SAMOONIMOGUBITINAPONOSIDIKA

HEROJIJUGOSLAVENSKENARODNOOSLOBODILAKEBORBE

1941.1945.

SLOBODNAJUGOSLAVIJA
Sadraj:
Uvodnarije ...................................................................................................................3
JosipBrozTito ...............................................................................................................4
NarodniherojiJugoslavije: .............................................................................................8
Narodniherojistranidravljani:..................................................................................519
Podacionarodnimherojima.......................................................................................548

2
Uvodna rije
Drugariceidrugovi,predvamastojiknjigaoherojima.Knjigaoljudimakojisuobiljeili
jugoslavenskupovijesturazdobljudo1945.godine,aikasnije.Knjigaoljudimakojisu
rtvovalisebe,svojuobitelj,mnogiisvojivot,azadobrobitsvih inaskojismokasnije
doli.

FascinirajuejedaseupravonajmlailanradnegrupepokretaNaaJugoslavijatoliko
zainteresiraoipotrudiosedabiografijeskeniraiponovnosloiujednuknjiguknjigukoju
Ti,dragiitaoe,upravoita.Dokazjetodanarodniherojiidaljeive.Nesamousrcima
svojihsuboraca,(naalostsveihjemanje),nesamousuvremenicimanjihovogslavnogvoe,
drugaJosipaBrozaTita,veiusrcimaljudikojisuserodiliposlijetogtraginog04.05.1980.
godine.

Istina,ovaknjiganijenastalaprouavanjemnjihovihbiografija,njihovihivotnihputeva.Ne.
Onajeponovnonapisana.TojezapravokopijaknjigeNarodniherojiJugoslavije,grupe
autoraizdavne1982.godine.Mi,lanoviradnegrupeDrutvoSlobodnaJugoslavija,
smatralismodaseljudikojisutakohrabrokrenuliuborbuprotivdalekojaegokupatora,kao
iprotivdomaihizdajnika,morajuspasitiodzaborava.Naanajnovijapovijestjepokazalada
sedobrestvaribrzozaboravljaju.Stogaihtrebauvijekiznovavraatinavalovesvijestii
uvijekiznovaponavljati.Trebasepodsjeatinasveherojskebitke,nasvetegobekrozkojesu
proli.Nesmijeihsenikadazaboraviti.

Onisuiliuratzatotosuvjerovali,uto,dajeonotoradejedinoispravno.Ilisuurat,jer
suhtjelipomoiuoslobaanjunarodaodkapitalistikogjarma.Ilisuuratzatotosusvojoj
djecihtjeliosiguratijedandrugaijiivot,ivotpunsmijeha,veselja,ivotneoptereen
mrnjom ivotdostojanovjeka.Jerovjeknijeroendabibiorob.Ne!Onjeroendabi
bioslobodan,dabimogaouivatisveljepoteteslobode.

NarodniherojiSFRJsusvojimradom,svojimdjelom,anekiisvojimivotompridonijelida
senateritorijuSocijalistikeFederativneRepublikeJugoslavije50godinaivjeloumiru,u
ljubavi,ivjeloseivotomslobodnogovjeka.Aslobodasenedobija,onasemorastvoriti.U
praviluborbom.

NekaimjevjenaslavaiHVALA!

Otilisuuumu,auliupovijest.

ZlatkoStojkovi,dipl.ing.

3
Josip Broz Tito
JosipBrozrodioseumalomseluKumrovcunaSutli,unajzapadnijemdijeluHrvatskog
zagorja7.maja1892.godinekaosedmoodpetnaesterodjeceroditeljaFranjeiMarijeBroz,
roeneJaverek.Mali"nesporazum"okotogabiografskogpodatka,sobziromdaseTitov
roendanslavinadan25.maja,objasnilisunjegovibiografiinjenicomdajeJosipBrozza
vrijemesvogadugogodinjegrevolucionarnogradabioprisiljendasesluilanimpapirimai
dokumentima,pajetakoiujednomvojnikomdokumentuaustrougarskevojskezabiljeeno
dajeroen25.maja.Aupravonatajdan(25.V1944.)izvrenjeidesantnaDrvar.
Roendanjeostao,panisamTitonijeeliodasetajdatummijenjakadgajenarodve
prihvatio.SinocaHrvataimajkeSlovenke,JosipBroznijeosjeaonikakvihnelagodazbogte
okolnosti,jerizmeudvijesusjednezemljenijebiloantagonizmaninetrpeljivosti.JosipBroz
jemnogedanedjetinjstvaproveokoddjedaMartinaprekoSutle,tenauioodlinoslovenski,
zbogegajeimaopotekoakadajepoaouhrvatskuosnovnukolu.
KadaserodioJosipBroz,ivotukumrovakojdolinijebioteakinaporan,oskudani
jednolian.Iakojekmetstvoodavnobiloukinuto,seljatvosupritiskalitekinameti,porezii
opaoskudica,jersuimposjedibilimali,rasparani,azemljaslabekvalitete.Godina1903.i
1904.bilesuveomaburneutimkrajevima,uznakuopegnarodnogpokretaprotiv
madarizacijesjednestrane,iuznakupobunesiromanihseljakaprotivsvihvrsta
eksploatacijesdrugestrane.
OsnovnukoluJosipBrozjepohaaouKumrovcuod1900.do1905.Posvretkuosnovne
koleJosipBrozje,zbogtekogstanjauobitelji,moraoodloitisvojodlazaknazanat,paje
nekovrijememoraoraditikodsvogujakauSloveniji.Nakontogajeradioujednojsisakoj
kantini.Godine1907.jepostaoegrtmehaniarskeradioniceuSisku.Pozavretkuegrtske
kole1910.prviputstieuZagrebgdjepostajelanSocijaldemokratskestrankeHrvatskei
Slavonijeiuestvujeuradnikimdemonstracijama.
Nakon"izleta"uTrst,gdjenijenaaoposao,vraaseuZagrebgdje1911.sudjelujeuvelikim
demonstracijama.NakontogajeradiouKamnikuuSloveniji,enkovuuekoj,u
Mnchenu,utvorniciautomobila"Benz"uMannheimu,uNjemakomRuhru,Beu,Bekom
NovomMjestugdjejeradioutvorniciautomobila"Daimler"kaoprobnivoza.Nauioje
njemakiiekijezik,usavriosvojiizuionovezanate.
Godine1913.odlaziuvojsku.Poetkomprvogsvjetskograta1914.shvatiojedatonije
njegovratidanemazatadaratuje,pajeutouvjeravaoisvojedrugoveukasarni.Odveden
jeuPetrovaradinskutvravuitujeproveonekovrijeme,alinijeosuennegojeposlanna
frontuuGalicijupazatimnaKarpate.
Nafrontijebiodo25.maja1915.kadajeranjenizarobljen.Uruskojbolniciprovoditrinaest
mjesecigdjemnogoitaiuiruski jezik.Nakonizljeenja,Titojekaozarobljenikposlanna
raduseloKalasijevo.Poredposlanalazivremenazaitanjeaurazgovorimasaseljacimasve
seeespominjeimeLenjin.
Krajem1916.premjetenjeuKungurgdjeradinaodravanjueljeznikepruge.Ujunu
1917.naputaKunguriodlaziuPetrogradgdjesudjelujeudemonstracijama.Zatimbjeiu
Finsku.TamojeuhapeniposlanuzatvoruPetropavlovskojtvravi,izkojejetransportiran
natraguKungur.IztransportajepobjegaoidospiouOmsk,gdjese,poslijepobjede
oktobarskerevolucije,prijaviouodredCrveneinternacionalnegarde.Naproljee1918.
zatraiojedabudeprimljenuRuskukomunistikupartiju(boljevika).Uljetoistegodine
umaknuojepredKolakovomvojskommeuKirgize,gdjejeradiokaostrojarujednome

