek za poznare bolove i tegobe.
Ljudi su iskusili zauujue utjecaje dua jednih na druge u svo
jim snovima, kada se due oslobode tjelesne scege. Sve ce sluajeve nije
mogue ni izbrojati, a mi smo ranije skrenuli panju na neke od njih.
Svijet du~a je, naime, jedan drugi svijet, vei od svijeta fizi oo h cijela, i
pravila i manifestacije koji tamo vladaju zaudniji su od manifestacija
fizilcih tijela. Stavie, svi oblici ljudskog djelovanja u pojavnom svije
tu izrazi su djejstvovanja dua, koje taj utjecaj sprovode posredstvom
fizikog rijela. Prema rome, due i fizika rijela zajedniki proizvode
efekat, oboje sudjeluju u djelu. 1 dok dua ima neke manifestacije u
kojima tijelo ne sudjeluje, dotle fiziko tijelo nita ne moe u initi
samo, bez sudjelovanja due.
*
(dewher ferid), dok kod onih koji priznaju cu esenciju ona zauzima
". *
prostor, no nije joj svojstvena djeljivosr. ak ako bismo i prihvatili
Sro se rie vae izjave u devetnaestom sluaju, naime "da je dua
neko cijelo ona bi morala imati duinu, irinu, dubinu, povrinu i
formu, ega ne rno7.e biti bez tvari i boravita" itd. , odgovor je slije-
148
KNJ IGA O DUI
dei: na vau primjedbu da se sve ove mjere vezuju za tvar kaemo:
pa ra, i dua ima svoju tvar od koje je stvorena i od koje je dara u
odreaeoom obliku i u odreaenoj formi.
Na vau primjedbu: "'Ako je njezina tvar dua, onda se mora
raditi o spoju dviju dua, a ako nije dua onda ima tijelo i formu" ,
kaemo: njezina tvar nije dua ba kao to ni tvar ovjeka nije sam
ovjek, tvar dlnna nije dinn, tvar ivotinje nije ivotinja.
Vaa konstatacija: "Dua mora imati tijelo i formu" ustvari je
lana premisa. Dua je, naime, stvorena od tvari koja ima odreenu
formu. Tako rvrdimo isro i vi za obaranje ove tvrdnje ne navodite
nikakvu primjedbu, a nekamoli da iznosite kakav kategorian ili
barem hipotetiki argument.
"' *
Sro se tie vae izjave u dvadesetom slu aj u , rj. da "jedna od ka
rakteristika tijela jeste da je ono djeljivo, rako da mali dio njega nije
kao i veliki. Kada bi tako i dua bila djel jiva, ukoliko bi i svalci njezin
dio bio, takoder, dua, rada bi ovjek ustvari posjedovao mnoge, a ne
jednu duu. Ako pak ti dijelovi ne bi bili dua, rada ni njihov zbir,
isco rako, ne bi mogao biti dua", odgovor bi bio slijedei: ako hoete
kazati da je svako tijelo izvana djeljivo, rada izriete oevidnu la,
budui da to nije rako u sluaju Sunca, Mjeseca i zvijezda. lsro tako,
nije tano da je svakom tijelu imanentna djel jivost i diobnosr izvana,
to je neupirno kod onih koji poriu postojanje jedinstvene esencije
da joj je svojsrveoa djeljivost, na ta bi nas co imalo obavezivati?
149
 Ibn Qaulm ci Dicwd
KNJIGA O DUSI

Na vae rijei : "Kada bi tako i dua bila djeljiva tada bi, ukoliko bi
i ~ki njezi~ ~:o bio, takoer, dua, ovjek usrvari posjedovao mnoge, a
ne jednu d usu odgovaramo: To bi moralo tako bici ukoliko bi se jedna
dua, doista, podijelila na vie dua, to je, medutim, apsurdno.
Sto se tie vae primjedbe da "ako ti dijelovi ne bi bili dua, rada
ni njihov zbir, isto rako, ne bi mogao biti dua", rreba kazati da je
to l~na premisa, bez ikakvih uporita, budui da postoji veliki broj
subjekata koji svoj subjektivitet imaju cek u zbirnosti svih svojih
dijelova. Takva je kua, ovjek, desedca i sl.
mi razgovaramo s ljudima koji vjeruju u Allaha, Njegove meleke,
knjige i poslanike, dok je razgovor o dui s onima koji ne vjeruju u to
utal udna stvar s obzirom na to da oni ne vjeruju u Tvorca i Zaetnika
due i meleka i koji ne priznaju ono to su donosili poslanici, ce koji
zanemaruju ono na ta upuuje pojavnost uz vostvo vjerovanja,
budui da oevidne manifestacije djelovanja meleka i dinna - uz
dopust njihova Gospodara - uope nije mogue nijekati. Ne moe
se kazati da te manifestacije nastaju same po sebi, niti da ih mogu
initi ljudske sile.

*
Sro sc tie vae izjave u dvadeset i prvom sluaju, naime "da je i
sama dua neko djelo rada bi i ona trebala drugu duu i rako dalje,
do unedogled", odgovor bi bio slijedei: injenica da tijelo potrebuje
duu koja e ga odravati ne znai da i dua potrebuje drugu duu koja
~-i n~u odrl.avaJa." To je jedna lana tvrdnja koja se oslanja na analogiju
CIJa je neutemeljenosr jasna, s obzirom da svako cijelo i ne mora imari
neku duu koja bi ga morala odravati, kakva su tijela minerala, tijelo
zraka, vode, vatre, zemlje i rijela osralih neivib rvari.
Ako biste vi rekli: ali to nisu ive i razumne stvari, za razliku od
due, koja je iva i razumna?!, mi bismo kazali: u tom sluaju proi
zlazila bi da svako ivo, razumno tijelo u svom odranju i opstojnosti
porrebuje duu pomou koje e egzistirati, to je slobodna i uz co
neutemeljena tvrdnja, budui da su i dinni i meleki ivi i razumni,
a da u svojoj opstojnosri ne potrebuju druge duhovne subjekte, koji
bi ih odr7..avali.
Ako biste rekli: mi sc sla7emo sa vama u pogledu diinna i meleka,
no oni nisu cijela koja zauzimaju neki prostor!- mi bismo naro kazali:
Sco se tie vae izjave u dvadeset i drugom sluaju, ej. "ukoliko
bi bHa neko tijelo njezino vezivanje za tijelo, u sluaj u dn se ono
dogada na nain meusobnog stapanja (redahu!), podrazumijevalo
bi ulaenje jednog djeJa u drugo, dok bi, u sluaju da se dogaa na
nai n meusobnog priljubljivanja i susjed nosti, jedan ovjek ustvari
predstavljao dva rijela od kojih je jedno vidljivo, a drugo nevidljivo",
odgovor bi se sastojao od nekoliko caaka:
l. meusobno srapanje tijela - dvaju gustih tijela jednog u
drugo, u smislu da zauzimaju isci prostor - nije mogue,
dok je mogue da neko rijetko cijelo zae u gusto i rasprostre
se po njemu;
2. ovo je neodrivo, demantira ga vie oblika: voda, npr. zalazi
u drvo i oblak, vatra u eljezo, hrana zalazi u sve dijelove
tijela, dinni ulaze u onog koga opsjednu... Prema tome
dui, zahvaljujui njezinoj Auidnosri, nije nemogue da se
splete sa tijelom i zae u sve njegove dijelove;

150
~------------------------------------
151
Ibn Qa)ltm ci-Du:w:t

-
3. prostor koji dua zauzme jest tijelo, i taj prostor je njegovo
---------------------------
KNjiGA O DUSI

mjesto koje je odvojeno od njega. Ovakva vrsca stapanja

svakako nije nemogu a. Kad se dua rascavi od cijela ona
rada zauzme neki drugi prosror, ne onaj koji ono zauzima.
Tada njih dvoje nisu stopljeni, ve svako od njih dvoga ima RASPRAVA DVADESETA:
svoj vlastid prostor. Jednom rijeju, zalaenje due u tijelo
supcilnije je od zalai.enja vode u zemno cle i masnoe u ti DA LI IZRAZI NEPS I RUH
jelo. Prema tome, ova primjedba nema nikak-vog uporita OZNAAVAJU ISTU ESENCIJU
i njome se ne moe oponirati onome to sugerira Objava ILI SU TO DVIJE RAZLIITE STVARI?
i co podupiru racionalni dokazi. Pa - neka je AJiah na
pomoi!
Ljudj su o rome zauzeli razliita srajalica.
Jedni kau - a oni su veina - da ra dva izraza oznaavaju isru
esenciju.
Drugi kau da je to dvoje razlii co i mi emo, uz Boiju pomo i
podrku, razjasniti bit ovog predmeta. Tako kaemo slijedee: lzrazom
"nefs" oznaava se vie stvari. Jedna od njih je i "ruh". EI-Dewheri kae:
"Nefs, to je ruh. Kae se: Iziao je njegov nefs." Ebu Harra kae:

Spasi u zdrat' i iv, dula (n4i) mu na vrh j~ikn bi

Nita drugo n~ izbavi u do pla!t i sablja ti Jtimica!

Tj. plat i sablja koja titi od zla.

Nefs znai i krv. Kae sc: Potekao mu je njegov nefs. U hadisu
se kae: ..Ono ija krv (nefs) nije rekua, ne ini vodu neistom ako
ugine u njoj!"
Nefs znai i tijelo. Pjesnik kae:

uo sam dil Ebu umim uprska sinov~ svojl

krvljt~ (tiimur) tijlla (1t4i) Mtmzirotltl!

152 J 53
 Ibn Qa]J tm ei-Dewz1
lamur znai krv, a znai i urok. Kae se: Toga i roga jezapahnulo
tj. urokljivo oko.
Ipak, ne stoji to kako on kae, jer rije nefs ovdje oznaava duu,
odnosno duh (rilh), a vezivanje za oko je samo posredujue, budui
da se urok osrvaruje posredstvom pogaajueg pogleda. Prema rome,
ono to ga je pogodilo jest dua/duh urokljivca, kako je co ranije na
znaeno.
Izrazom nefs u Kur'anu se oznaava bie u njegovoj cjelini, kao
npr. u ajetima: A kad ulnzu~ u kut~. vi ukunn~ (nefs, mn. enfus)
njm~ pozdrnvit~! (En-Nur, 6 1) Na Dan kada e svaki ovj~k (nefs)
doi da s~ branif'7 (En-Nahl, Ill) Sunkij~ ovj~k (nefs) zn/og onoga
Ito j~ radiof'S {EI-Muddessir, 38)
Isro tako, izrazom ncfs oznaava se samo dua {ruh): A ti, o
smirmn dulo.. .! (El-Fedir, 27) Izvadit~ vae duJ~f'9 (El-En'am, 93)
l duu odprohtjevn uzdrilo. (En-Nazi'at, 40) Ta, dtJ!a J~ sklona zlt~!
{Jusuf. 53)
S druge strane, izraz ruh se nikada ne upotrjebljava za tijelo- ni
za njega samoga, nici da oznai njegovu zajednicu sa nefsom. Ruhom
se naziva i Kur'an kojega je Allah uzvieni objavio Svome Poslaniku.
Uzvieni kae: Na takav nain Mi t~bi objavljujmlO duha iz Nn.Je
Z11povijedi!' (E-Sura, 52) Koji nlj~ Objavu, rijei Svoje- kome hoe
0
od robova svojih! (El-Mu'min , 15) On ln/je melek~ s Objavom, po volji
Svojoj, onim robovima Svojim kojim hoM {En-Nahl, 2)
Objava je rako nazvana duhom/duom (rilh) budui da se njome
posriie koristan i ivot, jer bez nje ovjekov ivot je sasvim beskori
.. Kod Korkurn sroji: Na Dan u kom svakt ovj~k samo o sebi brinuli."
Kod Korkurn sroji: "Svalti ovjek je odgo,orlln u ono ro je r.ldio."
Kod Korkura stoji: "Spouitc sc ~ko mocce!"
Kod Korkurn stoji: "Na takav naein Mi tebi objavljujemo ono Jto ti sc objavl1uje!"
154
KNJIGA O DUSI
--------------------------
sran. Sravie, ivot ivotinja i stoke je bolji od njega, u konanici je
'
ispravniji.
Ruh (dua) nazvan je rako jer sa njim za.ivljava tijelo. Sroga
jt: i vjetar nazvan "rih", jer se njime postie ivot - ta rije nasrala je
od jezikog korijena r-w-h, re je sroga i jedna od njezinih mnoina
envah. Pjesnik kae:
Kad vj~trovi (mvtih) znpu!u iz pravca zemije vnJ~
ja stntju im po bubrezima osjetim ko svjdinu mi dragu!
Iz istog jezikog korijena izvedene su i imenice: rewh (vjetri,
okrjepa, osvjeenje), rejhan (mirisno strujanje zraka) i isririiha {odmor,
oputanje).
I nefs se naziva ruhom, budui da ivi zahvaljujui njemu. Nef
som je nazvana ili zbog neeg veoma vrijednog, cijenjenog i skupoci
jenog, ili zbog izdisavanja neega, rj. zbog njegovog estog izdisavanja
i udisavanja.71 Kae se jo i nefes, s pokretnim vokalima, budui da,
kad ovjek zaspi, ona izlazi iz njega, a kad se probudi, ponovo mu
se vrati; kad umre, u cijelosti izie iz njega, a kad se ukopa, opet se
vrati do njega; nakon kaburskog ispira ode, a kad ovjek bude ponovo
proivljen, opet e mu se vratiti!
Prema tome, razlika izmedu nefsa i ruha jesr u svojstvima, ne u
samom bitku. Tako se i za krv kae nefs, jer njegovo istjecanje iz tijela,
koje prouzrokuje smrt, nuno za sobom povlai i izlazak due (nefs);
bez krvi se ne moe odrati ivot, ba kao to se ne moe odrati ni
bez due (nefs). Stoga pjesnik kae:
Na otricama sablji istjeu dul~ nae,
ne istj~u on~ ni fltt em' drugom!
Glagol dimi (tcneffcse) n;urno JC il btog jnikog korijena (n-f-s-) kao i imenica nefs.
155
 Ibn QaiJim ei-Dtew:t
Kae se: Prolila se njegova dua (nefs), Izila je njegova dua
(nefs), Odvojila se njegova dua (nefs}, kao to se kae i: Iziao je
njegov ruh, Odvojio se njegov ruh. Proljev (fejd) je, pak, rrenucani
istek. Odacle je slijev obilan i brz izljev. Medutim, rei e se: On je
izlio (elada)! - kad ndco prolije svojom voljom, po svom izboru, a:
Izlio se (fada)! - kad se prolije pod pritiskom, prisilno. Tako Allah
uzvieni duu 'pritisne' prilikom smrti, i ona iscuri, izlije se.
Druga skupina uenjaka hadisa, fikha i resavufa dri da je ruh
neto ra.zliito od nefsa. Muqiicil ibn Sulejman kae: "ovjek ima ivot,
ruh i nefs pa kada zaspi njegov nefs, kojim poima stvari, izie ali se
ne odvaja od tijela, ve izie poput jedne pruiajue niti koja ima svoj
trak; ovjek tim nefsom koji izie iz njega vidi snove, dok iivoc i ruh
za co vrijeme ostaju u tijelu koje rako die i prevrte se. Kad se ovjek
prodrma nefs se njemu povrati brie od treptaja oka, a kad Allah ovjeka
hrjedne usmrtiti u snu, On taj nefs koji je iziao zadri."
On jo kae: "Kad ovjek zaspi njegov nefs izie i scane se uspi
njati ka gore pa kad ugleda snovienje vrati se i obavijesti o rome
ruh. Tako ruh bude obavijeten i ovjek kad se probudi na raj nain
zna da je sanjao co i to!"
Ebu 'Abdullah ibn Mendeh kae: "Oni se potom meusobno
razilaze u poimanju ruha i nefsa. Jedni kau: 'Nefs je sainjen od
elemenata zemlje i vacre, dok je ruh duhovan i svjecloscan. Drugi
kau: 'Ruh je u dosluhu sa Bogom (lahurijja), a nefs u dosluhu sa
ovjekom (nasiicijja)!' Ljudi su time stavljeni na kunju."
Jedna skupina hadislcih strunjaka kae: ''Ruh je neco razliito
od nefsa. Nefs je drukiji od ruha, on opsroji pomou njega. Nefs je
156
KNJIGA O DUSI
----------------------
ovjekova pojavnost (sUrah), u njega je umijeana nevo!j~, zlo .i masr.
Tako ovjek nema veeg neprijatelja od svoga nefsa. Sva zudnJa nefsa
krenuta je Ovome svijetu, sva njegova ljubav posveena je njemu.
~uh, pak, scremi onome svijecu, njega preferira. Tako strasti idu za
nefsom, ejtan ide za nefsom i strastima, dok je s umom i ruhom
melek i Allah co dvoje podupire Svojim nadahnuem i Svojom po
tporom."
Jedni kau: "Ruhovi spadaju u Allahov emr. Njihovu bir i wanje
o njima On je skrio od ljudi."
Drugi kau: "Rubovi su jedno od Boiijih svjetala, jedan od
Boijih oblika ivora!"72
Pocom su se meusobno razili o come da li i ruh umire zajed no
sa tijelom i nefsom, ili ne umire.
Jedni kau: "Ruh ne umire, ne cruhne i ne propada."
Neki od njih kau: "Ruhovi imaju ljudska oblija, imaju ruke,
noge, oi; uju, vide, imaju jezik!"
Jedna skupina kae: "Vjernik ima tri ruha, dok licemjer i ne
vjernik imaju samo jedan!"
Neki od njih kau: "Vjerovjesnici i oni koji su postigli punu
iskrenost (siddiqiin) imaju pet ruhova."
Drugi kau: "Duhovi su duhovna esencija (ruhanijjet) stvorena
od melekskih elemenata (melekiit), pa kad se oslobode vrace se svojim
elementima."
Mi kaemo slijedee: Sro se tie onoga ruha koji biva usmren,
kome se oduzme ivoe, co je jedan ruh, co je nek Onaj pak ruh kojim
7l Ovo bi znailo da je Bog djeljiv, dJ Mu je M>jstvcna fragmcnmcija,lro je u oiglednoj
konfrontaciji s islamskim poimanjem Njegovu Bib.
157
 lhn QiiJJirn el-~e"'-:i KNJIGA O DUSI

Allah osnauje Svoje miljenike jest jedan drugi ruh, ne ovaj preda
nji , kako je to naznaio i sam Uzvieni: Njima j~ On u srcn njihova
vj"ovanj~ usadio i mhorn Svojim ih omnio! (EI-MudiadeJa, 22) Isto
73
Tako: znanje ima svoj ruh, ihsiin ~s svoj, iskrenost svoj, ljubav
i u uenosr na Allaha svoj, pouzdanje u Allaha i istinoljubivost
~ LJ' udi su u pogledu ovih ruhova veoma razliiti. Kod nekih
SVOJ...

je i s onim ruhom kojim je On osnaio Svoga Ruha EI-Mesiha, sina od njih prevladaju svi ti ruhovi, pa oni postanu vie duhovni; drugi

Merjeminog, kako je rekao: /(ad Allah rekne: 'O Isa, siM Merjemin, ih nemaju, ili nemaju veine njih , pa postanu prizemni , budu na
sjeti se bl11.godati Moje prema t~bi i majci tvojoj: kad sam te pomogao ivotinjskoj razini.
ruhom sv~tosti!'4 (EI-Maida, ll O) A - pomo dolazi samo od Allaha!
Isti je sluaj i s onim ruhom kojega On sputa kome hoe od
robova Svojih- i on je razliit od onog ruha koji se nalazi u tijelu.
Sto se rie onih sila koje se nalaze u tijelu, one se isco rako
nazivaju ruhovima (erwah). Tako se kae: videi ruh, sluaj ui ruh,
miriui ruh... Ovi ruhovi jesu sile pohranjene u rijelu, i one umiru
sa smru tijela; oni su razli iti od onog ruha koji ne umire sa smru
tijela, koji ne rruhne i ne propada, kako se to ve dogaa sa tijelom.
Ruhom se naziva i nero to je karakteristinije od svega roga, naime
spoznaja Boga i obraenost Njemu, ljubav prema Njemu, pobuiva
nje motivacije u traenju Njega, Njegove volje. Ovaj ruh u odnosu
na onaj u cijelu jest poput ovog poronjeg u odnosu na cijelo, pa kad
ga izgubi bude poput tijela kad ostane bez svoga ruha. To je onaj ruh
kojim On osnauje one koji su postigJj visoke duhovne stupnjeve
(ewlijii'), koji su Mu pokorni. Stoga ljudi i reknu: Taj i raj ima ruha,
Taj i raj nema ruha.
Ruhom se naziva i koa mladog devera napunjena slamom
i sl.

71
Kod Korl..-ucasroji: "l SvjeLiom S\-ojim ih O>nnio!" Mi smo, m~utim, J lijedei amcndju n Iluin . najvii srupanj u poboinoni. rn:nu jednom hadisu, koji biljdr. Buh~ri. Muslim,
aurora, l:adrali izvorni izr.u rilh, Ehu Davud, TmniD i Ibn Mad..t. k.ld JC melek Diibril upirao roslanib, u .. ita JC
r Kod Korlrum smji: "Kad sam lC Dibrilom pomogno..." Mi smo se Ipak opredijelili za ihsin, on mu je odgovorio: "lhslinjc d~ oboi.ava svoga Gospodara kao d~ G3 vidi!. Jer
doslovan prijevod izraza ruh cl-qudras. nko tl Njega ne vidi, vidi On tchc!"

158 159
 KN]lGA O DUI

RASPRAVA DVADESET l PRVA:

DALI SU POSRIJEDI TRI ILI SAMO

JEDNA DUA?

Kod mnogih strunjaka moe se naii na stajalite da ovjek

posjeduje tri due: smirenu duu (nefs muoneinnah)16, sebekoreu
duu (nefs lewwamah) 77 i duu sklonu zlu (nefs emmarah)78, te da
kod nekih ljudi prevagne jedna, a kod nekih druga dua. Kao potporu
toj svojoj tvrdnji oni navode kur'aoske ajete: A ti, o duJo smirma... !
(El-FedJ~ 27) Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem
se duom koja sebe kori...! (El-Qijameh, 2) Ta, dua je sklona zlu!
Giisuf, 53)
Tano je, meutim, da je posrijedi jedna dua, no koja ima
vie svojstava pa se, imajui u vidu svako pojedino svojstvo, i naziva
imenom tog svojstva. Tako se naziva smirenom s obzirom na nje
zino smirivanje uz svoga Gospodara, na njezino oboavanje Njega,

lli, prema uenju islamskih filozofu: um koji je u savrenom skladu sa Boanskom

Voljom.
Tl lli, prema uenju islamskih filozof.!: savjest ili moralni um, koji se bori i2meu dobra i
:r.la i kaje se :t.bog uinjenog zla. Muhammed Asad, u svom rumaenju sure EI-Qijameh,
sinmgmu "sebeko rea du.ola/nefs lewwamah" obja!njaV:t kao "ovjekovo podsvjesno manje
o svojim nedostacima i propusrima".
10
lli, prema uenju islamskih filoroFa: impulsivni um, koji je zajedniki ovjeku i ivoti
njama.

