Isa Isus Poslanik Islama PDF

ISA/ISUS POSLANIK ISLAMA
Mirza Mei
Mirza Mei
Nakladnik:
ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ/URED
ZA DAWU I MLADE
Urednici:
Mevludi Arslani
Nermin Botonji
Redaktor:
Ervin Jahi
Recenzenti:
muftija dr. sc. Aziz ef. Hasanovi
dr. sc. Esmir ef. Halilovi
Grafika obrada i tisak:

GRAFOMARK, Zagreb
Naklada: 1000 primjeraka
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 881661
ISBN 978-953-6330-41-6
Mirza Mei
ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ/URED ZA DAWU I MLADE

Zagreb, 2014. / 1435. h. g.
Posveujem svojim dragim roditeljima i svim imamima/daijama
Sadraj
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Mnotvo vjera Allahova odredba, a
ovjekova mogunost izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Mogunosti i granice ovjekove spoznaje . . . . . . . . 13
Spoznaja o transcendentnom/onostranom . . . . . . . . . 16
Muslimani vjeruju u sve Boje poslanike . . . . . . . . . 20
Nunost, priroda i ciljevi poslanstva . . . . . . . . . . . . . 22
Naini objave poslanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Ugovor izmeu Boga i ovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Svaki je narod imao poslanika . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Vjera u Jednoga Boga prvo i najvanije
uenje poslanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
emu su nas poslanici uili? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Uspostava univerzalnih zakona i moralnih
normi najvanija zadaa poslanstva . . . . . . . . . . . . 40
Poslanici ljudi od krvi i mesa . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
5
ISA, MESIH, SIN MERJEMIN/ISUS, MESIJA,
SIN MARIJIN POSLANIK ISLAMA . . . . . . . . . . 45
Kuran o Isau, a.s. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Merjemina obitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Vijest o roenju Isaa, a.s. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Optube za blud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Svaki je ovjek osobno odgovoran za svoje
postupke i odluke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Nema posrednitva izmeu ovjeka i Boga . . . . . . . 62
Poslanstvo Isaa, a.s. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Isaova, a.s., nadnaravna djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Isa, a.s., nije raspet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Isa, a.s., je najavio dolazak Muhammeda, a.s. . . . . . 73
Isa, a.s., e se pojavit prije kraja ovoga svijeta . . . . . 76
VJERA ILI VJERE?! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

Univerzalnost i kontinuitet islama . . . . . . . . . . . . . . 80
Mnogi poslanici jedna vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Islam najstarija i najmlaa vjera . . . . . . . . . . . . . . 85
Odabrani kuranski ajeti o Isau, a.s., i njegovoj

majci Merjemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
UVOD
Kada piemo ili govorimo o vjerama u Jed-

noga Boga prije svega mislimo na tri monote-
istike religije idovstvo, kranstvo i islam.
Svaka u svojim nauavanjima tvrdi da e upravo
njeni sljedbenici postii vjeno blaenstvo na
buduem, vjenom svijetu. U emu se zapravo
razilaze te tri vjere? Ne ulazei u ire rasprave,
moemo kazati da se idovstvo, kranstvo i
islam u svojim nauavanjima ponajprije razilaze
u meusobnom osporavanju odnosno priznanju.
idovstvo ne priznaje kranstvo, a kranstvo
priznaje idovstvo. Ni idovstvo ni kranstvo
ne priznaju islam, dok islam, meutim, priznaje
i idovstvo i kranstvo (Ehlu-l-Kitab) te u svoje
vjerovanje ukljuuje sve starozavjetne poslanike
koje tuju i idovi i krani.1 Kljuna toka razi-
1] Kao i idovstvo, a osobito kranstvo, islam naglaava
svoju univerzalnost, svevremenost i, naravno, Boje pori-
jeklo. Sam pojam dolazi iz arapskog jezika, koji je jezik po-
7
Mirza Mei
laenja triju religija je Isa, Mesih, sin Merjemin/

Isus, Mesija, sin Marijin, neka je Allahov mir i
blagoslov na njega i njegovu majku.2
Ni za jednog drugog ovjeka/poslanika u
zadnjih dvije tisue godina ne vee se toliko
nerazumijevanja, kontroverzi i sporenja, ak i
otvorenih sukoba meu ljudima, kao oko ivo-
ta i misije Isaa, a.s. Jedni ga nijeu i osporavaju
(idovi), drugi ga uzdiu i veliaju do mjere da
ga smatraju Bojim sinom ili samim bogom (kr-
sljednje objave islamskih uenja sadranih u Kuranu, mus-

limanskoj Svetoj knjizi, i jezik svakodnevne molitve mus-
limana, te oznaava potpunu, ali svjesnu, voljnu i aktivnu
pokornost/predanost Allahu, d.., Jednome i Jedinome
Bogu, Apsolutnom Stvoritelju i Uzdravatelju svekolike
pojavne egzistencije na Zemlji i Univerzumu uope. Osim
pokornosti Jednome Bogu, pripadnost islamu podrazumi-
jeva i slijeenje ivotnog puta (sunnet) posljednjeg Bojeg
poslanika Muhammeda,a.s., kao prvog i nezaobilaznog
tumaa Kurana, Boje Rijei. Takoer, u svojoj etimologiji
islam sadri znaenje mira (selam/islam od istog korijena
s-l-m), jer samo ivot u skladu s Allahovim zakonima, koji-
ma je On, Uzvieni, uredio Univerzum, ovjeku dugorono
jami duevni i svaki drugi mir na ovom prolaznom, ali i na
buduem, vjenom ivotu.
2] Kada izgovaraju ili piu ime bilo kojeg Bojeg poslani-
ka, muslimani dodaju rije alejhisselam (skraeno a.s.) to
znai: Neka je Boji mir i blagoslov na njega. Isto tako,
muslimani nikada ne koriste termin prorok, nego uvijek ter-
min poslanik da bi oznaili od Boga odabrane pojedince iji
je cilj bio dostaviti i objasniti Boju Poruku svome narodu
odnosno cijelom ovjeanstvu.
8
ani), a trei (muslimani) u njemu vide ovjeka,

od Boga odabranog poslanika, iji je zadatak bio
da meu idovima propovijeda vjeru u Jedno-
ga Boga; da ih podsjeti na obveze iz Tevrata/
Tore, ali i da im objasni nove propise sadrane
u Indilu/Evaneljima kojeg mu Uzvieni Bog
objavi preko meleka Dibrila/anela Gabrijela,
te konano najavi dolazak posljednjeg Bojeg
poslanika Muhammeda, a.s.
U reenicama koje slijede vama donosimo
najvanije injenice o Isau, a.s., i njegovoj majci
asnoj Merjemi/Mariji, utemeljene na islamskoj
svetoj knjizi Kuranu, koji za muslimane pred-
stavlja vjenu i neizmijenjenu Boju Poruku,
zadnju Objavu svim ljudima za svako vrijeme i
do kraja ovoga svijeta te jedini relevantni izvor
kad su u pitanju ivoti i misija svih Allahovih
poslanika. Zato smo za ovaj prikaz najvanijih
kuranskih injenica o Isau, a.s., odluili u krat-
kim crtama ponuditi i uenje o misiji poslanstva
kao najasnijoj i najodgovornijoj ljudskoj za-
dai, odnosno o potrebi, sadrajima i ciljevima
poslanstva ije nositelje poslanike odabra sam
Gospodar svjetova. Bez razumijevanja feno-
mena poslanstva nitko ne moe na pravi nain
pronai put do Boga niti razumjeti potpuni smi-
sao ovozemaljskih zakonitosti. A svi su poslani-
ci, bez iznimke, od svojih suvremenika i svojih
9
Mirza Mei
sljedbenika zahtijevali da priznaju i posvjedoe

postojanje samo Jednoga Boga, Stvoritelja nebe-
sa i zemlje, Darovatelja sveukupne egzistencije,
na arapskom Allaha delleanuhu, i da samo
Njemu izraavaju svoju pokornost (islam), ne
pripisujui pritom nikome i niemu drugom bo-
anske osobine.3 Zato muslimani smatraju da je
islam praiskonska vjera, i najstarija i najmlaa
vjera, te da su svi poslanici zapravo muslimani,
pa tako i Isa, a.s., sin Merjemin/Isus, sin Marijin.
Autor
3] Allah nije poseban Bog kojeg oboavaju samo musli-

mani. Doslovan prijevod rijei Allah je Bog. Allah je arap-
sko ime za Boga kao to je Jahve hebrejski naziv u Starome
zavjetu. Muslimani, kada izgovaraju ili piu rije Allah,
obavezno dodaju i delleanuhu (skraeno d..) to znai
Uzvieni. Budui da Bog Sebe u Kuranu naziva Allah, neki
islamski znanstvenici smatraju da muslimani uvijek trebaju
koristiti tu rije bilo u molitvama, bilo u govoru ili pisanju,
a ne prijevod na drugi jezik (npr. Bog u hrvatskom jeziku).
10
Mnotvo vjera Allahova odredba, a

ovjekova mogunost izbora
A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude

sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutim,
oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim
onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A
zato ih je i stvorio... (Hud, 118, 119.)
Svojim apsolutnim znanjem, htijenjem i mu-

drou Uzvieni je Allah odredio, ili bolje reeno
omoguio, da ljudi na ovom svijetu zauzimaju
razliite stavove i slijede razliita uvjerenja -
kako u razliitim vidovima ivota, tako i u razu-
mijevanju i ivljenju vjere. I doista, iitavajui
povijest ljudskog ivljenja na Zemlji, nailazimo
na brojne i svakovrsne oblike ljudske religiozno-
sti; od oboavanja Jednoga Boga do razliitih
politeistikih oblika religioznosti i praznovjerja
kao to su oboavanje nebeskih tijela, prirodnih
11
Mirza Mei
pojava, ivotinja, samog ovjeka ili onoga to

je sam ovjek napravio kipa ili totema. tovi-
e, ljudima je omogueno ne samo da iskrivlje-
no vjeruju, nego i da negiraju Boga kao izvora
cjelokupnog ivota u Univerzumu. Iz islamske
perspektive, slobodna volja i mogunost izbora
naravno, u relativnim a ne apsolutnim okvi-
rima razlikuje ovjeka od svih drugih Bojih
stvorenja. Stvorivi ovjeka, Bog je u njegovo
bie utkao sposobnost rasuivanja, promiljanja
i zakljuivanja o pojavama oko njega, istodob-
no mu davi povjerenje (emanet) namjesnitva
(halife) na Zemlji, zbog ega e ga na Sudnjem
danu pozvati na odgovornost. Tim kvalitetama
ovjek je postao krunsko, odnosno najodabranije
Boje stvorenje.4
Oekivano bi bilo da svaki ovjek na temelju
svoga razuma/razmiljanja doe do zakljuka o
postojanju Uzvienog Allaha. Ipak, iz svoje mi-
losti, Allah Uzvieni je olakao ovjeku u nje-
govom traganju za uzrocima postojanja i smi-
slovima njegova ivota. S vremena na vrijeme,
4] U islamu Allah, d.., ima 99 lijepih imena kojima Ga

opisujemo i dozivamo. Njegova Imena koja odraavaju
Njegovu Vjenost, Ljepotu, Milost, Dobrotu, Pravdu, Mo,
Znanje, Mudrost i dr. ovjek bi u svome ivotu trebao
oponaati u svakodnevnom ivljenju i komuniciranju s dru-
gim ljudima i s cjelokupnom prirodom, naravno, u svojim,
ljudskim, relativnim kategorijama i okvirima.
12
Allah Uzvieni objavljivao je odabranim ljudi-

ma poslanicima istine o Sebi, Jednom i Je-
dinom Gospodaru i Stvoritelju svjetova, te istine
o ovjekovu stvaranju i postojanju te njegovu
ovozemaljskom i buduem ivotu.
Svaki je poslanik dobivao Objavu s istoga
Izvora i preko istoga meleka/anela Dibrila/
Gabrijela. Muslimani ne prave nikakve razlike
meu poslanicima osim to u cijelosti i jedino
slijede Muhammedov, a.s., vjerozakon.5
Mogunosti i granice ovjekove spoznaje
Povijesno iskustvo ljudske vrste govori nam

da su ovjekove spoznajne mogunosti gotovo
5] U proteklih 14 stoljea u tekstu Kurana nije bilo ni-

kakvih izmjena, niti je bilo ikakvih revizija, premda se neke
rijei, zbog bogatstva narjeja arapskog jezika, mogu itati
na vie naina a da se pritom ne mijenja izvorno znaenje. S
Kuranom se nije dogodilo ono to se dogodilo s prijanjim
Objavama. Za razliku od Kurana, koji je jedini u potpunos-
ti vjerno sauvan, prijanje su Objave vremenom izgubile
svoju originalnost, odnosno, izmijenjene su ljudskom ru-
kom. Postoji samo jedan tekst/jedna pisana verzija Kurana
koju prihvaaju svi muslimani, bez obzira na njihove
podjele. S druge strane, ako pogledamo dananju verziju/
verzije Biblije, koju itaju katolici, pravoslavni i protes-
tanti, uvidjet emo da je rije o tri razliite Knjige.
13
Mirza Mei
nebrojene, ali ipak ograniene. O spoznaji mo-

emo govoriti s razliitih aspekata i iz razliitih
kutova ovjekova interesa. Na spoznaju vjero-
jatno drugaije gleda filozof a drugaije religi-
ozna osoba, drugaije zemljoradnik a drugaije
astronaut. Svatko od njih samostalno i uroenim
kognitivnim aparatima, a na temelju istraivanja
i iskustva, dolazi do razliitih rezultata/spoznaje
o ivotu, svijetu i pojavama oko sebe. O neki-
ma uspjeno, o nekim pojavama manje uspjeno,
ovjek donosi zakljuke, definira ih i pokuava
ih iskoristiti za vlastiti napredak i za vlastite in-
terese. Spoznajom, odnosno tehnolokim otkri-
ima temeljenim na matematici, fizici, biologiji,
kemiji i drugim kako prirodnim tako i tehnikim
znanostima, ovjek je ostvario do sada nevieni
tehnoloki napredak i poboljao kvalitetu ivota.
Za primjer, u medicini iznimno uspjeno lijei
odreene bolesti koje su prije stotinu godina od-
nosile milijune ivota, bre i lake prelazi velike
udaljenosti, najobiniju informaciju kroz rije i
sliku moe jednim klikom podijeliti s cijelim svi-
jetom, ali je u stanju, zahvaljujui tehnolokom
napretku, u trenutku unititi jedini planet na ko-
jem moe ivjeti i produavati vlastitu vrstu. To
su blagodati i paradoksi spoznaje i suvremenog
razvoja znanosti. Zajedniko im je da se temelje
na fizikom, pojavnom svijetu, njegovim proce-
14
sima, prirodnim pojavama i tehnikim otkriima.