4
mlinu.PopovratkuboljevikauOmskvratioseutajgraditamopostaolanjugoslavenske
sekcijeRuskekomunistikepartije.
Ujesen1920.vraaseuZagrebgdjestupauredoveKomunistikepartijeJugoslavije.Iste
godinepartijajezabranjena.Kada1921.ostajebezposlazapoljavaseumlinuumjestu
VelikomTrojstvugdjejesasvojomsuprugomiviodokasnogproljea1925.godine.Tumu
serodilotrojedjece.PrvodijeteumrlomujeuZagrebu,auTrojstvusumusahranjenisini
Hinko,kojijeumroosamdananakonroenjakerkiceZlatice,ijiseivotugasionakon17
mjeseci.GodinudanaprijenegotonaputaVelikoTrojstvo,roenjesinarko,kojijejedini
ostaoivodetvoronjegovedjeceizprvogbraka.
NaputamlinuVelikomTrojstvuiukasnoproljee1925.godinedolaziuZagreb.Po
partijskimzadacimaodlaziuKraljevicu,BeogradiuSmederevskuPalanku.Uaprilu1927.
opetsevraauZagreb.OdsudauOgulinuosuenjenasedammjesecirobije,uvjetnona
etirimjeseca,zbogkomunistikepropagande.NakonizlaskaizzatvoraTitoujedinjuje
Partijukojajebilapodijeljenanarazliitfrakcije.
Kadasuujunu1928.godineorganizovanedemonstracije,naletkukojimseradnicipozivaju
nademonstracijestajaojepotpisJosipaBroza.Velikapotjerapolicijeraspisanaje20.juna
1928.Uhapenje4.augusta1928.iosuennapetgodinarobije.Poetkom1929.dovedenje
naizdravanjekazneuLepoglavu.GodinudanaposlijenjegauLepoglavudolaziMoa
Pijade,tadastariiiskusnikomunist.Njihdvojicasupoelizajednoraditinaorganiziranju
partijskihjedinicaukaznionici.IztogavremenasauvanjeijedanoddvaportretaTitatoih
jeizradioMoaPijade,kojijeinaebiopoznatislikar.
Poetkom1931.JosipBrozasuiznenadapremjestiliukaznionicuuMariboru,kojajebilana
glasukaonajgorauJugoslaviji.Tujeizdraokaznualiipaknijeodmahputennaslobodu.
OdvedenjeuOgulin,gdjejetrebaodaodleijotriipolmjesecaonekaznenakojujebio
uvjetnoosuen.Tekpotkrajmarta1934.izlaziizzatvora,alimujeodreenodamoraboraviti
urodnomKumrovcuidaiznjeganesmijenigdjeotii.
VeuaprilutegodinenaputaKumroveciodlaziuSamobor.Postaojeilegalaciprviputse
spominjeimeTito.PostojalojeviepriaotomekakojedobiotoimealijeJosipBroz
kasnijevieputaobjanjavaodaganikakavposebnirazlognijepotakaodauzmetoime.
Jednostavno,tojenarodnoime,kojenijeposebnorijetko.Preaviuilegalnost,Titoje
nastaviojoveompartijskomaktivnou.UkljuenjeuPolitikibiroCKKPJ1934.godine.
ZbogpartijskihzadatakapovremenoodlaziuPariziMoskvu.
Krajem1937.godineJosipBrozTitopostajegeneralnisekretarCentralnogkomiteta
KomunistikepartijeJugoslavije.PoslijetogajodvaputaodlaziuMoskvu1938.i1939.
godine.FaizamseirioEvropom,HitleroveiMussolinijevearmijesunagranicama
Jugoslavije,avladaCvetkoviMaeknevidiopasnostkojaseblii.Jedneodposljednjih
veeriuoktobru1940.godineuDubravijeodranaPetazemaljskapartijskakonferencija.Na
krajukonferencijeTitojerekao:"Drugovi,prednamasuodluujuidani.Naprijedsadau
konanupobjedu!Iduukonferencijumoramoodratiuosloboenojzemljiiodtuinaiod
kapitalista!"
OkupacijaJugoslavijezateklagajeuZagrebu,odakleje,njegovominicijativom,upuen
proglasCKKPJnarodimaJugoslavijeiradnomnaroduJugoslavije,ukojemuseistie
odlunostPartijedauoslobodilakomratuustrajeuprvimredovima,ukojemuustajeprotiv
potpaljivanjanacionalnemrnjeipozivaradnike,seljake,omladinu,graaneisverodoljube
daseujedineuborbizanacionalnunezavisnost.

5
Udrugojpolovicimaja1941.godineTitoodlaziuBeogradodakleusmjeravapripremeza
dizanjeustankaipoetakoslobodilakograta.PonapaduNjemakenaSSSR(22.juna)
PolitbiroCKKPJjepodTitovimvodstvomocijeniodajenastupioodluantrenutakza
poetakoruanogustankaprotivokupatorainjegovihdomaihpomagaa.Glavnitab
NarodnooslobodilakihipartizanskihodredaJugoslavije(NOPOJ)formiranje27.juna,aTito
jepostaovrhovnimkomandantomNOPOJ.Podnjegovimvodstvomdonesenajeodlukao
dizanjusvenarodnogustanka.
Beogradjenapustio16.oktobraiotiaonaosloboeni teritorijuzapadnojSrbiji,kamosu
premjeteniiGNOPOJiCKKPJ.UStolicamaje26.i27.novembraodranosavjetovanje
nacionalnihipokrajinskihpredstavnikanarodnooslobodilakogpokretaidonesenesmjernice
zarazvojustankaioslobodilakeborbepodjedinstvenimvodstvomVrhovnogtabaNOPOJi
glavnihtabovapozemljamaipokrajinamaJugoslavije.UoktobruistegodineTitosesastao
uRavnojGorisDraomMihailoviemradidogovoraozajednikojborbiprotivokupatora,
kojizbogstavaMihailoviazavravabezuspjeha.
Uoktobruinovembru1941.godineTitojeuUicu,odakleusmjeravarazvitakustanka.U
Rudom,uistonojBosni,22.decembra1941.osnivaPrvuproleterskubrigadu.Naosnovi
uspjehapostignutihuustankuioslobodilakojborbiudrugojpolovici1942.izdajenaredbuo
osnivanjuprvihdivizijaikorpusa,tojebiotemeljstvaranjaNarodnooslobodilakevojske
Jugoslavije(NOVJ).NanjegovuinicijativuuBihause27.Novembra1942.sastaju
predstavniciNOBizsvihkrajevaJugoslavijei formirajuAVNOJAntifaistikovijee
narodnogosloboenjaJugoslavije.Godinudanaposlije,29.i30.novembra1943,uJajcuse
sastajeAVNOJnasvojedrugozasjedanjeidonosipovijesneodlukeobuduemureenju
JugoslavijekaofederativnedraveravnopravnihnarodainarodnostiJugoslavije.
Titodobivanaslovmarala.NekovrijemerukovodioslobodilakomborbomizDrvara,
odakle,poslijeneuspjelognjemakogdesanta,25.maja1944.godine,odlazinaVis,gdje
razvijairokudjelatnostzameunarodnopriznanjenoveJugoslavije.Uaugustu1944.susree
seuNapuljuspredsjednikombritanskevladeWinstonomChurchillom.Istodobnodoksebori
zameunarodnopriznanjenovogastanjanatluJugoslavije,rukovodi,kaovrhovni
komandant,operacijamaosloboenjazemlje,kojeusklaujesoperacijamasaveznikih
vojski.Predveer23.oktobra1944.stieuosloboeniBeograd.Potvrujuiveizborene
tekovine,Tito7.marta1945.godineformiravladuDemokratskeFederativneJugoslavije.
NarodnooslobodilakaborbanarodaJugoslavijepobjednikijezavrena15.maja1945.Jou
tokuborbe19.novembra1944.PredsjednitvoAVNOJadodijelilojeTitunazivnarodnog
herojaJugoslavije.JosipBrozTitobiojejediniVrhovnikomandantudrugomsvjetskomratu
kojijesvojeborcelinovodioubitku.RanjenjeubitcinaSutjesciujunu1943.godine.
Godine1948.oduprosediktatuStaljina,odbacivinjegovuneprijateljskupolitikuprema
tekovinamasocijalistikerevolucijeuJugoslavijiitekovinamaoslobodilakeborbe.
Odbijanjemdasepokoritzv.RezolucijiInformativnogbiroakomunistikihiradnikihparija
(Informbiro),kojajesadravalaagresivnupolitikuStaljinapremaJugoslaviji,Titoje,uime
naelaravnopravnostinarodaikomunistikihpartijasvihzemalja,odbaciopolitiku
meunarodnogahegemonizmaidiktatavelikesile.UNarodnojskuptiniFNRJ27.juna1950.
podniojeobrazloenjeOsnovnogzakonaoupravljanjuradnimkolektivimaodstraneradnika,
istaknuvistarosocijalistikogeslo"Tvorniceradnicima".PrviputjezaPredsjednika
Republikeizabran14.januara1953.
PoslijesmrtiStaljinauslijedilajenormalizacijaodnosasaSSSRpaje,zaposjetaHruova
Jugoslaviji,ujunu1955,potpisanaBeogradskadeklaracija,kojomjeotvorenput