161
fbn Qajjim cl-Dtcwzi
na ljubav prema Njemu, strah od Njega, okrenmost Njemu... , jer
ljubav prema Njemu, strah od Njega i udnja za Njim s njezine
strane podrazumijevaju skretanje pogleda od ljubavi prema nekome
drugom, od straha od nekog drugog, od udnje za njim, tako da joj
ljubav prema Njemu biva sasvim dosramorn, oslobaa je potrebe za
ljubavlju prema nekom drugom, milju na Njega oslobaa se potrebe
za milju o nekom drugom, enjom za Njim i za susrerom sa Njim
oslobaa se potrebe enje za nekim drugim.
Smirivanje uz Allaha je stvarno, ono od Njega, Uzvienoga,
dolazi do srca Njegova roba i itavog ga obuzima, njegovo uznemi
reno srce vraa se Njemu rako da biva kao da je tu pred Njim, da
Njime slua, Njime gleda, Njime se kree, Njime dohvaa. Po rom ta
smirenost prome i njegovu duu, i srce, i svaki dio rijela (mefasiJ), i
sve njegove vidljive i nevidljive sile. Ona njegov rub privlai Allahu,
omekava njegovu tvrdou, njegovo srce i sve dijelove njegova tijela
da slue Njemu, da tee ka Njegovoj blizini. Istinsku smirenost i
nije mogue postii doli sa Bogom i milju na Njega, tj. s Njegovim
govorom kojega je On odozgo sputao Svojim poslanicima, kako ro
On kae: On~ koji vjentju i ija sesrca, kadseAllah spomen~. smiruju...
(Er-Ra'd, 28), jer smirenost srca, njegov mir i postojanost postiu se
poriskivanjem tjeskobnosti, uznemirenosti i uzrujanosti. To se pak
ne moe postii niim drugim osim Allahom uzvienim i milju na znaaj. Kad bi vidio i da je ba sasvim sam u rome, rekao bi: l veliki
Njega.
Smirivanje uz bilo ta drugo samo je obmana, pouzdanje u ro
je slabost. Allahovo odreenje je nepovramo: svakome onom ko
smiraj svoj potrai kod nekog drugog, mimo Njega, doi e nemir,
uznemirenost i uzrujanost od roga, ma ko taj bio. Stavie, ako ovjek
svoj smiraj porrai ak i u svom znanju, stanju ili u svojim djelima,
Allah e mu to oduzeti, liiti ga toga.
162
KNJIGA O DUI
--------------------------------~
Due onih koji svoj smiraj uae mimo Njega Allah uzvieni
uinio je merama za strijele razliitih nedaa kako bi Svojim iskrenim
robovima, i Svojim miljenicima, pokazao da je onaj ko se zakaio za
drugoga ustvari otkaen, da je takav ustvari zaprijeen i da zbog toga
ne moe doi do svojih istinskih interesa i ciljeva.
Srvamost smirenosti kojom dua postaje smirena jest da se ona
u spoznaji Njegovih imena i atributa, u odlijima Njegova savren
stva, smiri uz vijest od Njega, uz ono ro je On kazao o Sebi i to su o
Njemu rekli Njegovi poslanici; da to prihvari, preda se i pokori tome
otvorenoga srca i s radou, jer je ro jedan od predstavljaa Gospo
dara uzvienoga Svome robu, posredstvom Svoga poslanika. Srce e
u tome biti u krajnjem nemiru i uzrujanosti sve dok se vjerovanje ne
pomijea s imenima Gospodara uzvienog, s Njegovim svojsrvima,
Njegovom jednou i u:cvienou nad Njegovim Prijestoljem (1\.r),
s Njegovim obraanjem Objavom vedrini njegova srca, kad se sve
to spusd na njega poput bistre vode kad se spusti na srce iznureno
eu, pa se ono smiri uz nju, umiri se i obraduje, i njegovo srce, i svi
njegovi organi time se omekaju, ba kao da su vidjeli ono o emu
su kazivali poslanici. Stavie, to njegovom srcu bude jednako vienju
podnevskog Sunca, pa ako bi mu ro neko- bilo ko na Ovome svijetu
-osporavao, on rom njegovom osporavanju ne bi pridavao nikakav
Siddiq (tj. Ebu Bekr) bio je smiren samo vjerovanjem dok su svi drugi
ljudi bili na drugoj strani, suprotstavljali mu se. Njegovu smirenost
to nije naruilo ni za jednu joru.
To su prvi srupnjevi smirenosti. Ona porom postaje sve veom kad
god ovjek uje ajer koji u sebi sadri neko svojsrvo njegova Gospodara.
To je neto to nemasvoga kraja. Ova smirenost je ono temeljno naelo
vjerovanja na kome poiva njegova ukupna konstrukcija.
163
Ibn QnJjim eiD!ewzl
Srce se potom smiruje uz uenja vjere o onome ro nastupa
poslije smrti, o stvarima vezanim za Berzah, i dalje, o stvarnosti
onoga to dolazi poslije Berzaha, ba kao da sve ro vidi oevidnim
pred sobom. To je unutranja stvarnost onog pouzdanog vjerovanja
(jeqin) kojim Uzvieni opisuje stvarne vjernike: l koji u Onaj svij~t
vjeruju bezr~vno.. .! (EI-Beqare, 4)
Vjerovanje u Onaj svijet postie se tek onda kad se srce, u pogle
du svega onoga o emu je Allah uzvieni neto kazao, smiri jednako
onako kako se smiri u pogledu onih stvari u koje nimalo ne sumnja,
o kojima nema nikakve dileme. Samo takav ovjek istinski vjeruje u
Sudnji dan, kako je to reeno u hadisu koji prenosi Harisa. "Osvanuo
sam kao vjernik!", rekao sam ja, kae on, "i Boiji Poslanik, s.a.w.s.,
mi je naro kazao: 'Svaka istina ima svoju potvrdu, pa ta je potvrda
tog l'voga vjerovanja?!' 'Moja se dua (nefs)', odgovorio sam, 'okrenula
od Ovog svijeta i od onih koji su se njemu predali, j ja ba kao da
gledam izravno u Prijestolje Gospodara svoga, kao da vidim Dennet:
kako se njegovi stanovnici meusobno posjeuju u njemu, i kao da
vidim Dehennem: kako su u pamji oni u njemu!' 'Ovo je ovjek
ije je srce Allah prosvijetlio!', rekao je on na to."
..
i njihovim manifestacijama, i svega onoga co ide uz njih, kao to je
*
Smirenosti uz imena i svojstva Allaha uzvienoga imaju dvije
vrste: smirenost uz vjerovanje u njih, uz njihovo priznavanje i srano
prihvatanje (i'tiqad), i smirenost uz izraavanje potinjenosci Njemu
('ubudijjet) koje ea imena i svojstva nalau i podrazumijevaju. Primjer
toga jest mirno prihvatanje sudbinskog odreenja (qader), njegovo
priznavanje. Vjerovanje u sudbinsko odreenje nalae smirenost u
svakom onom sudbinskorn ispoljavanju za ije odagnavanje ovje
ku nije izdat nalog, to on ne moe ocldonici. Stoga e se on tome
164
KNJIGA O DUI
mirno prepustiti i bici s tim zadovoljan; nee se srditi, nee se aliti i
njegovo vjerovanje nee biti cime uzdrmano. Tako nee osjeati al
nl za im to mu je promaklo, niti e se plal1o radovati onome to
mu je dato. Jer, ra vrsra tekoe sudbinski je predodredena jo prije
nego to zadesi ovjeka, ak i prije njegova stvaranja, kako to kae
Uzvieni: Nema nevoije koja zadesi Zemiju i vlls, ll kojll nije, prij~
nego to J~ damo, zapisana u Knjizi - to je Al/nim, uisti.nu, lahko - da
n~ biste tugovali za onim tovam j~ promaklo, a i dil se ne bisteprevie
radovali or1ome to vam On datk! (El-Hadid, 22) Nikakva nevoija se
b~z Allahove voije ne dogodi, a On ~ srce onoga koji u Allaha vjeruje
uputi#! (Er-Tegabun, ll)
Mnogi iz ranijih generacija o ovome ka.u slij edee: "To je onaj
koga zadesi odreena nevolja pa on bude potpuno svjestan da je
ona od Allalla, te se pomiri s onim to ga je pogodilo i u srcu s tiro
bude zadovoljan!"
Posrijedi je pristajanje, smirivanje uz djejstvo Allal1ovih svojstava,
njihovih inicijacija i manifestacija u pojavnome svijetu. To je nado
darak na onu smirenost koja je rezulrac samoga znanja o Allahovim
svojStVima i vjerovanja u njih. Isti je sluaj i sa svim drugim svojstvima
sluh, vid, znanje, zadovoljsrvo, srdba, ljubav... Sve je to smirenost
koja dolazi kao rezultat vjerovanja.
Sto se tie one smirenosti koja je rezultat ihs11na, ona je smiri
vanje uz Njegovu zapovijed (emr) u smislu doslovne sprovedbe ce
zapovijedi, njezinog iskrenog prihvaranja i zagovaranja. Onaj ko je
na ovom stupnju nee mimo Allahove zapovijedi pokazivati nikakvu
drugu volju, nikakav poriv nici povoenje za neim drugim, i nee
prihvatiti nikakvu su mnju koja bi oponirala onom to je Allah rekao,
i nikakav poriv koji bi stajao nasuprot Njegovoj zapovijedi. Stavie,
165
 Ibn Qajjlm ei-Dicwzi
ako bi se i suoio s neim rakvim on bi ro spustio u ravan ejranovog
doaptavanja u pogledu kojega bi on vie volio biti sa neba baen na
zemlju nego se njemu odazva ci. To je- kako je co rekao Vjerovjesnik,
s.a.w.s. - pravo vjerovanje.
Znak ove smirenosti jest raj da se ovjek iz tjeskobnosti grijeha i
uznemirenosti koju on nosi u sebi smiri uz pokajanje (tewba), uz slast
i radost koje ona donosi. Takvo nero njemu postaje lahko budui
da je svjestan da su i slast, i slatkoa, i radosr, rezulrar postignua
revbe. To zna samo onaj ko je iskusio i jedno i drugo, ije je srce
kualo plodove i jednog i drugog. Tevba donosi smirenost koja je
ekvivalenma tjeskobnosti i nemiru koje grijeh nosi u sebi. I, ako bi
grjenik pretraivao svoje srce, naao bi da je ono puno srrahova,
nemira, tjeskobnosti i uzrujanosti i da co nije oevidno samo sroga
ro sve ro prekriva omama (sekr) strasti i nehara. Naime, svaka srrast
ima svoju omamu koja je snanija od one koju ima vino. Srdba ima
veu oman1u od omame pia. Stoga e vidjeti kako oni omamljeni
strau ili bijesom ine neto to ne ini onaj koji se napio vina. ovladalo svim njegovim znanjima -osim time da jedino Allah bude
lsro rako, ovjek se iz tjeskobnosti nehara i okrenutosti od Al
laha smiruje uz mir koji donosi okrenurosr k Allahu, uz slasr misli
na Njega (zikr), uz vezivanje due za ljubav prema Njemu i spoznaju
Njega. Ta, bez roga dua nikada ne moe nai svoj mir! I. ako ovjek
hoe pravedan biti prema sebi, vidjer e da se- ako je osrao bez roga
- nalazi u krajnjem nemiru, tjeskobi i nesigurnosti, samo to sve co
prekriva odreena omama. I cek ako bi strgnuo taj pokrov, tek rada
bi mu postala jasna stvarnost onoga u emu se nalazi.
*
* *
166
KNJIGA O DUSI
Ovdje ima jecL1a suptilna rajna na koju r:reba ukazati, obratiti
panju na nju l postii je, rukom Onoga koji vodi do postignua.
Naime, uzvieni Allah je svakom ovjekovom organu odredio nje
govo savrenstvo, njegov optimum, i ako mu taj njegov opdmum ne
bude osiguran, on zapadne u tjeskobu, nelagodu, bude uznemiren,
s obzirom na gubitak tog optimuma koji je bio predvien za njega.
Primjer za to jest oko sa vidom, uho sa sluhom, jezik sa sposobnou
govora ... Tako kada ti organi ostanu bez onih snaga koje ine njihov
optimum, u njima se, uslijed roga pojavi bol i redukcija svrhe. Tako
je optimum srca, njegova ljepota, radost, slast i ozarenosr uinjena u
spoznaji Njega, uzvienoga, u elji za Njim, ljubavi, ljubavi prema
Njemu, upuenosti na Njega, okrenutosti Njemu, udnji i prisno
sri sa Njim, pa kada srce ostane bez roga ono vie pati i vie bude
uznemireno od oka koje izgubi svjetlost i vid, i od jezika koji izgubi
sposobnost govora i okusa. Ono ni na koji nain ne moe postii
smirenost- makar zadobilo itav svijer i sva sredstva njegova, i makar
njegov Voljeni, njegov Bog i krajnji cilj njegovih nastojanja; da On
bude jedini od koga ono pomo trai u postizanju roga. Sutina ovoga
jest ta da srce nee postii smirenost prije nego realizira naelo: "Samo
Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo!"
Sva srajalira komentatora Kur'ana u pogledu smirenosti svode
se na to. Ibn 'Abbas- Allah bio zadovoljan sa njim! - kae: "Smirena
dua- to je ona dua koja je iskreno predana Allahu."
Qacade kae: "To je onaj vjernik koji se smirio uz ono to je
Allah obeao."
El-Hasan kae: "To je ona dua koja je iskreno prihvatila sve to
je rekao Allah uzvieni."
167
Ibn Qajjim el D!ewza
-----------------------------------------
Mud.ahid kae: "To je svaka ona dua koja nema nikakve dvojbe
da je AJlah nje1in Gospodar, koja Mu je porpuno predana u svemu
kako On postupi prema njoj." Mensur od njega prenosi i slijedee:
"To je svaka ona dua koja bezrezervno prihvata da je Allah njezin
Gospodar i koja se iznutra saglasi s Njegovom zapovijeu i pokor
nou Njemu!"
Ibn Ebu Nedih kae: "Smirena dua jest ona dua koja se smiruje
uz Allaha!" On jo kae: "To je ona koja nema nikakve dvojbe da e
se susresti sa Allahom!"
Kako se vidi, sve ro su oni iz ranih muslimanskih generacija
(selef) kazali o ''smirenoj dui" ne izlazi iz okvira ova dva naela:
smirenosti znanja i vjerovanja, i smirenosti volje i djela.
* Ta e mu misao upaliti svjedo i on e pri toj svjetlosti vidjeti za
Kada se dua iz sranja sumnje smiri uz sigurnost (jeqin), iz ne
znanja uz znanje, it nehara uz sjeanje na Njega (zikr), iz iznevjere
uz pokajanje, iz dvolinjarva uz iskrenost, iz neistine uz istinu, iz
smuenosti uz razboritost, iz osione umiljenosti uz krocku skruenost,
iz hvalisavlja uz skromnost, iz lijenosti uz rad - ona rada osjeti duh
smirenosti. Sve co proishodi, nastaje iz budnosti koja predstavlja prvi
od svih ldjueva dobra, jer je onaj koji ne vodi rauna o spremnosti za
susret sa svojim Gospodarom, o svojoj popudbini za povratak Njemu,
po pue spavaa. Seavie, i u gorem je stanju od njega, jer budan ovjek
('aqil) zna za obeanje i prijetnju Boiju, zna ra sve nabiu zapovijedi
Gospodara uzvienoga, a ta Njegove zabrane, ta propisi o pravima,
i ono to ga zaklanja od stvarnog poimanja mga, zna to mu brani
da se crgne iz roga, zna da je to drijeme njegovog srca. To je nemar u
koji je utonuo, koji ga je snano obuzeo i kojem se prepustio odajui
168
KNJIGA O DUSI
------------------------
se svim porivima strasti do krajnje mjere: davei se u bujicama srrasri,
kad njime upravljaju navade i drutvo besposliara, kad drage volje
pristaje biti poput najgorih craara vremena. U com svom drijeme-lu
on je sa spavaima, u roj svojoj omami je s opijenima.
Ali, kada s njegovoga srca neki povik istine strgne drijeme rog
nebata i razlegne se po njegovom srcu, on se odazove com Boijem
zovu koji se pojavi u srcu Njegova roba vjernika, ili taj povik na
prijemnom mjesru probudi misao i on zamahne njome i izgovori
cekbir koji mu obasja dvorce dennetske, i rekne:
Hej ti duJo, tdko ti s~. pomozi mi.
pokrmi se u tamnma ovih noi!
Moda s' i ti snmtt spn.sif ntt Sraja11ju,
sretna budel po drhtanju!
ta je stvoren, re ta e sve nai pred sobom od trenutka svoje smrti
do ulaska u kuu vjenog boravka; i vidjet e kako kratko traje Ovaj
svijet, kako je on nevjeran sinovima svojim, kako ubija svoje zalju
bljenike, na koje ih naine niti. l na com svjetlu on e se dii na
noge svoje odlunosti, i rei: O, kakva j~ s11mo mojtt tuga zbog onog
Ito propustih uinit' za Allaha!9 (Ez-Zu m er, 56)
Pocom e s ostatkom svog iivornog vijeka- u kojem i nee vidjeti
neke druge vrijednosti- nastojati postii ono to je propustio, njime
oivjeti ono to je bio usmrrio, okrenut se prema svojim ranijim
posrnuima, koristei postojeu mogunost bez koje bi, da mu je
promakla, ostao bez svakog dobra.
,.,-- Aj~t u Korkuto\om prijevodu gb~i: "Teko meni, koliko 'am samo duino$ri pn:rna
Allnhu propustio!"
169
Ibn Qajjim cl-Diewzi
Potom e, u svjetlu re budnosti, zapaziti svo obilje blagodati
koje je njegov Gospodar prosuo na njega, sve od vremena njegova
smjetanja u maternici pa do rog njegovog asa, u kojima je boravio
u vanjtini i nutrini, nou i danju, na javi i u snu, javno i tajno, pa
ako bi ih pokuao sve izbrojati, ne bi bio u stanju. Dosta je ro to je
najmanja od njih blagodat ud.isanja: svakoga dana Allah mu samo
u tome dadne dvadeset etiri hiljade darova! ta tek kazati za druge
blagodati?!
Zatim e u sjaju toga svjetla vidjeti da ne moe ni zaokruiti, ni
izbrojiti sve re blagodati, da je nemoan primjerno se ponijeti prema
njima. l , kad bi Onaj koji je sve te blagodati dao zatraio od njega
da za samo jednu od njih poloi raun, samo za nju bi mu otila sva
njegova djela! Tada e doi do sigurne spoznaje da se spasiti moe
samo Boijim oprostom, milou i blagodarnou Njegovom.
Zatim e, u svjetlu te budnosti, vidjeti da, kada bi uinio roli ko
dobrih djela koliko ih uope mogu uiniti ljudi i dinni zajedno, da bi
ona bila sasvim neznatna u odnosu na veliinu Gospodara uzvienog
i na ono to zasluuje Njegovo Bie i Njegova zastraujua mo. To organi skrueni, i on bi Allahu iao pognute glave, imajui pred oima
je rako pod pretpostavkom da su ta njegova djela od njega samoga.
ra tek kazati kada su ona samo posljedica AJJahove blagodarnosti,
dobrostivosti i milostivosti, budui da mu je On otvorio put ka
tim djelima, pomogao mu da ih uini, spremio ga za nji11, hrio da
ih uini i konano ih stvorio?! Da On to nije tako uradio, on ne bi
imao nikakva puta do njih.
Kad ovjek to spozna, on tada vie ne misli da ta djela pripadaju
njemu - a Allah uzvieni nee primiti nijedno djelo za koje onaj koji
ga je uinio bude smatrao da je ono iskljuivo njegovo, sve dok u
rome ne bude vidio i izravnu Boiju pomo, Njegovu blagodarnost i
milost:ivosr prema njemu- ve da pripadaju Allahu, a da je od njega
170
KNJIGA O DUI
samo zlo i ono to ramo vodi; da svako dobro koje nalazi kod sebe
potjee samo od AJiaha, da je to Njegova sadaka koju mu je udijelio,
ljubaznost kojom ga je poastio, bez ikakve njegove zasluge, bez iega
za ra bi mogao vezivati svoja nadanja u rom pogledu. Tako svog
Gospodara, svog Zatitnika, svog Oboavanog, vidi prikladnim za
svako dobro, dok sebe vidi prikladnog za svako zlo, to je i osnovna
potka svih dobrih djela, vidljivih i nevidljivih, naelo koje ta djela
uzdie gore i unosi ih u registar onih na desnoj strani. 80
Potom mu, u svjetlu te budnosti, bljesne i jedan drugi bljesak
i on u njegovoj svjetlosti ugleda nedostatke samoga sebe i krnjavosr
svog djela; ugleda sva ona zla djela i rune postupke koje je poinio,
sve svetinje koje je povrijedlo i sve obaveze i prava koja je zanemario
i kad biro pridodao svim onim oevidnim blagodatima kojim ga je
Allah darovao i svim Allahovim uplecenosrima kod njega, vidio bi
da mu nije ostalo nijedno dobroinstvo kojim bi mogao dii svoju
glavu s obzirom na pravo Onoga koji mu je dao sve re blagodati i na
Njegove naloge. Tako bi njegovo srce postalo smireno, dua svladana i
Njegove blagodati, svoje zle postupke, svoje nedostatke i manjkavosti
svojili djela, govorei: "Dolazim Ti sa svim Tvojim blagodatima koje
si mi dao, ali i sa svojim grijesima, pa oprosti mi, jer grijehe niko
drugi, sem Tebe, ne moe oprostiti!"
Tako ne vidi nijedno svoje dobroinstvo, niti sebe vidi prikla
dnim za kakvo dobro, to rezultira dvjema velikim stvarima:
a) opsenijim vienjem Boijih blagodati
b) uvianjem nedostatnosti vlastitih izraza pokornosti, ma
koliki bili.
Tj. u sastavu dobrih djela.
171
Ibn QnJJim clD!cwzl
Pocom bu bljesne drugi bljesak i on u roj njegovoj svjedosti
raspozna znaaj svoga vremena, njegovu vanost i asnoSt; shvati da
je to osnovni kapital njegove sree, pa povede rauna o rome da raj
kapital ne potroi u neto to ga nee pribliliti njegovom Gospoda varira u samo jednom trenutku, a nekamoli u danu, mjesecu, godini
ru, jer u rraenju tog kapitala je propast, gorina i kajanje, dok je u
njegovu uvanju i ispunjavanju profit i srea. Stoga stane nastojati da
mu i samo disanje ne ode u ono to mu nee biti od koristi u danu
kad bude vraen svome Gospodaru.
* *
Potom, u svjetlu tog bljeska, opazi da mu ea njegova budnost
prema neharnom drijemeu nalae pokajanje, samoobraun i kon
rrolu, da niemu ne daje prednost pred svojim Gospodarom, da svoj
udio u Njegovom zndovoljscvu njime, u Njegovoj blizini l asnosti ne
proda za neku criavu dobit u kui brzog nestanka, pazei da njegova
dua zadrli svoju njenost za Onog koga voli, odnosno svoju misao o
Njegovoj vanrednoj ljepoti; da svoju konanicu sagleda duhovnim
okom, koje ljubavlju prema Njemu zadobiva naroit kvaJitet.
Sve su ovo rezultati budnosti, njezini nuni efekti, i prve su po
staje smirene due, s kojih ona zapoinje svoje putovanje ka Allahu
uzvienom, i ka ahirecskoj kui.
Sro se tie sebekoree due (nefs lewwamah), one kojom se za
klinje Uzvieni: l kun~m u duJom koja samu sebe kori! (EI-Qijameh,
2), o njoj postoje razliita stajalita. Jedna skupina kae: "To je ona
koja se ne zadrava u jednom stanju!", temeljei svoj stav na izrazu
t~lewwum koji znai kolebljivost, neodlunost, iz ega proizlazi da je
172
KNJIGA O DUSI
to ona dua koja je veoma varijabilna, koja askom poprima razliite
boje, zbog ega i jest jedno od najvelianscvenijih Allahovih znamenja,
s obzirom na ro da se, kao jedno od Njegovih stvorenja, mijenja i
j iravom iivomom vijeku, da permanenrno mijenja svoje boje: as
je budna, as nehajna; as prihvaa Boiji nalog, as se okree; as se
skriva, as otkriva; as se pokazuje krotkom, as osionom; as voll,
as mrzi; as se raduje, as ruguje; as je zadovoljna, as kivna; as
je pokorna, as bogobojazna, as razvrarna... Stanja i boje koje po
prima veoma su razueni. Seavie, u svakom trenutku ona posjeduje
mnoge boje!"
To je jedno stajalite.
Druga skupina kae: "Njezina acribuuulvna odrednica:
lewwamah/sebekorea, uzeta Je od imenice lewm (korenje, predba
civanje, prigovor)", i potom se meu sobom razilaze. Jedni od njih
kau da je posrijedi vjernikova dua, da je to jedno od njoj imaneo
rnih svojstava. Hasan el-Basri kae: "Ned vidjeti vjernika da sebe
stalno ne kori: Ovim nisam co elio, zaco sam uinio ovo, ono je
bilo prjee i sl.!"
Drugi kau: "To je dua vjernikova koja ga je najprije odvela
u grijeh, a potom ga stala koriti zbog roga. Prema tome, to korenje
je rezultat vjerovanja, za razliku od nesretnika, koji sebe ne kori ni
zbog kakvog grijeha ve, naprotiv, on nju - i ona njega! - kori zbog
nekog proputenog grijehal"
Drugi kau: "Naprotiv, korenje je prisutno i u jednom i u dru
gom sluaju, jer obojica njih - i onaj dobri, i onaj loi - kori sebe:
sretnik kori svoju duu zbog nekog poinjenog neposluha prema
Bogu, zbog neke nepokornosti Njemu, a nesretnik je kori zbog neke
proputene prilike da se udovolji njenom porivu!"
173
Ibn QaJJim d -llicw:l
Trea skupina kae: "To e se desiti na Sudnjem danu, kad e
svako sebe koriti: onaj koji je poStupao runo korit e sebe zbog
takvog postupanja, dok e dobroinitelj sebe koriti zbog toga to
nije jo vie inio dobra!"
Sva ova stajalita jesu ispravna, nisu meusobno iskljuiva, jer
se dua, doista, svim tim odlikuje. S obzirom na sve w i jest nazvana
"onom koja samu sebe kori".
Njih, meutim, ima dvije vrsre:
l. ona koja je prezrena (melamah); w je ona neupuena,
nasilna dua kojoj osudu izriu Allah i Njegovi meleki i
2. ona koja nije predmet osude (gajr melamah); ro je ona
dua koja neprekidno kori svoga vlasnika zbog njegovog
nedostatnog izraf.avanja pokornosti Bogu, i pored napora
koji on i ni u tom smislu. Takva dua nije predmet korenja.
Najasnijc due jesu upravo one koje sebe kore u vezi s izra
avanjem pokornosti Bogu, koje podnose osude i korenja
onih koji im to upuuju upravo zbog njihova nastojanja
da postignu Njegovo zadovoljsrvo, premda predbacivanje
nikoga od njih na njoj ne ostavlja traga... Takve due izbjegle
su Allahovu osudu, Njegov ukor, dok e one druge, one koje
su bilesasvim zadovoljne svojim posrupcima, koje sebe nisu
korile i koje nisu bile korene radi Allaha, biti predmetom
osude i ukora Allaha uzvienoga.
Sto se pak tie one due koja je sklona zlu (nefs emmarah), ona
je pokudena, budui da nalae injenje svakoga zla to proishodi iz
same njezine naravi, osim ako joj Allah ne prui svoju potporu, ne
174
KNJIGA O DUSt
uvrsti je i ne pomogne. Na koncu, niko se nije ni sau vao od zla
sebe samoga. ukoliko mu Allah nije pruio Svoju potporu, kako ro
naznaava i Sam Uzvieni, navodei rijei ene velikodoscojnikove:
fil tu pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar
moj smiluje! Giisuf. 53), ili kako kae: A da nijeAUahove dobrote pre
ma vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikada od grijeha
olistio! (En-Niir, 21 }, odnosno kako kae za najasnijeg Svog stvora,
za onog najdraega Mu od njih: A da te nismo uinili vrstim, gotovo
d4 bi im se malo priklonio! (El-Isra', 74)
l Vjerovjesnik, s.a.w.s., poduavao ih je da, pri obraanju Allahu
zarad kakve porrebe, reknu: "Sva zahvala pripada Allahu; Njemu se
zahvaljujemo i od Njega pomo traimo, i molimo Ga za oprost;
utjeemo se Allahu od zla dua naih, i od runih postupaka naih.
Onoga kogaAllab uputi niko u zabludu odvesti ne moe, a onaj koga
On u zabludu odvede nee imari nikoga ko bi ga mogao uputiti!"
(EI-hamdu lillahi nahmeduhu we nesre'inuhu we nestagfiruh. We
ne'iizu bilJaru min unlri enfusina we min sejji'ari e'amalina. Men
jehdihillahu fe la mudil1e lehu, we men judlilhu fela hadije leh).
Prema rome, zlo je prirajeno u dui i ono nalae injenje ru
nih djela, pa ako bi Allah ovjeka prepustio samome sebi, njegovoj
dui, on bi, suoen s njezinim zlom i runim postupcima koje ono
nalae, neminovno bio odveden u propast. Od toga se moe izbaviti
samo s Allahovom podrkom i podupiranjem. Stoga. molimo Allaha
uzvienoga da nas zatiti od zla nas samih, naih vlastitih dua, i od
runih posrupa.ka naih!
Allah uzvieni je ovjeka s ovim dvjema duama: onom koja je
sklona zlu (ernmara) i onom koja samu sebe kori (lcwwamah) stavio na
kunju dok ga je onom smirenom (murmcinnah) poastio. Ustvari, co
je jedna dua- bude sklona zlu, potom samu sebe kori i, najzad, bude
175
Ibn Qajjim cl-()l..cw: i
----------------------------------
smirena, ro je njezin krajnji razvojni srupanj i najispravnije njezino
stanje. Smirena dua biva podrana brojnom vojskom, njoj se dodjeljuje
melek, on biva njezin pratilac i drug koji je sralno prari, pravilno je
usmjerava, u nju unosi istinu, pobuuje joj elju i ljubav prema isrini
i otkriva joj ljeporu iscine; odbija od nje neiscine, povlai je od nje i
otkriva joj njezino runo Lice, opskrbljujui je raznim oblicima zikra
i dobroinstava kojima ju je poduio iz Kur'ana, to rezultira time da
joj sa svih strana potee obilje dobra, sokovi potpore. l kada god ona
ro primi s radou, zahvalnou i blagodarnou, j kad god iza svega
roga bude vidjela Allaha, ci njezini sokovi bit e obilniji i ona e biti
sve snanija u borbi proriv one koja je sklona zlu (emm:irah), i raj sok
bir e sasravni dio njezine vojske, tavie bir e njezin stup, dok e joj joj prikazuje lijepim; on joj pobuuje osjeanje da vremena irna jo
vladar biti vjerovanje (iman) i puno ubjeenje (jeqin).
Sve islamske vojske pod zastavom su rog vladara, oiju uprtih u
njega, pa ako je on postojan j one su postojane, ako on doivi poraz
i one se okreu i bjee. Parom, zapovjednici te vojske i oni koji ih
predvode- oni su ogranci vjerovanja, vezani za organe u svoj njiho
voj razliirosri, poput namaza, zekara, posra, hadda, nastojanja na
Boijem putu (dihad), zagovaranja dobra, suzbijanja zla, upuivanja
ljudi, lijepog postupanja prema njima sa svim oblicima prijaznosri
i sa svim unutarnjim komponentama vezanim za srce, kakva je npr.
iskrenost, puno pouzdanje u Boga, upuenost Njemu, pokajanje,
samonadzor, strpljivost, blagost, skromnost, oskudnost, ispunjenost
srca ljubavlju prema Allahu i Njegovom Poslaniku, dostatna panja
Allahovim zapovijedima i Njegovim pravima, budno motrenje na
granice koje je Allah definirao, djelovanje u Njegovo ime, hrabrost,
ednost, istinoljubivost, samilost i milost.
Osovinu svega roga predstavljaju iskrenost (ihlas) i istinoljubivost
(sidq) - iskren, istinoljubiv ovjek stoga se nee zarnaraci, budui je
176
KNJIGA O DUSI
postavljen na Pravi put, kojim se vodi i dok miruje. Nee se zamarati
ni onaj koji je bez iskrenosti i iscinoljubivosti- rakvome je preprijeen
pur. njega obuzmu ejrani i u njega unesu zbunjenost, pomuce mu
jasno vienje pa on, ako hoe, moe vriti Boije naloge, a ako hoe
moe ih i zanemariti: njegovo djelo samo ga jo vie udaljava od Al
laha. Ukratko, sve ono to je posveeno Allahu, i za ta se smatra da
se ostvaruje Njegovom potporom, u sastavu je vojske smirene due
(nefs murmeinnah).
Onoj pak dui koja je sklona zlu, njoj je za pratioca i druga
odreen ejtan. On stoji iza nje, daje joj obeanja, pobuuje nada
nja. On u nju umee neiscinu, nalae joj injenje runoga i co runo
mnogo, la joj pokazuje u obliku koji joj je prihvatljiv, koji joj godi,
i opskrbljuje je raznim vidovima nevaljale potpore, kal-.-ve su unita
vajue strasti i lana nadanja, koristei se pritom njezinim porivima
i voljom. Kroz to u nju uvodi sve nevaljalo.
Protiv ljudske due on se i nije mogao posluiti niim boljim
od njezina poriva i vlastite joj elje. Od njega su ro nauila i njegova
sabraa, ejrani iz ljudske vrste - i oni se za nedosrupne oblike ne
mogu potpomoi niim snanijim od vlastitog poriva i elje, pa kad
ih jedan od cih oblika izda, oni nasroje pronai drugo za im ude
njihove due, ro im je milo.
Porom tragaju za nainom kako co postii, ime ga ulovici, pa
kad im dua otvori vrata strasti oni ulaze na njih i zalaze posvuda
- i pustoe, i rue, i obeauju, i zarobljavaju, i rade sve ono to
neprijatelj uradi po zemlji svoga neprijatelja kada zavlada njome.
Tako unite obiljeja vjerovanja, zikra i namaza, i porue damije, a
oive sinagoge, i crkve, i krme, i bordele i uprave se prema meleku,
pa ga zarobe i oduzmu mu njegovo camvo - od oboavanja Milo
177
Ibn Qajjim el-Dcwzi
stivoga, u kojem stanju se ono nalazilo, preobraze ga u oboavanje
razvratnica i idola, iz asti pokornosti u bijedu neposluha, iz sluanja
onog u emu se nalazi milost u sluanje onog ejcanskoga, iz pripra
vnosti za susret s Gospodarom svih svjetova u pripravnost za susret s
ejtanovom braom. l, dok je ranije uvao Allahova prava i Njegove
zapovijedi, odjednom je postao uvar svinja; dok je bio na poloaju
da slui Silnoga, Milostivoga, doveden je u poloaj da slui svakog
ejtana prokletoga!
Hoe se kazati da je melek pratilac smirene due, a ejtan pratilac
one koja je sklona zlu.
Ebu el-Ahwas, posredstvom 'Ataa ibn es-Saiba i Murre, prenosi
slijedeu Abdullahovu izjavu: ''Boiji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'I
ejtan i melek, doista, svraaju do ovjeka, pa ga ejtan strai zlom
i navodi ga na poricanje istine, dok mu melek svojim navraanjem
nagovjetava dobro i navodi ga na priznavanje istine, pa ko takvo to
osjeti neka zna da je co od Allaha, i neka Allahu bude zahvalan. A ko
osjeti ono drugo, neka se utjee Allahu od prokletog ejtana!' Zatim
je prouio: ejtan vas plai neimatinom i navraa vas na razvrat!l 1
(El-Beqare, 268)
Ovaj hadis prenosi i 'Amr, takoer posredstvom 'Araa ibn es
Saiba, i jo dodaje: "Mi smo u vezi s ovim hadisom sluali i komentar:
Ako neko od vas osjeti neto od mdekovog navraanja, neka Allahu
izrekne zahvalu, neka Ga zamoli da m u dadne neto od te dobrote,
a ako neto osjeti od ejtanova navraanja, neka se Allahu obrati za
oprost, i neka zatrai zatitu od ejtana!"
81 U Korkurovom prijevodu stoji: "...i navraa vas da budete krti". Medutim, izra:L d
faha', koji je uporrijebljc:n u ovom ajcru,oznaava sveto je razvratno, amoralno, kako u
uem, tako isto i u irem kontekstu, i mi smo ga ovdje preveli u skladu s tim njegovim
znaenjem.
178
KNJIGA O DUI
* *
Prema tome, kod smirene due melek i njegova vojska rezulta ma
su vjerovanja (iman) - oni od smirene due trae tewhld, ihsan, do
broinstvo, prisutnost svijesti o Bogu u svalcom postupku, strpljivost,
pouzdanje u Boga, pokajanje, sklanjanje pod Boije okrilje, okrenu
cost ka Allahu, hitrost u primjeni Njegovih naloga, pripravnost za
smrt i za ono to slijedi iza nje.
S druge strane, ejtan i njegova vojska rezultanta su nevjerstva
(kufr) i oniod due koja je sklona zlu (emmarah) trae upravo suprotno.
Allah uzvieni svemu onom to nije Njemu posveeno, ime se nije
nahodilo postii Njegovo zadovoljsrvo, to nije oznaavalo pokornost
Njemu, namee ejtana, preputajui mu da to bude njegovo podru
je, njegov feud, i on u tim djelima i u tom feudu onu duu koja je
sklona zlu upuuje da od smirene due preuzme njezina djela i da ih
uini p retpostavkama svoje snage. Stoga njezina glavna preokupacija
i jest da onu Ui svih djela, da sva ona pripadnu njoj. Smirenoj dui
je tako najtee sauvati djela od ejtana i od zlu sklone due i zadrati
ih posveene Allahu. Pa, ako bi od njih makar jedno djelo stiglo kako
treba njime bi se ovjek mogao izbaviti, meutim dua koja je sklona
zlu i ejtan ne ele joj ostaviti ni jedno jedino djelo da stigne do Allal1a.
Tako neki od onih koji poznaju Allaha ('arifiin), i koji poznaju sebe,
kau: ''Allaha mi, da znam da mi je jedno jedino djelo stiglo do Allaha,
doista bih se vie radovao smrti nego to se raduje onaj koji se nalmn
dugog izbivanja vratio svojim ukuanima!"
Abdullah ibn Omer kae: "Da znam da mi je Allah primio
jednu jedinu moju seddu, nita od onog to mJ nije dosrupno ne
bl mi bilo drae od smrti! Allah prima samo od onih koji su dobri!
(E1-Ma'ida, 27)
179
Ibn Qajjim ei-Diewzl
*
taJllnlcusrrasti i elje, u njezinu tjeskobu, njezin mrak i amu. Tako
* *
jo na Ovome svijetu postane utamniena, u Berzahu bude u jo veoj
Dua koja je sklona zlu na suprotnom je poloaju od smirene
due, i na svako dobro koje potekne od one prve ova druga joj uz
vrati njemu primjerenim zlom kako bi joj to dobro pokvarila. Tako,
kad ona prva pokae vjerovanje i tewhid, ova pokae sumnju ili
Licemjerstvo koje to vjerovanje ugroava, ili pokae neki oblik mno
go botva (irk) koji ga odbija, ili ljubav mimo ljubavi prema Bogu,
nade i seraha od Njega. Ona u tome biva zadovoljna tek onda kada
uspije ljubav prema nekome drugom staviti ispred ljubavi prema
Njemu, uzvienom, ispred straha i nade vezanih za Njega; kad, dakle,
ono to je posveeno Njemu bude pozadi, a ono to je namijenjeno
ljudima bude naprijed, to je prisutno kod veine ljudi. I kad ona
pokae isro slijeenje Poslanika, a.s., ova stane navoditi prosudbe
ljudi i njihove izjave o Objavi, iznosei l takve dileme koje odvode
u zabludu i koje onu ometaju od cjelovitog slijeenja i od uzimanja
Sunneta za suca, te od coga da se ne obazire na ono to stt kazali lju
di. Tako dolazi do sukoba rib dviju dua, i pobjednik tu bude onaj
kome pomogne Allah!
Kad ona pokae iskrenost, istinoljubivost, pouzdanje u Boga,
priljenost Njemu i samokontrolu, ova pokae ono to je upravo
suprotno od toga pokazujui to kroz brojne oblike - zaklinjui se
Allahom da na hatru nije imala nita drugo do dobro (ibsan) i prikla
dnost (tewfiq), a Allah zna da ne govori istinu, da je na harru imala
samo udovoljiti svom unutranjem porivu u mjeri u kojoj je tO bilo
mogue i umjesto tamnice slijeenja (Poslanika) i isto sunnetske
presudbe u srvarima ii za zadovoljavanjem svoje vlastite elje, strasti i
nahoenja. Meutim ona se time, Allaha tni, samo liava lagodnosti
koja se nalazi upravo u slijeenju i preputanju Sun netu i sebe uvodi u
L80
KNJIGA O DUI
tjeskobnosti a u danu svog drugog povratka bit e u jo veoj!
Ono ro je najzaudnije u vezi sa njom jest roda je ona u stanju
opiniti razum i srce- tome to je najasnije, najbolje i najvrjednije
ona prilazi i izvodi ga u prezrenom obliku. Kako veina ljudi ima
djeiju pamet i djeije snove, tj. kako nisu dostigli ni stupanj prvog
odbijanja od sise u pogledu neovisnosti od sviknutosti, a nekamoli
dosegli onu zrelost kojom zreo, razuman ovjek moe razlikovati
ta je od dva dobra bolje pa tom dobru dati prednost i koje je od
dva zla gore pa ga izbjegavati paljivije, to ona nepomueni tewhid,
koji je svjerliji od Sunca i od Mjeseca, njima prikazuje u krnjavom,
prezrenom obliku.
Velikani su ostavljali svoje visoke drutvene poloaje i s njih se
sputali do stupnja pravoga ropstva, siromatva, poniznosti i pw1e
ovisnosti, kad u svom posjedu vie ne bi imali nita, ni vlastite volje
ni zauzimanja, osim ako bi im to Allah dopustio, pa bi im dua
arobnica raj njihov stupanj uspijevala prikazati kao njihove najvee
nedostatke, njihovu unienosc, gubitak ugleda, uvjeriti ih da se ni
po emu ne razlikuju od obinih siromaha i bijednika, i rako bi u
njima izazivala otpor i prijezir istog monoteizma (tewhid), i oni bi
govorili: Zar on dA bogove svede na Boga jednog? To je, :ztlista, neto
veoma udno! (Sad, 5)
I isto slijeenje Poslanika u svemu onome s ime je doao i
preferiranje roga nad svim ljudskim miljevinama, prikazivala bi im
tako to bi u njihovim oima umanji vala vrijednost vjerskih uenjaka
('ulema') i navodila ih na odbacivanje njihovih stajalita i poimanja
Boijeg i Poslanikovog govora - to je nedolian odnos prema nji
ma, istravanje ispred njih- iro bi dovodilo do roga da oni o njima
181
Ibn Qajjim el-lliewzi
ponu misliti runo, da ponu vjerovati kako su to ljudi kojima je
ispravnost promaknula, i da im oni mogu primjereno uzvratiti, biti
uspjeniji i ispravnost imati u svojim rukama, mimo njih; to bi pre
ma njima izazivalo luajnju odbojnost, dok bi se rijei ovih potonjih
tretirale jasnim i nedvojbenim (muhkem), koje se imaju obavezno
slijediti, a rijei Poslanikove dvojbenim, manje jasnim (muteabih),
koje se imaju ravnati prema onome to su oni kazali, pa ono to bude
u suglasju sa njima to e se i prihvatiti, a to bude u nesuglasju to e
biti odbaeno, dat e mu se odgovarajue tumaenje ili e pak biti da rezultirati cime da se neko drugi oeni njegovom enom, neto
ostavljeno posrrani. I nakon svega roga, dua arobnica e se jednako
kleti: "elimo samo dobro i prikladnosc!", a Allah najbolje znade ra
je u srcima njihovim.
* vrariti ga nazad s njegova drutvenog poloaja; stvarnost potvrivanja
* *
Ona bi im iskrenost jo pokazivala i u takvom obliku od kojega
se bjei, koji izlazi iz razumskih okvira u pogledu ivota, ivome
prijaznosti i draesnosti, i koji ovjekovo duhovno sranje i drutvenu
komunikaciju postupno odvodi nado!je. Tako oni u svojim djelima
mogu biti potpuno iskreni, ali, budui da nikome ne urade kakva
dobra, klone se ljudi i oni se klone njih, i ponu ih mrziti i oni ponu
mrziti njih, ponu se neprijateljski odnosiLi prema njima, i oni prema
njima, pa kada shvate da je to besmisleno sranu iz tog stanja bjeati
na svaki nain . Njihova konanica bude da samo u malom dijelu
svojih djela- onih koja se ne riu ljudi- ostanu iskreni, a da sva druga
njihova djela budu posveena nekome drugom, ne Allahu.
*
* *
(mudarar) i laskavost (mudahena) - prva proishodi od smirene due,
182
KNJIGA O DUI
ovjekov ispravan odnos prema Allahu (sidq) i borbu protiv
onih koji napuste Njegovu vjeru i Njegovu zapovijed dua sklona
zlu mu predstavlja kao neprijateljsko atakovanje na ljudska bia,
na njihovo uznemiravanje i orobljavanje, sugerira da se cime izlae
neizdrivim nedaama, da e se time dovesti do toga da e bici meta
srrijdama zlobnika i druge sline dileme koje nanosi dua arobnica,
0 em u pobuuje misli. Stvarnost borbe na Boijem putu (dihad)
predstavlja mu kao neto gdje se ubija ljudsko bie, nero to e mo
uslijed ega djeca ostaju siroad a imovina se dijeli nasljednicima;
scvarnost zekata i sadake predstavlja mu kao rastajanje sa imerkom,
njegovo umanjivanje, isputanje iz ruku, s primisllma da bi ga ro
moglo uiniti ovisnim o ljudima, izjednaiti ga sa svakim siromahom i
savrenosti Allahovih svojstava predstavlja mu u obliku anrropomor
fuma (tebih) i usporedivosti (temsil), ro ga odvraa od priznavanja
Boijihsvojstava, od ega stane odvraati i drugoga, istovremeno mu
predstavljajui nevjerovanje u Boija svojstva (ra'til) kao velianje
Boga, Njegovo uzdizanje ponad svakoga nesavrenstva (tenzih).
Ono to je jo zaudnije od roga jest ro ona sve one postupke,
erinosti i svojstva koja vole Allah i Njegov Poslanik sravnjuje sa
onima koja ne voU, i ovjeka smuuje u jasnom raspoznavanju jednog
od drugog, to mogu prevladati jedino oni koji su obdareni snanom
pronidjivou (erbab el-besair)- budui da postupci proishode iz vo
lje, da se na organima pokazuju proishodei iz dviju dua: one sklone
zlu, i one smirene- pa djela u svojoj vanjskoj manifestaciji mogu bici
slina dok su u svojoj unurranjoj stvarnosti sasvim razliita.
Za w se moe navesti mnogo primjera, kao to je npr. ljubaznost
183