Strunjaci iz razliitih oblasti znanosti upoznaju
nas sa svim pojavama i procesima u svemiru kao
i nainima i granicama njihova koritenja. Jer, fi-
ziki, pojavni svijet doista ima svoje granice kao
i sam ljudski um. O metafizikim ili onostranim/
duhovnim pojavama znanstvenici, bilo filozofi,
bilo prirodnjaci, fiziari ili matematiari, na te-
melju vlastitog razuma i kognitivnog aparata ne
mogu doi do tonih i opeprihvaenih injeni-
ca, kao to ne mogu predvidjeti budunost niti
mogu regulirati prirodne pojave poput izmjene
noi i dana, smjera puhanja vjetrova ili izaziva-
nja kie i sl. Netko bi mogao kazati kako to i
nije predmet njihova istraivanja i bio bi u pra-
vu. No, nikada ne moemo zanemariti injenicu
da je ovjek bie satkano od dvije komponente:
materijalne, fizike, opipljive, koju spoznajemo
kroz pet nam darovanih ula, i one duhovne/du-
evne, neuhvatljive, a opet sveprisutne i oivo-
tvorujue, koja se nalazi pohranjena u svakom
ivom biu.
Vjera u nevidljivo, naim ulima neuhvatlji-
vo, sami je temelj vjere islama. To je poetak i
kraj, izvorite i utoite islamskog koncepta i-
vota, uvjet cjelokupne vjere.
Ova Knjiga (Kuran), u koju nema nika-
kve sumnje, uputa je svima onima koji se
15
Mirza Mei
budu Allaha bojali (koji Ga budu duboko

svjesni); onima koji u nevidljivi svijet (gajb)
budu vjerovali (El-Bekara, 2-3.)
Kuran nevidljivo ovjekovu oku i nespo-

znatljivo njegovu razumu i ulima opisuje ri-
jeju gajb. O gajbu, a u to spada uenje o Stvo-
ritelju svjetova, Allahu Uzvienom i Njegovim
imenima i svojstvima, dui, melekima/anelima,
smrti, proivljenju, vjenosti, Dennetu i De-
hennemu, nagradi i kazni, neizbjenoj i kona-
noj Pravdi ui nas kuranska Objava.6
Spoznaja o transcendentnom/onostranom
Spoznaju koja se temelji na materijalnim

dokazima i egzaktnim pokazateljima islam pre-
puta znanstvenicima i znanosti te ih u svojim
6] Ovo su ujedno i temelji unutarnje vjere svakog musli-
mana i muslimanke ili Imanski arti (uvjeti vjere). Iman
je unutarnja vjera i ona se potvruje vrstim uvjerenjem
i vjerovanjem u Jedoga Boga, u Boje meleke/anele,
Boje Kitabe/Knjige/Objave, Boje poslanike, Sudnji dan
i Boju odredbu/sudbinu. Islama, kao vanjskog oitovanja
pripadnosti vjeri nema bez imana. Islam se temelji na
pet zaduenja: sranog, jezinog i djelima potvrenog
oitovanja pripadnosti vjeri islamu (kelime-i-ehadet),
obavljanja pet dnevnih molitvi, posta u mjesecu ramazanu,
davanja zekata i obavljanja hada (hodoaa).
16
uenjima posebno naglaava i potie, cijenei

znanstvenike i znanstvena otkria, jer je znanje
najvri temelj za ispravno vjerovanje. S islam-
ske toke gledita, svako znanstveno otkrie je
novi dokaz o postojanju Allaha, d.. Radi toga
se znanstvenici, koji vjeruju u Allaha, d..,
shodno izreci Muhammeda, a.s., smatraju na-
sljednicima Allahovih poslanika.7
Kuran u brojnim stavcima naglaava nu-
nost promatranja prirode i prirodnih procesa kao
jasnih pokazatelja Allahove Moi, Mudrosti i
Sveprisutnosti. 8
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena dana i

noi, laa koja morem plovi s korisnim to-
varom za ljude, kia koju Allah puta s neba
pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila
njezina, po kojoj je rasijao svakojaka iva
bia, promjena vjetrova, oblaci koji izmeu
7] Poslanik, Muhammed, a.s., je rekao: Znanstvenici su

nasljednici Bojih vjerovjesnika. (Ebu Davud, Tirmizi,
Ibn Made, Ahmed).
8] O odnosu vjere i razuma pisali su brojni muslimanski
uenjaci kroz povijest. Poznata su meusobna uvjeravanja
najveih islamskih umova Ebu Hamida el-Gazzalija i Ibn
Ruda (Averroes) o ovoj temi i kapitalna djela koja su nas-
tala iz toga. Za na pregled preporuujem: Muhammed Ab-
duhu, Risala et-tewhid-rasprava o islamskom monoteizmu,
El-Kalem, Sarajevo, 1989.
17
Mirza Mei
neba i Zemlje lebde, doista su dokazi za one

koji imaju pameti. (El-Bakare, 164.)
Ovom stavu ide u prilog i prva kuranska

Objava objavljena poslaniku Muhammedu, a.s.,
preko meleka Dibrila/anela Gabrijela u kojoj
se u imperativnoj formi Muhammedu, a.s., ali i
svim muslimanima, nareuje da ue, studiraju,
istrauju:
itaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,

stvara ovjeka od ugruka! itaj, plemenit
je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji
ovjeka pouava onome to ne zna.
(El-Alek, 1-5.)
U drugim kuranskim ajetima Allah, d..,

objanjava na kojim stupnjevima se kod Njega
nalaze znanstvenici, naglasivi da nisu isti oni
koji znanje imaju i oni kojima znanja nedostaje:
Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku pri-
maju! (Ez-Zumer, 9), te da su znanstvenici oni
koji su Ga i najvie svjesni. Uzvieni kae: A
Allaha se boje (najvie su Boga svjesni) od robo-
va Njegovih ueni. (Fatir, 28.)
S druge strane, spoznaja koja se odnosi na
izvantjelesnu, duhovnu sferu, na samu duu i
konani status u vjenosti, po islamskom uenju
18
darovana je iskljuivo od Allaha, d.., odabra-

nim pojedincima, najboljim plodovima ljudske
vrste asnim poslanicima. Upravo su poslanici,
neka je na njih Allahov mir i blagoslov, kroz ci-
jeli povijesni/zemaljski hod ljudske vrste svakoj
generaciji ljudi donosili uenja o onostranom/
transcendentnom, ovjeku nevidljivom/gajb,
svijetu. Naravno, sami su imali znanja onoliko
koliko im je Allah, d.., objavio, odnosno koli-
ko je dotina generacija mogla shvatiti i prihva-
titi.9
Njihovi uzoriti ivoti, njihova uenja i nji-
hovi sljedbenici argumenti su da postoji spozna-
ja i o onostranom/transcendentnom svijetu koji
izmie naim fizikim ulima. A bez tog znanja
9] Argumenti onih koji ne vjeruju u Boga je postojanje ne-
pravde, nasilja i mrnje meu ljudima. Ako postoji Bog,
pa zato onda doputa nasilje, ratove, mrnju, nepravdu
este su opaske ateista. Promatrano iz islamske perspektive,
ovjek je halifa (namjesnik na Zemlji) obdaren slobodnom
voljom, razumom i brojnim mogunostima. Zemlja mu je
privremeno preputena na povjerenje; da moe initi dobro
ali i zlo, da moe vjerovati u Boga ali i negirati Ga. Obdar-
en razumom i potpomognut Objavom, ovjek na Sudnjem
Danu nee imati opravdanja radi nevjerovanja i injenja zla
bilo koje vrste na zemlji. A najvei su silnici oni koji ne-
giraju svoga Stvoritelja i polaganje rauna. Oni su silnici
prema sebi i prema ostalim ljudima. Islam se suprotstav-
lja silnicima, onima koji remete prirodni red uspostavljen
od Gospodara svjetova i predan u emanet ovjeku koji bi
putem Objave i prakse asnoga Poslanika trebao odravati
taj red.
19
Mirza Mei
o vjenosti, o onostranom, ovjek ne moe doi

do konanog odgovora o smislovima svoje pro-
lazne egzistencije na ovome svijetu.10 Zato nitko
ne moe biti vjernik dok ne povjeruje u Allaho-
ve, d.., poslanike i u ono emu su oni pozivali.
Muslimani vjeruju u sve Boje poslanike
Poput vjere u nevidljivo (gajb) i vjerovanje

u Allahove poslanike (ve rusulihi) tvori same
10] I samo poslanstvo svoje izvorite ima izvan fizikog

pojavnog svijeta i ono dolazi s onu stranu. Ono je tran-
scendentno i dolazi iz Vjenosti. To je dar i odabir Gos-
podara svjetova. Uenje razliitih poslanika u razliitim
vremenima nije znanost i ne moe se svesti u okvire znanst-
vene metodologije. Takvo se znanje ne moe postii ni
promiljanjem, ni pokusima, ni tehnologijom. Znanost je
usmjerena na pet ljudskih ula, na fiziki, materijalni svijet,
na eksperimente i stalno dokazivanje. Za primjer, znanost
o dui i duhovnome svijetu i ne postoji; ona nema uope
pretpostavke, a kamoli utemeljene injenice. A Objava nas
ui da je dua, koja tijelo ini ivim, odredba Allaha, d.., i
da ljudi o njoj znaju jako malo: Pitaju te o dui. Reci: to
je dua - samo Gospodar moj zna, a vama je dano samo
malo znanja. (El-Isra, 85) ovjek duu nikada nee moi
staviti pod mikroskop, a ne moe ju ni zanijekati. ovjek
nikada, ma koliko tehnoloki uznapredovao, nee biti u
stanju sprijeiti duu da se vrati svome Stvoritelju kada za
to doe tono odreeno vrijeme. A onda slijedi prava i pot-
puna Istina i Pravda.
20
temelje vjere islama. Pravi i istinski pripadnik

Kurana moe biti samo onaj koji vjeruje u sve
Allahove poslanike, kao to vjeruje u Allahovog
posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s. Prizna-
jui sve ranije poslanike i potvrujui njihov
dolazak i misiju, Kuran predstavlja vrst dokaz
istinitosti i povijesnog znaenja Muhammedova,
a.s., poslanstva. Da je dunost Muhammeda, a.s.,
i njegovih sljedbenika da vjeruju u sve poslanike
koji su prethodili Muhammedu, a.s., govori slje-
dei kuranski ajet:
Poslanik (Muhammed) vjeruje u ono to

mu se objavljuje od Gospodara njegova,
i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i mele-
ke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike
Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od po-
slanika Njegovih. I oni govore: ujemo
i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru
na; tebi emo se vratiti.
(El-Bekara, 285.)11
11] Mnoge poslanike Kuran i ne spominje, ali Allah, delle

anuhu, ukazuje na njih obraajui se Muhammedu, a.s.,
u sljedeem ajetu: I poslanicima o kojima smo ti prije
kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali... (En-
Nisa, 164.)
21
Mirza Mei
Nunost, priroda i ciljevi poslanstva
Iako ovjek na temelju svog razuma, pro-

miljanja i zakljuivanja moe doi do spoznaje
postojanja Apsolutne, Mudre i Sveprisutne Sile
Allaha, d.., bez objavljenog Znanja (Allaho-
vih Objava) ovjek nije mogao i ne moe znati
na koji nain se odnositi prema Tvorcu Univer-
zuma? Koje i kakve su njegove obveze, a kakva
prava kod njegova Stvoritelja? Kako Ga moliti,
kako Ga dozivati, to je doputeno, a to zabra-
njeno?
Kako bi ljudi na ispravan i potpun nain
shvatili razloge svoga stvaranja, postojanja, iv-
ljenja i smrti te razluili istinu od lai, pravdu
od nepravde, prolazno od vjenoga, odnosno, na
pravi i potpun nain u granicama svojih mogu-
nosti doli do odgovora na vjena pitanja: kako
smo dospjeli na ovaj svijet, tko nas je i kako
stvorio, zato ivimo, zato umiremo i, najva-
nije, to e s nama biti nakon smrti, Allah, d..,
je iz Svoje Milosti prema ljudima od prvog tre-
nutka njihove egzistencije na Zemlji slao Svoje
Objave u kojima je davao odgovore na ta vje-
ita pitanja, koja zaokupljaju um i duu svakog
ovjeka. Znanost kao postignue ovjekova rada
i istraivanja kojoj se nevjernici okreu u potrazi
22
za smislovima ivota potpuno je nemona odgo-

voriti na spomenuta pitanja.
O sinovi Ademovi/Adamovi, kad vam iz-

meu vas samih budu dolazili poslanici koji
e vam propise Moje objanjavati - onda se
oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela
inili nee niega bojati niti e bilo za im
tugovati.
(El-Araf, 35.)
Brojni su kuranski ajeti koji nam govore o

misiji odnosno o karakteru, sadraju, razlozima
i ciljevima poslanstva. Uzvieni Allah u njima
pojanjava ljudima vanost i ulogu Svojih oda-
branika te prirodnu nunost slijeenja njihova
puta. Osvjeavanje znanja i svijesti kod svake
generacije ljudi o njihovu Stvoritelju Allahu,
d.., Jedinome Bogu, i smislovima ovozemalj-
skog prolaznog ivota, odnosno dranje ljudi
budnim kroz konstantno podsjeanje na kraj
ovozemaljskog ivota i na vjeni svijet koji sli-
jedi te teku i ozbiljnu odgovornost, kojoj e svi
ljudi biti izloeni, jedan je od najvanijih razlo-
ga Bojega odabiranja poslanika meu ljudima.
Jer, ljudi u svakom trenutku svoga ivota, ma to
radili, moraju imati na umu da su podinjeni sve-
opim zakonima koji vladaju svemirom. Kreator
23
Mirza Mei
tog svemira i tih Zakona je Jedan i Jedini Bog

Allah, d.. Kada puninom svoga bia povjeruju
u Allaha, d.., lako e prihvatiti i povjerovati da
je Allah, d.., upravo izmeu samih ljudi odabi-
rao najbolje i najuzoritije pojedince da osobnim
primjerom ire Njegovu Vjeru/Volju na Zemlji.
Naime, nakon dennetskog posrtaja, uinje-
nog grijeha i sputanja na zemlju, ovjek nije
bio preputen samome sebi i svojim razumskim
mogunostima. Allah Uzvieni, iz Milosti Svoje
prema ovjeku, izmeu ljudi, odabirao je naju-
zoritije pojedince, koji svoje misli i svoj ivot
posvetie dobru i napretku svih ljudi i povjeri im
svetu Objavu te ih obveza da ju imaju prenije-
ti svakom ovjeku. Zauzvrat, poslanici traie
samo jedno: da ih se slijedi i da im se vjeruje u
onome to su propovijedali. Nikakve koristi, ni
poasti, ni novce, ni vlast nisu traili ni oekivali
od svojih sljedbenika. Njih nisu oarala ovoze-
maljska uivanja, iako su i sami ivjeli ljudskim
ivotima: enili se, odgajali djecu, imali svoje
elje, radovali se i tugovali, doivljavali pobjede
i poraze. Ni njihova djela ni njihove rijei nisu
bile inspirirane nekim osobnim ovozemaljskim
interesom. Oni su trpjeli za dobro drugih a ni-
kada nisu doputali da drugi trpe radi njih. Nji-
hovi ivoti primjer su iskrenosti, iste prirode,
izvanredne misli i najuzvienijeg humanizma.
24
Oni bijahu pravi ivotni uitelji. A svi od prvoga

Adema/Adama, pa preko Nuha/Noe, Ibrahima/
Abrahama, Musaa/Mojsija, Isaa/Isusa do po-
sljednjega Muhammeda, neka im je Allahov mir
i blagoslov, nauavae da je samo Allah Uzvie-
ni Bog i da drugog boanstva osim Njega nema.
Nauavae da je On Izvor ivota i da valja stati
pred Njega i poloiti raun za ovozemaljski i-
vot. Svi su Allahovi poslanici nauavali jednu
istu poruku: da ima samo Jedan Bog, Kojega tre-
ba oboavati, samo Njega voljeti i samo se Njega
bojati. Sve drugo i svi drugi su lana boanstva
koji se ne mogu usporeivati niti izjednaavati s
Allahom, d..12
Samo su poslanici posjedovali izvorno zna-
nje o Stvoritelju svjetova i o Izvoru i smislovima
ivota. Izvor njihova poslanikog znanja bila je
Objava (Vahj), direktna veza s Tvorcem svjeto-
va, ostvarena preko meleka/anela Dibrila/Ga-
brijela, a.s.
12] Fazlur Rahman, Glavne teme Kurana, CNS i El-Ka-

lem, Sarajevo, 2011., str. 165.
25
Mirza Mei
Naini objave poslanstva
Kada je posrijedi govor o poslanstvu kao

najvanijoj, rekli bi smo sudbonosnoj, ljudskoj
misiji, esto se namee sljedee pitanje: kako je
pojedinac uope znao da je postao poslanikom
- da je upravo on od Allaha, d.., odabran da
svome narodu propovijeda novu vjeru? Nesum-
njivo je bilo teko, ne samo za sredinu u kojoj
je ivio, nego i samom poslaniku, povjerovati i
prihvatiti poslaniku misiju. Od obinog ovje-
ka, koji ivi svakodnevnicu i koga dobro poznaje
njegova rodbina i njegovi prijatelji, preko noi
poeti tvrditi da ostvaruje kontakt s Viom Silom
- nesumnjivo je predstavljalo, u najmanju ruku,
neizvjesnost, a u vie sluajeva i hrabar in, jer
je takvim tvrdnjama skoro svaki poslanik svoj
ivot dovodio u opasnost.13
Prema islamskim vrelima, prvi znak neije-
ga poslanstva bili su uestali snovi, koji su se
na javi u potpunosti ostvarivali. Snovi su inae
fenomen, i nijedan ovjek ne moe utjecati na
13] Ni sam Muhammed, a.s., nije odmah povjerovao da je

odabran za poslanika, kada mu je to priopio melek Dibril
prilikom njihova prvog susreta na mekkanskom brdu Hira,
krajem ramazana 610. godine. Bila je to prirodna ljudska reak-
cija na ok koji je Muhammed, a.s., doivio prilikom susreta
s duhovnim biem ogromne snage. Doivjeti prvo iskustvo
susreta s transcendentnim zasigurno je bilo teko i neizvjesno.
26
njih, a samo su rijetki, i to opet poslanici, po-

put Jakuba/Jakova i njegovog sina Jusufa/Josipa,
a.s., znali protumaiti snove. Snova ima lijepih i
ugodnih i runih i tekih (none more). Poslanici
su upravo u snovima saznavali da su odabrani
za uzvienu, ali i odgovornu misiju, te su putem
snova dobivali prve naredbe da ire vjeru u Jed-
noga Boga. 14
Osim snova, poslanici su Objavu dobivali i
drugim kanalima odnosno nainima, a tefsir-
ska znanost navodi nekoliko, razraujui i tuma-
ei sljedei kuranski ajet:
Nijednom ovjeku nije dano da mu se