6
normalizacijiodnosaizmeudvijuzemalja,naosnovipriznanjanaelaravnopravnostimeu
narodima,dravamaikomunistikimiradnikimpartijamasvihzemaljasvijeta.
Titojeodranih1950ihgodinapasvedosvojesmrtirazviogolemumeunarodnudjelatnost,
jedanjeodzaetnikaiglavnihakterapokretanesvrstanostiskojimsuseidentificiralemnoge
novoosloboenezemljeusvijetu.AfirmirajuimeunarodnipoloajJugoslavije,miri
suradnjumeunarodima,Titojeposjetiovieodsedamdesetzemaljasvijeta,nasvim
kontinentima.ZagolemeitrajnezaslugekojejestekaozasvenarodeJugoslavijeizanjihovu
dravnuzajednicutriputajeproglaavannarodnimherojem.Biojebiranzadoivotnog
predsjednikaSKJ.Zaizvanredandoprinosvojnojznanostiipraksi,posebnozadoprinosi
zaslugeuizgradnjiteorijeiprakseoslobodilakogrataTitoje1976.dobiodoktoratvojnih
znanostiiumjetnosti.Proglaenjeipoasnimlanommnogihakademijaznanostii
umjetnosti.
NajedanaestomkongresuSKJposljednjemkojemujeprisustvovaoodraojegovoro
snazi,uloziiperspektivamaJugoslavije,onjezinojvjernostipokretunesvrstanostiio
odsudnojvanostibratstvaijedinstvanarodainarodnostiJugoslavijegovorkojije
svojevrsnaoporukasvimbatinicimadravekojajestvorenapodnjegovimvodstvomikojoj
jeostaotrajnimsimbolom:TitovaJugoslavija.
4.maja1980.u15.05satinaKlinikombolnikomcentruuLjubljaniumrojenajveisin
naihnarodainarodnosti,predsjednikSocijalistikeFederativneRepublikeJugoslavije,
predsjednikSavezaKomunista,VrhovniKomandantoruanihsnaga,MaralJugoslavijeJosip
BrozTito.Pokopanje8.maja1980.uBeograduuKuicvijea.Nanjegovojsahranibiloje
prisutno209delegacijaiz127dravasvijeta.Titovasahranabilajezvaninonajposjeeniji
pogrebnekogdravnikauprolomstoljeu.

7
Narodni heroji Jugoslavije:
AlbahariAbrahamaNisim ................................................................................................14
AntoniMateMilanVelebit............................................................................................16
AntunoviIgnjataRistaBaja ............................................................................................18
AntunoviJureIlija ..........................................................................................................20
AnuiAnteTadija ...........................................................................................................22
BaeMijeMaksimilijanMili ..........................................................................................23
BadelSlavkaMarijan .......................................................................................................25
BagatStipaVlado.............................................................................................................27
BakoviFranjeRajka.......................................................................................................29
BaltiNikoleMilutin ........................................................................................................30
BanOlga ..........................................................................................................................32
BaninaTomeAnte............................................................................................................33
BeliniBartolaMarko ......................................................................................................35
BiberStjepanaAntunTehek .............................................................................................37
BiliJovanaBooMarjan.................................................................................................39
BirtaLazeMojicaZec ......................................................................................................40
BikupMarijaPetarVeno.................................................................................................42
BjelogrliT.Kosta ...........................................................................................................44
BlagojeviJovanaVera ....................................................................................................45
BlagojeviMilanpanac ..................................................................................................47
DuanBojovi ..................................................................................................................48
BosniPereMilka ............................................................................................................50
BokoviIvaMilo ............................................................................................................51
BonjakRadovanaJefto....................................................................................................53
BubanjFranjeViktor ........................................................................................................55
BubiGostimiraDragan ...................................................................................................57
BudakKarlaDivko...........................................................................................................58
BudicinGieuseppePino....................................................................................................59
BuhaRadaBoko .............................................................................................................60
BulatPetraRade...............................................................................................................61
CarDragutinaNikolaCrni................................................................................................63
CarPetarZvrk ..................................................................................................................65
CvetkoVjeeslavFlores ...................................................................................................67
ajavecP.Rudi ................................................................................................................69
aviDraganaMarijanGrga ............................................................................................70
melikJankaJanko ..........................................................................................................72
olakoviMieRodoljubRoko ......................................................................................74
oloviStevan .................................................................................................................78
oloviVidakaSavo ........................................................................................................80
opelaStavraOrdan.........................................................................................................81
ukiVukaBogoljub......................................................................................................82
upiSavaedomirLjubo...............................................................................................84
voroArsenaMihajilo .....................................................................................................85
DakiBoidar...................................................................................................................87
DaniloviJoveUgljea .....................................................................................................89
DapeviJovanaPeko ......................................................................................................91
DebeljakStjepanaStjepanBil..........................................................................................94
DedeiStevanaBokoPop ...............................................................................................95

8
DelpinPetraRastislavZmago...........................................................................................97
Demonja Nikola................................................................................................................99
DimiTodoraNada ........................................................................................................101
DomanyJosipaRobert....................................................................................................103
DoenStevo ...................................................................................................................105
DragarRezka..................................................................................................................106
DugaliObrenaMomiloMomo ....................................................................................108
DugandiJakovaJaka .................................................................................................110
DugonjiIlijeRatomirRato............................................................................................111
DugoeviAndrejaVeljko..............................................................................................113
DujiTeodoraMilo.......................................................................................................115
DukiMilanaStevan ......................................................................................................116
DuliStipanauro .........................................................................................................118
DumboviKovaiKataMati......................................................................................120
DumiiPetraLjubo.......................................................................................................122
DurakuRedepaEmin ....................................................................................................123
DurbabaJovanaJoo ......................................................................................................125
DuiHajdar ....................................................................................................................127
apiNikoleuro..........................................................................................................129
erekStipe.....................................................................................................................131
ilasNikoleAleksaBeo ...............................................................................................132
okiPereDanilo..........................................................................................................133
onoviM.Branko ........................................................................................................134
uriNoviceelimireljo.............................................................................................136
EngelAleksandraEliasIlija,Andi...............................................................................137
EypperErnestaErnest.....................................................................................................139
FetahagiRamadanaAhmet...........................................................................................141
FiketGrgeMirko............................................................................................................142
FilipoviAvramaStjepan ...............................................................................................144
GaeaVasilj..................................................................................................................145
GajiMihajlaLjubivojeoka.........................................................................................147
GaliMarijanaJureVeliki..............................................................................................148
GaljerFranjeVilimio .................................................................................................150
GardaeviPetraRadovan ..............................................................................................152
GavranMileDuan.........................................................................................................153
GavriGavreVeselin.....................................................................................................155
GavrilovskiAlekseKiro .................................................................................................157
GeorgievMilanaPeroio.............................................................................................158
GerovacMileLjubica .....................................................................................................159
GigovAndonaStrahil .....................................................................................................160
GluhakIvo......................................................................................................................161
GredeljJankaJanko........................................................................................................162
GregoriPavle................................................................................................................163
HariJakovaIvan IlijaGromovnik ...............................................................................165
HoljevacSlaveVeeslav,Veco.......................................................................................167
HribernikLovreRudolfSvarun ......................................................................................168
HrovatFrancaan..........................................................................................................170
HumoSalihaAvdo .........................................................................................................172
IbrahimpaiHasanaMahmutMao ...............................................................................174
IliIvanaLjubo ..............................................................................................................176