Ibn Qajjim d -Oiewz1
--------------------------------
a druga od one sklone zlu; zatim skruenost koja proishodi iz vjerova
nja i ona skruenost koja proishodi iz prijetvornosti; dosrojanstvenosr i
uobraenost, nadutost i oso most; skromnost i ponienosr; mo u fun
kciji Allahove zapovijedi i ona koja je u funkciji oboljenja na zemlji;
zagrijanost za Allaha i srdba zbog onoga to Njega srdi i zagrijanost
i srdba radi vlastitih poriva; dareljivost i rasipnitvo; harizmatinosr
i oholost; briga o asti j umiljenost; hrabrost i drskost; opreznost i
kukaviluk; umjerenost j krrost; obazrivost i runa primisao; proni
cavost i prjin; korisna poduka i ogovaranje; poklon kao znak panje i
miro; samokontrola u emotivno nabijeni m siruacijama i neosjecljivosr;
prelaenje preko neijeg ruinog posrupka i porinjenosr; ispravnost
srca i blesavosr j nehaj; povjerljivosr i neopreznost; izgledno nadanje
i pusto snivanje; pokazivanje AJJahovih blagodati i uznoenje njima;
radost srca i radostsrrasri; njenost srca i njegova bojaljivoSt; gnjevnosr
i mrnja; zdravo nadmetanje i zavist; udnja za elnitvom (hubb er Tu jo sroji: "Onoliko koliko je ovjeku dato paljivosti, toliko mu
nase) j udnja za elnom pozicijom u bogobojaznosti (hu bb el-imame) j
pozivanju na Boiji pur; ljubav za Allaha i ljubav uz Allaha; oslanjanje
na Boga i nedosramosr vlasrirog angamana ('adz); predosrronosr
j runo sumnj ienje; nadahnue koje je od meleka i ono koje je od
ejtana; temelji cost u radu i prolongiranje rada; umjerenost i zakidanje;
naprezanje i prekomjernost; lijep savjet i predbacivanje; inicijativnost i
ishirrenost; otkrivanje drugima, pri porrebi, svog sranja i kuknjava.
Tako jedna stvar moe imati jednaku vanjsku manifestaciju, no
ipak se dijeliti na pohvaljeno i pokudeno, poput, naprimjer, snane
radosti i snane alosti, ljutnje zbog nekog neprilinog postupka i
bijesa, ljubomore i uznosirosti, pri tajene udnje i srrpljivosri (tedem
mul), skruenosti i zavisti, radovaf!ja i odvanosti, ala 7.a izgubljenim
i ala zbog gubitka njegove macedjalne vrijednosti (h irs). nadmetanja
i pukog isticanja Boije blagodati, zaklinjanja i pokazivanja nemoi i
184
KNJIGA O DUSI
--
adnosri, udjivosti i suzdranosci u govoru, pobonosti i osamljivanja,
~ovlaenja od ljudi i uobraenosti, impulsivnosri i ogovaranja...
Tako se u hadisu kaie "da ljubomore ima takve koju Allah voli,
ali i takve koju mrzil" Ljubomora koju Allah voli jesr ona opravdana,
kad postoji neka sumnja, a ona koju ne voli jest ona gdje ne posroji
nikakva sumnja. U hadisu se, isto rako, kae da "ima ponosirosti
koju Allah voli, ali i one koju ne voli. Ponositost koju voli jest ona
koja se pokae u ratu!"
U vjerodoscojnom (sahih) hadisu se, takoder, kae: "Zavisti
nema mjesta, osim u dvome: kad Allah nekome dadne imetak pa
ga on upregne u troenje na pravdu i istinu, i kada Allah nekome
dadne mudrost, pa on prosuuje po njoj i njoj poduava drugoga!"
Takoer se u vjerodostojno m hadisu kae "da je Allah paljiv i da voli
paljivost, da za paljivost podaruje ono to ne podaruje za prijekost!"
je dato i dobra!"
Treba kazati da je paljivosc (rifq) jedno, a inermost (er-tewani)
i lijenost neto drugo. lnercnome je, naime, reko pokrenuti se i za
onim to je samome njemu od koristi, svejedno to mu je co do
stupno, zbog ega to proputa, dok onaj paljivi ru korist nastoji
dostii na najprijazniji nain, u granicama mogunosti, s krajnjom
popusdjivou.
Isti je sluaj i s ljubaznou i laskavou - prva je pohvalno
svojstvo, druga pokueno. Razlika izmeu njih je u rome to e
ljubazan ovjek sa svojim sagovornikom bici prijazan i rako iz njega
izvui istinu, ili ga pak odvratiti od neeg pogrjenog, dok e laskavac
s njim isto rako biti prijazan, ali s namjerom da ga podri u njegovoj
pogrjenosri, da ga zadri u njegovoj ponesenosti. Ljubaznost je,
dakle, primjerena vjernicima, a laskavosr licemjerima.
185
Ibn Qajjim el-Diewzi
Za neto takvo kao primjer se navodi ovjek koji na sebi ima ir
koji mu uzrokuje veliku bol, pa mu doe blag lijenik, upozna se sa
stanjem rane i potom je stane omekavati. Kad rana sazrije, rada je
rasijee njeno i paljivo, i rako izvadi ono to je u njoj. Potom na
nju metne lijek i mehlem koji budu brana inficiranju, kojemu na taj
nain prekida opskrbu. Iza roga na to mjesto stavlja druge mehleme
kojima se podstie zamlaivanje a onda, po fo rmiranju nove koe,
po njoj prosipa praak koji joj osigurava potrebnu vlanosr. Nakon
roga vee je u zavoj i dalje je prati, sve dok to mjesto ne postane
sasvim zdravo.
Laskavac pak takvome rekne: "Ne boj se, nee d nita biti od nje.
Nije to nita. Prekrij je kakvom krpom i ne obaziri se na nju!"
Tako rana vremenom sve vie jaa i vrsne, sve dok se posve ne
zauuje.
Ovo se doslovno moe primijeniti i na duu koja je sklona zlu
(emmarah) i na onu smirenu duu (murmeinnah), pa razmisli o tome!
Ako je stanje takvo kod ira zbog samo jedne fontanele82, kako je
tek s onom boleu koja u svojoj opakosti nahrupi iz due sklone
zlu, koja je rudnik svih strasti, boravite svakog poroka, koju u stopu
prati ejtan s krajnjom lukavou i prepredenou, dajui joj lana kad zavistne krije!" (Sura El-Feleq) &ci: "Utjeem se Gospodant ljudi,
obeanja, pobuujui joj puste elje, opsjenjujui je svakom vrstom
opsjene, tako da se ono to je korisno pokazuje tetnim, a ono to je
tetno korisnim, lijepo runim, runo lijepim...
To je, ral<O mi Boga, najopasniji vid opsjene (silu:). Stoga Uzvie
ni kae: Pa zato onda4oputate d.a budete opsjenjent'83f? (El-Mu'minun,
82 Fonea nela u mjerni kanali za odvod gnoja i sl.
Kod Korkura stoj i: " ... da budete mveden i'?"
186
KNJ IGA O DUI
89) - upravo, dakle, ono za ta su oni optuivali poslanike - mir i
blagosloviAllahovi neka su na njih!- isto onako kako su im pripisivali
i zabludjelost, izazivanje nereda, ludost i blesavost.
Vjerovjesnici, poslanici i velikodostojnici svih naroda utjecali
su se Bogu od zla one due koja je sklona zlu i od njezinog pratioca
i druga- ejtana upravo zato to su njih dvoje ishodite svakoga zla,
njegov stub i njegovo izvorite; to jedno drugo podupire u zlu, ro
se potpomau.
Dvojica koji mlijeko sisae sa grudi jedne majke,
zaklee se bradavicama tim: rttstat se neemo niktld!
Uzvieni Allah kae: Kada hoe da ui Kur'an> zatrai odAl.laba
zatitu odprokletog ejtana! (En-Nalll, 98) A ako ejtan pokuJa da te
na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, On uistinu sve uje i zna!
(El-A' raf, 200) I reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zaJtitu
odprivienja ejtanskih, i tebi se, Gospodaru moj, obraam da me od
njihova prisustva zatiti!" (El-Mu'mlnii.n, 97-98) Reci: "Utjeem se
Gospodaru svitanja od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kada
razastre tr;tine, i od zla smutljivca kada smutnjesije, i od zla zavidljivca
vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla ejtana-napasnika, koji zle misli unosi
u srca ljudi- od diinna i od ljudi!" (Sura En-Nas).
Ovo je utjecanje od njezinog prijatelja i pratioca - a kako je
on samo ruan drug i pratilac! - pa je Allah uzvieni naredio Svome
Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima da se utjeu Njegovoj punoj,
savdenoj Boanstvenosti od ra dva stvorenja koja SLL vrlo utjecajna u
proizvodnji zla i nereda.
Srce se tako nalazi izmeu ta dva neprijatelja ije ga zlo stalno
salijee i nahre na nj, i prvo oboljenje koje ga zahvati od due sklone
187
Ibn Qajjim el-Dewzi
zlu jest strast i ljubav, i ar, i tranja, i bijes koji proisteknn iz nje, iz
ega se potom izrodi oholost, zavist, nasilje i elja za dominacijom
nad drugim (tesellut). Srce s tom svojom boleu upozna ljekara
varalicu, prevaranra, i on mu doe u posjetu i propie mu razne vr
ste otrova i temih sastojaka i to mu, svojom opsjenom, prikae kao
ono u emu je njegov Lijek. Tako se slabost oboljeloga srca i snaga
due sklone zlu, i ejtan, saglase na tome da ovo dvoje prue svoju
ispomo, jer je to gotovina i trenutana slast, za im se vapi sa svih
strana. I rako elja raste, pobudama strasti se ne prilazi ozbiljno, te
stane se ugledati na veinu, njih oponaati, pristajui na to da i on
zadobije ono to imaju oni.
Pa, kako da se, uz sve re brojne zapreke, odazove zovu imana,
pozivau u Dennet?! To e biti u stanju samo onaj kome A1lal1
osigura Svoju potporu, koga osnai Svojom milou i za koga On
preuzme uvanje i zatitu, ij em srcu orvori vid pa on mogne vidjeti
brzinu prolaznosti ovoga svijeta, njegov brzi zalazak; vidjeti kako se
on na koncu okree protiv onih koji su mu se predali, ta ini od
njih; vidjeti da je on, u odnosu na Vjeni ivot, popuc zagnjurka
koji utone u more.
* ,..
Razlika izmeu skruenosti irnana i skruenosti licemjerstva sa
stoji se u rome to je skru~enosr imana ustvari skruenost srca pred
Allahom, proerog pijetetom, velianjem, potovanjem, strahopo
tovanjem i stidom, kad se ono sasvim pribije uz Allaha, ispunjeno
strahom, sramom, ljubavlju i stidom, i kad mu budu oevidne Alla
hove blagodati i njegovi vlastiti propusti. Pred rom injenicom ono
e se, neminovno, skrui ti, a za njim e se u tome povesti i svi drugi
organi- i oni e postati skrueni.
188
KNJIGA O DUI
Ona pak skruenost koja porekne od licemjerstva manifestirat
e se samo na organima, vjetaki i usiJjeno, dok istovremeno samo
srce nee biti skrueno. Jedan ashab je govorio: "Sauvaj me, Boe,
skruenosti Licemjerstva!", pa kad je upitan kakva je to skruenost
licemjerstva, rekao je: "Da se tijelo vidi skruenim, a da srce ne bude
skrueno!"
Naime, onaj ko je skruen Allahu jest ovjek kod kojeg je ugasla
vatra njegove strasti, ijeg je dima nestalo u njegovim prsima pa su ona
ostala ista i sjajna, ce ih je obasjalo svjedo Velianstvenosti, uslijed
ega su strasti njegove due zamrle zbog straha i ozbiljnosti kojima
se ono ispuni. Organi se tako umire, srce postane staloeno i smiri
se uz Allaha i uz misao na Njega, zahvaljujui upravo onoj mirnoi
koja se spusti na nj od njegova Gospod..'lfa. Tako Mu postane ponizno
-a ponizni je onaj smireni, jer je imenica ponizan (muhbit) izvedena
iz glagola habute, to znai: sii u nizinu, spustiti se u iroku ravan,
koja je, dakle, mima pa se voda sakuplja u njoj.
Isti je sluaj i s poniznim srcem - ono se skrui i umiri, popur
ravne povrine zemlje u koju se slijeva voda, i gdje se zadrava. Takvo
srce se pred svojim Gospodarom sputa na seddu, veliajui Ga,
ostajui tako ponizno i skrueno pred Njim, i ne podie glavu s ce
sedde sve do susreta sa Njim.
Oholo pak srce titra od svoje oholosti i nadima se, pa bude po
put istroene zemlje na kojoj se ne moe zadrati voda. A skruenost
imana je onakva.
to se tie one umrtvljen osti i skruenosti koje potjeu od licemjer
S.tva, to je jedno sranje proizvedeno usiljenotL i prijetvornimi vjeta
kim umirenjern organa, dok je dua iznutra osrala mlada i sona, puna
strasti i pohotnih tenji. Takav se ovjek u vanjskoj pojavnosti nadaje
skruenim, dok iznutra njega preaju lav i tigar, ekajui rtvu.
189
lbn Qajjim el-Oiewzi
*
* *
* *
Sto se rie asnosti due, ona je njezina zatita od niskosti, pro
stota i svih onih aspiracija kojim se rui sve pred sobom, kojim se
ljudima skidaju glave, jer upravo zahvaljujui toj asnosri ovjek se
osjea suvie ponosnimda bi svoju duu upleo u takvo neco, to nije
sluaj i s hvalisavou (tih) koja nastaje od dviju stvari: od zadivljenosti
sobom i od nipodatavanja drugog; iz tog dvoga raa se hvalisavost,
dok se ono prvo raa iz dviju plemenitih karakternih crea: ponosi
tosci due i njezine plemenitosti i potivanja njezinoga Posjednika i
Gospodara, tj. iz nepristajanja na to da Njegov rob bude nizak, prost
l podal, iz ega se raa asnost due, sauva se njezina ispravnost.
Osnova svega toga jest spremnost due, njezina pripravnost i podrka
koja joj pritjee od njezinoga Gospodara i zatitnika. Ako ostane bez
te spremnosti i tog dotoka, ostaje bez svakog dobra.
*
* *
ma, poniznost objekta prema svome subjektu, i kal<.Va je poniznost
Isto je i s razlikom izmeu gorljivog prijezira (bamijjah) i siro
vosti (defa') - gorljivost prijezira je odbijanje due od prijekornog
dojenja, od sise koja je lijevak odvratnosti, prostore i niskosti za ije
bi mlijeko - ako bi bilo puteno da ree obilno -ljudi kidisavali jedni
na druge, pa se moraju odbiti od tog dojenja, za kojim se digerice
ugaj u od silne elje za njim, no koje se mora prekinuti. Pa, ako po
uri s tim odbijanjem bit e ti se zahvalno j ri e biti hvalevrijedan,
a ako oregne sa njim nee imati nagrade.
Stvar je sasvim razliita sa sirovou. Ona je osionost u dui,
grubost u srcu, neobraen ost u naravi, iz ega se raa jedna karakterna
osobina koja se zove sirovost.
190
KNJIGA O DUI
*
Razlika izmeu skromnosti (tewadu') i snishodljivosti (mehanah)
nalazi se u come co se skromnost raa iz znanja o Allahu - uzvien
neka je On!- , poznavanja Njegovih imena i atributa, te obrisa Nje
gove velianstvenosti, zatim Njegova potivanja, voljenja i veuanja,
i iz poznavanja samoga sebe, manjkavosti i nedostataka svoga djela.
Iz svega roga raa se jedna karakterna crta- skromnost. To je svijanje
srca uz Allaha, sputanje krila poniznosti prema Njegovim robovima,
kad ovjek ne vidi da je imalo bolji od bilo koga od njih, da kod bilo
kog od njih ima neko pmvo; naprotiv, kad vidi da su drugi ljudi bolji
od njega i da, prije, oni imaju svoja prava kod njega. Tu karakternu
crtu Allah, d..., podaruje onome koga voli, kome hoe ukazati poast
i koga pribliava Sebi.
Snishodljivost je pak niskost, bijednost, podarnosr i vulgarnost
due, sve sa ciljem da se udovolji njezinim strastima i ugodnostima,
kakva je, npr., poniznost prostaka radi udovoljavanja svojim strasti
onoga ko tei postignuti svako zadovoljstvo prema onome za koga se
nada da bi od njega mogao dobiti ta zadovoljstva. Sve je to niskost, a
ne skromnost, dok Allah uzvieni voli skromnost, a ne voli niskost i
snishodljivost. U jednom vjerodosrojnom hadisu Poslanik, s.a.w.s.,
kae: ''Objavljeno mi je: 'Budite skromni tako da se niko ne smarra
boljim od drugoga, da ne bude nepravedan prema drugome!"
Postoje dvije vrste pohvalne skromnosti:
l. Prva je ovjekova skromnost koja se manifestira kroz vrenje
Boijih naredbi i kroz nekrenje Njegovih zabrana jer dua,
idui za onim to joj je lake, sklona je nemaru prema Nje
govoj zapovijedi, ime izraava neku vrstu prkosa i bunta,
191
 --
bjeanja od pokornosti, dok, s druge srrane, rado pristaje
uz Njegove zabrane idui za tim da doe do neeg to joj se
zabranjuje. Tako, kad ovjek sebe svede na Allahovu zapo
vijed i Njegovu zabranu on time ruaava svoju skromnost,
posraje ponizan za pokomosr.
2. Druga vrsta je ovjekova skromnost pred velianscvenou
Gospodara, pred Njegovom veliinom, njegova skruenost
pred Njegovom moi i veliajnosti, pa kad god mu se dua
stane uzdizati, prisjeti se velianscvenosri Gospodara uzvi
enoga, Njegove jedinstvenosti u rome i Njegove velike
srdbe prema svakom onom ko pokae sklonost da sc s
Njim u come nadmee, ponizno se postavi prema Njemu
i ovjekovo se srce privije uz velianscvenosc Boiju, smiri
se uz Njegovu Boansku aurorirarivnosr i pokorno se preda
Njegovoj vlasti, ro je i krajnja skromnost. Ona obavezno
sadri i onu prvu vrstu, premda nije i obratno.
Stvarno je pak skroman samo onaj ko pri sebi ima i jedno i drugo,
a - samo je Allah Taj od koga treba rralri pomo!
Isti je sluaj i sa snagom koja se primjenjuje u realizaciji Boije
zapovijedi - i to predstavlja Njegovo potivanje, potivanje Njegovih
naloga i prava predstavljeno u njihovu ozbiljenju, dok uznositost na
zemlji predstavlja velianje svojega nefsa, nastojanje da on bude prvi,
da se sprovodi njegova rije, bilo da se pri rom potiva Boija zapovijed
ili da se omalovaava. Scavik ukoliko se njegovom samouznoenju
isprijei neka Allahova zapovijed, neko Njegovo pravo ili neto to mu
je drago, on se na co nee obazirati, ponaa e e se kao da i ne postoji i
umrcvic e ga kako bi mogao ostvariti svoju uznositost.
192
KNJIGA O DUSI
Tako je i s gorljivou zaAllaha i s gorljivou za nefs. Onu prvu
pobuuje pijetet prema zapovijedi i onome ko ju je izdao, dok drugu
pobuuje velianje nefsa i bijes zbog promaknua nekog njegovog
uirka. Tako gorljivost za Allaha do izraaja dolazi kad ovjekovo
srce prokljua osjeajima velianja Njegovih prava, ro je stanje onog
ovjeka ije srce obasja svjedo Allahove moi {sultan), pa se ono svo
ispuni rim svjedom, te kad se rasrdi rasrdi se upravo zbog svjeda ce
moi koje se spustilo na njegovo srce.
Kad bi se Boiji Poslanik, s.a.w.s., jako rasrdio njegove one
jagodice bi se zacrvenjele, dok bi mu se izmedu oiju ukazao znoj
kojega bi bijes potiskivao u obilju, pa ipak ne bi udovoljavao rom
bijesu, ve bi traio da se zadovolji ono to Allah zahtijeva.
Zejd ibn Eslem prenosi od svoga oca da bi Musau ibn Imranu,
s.a.w.s., kad bi se rasrdio kapa buknula varrom.
Sasvim je pak drukija ona gorljivost koja po rekne od nefsa- cu
je posrijedi vrelina koju nefs raspiri zaro ro joj je promakao neki
ugoaj ili izmaknulo neto to je nasrojao ostvariti. Tako se poriv za
zlom (fimah) nalazi u nefsu, on je pogonsko gorivo dok nefs plamci
vatrom strasti i bijesa. Prema rome, posrijedi su dvije vreli ne koje se
manifestiraju na tjelesnim organima- jedna potjee od smirene due
i posljedica je velianja Allahova prava, dok druga dolazi od due
sklone zlu i rezulrat je kivnje zbog neke propucene prilike.
Razlika izmedu dareljivosti (di.ud} i rasipnicva (seref) sastoji
se u come to je dareljivi ovjek ustvari mudrac koji dar stavlja na
njemu prilino mjesto, dok je rasipnik nasumini baca- njegov dar
pokatkad padne i na pravo mjesro, ali esto promai. To pojanjava
193
Ibn Qaum ei-Dicw:t
i nj enica da je Allah uzvieni, Svojom mudrou , u pogledu imetka
odredio neke obaveze, kojih je dvije vrste: prvosrepene i drugostepene.
Prvosrepene su, npr., zekar, obavezno izdvajanje za one koje se du
no izdravati i sl., dok su drugostepene, npr., pravo gosta, uzvramo
darivanje, neto ime se uva obraz i sl.
Dareljiv ovjek svojim imetkom nastoji sve re obave1.e izvriti na
najpotpuniji nain , s draga srca, sa zadovoljstvom i s nadom da e na
Ovome svijetu to dari lijepe plodove onima koji e ostati iza njega, a
na Onome svijetu rezultirati nagradom. On to izdvaja s dragovolj
nou srca, s velikodu nou i s lahkoo m za razliku od rasipnika
koji ruku sa svojim imetkom prua nasumice voen svojim porivom
i strau, ne sraunato i imaju i pred oima svrhu i korisnost, makar
ih pritom i potrefio.
Onaj prvi je poput onoga koji sjemenku posije u zemlju kako
bi iznikla iz nje, vodei rauna da je posije na plodno de, pogodno
za klijanje i rast. Oo se nikako ne moe smatrati rasipnikom, ni
blesavim. Onaj pak drugi jest poput onoga koji sjemenku posije
u neobradivo i tvrdo de, pa ako neko njegovo sjemenje i padne na
mjesto s kojega moe nii, on ga veinom razbaca nasumce, i ono
se nagomila jedno preko drugoga. Na takvom mjestu sjemenje je,
dakako, izgubljeno, nee dari izglednog ploda. Iz takvog mjesta,
na kojem je sjemenje nagomilano jedno preko drugoga, jedan dio
mora bid odstranjen kako bi preostali dio mogao rasti, te kako bi ga
zemljite moglo razvijati.
Allah uzvieni - On je apsoluroi Oareiljivac. tavie, sve dare
ljivosti, one u viem, i one u niem svijetu, u odnosu na Njegovu
dareljivost manje su od jedne kapljice u odnosu na sva zemaljska
mora, koja su, takoer, dio Njegove dareljivosti. Pa, i pored roga,
On s mjerom sputa ono to hoe, Njegova dareljivost ne oponira
194
KNJIGA O DUSI
Njegovoj mudrosti; On Svoj dar sputa na njemu primjereno mjesto,
premda veina ljudi ne zapaa da je upravo to mjesto primjereno
Boijem davanju. Allah, meurim, zna gdje e spustiti Svoje dobro,
koja su mjesta najpogodnija za nj.
Razlika izmeu harizme {mehabah) i oholosti (kibur) sastoji se
u tome to je harizma jedna od manifestacija ispunjenosti srca veli
inom Boijom, ljubavlju i velianjem Njega - naime, kada se srce
time ispuni u njemu se pojavi svjedo, na njega se spusti smirenost
i ovjek bude ogrnut platom harizmacinosri (hejbec), njegovo lice
prekrije slatkoa i harizma i ono u ljudskim srcima stane pobuivati
naklonosl i snano potovanje i ona ponu naginjati njemu , a oi
osjeati radoSt u gledanju u nj, srca prijarnost u druenju sa njim. Tada
njegov govor postaje samo svjedo, ulazak svjedo, izlazak svjedo, svaki
postupak svjedo. Ako uti, urnja mu bude dodarak dostojanstvu, a
ako progovori, govor mu privue i srca i ui ljudi.
Oholost je pak jedan od obrisa samodopadljivosri i nepokornosti i
ona proishodi iz srca koje je ispunjeno neznanjem i nasiljem, iz kojeg
se odselila porinjenosr Bogu (el-'ubudijjeh) i na koje se spustila mr
nja. Stoga rakav na ljude gleda s prezrenjem, meu ljudima se kree
gordo i s njima saobraa tako to u svemu prednost daje sebi, nikada
njima, i nikad ravnopravno. Sam hodi bez cilja i prvi ne pozdravlja
~nog na koga naie- ako ak i uzvrati na njegov pozdrav, drci da je
ume prema dotinome iskazao pretjerano potovanje. Onima koje
susretne ne pokazuje radosno lice, ni velikodunost, niri misli da
~ko kod njega ima neko svoje pravo, ve da samo on kod drugih
t ma prava; ne misli da su drugi bolji od njega, ve da je on bolji od
195