Allah obraa osim na jedan od tri nai-
na: nadahnuem, ili iza zastora, ili da
poalje izaslanika koji, Njegovom voljom,
objavljuje ono to On eli. - On je, zaista,
Uzvien i Mudar! Na takav nain Mi i tebi
(Muhammede) objavljujemo ono to ti se
objavljuje. Ti nisi znao to je Knjiga niti si
poznavao vjerske propise, ali smo je Mi ui-
nili svjetlom pomou kojeg upuujemo one
robove Nae koje elimo. A Ti, zaista, upu-
uje na Pravi put, na Put Allahov, kome
14] Muhammed, a.s., je priao svojim ashabima da je prije

samog susreta s melekom Dibrilom na brdu Hira, kada
je zapoela objava Kurana, posljednje Allahove Poruke,
esto imao snove koji su se na javi u potpunosti ostvarivali.
27
Mirza Mei
pripada sve to je na nebesima i sve to je

na Zemlji. I, eto, Allahu e se sve vratiti!
(E-ura, 51-53.)15
Upravo Putem Objave, kao Allahova vjena

govora, odnosno poslanike ivotne prakse, do-
znali smo na koji nain oboavati Allaha, kako
ga opisivati, kako mu se obraati, to nam je do-
puteno, a to zabranjeno, kako trebamo urediti
meuljudske odnose na svim razinama od obi-
teljskih do dravnikih, pa ak i odnosa prema
neprijateljima i sl. Stoga je poslanik, odabrani
ovjek, morao biti univerzalni primjer za vjero-
15] U tefsirskoj literaturi navode se sljedei naini dol-

aska objave Bojim poslanicima: menamom, tj. da se ona
dostavi u snu. Kuran ovu vrstu dostave spominje u sluaju
Ibrahima, a.s., kojem je putem sna nareeno da rtvuje sina
Ismaila, Ilhamom, tj. nadahnuem: Poslanik Muhammed,
a.s., esto je spominjao da mu je neto saopeno na ovaj
nain, kao npr.: Duh svetosti je udahnuo u moju nutrinu
- tj. nadahnuo me je - da nitko nee umrijeti dok ne iscrpi
svoju nafaku pa, stoga, bojte se Allaha i lijepo traite opskr-
bu!; Rujom, tj. dostavljanjem u srce. Kae Muhammed
a.s.:Ruhu -l- kuddus (Dibril) dostavi mi u srce...Iza
zastora, tj. neposredno Allahovo obraanje poslaniku
govornim izrijekom tako da on uje taj govor i razumije
njegov smisao, kako je to bilo s Musaom, a.s.; Tebligom, tj
dostava Objave posredstvom povjerenika Objave, meleka
Dibrila, a.s., to je kod poslanika bilo preteito. Iz nekih
hadisa se razumije da je Muhammed a.s. najee primio
Objavu tako da mu se pojavio melek donosei Objavu u
obliku zvonjave zvona. Vie vidjeti: http://hr.scribd.com/
doc/91433864/OBJAVA-VAHJ
28
vanje ali i za djelovanje, za svako mjesto i svako

vrijeme, svim ljudima. Zato je, iz islamske vizu-
re, dunost svakoga ovjeka, mukarca i ene,
da povjeruju u Poslanstvo Muhammeda, a.s.,
u njegovu svetu misiju, da ga slijedi i voli vie
nego same sebe, jer slijediti Poslanika znai biti
na putu spasa.16
Ugovor izmeu Boga i ovjeka
ovjek je u islamskoj perspektivi Allahov

rob abd, ali je i istovremeno i Allahov predstav-
nik na zemlji halifa. Kao Allahov rob, ovjek
bi, poput cijelog Univerzuma, trebao biti podre-
en Allahovoj Volji, a kao halifa/namjesnik na
Zemlji, ovjek bi trebao u praksi provoditi Alla-
hov Zakon. Samo na taj nain ovjek moe po-
stii mir sa samim sobom, sa svim drugim stvo-
renjima i s cijelim Univerzumom u kojem ivi i
koji ga okruuje samo na taj nain moe otkriti
smislove ovozemaljskog/prolaznog ivota.
Uenje poslanika ili poslanstvo, izmeu
ostalog, ljude podsjea i na Ugovor (misak) ko-
jeg utanaie s Gospodarom svjetova jo u Eze-
16] Vidjeti: Ebul Ala El-Mewdudi, Ka razumijevanju is-

lama, Ilmija, Sarajevo, 1997., str. 27-34.
29
Mirza Mei
lu, onostranosti, vjenosti neogranienoj vreme-

nom i prostorom ovog materijalnog svijeta, a u
kojem stoji da su svi ljudi i prije dolaska na ovaj
svijet, kao dio ukupnoga Univerzuma i njegovih
zakona, posvjedoili svoga Stvoritelja te pristali
ivjeti po objavljenom Zakonu kojem se cijeli
Univerzum pokorava.17
I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih/

Adamovih sinova izveo potomstvo njihovo i
zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe:
Zar Ja nisam Gospodar va? - oni su
odgovarali: Jesi, mi svjedoimo - i to
zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o
ovome nita nismo znali. (El-Araf,172.)
Citirani ajet otkriva nam da je svaki ovjek

musliman u metafizikom smislu, jer se Bogu
ve pokorio, kao to Mu se pokoravaju sve pri-
rodne pojave i sva nebeska tijela koja u svemiru
17] Spoznaja o postojanju Stvoritelja univerzuma Allaha,

d.., najvanije je od svih moguih spoznaja. Najvanija
spoznaja je zapravo osvjeenje znanja koje je imao i prvi
ovjek i poslanik. Njihova se uenja odnose kako na ovaj
pojavni svijet tako i na onaj budui, koji dolazi, o kojemu
nijedan ovjeka nema iskustva. Kada ga iskusi, ne postoji
nain da se povrati kako bi svoje iskustvo podijelio s dru-
gima. Radi se o ovjekovoj nesavrenosti i nemoi. Bez
obzira na tehnoloki napredak, na ivotne ugodnosti koje
e postii, u jednom trenutku ovjek Allahovom odredbom
mora napustiti ovaj prolazan i neizvjestan svijet.
30
krue po tono utvrenoj putanji. Meutim, o-

vjek kada se pojavi na ovome svijetu moe, i to
naalost i radi, negirati svoga Stvoritelja i kriti
Ugovor kojeg je bio sklopio sa svojim Gospoda-
rom, kao to esto kri i ugovore koje sklapa s
ljudima. tovie, ovjek se moe, zato to posje-
duje mo razuma i slobodu volje, aktivno boriti
protiv Vjerozakona kojeg Allah, d.., iz Svoje
Milosti preko svoga Poslanika Muhammeda,
a.s., objavi svim ljudima.
Naalost, negiranjem svoga Stvoritelja i ne-
poslunou, odbijanjem slijeenja Njegova po-
slanika, ovjek naruava prirodni red koji vlada
cijelim svemirom zbog ega e morati snositi
posljedice:
to ti misli, ako im Mi doputamo da

godinama uivaju, i naposljetku ih snae
ono ime im se prijeti, zar e imati ita od
slatkog ivota koji su provodili?
(E-uara, 205-207.)
I zato oni ne promisle o carstvu nebesa i

Zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i
da im se, moda, kraj njihov primakao? Pa
u koje e rijei, ako ne u Kuran, vjerovati?
(El-Earaf, 185.)
31
Mirza Mei
Svaki je narod imao poslanika
Ugovor se nadovezuje na sveopu ovjeko-

vo misiju namjesnika na zemlji. Da bi mogao
odgovoriti izazovu namjesnitva, odnosno da bi
u pravom smjeru razvijao ivot, ovjek je, iako
bie razuma i intelekta, iako se razlikuje od i-
votinja kao i drugih stvorenja, nuno je trebao
smjernice i upute svoga Stvoritelja. Allah, d..,
je, nastanjujui prvoga ovjeka Adema i njegovu
enu Havu na zemlju, obeao ljudima slati Svoju
uputu:
Od Mene e vam uputa dolaziti, i oni koji

uputu Moju budu slijedili - niega se nee
bojati i ni za im nee tugovati. A onima
koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu
poricali bie stanovnici Dehennema; u
njemu e vjeno ostati. (El-Bekara, 38-39.)
Allah, d.., nijedan narod nije ostavio bez

poslanika. Ta poruka mogla je imati razliitu for-
mu, mogla je biti objavljena na razliitim jezi-
cima, ali je sutina poruke uvijek bila ista. Svi
poslanici, od prvog Adema/Adama do posljed-
njeg Muhammeda, a.s. pozivali su u jednu vjeru
islam.
32
Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono to

se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno
Ibrahimu/Abrahamu, i Ismailu/Jimaelu, i
Ishaku/Izaku, i Jakubu/Jakovu, i unucima, i
u ono to je dano Musau/Mojsiju i Isau/Isu-
su, i u ono to je dano vjerovjesnicima od
Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve
razlike meu njima, i mi se samo Njemu
pokoravamo. Pa, ako budu vjerovali u ono
u to vi vjerujete, na Pravome su putu; a
ako glave okrenu, oni su onda samo inadi-
je i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer
On sve uje i sve zna. Allah je nas uputio,
a zar ima ljepe upute od Allahove? Mi se
samo Njemu klanjamo.
(El-Bekara, 136-138.)
U razvoju ovjeanstva brojni su narodi i-

vjeli odvojeno jedni od drugih i nisu imali ni-
kakva meusobnog doticaja. Svaki je narod bio
zarobljen u unutranjosti svojih geografskih
granica razvijajui specifine oblike ponaanja.
Zato se u islamskom uenju navodi broj od stoti-
33
Mirza Mei
nu i dvadeset etiri tisue poslanika.18 Kuran ih

imenom navodi samo dvadeset i pet.19
Svaki narod je imao poslanika. I kad po-

slanik njihov doe meu njih, njima e biti
pravedno presueno, nasilje im nee biti
uinjeno.
(Junus, 47.)
Poslanici su opominjali svoj narod i donosili

im radosne vijesti. Opominjali su ih kaznom ako
odbiju slijediti njihov nauk, a obradovali su one
koji vjeruju u Jednoga Allaha, slijede svoga po-
slanika i ine dobra djela, odnosno svim drugim
ljudima ine dobro i postupaju pravedno. Uvi-
jek treba naglaavati da poslanici nisu od svojih
sljedbenika traili da ih slijede radi njih samih
nego radi onoga to im se objavljuje.
18] Ovoliki broj poslanika govori nam i o veoma dugoj

i bremenitoj ljudskoj povijesti na ovome svijetu, a ime
se direktno negira teorija mlade Zemlje, po kome je
Zemlja stara tek nekoliko tisua godina. Vidimo da je is-
lamsko uenje o poslanicima i narodima u skladu s onim
to nauavaju povijest, arheologija i druge znanosti koje
prouavaju ljudski hod na ovome svijetu.
19] Poslanici spomenuti u Kuranu su: Adem, Idris, Nuh,
Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub,
uajb, Musa, Harun, Junus, Davud, Sulejman, Ilijas, El-
jeseu, Zul-kifl, Zekerijah, Jahja, Isa, i Muhammed, neka
im je svima Allahov mir i blagoslov.
34
Mi smo svakom narodu poslanika poslali:

Allahu se klanjajte, a kumira se klonite! I
bilo je meu njima onih kojima je Allah na
Pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili
da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu
da vidite kako su zavrili oni koji su posla-
nike u la utjerivali. (En-Nahl, 36.)
Vjera u Jednoga Boga prvo i najvanije

uenja poslanstva
Vjera u Jednoga Boga temeljni je i zaglavni

kamen ukupnog poslanstva. Iz vjere u Jednoga
Boga, Stvoritelja svega, razvija se cijela lepeza
vjerskih uenja, moralnih normi, obreda i zakon-
skih odredbi. Dolaskom novog poslanika zakon
se mogao mijenjati no vjera u Jednoga Boga bila
je zajedniko uenje svih Allahovih poslanika,
ma iz kojeg naroda oni dolazili i kojim jezikom
govorili.20
20] Poslanici su pripadali razliitim narodima, govorili

razliitm jezicima, djelovali u razliito ili isto vrijeme, no
svi su, od prvog do zadnjeg, pozivali ljude na oboavanje
samo Jednoga Boga Koji se mogao u razliitim jezicima
razliito i nazivati, no uvijek se radi o Jednom i Jedinom
Bogu, Stvoritelju nebesa i zemlje Allahu Uzvienom.
35
Mirza Mei
Prije tebe (Muhammede) nijednog poslani-

ka nismo poslali, a da mu nismo objavili:
Nema boga osim Mene, zato se Meni kla-
njajte! (El-Enbija, 25.)
Poslanici su ukazivali na putove direktnog

obraanja ljudi Jednome Bogu koje mora biti
bez ikakvih posrednika. Osporavali su i borili se
protiv svake vrste idolopoklonstva, panteizma,
ikonografije pa i sveenstva koje je sebi uzelo za
pravo da prijanje vjersko uenje uahure i tu-
mae shodno vlastitim interesima. S vremenom,
mnogi su narodi zastranili u svome vjerovanju,
pa bi i same poslanike, kao najmoralnije uzore,
dobre ljude, poeli doivljavati kao posrednike
izmeu sebe i Boga, a neki su u njima vidjeli
ak i sinove Boje, pa i samu boansku reinkar-
naciju.21
Islam je vjera koja tono odreuje poloaj
ovjeka spram svoga Stvoritelja. Bog je Vjean,
21] Muhammed, a.s., je prilikom osloboenja Mekke, 630.

godine, iz Kabe izbacio sve kipove ali i dao ukloniti na-
crtane slike prijanjih Bojih poslanika koje je u njoj za-
tekao, dajui do znanja da zadnja i konana verzija jedne te
iste vjere nee tolerirati nikakav oblik ikonografije. Ljudi
su oboavali te slike i bili su uvjereni da ih ti poslanici
sami po sebi mogu spasiti Boje pravde. Islam, kao nijedna
druga religija, naglaava individualni odnos prema Allahu,
d.., kao to e biti i individualna odgovornost, bez ikakva
posrednitva.
36
a ovjek je stvoren i prolazan. Bog je neovisan o

cijelom svijetu a ovjek je ovisan svakim svojim
uzdahom o Bogu. U islamskoj perspektivi o-
vjek uvijek ostaje ovjek, a Bog je uvijek Jedan
i Jedini Bog.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Reci:On je Allah - Jedan! Allah je Utoite

svakom!
Nije rodio i roen nije, i nitko Mu ravan
nije! (El-Ihlas, 1-4)
emu su nas poslanici uili?
Uili su ljude da u svakoj ivotnoj situaci-

ji, od onih najmanjih i naoko nebitnih kao to je
opadanje lia ili hod sitnog mrava, do golemih
i za nas nedokuivih, kao to je kretanje galaksi-
ja, vide djelo svoga Stvoritelja, Koji se ne moe
predstaviti niti slikom niti kipom, niti je ovjek,
a ni nebesko tijelo. On je nevidljivi, ali u isto vri-
jeme sveprisutni Gospodar i Odravatelj cijeloga
svemira.
Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On

do pogleda dopire; On je milostiv i upuen
u sve. (El-Enam, 102-103.).
37
Mirza Mei
Ohrabrivali su one koji su patili i bivali obe-

spravljeni radi svoje vjere da ih eka vjena na-
grada i uivanje u Dennetu, ako vjeruju u Alla-
ha i budui, vjeni svijet, a opominjali su ohole
i inadije da e ih ipak stii smrtni as, a onda
i odgovornost pred Stvoriteljem, kojeg negirae
na ovom svijetu. Ozbiljnost i teina odgovorno-
sti s kojom e se svaki ovjek, mukarac i ena,
suoiti na buduem, vjenom svijetu, jedan je od
glavnih i najeih tema propovijedanja Allaho-
vih poslanika. Oni su sve vrijeme svoje misije
ljudima naglaavali ozbiljnost smrti i onoga to
slijedi nakon ovozemaljskog ivota.
Poslanici su uspostavljali sponu izmeu ovo-
ga svijeta kojeg kratkotrajno ivimo i svjedoimo
i buduega o kojem nikakva iskustva nemamo.
Potanko su obrazloili ljudima kojim djelima e
zavrijediti Allahovu naklonost i milost, a koja
se djela/grijesi, s druge strane, po svaku cijenu
moraju izbjegavati, jer e ih odvesti daleko od
Allahove blagonaklonosti. tovie, poslanici su
ljudima pojanjavali sve one dileme u koje ih
odvodi vlastiti razum i prirodni nagoni, razlii-
ti interesi i sklonosti. Poslanici su nauavali da
se isplati biti vjeran, poten, iskren, istinoljubiv,
pa makar cijeli svijet drugaije postupao. Posla-
nici su ljudima donosili znanje o buduemu i-
votu, onoliko koliko su ljudski umovi sposobni
38
da shvate i pojme, utemeljujui ope propise o

ponaanju i meusobnim ljudskim odnosima. U
tom buduem, vjenom ivotu ovjek e patiti ili
blaen biti shodno djelima koja je inio na ovo-
me prolaznome svijetu. Nauavali su poslanici
bezinteresnoj pravdi i jednakosti meu ljudima.
Uili su da povlateni u drutvu nema nikakve
prednosti nad obinim ovjekom osim po jaini
svijesti o Bogu i koliini angamana i odgovor-
nosti u zajednici.
Mi smo izaslanike nae s jasnim dokazima