9
IliRadojaMilanua,iaumadijski ........................................................................178
IliSimeMilan...............................................................................................................181
JaneiJankaVidaVilmaLuka ..................................................................................182
JaniVladoCapo............................................................................................................184
JankezureGrga ...........................................................................................................185
JankovGanetaBlagojaMueto.......................................................................................187
JerebRadaDuantefan ................................................................................................188
JerkoviDraganaDuan .................................................................................................189
JoniAntaAnte ..............................................................................................................190
JosifovskiVangelaJosifSvetarot ..................................................................................192
JovanoviLjubisavaSavaSirogojno...............................................................................193
JovanoviMilanaivoradikicapanac........................................................................194
JovanovskiIgneIlijaCvetan...........................................................................................196
JoviSlobodan ...............................................................................................................197
KapiiMilaJovo...........................................................................................................198
KaramandiStavreElpida ................................................................................................200
KarangelskiAngelaVasko..............................................................................................201
KaranoviMilanaNikola................................................................................................202
KardeljEdvardaEdvard,Bevc,Kritof...........................................................................203
KerinAlojzaMilkaPohorskaMilka...............................................................................210
KluzValentinaFranjo.....................................................................................................212
KljaiMirkaMilanka.....................................................................................................213
KljajiFilipFia.............................................................................................................214
KljajiIlijeMirkoStari...................................................................................................216
KljajiMarkaMilo........................................................................................................218
KneblMatijeFranjo........................................................................................................220
KneeviGavrilaRadovanTihi ......................................................................................222
KolmanJanozaAlojzMarok ..........................................................................................223
KomarAlojzaSlavko.....................................................................................................225
KomatinaAlekseMilo ..................................................................................................227
KonarDmitraMarkoBura ............................................................................................229
KonarGeceRade ..........................................................................................................231
KonarNikoleDragica ...................................................................................................234
KovaeviBlagojaSava .................................................................................................236
KovaeviBoidaraBrankoikaMornar .......................................................................240
KovaeviedomiraRadoslav .......................................................................................242
KovaeviGolubaMilo ................................................................................................244
KovaeviJeremijeVeljko .............................................................................................246
KovaeviMilauran....................................................................................................248
KovaeviNikoleMitarMujo ........................................................................................250
KovaeviObrenaRadovanMaksim ..............................................................................252
KovaeviPetraMirko ...................................................................................................253
KovaeviPetraVasilijeile .........................................................................................254
KovaeviPetraVojo .....................................................................................................256
KovaeviRadosavaVojinVojo ....................................................................................258
KovaeviSimeBoriaepan.......................................................................................259
KovaiIvanaIvanEfenka .............................................................................................261
KovaiLucijanaOskar..................................................................................................262
KovaiMartinaJoe .....................................................................................................264
KraigherAlojzaDuanJug .............................................................................................266

10
KrajaiIvanaIvanStevo ...............................................................................................268
KrajgerAlojzaBoris.......................................................................................................271
KraValentinaJosip .......................................................................................................273
KreaiIvanaOtmarKultura ..........................................................................................274
KreseFrancaFrancoban..............................................................................................276
KrkaMarkaIvan...........................................................................................................278
KroflinRudolf ................................................................................................................279
KrsmanoviBranko ........................................................................................................280
KrukaMarkaGojko ......................................................................................................282
KufrinIvanaMilka .........................................................................................................284
KujundioraMaksim...............................................................................................286
KupreaninNikoleMilan................................................................................................287
LabudoviJagoaMiloradLabud ...................................................................................289
LatinoviJoveTrivoGaronja .........................................................................................291
LaveviLuiNikoleIvan..........................................................................................292
LazareviSavaBoo ......................................................................................................294
LekoviMieVoja .........................................................................................................296
LekoviPetar..................................................................................................................298
LenacIvan......................................................................................................................300
LisakJankoPuka ..........................................................................................................301
LjekoviMaanaNikola...............................................................................................303
MacuraMilanaSlobodan Bondo..................................................................................304
MarinkoviJosipaIvanSlavko .......................................................................................306
MaslariPantelijeBoidar ..............................................................................................308
MasleaAleksandraVeselinVeso ..................................................................................310
MasliSalkaOmer .........................................................................................................312
MaeraFranaSergej .......................................................................................................314
MakoviNoviceJelica ..................................................................................................316
MakoviSekuleSavo....................................................................................................317
MedeJanezaPavlaKatarina ...........................................................................................318
MoraaSaveMilutin ......................................................................................................320
MorinMiheIvanCrni...................................................................................................323
MokriJanezaJoeCiril ...............................................................................................325
MrazoviCzofekStjepanaKarloGapar ........................................................................327
MrkociMarkaMarko.....................................................................................................329
MrkociFranjeSlavko .....................................................................................................331
MukerIvanaIvan ...........................................................................................................333
NaStjepanaKosta ........................................................................................................335
NemetVladimirBracoKozaranin .................................................................................338
NenadoviGavraDragomir ............................................................................................339
NikoliMihajlaGojko ....................................................................................................340
NjeiLazaraVid...........................................................................................................342
OrekoviJoseMarkoKrntija.........................................................................................345
PajiDaiVaseDuan................................................................................................347
PajiOiBartolaVinko ..............................................................................................348
PajiDavidaDavid .........................................................................................................350
PalikuaerifaIbe..........................................................................................................351
PalkovljeviMiloaBokoPinki ....................................................................................352
PanioraTodor..........................................................................................................354
PapHenrikaPavleilja ..................................................................................................355

11
PapiJovearko ............................................................................................................357
ParentaMiloaNenad.....................................................................................................359
PavloviMiloje ..............................................................................................................361
PavloviVeljkaRatkoiko ..........................................................................................363
PeneziSpasojaSlobodanKrcun ....................................................................................365
PeriMiloaVladimirValter........................................................................................367
PetroviPetraAdam,Gigac............................................................................................369
PijadeSamuilaMoaiaJanko ....................................................................................371
PilipoviureMilan ......................................................................................................374
PopoviAleksandraKoaPeraPosavski ........................................................................376
PopoviMomiloOzren .................................................................................................378
PopoviRadaJevrem .....................................................................................................380
PravicaRisteDragicaDraga ...........................................................................................382
PrimoracAntunaRudolf .................................................................................................386
PrincipJoveSlobodanSeljo............................................................................................388
RadiSvetozaraLepa .....................................................................................................390
RadosavljeviVeraNada................................................................................................392
RadovanoviMaksimaJovoJova..................................................................................393
RakovacJoakim .............................................................................................................394
RankoviMatejeAna ...................................................................................................396
RankoviMilivojaAleksandarMarko ............................................................................398
RaoviRadosavaMilija ................................................................................................401
RategoracAndrijeAnte.................................................................................................403
RoloviVladimirVlado..................................................................................................408
RozmanFrancaFrancStane............................................................................................410
RoancJoefaTine.........................................................................................................412
RudolfJankaJanko.........................................................................................................414
RukavinaIvanaAnte ......................................................................................................416
RukavinaIvanaIvan .......................................................................................................418
RukavinaPavlaIvanSio ...............................................................................................419
RunkoMiloaZvonkoPavle...........................................................................................420
RustanbegMilan.............................................................................................................422
RuikaIvanaJosip ........................................................................................................423
SabljakNikoleIvan ........................................................................................................424
SadikuRamizBaca.........................................................................................................425
SalihagiBeiraHimzo ..................................................................................................427
SemiJoetaStaneDaki.................................................................................................428
SpasiSaveMilan ..........................................................................................................430
StankoviRadojaVelizarVecaKoragin .......................................................................432
StanojloviSpireMiloradMia ......................................................................................434
StefanoviDimitrijaSvetislavea................................................................................435
StevoviVelimiraRodoljubRode...................................................................................437
StikoviMihajlaMiloslav...............................................................................................438
StojanoviIlijeBrankoKrvavi .......................................................................................439
StojanoviMaksimaMihajloPuljo .................................................................................440
StojanoviSimeMladen .................................................................................................441
StojanoviVukojaBoidarDreniki...............................................................................443
ariIveAnteRadepanac............................................................................................445
epanoviPetraJaftoajo............................................................................................447
egrtObrenaVlado ........................................................................................................449