Ibn OaJJm el::
rr.e
=
:
w :z
:' . .
- - - - - - - - - - - - - - - - -
drugih. Takav se sve vie i vie udaljava od Allaha, a u oima ljudi
postaje sve manji, i sve prezreniji.
* tome co hrabrost potjee iz srca- ona je njegova postojanost, njegova
Razlika izmeu pedanrnosti (sijanah) i nadmenosti (tekebbur)
sascoji se u come to je onaj koji drii do sebe poput nekog ko obue
novo odijelo, isto, bijelo i skupocjeno, u kojem ulazi pred vladare
i druge uglednike i koje, stoga. uva de se ne uprlja, da na njega ne
padne praina, da se ne uAeka i da na njemu ne ostanu bilo kakvi
tragovi, sve u nastojanju da ono zadrii svoju bjelinu i istou. Takvoga
bi mogao vidjeti kako izbjegava i zaobilazi sva ona mjesta za koja se
plai da bi se u njima mogao zaprljati, ne doputajui cako da na
njegovome odijelu ostane bilo kakav trag, Reka ili neist, a ako bi se
neto od roga ipak na neki nain nalo na njegovom odijelu, pohitio
b1 da ga skine, da ga odstrani i izbrie njegov trag.
Isti je sluaj i s onim koji dri do svoga srca i svoje vjere- moe
ga vidjeti kako izbjegava Aeke grijeha i sve one tragove koje oni osta
vljaju. Grijesi, naime, na srcima ostavljaju Aeke i tragove mnogo vee
od onih groznih Aeka koje ostaju na istoj i bijeloj odjei, no kako
je na oi navuena koprena one ih ne mogu vidjeti; moe ga vidjeti
kako zaobilaz.i sve ono to bi moglo zaprljati srce, pa se tako uva ljudi
i dri se podalje od onih koji se pretjerano drue sa njima, strahujui
da se i njegovom srcu ne dogodi ono to se dogodi odijelu koje se
suvie priblii koiarima, mesarima, kuharima i njima slinima.
Scvar je sasvim razliita u pogledu nadrnenog ovjeka. Naime,
premda on nalikuje ovome malopreanjem u pogledu njegove panje
i opreza, on u sutini tei za tim da sebe uzdigne nad drugima, da njih
spusti pod svoje noge. To je jedno, a ono je neto sasvim drugo.
196
KNJIGA O DUSI
--
Razlika izmeu hrabrosti (ud.a'al1) i smjelosti (d.ur'ah) jeste u
stabilnost kod sueljavanja sa iskuenjima straha. Hrabrost je posebna
karakterna crta (huluq) koja se raa iz strpljivosti i pozitivnog milje
nja. Naime, ako ovjek bude uvjeren u pozitivan ishod i u tome mu
saveznik bude srrpljivosc, on e u com sluaju biti poscojan, upravo
onako kako se srraljivosc i kukaviluk raaju iz negativnog miljenja
i odsustva strpljivosti, kad ovjek ne misli da e ishod bili pozitivan
i kad mu saveznik ne bude strpljivost.
Straljivost u osnovi potjee od negativnog miljenja i sugestije
da e se stvar zavriti nepovoljno, i razvija se iz pl ua- kad prevlada
negativno miljenje i zlokobna sugestija, plua se nadimaju i pritiu
srce u njegovom sr:aniru, stiu ga i desrabiliziraju, uslijed ega se ono
poinje tresd, drmati sc, sve zbog pritiska i uznemiravanja od manc
plua. Tako u hadisu koji Ahmed i drugi aurori biljee posredstvom
'Amra ibn el-'Asa Vjerovjesnik, s.a. w.s., kae: "Najgore to se nalazi u
ovjeku jest razuzdana straljivost i scrijepea lahko most!" Straljivost
je, kako se vidi, nazvana razuzdanom, tj. onom koja razuzda va (hali'),
budui da ona raz.uzdava srce, pomjera ga s njegovog leita uslijed
nadimanja plua, kako je Ehu Dehl prilikom Bitke na Bedru rekao
'Utbi ibn Rebi'u, naime: "Eto su ti se plua nadula!"
Tako, kada se srce pomjeri sa svoga leita djejstvo uma se redu
cira i ekstremitete zahvaa deformacija, stVari se izbacuju iz njihovog
prirodnog smnja. Prema rome, hrabrost je vrelina srca, njegov bijes,
njegovo dizanje, uspravlja nje i stabilnost, pa kad ga drugi organi zapaze
kao takvog prireknu mu upomo, jer su oni njegove sluge, njegovi
197
Ibn Qajjim el-ffiewzl
vojnici. Isto rako, ako se ono dadne u bijeg, u bijeg se dadnu i svi
njegovi "vojnici".
U pogledu smjelosti, pak, takoer postoji isrup prema iskue
nju straha (iqdam), no on se ru deava kao posljedica nedovoljne
promiljenosti, kao posljedica nerazmiljanja o posljedicama jednog
takvog ina, kad sc isrup pravi moda u pogrjeno vrijeme, supro mo
zahtjevu trenutka, pa- bilo na svoju tetu, ili korisr!
*
~ pmjerujte; On ne voli one koji pretjeruju! (El-A' raf. 31).
* *
Sebinost je, pak, pokuena karakterna crta. Ona proishodi iz
Sro se tie razlike izmeu odlunosti (hazm) i maljivosti
(dubn), ona sc sastoji u tome to su kod odJunog ovjeka (hazim)
aspiracija, volja i razum sjedinjeni, to on srvari mjeri jedne o druge i
za svaku od njih ima spreman odgovor. Sam izraz "odJunost'' suge
rira sposobnost i sabranosti uvezanost. Tako sc za snop suharaka kae
"sveanj" (huzmah) 84 Prema tome, kod onoga iji je stav odJuan i
nepokolebljiv svi elementi njegova srava su sabrani i uvezani tako da
on zna koje je od dva dobra bolje, a koje od dva zla gore. Stoga on i
pokazuje snanu odlunost kako u izraavanju stava tako i u umnom
prcgnuu, bez straljivosti i slabosti:
Onnj slab~ misli priliku svoju gubi.
i stvar kad proma/me huli kleto} sudbi.
* *
Razlika izmeu tedljivosti (iqtisad) i sebinosti (uhh) nalazi
sc u rome to je tedljivost pohvalna karakterna crta, koja se rada iz
Tj. rije "huzmah" (svci.1nj) ima isti korijenski glagolski osnov (h-z-m) kao i rije "h01Zm"
(odlunost) .
198
KNJIGA O DUI
druge dvije karakterne crte- iz uravnoteenosti i mudrosti. Uravno
reienou se iznalazi mjera u pogledu nedavanja i davanja, dok se
mudrou svako od rog dvoga sravija na njemu pripadajue mjesto,
koje mu je prilino. Tako se iz roga raa tedljivost, ona je sredina u
odnosu na dvije pokueoe eksrremnosti, kako co kai.e Uzvieni: Ne
dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvormu- da ne biprijekor zasluio i
bez iega ostao! (El-Isra', 29). I oni koji, kad udjeljuju, ne ra.sipaju i ne
!krtare, ve se u tome dre sredine! (El-Furqan, 67) I jedite i pijte, samo
negativnog miljenja i slabosti due (nefs), a dodatno ga pothranjuje
ejransko straenje sve dok ovjek ne postane uznemiren u smislu da
nad neim stane drhtati, da prema rom neem bude hala plj iv, iz ega
se izrodi brana prema troenju roga, strah da se ne ostane bez njega,
kako to kae Uzvieni: ovjek je, uistinu, stvoren s nemirnom naravi:
kad ga nevolja made- ispunjenje samosadijenjmz, n kad mu se posrei
-on to sebino zadrdva (od drugih)!') (El-Me'aridi, 19)
Razlika izmeu opreznosti (ihciraz) i runog miljenja (su' ez
zann) sastoji se u rome ro je oprezni poput ovjeka koji je poao na
put sa svojim prijevoznim sredstvom i svojim novcima i koji se, koliko
moe, uva presretaa na puru, ali i svakog onog mjesta iz kojeg bi ga
moglo snai neko zlo. Tako je on uvijek pripravan i spreman i dri
se svih onih pretpostavki kojim bi se mogao izbaviti iz neugodnosti.
t<
Ajer u Kotkurovom prijevodu glasi: "ovjek je, uisclnu, stvoren malodunim: kad ga
nevolja snade- brian je, a kad mu je dobro- nepristupaan je!"
199
Ibn Qnjjim el-Diewzi
Opre-an ovjek je, prema rome, popur naoruanoga, ri mm zade
noga, koji se spremio za susret sa svojim neprijateljem, protiv kojega
se primjereno pripremio- ija je sva panja bila usmjerena na osigu
ravanje sredstava za spas, za obraun sa svojim neprijateljem, to mu
nije davalo vremena za razvijanje negativnih misli o njemu. Potom,
sve to se re negativne misli o neprijatelju budu vie razvijale, to e
on osiguravati sve razliiti je vrste pripreme i spreme protiv njega.
Sto se pak tie runog miljenja, to je sranje kad se ovjekovo
srce ispuni runim mislima o ljudima i potom se to prelije i odrazi
i na njegovom jeziku i ekstremitedma i ljudi se prema njemu per
manenmo stanu odnositi s podsmijehom, s porugom, s provocira
njem, s uvrjedarna i mrnjom, pa on stane mrziti njih, a oni njega,
on njih stane proklinjati, a oni njega, on se njih stane pribojavati,
a oni njega.
Onaj prvi, dakle, zalazi meu ljude, zadravajui odreen oprez,
dok ih ovaj drugi izbjegava i stalno se suoava s neprijarnostima s
njihove strane. Onaj prvi medu ljude zalazi sugerirajui im dobro
i dobroinstvo, uz odreen stepen opreznosti, dok ovaj drugi ivi
izvan njih, nepovjerljiv prema njima, s pricajenom mrnjom i pri
jezirom.
*
od nosno koji je zaklonjen od njega, kako je to potvreno u autenti
* *
nom hadisu koji se prenosi posredstvom Ebu Hurejrea, a u kojem
Razlika izmeu pronicljivosti (firasah) i sumnjiavosti (zann)
sastoji se u tome to se sumnjiavost katkada pokae neopravdanom,
a katkad opravdanom, zavisno od roga da li je prati crnilo srca ili
njegova svjetlost, njegova isrota iH prljavtina. Upravo iz tog razlo
ga Uzvieni je naredio da se ovjek ima kloniti veine sumnjienja,
navodei da su neka od njih i grijeh.
200
KNJIGA O DUI
S druge strane, onim pronicljivim je izrekao pohvalu, pohvalio
ih, kazavi: To su, zaista, potike za one koji posmatraju! (El-Hidr, 75)
Ibn Abbas- Allah bio zadovoljan sa njim! - kae: "Tj., pouke su za
o ne pronicljive (mureferrisin)!" Uzvieni jo kae: Pa onaj koji uije tt
to 11pum misli d4 su, zbog skromnosti, imttni; poznat ef ihpo izgLedu
njihotm!(El-Beqare, 273) A da hoemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali
i ti bi ih. sigr.mLD, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ef ih poznati
po flllimt govora njihova! (Muhammed, 30)
lsrinska pronicljivosr moe oistiti srce, moe ga proistiti i od
njega odstraniti sva.k"U neist, moe ovjeka dovesti u blizinu Boi
ju, kad ovjek srane gledati Allahovim svjetlom koje On pohrani u
njegovo srce. Tirmlzi i neki drugi aurori biljee, posredstvom Ebu
Se' ida, slijedei hadis: "Boiji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'uvajte se
vjerni kove pronlcljivosti, jer on gleda Allahovim svjetlom!"
Ova pronicljivost se vjerniku razvije uslijed njegove priblieno
sri Allahu, jer kad se srce priblii Allahu od njega se otrgnu sve one
negarivne isprjeice koje mu onemoguavaju raspoznavanje istine,
njezino poimanje. Ono rada crpi iz jedne nie iz neposredne Allahove
blizine onoliko snano koliko je njegovo primaknue Allahu. To
svjetlo na njega prosipa svjetlost u onoj mjeri u kojoj je primaknut
Bogu, i on u rom svjetlu vidi ono to ne vidi onaj koji je daleko,
Vjerovjesnik, s.a.w.s., prenosi rijei Allaha uzvienoga, naime: "Moj
rob rni se niim ne moe rako pribliiti kao onim to sam mu Ja
propisao kao strogu obavezu. Potom se on dalje permanentno Meni
pribliava dobrovoljnim oblicima ibadera (newafil) sve dok ga Ja ne
zavolim, pa kad ga zavolim Ja tada postanem njegovo uho kojim
slua, njegovo oko kojim gleda, njegova ruka kojom hvata, njegova
201
Ibn Qajjim e l-Dew2o
noga kojom hodi- ra on rada Mnome slua, Mnome gleda, Mnome
hvata, Mnome hodi!"
Uzvieni nas, dakle, obavjetava da ovjeku njegovo pribliavanje
Allahu prisk.rbljuje Njegovu ljubav, pa kad ga On zavoli primakne
se njegovu uhu, njegovu oku, njegovoj ruci i nozi tako da pone
Njime sluati, Njime gledati, Njime hvatati i Njime hoditi. Tako srce
postane poput istog ogledala na kojem se slike realnosti ogledaju
u svom pravom svjetlu, tako da njegova pronicavost skoro nikad
ne promai. Naime, kad ovjek Allahom gleda, on tada svaku srvar
vidi u njezinoj pravoj naravi, kada Allahom slua ono to uje uje
u njegovoj srvarnosti.
Tu se ne radi o poznavanju onostrane stvarnosti ('ilm el-gajb).
Naprotiv, Onaj koji poznaje sve zakrivenosti i sve tajne ('Allam el
gujiib) u srce koje Mu je blizu, koje je osjetilo radost Njegovoga
svjetla i koje nije zauzeto urezima neistina, opsjena i obmana, koje
mu onemoguuju da se u njemu oslikaju slike stvarnosti, ubacuje
istinu i, kada na srcu svjedo postane preovlaujue ono se rasprostre
i po svim drugim organima. Tako iz srca prodre i do oka, pa ovjeku
se srvarnost otkrije i u njegovom vlasti rom pogledu, ve prema jaini
tog svjetla.
Boiji Poslanik, s.a.w.s., svoje je ashabe vidio i u namazu, kad
su se nalazili iza njega jednako kako ih je vidio i kad su bili ispred
njega; i vidio je Hram u Jerusalem u (Bejt el-maqdis) neposredno, a
nalazio se u Mekki86; i vidio je dvorce u amu, vrata Sane i Kisrine
Tj. dok je prisurnima kazivao o svom neobinom nonom putovanju (isra') do Jerusale
ma, a odatle i u nebeske visine (m i'rad), koje se dogodilo godinu dana prije preseljenja u
Medi nu, dakle nakon dvanaesrgodina poslan ike misije u Mekki. Naime, na insistiranje
Ebu Dehla, jednog od najeih Poslan ikovih oponenata u Mekki, da im opie H mm
202
KNJIGA O DUI
Medaine dok je u Medini kopao rov87; vidio je zapovjednike svoje
vojske u MuW8 kako zadobivaju rane, dok je sam bio u Medini;
vidio je Neddaija89 u Etiopiji kad je preminuo - a sam se nalazio
u Medini - pa je iziao na meraju (musalla) i klanjao mtL denazu;
Omer je vidio Sariju u Nehawendu, u perzijskom podruj u, i njega i
muslimansku vojsku dok su se sukobljavali sa svojim neprijateljima,
pa mu je viknuo: "Sarija, dri se brda!"90; kad je kod njega dola jedna
u J~rusal~mu, budui da su z nali da n ikada nije pu rovao rnmo, on ga je srao opisivati.
"Opisujui ga tako", prenose se Poslanikove rijei, "najednom mi neki deralji nisu bili
najfasniji. pa sam vidio kako Hram dolazi i smjera se ispred Ukajlove kue, re sam ga
opisivao gledajui u njega!" (Nav. prema: Abdulhal im Mahmud, "Jsra' i mi' radr, EI
Kalem 2003., srr. 49).
U nekim hisrorijskim izvorima navodi se ka.ko su muslimani, dok su kopali uveni rov
oko Medlne, kako bi se zatitili od velike mekkanske vojske koja je, sa svojim saveznici
ma, krenula da ih uniti, naili na jednu stijen u koju nisu mogli razbiri, re kako je mda
Poslanik, a.s., alad..-u uzeo u svoje ruke i uzviknuvi: AUahu ekber! (Allah je najvei),
udario u stijenu. Sdman d -Farisi, svjedok rog dogaaja, kasnij~ je govorio: "Vidio san1
veliku svjetlost, koja je obasjala iravu Medinu! Pos.lanik je i d rugi pur udario u stijenu
i ona se raspuknula jo vie. 'Allahu ekber!', rekao i rada. 'Dari su mi kljuevi Pertije,
osvijetljene su mi palae grada Hire (u Perziji) i Kisrin grad Medain, i moj e Ummer
ovladati njome!" (Nav. prema: Halid M uhammed Halid, "Ridal havle erResill"llj udi
oko Poslanika, u dijelu koji govori o Sdmanu cl-Ririsiju).
Mu'ra- selo u podruj u ravnice Beqa' u Siriji. gdje se, 8. godine po Poslanikovom
preseljenju u Med inu, odigrala uvena birka izmeu malobrojne muslimanske vojske i
Bizantinaca, u kojoj je zaredom poginulo nekoliko muslimanskih zapovjednika, medu
kojima i Da'fer ibn ebu Talih, Poslanikov amidi. Prema pouulanim hisrorijskim
izvorima, dok se to s njima tamo dogaalo Poslanik, a.s., je onima oko sebe u MedinJ
govorio pojedinosti rih dogaanja, to se, po njihovom povratku u Medinu, pokazalo
kao potpuno vjerodosroj no.
Neddai - negus, etiopski vladar koji je pruio uroite prvim muslimanima koji su,
na nagovor Poslanika, a.s., otili kod njega kako bi izbjegli progone l torrure kojima su,
zbog svoje nove vjere, bili izloeni u svom zaviaju . To je bila rzv. prva hidra, u kojoj
su uea uzele 83 osobe. Nj ib je predvodio Poslani kov amidi Dater ibn ebu l:"llib.
Vei broj historijskih izvora biljei raj neobin i sluaj. Tako, npr., EI-Hatib, u svom djelu
"Ruwar el-Malik" navodi slijedeu izjavu, koju Nafi' prenosi od Ibn Omera: "Omer je
203
fbn Qajjhn el-Dfewzi
skupina ljudi iz plemena Mez.hidi, meu kojima je bio i El-Erer
en-Nehai, on je prema njemu podigao pogled i zagledao se u nj, re
upitao: "Ko im je ovaj?!" "To je Malik ibn d-Haris", kazali su mu,
nara je on rekao: "Sra mu je, ubio ga Allah! Vidim, doista, da e
muslimani jednoga dana od njega imari sektaki istup!"91
'Amr ibn 'Ubejd je doao kod El-Hasana i rekao: "Ovo e bici
prvak medu muevima, ukoliko ne bude priao ...!"
Pripovijeda se da su jednom kod Ka'be sjedili imam Safi'i i
Muhammed ibn el-Hasan kad je u Harem uao jedan ovjek, pa je
Muhammed rekao: "Zar ne vidi da je stolar?" "Zar ti ne vidi da je
kova?", kazao je Sali'i. Kad su dotinoga upitali ta je po zanimanju,
rekao je: "Bio sam kova, a sada se bavim stolarsrvom!"
Ebu el-Hasan el-Boandi i El-Hasan d-Haddad su poli obii
Ebu el-Qasima ei-Menawija i usput su mu uzeli jabuka u vrijednosti
pola dirhema, na odgoeno plaanje. Kada su uli kod njega, on ih je
upirao: ''Kakva je to tama?!", natasu oni izili. "Ne znamo!", rekli su.
"Moe biti da je zbog onih neplaenih jabuka!?" Kad su platili cijenu
jabuka, ponovo su se vratili k njemu i njegov se pogled zadrao na
njima. uZar ovjek moe rako brzo izii iz tame?!", rekao je. "Recite
mi ra ste co uinili?", pa kad su mu ispriali, kazao je: "Da, obojica
otprtmio jednu vojsku i na njeno do postllvio ovjeka po imenu 5arija. Tako je Omer
jedanput driao govor i imenada smo vikati: "Sanja. brdu! To je viknuo cri puta i kasnije.
kad je stigao glasonoa te vojske, Omer ga je upitao kako su proili. "Vodo pm'OVjemib".
kazao je on, "bill smo vet porakni kad smo zauli neki glas koji je ai puta viknuo: "Sirija.
brdu!" Ml smo, utim, svoja leda okrenuli brdu i Allah je njima nanio poraz!" (Nav. prema:
[}kliluddin ~.Suju d, "Povijest hnlifu", izdava: Nl D "Novi K=r", 2003., slr. 211)
On je, naime. bio jedan od glavnih genernrora medu muslimanskog sukoba, po:z.narog
kao Bilka oko deve, koji se dogodio u Basri 36. h. godine, u kojoj je aktivno u~c uzela
i J>oslanlkova ~.ena Ala, smvivi se na strnnu oponenata halife Alija ibn Ehu Taliba.
204
KNJIGA O DUI
ste se bili oslonili na onog drugog u pogledu isplate vrijednosri jabuka,
a prodavac se stidio da vam zatrai isplatu!"
Izmedu Ebu Zekerijj:ia en-Nahlja i jedne ene je, prije nego e se
pokajati, posrojaJa veza pa je tako jedanput, stojei ponad glave Ebu
Osmana el-Hirija, stao misliti o njoj. Urom je Ebu Osman podigao
glavu prema njemu, i rekao mu: "Zar te nije stid!?"
Sah d-Kerm:ini. bio je izvanredno pronicljiv; nepogrjeiv u rome.
Govorio je: "Ko svoj pogled spusti pred onim m je zabranjeno, ko
se suzdri od scrasti, ko svoju unutranjost podvrgne permanentnom
nadzoru, a svoju vanjtinu uskladi sa Sunnetom, te uobia ji jesti samo
halal hranu, toga e pronidjivost biti nepogrjeiva!"
*
* *
Jedan mladi, koji je pratio Dunejda, otkrivao je ono to je ljudi
ma strujalo u mislima, pa kad je to saopeno Dunejdu, on ga je upitao:
"Je li tano to to mi je reeno o tebi?" "Zamisli neto!", kazao mu je on,
i Dunejd mu je rekao da je zamislio. "Zamislio si co i to!", rekao mu
je mladi i on mu je odgovorio od.rino. "Zamisli neto drugo!", kazao
mu je i on mu je rekao da je zamislio. "Zamislio si to i co!", rekao mu
je mladi i on je opet odgovorio odrino. "Zamisli neto tree!", rekao
mu je i on je rekao da je zamislio. "Zamislio si to i to!", kazao mu je, a
on mu je i ovoga puta odgovorio odrino. "Ovo je neobino", rekao
je dotini mladi, "a ri zbori istinu! Ali, ja znam svoje srce!!" "U sva
tri sluaja rekao si istinu", kazao mu je Dunejd, "i ja sam samo htio
iskuati rvoje srce, vidjeti hoe li se promijeniti!"
Ebu Se'id d-Harraz kae: "Uao sam u harem Ka'be, i ucom je
uao i jedan siromaak - sa dva dronjka na sebi - traei da mu se
togod udijeli. Ja sam u sebi pomislio: Ovakvi su ljudima samo teret!,
205
Ibn Qajjim eiDewxl
no on se okrenu prema meni i ree: Imajte na umu daAilllh zna Jt11
J~ u du!ama va!im, pa Ga s~ priu vajte! (El-Beqare, 23 5) "Ja sam se",
kae on, "u sebi odmah pokajao, a onaj mi se opet obrati, doviknuvi
mi: On prima pokajanje od robova Svojih! (E-fua, 25)
Ibcibjm el-Hawas kae: "Bio sam u damiji kad nam je priao
jedan mladi: mirisao je lijepo, imao prijamo lice i dostojanstveno dr
anje. Ja sam svojim prijateljima rekao: 'Neto mi govori da je jevrejin!' i
oni su, svi, staJi negodovati zbog roga. Porom sam iziao, a iziao je i on.
No, ub rw zatim on se vratio i, priavi njima, upitao ih: 'ta je onaj ejh
rekao o meni?', i oni su se postidjeli, osjetili nelagodu, ali nakon njegova
insistiranja kazali su mu: 'Rekao je da si jevrejin!' Porom je doao kod
mene, nadnio se nad moju ruku i izjavio svoje prihvatanje islama. Kad
sam ga upitao ta ga je navelo na ro, rekao je: 'Mi u naoj vjerskoj knjizi
nalazimo da onaj koji je iskreno predan pravoj vjeri (siddlq) ne grijei u
svom videnju stvarnosti, pa sam odluio iskuati muslimane. Promislio
sam i rekao: 'Ako meu njima ima rak-vih, on mora da se nalazi meu
ovom ovdje skupinom!' Tako sam, zakamufliran, zaao meu vas, pa
kad me ovaj ejh prepoznao, kad je otkrio moju stvarnost, shvatio sam
da je on raj koji je predan pravoj vjeri!"
Kod Osmana ibn A.ffana je doao jedan ashab, koji je, idui
prema njemu, us pur ugledao neku enu i dobro se zagledao u njezi
ne drai, pa mu je Osman rekao: "Kako neko od vas moe ui kod
mene kad mu sc u oima jo oevidno raspoznaje trag zinaluka92?!"
Zlnaluk (ar. :dnii) - blud. U jednom Poslanikovom, a.s., hadisu kojeg, u razliitim
varij3cij3mll biljc:-k: Buhari, Ehu Diivud. Ahmed i Bcjheqi, smjj da je svakom ovjeku
dosudcn njegov udio u zinaluku. ~Allah Je", kae se u hadisu, ~ovjeku propisao njegc.w
udio u z.lnaluku l teko da ovjek moe izbjei raj svoj udio. Tako je zinaluk oiju- gle
danje, 1.innluk je-zika - govorenje, a dua (ncfs} prieljkuje i iudi. No sve co potvrduje,
ili ne pOlvrduje, pol ni organ!"
206
KNJIGA O DUI
"Zar ima objave i nakon Boijega Poslanika, s.a.w.s.?!", upirao sam
ja, kae dotini ashab, nata je on rekao: "Nema, ali ima razbor irost,
imaju znaci i stvarna pronidjivost!"
Ero, takva je pronicljivosr. To je svjetlo koje Allah ubaci u srce,
pa se u njemu pojavi neki smisao, re i bude rako kako se pojavilo
u njemu - to se potom proslijedi do oka, pa ono rada vidi ono to
drugo oko ne vidi.
*
* *
Razlika izmeu savjetovanja (nasihar) i ogovaranja (gibee) sastoji
se u rome to se kod savjetovanja musliman namjerava upozoriti na,
npr., inovarora u vjeri, smudj ivca, varalicu ili pokvarenjaka, kad se
osobine nekoga takvog njemu otkriju ukoliko se on obrati u vezi
s tim, rj. da li da se drui sa njim, da s njim sara uje i bude u vezi,
kako je to rekao Vjerovjesnik, s.a.w.s., Facimi binr Qajs, koja ga je
konsultirala o tome da Uda se uda za Muaviju, ili za Ebu Dehma;
rekao joj je: "to se Muavije cie, on je puki prolerer, a Ebu Dehm
svoj tap ne skida s ramena!" 93
Jedan od onih koji su putovali s Ebu Dehmom kae: "Kad izie
iz podruja u kojem ivi njegov narod, uvaj ga se!"
Tako, ako se i desi ogovaranje na nain da ono bude savjet u
imeresuNlaha, Njegova Poslanika i m usli mana, rada se ono svrstava
u red svih drugih dobrih djela, koja ovjeka pribliavaju Allahu, ali
ako se ono desi na nain da pokudi svoga beara, da mu ukalja obraz,
da mu se podsmijebne ili ga obezvrijedi kako bi mu u srcima ljudi
Tj. grub je, agresivan.
207
Ibn QaiJm dD'..tw::
-------------------------------- ----
umanjio znaaj, onda je ono opaka bolest, vatra za dobroinstva koja
ih sagorijeva onako kako prava vatra sagorijeva suharke.
"' *
Razlika izmeu
poklona (hedija) i mita (ruwah), uz njihovu
formalnu meusobnu slinost, sastoji se u rome to onaj koji daje
miro namjerava rime obesnaiti istinu ili ?.aSrupiti neistinu. Takav
podmicljivac je proklet jezikom Boiijega Poslanika, s. a. w.s. Medurim,
ukoliko ovjek dadne miro kako bi se oslobodio nepravde koja se nad
njim vri, prokletstvo rada dotie samo onoga koji miro uzima.
Onaj pak koji daje poklon time namjerava zadobiti naklonost,
poznanstvo i dobrobit- ako svojim darom bude namjeravao nekome
neto kompenzirati, onda je nadoknad.nik, a ako bude namjeravao
cime postii profit, smatrat e se profiterom, koji neto nastoji postii
preko mjere.
Razlika izmedu strpljivosti (sabur) i okorjelosti (qaswah) sastoji se u
rome to je strpljivost karakterna crta koja se stjee, koju ovjek usvaja.
Ona podrazumijeva suzdranost kod uzrujanosti, bojazni i bolesti,
u smislu obuzdavanja huje, spuravanja jezika od izricanja jadikovke i
kontroliranja ekstremiteta kako ne bi inili neto to nije prilino, uz
smirenost srca pred sudbinskim i eri'arsk:im odreenostima.
Okorjelost je pak jedna suhoa u srcu koja mu o nemoguava
primjerenu emotivnu reakciju. To je jedna ogrubjelost koja udarcima
sudbine prijei da ga dotaknu. Ono rada ne reagira ne uslijed svoje
strpljivosti i uplj ivosti, ve usljed svoje okorjelosti i grubosti.
108
--- KNJIGA O DUSI
Da bi ovo bilo jasnije, treba kazati da imaju tri vrste srca:
Jedno je okorjelo - ono je grubo, poput osuene ruke; drugo je
itko i rasregljivo, dok je tree veoma osjeajno. Prvo ne reagira, popur
kamena, dok je drugo poput vode. Oba su manjkava. Najbolje je ono
srce koje je njeno, isto i vrsto. Ono svojom isrorom jasno raspoznaje
istinu od neistine, prihvaa istinu i, zahvaljujui svojoj finoi, stavlja je
na prvo mjesto i uva je, dok se svojom vrsroom suprotstavlja svome
neprijatelju. U jednom predanju stoji: "Srca su Allahove posude na
Zemlji, pa su Mu od tih posuda najdrae one koje su najfinije, najvre
i najie!" Takvo je 'stakleno srce', jer upravo sraklo se odJikuje s te rri
stvari, dok je Allahu najmre grubo srce. Uzvieni kae: Triko onima
ijn su sreti neosjetijiva kadsespommeA/lab! (Ez-Zumer, 22); Potom srca
va.(a otvrdnu/e, kao kamen ilijoJ tvJYin postndolc! (EI-Bcqare, 74); Dn bi
uinio ono !to je !ejtan ubttcivno kuJnjom Ztl one u ijim srcima je bolest
i Zli one ija su srca okorjela! (El-Haddi, 53)
Tako navodi dva deformirona, neuravnoteena srca - jedno od
njih je takvo usljed svoje bolesti, a drugo uslijed okorjelosti. Sejcano
vo ubacivanje uinjeno je kunjom za sve one koji imaj u rakva srca,
ali za posjednike rreeg srca, tj. istoga srca koje - zalwaljujui coj
svojoj istoti- jasno razlikuje ono ~to mu nanosi ejtan od onog to
mu nanosi melek pa svojom finoom i naklonou prihvaa istinu, a
svojom vrstoom i snagom opire se onim duhovima koji promoviraju
neistinu, uinjeno je milou. Stoga Uzvieni odmah potom kae:
I da bi oni koji su znanjem obdarmi spoznali da je Kur'an istina od
Gospodara tvoga, pa u njpovjrrovali i da nm srca njibova budu skkuw. A
Allnh e vjernike, doista, na Pravi put izt esti! (El-Hadldi, 54)
1
209
Ibn Qajjim el-Dewzi
Razlika izmeu opratanja iz velikodunosti ('afw) i opratanja
iz malodunosti (zull) sastoji se u tome to se u prvom sluaju ovjek
odrie svoga prava iz svoje dareljivosti, asnosti i dobrostivosti i po
red toga to je u stanju primjereno uzvratiti; ne poduzima nihl-vu
protumjeru idui za dobrom, rukovodei se plemenitom ecinou.
Stvar je sasvim razliita kad je posrijedi opratanje iz malodu
nosti - ru onaj maloduni odustaje od poduzimanja protumjere
samo zbog svoje slabosti, straljivosti ili niskosti due. Ovakav je
pokuen, nije hvalevrijedan. Moda je onaj koji uzvrati, ne prelaze
i preko neij eg runog postupka uinjenog prema njemu, svetei
se, dakle, za svoje povrijeeno/uzurpirano pravo i boljega sranja od
njega. Uzvieni kae: I za one koji se odupiru kad se suoe s kakvom
drsko!u94 ! (E-iira, 39)
On, dakle, hvalu izri e njima zbog toga to su moni uzvratiti i
izbaviti se iz toga stanja, i ak kad budu jai od onih koji su prema
njima uinili kakvu nepodoptinu, kad budu u stanju ostvariti ono
to im objektivno pripada, On ih upuuje na plemenito postupanje,
na opratanje i pornirljivost: Nepravda se moe uzvratiti istom mjerom,
a onoga koji oprosti i izmiri se Allah e nagraditi; On, uistinu, ne voli
one koji nepravdu ine! (E-iira, 40)
Allah, tako, navodi tri situacije:
a) pravi no poravnanje, koje doputa;
b) velikoduno opratanje, koje preporuuje i
e) nasilje, koje zabranjuje.
Kod Korkuta stoji: "i Ul one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju (el-bagju)", to
je samo jedno od znaenja rijei "bagjun~, upotrijebljene u navedenom ajeru. Mi smo
se, slijedei autorovu imendju, opredijelili za gornji prijevod s obzirom na komekst
govora. Inae, rije "bagjun" znai jo i: prijestup, nepravinosr. nasilje i sL
210
KNJIGA O DUI
Ako bi neko kazao: Kako im moe izricati pohvalu i 7-<1 odupi
ranje i za velikoduno opratanje, kad se re dvije stvari meusobno
iskljuuju ?!, odgovor bi bio slijedei: Njima se ne izrie pohvala zbog
roga to oni ni za dlaku ne odustaju od svoga prava, to uzvraaju
na svaku njegovu povrjedu, ve zato to su monJ oduprijeti se, ro
imaju snage i sposobnosti da zatite svoje pravo, pa kad su ve u takvoj
situaciji sugerira im se opratanje. Jedan iz ranijih generacija kae:
"Iz ovog ajera da se razumjeti da su prvi muslimani nastojali ne biti
u podreenom poloaju, ve iz pozicije snage biti velikoduni - pa
im je Kur'an izrekao pohvalu za tu njihovu velikodunost koju su
pokazivali nakog to su posdgli ro da budu snani- ne iz pozicije
ponienosti, nemoi i emernosti!"
To je, prema tome, ona potpunost kojom Uzvieni Sebe hvali
rijeima: Allahpra!ta i opraJta! (En-Nisa', 99) ALlah opra!ta i san#klstan
je! (EI~Beqare, 218)
U poznatom hadisu naznaava se da su nosioci Prijestolja Boije
ga (%-) erverica: dvojica od njih govore: Slavljen neka si, Gospodaru
na, Tebi pripada svaka hvala: hvala na blagosti koja Ti slijedi znanje!,
a druga dvojica: Slavljen neka si, Gospodaru na, Tebi pripada svaka
hvala: hvala za oprost, koji T i slijedi mo!
Tako i Isa, a.s., kae: Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprostiJ,
silan i mudar si Ti!(EI-Maide, 118), tj. ako im oprosti, oprostit e lm
iz snage, koja predstavlja savrenost moi, i iz mudrosti, koja predstavlja
savrenost znanja. Tako im oprata nakon co Ti je poznato sve ta su
radili, i nakon to si ih u cijelosti obuhvatio Svojom moi.
ovjek pokatkad oprata samo zato to nije u stanju uzvratiti i
zato to ne poznaje sutinu onog postupka koji je porekao od ovjeka
koji se prema njemu ponio neprimjereno. Velikoduno opratanje
211
Ibn Qajjim d-Drewt1
od strane ovjeka u svojoj vanjskoj manifestaciji izgleda kao tmi.enje
(dim), kao malodunost, dok je u svojoj sutini ustvari monost.
S druge strane, njskost i osvetnirvo u svojoj vanjskoj manifesta
ciji nadaju se kao monosc, dok su u sutini izrazi niskosti i malodu
nosti. Stoga Allah ovjeku, njegovim izraavanjem velikodunosti,
samo jo vie mo poveava, dok se, s druge scrane, niko nije osvetio
za neku nepodoptinu koja mu je uinjena, a da se nije unizio, makar
samo rime co je propustio snagu oprosca. Iz rog razloga se Boiji
Poslanik, s.a.w.s., nikada nije svecio za neto ro je uinjeno prema
njemu.
Obrati panju na rijei Uzvienoga: I za one koji se odupiru...
(E-ura, 39) - da li se iz njih ikako moe razumjeti da oni u sebi
imaju dovoljno snage da se odupru i samima sebi, porivima koji
oive u njima, da im u come nije pouebna pomo nekoga drugog!?
Naime, budui da ljudi, prilikom uzvraanja, veinom ne ostaju u
granicama pravednosti ve je prekorauju, Uzvieni je u vezi s tim
propisao isrost i isromjernost, a vie od roga proglasio zabranjenim,
te preporuio velikoduan oprost.
Hoe se kazati da velikoduan oprost (el-'afw) spada u karakterne
crre smirene due, a onaj maloduni (zull) u crre due sklone 2.lu.
Kuriozitet ovoga pitanja jeste u rome to je osveca jedno, a odupiranje
neto drugo. Odupiranje znai ovjekovo aktivno podupiranje nekog
Allahovog prava, za ta snage ima samo onaj ko se izbavio iz bijednosti
svog sranja i rapske stege svoje strasti - tada on postie udio snage
i doscojanstva koje je Allah dodijelio istinskim vjernicima. Kada se
prema njemu uini nasilje on se onome koji to nasilje uini odupire
imajui pred oima upravo ono dostojanstvo kojim ga je Allah poa
stio, brino nastojei da ono ne bude oskrnavljena i svladano, gorljivo
se zalaui za co da ovjek koji se vezuje za Hvalevrijednog i Monog
212
KNJIGA O DUI
Allaha ne sn:tije biti woen ponienju. On rime kao da onome koji
mu ini nasilje govori: "Ja sam rob Onoga iji se robovi ne smiju
poniavati. On ne voli da mu iko poniava Njegovog roba!"
Ako je pak dua takvoga ona koja je sklona zlu (emmiirah),
utemeljena na svojim izvornim naelima, on e onoga koji mu uini
kakvu nepodoptinu rraici da mu se osveti, da mu uzvrati, samo da bi
zadovoljio njezinu tatinu, da bi ona bila pobjednica nad njim, zlurada
prema njemu, eljna da ga ponizi. Ona pak dua, koja je, napuscivi
bijednost svoga sranja i ropsku stegu svoje strasti, ula u asnu sferu
svog jednoborva (tewhid), privivi se uz svoga Gospodara, ona se, kad
se suoi s kakvom nepodoprinorn, pokree i uzvraa gorljivo kako bi
zatitila onu ast kojom ju je Allah poastio, koju je dobila od Njega.
To je, u sutini, gorljivost za njezina Gospodara i Zatitnika.
Za primjer neega takvog navode se dvojica prinosnih robova:
naime dvojica zemljoradnika, od kojih jedan udari onog drugog pa
~aj drugi to porekne is.kazujui cime, s jedne strane, blagonaklonost
prema svome gospodaru a, s druge strane, bojazan za onog koji ga
je udario da ga gospodar nee kazniti. Tako svoga gospodara potedi
neprijatnosti kanjavanja onoga, ce njegova uproparavanja udarcima,
zbog ega on bude zahvalan opratau na toj njegovoj velikodunosti
i taj njegov in srdano primi k znanju.
Drugog roba stavi preda se, dotjera ga i obue u lijepo odijelo
da takav bude pred njim, pa naiu neki konjuari ili neki njima
slini i uprljaju mu to odijelo balegom ili ga pocijepaju - ako bi,
dakle, velikoduno oproscio onome koji mu je co uinio ea njegova
velikodunost ne bi bila suglasna s miljenjem njegova gospodara,
ne bi bila podudarna s njegovom naklonou, i njemu bi uzvraaoje
na to bilo i drae i blie njegovu zadovoljstvu, kao da kae: "Ovaj je
co tebi uinio pokazujui drskost prema meni, porcjenjujui moju
213
Ibn Qajjim ci-Dlew-zi
vladarsku as t!", pa kad bi ga mogao kazniti, poniziti ga i svladati, ne
bi asio , odmah bi ga epao i on bi ostao ponien, slomljenoga srca.
Njegov gospodar bi pak vie volio da ga on ne kanjava ni jednog
uenurka, ve da je onaj od njega naplatio njegovo pravo. Prema rome,
u tom sluaju on bi uzvratio samo zbog prava svoga gospodara, ne
i za samoga sebe.
Tako se prenosi od Alije- Allah bio zadovoljan sa njim! - da ga
je, dok je prolazio pored nekog ovjeka, raj ovjek pozvao upomo.
"Ovaj mi uskrauje moje pravo", rekao je, "nee da mi ga da
dne!"
"Podaj mu njegovo pravo!", rekao je Alija onome, pa kad ih je
proao onaj nasilnjk je planuo i onoga koji je imao pravo oamario,
re je on pozvao Aliju upomo . Alija se vratio i rekao mu: "Stigla ci
je pomo! Uzmi sad svoje pravo!"
"Opratam mu, vodo pravovjernih!", no Alija mu je udario devet
udaraca bi em. "Oprostio ti je onaj koga si oamario, no ovo je pravo
vladarevo!'', rekao mu je.
Tako ga je Alija kaznio poto se drznuo da povrijeru Allahovu
vlast. Nije mu htio prijei preko roga.
Slino je bilo i s onim ovjekom koji je doao kod Ebu Bekra
-Allah bio zadovoljan sa njim! - i rekao mu: uUkrcaj i mene, jer sam
ja, Allaha mi, promuu rnij i i od tebe i od tvog sina!" Tu je, kod njega,
bio i EI-Mugira ibn Su'ba, pa je zavrnuo svoj rukavi dotinoga laktom
udario po nosu rako da ga je oblila krv. 1za toga su kod Ebu Bekra
- Allah sa njim bio zadovoljan! - doli roaci rog ovjeka i rekli mu:
"Pusti nas da se osvetimo Mugiri!" "Zar da vas pustim da se svetice
onima koji brane da se vrijeaju Allahove svetinje?! Neu vas pustiti
da mu se svetice!"
214
KNJIGA O DUI
Ebu Bili je, naime, smatrao da je Mugira onome uzvratio iz
gorljivosti prema Allahu i prema onoj asri kojom je On darovao
halifu Boijega Poslanika, s.a.w.s., kako bi, zahvaljujui roj asti,
mogao ono to je naslijeruo od Poslanika sprovoditi na najljepi nain
i u cijelosti uspostaviti njegovu vjeru. Iz rog razloga je zanemario
onoga kojeg je on udario, smatrajui da je povrijeruo Allahovu vlast
i dirnuo u onu poast kojom je on darovao Svoga Poslaillka, njegovu
vjeru i njegovoga halifu. To je jedno, dok bi udarac iz gorljivosti za
duu koja je sklona zlu bilo neto sasvim drugo.
*
* *
Razlika izmedu zdravosti srca (selii.mec el-qalb) i cupoumnosri
(beleh) i nehajnosti (tegafful) sastoji se u rome to zdravost srca po
drazumijeva njegovu nesklonost ka zlu, nakon to se upozna sa zlom,
kad srce ovjekovo postane zdravo u smislu odsustva tenje prema
njemu, usmjerenja prema njemu, a ne u smislu odsustva njegova
poznavanja i prepoznavanja.
Stvar je sasvim razliita s rupoumnou i nebajnou - tu je, na
ime, posrijeru neznanje ili nedovoljna upuenost, to svakako nije za
pohvaliti, budui je posrijeru manjkavost. Ljudi se o nekome takvom
izraavaju pohvalno samo smga da bi bili sigurni od njegova zla, dok
je potpunost u rome da srce poznaje ak i pojedinosti zla, ali da bude
lieno tenje ka njemu.
Omer ibn el-H arnih -Allah bio zadovoljan sa njiln! - kae: "Ja
nisam lukavi varalica, ali me lukavi varalica ne moe ni prevariti!"
Omer je, naime, bio inteligentniji od toga da bi ga neko mogao
prevariti, ali i bogobojazniji od toga da bi sam nekog drugog varao.
215
 Ibn OaJJm el [):c:w:t
-----------------------------
Uzvieni kae: l snmo t onnj koji Al/abu srcn zdrmm95 dodt spaien
biti! (E-Su'arii', 89) Rije je o srcu koje je lieno svih onih bolesti
koje zahvaaju bolesna srca, kakve su npr., sumnjiavost, koja nalae
povoenje za fikcijom (zann), i strasnosr, koja nalae povoenje za
svim onim za im due ude. Zdravo srce je, prema rome, ono koje
je sigurno i od jednog i od drugog.
Razlika izmeu pouzdanosti (siqah) i nepouzdanosti (garrah)
sastoji se u tome ro je pouzdanost jedna smirenost oslonjena na
argumente i jasno znakovlje uz koja se srce smiruje, pa to god ro
znakovlje bude izraenije rime l pouzdanje biva izraenije i vre,
osobiro ako mu Jo prethodi veliki broj iskusrvenlh potvrda i pocvr
enih pronicavosri.
Sama rije pouzdanost (siqah) izgleda da je - a Bog najbolje zna!
-nastala od rijei '\vesiq", to znai lanac, okov, konop. vezica. Prema
rome, srce se vezuje za onoga u koga se pouzdaje, oslanjajui se na nj, u
pogledu koga ima lijepo uvjerenje ime ulazi u okove njegove ljubavi i
korespondencije, oslanjajui se na nj, pouzdavajui se u nj. ovjek se
nae u okovima coga i svojim srcem, i svojom duom, i svojim rijelom.
Prema rome, kada srce pristane uz Allaha i okrene se samo Njemu,
ono se svee ljubavlju prema Njemu, nae se u okovima ubudijjera "', i
osim Njega mu ne preostane nikakvo drugo pribjeillre u tekoama,
nikakav drugi zaklon; On mu postane sva njegova sprema, sva njegova
~od Korkuto;-;mji: ~=iHa dode".lto je samo jtdno od zn~c:njJ rijei sdfm", koja
u doslovnom prijevodu znai: 7,d111v, \to JC: u ovom koorekstu i primjerenije.
,. 'UbudijJct do; L: potinjenou. pokorno~. mp5ki odnos: wc 11no ime ll~jek i7rni.JvJ
svoju pokurnmt Bogu.
216
KNjiGA O DUI
~ --------------
sila, sva rezerva u njegovim rekoama, On mu bude pribjeire kod
udaraca sudbine, Onaj kome se obraa za svoje potrebe, za ono ro
mu je nuno.
S druge strane, nepouzdanost je stanje obmanu rog, onog koga
je zaveo njegov nefs, njegov ejtan, njegova strast i njegova lana,
varljiva nada u svog Gospodara u smislu da se njegova dua okrenula,
voena svojim vlastitim porivima, istovremeno oekujui od Allaha
ispunjenje svojih neosnovanih nadanja. Obmanucosc jest pouzdavanje
u nekog nepouzdanog, smirivanje uz nekog uz koga se ne moe biti
miran, pogledanje koristi odakle nikada ne dolazi neko dobro, kakav
je sl uaj npr. s onim koga zavede furamorgana. Uzvieni kae: A dJt"t
nevjmtika su kao varka u ravnici u kojoj udan vidi vodu, n/i kad do tog
mjesta dor/e, nita ne nade - a zatei e dt1 ga !ekn kraj njega Allahova
kazna i On e mu potpuno isplatiti rattn tljegov jer Allah veoma brzo
obrttumtva! (En-Niir, 39)
Opisujui one zavedene Uzvieni kae: Reci: "Hotte li tU1 vas
izr1ijtffimo o onima koji t biti 111ljvdigubitnici u pogkdu svojih dJe"z.
iji e !Tud na Ovome svijetu izgubijm biti, @k e oni raunati da ilu
dobro?!' (EI-Kehf, 103-104) Naime, kada takvima s oiju bude ski
nut pokrov i scvari im se ukau u njihovoj pravoj naravi, oni e tada
shvatiti da zapravo nisu biJi ni na emu: OdAllli/Ja e im st uktzzati
ndto nmttt nisu rauTUlliF (Ez-Zumer, 47)
U opepoznarom hadisu se kae: "Kad vidi~ da ti Allah uzvieni
poveava svoju blagodat u vrijeme dok si ti ustrajan u neposluhu
Njemu - uvaj Ga se, jer re On ttme posrupno odvo d'1 u propas t .1"
Pocvrda ovoga u Kur'anu se nalazi u rijeima Uzvienoga: Pa kad
bi zabor~wili ono time m bili opomilljtmi, Mi bismo ml kapije svega
;;--- K0,( Korkut., ~toji: "A Alldh tc ih k111niti kamom kakvu n t su mogli ni slutiLi!H
217
Ibn Qtjjim ciDic:m
otvorili, i k1zd bist oni onomtIto imje dttto obradovali, iznmada bismo
ih kaznili i oni bi odjednom rvnku nadu izgubili! (El-En'am, 44)
Ovo je jedna od najveih zavodljivosti, naime kada vidi kako ti
On dodjeljuje Svoje blagodati, sve jednu za drugom, dok ti postupa
onako kako On ne voli.
Sejran je zaduen za zavoenje a, s druge strane, zavoenje je
i u samoj naravi due sklone z.lu (nefs ernmara.h), pa kad se sjedine
ponikla elja i razuzdanost - a po nikla elja je u poaebi za jo ne
im, dok je ejtan veoma zavodljiv- i dua obmanuta, rada ne bude
nikakva nesuglasja. Ta, upravo su ejrani ri koji su obmanuli one
zavedene u pogledu Allaha- oni su im, uz sve one njihove postupke
koji izazivaju srdbu i bijes Allahov, raspirivali nade u Njegov oprost,
Njegovu colerantnosc, oni su im najavljivali pokajanje, kako bi im se
srca smirila, a potom ih podsticali na odgodu tog pokajanja sve dok ih
smrtni as ne bi iznenadio, kad bi bili uzeri u svom najgorem scanju.
Uzvieni kae: l p usu elje su vas zavaravale, dok nije dola Allahova
odredba, a Jejtnn vas je o Al/aim obmanuo! (El-Hadid, 14); O ljudi,
Allahova prijetnjnje istinita, pa neka vas nikako ivot fill Ovomesvijetu
ne zavara i nek11 vas u Allaha ejtan ne pokoleba! (Luqmin, 33)
Onaj koji je najvie obmanuc u pogledu svoga Gospodara jest
onaj kojeg je Allah dotaknuo Svojom milou i dobrotom, pa on
rekne: "O,o i pripada meni!", tj. ja i jesam za roga, dostojan sam
toga, zasluujem co, i potom jo doda: J ne mislim da e ihuut Smttk
svije/ll doi! (EI-Kehf. 36), i tako pomisli da je on doista vrijedan svih
onih blagodati kojima ga je On obasuo i pored svog nevjerovanja u
Allaha, a zatim jo! vie ode u zabludu i rekne: A ako budnn i vmm
GospodJm1 s11ome, nmu ~ kod Njega ekati lijepo boraviJte! (Fussilet,
50), tj. Dennet i dostojanstvena pozicija.
218
KNJIGA O DUI
Tako izgleda obmanutost u pogledu Allaha. Tako je onaj kojeg je
ejtan obmanuo ustVari zaveden njegovim obeanjima i pobuivanji
ma lanih nadanja, u emu mu je pri pomagala i njegova obmanu tost
sobom i svojim ovosvjecskim dobrima. On ostaje u takvom stanju
sve dok se ne srrovali u jame propasti.
O'
Razlika izmedu izglednog nadanja (redti') i sanjarenja (temenna)
jeste u rome to izgledno nadanje ide uz ulaganje napora i mobilizaciju
sveg potencijala u pravcu osiguranja pretpostavki uspjeha i efikasnosti,
dok je sanjarenje elja da se doe do istog cog, no uz prenebregavanje
svih onih pretpostavki koje do roga dovode. Uzvieni kae: Oni koji
vj~ruju i koji se isele i bore na Alltthovoru Pt~tu, orzi se mogu nadati
(redfl'ljmli:une) Allahovoj milosti! (El-Beqarc, 2 18)
Tako Uzvieni zasunjuje izgledno nadanje pred svima drugima
osim pred docinima. Oni pak zavedeni kau: Oni koji su zapostavili
Njegove naredbe, koji su prekrili Njegove zabrane i slijedili ono ro
izaziva Njegovu srdbu i zaobilazili ono s ime je On udovoljan- eto,
ro su oni koji se nadaju Njegovoj milosri.
To nije nita novo u zavodljivosti nefsa i ejtana. Prema rome,
nadanje pripada onome ovjeku ije je srce ispunjeno vjero\'anjem
u Allaha i u Sudnji dan, uslijed ega pred svojim oima ima jasnu
predstavu sve one Boanske poasti i Njegova Denneta koje mu je
Uzvieni Allah obeao, prema kojima se naklonilo srce sa udnjom i
brinou. Takav je slian onome koji isreie svoj vr.u prema neemu
to trai, a ro se nalo u njegovu vidokrugu. Zn:~J, pravog nadanja
jest raj da se onaj koji se nada boji da mu ne izmakne Dennet, da mu
ne promakne njegov udio u njemu na nain da se kloni svega onoga
za ta se boji da bi mu moglo biti preprekom za ulazak u nj.
219
Ibn Qajjim el-Dewzi
On je poput ovjeka koji je jednu uglednu enu od asti i polo
aja zaruio kod njezine porodice, pa kad je dolo vrijeme sklapanja
branog ugovora j sastanka uglednika i velikaa i njegova pojavljivanja
na tome skupu on se, naveer uoi roga dana stane pripremati za taj
dolazak, da ga vidi dotina ena i uglednici, zbog ega se briljivo
spremi, dotjera i uljepa, odstrani suvine dlake, oisti se i namirie,
obue najljepe svoje odijelo i zaputi se prema roj kui briljivo se
uvajui u p uru svake neisti, prljavcine i Beke, ak i praine i dima,
i jo bezazlen ijih stvari, pa kada stigne pred vrara kue njezin doma
in ga doeka srdano i napravi mu mjesro odmah u predvorju, na
minderu i jasrucima, i sve oi budu uprte u njega, i sa svih strana
bude obasut izrazima gostoprimstva.
Ako bi on, dakle, nakon to je sav raj ures stavio na sebe, otiao i
sjeo u smerljarnik i promekoljio se i provaljao u njemu i tako onom
prljavtinom i neisti uprljao i sebe i svoje odijelo, i ono mu zalo u kosu,
u kou i u odjeu, pa on takav otiao do one kue i htio unii u nju, na
temelju ranijeg dogovora, vratari bi svakako poskoili prema njemu,
nasrnuli na nj i otjerali ga s vikom i galamom kako s njezinih vrata tako
i sa puta koji vodi ka njoj, i on bi se vratio oajan i skrhan.
Onaj prvi oslikava sranje onoga ije je nadanje utemeljeno,
a ovaj drugi sranje onoga koji samo prieljkuje, koji samo sanjari
o velikom postignuu.
Za ovo se mogu uzeti za primjer i dvojica ljudi u odnosu na
vladara koji je veoma tat u pogledu nepodoptina, koji je od naj
veeg povjerenja i najljepe komunikacije, kod koga niije pravo
nije zanemareno i koji sa ljudima korespondira iza zastOra rako da
ga niko ne vidi, dok su njegove hale, njegov kapital, roba, robovi i
robinje oevidni, istaknuti u njegoovj kui, rako da ih oni s kojima
on korespondira mogu vidjeti.
220
KNJIGA O DUSI
Tako kod njega uu dvojica ljudi i jedan od njih se prema njemu
postavi iskreno, s povjerenjem i naklonou, ne isprobavajui pri
mijeniti prema njemu kakvu varku, prevaru ill spletku, i proda mu
svu svoju robu, a prema njegovim slugama i slukinjama se postavi
dostojn0, kako i dolikuje, pa kad mu god doe s nekom svojom
robom izabere za nj onu najljepu, koja mu je najdraa; ako je pak
bude pravio svojim rukama, uloit e krajnji napor da je to vie
uljepa i dotjera, uinivi tako da unutranjost toga bude ljepa od
njegove vanjtine, primivi isplatu od onog od koga mu je on naredio
da u7.me, povodei se za napucima posrednika izmeu njih dvojice u
onoj mjeri u kojoj on co zatrai od njega: na nain, u obliku, u formi,
u wemenu i u svemu drugome to se odnosi na to.
Drugi kod njega ue s najmizernijom robom koju je mogao
pronai, koju nije oistio od karra i u pogledu koje nije bio iskren,
nije se drao u vezi s njom onoga to mu je rekao vladarev tuma i
izaslanik izmeu njega i trgovaca i zana ilija, ve se s njom odnosio
onako kako su ga nosili njegovi porivi; uz to, i varao je vladara u nje
govoj kui, budui je bio izvan njegovog vidokruga, pa mu se nita
ne dopadne, a da ga ne prevari u rome, i ne bude niti jedne vladareve
svetinje, a da on svoj pogled ne prui prema njoj i ne potrudi se da
je povrijedi, i ne bude niega to izaziva vladarevu srdbu a da on to
ne poini ako je imao mogunosti za co. Tako njih dvojica postupaju
jedno vrijeme, a zatim bude reeno: Vladar e danas izii pred one s
kojima je korespondirao da s njima svede obraun i da im da ono to
im pripada. Tako ta dvojica stanu pred njega i on se prema svakom
od njih ponese na zasluen nain.
Eto, razmisli o ova dva primjera, jer oni vjerno izraavaju stvar
nost. Tako je onaj koji gaji osnovanu nadu ustvari onaj ije se i srce
usmjerilo prema Denneru, nakon to se on naao pred njegovim
221
Ibn Qajj1m ei-O:ewz1
oima, njegovim nadanjima i izgledanjima, pa se sav posveti napo
rima da doe do nj.
Izgledno nadanje je, prema come, pruenosc srca, njegovo na
gnue. Njega moe realizirati samo puna sprema, scaJan strah od
mogunosti da mu cilj izmakne i respektiranje znakova upozorenja.
Rije nadanje (rcdia') svoje znaenje i crpi iz rijei 'cenehhi', to znai:
nagetost, zakrivljenost. Strana bunara (reda' el-bi'r) - co je ona nje
gova kosina. Scrane neba jesu njegove kosine. Prema come, pruenost
srca do voljenoga, zakrivljena od svega onoga to bi joj moglo stajati
na putu, podrazumijeva njegovu zakrivljenost, okrenucosc od due
sklone zlu, od njezinih sredstava i svega onoga emu ona poziva.
Ta pruenosr, ea zakrivljenost i ea bojazan - co je ono co je
svojstveno smirenoj dui, jer srce, kad mu se orvori njegov pogled
pa ugleda Ahi ret i sve ono u njemu co je Allah obeao onima koji
Mu budu u pokornosti i ono to je obeao onima koji Mu budu
u nepokornosti, osjeti zebnju i ilo se dadne na pur prema Allahu i
ahirecskom prebivaHru, dok je prethodno bjJo mirno uz nefs, a nefs
mirno preputen strastima i Svijetu ovom. No, kad mu se skloni onaj
zastor nefsa, ono postane ilo i udalji se iz blizine nefsa, traei blizinu
Milostivog Monika, u perivojima blagodati. Tu svaki bojaljivac biva
ispunjen nadom, a svalci ispunjeni nadom postaje bojaljivcem, pa
ime jednoga podrazumijeva i onog drugog, budui da je srce onoga
ispunjenog nadom vrlo sHno srcu onog ispunjenog strahom. Srce
onoga s takvim nadanjem skrenulo je od blizine nefsa i ejtana i za
puillo se prema Allahu. Njemu se podigla dennecska zascava i on se
sav upravio prema njoj, svo srce usmjerivi prema tamo.
Onaj bojaiJjivac pobjegao je, takoer, iz njihove blhine traei
utoite uz Allaha pred onima koji su ga zatvorili u tamnicu njih
dvoga na Ovome svijetu, da s njima bude i proivljen poslije smrti i
222
KNJIGA O DUSI
na Sudnjem u danu, jer je ovjek sa svojim drugom i na Ovome i na
Onome svijetu, pa kada uje prijetnju, napusri svog loeg susjeda i
kloni ga se na oba svijeta. Stoga mu se i daje ime bojaljivac. I, kada
uje ono co mu se obeava kao nagrada, okrene se i poleti iz udnje
za tim, radujui se postignuem toga. Stoga mu se i daje ime ' radi',
onaj koji je ispunjen nadanjem.
Stanja njih dvojice su meusobno povezana, neodvojiva jedno
od drugog. Svaki onaj koji je ispunjen tal-vim nadanjima boji se da
mu ne izmakne ono emu se nada, ba kao to se i svaki bojaljivac
nada da e biti siguran od onog od ega se plai. laco se naziva s
oba ta imena. Uzvieni kae: St.a vam je, zafto svojtt mrdtt ne veett za
Alkhovu dostojanstvenost?P8 (Neill, 13)
Uenjaci kau da se ajecom hoe kazati: Zato se ne bojite Al
lahove veliine?!
Ve smo ranije kazali da je uzvieni Allah zasu nio nadanje pred
svima osim pred onima koji budu vjerovali, napustili mjesto svoga
boravka zarad vjere i borili se za zastupljenost vjerskih naela. Vje
rovjesnik, s.a.w.s., o vjerovanju (eJ-iman) je kazao da ima mnoge
komponente, te vidljive i nevidljive obrise; za naputanje mjesta
boravka zarad vjere (el-hidra) kazao je da to znai naputanje svega
onoga to je Allah zabranio, dok je o borbi za zastupljenost vjerskih
naela kazao da je to borba protiv niskih poriva u ime Allaha. Nai
me, Vjerovjesnik je rekao: "Iseljenik je onaj ko je napustio ono to
je Allaha zabranio, a borac na Boijem putu (el-mudahi.d) je onaj
ko sebe upregne u rad za Allaha!"
" Kod Korkura stoji: "Srn vnm je, uto se Allahove sile ne boji re/!"
223
 ----
Hoe se kazati da je Allah uzvieni izgledno nadanja rezervirao
samo za one koji budu vjerovali, selili se i borili na pmu Istine, dok
je sve druge iskljuio iz tc kategorije.
Sto se cie sanjarija (el-ernani) one su kapital steajnika koji
su upakovali u kalup izglednog nadanja, no co su samo puste elje
njihove. Takve elje proistjeu iz srca obuzecog doapravanjima nef
sa, iji dim ga je zatamnio, uslijed ega takav srce Stavlja u slubu
njegovih hirova, pa kada god on cako posrupi nefs mu doapne da
e u konanici imati lijep ishod, da e bici spaen, vezujui mu to za
velikodunost, oprost i dobrostivost, sugerirajui mu da Plemeniti
nee cra.ici Svoje pravo, da Njemu njegovi grijesi ne kode, te da mu,
scoga, nee nimalo nauditi zadobijanju oprosca. Iz. mg razloga on ro i
naziva izglednim nadanjem (reda'); to su, medlili m, samo obmane i
neutemeljene sanjarije, koje nefs ubacuje u neuko srce pa se ono uz
njih smiruje. Uzvieni kae: To n~~ biti ni po vaiim sanjtmul ni po
sanjama s!J~dbmika K11jig~;99 onaj ko rndi zlo bit ~ kanjm Zli Jo i n~~
1111i, osim Allaha, ni Zllititnika. ni pomagaa! (En-N isa', 123)
Kad ovjek, dakle, napusti zatitu i pomo Boiju Allah prestane
da ga titi i pomae, re on, mimo Allaha, ne moe sebi nai ni zati
tnika ni pomagaa. A kada napusti Njegovu za!titu i pomo, rada
ga preuzme njegov nefs i !ejtan, pa mu njih dvoje postanu zatimici i
on bude preputen svome nefsu i on pone uzvraati u njegovo ime
umjesto u ime Allaha i Njegovoga Poslanika, ime Allahovu zatitu
zamijeni za zatitu svog nefsa i svog ejtana, a Allahov haror za hator
svog nefsa i njegovog hira. Tako izglednom nadan ju ne ostavi nimalo
mjesta. Prema rome, kad ri tvoj nefs rekne: "Ja imam izgledno na
;9 Kod Korkua sroji: "ni po v~im uljama ni po ieljamasljcdbenib Knjige .
224
------------------------------------------
KNJIGA O DUSI
danje!", ci mu za co zatrai dokaz, i reci: "To je pusta sanja, pa dajte
vae dokaze, ako govorite istinu!"
Prema come, inteligentan ovjek e raditi dobra djela s nadom i
udnjom, dok e onaj drugi, inertni, dobra djela zanemariti i osloniti
se na sanje, koje e nazvati izglednim nadanjem.
Neka je Allah na pomoi!
.. .
Razlika izmeu kazivanja o Allahovim blagodatima {rehaddus
bi ni'arnillah) i hvalisavosd (fahr) njima jeste u rome to je kaziva
0 blagodati ustvari izvjestitelj o svojstvima svoga Zacimika, o isto
Njegovoj dareljivosti i dobrosrivosd. On, naime, hvali Njega po
kazujui te blagodati i kazujui o njima, cime Mu izriui zahvalu
i svakoga upoznajui s onim to mu je On dao. Njegova je namjera
da na taj nain istakne Allahova svojstva, da Mu hvalu i zahvalu
izrekne, da ovjeka podstakne da trai samo od Njega, mimo bilo
koga drugoga, da svoje osjeaje i svoje nade usmjeri ka Njemu. Tako
on, istiui Allahove blagodati, obznanjujui ih i kazujui o njima
zapravo pokazuje svoju ljubav prema Njemu.
S druge strane, hvalisavost blagodatima znai da se ovjek njima
uzdie nad drugima, da im time sugerira da je o n vrjedniji i vii od
njih pa, stoga, jae preko njihovih vratova, porobljava im srca i nastoji
ih okrenuti prema sebi da ga veliaju i da mu slue. Nu'man ibn Beir
kae: ..Sejtan ima svoje mree i svoje z.amke. Medu njima su i osio
nosc u Allahovim blagodatima, uzdiz.'lnje nad Allahovim robovima
(ljudima), hvalisavost .Allahovim davanjem i spokoj u neemu izvan
Allahova zadovoljsrva!"
225
Ibn Qajjim clDicw:i
* *
Razlika izmedu radosti srca (fereh el-qalb) i radosti nefsa (fereh
en-nefs) je oigledna. Naime, radovanje A!Jahu, Njegovu upozna
vanju, Njegovoj ljubavi i govoru dolazi iz srca. Uzvieni kae: Ntki
od onih kojima smo dali Knjigu rndujtt st svmm to objavljujano ttbi!
(El-Ra'd, 36).
Prema rome, ako se sljedbenici ranijih objava raduju Objavi, tim
prije joj se raduju AJiahovi tienici {evlija'), sljedbenici Njegovoga
Poslanika. Uzvieni kae: A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji
govore: "Komt je od vas ova uvrstila vjerovanje, i oni se raduju!" (Ec
Tewba, 124) Jo kae: Rtci: "Ntka se zato Allahovoj blagodati i miksti
raduju, to je boljt od orJOga !to gomilaju!" Uunus, 58)
Ebu Se'id ei-Hudri kae: "AJ1ahova blagodat - to je Kur'an;
Njegova milost - co je injenica da vas je uinio njegovim sljedbe
nicima!"
El-Hilal ibn Jesafkae: "Allahova blagodat i milost- to je islam
kojem vas je naputio; Kur'an kojem vas je poduio bolji je od zlata
i srebra koje gomila re".
Ibn ~Abbas, El-Hasan, Qacada i veina komentacoraKur'anascoje
na stanovitu da se pod izrazom 'Allahova blagodat' misli na islam, a
pod izrazom 'Njegova milost' na Kur'an. Prema come, rije je ora
dosti srca, to je znak vjerovanja, neto za ta e ovjek biti nagraen
- injenica da se on come raduje sugerira da je on time zadovoljan.
Stavie, to je i vie od samog zadovoljstva: radovanje come sukladno
je ljubavi prema njemu.
Radost je usrvari posljedica dosezanja onoga to se voli i upravo
u onoj mjeri u kojoj se to 'neto' voli, u roj mjeri se i raduje njegovu
postignuu. Proizlazi da je radovanje AUahu, Njegovim in1enima,
226
KNJ IOA O DUSI
svojsrvima, Njegovom Poslaniku, Poslanikovom Sunneru i govoru
_ isti iman, njegova sr, najodabraniji dio (safwah). Takav iman
ima toliki uinak u srcu i tako zaudno pokornoSt da se to ne moe
iskazati. Ushienost, razdraganost i radost srca AUahom, Njegovim
imenima, svojstvima i govorom, Njegovim Poslanikom i susrecom sa
Njim jest neto najbolje ro mu se podaruje. Stavie, to je i glavnina
njegovih darova. Radovanje Allahu i susretu sa Njim na Onome
svijetu bir e proporcionalno ovosvjerskoj radosti i ljubavi prema
Njemu. Radost zbog dosezanja voljenoga ekvivalentna je snazi,
odnosno krhkosti ljubavi, to je karakteristika radosti srca.
Srce ima i jednu drugu radost, veoma dojmljivu, fascinirajuu
-radost koja ga proima uslijed pokajanja. Ona je rako neobina da
se s njom ne moe ni usporediti radost koja dolazi od nekog grijeha.
Kada bi grjenik znao da slast pokajanja i radost koju ono donosi
sobom viestruko prevaziJazi slast i radost grijeha, on bi bre hitao k
njoj nego to se povodi za slau grijeha. Tajnu ove radosti poznaje
samo onaj ko poznaje rajnu radovanja Gospodara Uzvienoga poka
janju Svojega roba. On joj se raduje najveom zamislivom radou.
Boiji Poslanik, s.a.w.s., za nju je naveo primjer koji nadvisuje sve
druge ovosvjerske radosti. "To je radost ovjeka koji pode na pur sa
svojom jahaom ivotinjom na kojoj mu je hrana i pie, pa tu ivoti
nju u jednom beznadenom bespuu izgubi ce uloi sve svoje napore
da je pronae , no to mu ne poe za rukom i on izgubi svaku nadu
da e je pronai, nakon ega sjedne i stane iekivati smrt. No kad
se pojavi Mjesec, on na mjeseini ugleda svoju ivotinj u - povodac
joj se zakaio za neko stablo - i on od svoje silne radosti uzvikne:
"Boe, Ti si moj rob, a ja sam tvoj Gospodar!" Tako se smete od silne
radosti. Ero, Allah se vie obraduje pokajanju Svog roba, nego ovaj
svojoj ivotinji!"
227
Ibn Qajjlm el-Dicw:l
---------------------------------------
Nesporno je da e i sam pokajnik osjetiti obilnu radost od svog
pokajanja. Ovdje se, medutim, mora ukazati na jednu injenicu:
naime, on e do toga stii tek nakon mnogih zebnji, bolova i tekoa
pred kojima ni brda ne bi mogla osrati poscojana. Ako ih bude str
pljivo podnosio, dosegnut e slasc radosti, a ako poklekne pod tim
teretom i ne nade potrebne srrpljivosti za nj- nee postii nita! Na
kraju e nestati i one radosti i slasti od grijeha kojima se bio priklo
nio, te e ostati bez oboga - postii e nero upravo suprotno slasti:
kombiniranu bol koju e mu zadavati pogibelj u koju je zaao, re
gubitak onoga to je volio!
A- odredba pripada Allahu, Velikom, Uzvienom!
*
(Havd), kad e knjigu svojih djela uzeti svojom desnom rukom, kad
* *
mu njegova djela na Boijoj Vagi budu teka, a Ike njegovo bijelo, kad
Postoj i i jedna radost vea od svega ovoga - radost kod napu
tanja Ovoga svijeta i odlaska Allahu, kad On ovjeku poalje Svoje
izaslanike pa ga oni obraduju susrerom sa Njim; kad mu melek smrti
rekne: "Izii, dobra duo iz rog dobrog rijela! Raduj se mirisu i lje
poti, i Gospodaru koji ti srdit nije! Izii zadovoljna, jer i robom se
zadovoljno: A ti, o duJo tm irma, vrati u Gospodaru svom~ zatbJvoljmt,
a i On tobom zadovoljan, pa udi m~du robov~ Moj~. i udi u Dimn~t
Moj( (El-Fedr, 27-30)
Kad pred pokajnikom ne bi bilo nikakve druge radosti osim
ove. razum bi nalagao njezino preferiranje, a nekamoli kad poslije
nje slijede jo razliite radosti: nose je meleki, oni izmeu nebesa i
Zemlje, otvaraju joj se vraca nebesa, blagosiljaju je nebeski meleki,
oni tu bliski prate je do drugog neba, to drugo nebo joj se otvara
i njegovi stanovnici je blagosiljaju, onj opet tu bliski ispraaju je, i
tako sve do sed moga neba... Kako se, dakle, moe procijeniti njezina
228
KNJIGA O DUI
radost kad se, upravo njoj, trai dozvola njezina Gospodara, njezina
zarimika i voljenoga, kad ona zastaje pred Njim i O n joj doputa
da Mu uim seddu, i ona mu seddu uini, zatim Njega, uzvie
noga, uje kako govori: "Registar djela njegovih zavedire med' one u
lllijjunu!" Potom bude odveden pa viru Dennet, vidi svoje mjesto u
njemu i sve ono to mu je Allah pripremio, susrerne svoje prijatelje
i rodbinu koji mu se obvesele i obraduju, i kojima se on obraduje
onako kako se obraduje onaj koji dode svojoj eljadi nakon dugoga
izbivanja i zatekne ih u ljjepom stanju; doe im na najljepi nain
na koji moe doi putnik!
Sve ro bude prije one najvee radosti u Danu oivljavanja tijela, kad
e sjediti u hJadu Prijestolja Boijega ('Ar) i piti iz dcnnerskoga vrela
njemu bude daco potpuno svjetlo dok drugi ljudi budu bili u rami, kad
mosc dehennemski pree bez prepreke i srigne do vraca dennerskih,
kad mu se za vrijeme stajanja Dennet primakne, a uvari diennerski
doekaju ga s dobrodolicom, selamom i radosnim nagovjccajem, kad
doe do svojih odaja, svojih dvoraca, supruga i prilje-lnica.
l nakon roga- jo jedna radost koju nije mogue vrjednovao,
koja se ne moe iskazati, pred kojom se gube sve ove radosti - radosr
koju e osjetiti oni iskreni sljedbenici Poslanikova Sunneca - ona
e se pojaviti onda kad iznad sebe ugledaju Lice Gospodara svoga,
Uzvienog, Plemenimg, koji e ih pozdraviti, obratiti im se i razgo
varati sa njima:
l sve te mdosti samo ~ 2:11 onog koji u Kui nesrda tuan
bijttl~ bit~
Stog'prui korak koliko moe!, i utpni diJbro- n~M li srit
do Onog koji obilne dare dttje!
229
Ibn Qnjjim ei-Dte1vz1 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __ _ _ __ _ __
l poita budi od svnke slasti od koje uti u sebi strtth,
i idi tako slastima onim koje ti nee prouzroil ah!
Ostavi ulju za kojom e patit' ako ne bude dato da
dohvati]je ti;
Z/J kojtt e vidjet, ako je !lepa!, da trenutntz je, smrtna,
jega srca i od svih njih najmanje aljo za onim to ga je mimoilo.
da spi!
]ue misli Poslanikovo obeanje - koji s istinom dode od
je srani al za proputenim bolest i slabost. Taj al predstavlja stanje
Gospodara stvorenja svih
srca bolesnog za Ovim svijetom, srca kojeg je obavio dim due sklone
- da tu&ko je!
zlu, pa mu zaustavio dah i suzio mu ahiretske pute i ono se tako nalo
Ne, blieje od rad()sti koja bijnlejuer, ako razborit si ti!
u tamnici strasti i nefsa - tijesnoj tamnici zamraenih staza. Tako ra
t ..
Razlika izmeu tankoutnosti srca (riqqah) i ala za propute
nim (deze') jeste u tome to je rakav al jedna slabost u dui i strah
u srcu, koji pothranjuje velika pohlepnost i pouda i koji se raa
iz slabog vjerovanja u sudbinsko odreenje (qader). U protivnom,
kad ovjek sasvim izvjesno zna da se ono to je sudbinski odreeno
neminovno i dogaa, rada je al za onim ro ga je mimoilo samo
nepotrebna muka i dodatna nedaa. Uzvieni kae: Nema udesn koji
zadesi Zemlju, niti zadesi vas, a da nije u Knjizi i prije nego ga dam().
Zbilja je to Allahu Lahko, da ne biste oajttvali zbog onoga to vam je
izmaki<J i do se prekomjerno ne biste radiJvali onom to vam je On dao.'
(El-Hadid, 22)
Prema come, kad ovjek pone vjerovati u sudbinsko odreenje
i kad mu postane sasvim jasno da je nedaa kao rakva unaprijed bila
odreena - kako u pogledu onog ro ga je zadesilo, tako i u pogledu
onog to mu je promaklo - on tada u sebi presrane osjeati al za
proputenim, kao i prerjeranu radost zbog onog dobivenog.
230
KNJIGA O DUSI
Ovo nimalo nije u konfrontaciji s tankoutnosti srca, budui da
ona proishod.i .iz svojstva milosti, koje predstavlja porpw1ost. Uzvieni
Allah. naime, pokazuje Svoju milost prema onim svojim robovima
koji su milostivi, dok je Boiji Poslanik, s.a.w.s., bio ovjek najnjeni
Tankoutnost srca je. prema rome, samilosr i milostivosr, dok
skoljenosr srca, njegova prignjeenost, ine da ono osjea bojazan, da
se uznemiri od svega ro ga zadesi, da to ne moe podnositi.
Kada, medutim, u njemu bljesne svjetlo vjere i pouzdanja u dato
mu obeanje, kada se ispuni ljubavlju prema AJ lahu i pijetetom pre
ma Njemu, rada postane rankourno i u njemu ponikne samilost
i milosrivost. Takvog ovjeka vidi milostivog, blagoga srca prema
svakom iz njegova roda, i prema svakom muslimanu; vidi ga kako
je mjfostiv i prema mravu u njegovoj Jogi, i prema ptici u njezinom
gnijezdu, da se i ne govori o drugima iz njegove vrste. Takvo srce je
najblie Allahu. Enes kae: "Boiji Poslanik, s.a.w.s., bio je najmilo
stiviji ovjek prema kunoj eljadi ! "
Kada Allah uzvieni hoe da se smiluje nekom ovjeku On u
njegovo srce nastani samilost i miloscivosc, a kada hoe da ga kazni
t~ dvoje istrgne iz njegovoga srca i, umjesto njih, u srce nastani
grubost i surovost.
U vjerodostojnom hadisu stoji: "Milostivost se istrgne samo iz
nesretnika!"
U had.isu se, takoder, kae da se "prema onome ko ne bude
imao milosti prema drugome, milosti nee imati ni prema njemu".
231