slali i po njima knjige i terezije objavljivali,
da bi ljudi pravedno postupali.
(El-Hadid, 25.)
Pouavali su ih da se svaije pravo mora po-

tivati i da svoju osobnu vjeru dokazujemo kada
drugima elimo ono to elimo sebi. Nauavali
su da jai moraju titi slabije, bogatiji pomagati
siromanije, da oni koji znaju svoje znanje mora-
ju prenositi na one koji znanje trae; da oni koji
su u veini i koji imaju vlast moraju tititi one
koji pripadaju manjini. Poslanici su bili istinski
uitelji, ali i prave voe. Uspostavljali su zakone
koji tite vjeru, ivot, ast, dostojanstvo i imetak
svakog pojedinca. Ohrabrivali su svoje sljedbe-
nike na samopreispitivanje i kritinost prema
samima sebi kroz razvijanje moralnih vrijedno-
39
Mirza Mei
sti kao to su iskrenost, pravednost, povjerenje,

odravanje zadate rijei, ispunjenje obeanja,
spremnost da se drugi pomau kroz rtvovanje
vlastitog ega i vlastitog imetka.
Uspostava univerzalnih zakona i moralnih

normi najvanija zadaa poslanstva
Ljudi zauzimaju razliite stavove kada je u

pitanju percepcija ivota i svijeta. Istina, postoje
stvari oko kojih se svi razumni ljudi slau; po-
stoje dobra djela za koja e i vjernici i nevjer-
nici kazati da su dobra i korisna, a postoje loa
i runa, za koja e i vjernici i nevjernici kazati
da su runa i tetna. No, postoje i ona djela o
kojima vjernici i nevjernici zauzimaju potpuno
drugaije stavove. Neto to je za nevjernika do-
bro i doputeno i u emu on uiva, za vjernika
je ogavno i predstavlja teak grijeh. ak postoje
i razlike meu pripadnicima razliitih religija.
Neto to je doputeno u kranstvu (alkohol i
svinjsko meso) strogo je zabranjeno u islamu i
sl. Zato je temeljna misija svakog novog posla-
nika ukazivanje na poremeaje, loa i runa dje-
la, koja su s vremenom ljudi prihvatili kao neto
normalno i opeprihvaeno. Poslanici su traili
40
od svojih sljedbenika da sve oblike ponaanja

koja su krila moralne norme, ugroavala prava
pojedinca, bez obzira kojoj i kakvoj grupi pripa-
dao, zamijene drugim, boljim, korisnijim, Bogu
ugodnijim djelima. Misija poslanika bila je da
kroz Objavu donese od Allaha, d.., unificirani
Zakon, da definira dobro i legalizira ga i definira
zlo i grijeh i zabrani ih.
Poslanici su donosili najuzvienije moralne
norme ponaanja za pojedinca i za cijelu zajed-
nicu. Poslanici su bili reformatori par exellence
ljudskih drutava. Zato su i njihove poruke, oso-
bito one koje se odnose na moral i ljubav pre-
ma blinjemu, trajne i nezamjenjive. Ono to je
danas openito prihvaeno kao lijepo i korisno
svoje ishodite zasigurno ima u uenjima svih
Allahovih poslanika.
Poslanici ljudi od krvi i mesa
A ljude je, kad im je dolazila objava, odvra-

alo od vjerovanja samo to to su govo-
rili: Zar je Allah kao poslanika ovjeka
poslao? Reci: Kad bi na Zemlji meleki
smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka
za poslanika poslali. (El-Isra, 94-95.)
41
Mirza Mei
Allah, d.., je mogao ljudima slati meleke

da im dostave Objavu. Meutim, ljudima su sla-
ni odabrani pojedinci izmeu njih samih. Ti su se
pojedinci nad ostalim svijetom isticali izvanred-
nim moralnim i ljudskim vrlinama. Poslanstvo
kao najasnija i najodgovornija zadaa, koju je
uope mogao ponijeti ovjek, davana je samo
najboljima. Poslanici su u svojim ovozemaljskim
potrebama bili poput obinih ljudi, osim to ih je
krasilo poslanstvo, koje promatramo vie kao od-
govornost i teak teret kojeg su nosili, a tek onda
i ast kod njihova Gospodara. Poslanici su prije
poslanstva obavljali razliite poslove, bavili se
razliitim djelatnostima i zanatima i na taj nain
skrbili o svojim obiteljima. Za njih vjera nije bila
profesija, nisu ivjeli od svog propovijedanja.
Isa, a.s., je bio stolar i pastir. Muhammed, a.s.,
je bio pastir i trgovac. Muhammed, a.s., nikada
nije doputao svojim sljedbenicima da ga uzdiu
iznad njegovih ljudskih granica.
Mi jesmo ljudi kao i vi - govorili su im

poslanici njihovi - ali, Allah daje poslan-
stvo samo onim robovima Svojim kojima On
hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez
Allahove volje - a vjernici neka se samo u
Allaha uzdaju. (Ibrahim, 11.)
42
Poslanici nikada sebe nisu izuzimali iz ob-

veza, bile one vjerske, bile svjetovne. Oni su se,
i vie od drugih, pokoravali Allahu, d.. Vie
su od drugih molili, postili, borili se na Bojem
putu, davali zekat, inili dobra djela, pomagali
Bojim robovima, trudili se da poboljaju svoj
ivot i ivot drugih ljudi te su odbijali ivjeti na
raun drugih. Objava ne stavlja poslanike izvan
ivotne svakodnevnice, ve ih ini primjerima
savrenih ljudi i univerzalnog uzora drugima. Iz
spomenutih razloga poslanici postaju predvodni-
ci i voe drugim ljudima. Blagost i smirenost,
poslunost roditeljima, istinoljubivost, iskrenost
i sline moralne vrednote posebno su bile na-
glaene kod Allahovih poslanika. Podjednako
su potivali i pravo pojedinca i interes zajed-
nice; uspostavljajui zlatnu ravnoteu izmeu
prava pojedinca i njegovih obveza u zajednici i
naspram zajednice kao to su uspostavljali rav-
noteu izmeu tijela i due, prolaznosti i vjeno-
sti. Poslanici su donijeli uenja koja ohrabruju
ljude da ulau napore da bi postigli savrenstvo
ponaanja te se uzdigli na uzvieni poloaj koji
je Allah, d.., namijenio ovjeku. Naglaavali
su svoju ljudsku prirodu i nemogunost da sebi
ikakvu osobnu korist pribave ili tetu otklone. I
njihov uspjeh, kako u poslanikoj misiji tako i na
osobnom svakodnevnom planu, ovisio je u ko-
43
Mirza Mei
nanici o Gospodaru svjetova, Allahu, d.. i oni

su to uvijek naglaavali.
Reci (Muhammede): Ja ne mogu ni sa-

mome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe
kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah
hoe. A da znam pronicati u tajne, stekao
bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od
mene; ja samo donosim opomene i radosne
vijesti ljudima koji vjeruju. (El-Araf, 188.)
Razliite su bile sudbine poslanika, uosta-

lom kao i kod svih drugih ljudi. Neki su imali
vie, a neki manje uspjeha u svojoj misiji. Neki
su objedinjavali vjersku i politiku vlast kao
Davud, a.s.,/David i Muhammed, a.s., a neki su
bili ak i ubijeni od svojih sunarodnjaka, poput
Jahjaa, a.s.,22 to se smatra tekim zloinom i
najveim grijehom to ga ovjek uope moe
poiniti. Neki su imali veliku povijesnu ulogu
kao Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s., a neki
su djelovali samo u svome vremenu bez trajni-
jeg utjecaja na budunost. No, svi su poslanici
iz islamske vizure, kao to smo ve kazali, bili
muslimani.
22] Ivan krstitelj u kranstvu

44
ISA, MESIH, SIN MERJEMIN/ISUS,

MESIJA, SIN MARIJIN POSLANIK
ISLAMA
Kuran o Isau, a.s.
Isa, a.s., se u Kuranu spominje u 15 po-

glavlja (sura), odnosno u vie od 90 kuranskih
stavaka (ajeta). Isa, a.s, i njegova majka, asna
Merjema, meu najcjenjenim su osobama u uku-
pnom islamskom nauku. Isa, a.s., je u Kuranu
opisan kao Duh Boji, kao Duh od Njega
(Boga), kao Rije Boja, kao Jedan od
Allahu bliskih koji je dahom meleka Dibrila/
anela Gabrijela bio usaen u svoju majku.
Za muslimane, Isa, a.s., je ovjek, pretposljednji
Boji poslanik, u nizu poslanika koji su mu pret-
hodili. Njemu je Allah Uzvieni objavio Indil/
Evanelje (Radosna vijest). Bio je musliman, to
znai pokoran Allahu, i Allahov odabranik. Mu-
45
Mirza Mei
slimani ne prave nikakve razlike izmeu njega,

Muhammeda, a.s., i drugih Allahovih poslanika.
Podjednako ih vole i cijene.
Poslanik vjeruje u ono to mu se objavlju-

je od Gospodara njegova, i vjernici svaki
vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige
Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdva-
jamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni
govore: ujemo i pokoravamo se; oprosti
nam, Gospodaru na; tebi emo se vratiti.
(El-Bekara, 258.)
Na uopen nain, bez veih detaljiziranja,

Kuran govori o tri ivotne faze Isaa, a.s. Prva
se odnosi na njegovo udnovato roenje, druga
na njegovo poslanstvo i misiju pozivanja vjeri
u Jednoga Boga, Allaha, d.., a trea, takoer
obavijena velom tajne, govori o njegovoj smrti.
Kuran se takoer osvre na kranske dogme o
njemu, kritizirajui kransko uenje o Isaovim,
a.s., boanskim osobinama, smatrajui takvo
uenje krenjem istog monoteizma.23
23] Najranije informacije o Isusu promatrane iz kranske

vizure postoje samo kroz izvjetaje drugih lica. Prije sve-
ga, veliki je problem to Evanelje po Isusu ne postoji niti
postoje napisi o njegovom ivotu na njegovom maternjem
jeziku. Vidjeti: Murad Wilfried Hofmann, Islam u 3. milen-
iju, Libris, Sarajevo, 2004. Str. 142.
46
Merjemina obitelj
Kronoloki gledajui, Kuran svoje izlaga-

nje o Isau, a.s., poinje kazivanjem o njegovoj
majci, asnoj Merjemi/Mariji i njenom raanju
u obitelji Ali Imran.24 Ta je obitelj bila zadue-
na za odravanje Hrama u Jeruzalemu kojeg je
sagradio Sulejman, a.s., sin Davudov a.s./Solo-
mon, sin Davidov. Allah, d.., potvruje da je to
jedna od najodabranijih, najposebnijih i najpo-
bonijih obitelji koja je ikada ivjela na zemlji:
Allah je odabrao i odlikovao Adema i

Nuha i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu
porodicu nad ostalim svijetom.
(Ali Imran, 33.)
Za Merjemu Allah, d.., u Kuranu svjedo-

i da je najasnija ena meu svim Ademovim/
Adamovim potomcima. Devetnaesto kuransko
poglavlje imenovano je po njoj i openito je jedi-
na ena imenom spomenuta u Kuranu.25 Merje-
ma/Marija vie se puta spominje u Kuranu nego
u cijelom Novom zavjetu (Bibliji).
24] Trea kuranska sura (poglavlje) nazvana je po ovoj

obitelji.
25] Spomenute su i mnoge druge ene, prije svih supruge
poslanika, ali nijedna imenom osim Merjeme.
47
Mirza Mei
Sve do roenja asne Merjeme, propisi su

nalagali da samo muka djeca mogu sluiti u
Hramu. Dugo ekajui da zatrudni, njezina se
majka zavjetovala da e, poasti li je Allah, d..,
mukim porodom, svoje dijete podariti za slubu
u Hramu.26 Nakon to je rodila Merjemu, potite-
na jer ensko ne moe sluiti u Hramu, pravdala
se Allahu:
Gospodaru moj, rodila sam ensko, a

muko nije to i ensko. Dala sam joj ime
Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod
Tvoju zatitu od prokletog ejtana.
(Ali Imran, 36)
Meutim, Allah, d.., kroz Objavu mijenja

Zakon i doputa Merjemi da boravi u Hramu u
kojem je sve vrijeme samo Njemu inila ibadet/
Bogosluje. Merjema izraste u osobu velikoga
znanja i mudrosti te iskrene vjere u Allaha, d..
I meleki joj osobno dolazie razveseljavajui i
savjetujui je:
Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao

i istom uinio! On je tebe odabrao nad
enama svjetova! Merjema, budi skruena
i Gospodaru svome seddu ini, i Njemu se
26] Kuran ne navodi ime Merjemine majke. U kranskim

izvorima ona se navodi pod imenom Ana.
48
klanjaj zajedno s onima koji Mu se klanja-

ju. (Ali Imran, 42, 43)
O Merjemi je sve vrijeme brinuo mu njene

sestre, Allahov poslanik Zekerijja, a.s.,/Zaharije.
I o tome nas Allah, d.., obavjetava:
I Gospodar njezin primi je lijepo i uini

da uzraste lijepo. Kad god bi joj Zekerijja u
hram uao, kod nje bi hrane naao. Odakle
ti ovo, o Mejrema? on bi upitao. A ona bi
odgovorila: Od Allaha! Allah opskrbljuje
koga hoe, bez muke. (Ali Imran, 37)
Uvjerivi se u poseban Merjemin status kod

Allaha, d.., i njenu istu i bezgraninu vjeru,
Zekerijja, a.s., koji nije imao djece, zamoli jo
predanije Allaha Uzvienog da mu podari po-
tomka:
Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga:

Gospodaru moj ree podari mi od
Sebe estita potomka, jer se Ti, uistinu,
molbi odaziva! I dok se on u hramu stojei
molio, meleki ga zovnue: Allah ti javlja
radosnu vijest: rodit e ti se Jahja koji e
u Allahovu knjigu vjerovati, i koji e prvak
biti, i edan, i vjerovjesnik, potomak onih
dobrih. Gospodaru moj ree kako
u imati sina kada me starost ophrvala, a i
49
Mirza Mei
ena mi je nerotkinja? Eto tako ree

On Allah ini to On hoe.
(Ali Imran, 38-40)
Vijest o roenju Isaa, a.s.
U Hramu, tijekom njena uobiajenog obavljanja

vjerske slube (ibadeta), Merjemi se u jednom
trenutku, u liku savrena mukarca, javlja melek
Dibril/aneo Gabrijel, donosei joj od Allaha
Uzvienog vijest da e roditi sina, to kod nje
izazva ok, strah i veliko uenje. Kako e roditi
kada ju nijedan mukarac u ivotu nije dotakao,
pitala je asna Merjema donosica radosnih vije-
sti?! O tome Uzvieni Allah veli:
I spomeni u Knjizi Merjemu kada se od

ukuana svojih na istonu stranu (Hrama)
povukla. Ona je postavila paravan da se za-
krije od ostalih; te smo joj Mi poslali Naeg
meleka Dibrila, i on joj se pojavi u liku sa-
vrena ovjeka. Ja se utjeem Milostivom
od tebe, ako se Njega boji! uzviknu ona.
A ja sam upravo glasnik od tvoga Gospo-
dara ree on da ti poklonim djeaka
ista! Kako u imati djeaka ree ona
50
kada me nijedan mukarac dodirnuo nije, a

ja nisam nevaljalica! To je tako! ree on
Gospodar tvoj je rekao: To je meni lako,
i zato da ga uinimo znamenjem ljudima
i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed
odreeno! (Merjem, 16-21.)
Dok ju je smirivao rijeima upuenim od

Uzvienog Allaha, Dibril je, prema komenta-
torima Kurana, puhnuo prema njoj od ega je
Merjema zanijela Isaa, a.s.:
Merjemu, ker Imranovu, koja je nevinost

svoju sauvala, a mi smo udahnuli u nju od
Naeg duha; i ona je posvjedoila istinitost
rijei svoga Gospodara i Njegove objave, i
bila je od istinski predanih (robova).
(Tahrim, 12.)
I na drugom mjestu u Kuranu spominje se

ovaj dogaaj:
I spomeni onu koja je sauvala svoju

nevinost: Mi smo udahnuli u nju od Naeg
duha, i uinili nju i njena sina znamenjem
svjetovima. (El-Enbija, 91)
Merjemin poroaj bez doticaja mukarca

bila je mudiza (nadnaravno djelo) i jedno od
sredinjih uenja islama.
51
Mirza Mei
Optube za blud
Merjema je pretpostavljala da e biti uzne-

miravana i provocirana zbog trudnoe, uvjerena
da ljudi nee povjerovati da je njen sluaj izrav-
na Allahova odredba, iako su je poznavali kao
pobonu, bogobojaznu i estitu enu. Zato je
krila svoju tajnu dok njena trudnoa nije postala
oita. Povjerila se jedino svojoj sestri, eni Ze-
kerijje, a.s., koja je u isto vrijeme zanijela Jahju,
a.s. Osjetivi veliki strah i tegobu, poalila je to
je uope iva, a njene nam misli Allah, d.., pre-
nosi u suri Merjem:
Kamo sree da sam ranije umrla i da sam

potpuno u zaborav pala! (Merjem, 23.)
Na takvo njeno razmiljanje Allah, d.., joj

ponovno alje meleka Dibrila koji je hrabri i sa-
opava joj da nema razloga za alost i tugu, jer
koga Allah, d.., uva, nitko mu ne moe nau-
diti:
I melek je, koji je bio nie nje, zovnu: Ne

alosti se, Gospodar tvoj je dao da nie tebe
potok potee. Zatresi palmino stablo, prosut
e se po tebi datule svjee, pa jedi i pij i
budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti
reci: Ja sam se zavjetovala Milostivom da
52
u utjeti, i danas ni s kim neu govoriti.