12
entjurcFrancaLidija.....................................................................................................451
ercerIvanaLjubomirLjubo ..........................................................................................453
iblArminaIvan ............................................................................................................455
korpikJosipaVelimir ...................................................................................................457
olajaSimoSimela.........................................................................................................459
otiPalaPal ...................................................................................................................461
paljIvanaMilan ...........................................................................................................462
panoviureIlija .........................................................................................................463
panoviVaseTomica ...................................................................................................464
piljakDragutinaMika...................................................................................................465
tekoviPereLazo .........................................................................................................469
tokovacAntonaJovanoja ........................................................................................471
trokPavlaIzidorMrki.................................................................................................472
tuliMirko...................................................................................................................474
umenjakSlavkaSlobodanFeks....................................................................................476
umonjaDragomiraMilo..............................................................................................478
upicaRade...................................................................................................................480
upiBlagojaObren.......................................................................................................482
uranJoeJosip .............................................................................................................483
urbatIlijeBrankoBane.................................................................................................485
urkaloMirjanaDinko ...................................................................................................487
urlanMarkaGojko .......................................................................................................489
TuriIvanaIvanIztok...................................................................................................491
VajnerDuanaSlaviaia ............................................................................................493
VidekoviIvanPavel......................................................................................................495
VidoviIvanaMarijaAbesinka ......................................................................................496
VladuiuraBranko..................................................................................................498
VlahoviFranetaJosipJoa............................................................................................500
VlahoviMilinkaVelimirVeljko ...................................................................................502
VlajiivanaMilosav ....................................................................................................505
VujanoviSavaua ......................................................................................................506
VukmanoviNikoleSvetozarTempo.............................................................................507
VukmiroviNikoleBoroCrni.........................................................................................510
ZrenjaninivearkoUa...............................................................................................512
ZriliVladeura..........................................................................................................514
ZupeviMehmedaAsim ...............................................................................................516
ZvicerBlagoteJovanJovo..............................................................................................517

13
 Albahari Abrahama Nisim
Roen je 28. januara 1916. godine u Tenju, Bosna i
Hercegovina,utrgovakojporodici.Jouviimrazredima
gimnazije, koju je zavrio u Sarajevu, doao je u dodir s
napredno orijentiranomomladinomineposrednouestvuje
u raznim njenim kulturnim, sportskim i politikim
akcijama.

Poslije zavretka kole radio je, kao privatni namjetenik,

u Sarajevu, gdje je istovremeno nastavio i revolucionarnu
aktivnost. Osobito se isticao u radu klasnog sindikalnog
pokreta u Savezu privatnih namjetenika i u SBOTIu.
lan KPJ postao je 1935, a sljedee godine osuen je na
jednogodinju robiju koju je izdrao u Sarajevu,
beogradskojGlavnjaiinaAdi Ciganliji.

Poslije povratka s robije, 1937. godine, ponovo se ukljuuje u partijskopolitiki ivot, a u

aprilu 1940. godine, poslije povratka s odsluenja vojnog roka, postao je lan Mjesnog
komitetaKPJzaSarajevo.Kaopoznatipartijskiaktivistodvedenjeukoncentracionilogoru
Ivanjicu, decembra 1940. godine, gdje je ostao sve do 29. marta 1941. godine. U vrijeme
kapitulacijejugoslovenskevojskeNisimsenalaziouSarajevu,gdjejeorganizirao
izvlaenjekomunistapalihuzarobljenikelogore.

U periodu priprema ustanka Albahari je, kao lan Mjesnog komiteta, bio vrlo aktivan u
organiziranju prikupljanja oruja i sanitetskog materijala, jaanju partijske organizacije u
graduipoveanjunjenespremnostizaprihvaanjenovihzadataka.

Kad je ustanak ve izbio, Nisim je radio na formiranju prvih partizanskih odreda u okolini
Sarajeva. Bio je zamjenik komesara Semizovake ete i, prilikom organiziranja partizanskih
odredanasektoruVareBreza,zarobljenjeuokoliniVarea.Dovedenjeuustakizatvoru
Sarajevu. Poslije estokog muenja, pred samo strijeljanje, uspio je da zajedno s Isom
Jovanoviem, sekretarom Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, Milutinom
urakoviem i Vasom Miskinom pobjegne iz neprijateljskog zatvora i da se prebaci na
osloboenuteritorijuRomanije.Kaoiskusanpartijskiradnik,odmahjepostavljenzasekretara
OkrunogkomitetaKPJzaodred"Zvijezda",gdjesejednakoistakaoikaodobarboracikao
organizatoripolitikimobilizatormasa.Utokuetverogodinjegrataproaojemnogeborbe
i jedinice. Po pravilu se nalazio tamo gdje je nedostajalo iskusnih partijskih radnika. Bio je
zamjenikpolitikogkomesaraeteibataljona6.istonobosanskebrigade,sekretarOkrunog
komiteta KPJ za Romaniju, lan Oblasnog komiteta KPJ za istonu Bosnu, ef odjeljenja za
zatitunarodazaoblastTreegkorpusa...

Poslijezavretkaoruaneborbe,NisimAlbaharijeobavljaoraznovrsne,vrlosloeneposlove.
Bio je izvjesno vrijeme predsjednik Saveza sindikata Sarajeva, lan CK KPJ za Bosnu i
Hercegovinuodosnivakogkongresa1948.godine.VieoddesetgodinabiojeuCentralnom
komitetu naelnik Uprave za kadrove CK, lan Izvrnog komiteta CK KPJ za Bosnu i
Hercegovinu. U vie saziva biran je za poslanika Republike i Savezne skuptine. Bio je
ministar rada, u Vladi SR Bosne i Hercegovine, sekretar Izvrnog vijea, sekretar Skuptine
SR Bosne i Hercegovine, predsjednik Organizacionopolitikog vijea Skuptine SR Bosne i
Hercegovine,ipredsjednikraznihkomisijaitijela.

14
NosilacjePartizanskespomenice1941,iviedrugihodlikovanja.

Zavrio je Visoku kolu politikih nauka u Beogradu. Bio je lan je Savjeta federacije i lan
GKiCKSKBiH.

Ordennarodnogherojadodijeljenmuje27.novembra1953.godine.

15
 Antoni Mate Milan Velebit
Roenje2.oktobra1918.uGospiu,Hrvatska.Mladostje
proveousiromanojradnikojporodiciuGospiu,gdjeje,
pored osnovne kole, zavrio i etiri razreda gimnazije.
Potozbogsiromatvanijemogaodanastavikolovanjeu
gimnaziji, roditelji su ga uputili u podoficirsku kolu
Jugoslovenske vojske, koju je s uspjehom zavrio. Posle
toga slubovao je u Skoplju kao rukovodilac admi
nistracije artiljerijske baterije. Tu je doao u dodir s
naprednom omladinom i radnikim pokretom. Da bi
onemoguioproganjanjekomunistakojisusluilivojskuu
njegovoj bateriji, tajno je unitavao dokumenta koja je za
njima slala policija iz njihovih mjesta stanovanja, A 1939.
odbio je da sa svojim vodom puca udemonstrantekojisu
na skopskim ulicama protestirali protiv okupacije Albanije
od strane faistike Italije. Zbog toga je bio uhapen, i
posle izlaska iz zatvora premjeten u Kraljevo. Tu se povezuje s naprednim radnicima iz
Fabrikevagonaiukljuujeuradnjihovogsportskogdrutvaeljezniar".

Prilikom kapitulacije Jugoslovenske vojske, aprila 1941. Nijemci su ga dva puta zarobljavali,
ali je oba puta uspeo da pobjegne i vrati se u Kraljevo. im su poele pripreme za oruani
ustanak,VelebitseopredjeljujezaoruanuborbuprotivokupatorapodirektiviPartije,odlazi
na Go, gdje se pridruuje tamonjoj grupi partizana i uestvuje u prvim oruanim akcijama
napodrujuKraljeva.Vetadajezapaenkaohrabariodluanborac.

Meu mnogim borcima koji su se pred kraj 1941. povukli iz Srbije u Sandak, a zatim u
Bosnu,biojeiVelebit.Kadjeformirana1.proleterskanarodnooslobodilakaudarnabrigada,
21. decembra 1941, postavljen je za komandira ete prateih orua, zatim je bio zamjenik
komandanta4.kragujevakog,i komandant5.beogradskogbataljona.

U svim velikim borbama koje je 1. proleterska brigada vodila na podruju Bosne, Herce
govine i Crne Gore, Velebit je stalno ispoljavao hrabrost, a kao komandant smjelost, od
lunost, vjetinu i upornost u komandiranju. Prilikom napada na Tesli, na Novu 1943.
godinu, kad je uspeh bio doveden u pitanje, ponovo je, na elu bataljona, jurnuo u grad,
zarobiotopove,azatimgaajuiizstreljakogstrojapomogaouzauzimanjuutvrenihzgrada
i granatama iz topa unitio oklopni voz. Time je omoguio drugim jedinicama, koje su tada
napadalenagrad,dagalakeosvojeidoudovelikogplijena.Unapadunaujicu,decembra
1943,biojeranjen.