Jo se kae: "Vi budi re milostivi prema onima na Zemlji pa e prema
vama biti milostivi oni na Nebu!" l kae se: "Trojica e bici stanovni
ci Denneta: pravedni vladar, koji bude dijelio milostinju, milostiv
ovjek, koji bude njean prema svakom svom roaku i muslimanu i
krjepostan ovjek, suzdrljiv, koji ima mnogo eljadi o kojima mora
brinuti".
Es-Siddiq {tj. Ehu Bekr)- Allah sa njim bio zadovoljan!- nadma
io je sav preostali ummet zahvaljujui onoj sveopoj miloscivosti koja
se nalazila u njegovom srcu, pored one pune iskrenosti. Tako se ona
manifestirala u svim njegovim posrupcirna, pai u pogledu zarobljenih
neprij:ueljskih boraca u Bici na Bedru 100, kad je upravo njegovo takvo
miljenje i prevagnula u donoenju konane odluke u vezi s njima.
Vjerovjesnik, s.a.w.s., ga je usporedio sa Isaom i Ibrahimom.
Uzvieni Gospodar je Milostivi, Samilosni, pa su Njemu i naj
blii oni koji u sebi imaju najvie samilosti i milostivosci, kao to su
najudaljeniji od Njega oni koji se karakteriziraju njima suprotnim
svojstvima, to je podruje u koje smiju zai samo pojedinci u ita u come ro je nadmetanje inicijativa prema porpunosri koju zapazi
vome svijetu.
Razlika izmeu gnjeva {mewdida) i zlobe (hiqd) sastoji se u
rome ro je gnjev rrenurni osjeaj prema onome koji ti je prouzroio
bol, njegova akcepcija, re pokretanje due u pravcu prevladavanja
'" Naim~. kJd.t '~ r.up~vljalo o come kJko da se postupi sa z.aroblj~rum neprijJtcljsiOm
vojnicima u toj uvrnoj bici, koja se odigrala 17. ramazana druge godinr po Hid1ri,
nakon dugog vijecanja, kada su neki uesnici traili smrtnu k:v.nu 1.a njih, uvnien je
\lav Fbu Bek1~1 d.1 sc od Imunih 7.arobljenika uzme otkupnina, te da se oni pismeni
oslobode nakon to ro desctcricu mu~limana naue irari i pisati.
232
KNJIGA O DUSI
rog sranja, to spada u ovjekovu komplernosr. Zloba je pak pohra
njivanje zla, stalna mogunost njegove pojave prema onome prema
kome si osjetio negativan osjeaj, rako da njezin urjecaj srce nikako
ne osravlja posrrani.
Posroji jo jedna razlika: gnjev je tvoja reakcija na ono to re
zadesilo od strane nekoga, dok je osjeanje zlobe pove-.tano sa onim
~ro nekoga cek rreba da snae od rebe. Prema rome, gnjev je akruelna
neprijamosr koju rije drugi prouzrokovao, dok je zloba izgledanje da
sc i njemu dogodi srazmjerna neprijatnost. Gnjev je brzoprolazan, a
zloba sporoprolazna. Zloba korespondira s rjeskobnou srca, sa su
premacijom duevnog mraka i dima na srcu, dok gnjev korespondira
sa sranom snagom, vrstoom, snagom njegova svjetla i osjeaja.
*
Razlika izmedu nadmetanja (munafesa) i zavisti (hased) sastoji se .
kod drugoga pa se s njim pone nadmetati u rome kako bi dosti
gao caj njegov srupanj ili ga jo i prevaziao u rome. Takvo neto je
karakteristika asnosri due, izraz je visoke motivacije i znak velike
vrijednosti. Uzvieni kae: Pa, n~ka J~ u tom~ natjdu om koji ho~ da
J~ natjdu! (EI-Mura.flifii.n, 26)
Rije nadmetanje izvedena je iz neega ro je veoma vrijedno, to
je konkurenmo, za ra se vezuju ljudske due sa udnjom i tenjom
za njim, pa se za nj natjee svaka dua s onom drugom i moda jo
osjea i radost ro i ona druga u rome sudjeluje sa njom, onako kako
su se ashabi Boijega Poslanika, s.a.w.s., meusobno natjecali u dobru i
jedni drugima se radovali to i oni sa njima sudjeluju u come. Stavie,
jedni druge su podsticalina co i pored toga to su im u come bili neka
233
Ibn QaJ)im el-D!c:wzl
vrsta konkurencije. To je jedan vid utrke. Uzvieni kae: Pa, natjdit~
s~ u injmju t/Qbra! (El-Beqare, 148) Jo kae: Natjdiu se za oprostom
od Gospodara vaJ~g i Dkmzetom irokim kao rubo! (El-Hadid, 21)
Omer ibn ei-Harcib se natjecao sa Ebu Bekrom- Allah bio za
dovoljan sa njim!- pa ga nikada ruje uspio pretei Kad mu je postaJa
sasvim jasno da Ebu Bekru definirivno pripada vodea pozicija, rekao
je: "Nikada te, Allaha mi, neu preduhitriti ni u kakvu dobru!" Jo je
rekao: "Allaha mi, nikada nisam poao preduhirriti ga u kakvu dobru,
a da ga nisam naao da je u tome bio bri od mene!"
Dvojica takmaca su poput dvojice robova koji se pred svojim
gospodarom natjeu i nadmeu koji e od njih zadobiti njegovu
naklonost, zbog ega ure uiniti to vie onoga to on voU. U nji
hovom gospodaru to, svakako, izaziva ushir i on ih bodri na co, dok
istovremeno svaki od njih dvojice voli onoga drugog i podstie ga na
ono ime moe postii zadovoljscvo svoga gospodara.
Zavist je, medutim, karakterna ena ruske, proste i bijedne due
u kojoj nije razvijen osjeaj za dobrom, pa uslijed ce svoje nemoi i
slabosti zavidi svakome ko postie neko dobro, neto to je hvalevri
jedno, ime pred njom odnosi pobjedu. Tal-va dua bi rado vidjela
da svakom takvom izmakne co njegovo postignue, kako bi bio ravan
sa njom u odsustvU toga, kako co kae Uzvieni; Oni ek dn u vi
vratiu 11 nevjernike kao iro .ru i oni nevjernici, pa d4 onda budeu isti!
(En-Nisa', 89) Jo kae: Mnogi sljedbmici Knjige kk dn vas, nakon
to stepostali v;emici, vrnu u nevjernike, sve iz zavisti svoje, i to nakon
ito im je istina postala jasnom! (EI-Beqare, l 09}
Prema rome, zavidljivac je neprijatelj svake bJagodaci i on iskreno
eli da bez nje osranc onaj kome on zavidi, onako kako je bez nje ostao
on, dok takmac nastoji sustii svaku blagodat, iskreno je elei postii u
cijelosti, kao m eli da je ima i onaj s kim se u come natjee. On se,
234
KNJIGA O DU.I
dakle, s drugim natjee zato da bi dostigao njegovu visinu, kako bi
bio ravan njemu u rome ili kako bi ga ak i nadmaio u rom dobru.
S druge scrane, zavidljivac bi onoga drugog volio spusciri dolje kako
bi bio jednak njemu u manjkavosti.
Veina dobrih, estitih dua ima velike korisri od natjecanja.
Onaj koji pred sobom ima nekog dobroinitelja, prvaka u dobru,
pa se s njim stane natjecati u come, imat e velike koristi od njega,
jer e nastojati bici kao on, izravnati se sa njim, ili ak otii ispred
njega. Neko takav ne treba biti predmet kudenja.
Zaviu se ponekad naziva i pohvalna konkurencija, kako ro
nalnimo u badisu koji se vjerodostojno prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.w.s., naime: "Zavidjeti se smije samo dvojici: ovjeku kome je
Allah dao da se uputi u Kur'an pa on postUpa po njemu nou i da
nju, i ovjeku kome je AJ!ah dao imetka pa ga upregao da ga troi
u prave svrhe!"
Posrijedi je, dakJe, zavist koja motivira na co da se bude kon
kurentan cak-vim ljudima, ne na co da i njima ta blagodat bude
uskraena. Ovakva zavist ockriva visoku motivaciju svoga batinika,
veliinu njegove due i njezino nastojanje da i ona bude naJik istin
skim dobroiniteljima.
RazJika izmedu ljubavi prema vlasti (hubb er-ri'asah) i ljubavi
prema predvodnirvu u vjeri (hubb el-im:imah) kao sredstvu za
promicanje istina koje je Allah objavio jest, ustvari, razlika izmeu
velianja Allahove zapovijedi i naklonosti ka njoj i velianja ne&a i svih
onih postupaka kojim se tei postii njegova zadovoljrina. Naime,
onaj ko je odan Allahu, ko Njega velia i emotivno sc vee za Njega
235
Ibn Qnjjun ei-Diewzi
on eli da s~ bude u pokornosti njegovom Gospodaru, da se prema
Njemu ne iskazuje neposluh, da Njegova rije bude gornja, da sav
i.ivot bude ureen na naelima koje je On objavio, da ljudi postupaju
po Njegovim nalozima i da se klonu onoga co je On zabranio. Na
raj nain on svoju naklonost Allahu pokazuje svojom pokornou
Njemu, a naklonost ljudima njihovim pozivanjem da slijede od Boga
objavljeni program i.ivoca. Takav, daJde, voli biti predvodnik u vjeri.
Sravie, on e svoga Gospodara jo moliti da ga uini predvodnikom
bogobojaznih ljudi, onim za kojim e se bogobojazni povoditi onako
kako se i on sam poveo za bogobojaznima.
Kada bi ovjek koji poziva Allahu zavolio da u oima ljudi bude
velik, u njihovim srcima mnogo cijenjen i mio, da mu oni budu
posluni kako bi se povodili u njim i posredscvom njega slijedili
Poslanikov trag, to ne bi imalo nikakvih tetnih posljedica po njega,
ve bi mu u to trebalo biti iskazano priznanje, budui da on poziva
Allahu i voli da Mu se bude pokorno, da se oboava i istie Njegova
jedinost, pa stoga eli biti pripomo, spojnica u rome pravcu.
Iz rog razloga, kada Uzvieni spominje one Svoje robove koje
je posebno odabrao za Sebe i izrekao im pohvalu u svojoj Objavi,
najavivi im lijepu nagradu na Dan susreta sa Njim, spominje ih po
njihovim najboljim djelima i najljepim osobinama, a potom kae:
J oni koji govore: "Gospodaru na, podari nam u branim drugovima
naim 101 i djeci naoj radost i uini da se bogobojazni na nas u.gledaju!"
(El-Furqan, 74)
Oni Ga, dakle, mole da im priini radost time co e vidjeti da
su i njihovi brani drugovi, i njihova djeca, Njemu u pokornosti,
10 1 Kod Korkum sroji: ''u enama naim". Medutim, budui da iuaz lc:wdi (pl. ~zviid)
oznaiva svakog od dva inioca brntnc 7.ajednicc, tj. kako mukarca, isto rako i ic nu,
driimo da j~ primj~renije taj izraz prevesti Icao gore.
236
KNJIGA O DUSI
da im srca obraduje time ro e bogobojaznj slijediti upravo njih u
pokornosti Njemu, u oboavanju Njega, budui da su predvodnik
i sljedbenik jedan drugome u uzajamnoj pomoi u pokornosti. To
znai da od Njega iu ono ime e pripomo6 onim bogobojazni m
da budu u Njegovu zadovoljsrvu, Njemu u pokornosti, to je uscvari
njihovo pozivanje AHahu samom injenkom predvodnicva u vjeri,
iji su osnovni elemenri strpljivost i sigurnost uvjerenja (jeqin), kako
to kae Uzvieni: J Mi smo njih irJili predvodnicima, koji su upuivali
po Nnloj zapovijedi, sobzirom da su strpijivi bili i vmo vjerovali u ajete
NaJef' 02 (Es-Sedda, 24)
Dakle, njihova molba da ih Allah uini predvodnicima onim
bogobojaznim zapravo je molba da ih povede Pravim putem, da ih
naputi ispravnom stazom i ocvori im kapije svih korisnih znanja
i dobrih djela, kako u onom ro pokazuju, rako i u onom co ne
pokazuju, ime se cakvo predvodnitvo jedino i moe posti.i.
Vidi kako Uzvieni takve vezuje za ime Er-Rahman (Svemilo
snik)- uzviena neka je veliina Njegova!- kako bi Njegova scvorcnja
znala da su oni ro postigli samo zahvaljujui milosti Njegovoj, isro
Njegovoj dareljivosti i blagodarnosti. Obrati panju na co da su za
takve, u ovoj suri, kao nagrada predviene odaje, tj. visoka mjesta
u Denneru. Naime, budui da vodea pozicija u vjeri, kao rakva,
spada u visoke stupnjeve- tavie, to su najvii srupnjevi koje jedan
ovjek uope moe postii u vjeri- to je i nagrada koja ga u Diennetu
sljeduje za to: visoko mjesro!
Scvar je sasvim razliita kod tenje za vladajuom pozicijom, jer
oni koji ree k come rim svojim nastojanjima pokuavaju postii svoje
101
Ajet u Korkurovom prijevodu glasi: "17.medu njih smo Mi voe odn:divali i oni su.
odazivajui sc 7.apovijedi Naoj. n3 Prnvi pur uputi vali, jer su strpljivi bili i u dokau
N:!c: vmo vj~rovali! "
Z37