(Merjem, 23-26.)
Znajui da e je njen narod optuivati za pre-

ljub, Uzvieni Allah joj je naredio da uti i ne
objanjava, jer opravdavati se u njenoj situaciji,
koju obini ljudi nisu mogli razumjeti, nije imalo
smisla. Merjema je tako i postupila. Kada je na-
stupilo za to odreeno vrijeme, Merjem je rodila
Isa, a.s. O roenju, tj. dolasku Isaa, a.s, na ovaj
svijet, Allah, d.., kae:
Isaov sluaj je u Allaha isti kao i sluaj

Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim
rekao: Budi! i on bi (rodi se).
(Ali Imran, 59.)27
Merjema, kao to joj je kroz Objavu nare-

eno, ni s kim ne razgovarae, a novoroene
odnijee svojoj obitelji, vjerujui da e je oni
razumjeti i bez prigovora zatititi. No, i sami
zbunjeni Merjeminim sluajem, te pod utjeca-
jem sredine u kojoj su ivjeli, i njeni je najblii
osudie:
Hej ti, koja u ednosti lii Harunu (Aro-

nu), tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati
tvoja nije bila nevaljalica. (Merjem, 28.)
27] Tri su osobe na Zemlji roene bez oca: Adem, Hava i

Isa, a.s.
53
Mirza Mei
Ona je samo utjela i pokazivala na dijete,

dajui im znak da pitaju novoroene ono to im
nije jasno. Allahovom voljom, Isa, a.s., e pro-
govoriti iz kolijevke i tako opravdati svoju maj-
ku koju su ve poeli optuivati za blud, za to
je po tadanjim idovskim zakonima bila predvi-
ena i smrtna kazna. Isaovo, a.s., progovaranje
iz kolijevke e ujedno biti i prvi dokaz/mudiza
njegova poslanstva. Kuràn o tome kazuje:
Ja sam Allahov rob, rekao je Isa a.s.

Uinit e me blagoslovljenim gdje god da
bio i naredit e mi da, dok sam iv, molitvu
obavljam i zekat dajem i da majci svojoj
dobar budem. I neka je mir sa mnom na
dan kada sam se rodio i na dan kada budem
umro i na dan kada budem iz mrtvih proiv-
ljen. To je Isa, sin Merjemin. To je prava
istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvien
je On, kada neto odredi, On za to samo
kai: Budi! i to bude. (Merjem, 28 35.)
Kada su uli da Isa, a.s., govori iz kolijev-

ke, tadanjim je idovima postalo jasno da je on
posebno dijete te su odustali od svog nauma da
kazne njegovu majku pustivi je na miru, iako
Isaovo, a.s., progovaranje iz kolijevke nisu sma-
trali Bojim udom/mudizom nego magijom.
54
Kako god bilo, kasnije su Isau, a.s., osporavali

da je Allahov poslanik i da mu Allah objavljuje
Indil (Evanelje) kao to je Musau, a.s./Mojsiju
objavio Tevrat/Toru.
S druge strane, Kuran potvruje da je Isa,
a.s, u biolokom smislu, roen bez oca, no to
ne znai da je sin Boji ili sam bog, kao to
dananji krani vjeruju. Kuran na vie mjesta
otro demantira takvu tvrdnju kao neistinitu i bo-
gohulnu:
Oni govore: Milostivi je uzeo dijete! Vi,

doista, neto odvratno govorite! Gotovo da
se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i pla-
nine zdrobe to Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete ta
svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji,
kao robovi u Milostivog traiti utoite!
(Merjem, 88-93.)
Ve kazasmo da je njegova majka, asna

Merjema/Marija, vie puta spomenuta u Kuranu
nego u cijelom Novom zavjetu. No, o pretposla-
nikom Isaovom, a.s., ivotu Kuran nam nita
ne govori. Jedino to nam Kuran donosi Isaovo,
a.s., je progovaranje iz kolijevke, ime je poka-
zao svoju prvu mudizu, kojom je opravdao svo-
ju majku i tako je spasio smrtne presude za blud.
Teko moemo i zamisliti nezavidni poloaj a-
55
Mirza Mei
sne Merjeme kada je morala opravdati roenje

svoga sina bez oca. U toj tekoj situaciji, oslanja-
jui se jedino na Uzvienoga Allaha, Merjema je
samo prstom upirala na svoje dijete - Kako da
govorimo djetetu u beici?, upitali su prisutni?
Tada je Allah, d.., intervenirao udom tek
roeno dijete je progovorilo. Prve njegove rijei
potvrda su njegove ljudskosti, a ne boanstva:
Ja sam Allahov rob, rekao je Isa, a.s.
Kuran openito koristi rije rob Boji za
sve poslanike, pa tako i za Isaa, a.s., jer Allah,
d.., je Vladar, a sva ostala stvorenja su Nje-
govo djelo i rezultat Njegove odredbe. Kuran,
prenosei Isaove, a.s., rijei izgovorene u ko-
lijevci, na kraju citiranog ajeta naglaava da je
nezamislivo da Bog ima dijete, prigovarajui
kranima za njihovu teoloku doktrinu o troj-
stvu, odnosno za njihovo vjerovanje u boanske
osobine Isaa, a.s.28
U islamu se, ni u prenesenom smislu, Boan-
ske karakteristike ne smiju pridavati stvorenji-
ma. Iako krani svoje uenje o trojstvu poku-
28] Konana forma kranstva, nastala nekoliko stoljea

poslije smrti Isaa, a.s., (325. godine na Prvom koncilu u
Niceji), kasnije redefinirana, odnosno mijenjana kroz po-
vijest, zasniva se na vjerovanju u sveto trojstvo. Osim
Bogu, dananji krani Boanske osobine pridaju i Isusu
i Svetom Duhu, to je za Kuran odnosno islam iskrivlja-
vanje istog monoteizma kojeg je i sam Isus propovijedao.
56
avaju pojasniti time da je rije o jednome Bogu

Koji se samo objavljuje kao tri osobe (Otac, Sin
i Duh Sveti), islam takvo vjerovanje ne prihvaa.
O kranskoj dogmi trojstva govori vie
kuranskih ajeta. U kuranskom poglavlju En-
Nisa Uzvieni Allah kae:
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u

svome vjerovanju i o Allahu govorite samo
istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je
Allahov poslanik, i Rije Njegova koju je
Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato
vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne
govorite: Trojica su! Prestanite, bolje vam
je! Allah je samo jedan Bog hvaljen neka
je On! zar On da ima dijete?! Njegovo je
ono to je na nebesima i ono to je na Zem-
lji, i Allah je dovoljan kao svjedok. Mesihu
nee biti zazorno da prizna da je Allahov
rob, pa ni melekima, Njemu najbliim. A
one kojima bude zazorno da se Njemu kla-
njaju, i koji se budu oholili, Allah e ih sve
pred Sebe sakupiti. (En-Nisa, 171-172. )
Nisu svi krani u poetku vjerovali u tri bo-

anske osobe. Tek s vremenom, vodei ljudi Cr-
kve, potpomognuti tadanjim vlastima, uteme-
ljuju slubeno uenje o trojstvu. Prvi su krani
bili proganjani vie od dvjesto godina. Nova reli-
57
Mirza Mei
gija postala je javna tek kada je rimski imperator

Konstantin 313. godine Milanskim ediktom pri-
hvatio novu vjeru i uinio je slubenom vjerom
Carstva organizirajui crkveni kler i udarivi
temelje dananje kranske dogme.29 No meu
brojnim kranskim sljedbama i frakcijama kroz
povijest su iznikla i dan-danas postoje i razlii-
te verzije, tumaenja i vjerovanja te meusobna
osporavanja.30 Tako katolici vjeruju da je Sveti
Duh nastao uzajamnim dahom Boga oca i boga
sina, a pravoslavni da je Sveti Duh nastao samo
dahom Boga oca. 31 S druge strane, dananji pro-
29] Poetkom 4. stoljea, u Rimskom Carstvu krani

su ve bili izuzetno proireni, kako teritorijalno, tako i u
raznim slojevima drutva. Mnogi su krani zauzimali
kljune poloaje u dravnoj upravi i ostalim vienijim
mjestima u drutvu, premda su se izlagali opasnosti progo-
na. Edikt je stoga elio unijeti mir u Carstvo, a nakana mu
je bila sinkretistika: obuhvatiti u rimskom drutvu vjerska
i filozofska uenja razliita porijekla, kako bi se ojaala
drava. Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Milanski_edikt.
30] Rije je o nekoliko povijesnih raskola unutar kranstva:
Prva shizma izmeu Rima i Bizanta dogodila se u doba
patrijarha Akacija (472.488.), a trajala je od 484. do 519.,
Druga velika shizma bila je u 9. stoljeu (867.880.) u doba
patrijarha Focija, te konano Istoni raskol (1054) i Veliki
zapadni raskol (13781417).
31] Izvori kranstva pisana su Boja Objava (Sveto pis-
mo Staroga i Novoga zavjeta) i usmena kranska predaja
(Tradicija). Nauk su mu razradili i sustavno obrazloili
veliki teolozi, definirali ekumenski koncili, a nad njeg-
ovu pravovjernou bdije crkveno uiteljstvo. Dok katoli-
58
testanti imaju uvelike drugaije vienje dostat-

nosti i autoriteta Svetoga pisma, uloge Crkve i
pape u ivotu krana, statusa Marije, statusa i
tovanja kranskih svetaca, spasenja, sakrame-
nata, ovjekove sudbine nakon smrti od onoga
to ga imaju katolici.32
Ukratko, kransko vjerovanje istie da je
Krist tijelom ovjek, a duhom bog. Osnova tog
uenja je sljedea: Isus Krist je bog koji je radi
otkupljenja ovjeanstva od istonog grijeha
umro na kriu, uskrsnuo uzaavi na Nebo, uci-
jepio se u Boga i vratit e se na Zemlju da us-
postavi Kraljevstvo nebesko. Po kranstvu, on
je, nakon raspea na kriu, uskrsnuo i objavio se
svojim pristalicama kao Krist, spasitelj i iskupi-
telj ovjeanstva od istonog grijeha.
cizam i pravoslavlje priznaju oba izvora (Pismo i Predaju),

a veliku vanost pridaju teolokom miljenju i crkvenom
uiteljstvu, protestantizam priznaje samo Pismo (sola
Scriptura). Na izvjestan nain kranstvo je proizalo iz
idovstva, ali je prema njemu bilo i u opreci. Prihvatilo je
starozavjetni monoteizam, ali ga je i nadopunilo uenjem
o Trojstvu. Starozavjetnom legalizmu suprotstavilo je
evanelje, a nacionalnoj religiji univerzalistiku, nadna-
cionalnu religiju. Preuzeto s: http://hr.wikipedia.org/wiki/
Kr%C5%A1%C4%87anstvo
32] Za ovaj prikaz nije nam namjera da detaljnije navodimo
razlike izmeu samih krana. Samo smo naveli neke od
kljunih razlika bez dodatnih pojanjenja.
59
Mirza Mei
Svaki je ovjek osobno odgovoran za svoje

postupke i odluke
Islam osporava takozvani istoni grijeh.

Premda je predstavnik ljudske vrste, na praotac
Adem/Adam, islamski gledano, osobno odgova-
ra za svoj poinjeni grijeh. On se ne prenosi na
druge ljude pa, prema tome, nije potrebno ni ni-
kakvo posebno iskupljenje za njega (kransko
uenje o razlozima Isusova raspea). Kuran ja-
sno kazuje da e svaka individua odgovarati za
svoj grijeh pa tako i Adem, a.s.:
A nijedan grjenik nee nositi grijehe

drugoga! Poslije ete se Gospodaru svome
vratiti, pa e vas On o onom to ste radili
obavijestiti, jer On dobro zna svaije misli.
(Ez-Zumer, 7.)
Nadalje, Kuran veli da je Allah, d.., po-

slao Ademu, a.s., rijei Objave, nakon ega se
on, zajedno sa svojom enom Havom, pokajao
i od Allaha Milostivog zadobio oprost. Takoer,
prema islamskom uenju samo je Bog nepogre-
iv. 33
33] Odlika i prednost poslanika nad ostalim ljudima ogleda

se u tome da ih Allah, d.., nije ostavljao da lutaju u svojoj
pogreci, makar bila i zanemariva u usporedbi sa grekama
drugih ljudi. Kada su u pitanju bile svakodnevne djelatnosti
60
Prema Kuranu, ni Isa, a.s., ni Muhammed, a.s.,

nisu nikakvi spasitelji, jer njihov dolazak ne po-
drazumijeva nikakvo otkupljenje grijeha za dru-
ge ljude. Obojica su, naime, od Allaha Uzvienog
odabrani da bi ljudima bili uzor i primjer kako se
vlastitom vjerom i osobnom rtvom izboriti za
Allahovu milost i Njegovo zadovoljstvo. Suprot-
no kranskoj ideji da je ovjek roen grean, ili
uenju hinduizma da je on izvorno nizak i neist
pa mora muno posrtati kroz dugi niz seoba pre-
ma konanom cilju savrenstva, islamsko uenje
polazi od toga da je ovjek roen ist i potenci-
jalno savren. U Kuranu asnom je reeno:
Mi ovjeka stvaramo u skladu najljepem,

zatim emo ga u najnakazniji lik vratiti,
mogli su imati krive procjene. Naime, drugi su ljudi mo-

gli imati bolje znanje i bolje procjene, no poslanici su bili
nepogreivi u uspostavi Allahove vjere i Zakona. Nekada
bi ih Allah, d.., korigirao, pa ak i otvoreno kudio, ako bi
uinili krivu procjenu ili se svojim ponaanjem odmakli od
savrena puta. Kuran navodi primjer Musa, a.s. Jedan od
najodabranijih Allahovih poslanika u mladosti je nenamjer-
no u jednoj banalnoj svai ubio ovjeka, ali to nije sprijeilo
Allaha, d.., da mu povjeri poslanstvo i objavi jednu od
etiriju velikih Knjiga Tevrat/Toru. To samo govori da se
nijedan poslanik nije izdizao iznad svojih ljudskih granica
omeenih ovim pojavnim svijetom i zemaljskim zakonitos-
tima. Musa, a.s., je kasnije oslobodio cijeli idovski narod
iz okova faraonova robovlasnitva te ih doveo do obeane
zemlje Palestine i jedan je od ulu-l-azma/najodabranijih Al-
lahovih poslanika.
61
Mirza Mei
samo ne one koji budu vjerovali i dobra

djela inili, njih eka nagrada neprekidna.
(Tin, 4-6)
Nema posrednitva izmeu ovjeka i Boga
Jednako tako, islam naglaava da nema ni-

kakva posrednika izmeu ovjeka i Boga; ni me-
leka, ni dobrih ljudi (evlija), ni svetaca, niti bilo
kakve institucije. ak ni asni Poslanik, a.s., ne
moe biti posrednik izmeu vjernika i Allaha,
d.., i nijedan poslanik ne moe iskupiti grije-
he drugim ljudima. Oni to mogu samo osobnim
kontaktom s Gospodarom svjetova putem izvra-
vanja Allahovih, d.., naredbi i izbjegavanjem
Allahovih, d.., zabrana odnosno slijeenjem
poslanikog primjera. Osobna odgovornost po-
drazumijeva ovjekovu sposobnost razlikovanja
dobroga i loega i slobodu u odluivanju. Svaki
musliman i muslimanka na osobni nain, a izvr-
avajui temeljne islamske dunosti, uspostavlja
vezu s Gospodarom svjetova. Kuran nam, meu
ostalim, kazuje i o tome to e na Sudnjemu
danu Uzvieni Allah upitati svoga roba i posla-
nika, Isaa, a.s., je li on ljude nagovarao da sebe i
svoju majku smatraju boanstvima:
62
A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin,

jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene
i majku moju kao dva boga uz Allaha! on
e rei: Hvaljen neka si Ti! Meni nije prili-
ilo da govorim ono to nemam pravo. Ako
sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna
ta ja znam, a ja ne znam to Ti zna; Samo
Ti jedini sve to je skriveno zna. Ja sam
im samo ono govorio to si mi Ti naredio:
Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gos-
podaru! I ja sam nad njima bdio dok sam
meu njima bio, a kad si mi Ti duu uzeo, Ti
si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi.
(El-Maide, 116-117)
Prema temeljnim islamskim vrelima, Isa,

a.s., Boji je poslanik i Njegov sluga koji nikada
nije propovijedao nita doli vjerovanju u Jedno-
ga Boga i koji je svoje uenike (apostole) uvijek
pozivao oboavanju samo Allaha, d..
Poslanstvo Isaa, a.s.
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik i

prije njega su dolazili i odlazili poslanici
a majka njegova je uvijek istinu govorila; i
63
Mirza Mei
oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi izno-

simo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih
kako se odmeu. (El-Maide, 75.)
Iako je po narodnosti bio idov, njegov ga

narod nikada nije priznao kao Bojeg poslanika.
tovie, osporavali su mu poslanstvo i onemogu-
avali ga na razne naine u njegovoj poslanikoj
misiji. Nazivali su ga pogrdnim i uvredljivima
imenima, smatrajui ga arobnjakom i vraem.
Mnogi krani vjeruju da su tadanji idovi i kri-
vi za njegovu smrt to je rezultiralo progonima
idova diljem kranske Europe, a kasnije i ho-
lokasutom tijekom Drugog svjetskog rata, koji
se naravno ne moe povezati s kranstvom, ali
ima svoje korijene u povijesnom nerazumijeva-
nju idova i krana. Poslije Isaove, a.s., smrti,
o kojoj idovi, krani i muslimani zauzimaju
razliite stavove, javlja se nova vjera nazvana po
njemu (Kristu) kranstvo.34
Isa, a.s., pripada plejadi poslanika poznatih
kao Ulu-l-azm (Poslanici odluke / posebno oda-
brani poslanici, koji su se izdvajali vrstinom
volje i strpljivou u nedaama na koje su nai-
lazili). Poslanstvo tih vjerovjesnika oznaavalo
je stanovitu prekretnicu u povijesti ljudske civi-
lizacije. Rije je o sljedeim poslanicima: Ade-
34] Od rijei Krist, koja je grkog, a ne aramejskog pori-
jekla, u znaenju Pomazanik ili Mesija.
64
mu/Adamu, Nuhu/Noi, Ibrahimu/Abrahamu,