Uproljee1944.postavljenjezakomandanta1.brigade6.likeproleterskedivizije.Njomje
uspjenokomandiraoutokuborbiimarevaodDrvaradoSrbije,zatimurazbijanjuetnikau
Srbiji, osloboenju Valjeva i Beograda. Posle osloboenja Beograda, primio je dunost
komandantaartiljerije6.likeproleterskedivizije,azatiminjeneartiljerijskebrigade,inatoj
dunosti u meo je da se nade u pravo vrijeme i na pravom mjestu, da linim primjerom
ohrabri i potakne na izvrenje zadatka. Tako je, krajem aprila 1945, kad su njemake snage
protunapadom ugrozile artiljerijsku brigadu i pozadinu 6. like proleterske divizije, kod
Kretelovca, uspjeno organizirao obranu pjeadijskim orujem, nanio velike gubitke
Nijemcimaiodbionjihovnapad.

16
Posle osloboenja, zavrio je Viu vojnu akademiju u SSSRu i Viu vojnu akademiju JNA.
Obavljao je visoke vojne dunosti u tabu korpusa, Armije i u Saveznom sekretarijatu za
narodnu obranu. Penzioniran je kao generalpotpukovnik JNA. Nosilac je Partizanske
spomenice1941.ivieratnihimirnodopskihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

17
 Antunovi Ignjata Rista Baja
Roen je 25. juna 1917. godine u selu Goli Ri, srez
Leskovac, Srbija. Osnovnu kolu zavrio je u Bojniku, a
gimnazijuuLeskovcu.StudiraojenaPravnomfakultetuu
Beogradu.

Jo kao gimnazijalac u Leskovcu priao je naprednom

omladinskom pokretu, a kao studentaktivnoseukljuiou
rad naprednog studentskog i radnikog pokreta i
uestvovao u mnogim politikorevolucionarnim akcijama
i trajkovima. Prije rata je bio predsjednik Udruenja
studenata u Leskovcu. lan KPJ postao je marta 1940.
godine. Iste godine postao je sekretar OK SKOJa i lan
OKKPJzaleskovakiokrug.Zbogaktivnogrevolucionar
nog rada u Leskovcu uhapen je i protjeran u rodno
mjesto, bez prava na povratak u Leskovac. Ali, on se
odmahvraa,isvedoodlaskauaprilskirat1941.godineuLeskovcuilegalnoiviiradikao
lanOKKPJ.UtomperioduaktivnosebavioorganiziranjemPartijeiSKOJauleskovakom
okrugu.

Kao rezervni oficir jugoslovenske vojske uestvovao je, u aprilskom ratu 1941. godine, na
frontukodStrumice.TamojezarobljeniodvedenuzarobljenikilogoruNjemaku.Prilikom
vraanjazarobljenikaizNjemake,stakozvaneteritorijeBugarske,prijaviosezapovratak,i
utokuprolaskatransportakrozJugoslavijukodNiajeiskoioizvozaipobjegao.Doaoje
zatimuleskovakiokrug,istupiouJablanikipartizanskiodred.

U toku NORa bio je jedan od rukovodilaca narodnooslobodilakog pokreta na jugu Srbije.

Obavljao je razne dunosti: bio je zamjenik komesara 1. junomoravskog odreda i lan OK
KPJ za leskovaki okrug. Potom je, po nalogu PK KPJ za Srbiju, poslat na teritoriju Crne
TraveiVranja,itamojeizvjesnovrijemebiozamjenikkomesara2.junomoravskogodreda,
azatim,odjeseni1943.godine,sekretarOKKPJzaokrugVranje.Natojdunostiostaodo
poetka1944.godine,kadaseponovovraauleskovakiokrug,gdjejebiosekretarOKKPJ.

Ubrzopostetoga,zbogsnanijegirenjaustankaistvaranjasveveegbrojabrigadaiodreda
NOV na jugu Srbije, ukazalasepotrebazajedinstvenomvojnomoperativnomkomandomza
cijeli jug Srbije. Tadajestvorenajunomoravskaoperativnazona,zaijegkomandantataba
je postavljen Rista Antunovi. Poslije toga, kada je po naredbi Glavnog taba NOV i PO
Srbije formirana 1, srpska divizija (odnosno 21. divizija), Antunovi je postao njen
komandant.

Poslije dolaska Pokrajinskog komiteta i Glavnog taba za Srbiju iz Bosne na jug Srbije, jula
1944. godine, Antunovi se vraa na dunostsekretaraOKKPJzaleskovakiokrug.Natoj
dunosti ostaje sve do dolaska u Beograd, na rad u PK KPJ za Srbiju, u novembru 1944.
godine.

Poslije rata vrio je razne partijske i dravne funkcije: sekretar OK KPJ za niski okrug lan
CKKPSrbijepostaojenaIkongresu1945.godinelanCKSKJugoslavijenaVIkongresu,
1952.godinelanIzvrnogkomkomitetaCKSKSrbije1948.godine,inatojfunkcijijebio
svedo1965.godineodmarta1957,dofebruara1961.godinejesekretarGradskogkomiteta

18
SK za Beograd 1961. godine izabran je za organizacionog sekretara CK SK Srbije i na toj
dunosti ostao je do 1965. godine, kada je rasporeen na rad u CK SK Jugoslavije, za
predsjednikajedneodnjegovihKomisija.

Pored partijskih, obavljao je i niz dravnih funkcija: u Srbiji je od 1946. godine bio na
dunosti ministra trgovine, ministra poljoprivrede, predsjednika Savjeta za poljoprivredu i
umarstvo.Poslijereorganizacijeorganadravneuprave,postaojelanIzvrnogveaSrbije.
U federaciji je bio na dunosti predsjednika Zadrunog saveza Jugoslavije, lana Saveznog
izvrnogvea,predsjednikaKomisijezaizboriimenovanjaSavezneskuptine.

Odosloboenjajevieputabiranzarepublikogisaveznogposlanika.

SadajelanSavjetafederacije.NosilacjePartizanskespomenice1941,Ordenajugoslovenske
zastaveslentominizadrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje6.jula1953.godine.

19
 Antunovi Jure Ilija
Roen je 20. juna 1919. u Drveniku, kod Makarske,
Hrvatska,usiromanojseljakojporodici.Dokjepohaao
osnovnu kolu u Drveniku, pomagao je roditeljima u
obradi zemlje. Kada je porastao, radio je i kao nadniar
kod imunih seljaka i bavio se ribolovom. Rano se
opredijelio za borbu koju je vodila Partija u Makarskom
primorju.