Ibn Qajjuu ci-Dic-w:1
ciljeve koji podrazumijevaju supremaciju na Zemlji, porinjavanje
ljudskih srca, njihovo usmjeravanje prema sebi, potpomaganje njima
u osrvarivanju svih tih ciljeva i pored toga to su iznad njih, to ih
dre u svojoj vlasti. Ovo za posljedicu ima brojne deformacije, koje
samo Allah zna, popur tiranije, zavidnosci, dn.nitva, mrnje, nasi
lja. smutnji, gorljivosti u udovoljavanju saascima - mimo Allahova
prava - velianja onoga koga je Allah prezreo i preziranja onog koga
je poastio ...
Predvodnit:vo koje pred oima ima samo Ovaj svijet jedino se
cime i moe postii, samo se na taj nain i moe zadobiti, uz viestruke
oblike deformacija. Ovosvjetski vladari ro ne vide, pa kad im koprena
bude skinuta, tek tada e im se pokazati sva pokvarenost onoga na
emu su bili. To e naroito doi do izraaja onda kada budu proi
vljeni u obliku sitnih prakica koje e oni na Stajanju gaziti svojim
nogama, rako ih nipodatavajui, prezirui ih i omalovaavajui
onako kako su oni omalovaavati Bo iju zapovijed i nipodatavali
Njegove robove.
*
Razlika izmeu "voljenja zarad Boga" (hubb fil-lahi) i "voljenja
uz Boga" (hubb me'al-lahi) jedna je od najvanijih razlika koje rreba
diferencirati, to treba imati na umu svaki ovjek. Stavie, svako treba,
odnosno prinuen je ustanoviti razliku izmeu jednog i drugog.
Naime, "voljenje zarad Boga" predstavlja potpunost u vjerovanju,
dok je "volje nje uz Boga" isto mnogobotvo. Razlika meu njima
oituje se u rome to onaj koji voli u rom svom voljenju slijedi lju
bav prema Allahu. Tako, kad se ta ljubav uvrsti u ovjekovom srcu
ona sama ini da njegovo srce stane voljeti ono to Allah voli, pa
238
KNJIGA O DUSI
kad zavoli ono to voli i njegov Gospodar i Zatimik time ta ljubav
pripadne Njemu, bude za Njega, onako kako ovjek voli Njegove
poslanike, vjerovjesnike, meleke i miljenike - voli ih, dakle, stoga
to ih i Uzvieni voli - dok one koji njih ne vole ne voli, budui da
ih ne voil ni Uzvieni.
Znak ovakvog voljenja i mrinje "zarad Boga" jeste raj da se
ovjekov prijezir onoga koga i Allah prezire nikada nee preobraziti
u ljubav prema njemu usHjed nekog njegovog dobroinstva prema
njemu, uslijed kak-ve usluge koju mu dotini uinl iH izie ususret
nekoj njegovoj potrebi, niti e se ikada njegovo osjeanje ljubavi
prema nekom Allahovom miljeniku preobraziti u mr.nju ukoliko ga s
njegove mane snae nero neprijamo i, svjesno ili nesvjesno, bol mu
prouzroi. U takvim situacijama o n e uvijek Allahu biti pokoran, te
posrupke e rumaiti primje reno i vezivati ih za Allaha, nastojat e
ostari postojan u come ili e, kao neko ko je nepravedno postupio,
ustuknuti i pokajati se.
Sva vjera u osnovi se temelji na etiri naela: na ljubavi i mrnji l,
posljedino, na injenju i neinjenju. Vjerovanje onoga ija je ljubav
i mrnja, injenje i neinjenje posveeno Allahu upotpunjeno je rako
da kada neto voli to voli zarad Allaha, kad nero mrzi to mrzi zarad
Allaha; kad neto uradi uradi to u ime Allaha, kad neto ostavi to
ostavi zarad Njega. Onoliko koliko od rog erveroga bude manjkalo
kod ovjeka, upravo roliko mu manjka i vjerovanja i vjere.
Srvar je razliita u pogledu "voljenja uz Boga", kojega imaju dvije
vrste: jedna zadire u samo naelo izraavanja Boije jedinosci (tewrud)
i ona sc smatra mnogoborvom, dok druga zadire u iskrenost i ljubav
prema Allahu i ne izlazi iz okvira islama.
Prva vrsta: to je, naprimjer, ljubav koju mnogoboci gaje prema
svojim kumirima i svojim idolima. Uzvieni kae: Ima ljudi koji su
239
Ibn Qajjlm ei D.!cw:1
umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao ito se Allilh voli! (El-Be
qare, 165)
1i mnogoboci, naime, vole svoje kumire, svoje kipove i svoja
boanstva, u1 Allaha, jednako kako vole i Allaha. Posrijedi je gajenje
ljubavi prema neemu za ca se dri da ima neke boanske prerogative
i mo zatite, to rezultira strahom od njega, nadom, oboavanjem
i obraanjem njemu.
Takva ljubav je, prema come, isco mnogobotvo, koje Allah nee
oprostiti, i ne moe se imad istinsko vjerovanje (iman) bez osude tih
lanih boanstava (endad}, bez njihova preziranja i preziranja onih
njima odanih, bez osjeaja neprijateljstva prema njima i borbe pro
tiv njih. Upravo je zato Allah i slao sve Svoje poslanike, objavio sve
svoje objave, stvorio Dehennem za one koji u sebi budu njegovali
ta mnogoboaka osjeanja, a Dennet za one koji se budu borili
protiv njih, koji su u Njegovo ime i za Njegovo zadovoljstvo bili
nepomirljivi prema njima.
Ko, dakJc, bude oboavao bilo ta, sve od Allahova Prijestolja pa
do samoga dna Njegove Zemlje, smatrat e se da je, umjesto Allaha,
sebi uzeo drugog boga i zatitnika i da je, pored Njega, scao oboavati
jo nekoga - ma ko on bio - te ga se urgenrno mora odrei.
Druga vrsca: voljenje onoga to je Allah ljudima uinio milim,
kak"Ve su ene, sinovi, zlato, srebro, rasni konji, stoka, etva i sl. , to
ovjek voli masno, kao gladan hranu i edan vodu.
Takvog voljenja imaju tri vrste:
a) ako se ovjek , takvom svojom ljubavlju, bude vezivao za
Njega, porpomaui se onim to voli u postizanju Njegova
zadovoljstva i pokornosti prema Njemu, za to svoje voljenje
imat e nagradu i ono e se smatrati dijelom ''ljubavi prema
Bogu", ne im to dovodi do Njega, te e ovjek za onaj
240
KNJIGA O DUSI
uitak u rome imati jo i dodatnu slast. Upravo cakvo bilo
je stanje najsavrenijeg ovjeka {tj. poslanika Muhammeda,
a.s.) kome su, od blagodati ovoga svijeta, dragim uinjene
ene i mirisi cako da mu je njegovo voljenje cog dvoga bilo
podrka u ljubavi prema Bogu, u doscavi Njegove objave i
u realizaciji Njegove zapovijedi;
b) da je to dvoje pak volio samo odazvavi se po1ivu svoje
prirode, svoje strasti i elje, no ne dajui im prednost nad
hiJo im to Allah voJi i s ime je On 1.adovoljan - da je,
dakle, iao za njihovim postignuem samo na temelju svog
prirodnog nagona, tada bi ta njegova ljubav prema njima
spadala u ono to je doputeno, za ta ne bi imao nikakvih
posljedica, niti bi to imalo krnjilo njegovu ljubav prema
Allahu i voljenje u Njegovo imc;
e) meutim, da je co bila sva njegova namjera, sva njegova
nakana i svo njegovo nastojanje, tj. da ih imadne u svome
posjedu, te da im je davao prednost nad neim w Allah voli i
to je u Njegovu zadovoljstvu, u rom sluaju bi samome sebi
nasilje inio, bio onaj koji se povodi za strastima svojim.
Prvi sluaj odraava voljenje onih koji se prvi odazivaju Boijem
zovu {sabiqiin).
Drugi sluaj odraava voljenje onih osrednjih.
Trei sluaj odraava voljenje onih koji ine nasilje.
Eto, pa obrati panju na ovaj stavak, na ono ro je u njemu
komparibilno, i na ono to je sasvim razliiro. jer je ro zapravo ra
zluivanje due sklone zJu od smirene due.
A - pravom srazom ii e samo onaj kojega njome bude vod io
Allah!
241
Ibn QaJjim el-Dew:i
. ..
*
Razlika izmeu pouzdavanja u Allaha (teweklml) i inertnosti
('adz) sastoji se u rome co je pouzdavanje jedna srana akrivnosc,
srani ibadec kojim ono izraava svoje pouzdanje u Boga, povjerenje u
Nj, pribjegava11je Njemu, preputanje daljnjega toka stvari Njemu,
uz pristajanje uz ono to On odredi u vezi s cim, budui da zna da je
On, Uzvieni, dostatan za co i da On odabire ono to je za ovjeka
najbolje kad god se izbor prepusti Njemu. To, svakako, podrazumijeva
da je ovjek prije roga poduzeo sve one mjere koje su mu stavljene
u dunost, da je uloio sav svoj napor da zastupi sve komponente
tih mjera. Tako je Boiji Poslanik, s.a.w.s., imao najvee pouzdanje
u Allaha, pa je i pored roga ob l ai o svoje ratno odijelo i uzimao tir.
tavie, u Bici na Uhudu pojavio se sa dva oklopa na sebi, tri dana
se skrivao u peini itd. Prema rome, on se pouzdavao u Boga kroz
korienje svih onih sredstava koja su mu stajala na raspolaganju, ali
se njegovo pouzdavanje nije ograniavalo samo na ra sredstva.
Tnermost je, s druge strane, zanemarivanje i jednog i drugog, Hi
pak jednoga od njih. Kod inermosti ovjek e, iz svoje vlastite slabosti,
ili zanemariti sva ona sredstva koja su mu dostupna tvrdei da cime
izraava svoje pouzdanje u Boga - dok je rije o njegovoj inerrnosri
i nemarnosti - ili e upotrijebiti sva raspoloiva sredsrva i svu svoju
panju ograniiti na njih, svoje pouzdanje vezati samo za njih, zane
marujui Onoga Uz ronika koji iza njih stoji, potpuno okrenut od
Njega. ak ako Ga se i sjeci, ea misao nee dugo ostati u njegovoj
svijesti, on svoje srce nee u cijelosti vezati za Nj u smislu da mu srce
bude s Allahom, a cijelo s mjerama koje je poduzeo. Pouzdanje u Boga
kod ovakvoga je inertnost, a inertnost je njegovo pouzdanje.
242
KNJIGA O DUI
--------------------------------~
Na ovoj raki ljudi su se podijeliH na dva ekstremna dijela, dok
su jedni zauzeli sredinji stav. Jedni od onih koji su zauzeli ekstremno
srajalire jesu oni koji rasploivim sredstvima ne pridaju nikakav
znaaj, to ine kako bi zadrali puno pouzdanje u Boga.
Drugi iskJjuuju pouzdavanje u Boga kako bi materijalnim
sredsrvima zadrali digniter.
O ni srednjega stava znaju da se sutina pouzdavanja u Boga ne
moe dokuiti drukije osim uzimanjem u obzir svih raspoloivih
sredsrava. Prema come, pouzdanje u Boga izraava se kroz samu zastu
pljenost svih onih poretposr:avki koje ovjeku stoje na raspolaganju.
Onaj koji ne uzima u obzir raspoloiva sredstva, tvrdei da ima puno
pouzdanje u Allaha, zaveden je, obmanut i preputen pustim sanjama.
O n je poput ovjeka koji ne uzima u obzir zasnivanje braka, seksualni
odnos sa enom, a pouzdaje se da e imati dijere; koji prenebregava
saenje i sijanje, a pouzdava se u prinose; koji prenebregava jedenje
i pijenje, a pouzdaje se da e biti sit i napojen.
Pouzdanje je, dakle, saobrazno s izglednim nadanjem (reda'), a
inertnost s pustim sanjama (remenni). Sutina pouzda vanja jesr ta da
ovjek svoga Gospodara uzme sebi za povjerenika kojemu preputa
svoje stvari, onako kako povjerilac preputa svoje stvari svome po
vjereniku za iju sposobnost zna, iji su mu poduzernosr, naklonost,
povjerljivosr, iskustvo i ljepora izbora poznati.
Gospodar uzvieni je naredio ovjeku da uloi svu svoju umje
nost i da se pouzda u Njega da e mu On iz roga izvesti ono to
e biti u njegovome imeresu. Tako mu je naredio da zasadi zemlju,
da u nju baci sjeme, da je obrauje i da kroz to rei osigurati sebi
prehranu, kako je to odredio i regulirao On, Uzvieni, i kako je to
naloila Njegova mudrost, i naredio mu je da svoje srce ne vee ni
za koga drugoga, osim za Njega- ravie, uinio je da svoja izgledna
243
Ibn Qajjim ei-DicW11
nadanja vee samo za Njega, da strahuje samo od Njega, da ima
puno povjerenje u Njega i da se oslanja samo na Njega. Kazao mu
je da je On, Uzvieni, dobar za voenje poslova, da je pouzdan za
skrbnitvo.
Inerran ovjek sve co zabacuje za lea i iz lijenosti svoje sjeda,
re-ki bezbrinosti, rae pristajui uz pasivu. "Nafaka sustie ovjeka",
govori on, "onako kako ga sustie i smrt! Ono to mi je propisano
doi e mi i pored rnoje slabosti; ono co mi nije propisano ne mogu
postii i pored sve svoje snage. I kad bih ja bjeao od svoje nafake,
kao i kada bih bjeao od smrti, ona bi me opet sustigla!"
Takvome rreba rei slijedee: Da, sve je to istina. Ti dobro znade
da je nafaka ve odreena, no kako znade kako je reb i odreena: da li
uz tvoje nastojanje, ili bez njega? Ako je odreena uz tvoje nastojanje,
na koji nain je, dakle, mora srei, i odakle? Ako ro ne zna, kako
onda zna da e ti doi onako, bez tvog vlastitog nasrojanja i muke? Pa,
koliko si se za neim rrudio, a ono bilo dosueno drugome, a koliko
se za neim rrudio drugi, a ono bilo tebi dosueno kao na:faka?
Ako ti je to ve oevidno, kako onda znade da ri je sva tvoja
nafaka dosuena [rudo m nekoga drugog? To rebi, ~oder, nanosi oefs
a ti njega mora odsnanid u svemu onome to d stoji na raspolaganju i
to rezultira odreenim efektima, ak i u pogledu onih sredstava koja
re uvode u Dennet i koja su ci spas iz Dehennema. Hoe li i ra
sredstva zanemariti, oslanjajui se prirom na svoje pouzdanje u Boga,
ili e ih ipak zasrupici, istovremeno se pouzdavajui u Nj?
tavie, na Zemlji e uvijek bici onih koji e se pouzdavao u
Allaha, koji e pribjegavati trp nji zarad Njega, ija e srca biti ispu
njena povjerenjem u Nj, izglednim nadanjem kod Njega i lijepim
miljenjem o Njemu, a koja, i pored roga, nee moi smoi snage
poduzeti neke mjere, uslijed ega e se smirivati uz Allaha, uz. Njega
244
KNJIGA O DUSI
sc privijati, imati povjerenja u Njega. Nero takvo moe biti upravo
najsnanije njihovo sredstvo za dobijanje nafake.
Sredstvo, dakle, ni u tom slu aju nije zanemareno, ve se
samo odustalo od jednog i pribjeglo drugom, mnogo sna.nijem
sredsrvu.
Oslanjanje na Boga takvoga ovjeka rako biva njegovo najpou
zdanije sredstvo kojim raspolae. Zauzetost njegovoga srca Allahom,
njegovo smirivanje uz Njega i skruenost prema Njemu bivaju mu
drai od zauzetosti nekim (drugim) sredstvom koje bi ga ili sasvim
odvratilo od neeg takvog, ili bi ga znamo umanjilo. Budui da mu
srce nije dovoljno i za jedno i za drugo, od jednog od njih dvoga se
okrenuo i priklonio se onom drugom.
Ovakav ovjek je, bez sumnje, boljega stanja od onog koji svoje
srce sasvim ispuni sredstvima koja su mu na raspolaganju, uslijed
kojih zaboravi na svoga Gospodara, a od njih obojice je bolji onaj koji
zasrupi i jedno i drugo. Takvi su bili vjerovjesnici i ashabi. Zekerijja,
a.s., bio je stolar, Nuhu je Allah naredio da napravi lau, a nema
niti jednog ashaba koji je zanemarivao sredstva pri oslanjanju na
Allaha. Naprotiv, oni su bili ljudi koji su najbriiljivije vodili rauna
i o jednom i o drugom. Zar ue vidi da su ulagali svoje krajnje na
pore - verbalne i praktine - u borbi protiv neprijatelja vjere, i rime
princip oslanjanja na Boga realizirali u njegovoj stvarnosti. Na taj
nain stjecali su svoja imanja na astan i ispravan nain, osiguravajui
svojoj eljadi dovoljno sredstava za ivot, slijedei u rome prvaka
meu onim koji se pouzdaju u Allaha -mir i blagoslovi B<Yliji neka
su na nj i na njegovu porodicu!
*
245
Ibn QaJ)tm ciDicwzl
Razlika izmedu opreznosti (ih tijat) i ejcanskog navoenja (we
swesah) jeste u come ro opreznost podrazumijeva krajnju panju
i nastojanje da se slijedi Sunnet i sve ono na emu su bili Boiji
Poslanik, s.a.w.s., i njegovi ashabi, bez. pretjerivanja u rome, tj. bez
prekorai vanja tih granica, kako u smislu njihova proirivanja, rako i
u smislu njihova suavanja. To je ona opreznost kojom su zadovoljni
i Allah i Njegov Poslanik.
Sejtansko pak navoenje podrazumijeva uvoenje u ivor neega
to nije proklamirano Sunnemm, to nije inio ni Boiji Poslanik,
s.a.w.s., nici iko od njegovih ashaba, sa rvrd.njom da se time postie i
osigurava neki vjerski propis, kao npr., kad neko, iz svog navodnog
opreza, prilikom uzimanja abdesta svoje organe pere po vie od tri
puta, rasipaju i rako vodu pri uzimanju abdesta ili pri kupanju poslije
polucije; ili kad glasno vie puta, ili makar samo jedanput, izgovori
nijjer za namaz; ili kad svoj u odjeu stane prati i pored roga to na
njoj nije nesumnjivo ustanovljena neka neistoa, rj. iz iste opre
znosti; ili odustane od obavljanja namaza u (istoj) obui, iz opreza, i
mnogih drugih srvari koje oni koji su potpali pod ejcansko navoenje
smatraju dijelom vjere.
Oni sve co nazivaju opreznou. Prjea bi im, medutim, bila ona
opreznost koja podrazumijeva slijeenje upure Boijega Poslanika,
s.a.w.s., jer ko izie iz okvira ce opreznosti, taj je sasvim ostao bez
opreznosri i odscupio je od Pravoga puca.
Sva opreznost jeste u rome da se izie iz svega onoga ro je u
konfrontaciji sa Sunnerom, makar se pritom dolo u konfrontaciju s
veino m sra novnika Zemlje, ili ak i sa svima njima.
*
strema: prekomjernosci i nedomjernosti. Na svojim stranama ima
... *
svoje dvije suprotnosti: nedostatnost i prekorncnje. Prema come,
246
KNJIGA O DUSI
Razlika izmeu melekovog nadahnjivanja (ilhiim el-melek) i
ejranovog ubacivanja (ilqa' e-ejcin) manifesrira se u vie vidova:
jedan od njih je da je ono co je posveeno Allahu i korespondenrno
s Njegovim zadovoljstvom, te ono s ime je doao Njegov Poslanik,
jeste ono to je stiglo od strane meleka, a da je ono co je posveeno
nekome drugom, ne Allahu, i to nije korespondencno s Njegovim
zadovoljstvom ejranovo ubacivanje; drugi vid je da je ono to rezuJ
rira posveenou Allahu, pribjegavanjem Njemu, injenjem zikra
Njemu i raspirivanjem ambicije koja strijemi Njemu - melekovo
ubacivanje, a da je ono suprotno od LOga- cjranovo ubacivanje; rrei
vid jeste taj da je ono to u srcu ostavlja prisnost i svjedo, re irinu u
grudima, dolo od meleka, a ono to u srcu oslavlja neto suprotno
od roga - dolo od ejtana; etvrto: ono ro sobom donosi smirenost
i mirnou, dolazi od meleka, a ono to u srcu osravlja tjeskobnost,
uznemirenost i nemir - dolazi od ejtana.
Prema tome, melekovo nadahnjivanje je esco u istom, neu kalja
nom srcu, koje se obasjalo Allahovim svjetlom. Melek je u komakru
sa rakvim srcem, izmedu njih postoji veza, jer melek je dobar i ist
i pribliava se samo onom srcu koje mu je srodno. Tako je diricaj
meleka sa takvim srcem mnogo ei od doticaja ejtana. S mranim
pak srcem, koje je pocrnjelo od dima strasti i sumnjiavosti, doticaj
i ubacivanje ejranovo je ee od melekovog.
Razlika izmeu umjerenosti (iqtisiid) i nedosratnosr:i (taqsir)
sastoji se u tome to je umjerenost posrednitvo izmedu dvaju ek
247
Ibn Qaum ei-D!ew:
-----------------------------------------
umjeren ovjek je onaj ko se prihvatio njihove srednje vrijednosti,
odstupivi i od jednog i od drugog kraka. Uzvieni kae: J oni, koji
udjeijuju, ne rasipaju i nekrtare, ve se u tome dra sredine! (El-Furqan,
67) Ne dri roku Sl'Ojtt stimuru. a ni pome otvormu- da ne bi prijekor
zasluio i b~ itega ostao! (El-Isra', 29) l jedite i pijte, ali ne pretjerujte!
(El-A'raf, 31)
Sva se vjera, zapravo, nalazi izmedu ove dvije krajnosti. Stavie,
islam je ona sredinja vrijednost medu vjerama, Sunner je sredinja
vrijednost izmedu novotarija, a Allahova vjera je izmeu onih koji
pretjeruju u njoj i onih koji su prema njoj indoJenmi. Isti je sl uaj
i sa dihadom koji predstavlja ulaganje napora u neto to je AJJah
propisao - ekstremni postupak u vezi s njim je prekoraivanje te
granice, prelazak njegovih okvira. Allah nita nije propisao, a da
ejtan u rome nema svoja dva podsticaja - ili prema prcrjerivanju i
prekoraivanju, ili prema nedomjernosti i nedosramosri.
To su dvije boljke koje u vjerovanju, u nakani i u postupanju ne
moe izbjei niko osim onaj koji bude i~ao za Boiijim Poslanikom,
s.a.w.s., ostavivi miljenja ljudi i njihova gledita o onome s ime je
doao, a ne ostavivi ono s ime je on doao zarad njihovih miljenja
i gledita. Te dvije opasne bolesti zahvatile su veinu ljudskoga roda
i ranije generacije su najozbiljnije upozoravale na njih, izraavajui
otvorenu bojazan da je propao svaki onaj ko bude iskuan jednom
od njih. Obje se mogu nai u jednoj osobi, kakav je sluaj s veinom
ljudi: dok su u jednom dijelu svoje vjere vrlo indolentni i oputeni,
dotle su u drugom dijelu najee prekomjerno priljeini.
A - pravom stazom ii e samo onaj koga bude vodio AJJah!
248
KNJIGA O DUSI
Razlika izmeu savjeta (en-nasihat) i grdnje (er-te' nib) sastoji se
u rome to je savjet izraz dobrosrivosri (ihsan) prema onome kome
se upuuje, izraen u vidu milosti prema njemu, brinosti za njim,
panje prema njemu i za nj. To je isto dobro, proistekla iz milosti i
rankoumosti. Tun inom savjetnik eli postii samo Allahovu ljubav
i Njegovo zadovoljstvo, biti dobrostiv prema Njegovim stvorenjima,
zarad ijega postignua e pokazivati krajnju ljubaznost i biti spre
man podnijeti uvrjedu onoga kome upuuje savjet, otrpjeti njegovu
negativnu reakciju. On e se prema njemu odnositi poput ljekara
specijaliste, koji je brian prema tekome bolesniku i koji je, stoga,
strpljiv prema njegovoj angrizavosd, njegovoj zlobnosri i odurnosri,
re se odnosi s blagou i panjom kako bi, na svaki nain, dostavio
mu lijek. Eto, takav je iskreni savjetnik.
Grdicelj, meutim, svojim inom ima namjeru izraziti, omalo
vaiti i ukoriti onoga koga grdi i vrijeda, no u vidu savjeta. Tako mu
govori: O ri, koji uini co i to! O ti, koji zasluuje svaku pokudu i
prijezir!, u formi brinoga savjetnika. Takav se odlikuje time da se ne
bi tako ponio i prema nekome koga voli i prema kome je dobrostiv
ako bi on uinio neto poput ovoga, ili ak i gore od toga; njemu
ne bi rekao nita i iznalazio bi mu razliite izgovore. Ako bi pak bio
pritisnut argumentima, rekao bi: Zar ima neko kome je osigurana
bezgrjenost?! Ta, svaki ovjek je podloan grjeci, no njegova su
lijepa svojStva brojnija od onih drugih, a AJJah je milostiv i grijehe
oprata!", i sl. Kako udno: kako ovaj kojega voli moe biti drukije
tretiran od onog kojeg ne voli?! Kako jedan moe biti koren- u vidu
savjeta - a za drugog se iznalaziti opravdanja i traiti oprotenje i
razumijevanje.
Pored osraJih, jo jedna razlika izmedu dobronamjernog savjemi
ka i grditelja nalazi se i u tome dn onaj prvi nee prema cebi pokazati
249
Ibn Qajjim el-De,vzi
neprijateljstvo ako ne prihvati njegov savjet; rei e: "Moja je nagrada
u Allaha, svejedno dali moj savjet pribvata ili ne!", i za te e semolir.i
u odsustvu, nee priati o rvojim mahanama, niti ih objelodanj ivati
meu svijetom. Onaj drugi postupat e upravo suprotno.
*
i on ne zapadne u situaciju u koju je on zapao. Na taj nain on biva
* *
njegov dobronamjerni savjetnik, odnosno ponukava ga na strpljivost
Razlika izmeu pohimosti (mubaderah) i ishitrenosti ('adelah)
sastoji se u rome to je poh.itnosr pravovremeno iskoritavanje uka
zane prilike koju bi ovjek, ako bi mu promaknula, poslije morao
traiti. Prema rome, u rom sluaju ovjek ne tei za srvarima tek onda
kada one prou, niti pak prije njihova vremena, ve pravovremeno
po hici prema njima i na njih se baci onako kako se lav baci na svoju
rrvu. Takav je popur onoga koji pohiti ubrati plodove kad uzru,
kad sasvim dozriju.
Ishirrenosr je, meutim, uzimanje neega prije vremena. Naime,
uslijed svoje pretjerane udnje za rom srvari on je tada poput ovjeka
koji plodove bere prije njihova dozrijenja. Tako je pohitnosr sredina
izmeu dviju pokuenih krajnosti, od kojih jedna predstavlja zaka
njelo reakciju, gubitak povoljne prilike, a druga preuranjen u reakciju.
Scoga je ova poronja od ejtana, b udui da predstavlja olahkosr, br
zoplerost i silovitost u ovjeku ro mu ne doputa da bude postojan,
dostojansrven i odmjeren, i ro mu nalae da srvari stavlja na mjesta
koja im ne pripadaju, uzrokujui mu na taj nai n raznovrsna zla,
uskraujui mu raznovrsna dobra. To je vjerni pratilac kajanja, jer
se malo ko od onih koji su tako postupali nije pokajao. Isto tako je i
inertnost vjerni pratilac proputene i izgubljene prilike.
*
* *
250
KNJIGA O DUI
Razlika i zmeu konsmtiranja sranja (ihbar bi-1-hal) i kuknjave
(ekwa), i pored meusobne sl i nosti u vanjskoj manifestaciji, sastoji
se u tome to onaj koji otkriva sranje cime eli onoga drugog upoznati
sa razlogom zbog kojega je izloen osudi, ili se pak svome bratu izvi
niti zbog neke stvari koju je ovaj traio od njega, ili ga upozoriti da
rjeei ga svojim stanjem. Tako se prenosi da je jedan ovjek doao
kodAhnefa i stao mu se neto jadi ci. " Bratiu moj", rekao mu je on,
"ja sam, prije toliko i toliko godina, ostao bez svjetla svoga oka, pa
nikome o tome nisam priao!"
Ova konstatacija je, dakla, imala za cilj da onogjadikovca navede
na strpljenje, da se on utjei stanjem u kojem se nalazi onaj kome se
obratio i njegovom rrpnjom, za koju e imati nagradu. U vanjskoj
for mi sasvim nalikuju jedno drugom, ali ono ro ih ini razliitim
jeste nakana. Moda upravo u ovu kategoriju spadaju Vjerovjesnikove,
s.a.w.s., rijei Aii, koja mu se poalila na svoju glavobolju, naime:
"Oh, a moja glava!", ej. moja glavobolja je jaa, moje je stanje u rom
pogledu tee, pa tjei se mnome, ne jadi se!
Ovdje mi se nadaje i jedan drugi smisao. Ona je, naime, bila
miljenica Boijem Poslaniku, s.a.w.s.J ili, tavie, apsolutno najdraa
ena, pa kad m u se poalila na svoju glavobolju, kazao joj je da i on
osjea bol, jednaku njezinoj boli, to je i krajnja podudarnost izmeu
voli telja i onoga kojeg on voli, tj. da i on osjea bol uslijed boli onog
drugog, i da osjea radost zbog radosti rog drugog, do mjere da ako
onoga kojeg on voli zahvati bol u samo jednom organu, i ovaj pone
osjeati bol u istom tom svom organu! Takvo neto rezultat je iskrene
ljubavi i istoe emotivne vezanosti (meweddah).
251
lb n Qauim d [)~wzi
U prvom sluaju smisao bi bio slijedei: Ne jadi se, budi str
pljiva, jer i ja osjeam istu bol kao i ci, pa se ugledaj u mene u trpnji
i nejadanju! U drugom sluaju bi bilo njegovo kazivanje do koje
mjere je njegova ljubav prema njoj iskrena, tj.: Pogledaj kako je moja
ljubav prema tebi jaka, kako ravnomjerno sudjelujem u tvome bolu.
u tvojoj glavobolji. Tt ne moie osjeati bol, a da je ne osjeam i ja.
ve - sve to boli tebe. boli i mene, kao ro me i raduje sve ono to
raduje i tebe!, kako se kaie:
Najprjdi dJr sa njim podijtliJ rtu.UJSt
011ttj j t koji je s toborn dijtlio alost!
Sto se tie jadikovanja, ono je konstaciranje lieno ispravnog
nijjera. Stavie, njegovo ishodite je bijes, jadanje drugome onoga koji
je doveden u neko isi<Ucnje. Ako bi se takav poalio Uzvienome,
rada to ne bi bila jadikovka, ve traenje naklonosti, dodvoravanje
j iskanje milosti, poput rijei Ejjubovih: Mene je nevolJa maJ/a, a Ti
si od milostivih najmilostiviji! (EI-Enbija', 83), i rijei ]akubovih: }tr
tugu svoju i jad svoj pred A/laba iznosim! Qiisuf, 86), i rij ei Musa
ovih: "Boe moj, Tebi pripada svaka hvala i samo se Tebi ja jadam.
Ti si onaj od koga se pomo rrai, pomo je samo sa Tobom, samo
je na Tebe oslonac. Nema ni snage ni moi, osim s Tobom!", i rijei
najodabranijeg iz. ljudske vrste: "Boe moj, Tebi se alim z.a slabost
svoje snage, z.a oskudnost svoje mogunosti, z.a svoju miz.ernost kod
ljudi. TI si Gospodar potlaenih, TI si moj Gospodar, pa kome me
to preputaJ: dalekom, koji me mrko gleda, ili neprijatelju, kojem
si dao da vlada mojim stanjem!? Pa ipak, ako TI nisi srdit na mene,
nije me briga, s tim da bi mi Tvoja raz.gala bolje prijala. Utjeem se
svjetlu Lica Tvojega, pred kojim se obasjavaju sve postoj ee tame ~
na temelju kojega ispravnost z.adobija i Ovaj i Budui svijet, da m1
raspleLe Tvoju srdbu, ili sa mene skine Tvoj bijes. Tvoje je da uzme
252
KNjiGA O DUSI
Svoje zadovoljenje, sve dok s tim ne bude rad. Nema ni snage. ni
moi , osim sa Tobom!"
Jadanje AJ]ahu uzvienome ni na koji nain ne podriva trpnju.
Naime, Allah, uzvieni, z.a Ejjuba kae slijedee: Mi smo ga naJ/i str
pljivim; divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 44) i pored onog
njegovog jadanja Njemu, navedenog u rijeima: "Mene je nevolja
snala!''
O Svom vjerovjesnjku Jakuhu je izvijestio da je on od sebe
obeao lijepu srrpljjvosr- a, kada neki vjerovjesnik neto obea, on
i ispuni svoje obeanje- i pored svojih rijei: fa tugu svojtt i jad st'oj
pred Al!ttha iznosim! (Jusuf, 86), ne d rei to pomanjkanjem njegove
strpljivosti.
U ovom pogledu ne treba obraati panju ni na kakve neute
meljene izjave, kao to, npr., neki kau da je uzvieni Allah, kada
je Ejjub rekao: "Mene je nevolja snala", kazao: "Mi smo ga nali
srrpljivim (sabiren)", a ne: "veoma strpljivim (saburen)", budui da
se pojadao: "Mene je nevolja snala". Neki kai u: "Nije rekao: Smiluj
mi se!, ve: 'Ti si najmilosriviji!', tako da je samo izvijesrio o svome
stanju i atriburirao svoga Gospodara!" Drugi kau: "Poalio se da ga
je nevolja snala tek kad mu jezik vie nije bio u stanju inici zikr.
Zapravo se pojadao na nevolju predstavljen u u nemogunosti injenja
zikra, a ne na bol ili bolest!" Drugi kau: "Izvukao je iz. njega re rij ei
kako bi bio uzor slabima iz reda ovog umrneta!"
O naj koji je izrekao ovo stajalite kao da je smatrao da je jadanje
Allahu oprjeno srrpljivosti, ime je napravio groznu pogrjeku. Ono
to je opreno srrpljivosti jeste jadanje na Njega, ne jadanje Njemu.
Naime, Allah Svog roba stavlja na kunju kako bi u o njegovu skrue
nost, njegovu dovu i pojadanje Njemu. On ne voli kruLu oblopornost
prema Sebi. Ono to On najvie voli jest skrhanosr Njegovoga roba
253