Davudu/Davidu, Musau/Mojsiju, Isau/Isusu i
Muhammedu, a.s.35
Po uenju islama, ve rekosmo, meu po-
slanicima nema razlika kada je u pitanju njihova
misija. Svi su oni s istog Izvora dobivali Boan-
ske rijei i imali isti zadatak: saopiti ljudima
jedinu i temeljnu vjersku istinu sadranu u rije-
ima tevhida LA ILAHE ILLELLAH, to znai
da Nema boanstva osim Boga ili Samo je Jedan
Bog. I Isa, a.s., za svoje poslanike misije pro-
povijedao je meu idovima isti nauk. Mnogi
kuranski ajeti govore o Isaovu, a.s., vjerovje-
snitvu. Isau, a.s, je objavljen Indil/Evanelje,
trea velika Allahova Objava ili Knjiga, poslije
Tevrata/Tore i Zebura/Psalmi.
Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merje-

mina, koji je priznavao Tevrat prije njega
objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome
je bila Uputa i svjetlo, i da potvrdi Tevrat,
prije njega objavljen, u kome je takoer
35] Neki islamski uenjaci izostavljaju Adema, a.s., i Davu-

da, a.s.. No mi smo ih uvrstili jer je Adem, a.s, prvi ovjek
i prvi poslanik, a Davudu, a.s., je Allah objavio jednu od
etiri velike knjige i on je bio prvi poslanik/kralj u povijesti
poslanstva to znai da je ujedinio i vjersku i svjetovnu
vlast.
65
Mirza Mei
bilo Uputa i pouka onima koji su se Allaha

bojali. (El-Maida, 46.)
Isaova, a.s., nadnaravna djela
Kako su poslanici tvrdili da im se Allah,

d.., obraa te im objavljuje Svete Rijei, njiho-
vi su suvremenici traili da to dokau odreenim
udima koja izlaze iz okvira nama poznatih pri-
rodnih zakona. Evo to o tome Allah, d.., veli
u jednom od vie kuranskih ajeta koji govore o
toj temi:
Poslanici njihovi su govorili: Zar se

moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa
i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke
grijehe vae oprostio i da bi vas do roka
odreenog ostavio. Oni su odgovorili: Vi
ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite
od onih kojima su se preci nai klanjali -
pa, donesite nam udo vidljivo! Mi jesmo
ljudi kao i vi - govorili su im poslanici
njihovi - ali, Allah daje poslanstvo samo
onim robovima Svojim kojima On hoe; mi
vam ne moemo donijeti udo bez Allahove
volje - a vjernici neka se samo u Allaha
uzdaju. (Ibrahim, 10-12.).
66
Neuobiajena djela koja su poslanici, isklju-

ivo uz Boju dozvolu, inili kako bi posvjedo-
ili istinitost svog govora, asni Kuran naziva
ajetima, tj. znakovima i pokazateljima poslan-
stva, a islamski ih znanstvenici nazivaju mudiz-
ama. To je svojevrsna nadnaravnost, dogaaj ili
pojava, koji se pojavljuju na drugaiji nain i u
drugaijem obliku od uobiajenog, od onoga na
to su ljudi ve navikli. asni Kuran prenosi
mnoge mudize poslanika, poevi od tumae-
nja snova, lijeenja neizljeivih bolesti, govora
djeteta u beici, pretvaranja tapa u zmiju, po-
znavanja budunosti, pa sve do oivljavanja mr-
tvih. Svaki poslanik imao je specifine mudize,
shodno vremenu i okolnostima djelovanja, koji-
ma je dokazivao svoje vjerovjesnitvo. 36
36] Mudiza Muhammeda, a.s., je sam Kuran sveta

knjiga s ijom se jezinoj savrenosti ne moe usporeivati
nijedna druga knjiga. To je upravo bilo udo - jedan nepis-
meni Arap, prije poslanstva nepoznat izvan svog naroda,
snagom Rijei koja poziva vjeri u Jednoga Boga i injenju
dobrih djela danas ima skoro etvrtinu sljedbenika od uku-
pnog broja ljudi na Zemlji, a veina tih sljedbenika nisu
Arapi. Kuràn je uope gledano najznaajnija od svih
mudiza. Zahvaljujui Kuranu kao jedinoj sauvanoj i
autentinoj Objavi imamo svjedoanstvo i sadraj ranijih
objava. Zato sve one koji ne vjeruju ili sumnjaju u objavu
Kuràna poziva da sastave neto slino: Ako sumnjate u
ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi jednu suru
slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, osim
Allaha, ako istinu govorite. (El-Bekare, 23.)
67
Mirza Mei
Kuran spominje nekoliko mudiza kojima

je Isa, a.s., dokazivao idovima da dobiva Obja-
vu od istoga Boga od Kojeg je i Musa/Mojsije
dobio Tevrat/Toru. Naime, idovi su, da bi ospo-
rili misiju Isau, a.s., zahtijevali uda kao dokaz
njegova poslanstva. Iz kuranskih ajeta razumi-
jevamo da je Isa, a.s., imao sljedee mudize: ro-
en je bez oca, govorio je kao tek roeno dijete,
pretvarao je pticu nainjenu od blata u ivu pticu,
uspijevao je izlijeiti slijepca od roenja, proi-
vjeti umrloga, znao je to ljudi jedu kod kue a
to od hrane ostavljaju za zalihu, nagovijestio je
dolazak Muhammeda, a.s., i, na zahtjev svojih
pristalica, Allah, d.., mu je s neba spustio sofru
s hranom (posljednja veera). O svemu nabro-
janom Allah, d.., govori u nekoliko sljedeih
ajeta iz kojih razumijevamo da je Isa, a.s., mo-
gao initi uda iskljuivo Voljom Allahovom,
a ne kada je on htio:
I pouit e ga pismu i mudrosti, i Tevratu

i Indilu. I poslati kao poslanika sinovima
Israilovim: Donosim vam dokaz od Gos-
podara vaeg: napravit u vam od ilovae
neto poput ptice i puhnut u u nju, i bit e,
voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit u
slijepa od roenja, i gubava, i oivljavat u
mrtve voljom Allahovom, i kazivat u vam
to jedete i to u domovima svojim gomila-
68
te; to e, uistinu, biti dokaz za vas, ako pra-

vi vjernici budete; i da potvrdim istinitost
Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam
dopustim neto to vam je bilo zabranjeno. I
donosim vam dokaz od Gospodara vaeg
zato se Allaha bojte i mene sluajte Allah
je doista i moj i va Gospodar, pa se Njemu
klanjajte; to je Pravi put!
(Ali Imran, 48-51)
Kad Allah rekne: O Isa, sine Merjemin,

sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci
tvojoj: kada sam te Dibrilom pomogao
pa si s ljudima, u kolijevci i kao zreo mu,
razgovarao; i kada sam te pismenosti i mu-
drosti, i Tevratu i Indilu nauio; i kada si,
voljom Mojom, od blata neto poput ptice
napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, vo-
ljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom
Mojom, od roenja slijepa i gubavca iscije-
lio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao;
i kada sam od tebe sinove Israilove odbio,
kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni
meu njima koji nisu vjerovali povikali:
Ovo nije nita drugo do prava vradbina!
(El-Maida, 110)
Kuran govori i o trpezi ili posljednjoj ve-

eri, kao svojevrsnom udu/mudizi, koju je na
69
Mirza Mei
zahtjev Isaovih, a.s., uenika Uzvieni Allah s

nebesa spustio.
I kada sam uenicima naredio: Vjerujte

u Mene i Poslanika Moga! oni su odgo-
vorili: Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo
mi muslimani. A kada uenici rekoe: O
Isa, sine Merjemin, moe li nam Gospodar
tvoj trpezu s neba spustiti? on ree:
Bojte se Allaha ako ste vjernici. Mi
elimo rekoe oni da s nje jedemo
i da naa srca budu smirena i da se uvje-
rimo da si nam istinu govorio, i da o njoj
budemo svjedoci. Isa, sin Merjemin, ree:
O Allahu, Gospodaru na, spusti nam s
neba trpezu da nam bude blagdan, i prvi-
ma od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i
nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji! Ja
u vam je spustiti ree Allah -ali u one
meu vama koji i poslije ne budu vjerovali
kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu
neu kazniti. (El-Maida, 111-115)
Naalost, dok je Isa, a.s., boravio na ovome

svijetu, malo ih je povjerovalo u njegovo po-
slanstvo. O tome nam govori i Kuran. Grupu
Isaovih, a.s., sljedbenika, koji su mu povjerovali
i irili islam, Kuran naziva havarijjuni/apostoli.
70
A kada se Isa uvjerio da oni nee da

vjeruju, uzviknuo je: Koji e biti pomagai
moji na Allahovom putu? Mi, rekoe ha-
varijjuni, mi emo biti pomagai Allahove
vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svje-
dok da smo mi posluni Njemu. Gospodaru
na, mi u ono to Ti objavljuje vjerujemo i
mi poslanika slijedimo, zato nas upii meu
vjernike! (Ali Imran, 52-53.)
Isa, a.s., nije raspet
Osim trojstva, glavnu toku razilaenja izmeu

krana i muslimana oko Isa, a.s., predstavlja
uenje o tzv. raspeu. Kuran eksplicite tvrdi
da Isa, a.s., nije ni ubijen ni raspet, ve da ga
je Allah uzdigao k Sebi i spasio od nevjernika
i njihova nauma da ga ubiju. Po jednoj verziji,
umjesto Isa, a.s., je raspet Juda, koji je prije toga
izdao Isaa, a.s., i, poprimivi njegov lik, stradao
na kriu, pa su ljudi poeli govoriti da je to Isa,
a.s. Kakogod bilo, za muslimane je relevantno
jedino ono to im Kuran, Boja Objava, donosi
o tome:
Zbog nevjerovanja njihova (idova, Isao-
vih, a.s., suvremenika) i tekih kleveta protiv
71
Mirza Mei
Merjeme i rijei njihovih: Mi smo ubili

Mesiha, Isaà, sina Merjemina, Allahova
poslanika... A nisu ga ni ubili ni raspeli,
ve im se priinilo. Oni koji su se o njemu
u miljenju razilazili, oni su sami o tome
u sumnji bili; o tome nisu nita pouzdano
znali, samo su nagaali; a sigurno ga nisu
ubili, ve ga je Allah uzdigao Sebi. A Al-
llah je silan i mudar. (En-Nisa, 156-8)
Na drugom pak mjestu u Kuranu Allah,

d.., veli:
I kada Allah ree: O Isa, duu e ti uzeti i

k Sebi te uzdignuti i spasit u te od nevjerni-
ka i uinit u da tvoji sljedbenici budu iznad
nevjernika do Smaka svijeta. Meni ete se,
poslije, svi povratiti i Ja u vam o onome u
emu se niste slagali presuditi: one koji ne
budu vjerovali na strane muke u staviti i
na ovome i na onome svijetu i niko im nee
moi pomoi... A onima koji budu vjero-
vali i dobra djela inili, On e njima punu
nagradu dati. Allah ne voli nasilnike.
(Ali Imran, 55-57.)
72
Isa, a.s., je najavio dolazak Muhammeda, a.s.
U Kuranu itamo:Allah je od svakog vje-

rovjesnika, kome je Knjigu objavio i znanje
dao, obvezu uzeo: Kad vam, poslije, doe
Poslanik koji e potvrditi da je istina ono
to imate (Suhufi, Tevrat, Zebur i Indil/
Stari i Novi zavjet) hoete li mu sigurno
povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li
pristajete i prihvaate da se na to Meni
obaveete? Oni su odgovarali: Prista-
jemo! Budite onda svjedoci rekao
bi On -, i Ja u vama svjedoiti! A oni koji
i poslije toga glave okrenu, oni su doista
nevjernici! (Ali Imran, 81-82.)
Zavjet slijeenja posljednjeg Bojeg Posla-

nika Muhammeda, a.s., kojeg bi trebali ispuniti
svi ljudi koji svoju vjeru temelje na Ibrahimo-
vom/Abrahamovom monoteizmu, svoje kori-
jene ima u dovi/molitvi Ibrahima/Abrahama,
a.s., koju je on, nakon to je na podruju dana-
nje Mekke usred pustinje po Bojem nareenju
ostavio svoju drugu enu Hader/Hagar i prvo-
roenog sina Ismaila, a.s.,/Jimaela upuivao
Allahu, d.., molei Ga da buduim stanovni-
cima Mekke odabere Poslanika, koji e svoje
sugraane, ali i sve ljude koji dou poslije njega,
poduiti ispravnoj vjeri. Ibrahim, a.s., je molio:
73
Mirza Mei
Gospodaru na, poalji im Poslanika, jed-

nog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati
i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti
si, uistinu, silan i mudar! Vjeru Ibrahimovu
izbjegava samo onaj koji ne dri do sebe. A
Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i
na onome e biti meu dobrima.
(El-Bekara, 129-130.)
Zato je i pretposljednji poslanik Isa/Isus,

a.s., zahtijevao od svojih pomagaa havarijjuna/
apostola te ostalih koji su povjerovali u njegovo
poslanstvo da sauvaju znanje o dolasku posljed-
njeg Bojeg poslanika, razliito oznaavanog
i imenovanog u glavnim svetim knjigama i ra-
znovrsnim duhovnim tradicijama. Isa, a.s., ga je,
kako to Kuran govori, astio imenom Ahmed:
A kada Isa sin Merjemin/Isus sin Marijin

ree: O sinovi Israilovi / O idovi, ja sam
vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije
mene objavljeni Tevrat/Toru i da vam done-
sem radosnu vijest o poslaniku ije je ime
Ahmed, koji e poslije mene doi. I kad im
je on donio jasne dokaze, oni rekoe: Ovo
je pravi sihr/vradbina! (Es-Saff, 6.)
Jedan drugi kuranski ajet, opisujui uvjete

koje svatko mora ispuniti da bi zavrijedio Alla-
hovu milost, navodi i sljedee:
74
koji e slijediti Poslanika, Vjerovjesni-

ka, koji nee znati ni itati ni pisati, kojeg
oni kod sebe, u Tevratu (Tori) i Indilu
(Evanelju), zapisana nalaze koji e od njih
traiti da ine dobra djela, a od odvratnih
odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvo-
liti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i
tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e
oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu
podravali i pomagali i svjetlo po njemu po-
slano slijedili postii ono to budu elje-
li. (El-Araf, 157)
Poslanstvo Isaa, a.s., potvrivanje je pri-

janjih objava, ali i nagovjetaj posljednjega
Bojeg poslanika Muhammeda, a.s., i njemu
objavljene Boje knjige Kurana asnog. Kao
pretposljednji vjerovjesnik, kao to su inili i svi
raniji vjerovjesnici, Isa, a.s., najavio je dolazak
Muhammeda, a.s., pod imenom Ahmed.37
Od Ebu Hurejre, r.a., jednog od najvanijih
prenositelja izreka Muhammed, a.s., se preno-
si da je Allahov vjerovjesnik Muhammed, a.s.,
rekao: Meu svim ljudima ovoga i budueg
svijeta ja sam najblii Isau, a.s., sinu Merjemi-
nu. Ashabi su upitali: Allahov poslanie, kako
37] Od arapskog glagola hamide-jahmidu u znaenju hvali-

ti, od ega danas imamo izvedenice Ahmed, Muhammed,
Mahmud, Hamid, u znaenju hvaljen.
75
Mirza Mei
to? Na to je Poslanik odgovorio: Poslanici su

braa po vjeri, majke su im razliite, a njihova
religija je istovjetna, a izmeu mene i Isaa nema
poslanika.38 U ovome, kao i u mnogim drugim
hadisima, naglaen je kontinuitet Objave zapo-
ete s prvim ovjekom i poslanikom Ademom,
a.s., a okonane s Muhammedom, a.s. Svi po-
slanici donosili su jednu istinsku vjeru i inili su
vjersko bratstvo.
Isa, a.s., e se pojavit prije kraja ovoga svijeta
Osim to je Isa, a.s., najavio dolazak Muhamme-

da, a.s., posljednjeg Allahova vjerovjesnika, tako
je i Muhammed, a.s., u svojim izrekama najavio
Isaov, a.s., ponovni povratak na ovaj svijet nare-
divi sljedbenicima (muslimanima) koji to doi-
ve da mu budu posluni. Isa, a.s., svojim ponov-
nim dolaskom, to e takoer predstavljati udo,
nee donijeti novi vjerozakon (erijat), nego e
slijediti Kuran i uspostaviti poredak na temelju
kuranskih uenja. Tada e i obznaniti pravu isti-
nu o sebi, koja glasi: Isa, a.s., je samo ovjek i
odabrani Allahov poslanik. Bit e to i jedna od
38] Muslim, Fedail, 145.