KapitulacijabiveJugoslavijezateklagajekaomornarana
razarau Dubrovnik" u Boki Kotorskoj. Tada se vraa u
Drvenik, pridruuje se organizatorima
narodnooslobodilakog pokreta i uestvuje u pripremama
ustanka. Kada je, u augustu 1941. godine, dobiopozivda
stupiudomobranskuvojsku,pobjegaojeodkueipreao
uilegalnost.Uskorosumusepridruiliidrugidezerteriiz
Drvenika, s kojima prikuplja oruje i priprema oruanu borbu. U septembru je primljen u
KPJ,aunovembruprisustvujesastankukomunistauBaini(kodPloa),nakomejeodlueno
daseponeoruaniustanak.Januara1942.godineuestvovaojeurazoruanju,aufebruaru
se pridruio blokovskim partizanima i uestvovao u svim borbama koje je vodila 1.
junodalmatinska (Biokovska) eta protiv Talijana iustaa.Ubrzojepostaodesetariistakao
seuborbamazaVrgorac,StaevicuiGrnenik.Kadaje,juna1942.godine,formiranbataljon
,,Josip Jurevi", Ilija je postavljen za zamjenika komesara ete. U borbama koje je vodio
njegov bataljon protiv Talijana, 16. augusta do 2. septembra, ispoljio je hrabro dranje i
umjeno rukovoenje etom. Pri formiranju 4. dalmatinske brigade, januara 1943. godine,
postao je komandir ete, a u martu zamjenik komandanta, pa komandant 1. bataljona Blo
kovskog odreda. S bataljonom je Ilija vodio teke borbe protiv ustaa u Imotskoj krajini i
nanosio im gubitke. Za postignute uspjehe bataljon je proglaen udarnim. Pod njegovom
komandom bataljon je, poetkom juna 1943. godine, napao Zagvozd u kome se branilo oko
150 ustaa. Posle dvosatne ogorene borbe ubijeno je 35, a zarobljeno 37 ustaa sa
stoernikom.PoetkomaugustaformiranajeGrupaudarnihbataljonaDalmacije,pajeunjen
sastavuaoibataljonIlijeAntunovia,Useptembru,Grupaudarnihbataljonajepreraslau3.
dalmatinskubrigadu,ionsasvojimbataljonomuestvujeusvimborbamakoje vodibrigadau
dolini Cetine, od Sinja do Knina. Posebno se istakao kod Vrlike, vodei borbu prsa u prsa
protiv neprijatelja. U borbama za jako utvreno ustako uporite Bisko, uletio je u ustaki
tab, i tukao sesnjimakundacima.PoslekapitulacijeItalije,njegovbataljonjeuaousastav
1. dalmatinske brigade i istakao se u borbama na srednjodalmatinskim otocima. U borbi na
Koruliunitioje15,azarobio70njemakihvojnika.NaMljetujeubio90,azarobiovieod
100Nijemaca.Mnogobrojnisuuspjesi1.udarnogblokovskogbataljonakojejepostigaopod
komandom Ilije Antunovia. Tokom NORa vie puta je ranjavan, ali je posle ozdravljenja
uvijek uspijevao da se vrati u svoj bataljon, s kojim je pronosio slavu Biokovaca irom
Dalmacije. U maju 1944. godine teko je ranjen u borbama na olti, pa je prebaen na
lijeenje u Italiju. Posle povratka u zemlju, decembra 1944. godine, i pored velike elje da
ponovo vodi svoj bataljon, nije uspeo, ve je postavljen za komandantagradaDubrovnika,a
predkrajratazakomandantaDopunskebrigadeuTrogiru.

Poslezavretkarata,svedo1956.godine,nalaziosenaodgovornimdunostimauJNA,kada
je, kao teak ratni invalid, penzioniran u inu potpukovnika. Posle toga je diplomirao na
PravnomfakultetuuZagrebu.Kaoaktivnidrutvenopolitikiradnik,1969.godinebiranjeza

20
narodnog zastupnika Republikog vijea Sabora Hrvatske, i tu funkciju obavljao je do1974.
godine.

NosilacjePartizanskespomenice1941.imnogihdrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje23.jula1952.

21
 Anui Ante Tadija
Roen je u selu Glavice, kotar Sinj, 1896. godine.
Zemljoradnik. Pod neposrednim utjecajem revolucionarnih
previranjana(talijanskomfrontu,Anuijeformiraosvoju
politiku svijest i opredijelio se za revolucionarni radniki
pokret. Poslije svretka rata i povratka kui stupio je,
1920. godine, u KPJ, i kao njen lan razvijao je
revolucionarnu aktivnost na podruju Sinjske krajine na
izborima za Konstituantu, 1920. godine, bio je poslaniki
kandidat na listi KPJ za kotar Sinj. U Jugoslaviju poslije i
prije estojanuarske diktature Anui se istie velikom
energijomiupornimprovoenjempartijskelinijeuraduna
selu.Zbogrevolucionarnograda,andarmerijagajestalno
proganjala i 1926. godine je uhapen i podvrgnut
zvjerskom muenju. Razbojnici, moete ubiti mene, ali
odanost i vjeruuKPJinarodnikadneeteubiti",govorio
je tada Anui. Poslije izlaska iz zatvora, iako iscrpljen, Anui je nastavio revolucionarnu
djelatnost, lako u strogoj ilegalnosti, Anui je uspio da formira etiri partijske elije u
Sinjskom kotaru. Bio je lan tadanjeg Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju. Godine
1938.izabranjezasekretaraprvogkotarskogkomitetaKPHSinj.Anuijebioinicijatorniza
ekonomskih i politikih akcija, meu kojima trajka radnika u Tvornici cigle u Sinju, trajka
radnikanamelioracijiSirijskogpolja,tojeomoguilodaseStrankaradnognarodaomasovi,
politiki afirmira i da istupi samostalno na opinskim izborima 1940. godine, na kojima je
njenalistadobilaveinuiuzelaopinuSinjusvojeruke.Aprilskirat1941.godinezatekaoga
je u vojsci. On je odmah, im je monarhistika Jugoslavija kapitulirala, poveo medu
vojnicimaakcijuzaizvlaenjeiskrivanjeorujairatnespreme.PoslijedolaskauSinj,radina
pripremama oruanog ustanka, sluei sevojnimiskustvom,steenimjouPrvomsvjetskom
ratu, u kome je od obinog vojnika postao oficir. Organizator je prvihpartizanskihodredau
Sinjskoj krajini. U ljeto 1941. godine, s grupom od 65 naoruanih partizanaboraca otiao je
na Dinaru. Ve u prvim borbama protiv ustaa i Talijana Anui je pokazao veliku hrabrost
kao borac i rukovodilac. U decembru iste godine je formirana Kamenjika eta, i on je
postavljen za komesara. eta je izvrila niz uspjelih akcija i diverzija, medu kojima se
posebno istiu napad na andarmerijsku stanicu u Panju 15. studenog, i napad na (talijansku
motoriziran u kolonu kod sela ilaa (blizu Sinja), u kojoj je bilo vie od 1500 talijanskih
vojnika.Anuijeprviotvoriomitraljeskuvatruikrenuoujuri.Slijedilisugaiostaliborci,
Talijani su pretrpjeli osjetne gubitke. Poginula su 4 oficira, 2 podoficirai18vojnika,a13ih
je zarobljeno. Osamnaestog sijenja 1942. godine talijanski vojnici krenuli su iz Vagnja ka
selu Korita, ispod Kamenice. Anuieva eta ih je napala, ali u tojborbi,tekoranjen,pada
imuruke.Iakojebioranjen,uzatvorusugazvjerskimuilii,poslijeosamdana,izvedenje
pred okupatorski vojni sud. Osuen je na smrt i 26. sijenja 1942. godine strijeljan.USinju,
namjestugdjejestrijeljan,podignutajespomenploa.

Narodnimherojemproglaenje20.studenog1951.

22
 Bae Mije Maksimilijan Mili
Roen je 12. decembra 1914. u Pakotanima kod Zadra,
Hrvatska. Jo kao uenik klasine gimnazije u Splitu
pristupio je revolucionarnom radnikom pokretu i istakao
se u mnogim politikim akcijama koje je organizirala
Komunistika partija. U osamnaestoj godinipostaojelan
KPJ. Zbog politike aktivnosti bio je pod prismotrom
reima. Na Sveuilitu u Zagrebu, gdje je studirao
filozofiju,godine1935.uhapsilisugai,naosnovuZakona
ozatitidrave,osudilinagodinudanazatvora.

Poslije izlaska iz zatvora Maks Bae nesmanjenom

energijom nastavlja politiku aktivnost a 1936. godine,
kada je planuo graanski rat u paniji, on medu prvim
Jugoslavenima odlazi u pomo panskom narodu i
republici. U paniji je ostao za sve vrijeme graanskog
rata, istiui se na raznim bojitima u redovima internacionalnih brigada, hrabrou i
sposobnou,kaoboracikaopolitikiradnik.

Poslije graanskog rata, s ostalim pripadnicima internacionalnih brigada, preao je na

teritorijuFrancuske.Biojeinterniranukoncentracionilogor,odakleje1940.godinepobjegao
iilegalnoseprebaciouJugoslaviju.

Dolaskom u Split, odmah se ukljuio u politiki rad. Po zadatku partije, organizira razne
akcije uperene protiv reima, priprema lanove Partije i SKOJa za obranu zemlje. Aktivno
radiuPokrajinskomkomitetuKPHzaDalmaciju.