pred Njim, njegova poniznost prema Njemu, pokazivanje vlastite
nemoi, porrebitosti, nemogunosti i nedostatnosti strpljivosti. Stoga
strogo vodi rauna o tome da prema Njemu ne pokae oblopornosr,
ve se dr"Li skruenosti i nemostva, i pokazuj svoju nemogunost,
porrebitost, poniznost i slabost- Njegova milost je takvom srcu blia
od ruke ustima!
*
* *
drugog boga nema!" Au cor njihovih bilj ura, i njihovih svetih ceksrova,
Ovaj odjeljak o razliitostima je opsean i mi emo, ako nam
sudbina bude naklonjena, o tome sainiti jednu veliku knjigu. U gore
iznesenim naruknicama htjeli smo samo ukazati na naela u rome, a
ioreligenmom ovjeku e biti dovoljan i samo jedan dio roga.
Sva vjera je razlunost. I Allahova Knjiga je Razluiva (El
Furqan), i Muhammed, s.a.w.s., je ra.zluiva ljudi, i onaj ko se
Allaha boji On njemu podaruje ono ime e moi razluivati stvari
jedne od drugih: O vje-rnici, ako se budete Allaha bojali, On e vam
sposobnost tklrovati pa e-te istinu od neistine moi razlttiti! (El-En fal,
29) Tako je i dan Bitke na Bedru nazvao Danom razluivanja (jewm
el-furqan), jer je na raj dan napravio jasnu razdjelnicu izmeu svojih
miljenika i svojih neprijatelja.
1upuca Boija je sva raz.luiva, dok je zabluda u osnovi sjedi nja.
Tako su mnogoboci sjedh1ili oboavanje Allaha i oboavanje kipo
va, sjedinili su ljubav prema Njemu i ljubav prema kipovima, ono
ro On voli i s ime je zadovoljan i Njegovu odredbu i propis... Od
roga su sainili jedno. Ono ro je On odredio i propisao uzeli su kao
dokaz N jegove ljubavi i Njegova zadovoljstva; u istu ravan stavili su
kamaru i trgovinu; rekli su: Kamata je isto !to i trgovina! (El-Beqare,
275) Potom su u istu ravan stavili i zaklan u i uginulu ivotinju; rekli
254
KNJIGA O DUSI
su: "Kako bismo mogli jesti ono to smo ml usmrtili, a ne jesti ono
ro je usmrtio AIJah!?"
Oni koji su izili iz okvira Boi jih zakona izjednaili su ono to
je dozvoljeno s onim to je zabranjeno; rekli su: "I ovu je enu Bog
srvorio, kao i ovu! rovu ivotinju je On stvorio, kao i ovu, pa kako
jedno moe biti dozvoljeno, a drugo zabranjeno?!" 1 sjediniti su Al
lahove miljenike, i ejranove miljenike, a onda su doli panteisd i sve
poravnili, sve uinili jednim; rekli su: "To je sve Allah, osim kojeg
stao je nauavati da je Objava iraka, ne razluivaka:
l sveje samo jedan jedinca t niz.
ni pohva/nog ni pokudnog tu nema.
Razlunost se samo iz navike pravi,
iz doivljaja linog i Z/Irad propisa vjere.
Hoe se kazad da su pronicljivi ljudi ustvari razluivai. Prema
rome, najvei razluivai meu meusobno slinim stvarima ujedno
su i najpronicljiviji ljudi. Meusobna slinost nadaje se u iskazima,
u posrupcima, u stanjima, u kapiralima i u ljudima, i veina u enih
ljudi je u svemu rome (n ekr itiki) prilazi la onome to je meuso bno
veoma nalikovalo jedno drugome.
Razluivanje ispravnog od neispravnog pak moe se postii
samo pomou svjetla koje Allah ubaci u srce onoga kome hoe i u
ijoj svjetlosti dotini vidi istinsku narav stvari, tako da moe jasno
razlu iti istiniro od lanog, ispravno od neispravnog: A onaj kome
Allah ne tk1 svjetlo nee svjet/4 ni imati! (En-Nur, 40)
Ovaj odjeljak neemo oduljivad, premda je on, moda, i nero
najvrjednije u ovoj knjizi, i porreba za njim je velika. No, ako ti Al
lah, u pogledu njegova sadraja, podari pronidjivosr iz njega e izii
255
Ibn Qajjim el-Dewzi
u jedan jo vei razluiva, koji tretira razliku izmeu monoteizma
vjerovjesnika i onog monoteizma kojeg zastupaju oni koji dre da Bog
ne posjeduje nikakvo svojstvo (mu'arriliin), re razliku izmedu tenziha
jednih i renziha drugih; razliku izmedu potvrivanja Boijihsvojsrava,
gornjosti, govora i govorenja kao stvarnih, i kao paraboli.nih i mera
forinih; razll.ku izmedu naelnog voljno-praktinog mnogobotva i
njegovih stupnjeva koje su usvojili njegovi batinici, onih stupnjeva
na koje ih je postavio Allah; razliku izmedu dosljednog povodenja
za Bezgrijenim i izmedu nipodatavanja stajalita uenjaka, njihova
anuliranja i neo baziranja na njih; razliku izmedu slijepog oponaanja
nekog uenjaka i izmedu koritenja svjetlom njegovog znanja i potpo
maganja njegovim shvatanjem; razliku izmedu miljenika Milostivoga
i miljenika ejranovil1; razliku izmedu vjernikog stanja duha i onoga
ej ransko-nevjeroikog; razliku izmeu objavljenog propisa kojega je
obavezan slijediti svaki pojedinac i izvedenog propisa iji je krajnji
domet da ga je, po potrebi, doputeno slijediti, s rim da onaj ko
postupi protivno njemu nee imati oihl-vih posljedica.
*
u znaenju koje je dao svojim tumaenjem Objave. Ako se toga ne
* *
Ovu knjigu zavrit emo samo tanahnim ukazivanjem na razli
itost meu tome, budui da svaka pojedina razdioba zahtijeva da
se o njoj napie itava jedna obimna knjiga.
Dakle, razlika izmedu monoteizma kojeg zagovaraju poslanici
i onog kojeg zastupaju oni koji dre da Bog ne posjeduje nikakvo
svojstvo (mu'attiliin) sastoji se u tome to monoteizam poslanika
podrazumijeva potvrivanje Allahu svojstava savrenstva na jedan po
droban nai n, oboavanje jedino Njega, koji nema sudruga, na nain
da Mu se ne nalazi nikakav takmac u namjeri, u ljubavi, u strahu, u
uzdanju, u verbalnom izriaju, u zakletvi i u zavjeru, ve da ovjek ima
256
KNJIGA O DUI
eliminirati iz svoga srca, iz svoje nakane, jezika i izraza oboavanja sve
to bi moglo izgledati kao takmac Njemu. Naime, kako tih takmaca
zaparavo i nema, kako oni u stvarnosti i ne postoje, rako ih ovjek ne
rreba stvarati ni u svom srcu, ni u svom verbalnom izriaju.
ro se tie monoteizma onih koji dre da Bog ne posjeduje
nikakvo svojstvo (mu'attiliin), on podrazumijeva odrian stav o re
alnostima Njegovih imena i svojstava, njihovo anuliranje, i onaj od
njih kojemu poe za rukom da ih eliminira iz svoga jezika on ih i
eliminira, uope ih ne spominje, ak ni ajet koji ih sadri, ni hadis
koji neto od toga dotie nedvosmisleno. Onaj pak koji ne moe
izbjei njihovo spominjanje, daje im pogrjeno tumaenje, negira
njihovu stvarnost, tretira ih praznim nomenima, bez znaenja, ili
tvrdi da im je znaenje ifrirano i zagonetno.
Treba kazati da onaj od njih koji porie sve Boije atribute zna
da je ono znaenje koje je sam dao svojim tumaenjem Objave u
istoj ravni sa znaenjem od kojega je pobjegao, jer ako u srvarnosti
priznaje parabolu, usporedbu i nastajanje, onda ro mora priznavati i
dri u tome, onda se tim prije toga ne bi trebao drati u srvarnosri,
pa kad mu tO bude jasno, ne ostaje mu nita drugo do da se odrjeno
postavi prema svemu tome, co je opet negiranje samog naela ca'ri
la. 103 Razliitost mu je jo blia, no on je kontradiktoran, prosuuje
neispravno: Bogu potvruje dio onoga to On sebi potvruje, dok
Mu drugi dio porie! Medutim, to mora imati ravnoprava,o rretman,
ne moe se jedan dio tretirati ovako, a drugi onako.
Ukratko, oni odricanje Bogu Njegovih svojstava nazivaju mono
teizmom (tewhid), medutim, to je nevjerovanje u imena Gospodara
103
Ta'rll- uenje prema kojemu Bog ne posjeduje nikakvo svojstvo.
257
Ibn QaJJm c:I-Diew:1
uzvienoga, u Njegove arribure, odnosno nepriznavanje njihove
stvarnosti.
*
(mu'artilllin) odriu Mu, isto rako, i sva ona svojstva savrenosti
.. *
Razlika izmeu renziha to.l kojeg zagovaraju poslanici i onog
kojeg z<~govaraju oni koji poriu Boija svojstva i atribute (mu'ar
cillah) sastoji se u rome ro poslanici Njega, uzvienoga, drL.e istim
od svakog onog nedostatka i manjkavosti koje je On sam definirao
kao Sebi nepriline, koje su u koliziji s Njegovom savrenou, sa
savrenou Njegove boanstvenosti i Njegove uzvienosti, kakvi su
npr. drijeme, san, nemar, smre, susralosr, nepravednost i voljnosr
za njom, etiketiranje njome, sudrug, druica, takmac, dijete, zago
vornik mimo Njegova doputenja, preputanje Njegovih robova bez
interesiranja za njih, njihovo stvaranje bez ikakve odreene svrhe, ne
svrsishodnost stvaranja nebesa i Zemlje, i onoga to se naJazi izmedu
njih - dakle, ni da bi se postigla nagrada, ni da bi se zasluila kazna,
ni da bi se izvravaJa naredba ni izbjegavala zabrana; da u Njegovim
oima jednaki budu Njegovi prijateJji i Njegovi neprijatelji, dobri i
loi, nevjernici i vjernici; da u Njegovome kraJjevsrvu bude i neto
mimo Njegove volje; da osjeti bilo kakvu porrebu za nekim drugim,
na bilo koji nain, odnosno da u Njegovoj boanstvenosd ima udjela
jo bilo ko; da Ga obuzme nemar, smetnue ili zaborav; da ne ispuni
Svoje obeanje, ili povue Svoju ve izreenu rije, ili da Mu se pripie
zlo - nominalno, atributativno iJi praktino. Naprotiv, sva Njegova
imena su lijepa, sva Njegova svojstva su sama savrenost, a svi Njegovi
ini su samo dobro, mudrost i korist.
104 Tenzih- izr.JZ koJim se i2r.lf.tv.~ \lajallile da je: Bog .slobodan od svega onoga ~to bi na
bilo koji nain moglo predsravlj.ui neku manjk.wost.
258
KNJIGA O OUSI
------------------------------~
Em, ro je cenzih koji zagovaraju poslanici u pogledu svoga
Gospodara.
Oni, meutim, koji Bogu poriu Njegova svojstva i atribute
kojima je On sam Sebe opisao. Tako Mu odriu injenicu govora,
odnosno govorno obraanje bilo kome; odriu Mu uspravljanje na
Prijestolju (cl-istiwa' 'aJa ei-'Ar); da se ruke podiu prema Njemu,
da se prema Njemu die lijep govor; da se bilo ta sputa od Njega,
ili da se prema Njemu uzdiu meleki i Rlih; da se On naJazi iznad
Svojih robova, iznad svih Svojih stvorenja, u smislu da ih nadvisuje;
odriu Mu to da se u jednoj Njegovoj ruci naJaze nebesa, a u drugoj
Zemlja; da na Svojim prstima pridrava nebesa, na prstima ZemJju,
na prstima planine, na prstima drvee; odriu Mu postojanje Lica;
poriu da e Ga vjernici u Denneru moi vidjeti svojim oima, da
e im se On obraati govorom, da e ih pozdravljati i ukazivati im se
nasmijan; da se svake veeri sputa na nama najblie nebo i govori:
"Ko Me moli za oprost, pa da mu oprostim? Ko neto trai od Mene,
pa da mu dadnem?!"
Kod njih nema nikakvog sputanja, ni govora. Oni Mu odriu da
bilo emu neto uradi. Po njima, Njegovi ini nisu tu ni zbog kakve
mudrosti ili namjerene svrhe. Oni Mu odriu posjedovanje savrenog
htijenja i sprovodive volje, ve stoje na stanovitu da On moe hrjeti
jedno, a ljudi neto sasvim drugo. To oni nazivaju pravednou, ba
kao to i svoj takav renzih nazivaju monoteizmom (rewhid). Isto
rako, oni Bogu odriu injenicu da voli, ili da bude voljen, kao
to Mu odriu i samilost, i milost, i srdbu, i zadovoljstvo. Drugi
mu odriu i sluh, i vid, trei Mu ne priznaju znanje. Jedni Ga opet
liavaju egzistencije; kau: Ono emu su pribjegli oni liavaoci, tj.
Njegovu osliavanju i uporedivanju (er-rebih we et-temsil), nalae
259
Ibn Qauim ei-Dte\\':1
------------------------------
nam priznavanje egzistencije (wudud), re Mu moramo odrei i to
svojstvo!
Eto, to je tenzih nevjernika. Onaj prvi tenzih jest renzih po
slanika.
* *
Razlika izmedu priznavanja realnosti Boijih imena i svojstava,
s jedne, i osliavanja (tebih) i uporedivanja (temsil) s druge strane,
razaznaje se iz izjave imama Ahmeda i drugih predvodnika Upute
koji su bili na rragu coga, naime: "Osliavanje i uporedivanje jesu to
da kae: Ruka, popur moje ruke; sluh, popur mog sluha; vid, poput
mog vida i sl. Meutim, ako bi ti rekao: Sluh, vid, ruka, Lice i uspra
vljanje, koji nisu nalik niemu od svojstava stvorenih bia, ve je razlika
izmedu jednog i drugog onolika kolika je i razlika izmedu jednog i
drugog subjekra koji se time odlikuje- u tom sluaju ne bi moglo biti
ni govora o nekom rebihu i cemsilu. Zar bi neko mogao i pomisliti o
slinosti jednog i drugog da nije smuivanja onih bezbonika?! Istina
u vezi s rim nalazi se u okviru onog oko ega su saglasni svi Boiiji
poslanici, tj. da se Allah arributira onim atributima kojima je Sam
Sebe ac:ributirao, re onim kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, bez
ikakvog usiljenog tumaenja (cahrif) ili nepriznavanja rih svojstava, i
bez bilo kak-vog osliavanja ili usporedivosti. Sva ta svojstva imaju se
konstatirati i istovremeno odbaciti svaku mogunost njihove slinosti
s onim svojstvima kojima se karakteriziraju stvorenja. Tako onaj koji
AUaha usporedi s nekim Njegovim stvorenjem zalazi u nevjerstvo. Isto
tako, u nevjerstvo zalazi i onaj ko zanegira bilo koje svojstvo kojim
je Allaha Sebe predstavio. Na pravoj srazi e biti samo onaj ko Bogu
prizna realnosti Njegovih imena i svojstava, i zanegira svaku Njegovu
slinost sa stvorenjima."
260
KNJIGA O DUSI
Razlika izmeu pune vjernosti islamskom monoreizmu (rewhid) i
nepriznavanja neprikosnovenosti (had m) onima koji su dostigli visoke
poloi.aje sastoji se u rome to vjernost rewhJdu podrazumijeva da se
nekom stvorenju - bilo kojem stvorenju - ne pridodaje nita to je
isldjuivo pravo Stvoritelja, to spada u Njegove osobenosti, u smislu
da ono ne bude oboavano, da mu se ne klanja, ne ini sedda, da se ne
zaklinje njegovim imenom, da mu se ne zavjeruje, da se pouzdavanje
ne vezuje za njega, da se ne tretira boanstvom, da se ne zaklinje njime,
pored AUaha, da se ne oboava kako bi ovjeka pribliilo Allahu, da s~
ne stavlja u istu ravan s Gospodarom svih svjetova, tj. da se ne govon:
"Kako ste ro htjeli Allah i ri!", "Ovo je od tebe i Allaha!", "Ja sam s
Allahom i s robom!", "Oslanjam se na Allaha i na rebc!", "Allaha imam
na nebu, a tebe na zemlji!", "Ovo je od tvojih i Allahovih sadaka!",
"Kajem se Allahu, i cebi!", "Dovoljni ste mi Allah i ti!"
Isro je i da ovjek ini seddu nekom stvorenju, onako kako
mnogoboci ine seddu svojim ejhovima, kako neki od njih zarad
njega obrije svoju glavu, zaklinje se njegovim imenom, njemu se
zavjeruje, seddu ini njegovome grobu nakon njegove smrti i njega
priziva za zadovoljenje svojih potreba i ostvarivanje svojih nadanja,
njega nasroji udobrovoljiti izazivanjem srdbe Allahove, pazei da
nikad ne postupi drukije - naime da u njemu ne izazove srdbu
za neko AUahovo zadovoljstvo, njemu se nastoji pribliiti vie nego
AJiahu, njega voli, boji ga se i eli ga vie nego ro voli Allaha, ro se
boji Allaha i eli Allaha, ili makar jednako mliko.
Medutim, kada se stvorenju odbije priznati osobenosti boum
srvenosti i svede ga se na razinu roba, sasvim porinjenoga, koji ni
samome sebi - a nekamoli nekom drugom - ne moe ni neku tetu
261
Ibn Qajjlm eiOfewzt
nanijeti, ni korist pribaviti, ni ivot ni smrt dari, ni povratiti u ivot,
to nipoto ne znai njegovo skrnavljenje, niti umanjivanje njegove
pozicije, makar mnogoboci i mislili drukije.
Od najodabranijeg Ademova poromka (tj. od Vjerovjesnika)
vjerodostojno se, naime, prenosi sUjedee: "Nemojte i vi sa mnom
uiniti ono to su krani uinili sa sinom Merjeminim, jer ja sam
samo rob; stoga govorite: Allahov rob i Njegov poslanik!" Jo je rekao:
"O ljudi , ne bih volio da me uzdiere iznad moje srvame pozicije!",
"Nemojte od moga mezara praviti sveriJire!", "Boe moj, nemoj moj
mezar u in iti idolom koji e se oboavati!", "Nemojte govoriti: Kako
hoe Allah i kako hoe Muhammed!"
Jednom mu je jedan ovjek rekao: "Kako hoete Allah i ci!", i
on mu je na to rekao: "Zar me ini Allahu ravnim?!" Jedan drugi
ovjek je, nakon to je poinio neki grijeh, rekao: "Boe moj, Tebi
se kajem, a ne kajem se Muhammedu!", i on je to prokomentirao
rijeima: "Eno onaj svoju eljad upozna sa Istinirim!"
Allah mu je rekao: Ti nnnaJ niJtas timf' 05 (Alu 'Imran, 128), &ci:
"O svmtt4 odluuje samo Allah!" (Alu ' lm.rin, l 54), &ci: "Sam odsebr
nr mogu mkakw lutu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva
onako kako Allah boe!" Ounus, 49), Reci: ja nisam u stanju da od vas
kakvu tettl otk/onim niti da nekom od vas kakvu koristpribavim. n &ci:
"Mme niko od Allahot'r kazne 11r mok u zaltitu uzeti; samo u Nj~a ja
mogtt moiJu nali."' (EI-Diinn, 21-22), tj. mimo Njega ja ne mogu
nai nikoga drugog ko bi mi mogao pruiti uroire, na koga bih se
mogao osloniri. Svojoj kerci Farimi, svome amidii Abbasu i redd
Safijji rekao je: "Ja vas od Allaha niim ne mogu zaticiti!" 106
.., u KorkutOY011l prijevodu ajel slnsi: "Od tebe ne zavisi (da li Q
On pokajanje njihovo
primili ill (:e Ih nn muke staviti)!"
106 Hndis biljcrlc:: Au hari, Muslim. En Ncsai i Ahmed u svom "Musnedu".
262
KNJIGA O DUSI
U Buharijevoj verziji hadis glasi: "Ja vas niim ne mogu sauvati
od Allaha!"
To mnogobocima izgleda neprilino u pogledu njihovih ejhova
i boanstava, pa sroga sve to odbijaju i za svoje ejhove, predmere
svoga oboavanja, vezuju upravo supro mo od svega roga, rvrdei da ih
onaj ko ih Uava toga skrnavi i nipodatava njihove pozicije. Ustvari,
oni su ri koji snaino skrnave aspekt boanstvenosti i nipodaravaju
je, zbog ega imaju znaajnog udjela u rijeima Uzvienoga: Knd u
Allah samo spommr, gre u srca onih koji koji u Onaj Sllijet ne vjeruju,
fl kad u spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjflju, odjrd11om ih
radost obuzm.e! (Ez-Zumer, 45)
Razlika izmeu vjernog sUjeenja onog koj i je zarien od grijeha
(rj. Vjerovjesnika, s.a.w.s.) i obezvrjeivanja stavova uenjaka i, ak,
odbacivanja tih sravova sastoji se u romero ono prvo podrazumijeva
da niiji stav, niti miljenje- ma ko on bio - ne smije staviri ispred
onoga s ime je doao Zatieni od grijeha. Naprotiv, najprije e
razmotriti autentinost hadisa pa. ako se on pokae vjerodostojnim,
razvidjer e njegov smisao. Kad ti njegov smisao postane bjelodano
jasan tada nee odstupiti od njega makar svi ljudi, od Istoka do Za
pada, srali na su promu scranu. A- Boe sauvaj! - Ummet se nikada
nee saglasiti sa neim to je u koliziji sa onim s im je doao njegov
Vjerovjesnik
U Ummeru svakako mora postojati neko ko se ispravno izrazio o
rome i, ukoUko ro tebi ne bude poznaro, nemoj injenicu da d nije
poznat raj koji se o rome izrazio ispravno uzirnari kao dokaz proriv
Allaha i Njegova Poslanika, ve se dri doslovnog rcksta had isa (nass)
263
Ibn QaJjlm cl-Diewzl
i nemoj posusrajati. Budi siguran da je, bez imalo sumnje, neko to
ve elaborirao samo to to jo nije stiglo do tebe.
Tako e postupiti uz puno ouvavanje digniteta uenjaka
i njihov respekt, s uvjerenjem u njihovu sverost, njihovu vjernost
i njihovo iskreno nastojanje da se vjera sauva i zadrli ispravnom.
Oni se, naime, nalaze u tromei izmedu zadobijanja jedne nagrade,
zadobijanja dvije nagrade i oprosta. Pa ipak, to ne znai da treba
prenebregnuti izvorne vjerske tekscove (nusiis) i sravu bilo koga od
njih dari prednost nad njima pod sumnjom da su oni upueniji u
njih od tebe. Ako ro, doista, jeste tako svetom reksru je pristupao i
drugi koji je, rakoder, znaniji od rebe pa zaro se, dakle, sa njim ne
bi saglasio, ako si iskren?
Prema come, onaj koji scavove ue njaka podvrgne aute n tin im
vjerskim tekstovima i odmjeri ih prema njima, re odbaci one koji su
u nesuglasju s rim tekstovima, on cime nee pokazati nepotivanje
njihovih stavova, nici e povrijediti njihov dignitet. Naprotiv, time
e pokazati da slijedi upravo njihov pur, budui da je i svima njima
nareeno da imaju rako postupiti. Njihov istinski sljedbenik je, dakle,
samo onaj ko se drii naela onoga to je njima stavljeno u obavezu,
a ne onaj koji se sa njima razie u stavu.
Prema rome, 7.auz.eti stav koji je razliit od njihova stava, koji je
u nesuglasju s izvornim vjerskim tekstom, jeste maliciozniji .in od
razilaenja sa njima u osnovnom naelu koje im je naloeno i kojem
se pozivaju- naime, da izvorni vjerski rekst uvijek imaju staviti ispred
svojih vlastitih stavova.
Ero, iz ovoga se jasno raspoznaje razlika izmedu slijepog slijeenja
nekog uenjaka u svim njegovim stavovima i izmedu potpomaganja
njegovim shvau\njem i obasjavanjem svjetlou njegovoga znanja.
U prvom sl uaj u radi se o prihvaranju njegovoga stava bez njegova
264
KNJIGA O DUI
kririkog propirivanja i bez po trage za argumentom na kojem se za
sniva u Kur'anu ili Sunneru, to biva poput ueta koje onaj stegne oko
njegovoga vraca i tako ga vue za sobom. Stoga sc takav in i naziva
tnqlidbm 107 (dosl. imitiranje, povodenje, slijepo oponaanje).
Stvar je sasvim drukija kad se radi o potpomaganju njegovim
shvamnjem i osvjecljavanjem svjetlom njegovoga znanja kako bi se sti
glo do Poslanika, s.a. w.s., jer je on uen jake stavio u ravan vodia koji
rrebaju dovesti do prvog vodia. Tako kad uenjak dovede do njega,
rada je njegovo vodenje sasvim dovoljno i nema potrebe za bilo ijim
drugim daljnjim voenjem. Naime, kada onaj koji, orijenrirajui se
prema zvijezdama, ugleda Ka'bu njegovo daljnje orijentiranje prema
zvijezdama rada gubi svaki smisao. Jmarn Safi'i kae: "Uenjaci su
jednoglasni u rome da ovjek, nakon to mu postane bjelodano jasan
Sunnet Boijega Poslanika, s.a.w.s., ne smije mj Sunnel zanemariti
ni zbog ijega (drukijega) scava!"
Razlika izmedu tienika Milostivoga i tienika ejtanovih sa
stoji se u tome to se tienici Milosrivoga nitrga nrtr bojmi i ni za
im tur tugovati.' Giinus, 62). Oni su oni koji su vjerovali i Al"1ha sr
bojali Uiinus, 63}; oni su oni koji se navode ve na samom poetku
sure El-Beqare: Oni e ono ito uk ostvariti! (El-Beqare, 5), zatim u
sredini re sure: estiti su oni koji vjm~ju 11 Al/oba i u Onaj Stlijel, i u
mrlrke, i u knjigr, i u vjtrovjesnike, t koji od imetka, iako im jr drag,
dnju rodacima, i siroadi, i sirommima, i pumicimtl, i prosjacima, i za
~' Taqlid - glagolska imenica, nasmla od korijcn~kog glngoln lf'J/fiMjntflldu. ije Je jedno
od o5novnih znaenja: oko vrata objesili; oniOI\111, obavili oko vnun, sve7. 1!1.
265
Ibn Qajjim elDtcwzi
otkup iz ropstva, i koji molitvu obavijaju i zekat daju, i koji obnvntt
svoju, kad J~ prmzmu, isptmjavaju, naroito oni koji su izdrljivi "
ndmaJtini, i u bo/mi, i u boju ljutom. Oni su iskreni vj~ici, i oni s~
Allaha boj~ i mnih postupaka kloM! (El-Beqare, 177); oni su, isro
rako, spomenuti i na poetku sure El-Enf.il: Pravi vj~id su samo
oni ija s~ smt sm1hom ispun~ kad s~ Allah pomm~. a kad im s~ rijdi
Nj~ov~ kazuju, vj~rovanj~ im ulvrluju i samo s~ na Gospodara svoga
oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga fto im Mi dajmto
udj~ljuju. Oni m, zbilja. pravi vj~ici - njih poasti, i oprost, i obiljr
plmunito kod Gospod11ra njihova ~kaju! {El-Enfal, 2-4), zatim na
poetku sure El-Mu'minun: Oni r u nj~u vjeno boraviti! (EI
Mu'minun, JI), kao i na kraju sure El-Furqan; potom u 35. ajecu
sure El-Ahab: Muslimanima i muslimankama... , sve do kraja ajeta;
zatim u ajew: Ot~ i koji u Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokomvali,
koji se Allaha budu bojali i koji od NJ~ga budu strahovali- oni epostii
ono !to budu eljeli! (En-Nur, 52), zatim: Osim vjernika, koji molitv~
svoj~ budu na vrijmu obavljali, i oni u ijim imecima bud~ odreden
dio zn onoga koji prosi i zn onoga koji n~ prosi, i oni koji u Onaj st~ij~t
budu vJ~rovali, i oni koji odkllztu Gospodara svoga budu strahovali- a
od kllztu It'()ga Gospodara niko nij~ siguran - i oni koji stidna mjmn
IL'()ja budu tuva/i i itl)~li )~dino sa mama svojim ili sa onima koj~
su rt vlamiitvu njihot1U - oni, doista, prij~kor n~ zasluuju - a oni kojt
trak izvan roga, oni u grijeh upadaju, i oni koji povjeren~ im aman~u
budu u vali i obav~ St'()J~ isptmjaMii, i oni koji dug svj~domja svoga
budu izvr!ali, i oni koji molitt'~ svoj~ budu revnomo obavljali- oni ~ u
di.mn~tJkim baJama biti poafmi! (EI-Me':irid, 22-35)!, te u rije drugome mogli biti Njegovi tienici kad su srano sc priklonili ne
ima: Oni sr kriju, i Njmm klml)nju, i Njega hvale, i poste, i molitvu
obavijttju, i trne da se line dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i
Alln.hovih propistl se pridra vttju! (Ec-Tewba, 112)
266
KNJIGA O DUSI
Prema tome, tienici Milostivoga jesu oni koji su iskreni prema
svome Gospodaru, koji se povinjavaju Njegovom Poslaniku u pogledu
onoga to je zabranjeno i onog to je doputeno, koji se s drugima
razilaze zarad njegovoga Sunneca, a ne razilaze se s njegovim Sunne
com zarad nekoga drugog, pa tako ne uvode novotarije u vjeru j ne
pozivaju novotariji, i ne priklanjaju se nikakvoj drugoj skupini osim
Allahu, Njegovu Poslaniku i njegovim ashabima, koji svoju vjeru ne
uzimaju za igru i zabavu i ne sluaju radije ejranski zvuk od zvuka
Kur'ana, ne preferiraju drutvo zavodljivosti nad zadovoljstvom Mi
lostivoga, ni harfu i lumju nad "sedam ponavljajuih" 108 :
Mi pribjegosmo okrilju Boij~m
od onih u kojima bolest, izvor liJmosti dobra, s~ nade.
Ta, govorismo im esto:
- Vi na ivici ste provalije, ljudi, ulij~d slu!nuja svirke!
Ali, kadpodsmijehnu!~ se upozormjimn nalim,
mi klonismo se Zllblttdj~loga i onog !to ubira!~ on.
Hajd: kako bi s~ pozit1u upuu i mogao odazvat onaj
kom svirka posrad~ obiaj?!
Tako mi ivjesmo 1111 vjffi Odabranika Boij~g.
a oni mniraJ~ k'o otpad nam naJ. Zltudamju pritom.'
Stienike Milostivoga nije u sran ju razlikovati od tienika ejr:a
novih samo onaj ko nema duhovnoga oka, i ko nema vjere. Kako bi,
daJde, oni koji su se okrenuli od Njegove Knjige i od upute Njegova
Poslanika i njegova Sunner:a, koji su se razili s njim i priklonili se
,., Scd~m ponavljajuih- kur'ansbsinmgm<l. flrc:rm1 vc:ini Mrunj;tka pod tirn sc mi~li na
1eclnm prvih ajem u Kur'anu, koji ine uvodnu ~uru . P~ li hu.
267
lbn Qajjim ci-Dicw:l
suglasju sa Njim, i kad su odstupili od upute Njegova Vjerovjesnika i
njegova ivotnoga puta: Oni nisu Njegovi tienici. Njegovi !tienici su
samo oni koji se All.nha boje, ali veina njih ne zna!' 09 (EJ-Enfal, 34)
Stienici Milostivoga su, prema rome, odjenuri onim to je drago
njihovu Zatitniku; oni pozivaju k Njemu i u neprijateljstvu su s oni
ma koji su se odmetnuli od Njega. S druge mane, tienici ejtanovi
odjenuti su onim to je drago njihovu zatitniku, rijeju i djelom, oni
pozivaju k njemu i neprijateljski su raspoloeni prema onima koji
im to prijee. Tako kad vidi nekog ovjeka da voli ejtanov zvuk,
ejtanova pozivaa i brau ejranovu, i koji poziva onome to ejtan
voli, npr. mnogobotvu, novotarijama u vjeri i razvratnosti znaj da je
on jedan od tienika njegovih. Ako pak bude u nedoumici, moe
ga otkriti u trome: u njegovoj molitvi i odanosti Sunnecu i njegovim
sljedbenicima, odnosno u njegovu izbjegavanju svega roga, zatim
u njegovu nepozivanju Allahu i Njegovu Poslaniku, re u odsustvu
nepomuenog tewhida i dosljednog slijeenja i podvrgavanja Sunne
ru. Time ga izmjeri, nemoj ga vrjednovati niim drugim- nikakvim
drugim stanjem, nikakvim otkrovenjem ni udom, makar hodao po
vodi i letio po zraku!
Ttmese raspoznaje razlika izmeu imanskog i ejranskog stanja.
Prema rome, imansko sranje jest plod slijeenja Poslanika, iskrenosti u
djelima i istoe tewhida. Rezultat roga jesr korist za muslimane, kako
,., U Korkurovom prijevodu ajci glasi: "A oni njsu nj~govi uvari. C:uvari nj~ovi trebaju
biti samo oni koji sc Albha bojc,nli veina njih ne zna!" Naime, Korkur je iao 7..1 tim
da se prisvojna 7.amjcnica za t ree lice lm (njega, njegov) u rijei ~wlijn~hu odnosi na
1sni hmm, a ne na Allah n. b ko to sma~ra autor.
268
KNJIGA O DUI
u pogledu njihove vjere tako i u pogledu njihova ovosvjecskog seam
sa, koji e uvijek biti zadovoljavajui dokle god se bude ustrajno na
Sunneru i imalo se ispravan odnos prema Boijoj naredbi i zabrani.
S druge strane, ejransko sranje vezuje se ili za mnogobotvo
ili za pokvarenost, to proishodi iz bUskog dodira sa ejtanima, iz
povezanosti sa njima i sUnosti s njima. Tal-vo stanje imanentno je
oboavateljima kipova, krieva, vatre i ejtana. Onome koji zapadne
u takvo sranje ejtan - budui da ovaj njega oboava - podari jedno
sranje pomou kojega lovi one slabih razuma. Boe dragi, koliko su
samo tako unitili ljudi, da bi ih upropa.stili i da bl. ih u vjeri njihovoj
zbunili. A da je Allah htio, orzi to ne bi iniliJ (El-En'am, 137)
Prema rome, svako stanje kojim njegov posjed ni k izae iz okvira
Kur'ana i onoga s ime je doao Poslanik, a.s., jesec ejca nsko, bilo
o kome da se radi.
Ja sam sluao o nekim stanjima sihirbaza, oboavatelja vatre i
oboavatelja kria, te mnogih koji se formalno vezuju za islam- a s
kojim u sutini nemaju nita - da posjeduju neka rakva stanja, ve
prema stepenu svoje odanosti ejtanu i iskazanom neprijateljstvu
prema Milostivome. ovjek ponekad moe bici i iskren, ali mu se,
uslijed njegova neznanja, stvari pobrkaju, pa mu stanje bude ej
cansko i pored njegovog zuhda, ibadeta i iskrenosti, jer mu, uslijed
pomanjkanja znanja o onome ta je ejtansko, a ta meleksko, te
uslijed nepoznavanja stvarnosti vjerovanja, doe do zbrke u vienju.
I jedni i drugi kazuju neto to nije od njih pa izgledaju kao neko ko
ima vizije i narprirodnosti.
Ljudi su, usUjed nerazluivanja jednih od drugih, zapali u tekou
cal<a da su svako crnilo stali smatrati datu lom, a svaku bjelinu lojem.
Ono to to dvoje razluuje jest ono najvrjednije na Ovome svijetu
- svjedo koje Allah ubaci u srce, pomou kojega se jasno razluuje
269
Ibn Qa)Jim ei-D!cw:i
istina od laj, kojim se odmjeravaju sutine srvari: da li su dobre ili
loe, ispravne ili neispravne. Onaj ko u sebi ne bude imao rog razlu
ivaa raj e, neminovno, upasri meu ejranove ortake.
Pa, neka AJiah bude na pomoi, svo pouzdanje je u Njega!
Razlika izmeu objavljenog propisa, ija je primjena obavezu
jua, i onog precposravljenog propisa (hukm muevvd}, iji je krajnji
domet da ga je dopustivo slijediti, sasroji se u rome ro je objavljeni
propis objavio snm AJlah Svome Poslaniku i ovaj ga primjenjivao
medu ljudima. To je, dakle, Njegova odredba za koju nema nikakve
druge alternative.
Precpostavljcni propis pak obuhvata svu onu razliitost u seavo
vima muditehida, koji se ne moraju obavezno slijediti i u pogledu
kojih onaj ko bi poscu pao su promo njima ne bi mogao biti proglaen
nevjernikom ili liccmjerom. Izricatelji tih stavova nikada nisu kazali
da je to AJI ah ov propis ili propis Njegova Poslanika; uvijek su govorili:
uTo je ono ro smo dokuili svojim vlastitim umnim pregnuima,
pa ko hoe neka to prihvati, a ko nee ne mora!"' Oni, dakle, tim
svojim stavovima nisu obavezivali muslimane. tavie, Ebu Hanifa
je rekao: "Ovo je moje miljenje, pa ako neko iznese bolje miljenje,
ja u ga prihvatiti!"
Da je. dakle, Ebu Hanifin stav predstavljao sam Boiiji propis,
radajl1sufi Muhammed 110, kao ni drugi znalci, ne bi smjeli zauzimati
nikoji drukiji srav.
uo Tj. njegovi slnvn luenlcl.
270
KNJIGA O DUSI
Tsd je sluaj i s Malikom: Halif'a Reid ga je pitao ra misli
0 rome da on natjera ljude da slijede ono to se nalazi u njegovom
"Muwerra"'-u, no on muro nije dopustio. Rekao je: "Ashabi Boijega
Poslanika, s.a.w.s., razili su se na sve srrnne rako da jedni od njih
posjeduju znanje koje drugi ne posjeduju!"
I imam afi'i, takoer, nije doputao svojim uenicima da se
slijepo povode za njim. Traio je od njih da imaju zanemariti njegovo
miljenje ukoliko dou do nekog vjerodostojnog hadisa koji kazuje
drukije.
Isro rako, ni imam Ahmed nije dao za pravo onima koji su za
pisivali njegove ferve i dr.; govorio je: "Nemojte sc slijepo povoditi
za mnom, niri bilo za kim drugim od nas, ve i vi crpicc odande
odakle su crpili i oni!"
Prema tome, da su musliman_i vjerovali da se stavovi imama
imaju slijediti bespogovorno, oni bi njihovim uenicima zabranili
da se raziu sa njima u miljenju i oni ne bi mogli izdari nijednu
svoju fervu koja bi bila drukija od njihove, kao to ni neki od njih
ne bi mogao jedanput izrei jedan srav, a potom drugi, razliit od
njega, rako da se u vezi s iscim pitanjem od njega prenose dva, rri ili
vie razliicih stavova.
Kada je. dakle, posrijedi miJjenje i vlastito rasudivanje njega je, u
najboljem sluaju, dopustivo slijediti. Kad je pak posrijedi objavljeni
propis, muslimanu nije dopustivo postupiti drukije od cog propisa
nici izii iz okvira njegove protenosri.
Sro se cie izmijenjenog propisa, tj. onog propisa koji nije su
kladan onome ro je Allah objavio, njega nije dopustivo sprovoditi,
nici ga primjenjivati, kao ni povoditi se ?.a njim. Onaj ko zagovara
neki takav propis nalazi se izmedu nevjerstva, licemjersrva i mno
goborva (zulm).
271
Ibn QajJ1m el-Oiewz1 KNJIGA O DUSI