76
posljednjih najava Sudnjega dana. Allah, d.., u

Kuranu je rekao:
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji,

kada bude umirao, nee u njega (Isaa, a.s.)
onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem
danu on e protiv njih svjedoiti.
(En-Nisa, 159)
77
Mirza Mei
VJERA ILI VJERE?!
Jesu li brojni Boji poslanici, koji su ivjeli

u razliitim vremenima i ivotnim uvjetovano-
stima donosili i razliite vjere ili je to bila jedna
te ista vjera/religija? Iz islamske vizure poslanici
su donosili jednu, po svom temeljnom uenju o
samo Jednom Bogu, Stvoritelju svemira, nedje-
ljivu vjeru koja je u sri prirodnog poretka.
Zar pored Allahove ele drugu vjeru, a

Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i
oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu e
se vratiti! Reci: Mi vjerujemo u Allaha i
u ono to se objavljuje nama i u ono to je
objavljeno Ibrahimu/Abrahamu, i Ismailu/
Jimaelu i Ishaku/Izaku i Jakubu/Jakovu i
unucima, i u ono to je dato Musau/Mojsiju
i Isau/Isusu i vjerovjesnicima - od Gospoda-
ra njihova; mi nikakvu razliku meu njima
78
ne pravimo, i mi se samo Njemu (Jednome

Bogu) klanjamo. (Ali Imran, 83-84)
Danas postoje brojene religije koje ljudi sli-

jede. Svaka za sebe tvrdi da nudi jedini ispravni
put i koncept ivota. Brojnost religija je Alla-
hova Volja i odredba. Ona zapravo proizlazi iz
ovjekove slobode i mogunosti (ne)pokorava-
nja. To razumijemo iz kuranskog ajeta: A da
je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima
jedne vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u
vjerovanju razilaziti. (Hud, 118.) Kada mufe-
siri tumae ovaj ajet, naglaavaju da je Allah,
d.., stvorio ljude razliitog shvaanja, raz-
miljanja i da je razliito vjerovanje normalna
posljedica ljudskih mnogobrojnih mogunosti.
Ljudi su shodno svojim interesima definirali
mnoga pravila, donosili brojne zakone, pa su
znali mijenjati i izvorna religijska uenja. Sa sta-
novita Kurana, svi su poslanici pozivali jednoj
vjeri. Ta je vjera mogla imati drugaije ime, no
u svojoj je sri sadravala ono to se zove islam,
a to znai pokornost Jednome Bogu Allahu,
d.. Zato se posljednjem Allahovom poslaniku
Muhammedu, a.s., nalae u Kuranu da slijedi
jednu i nedjeljivu vjeru koju su slijedili i njegovi
prethodnici:
79
Mirza Mei
Ti (Muhammede) upravi lice svoje vjeri,

kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema ko-
joj je On ljude nainio - ne treba se mijenja-
ti Allahova vjera, ali veina ljudi to ne zna
- obraajui Mu se predano! Bojte se Njega
i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji
Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su
vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili;
svaka stranka zadovoljna onim to ispovije-
da. (Ar-Rum, 30-32)
U povijesnom nizu svaki novi poslanik je

donosio savrenije uenje koje je odgovaralo ta-
danjem vremenu i okolnostima, s obzirom da je
ljudska vrsta napredovala a njihova civilizacija
bila suoena s novim izazovima. Moemo govo-
riti o svojevrsnoj evoluciji vjere.
Univerzalnost i kontinuitet islama
Kao i idovstvo, a osobito kranstvo, islam

naglaava svoju univerzalnost, svevremenost i,
naravno, Boje porijeklo. Sam pojam dolazi iz
arapskog jezika, koji je jezik posljednje objave
islamskih uenja sadranih u Kuranu, musli-
manskoj Svetoj knjizi, i jezik svakodnevne moli-
tve muslimana, te oznaava potpunu, ali svjesnu,
80
voljnu i aktivnu pokornost/predanost Allahu,

d.., Jednome i Jedinome Bogu, Apsolutnom
Stvoritelju i Odravatelju sve pojavne egzisten-
cije na Zemlji i cijelome Univerzumu. Osim po-
kornosti Jednome Bogu, pripadnost islamu po-
drazumijeva i slijeenje ivotnog puta (sunnet)
posljednjeg Bojeg poslanika Muhammeda,
a.s., kao prvog i nezaobilaznog tumaa Kurana,
Boje rijei. Takoer, u svojoj etimologiji islam
sadri znaenje mira (selam/islam od istog kori-
jena s-l-m), jer samo ivot u skladu s Allahovim
zakonima, kojima je On Uzvieni uredio Univer-
zum, ovjeku dugorono jami duevni i svaki
drugi mir u ovom prolaznom, ali i u buduem,
vjenom ivotu. Islam nije religija u uem smi-
slu rijei, tj. na nain na koji se taj termin koristi
u zapadnjakoj filozofskoj i religijskoj literaturi.
Osim termina islam, muslimani za svoju vjeru
koriste i izraz ed-Din ili Din, kojim oznaava-
ju ukupnost ljudskih ponaanja, sveobuhvatni i
sveproimajui nain ivota, individualnu vjeru/
uvjerenje, ali i sve aspekte ljudskog ivota: pri-
vatni i javni, moralni i svjetovni, duhovni i ma-
terijalni, pravni i drutveni, ekonomski i obra-
zovni.
Islam je vjera koja ureuje cjelokupan ivot
pojedinca i zajednice, privatnu i javnu sferu. U
izvjesnom smislu, moemo kazati da islam ne
pozna podjelu na sveto i sekularno. Osim, da-
81
Mirza Mei
kako, religijskih vjerovanja i obredoslovlja, on

svojim uenjima regulira ukupni drutveni ivot,
poevi od obitelji, poslovanja, graanskog i ka-
znenog prava, ishrane, odijevanja do osobne hi-
gijene. U islamskom svjetonazoru malo je (ako
uope i postoje) aspekata individualnog i dru-
tvenog ivota koji se ne smatraju izrazom islama
kao kompleksne civilizacije u kojoj bi pojedinci,
drutva i vlade trebali odraavati volju Jednoga
Boga. U biti, el-Islam ili ed-Din ukljuuje ono
to radimo, to mislimo i to osjeamo jednako
kao to daje odgovore odakle dolazimo i kamo
idemo.39
Iako se islam danas uobiajeno vezuje za Po-
slanika islama Muhammeda, a.s., i, poput drugih
dviju monoteistikih religija (idovstva i kran-
stva), svoje korijene ima u Ibrahimovskoj/Abra-
hamovskoj odanosti i pokornosti Bogu, Stvorite-
lju i Gospodaru svjetova, za muslimane on nije
nova vjera koja se pojavila Objavom Kurana,
muslimanske Svete knjige, nego ista vjera koju
su svi Allahovi poslanici, od Adema, a.s., prvoga
ovjeka i prvoga poslanika, pa do posljednjeg,
Muhammeda, a.s., ivjeli i propovijedali.
39] U posljednjem Bojem obraanju Muhammedu, a.s., na

oprosnom hadu (hodoau) 632. godine, islam je identi-
ficiran s pojmom din: Sada sam vam vjeru vau usavrio i
blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da
vam islam bude vjera. (El-Maida, 3)
82
On vam propisuje u vjeri isto ono to je

propisao Nuhu/Noi i ono to objavljujemo
tebi (Muhammede), i ono to smo naredili
Ibrahimu/Abrahamu i Musau/Mojsiju i
Isau/Isusu: Pravu vjeru ispovijedajte i u
tome se ne podvajajte! Teko je onima koji
Allahu druge ravnim smatraju da se tvome
pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju
vjeru onoga koga On hoe i upuuje u nju
onoga ko Mu se iskreno obrati.
(E-ura, 13)
Mnogi Poslanici jedna vjera
Odreene forme ispovijedanja i izraavanja

mogle su biti mijenjane dolaskom novog poslani-
ka, koji je po Allahovu nareenju dopustio neto
to je prije bilo zabranjeno ili obratno, no sama
bit vjere nepromijenjena je od prvoga ovjeka,
a ona se temelji na uvjerenju i priznanju da je
samo Jedan Bog (Allah, d..), Tvorac nebesa i
zemlje, i da drugih boanstava u bilo kojem vidu
ili obliku ne moe biti. To je uenje toliko va-
no za islam da se navodi kako e Allah, d..,
oprostiti sve grijehe osim grijeha irka, odnosno
83
Mirza Mei
potovanja ili prizivanja drugih boanstava uz ili

mimo Allaha, d..
Allah, sigurno, nee oprostiti da Njemu

druge smatraju ravnim, a oprostit e kome
hoe ono to je manje od toga. A daleko je
zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko
ravan. (En-Nisa, 116)
Zato muslimani smatraju da je pogreno ka-

zati kako je Muhammed, a.s., utemeljitelj nove
religije. On je samo obnovitelj (iste) vjere koju
su ivjeli i propovijedali svi starozavjetni posla-
nici.
Mi objavljujemo tebi (Muhammede) kao

to smo objavljivali Nuhu/Noi i vjerovje-
snicima poslije njega, a objavljivali smo i
Ibrahimu/Abrahamu, i Ismailu/Jimaelu, i
Ishaku/Izaku, i Jakubu/Jakovu i unucima,
i Isau/Isusu, i Ejjubu/Jobu, i Junusu/Joni,
i Harunu/Aronu, i Sulejmanu/Solomonu, a
Davudu/Davidu smo dali Zebur/Psalme i
poslanicima o kojima smo ti prije kazivali
i poslanicima o kojima ti nismo kazivali
a Allah je, sigurno, s Musaom/Mojsijem
razgovarao o poslanicima koji su radosne
vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred
Allahom imali. A Allah je silan i mudar.
84
Allah svjedoi da je istina ono to ti objav-

ljuje, objavljuje ono to On jedini zna, a i
meleki svjedoe; a dovoljan je Allah kao
svjedok. Oni koji nee da vjeruju i koji od
Allahova puta odvraaju, daleko su zaluta-
li. (En-Nisa, 163 -167.)
Islam je povratak temeljnom i izvornom ugo-

voru (misaqu) izmeu ovjeka i Boga. Tim ugo-
vorom, naime, ovjek se obavezuje biti Bojim
slugom, no istodobno i Njegovim namjesnikom
na Zemlji. Slijedom toga, ovjek je obavezan
stalno biti svjestan Boje Jedinosti, svjedoei je
i djelujui usklaeno s njome. Prihvatiti islam,
dakle, znai vratiti se izvoru, priznati i potovati
Ugovor s Gospodarom svjetova. Istodobno, da-
kako, samo ovjek, kao kruna Njegova stvaranja,
ima mogunost nijekanja i nepokoravanja Bogu,
za to e jamano snositi odgovornost nakon to
napusti ovaj svijet.
Islam najstarija i najmlaa vjera
Muslimani vjeruju da je islam najstarija i naj-

mlaa, praiskonska i konana vjera. Najstarija
jer oduvijek postoji u prirodnom poretku i rastu
ovjeanstva i jer su je propovijedali svi Boji
85
Mirza Mei
poslanici, a najmlaa jer se vee za posljed-

njega Bojeg poslanika Muhammeda, a.s., preko
kojeg je objavljena u savrenoj formi Kurana
asnog, u konanoj verziji cijelom ovjeanstvu
do Sudnjega dana.40 Islam se ne oslanja niti te-
melji na osobi Poslanika Muhammeda, a.s., kao
to je sluaj s kranstvom (koje je dobilo ime
po Kristu), niti na povijesti jednog naroda (Ara-
pa, Perzijanaca ili Turaka), kao to je sluaj sa
idovstvom (koje nosi ime po narodu). 41 Islam
se, naime, temelji na ideji/uenju/uvjerenju/pri-
hvaanju da je samo Allah Uzvieni Jedini Bog,
Kojemu se sve ivo pokorava u Univerzumu, s
obzirom na to da se sve raa, ivi i nestaje po
prirodi svari. Islam je prirodna i priroena vjera,
pa bi se stoga svaki ovjek trebao pokoriti svome
Stvoritelju ivei islam. 42
Muslimani vjeruju da islam nadomjeta
idovstvo i kranstvo, da je Kuran zavrna i
40] Vidi: John L. Esposito, to bi svatko trebao znati o isl-

amu, Filozofsko-teoloki institut drube Isusove u Zagrebu,
Zagreb, 2003. Str. 26-27.
41] Posve pogreno, u 18. i 19., pa i poetkom 20. stoljea
orijentalisti su islam nazivali muhamedanstvo, s nakanom
da izvitopere sutinu islama, stalno podmeui da je Mu-
hammed, a.s., osniva islama.
42] Muhammed, a.s., je u jednoj svojoj izreci (hadisu) ka-
zao: Svako se dijete raa u prirodnoj vjeri/islamu, pa (ili
ostane u islamu) ga njegovi roditelji kasnije uine idovom,
kraninom ili vatropoklonikom. (Biljei El-Buhari)
86
potpuna Rije Boja i da je Muhammed, a.s.,

posljednji od Boga odabrani poslanik. Suprotno
kranstvu, koje prihvaa veinu idovske Bibli-
je, muslimani vjeruju da je ono to je zapisano
u Starom i Novom zavjetu iskrivljena verzija
izvorne objave Mojsiju/Musau, a.s., odnosno
Isusu/Isau, a.s. Meutim, islam potuje idove
i krane, izravno im se u Kuranu obraa i na-
lae muslimanima da su ivoti, vjera, ast i ime-
ci sljedbenika Knjige svetinja i da kao takvi
imaju biti sigurni i zatieni, jer je Boja volja
egzistiranje vie religija, a ljudima je ostavljena
mogunost odabira.
A tebi (Muhammede) objavljujemo Knji-

gu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje
objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi
prema onome to Allah objavljuje i ne povo-
di se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj
od Istine koja ti dolazi; svima vama smo
zakon i pravac propisali. A da je Allah htio,
On bi vas sljedbenicima jedne vjere uinio,
ali On hoe da vas iskua u onome to vam
propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra
uiniti; Allahu ete se svi vratiti, pa e vas
On o onome u emu ste se razilazili obavije-
stiti. (El-Maida, 48)
87
Mirza Mei
Premda poslanik Muhammed, a.s., dovrava

dugi lanac poslanstva, raniji poslanici ne gube
od svog duhovnog znaenja. Osim to ih vole,
potuju i ne prave nikakvu razlike meu njima,
muslimani svakodnevno koriste kuranske pou-
ke o starozavjetnim i novozavjetnim poslanici-
ma i nastoje slijediti primjere njihove iskrene i
ispravne vjere u samo Jednoga Boga Allaha
Uzvienog. 43
Reci: O, sljedbenici Knjige, doite da se

okupimo oko Jedne Rijei, i nama i vama
zajednike: da se nikome osim Allahu ne
klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne
smatramo, i da jedni druge, pored Allaha,
bogovima ne drimo! (Ali Ìmran, 64)
43] Seyyed Hossein Nasr, Srce islama, El-Kalem, Sarajevo,