OviJn smo namjeravali ukazati na neka stanja smirene, sebeko

ree j zlu sklone due, re na ono zajedniko svom trome, odnosno
na ono po emu se raz.likuje jedno od drugog, zatim na ine svake
pojedine od njih, na njihovu razli i rost i razliitost njihovih intencija
i nahoenja. U rome je sadrano i ukazanje na ono to se nalnzi iza Sadraj
roga.
Dua je, dakle, jedna - jednom bude sklona zlu (emmarah),
Raspra va sedamnaesta:
drugi pur je sebekorea (lewwamah) a trei puta je smirena (murme
DA LI DUA POSTOJI ODVAJKADA
innah). Kod veine ljudi preovladava dua sklona z.Lu (emmara), dok
ILI JE S'IVORENA, NASTALA? .................... ....................... 5
je smirena dua (murmeinnah) u ljudskoj vrsti oajmalobrojnija, ali
Rasprava osamnaesto:
i najvrjednija kod Allaha. To je ona dua kojoj se rekne: A ti, o duio
DA LI SU D UE STVORENE PRIJETIJELA,
smirmtt, vmti se Gopodaru. svome Zlldolloijmt, a i On tobom zackJvoijrm, ILI PAK NJIHOVO STVARANJE SLIJEDI
pa udi merltt robove Moje, i udi u Dennet Moj! (El-Fedr, 27-30) SJVA.RANJE TIJELA? ........................................................ 33

Allaha uzvienoga molim - nadajui se Njegovu uslienju - da Rasprava devetnaesta:

nae due uini smirenima uz Njega, da Njemu budu o kren ure svojim TA JE USTVARI DUA! ............. ............... .. ..................... 75
stremljenjima, da se Njega plae i da ude za onim to je kod Njega, Ra sprava dvadeseto:
da nas zatiti od naih vlastitih zaJa i runih postUpaka naih; da nas DA U IZRAZI NEFS l RUH
ne uini od onih ija je srca uinio nehajnim za sjeanjem na Njega OZNAAVAJU ISTU ESENCTTU
i koji strast svoju slijede i iji su posrupci daleko od raz.boritosrP 11 , i ILI SU TO DVIJE RAZLIITE S'IVARI? ........................ 153
od onih iji e trud tt i11otu rzn Ovom svijetu UZilludan biti, a koji e Rasprava dvadeset i prvo:
misliti da je dobro ono Jto mde! (El-Kehf, l 04) DA Ll SU POSRIJEDI TRI
On je Onaj koji uje dovu i one koji svoja nadanja vezuju za ILI SAMO JEDNA DUA? ................... .. ...... .................... 16 1

Nj. On nam je dovoljan, On je divan Zarirnik!

lli
V. 28. ajer sure El-Kehl'.

zn 273