2002., str. 35-42.
88
Odabrani kuranski ajeti o Isau, a.s.,

i njegovoj majci Merjemi
(Sura Merjem; 1-40)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Kaf Ha Ja Ajin Sad.
2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga pre-

ma robu Njegovu Zekerijjau,
3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
4. i rekao: Gospodaru moj, kosti su mi

oronule i glava osijedjela, a nikada nisam,
kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio,
nesretan ostao.
89
Mirza Mei
5. Bojim se roaka svojih po krvi poslije

mene, a ena mi je nerotkinja, zato mi po-
kloni od Sebe sina
6. da naslijedi mene i porodicu Jakubovu,

i uini, Gospodaru moj, da bude s njim
zadovoljan.
7. O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest

da e ti se djeak roditi, ime e mu Jahja
biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli
dati.
8. Gospodaru moj, - ree on - kako u

imati sina kad mi je ena nerotkinja, a ve
sam duboku starost doivio?
9. Eto tako! - ree. Gospodar tvoj je

rekao: To je Meni lahko, i tebe sam ranije
stvorio, a nisi nita bio.
10. Gospodaru moj, - ree - daj mi neki

znak! - Znak e ti biti to to tri noi ne-
e s ljudima razgovarati, a zdrav e biti.
11. I on izie iz hrama u narod svoj i znakom

im dade na znanje: Hvalite ga ujutro i
naveer!
90
12. O Jahja, prihvati Knjigu odluno! - a

dadosmo mu mudrost jo dok je djeak bio
13. i njenost i ednost, i estit je bio,
14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije

bio drzak i nepristojan.
15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i

na Dan kada je umro i na dan kad bude iz
mrtvih ustao!
16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od

ukuana svojih na istonu stranu povukla
17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela,

Mi smo k njoj meleka Dibrila poslali i on
joj se prikazao u liku savreno stvorena
mukarca.
18. Utjeem se Milostivom od tebe, ako se

Njega boji! - uzviknu ona.
19. A ja sam upravo izaslanik Gospodara

tvoga - ree on - da ti poklonim djeaka
ista!
91
Mirza Mei
20. Kako e imati djeaka - ree ona - kad

me nijedan mukarac dodirnuo nije, a ja
nisam nevaljalica!
21. To je tako! - ree on. Gospodar tvoj je

rekao: To je Meni lahko, i zato da ga ui-
nimo znamenjem ljudima i znakom milosti
Nae. Tako je unaprijed odreeno!
22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko

negdje.
23. I poroajni bolovi prisilie je da doe da

stabla jedne palme. Kamo sree a sam
ranije umrla i da sam potpuno u zaborav
pala! - uzviknu ona.
24. I melek je, koji je bio nie nje, zovnu: Ne

alosti se, Gospodar tvoj je dao da nie
tebe potok potee.
25. Zatresi palmino stablo, posue po tebi

datule svjee,
26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi o-

vjeka kakva, ti reci: Ja sam se zavjetovala
Milostivom da u utjeti, i danas ni s kim
neu govoriti.
92
27. I doe ona s njim porodici svojoj, nosei

ga. O Merjemo, - rekoe oni - uinila si
neto neuveno!
28. Ej ti, koja u ednosti lii Harunu, otac ti

nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica.
29. A ona im na njega pokaza. Kako da go-

vorimo djetetu u beici? - rekoe.
30. Ja sam Allahov rob - ono ree - meni

e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me
uiniti
31. i uinie me, gdje god budem, blagoslov-

ljenim, i naredie mi da dok sam iv moli-
tvu obavljam i milostinju udjeljujem,
32. i da majci svojoj budem dobar, a nee mi

dopustiti da budem drzak i nepristojan.
33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam

se rodio i na dan kada budem umro i na
dan kada budem iz mrtvih ustajao!
34. To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina

o njemu - onaj u koga oni sumnjaju.
93
Mirza Mei
35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen

neka je On! Kad neto odlui, On za to
rekne samo: Budi! - i ono bude.
36. Allah je, uisitnu, i moj i va Gospodar, zato

se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.
37. i sljedbenici Knjige (idovi I krani) su

se o njemu u miljenju podvojili, pa teko
onima koji ne vjeruju kada budu na Danu
velikom prisutni!
38. Kako e dobro uti i kako e dobro vidjeti

onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjer-
nici su sada u oitoj zabludi!
39. I spomeni ih na Dan tuge kada e biti s

polaganjem rauna zavreno, a oni su rav-
noduni bili i nisu vjerovali.
40. Mi emo Zemlju i one koji ive na njoj

naslijediti i Nama e se oni vratiti.
94
Pogovor
Jedan od najljepih kuranskih opisa (mje-

sta dogaanja) je opis dolaska na Ovaj svijet,
Isaa sina Merjemina. U suri Merjem Uzvieni
Allah govori o bezgrjenom zaeu, o tajnovi-
tom i intimnom razgovoru izmeu Duha/ Di-
brila, i blaene majke estite Merjeme.44 Kako
Kuran govori, iz njihovog intimnog razgo-
vora nastaje sveti, poslaniki plod Isa, sin
Merjemin, Boiji Poslanik i Njegova Rije.45
I sami opis njegovog zaea, zatim raanja
ili poraanja blaene majke Merjeme je vie
nego prelijep, ispunjen izvanrednim, sigurnim i
44] Ponovit emo i onu dobru poznatu maksimu da su svi

ljudi, dakako, sinovi Ademovi (Adamovi), a jedino je Isa
sin Merjemin.
45] Konkretno, u hermeneutikim tekstovima stoji da je
Dibril/Sveti Duh puhnuo u razrez njene koulje i taj se
dah sputao dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako
Boanskom Odredbom zatrudunjela.
95
Mirza Mei
smirenim pojmovima i simbolima: Istona Stra-

na, zastor, Duh (Dibril) u liku savreno stvo-
renog mukarca, utjecanje, izaslanik Gospodara,
djeak isti, zatim: Mjesto Daleko, palmino sta-
blo, lamentacija, Melek nie nje, zov Gospodara,
potok, datule svjee, jesti-piti-biti veseo, post i
apstinencija od govora.
Stvoritelj je odabrao najljepe mjesto za ro-
enje Svog Poslanika i Glasonoe Svoje rijei, u
Kuranu stoji da je to Makaanan Qasiyyan,
Mjesto Daleko. Historijski izvori i veinsko
miljenje ukazuju da je to bio Bejtullahm Be-
tlehem, mjesto na istonoj strani od Jerusalema,
udaljeno osam milja. No, Kuran ovdje govori
metaforino o mjestu roenja, On kae da je to
bilo Mjesto Daleko, a evo o emu bi se moglo
raditi: Merjema je uveliko bremenita i nosea, a
neumoljivo su poele i klevetnike prie o nje-
nom moralu, optube i sumnje, a njoj je trebalo
da se skloni od svih tih runih pria i optubi,
trebalo je jedno mjesto daleko. Tako i danas,
mnogi od nas, ivei u vrtlogu mnogih proble-
ma i trauma, vrlo esto kaemo da elimo otii
ili pobjei na mjesto daleko. Ba kao i blaena
majka Merjema. To je otuda. Kuran govori o
tom mjestu, koje je sigurno i neuznemiravajue
Mjesto Daleko.
96
Poslanik islama Muhammed, a.s., esto je

govorio da su svi Boiji poslanici bili njegova
braa, ali je posebnu panju usmjeravao na Isaa,
sina Merjemina, jer, kako je govorio, izmeu
njega i Isaa nije bilo drugih poslanika, zato je
njemu Isa, mir neka je na njih obojicu, i najblii.
Isto kao to su muslimanima, kako Kuran govo-
ri, najblii oni koji kau: Mi smo krani, zato
to meu njima ima sveenika i monaha i oni se
ne ohole. (AL-Maida, 82.)
Svetopovijesno gledano, o dolasku Isaa, sina
Merjemina, ne postoje velike razlike i razilae-
nja o karakteru i nainu njegova dolaska na Ovaj
svijet, pa i njegovog ivota, ali kasnije povijesne
konstelacije su drukije; nain njegovog odlaska
je ono to je poglavito predmet sporenja i razi-
laenja izmeu muslimana i krana. Dakako,
osnovna je razlika i u poimanju njegove osob-
nosti; muslimani vjeruju da je on ovjek, Boiji
poslanik, Njegova rije, dok krani vjeruju da
je on bog, sin boiji. Dakako, razlika je i u no-
minalnom: za muslimane je on Isa, sin Merjemin
ili Mesih, sin Merjemin, a za krane Isus Krist
ili Mesija.
No, vrlo je vjerovatno da u povijesti ovje-
anstva, osobito u posljednje dvije tisue godina,
ne postoji osoba za koju je vezano vie kontra-
97
Mirza Mei
verzi nego li je to sluaj s Isusom Kristom nje-

govim ivotom i njegovim odlaskom. Dakako,
muslimani vjeruju da on nije umro, niti je ubi-
jen, niti raspet, to je bilo samo priinjenje, jer
njega je Stvoritelj Sebi podigao. A kontroverze
su uglavnom zbog karaktera njegove osobnosti
i naina njegovog odlaska. U islamu on ima sa-
sma drukiju sudbinu od sudbine koju mu pripi-
suje biblijsko uenje, crkveno tretiranje i uope
kransko razumijevanje ovog pitanja.
Moda bismo mogli kazati da u jednom ta-
kvom (kranskom) svjetlu, dosta priguenom
i maglovitom, ostaje puno prostora za razliite
pekulacije, razliite kontraverze i zasigurno
razliite insinuacije glede tog ovjeka i njego-
vog ivota. Njegova misija je poprilino jasna
svim njegovim sljedbenicima. On je tu, doao
je na Ovaj svijet, zaet bezgrjeno, bez oca, od
majke Merjeme/Marije, ali je njegov status kod
onih koji vjeruju u njegovo poslanstvo razliit i
nikako isti. U svijesti i srcima njegovih biblij-
skih sljedbenika on je Boiji sin, koji ima jednu
sasvim drukiju ulogu i drukiji status nego li
to imaju kuranski sljedbenici Isaa, sina Merje-
mina. U Kuranu Isa je ovjek, Boiji poslanik,
doao je na Ovaj svijet sa posebnom zadaom
i ulogom kakvu su imali svi Boiji poslanici i
dakako njegova uloga po uenju Kurana nije
98
ni u kojem sluaju oslobodilaka u smislu da bi

on kao muenik i paenik preuzeo odgovornost
i krivicu prvog, istonog grijeha kojeg su svi
ljudi nosili na svojim duama. U Kuranu svaki
ovjek je odgovoran za ono to on sam uradi i
niko ne snosi odgovornost za tue grijehe i tua
djela.
U Kuranu i po hadisima Boijeg poslanika
jasan je opis ivota Isaa, a.s., i njegovog nestan-
ka, dok se u nekoliko evanelja o tome mogu
uti razliite stvari. etiri priznata evanelja
koja ine Novi zavjet, tri sinoptika (Matej,
Marko i Luka) i jedno kanonsko (Ivan), pribli-
no isto govore o ovom ovjeku i njegovoj misiji,
mada postoje evanelja koja crkva nije priznala,
a koja na razliit nain tumae njegov ivot.
Meutim, ta razliitost u tumaenju njego-
vog ivota nije odlika samo vremena drugog sto-
ljea, kada nastaje kodifikacija evanelja u jed-
nu biblijsku zbirku (Novi zavjet) ve ta pomalo
zamagljena sjeanja, nedoumice i nejasnoe su
uzrokom nastanka razliitog shvatanja i tumae-
nja njegovog ivota i u ovom sadanjem moder-
nom vremenu.
Tako emo kazati i u recentno vrijeme da
upravo iz tog zapadnog svijeta, svijeta kran-
stva, dolaze i nastaju mnoga vjerska, umjetnika
i druga djela koja na razliite naine tretiraju Isu-
99
Mirza Mei
sa Krista. Vrlo esto oprena i opoziciona uenju

zvanine crkve.46 U islamu je jedinstven stav o
njemu.
Ova korisna knjiga imama zagrebake da-
mije mr. Mirze Meia predstavlja doprinos sve-
kolikog poimanja Isusa Krista, zapravo, Isaa,
sina Merjemina. Ona je ponajprije islamsko vi-
enje i kuranski odgovor na to pitanje. A ima za
cilj da sljedbenicima Krista predstavi islamsko
vienje tog krucijalnog pitanja. A u pribliava-
nju istine ili u istini je spas. Dakako, i priblia-
vanju jednih prema drugima.
Muhamed Veli
46] Uzmimo za primjer jedan od najitanijih i najproda-

vanijih romana, koji je dugo godina bio bestseller, roman
Da Vinijev kod Dana Browna, zatim Oskarom nagraeni
film Djevojka od milion dolara, redatelja Klinta Istvuda.
100
O autoru
Mirza Mei (Mehmedalija i Mensura) roen

je 1976. godine u eliu (Brko, BiH). Zavrio
zagrebaku medresu Dr. Ahmed Smajlovi,
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu te poslije-
diplomski znanstveni studij Meunarodni od-
nosi na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu.
Radi kao imam u Zagrebakoj damiji i predaje
islamski vjeronauk u Islamskoj gimanaziji Dr.
Ahmeda Smajlovia. Voditelj je Ureda za dawu
i islamsku mlade i pokreta vjerske tribine Ve-
er Kurana i demata. Objavio vie radova u
razliitim publikacijama te knjigu Islam iznu-
tra (Zagreb, 2011.). Oenjen, otac dvaju sino-
va.
101
ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
URED ZA DAWU I MLADE
Zagreb, 2014. / 1435. h. g.

Isa Isus Poslanik Islama PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Isa Isus Poslanik Islama PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISA/ISUS POSLANIK ISLAMA

Grafika obrada i tisak:

Naklada: 1000 primjeraka

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

ISA/ISUS POSLANIK ISLAMA

ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ/URED ZA DAWU I MLADE

VJERA ILI VJERE?! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

Odabrani kuranski ajeti o Isau, a.s., i njegovoj

Kada piemo ili govorimo o vjerama u Jed-

laenja triju religija je Isa, Mesih, sin Merjemin/

sljednje objave islamskih uenja sadranih u Kuranu, mus-

ani), a trei (muslimani) u njemu vide ovjeka,

sljedbenika zahtijevali da priznaju i posvjedoe

3] Allah nije poseban Bog kojeg oboavaju samo musli-

Mnotvo vjera Allahova odredba, a

A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude

Svojim apsolutnim znanjem, htijenjem i mu-

pojava, ivotinja, samog ovjeka ili onoga to

4] U islamu Allah, d.., ima 99 lijepih imena kojima Ga

Allah Uzvieni objavljivao je odabranim ljudi-

Mogunosti i granice ovjekove spoznaje

Povijesno iskustvo ljudske vrste govori nam

5] U proteklih 14 stoljea u tekstu Kurana nije bilo ni-

nebrojene, ali ipak ograniene. O spoznaji mo-

sima, prirodnim pojavama i tehnikim otkriima.

budu Allaha bojali (koji Ga budu duboko

Kuran nevidljivo ovjekovu oku i nespo-

Spoznaju koja se temelji na materijalnim

uenjima posebno naglaava i potie, cijenei

Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena dana i

7] Poslanik, Muhammed, a.s., je rekao: Znanstvenici su

neba i Zemlje lebde, doista su dokazi za one

Ovom stavu ide u prilog i prva kuranska

itaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,

U drugim kuranskim ajetima Allah, d..,

darovana je iskljuivo od Allaha, d.., odabra-

o vjenosti, o onostranom, ovjek ne moe doi

Muslimani vjeruju u sve Boje poslanike

Poput vjere u nevidljivo (gajb) i vjerovanje

10] I samo poslanstvo svoje izvorite ima izvan fizikog

temelje vjere islama. Pravi i istinski pripadnik

Poslanik (Muhammed) vjeruje u ono to

11] Mnoge poslanike Kuran i ne spominje, ali Allah, delle

Nunost, priroda i ciljevi poslanstva

Iako ovjek na temelju svog razuma, pro-

za smislovima ivota potpuno je nemona odgo-

O sinovi Ademovi/Adamovi, kad vam iz-

Brojni su kuranski ajeti koji nam govore o

tog svemira i tih Zakona je Jedan i Jedini Bog

Oni bijahu pravi ivotni uitelji. A svi od prvoga

12] Fazlur Rahman, Glavne teme Kurana, CNS i El-Ka-

Naini objave poslanstva

Kada je posrijedi govor o poslanstvu kao

13] Ni sam Muhammed, a.s., nije odmah povjerovao da je

njih, a samo su rijetki, i to opet poslanici, po-

Nijednom ovjeku nije dano da mu se

14] Muhammed, a.s., je priao svojim ashabima da je prije

pripada sve to je na nebesima i sve to je

Upravo Putem Objave, kao Allahova vjena

15] U tefsirskoj literaturi navode se sljedei naini dol-

vanje ali i za djelovanje, za svako mjesto i svako

Ugovor izmeu Boga i ovjeka

ovjek je u islamskoj perspektivi Allahov