Poslije okupacije zemlje Bae je jedan od istaknutih organizatora narodnooslobodilakog

pokreta i partizanskih jedinica u Dalmaciji. Za vrijeme formiranja prvog mosorskog
partizanskogvoda,1941.godine,tekojeranjeniilegalnoupuenuSplitnalijeenje.imje
ozdravio, ukljuio se u organiziranje partizanskih jedinica u Dalmaciji. U stvaranju
partizanskihjedinicadolazilojedoizraajarevolucionarnoiskustvokojejeMaksBaestekao
upredratnojrevolucionarnojborbi,naroitoupanskomgraanskomratu.

Istaknuti je vojni rukovodilac. Kada je, aprila 1942. godine, formiran tab etvrte operativne
zone NOV Hrvatske, Bae je postavljen za operativnog oficira taba, a u februaru 1943.
godine za komandanta Grupe partizanskih odreda Dalmacije na toj dunosti ostaje do
poetkaaugustaistegodine,kadajepreuzeodunostpolitikogkomesaraOperativnogtaba
za Dalmaciju. Prilikom formiranja 8. dalmatinskog korpusa, 7. oktobra je preuzeo dunost
naelnikataba,aujanuaru1944.godinekomandirasnagamaNOVJzaobranulukeVis.

BaejejedanodpotpisnikaSporazumaopredajitalijanskedivizije,"Bergamo"uSplitu,
12. septembra 1943. godine. Kao predstavnik 8. korpusa, nekoliko puta je putovao u Italiju
zbogdogovoraisuradnjesasaveznikimjedinicama.

Rezervni je generalpukovnik JNA. Posle osloboenja obavljao je niz visokih dravnih

dunosti: jedan je od rukovodilaca UDBe, ministar pomorstva u Saveznoj vladi, ambasador
FNRJ u Japanu do 1954. godine, a od 1955. godine poslanik FNRJ u vedskoj. Na petom
zasjedanju Generalne skuptine OUN lan je delegacije FNRJ. Bio je predsjednik odbora

23
Savezne narodne skuptine, potpredsjednik Sabora Hrvatske i dr. Izvjesno vrijeme bio je i
lanCKKPH.Kasnijejeotiaoumirovinu.

NosilacjePartizanskespomenice1941.iveegbrojavisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

24
 Badel Slavka Marijan
Roenje3.srpnja1920.godineuKoprivnici,Hrvatska,u
imunojtrgovakojporodici.NjegovotacSlavkoistricsu,
u neposrednoj blizini Zagreba, u Sesvetama, osnovali
tvornicualkoholnihpia.kolujeuiouZagrebu,aetvrti
razred gimnazije i nii teajni ispit s uspjehom je poloio
1934/35.ugimnazijinaotokuKrku.

Poslije toga se upisao u Trgovaku akademiju u Zagrebu.

Tuseopredijeliozaidejenaprednogomladinskogpokreta.
No, i pored kolovanja, bio je prisno vezan s mladim
radnicima u oevoj i strievoj tvornici. S njima je
drugovao, pokuavao im osigurati bolji poloaj, pa je
1939. godine bio i organizator, inicijator namjeravanog
trajka. Okupio je te radnike i oko Narodne pomoi, a
jedna od njegovih znaajnijih akcija bilo je skupljanje i za
preivjele interbrigadiste iz Jugoslavije, koji su se, poslije zavrenog rata u paniji, nalazili u
francuskimkoncentracionimlogorima.

U takvom angamanu zatekla je mladog Marijana i kapitulacija zemlje poslije aprilskog rata.
Medu prvima se ukljuio, na poziv Komunistike partije, u akcije na skupljanju oruja, a
zatim i na okupljanju boraca protiv okupatora i njihovih pomagaa. Bio je veza boraca
Zagrebakosesvetskog odreda koji jeosnovanusrpnju1941.godine,uumiDivljai,na
cesti DubravaSesvete i zagrebake partijske organizacije. Tada je postao i lan i legalne
Komunistike partije Hrvatske. esto je odlazio u Zagreb, izvravajui razne partijske
zadatke na tom poslu bio je nekoliko puta uhapen. Uvijek ga je iz ustakog zatvora
spaavalobogatstvonjegoveobitelji,kojajeuspjelapotkupitiustakeoficire.

Uprosincu1941.godineodlazinaraduHrvatskoprimorjeodatleuzimu1942.godinestie
u Gorski kotar, gdje postaje partizanski borac ukljuuje se u partizanski odred. Od tada
Marijan Badel je neprestano u bitkama s neprijateljem, ali djeluje i politikimeduborcima,u
prvomredumedumladima.

Ulistopadu1942.postajeborac13.proleterskebrigade,kojajenosilaslavnoimebrigada
"Rade Konar". Tu se, medu drugim borcima, istakao kao odlian pukomitraljezac kao
aktivan skojevac, ubrzo postaje rukovodilac SKOJa u jednom od bataljona te brigade. Nije
bio dugo u Gorskom kotaru: zbog bolesti je upuen u Komandu umberakopokupskog
podruja,ukrajkojijedobropoznavao.

Naovompodruju,Badeljedaosvenajboljetojeimao:radiojekaopolitikiradnik,borio
se kao i ostali borci, bio je rukovodilac kojeg su cijenili i suborci i narod tog kraja. Bio je
najprije politiki komesar Turopoljskoposavskog odreda, a zatim i komesar Operativnog
taba za umberak i Pokupje. Kao politiki komesar, Badel je uvijek medu borcima, u
bitkamaiupredahuokraja,pokazujevelikorazumijevanjeibriguzadruga,suborca.

Organizira i razne vojnike akcije jedna od takvih bilo je i razoruavanje cijele satnije
domobranauseluSopnici.

25
Kadje,usijenju1944.godine,ponareenjutabaumberakoposavskogsektora,formirana
brigada "Franjo Ogulinac Seljo", po slavnom panskom borcu i partizanskom rukovodiocu,
Marijan Badel postao je njezin politiki komesar. I na tom se zadatku isticao: zajedno sa
svojimsuborcimasudjelovaojeunapadimananeprijateljskauporitaGoliBregiBrezovica.

Istakao se i u okraju, koji je za njega bio posljednji, kad je njegova brigada vodila bitke na
sektoru Pljeivice i poslije toga proglaena udarnom. Poginuo je kao pravi heroj, narodni
borac,kodselaSvetaJana,22.lipnja1944.godine.

Narodnimherojemproglaenje6.srpnja1944.godine.

26
 Bagat Stipa Vlado
Roenje22.oktobra1915.uSplitu,Hrvatska.ivotVlada
Bagata bio je ispunjen neprekidnom revolucionarnom
djelatnou, dosljednom borbom za ideale radnikog
pokreta. Jo kao mladi: bio je poznat u radu naprednih
omladinskih organizacija i u radnikim redovima kao
organizator mnogih trajkova i demonstracija u Splitu.
Zbog politikeaktivnostistalnojebioproganjan.Togaje
jo vise uvjerilo u potrebu nepomirljive borbe za istinu i
bolji drutveni poredak. U lanstvo KPJ primljen je 1939,
godine neposredno pred rat, 1940. godine, policija ga
hapsi, zajedno s grupom Spliana, i sprovodi na robiju u
Lepoglavu.

Zlostavljan i muen, bio je i fiziki veoma iscrpljen. Posle

kapitulacije Jugoslavije uprava logora ga puta, mislei da
e, zbog malaksalosti i iznurenosti, uskoro umrijeti. Meutim,naslobodiVladodobivanovu
energiju i nastavlja politiki rad. Organizira i formira nove partijske organizacije. Angaira
drugovenaprikupljanjuorujaimunicijeivripripremezaoruaniustanak.Sprvomgrupom
boraca u ljeto 1941. godine odlazi na Dinaru. Borio se u Cincarskom partizanskom odredu
bataljonu"VojinZirojevi",ukojemje,juna
1942. godine, postavljen za komesara. Sluio je kao primjer dobrog borca i iskrenog
komunista u svim borbama u kojima je uestvovao. U toku etvrte neprijateljske ofanzive,
februara 1943. godine, kada je 9. dalmatinska divizija napustila Dalmaciju i krenula prema
Hercegovini i Crnoj Gori, Bagat je postavljen za komesara novoformiranog taba Grupe
partizanskih odreda Dalmacije. S ostalim rukovodiocima taba odigrao je znaajnu ulogu u
ponovnom formiranju partizanskih jedinica, jer je, posle odlaska 9, divizije, ostalo u
Dalmaciji svega oko 700 boraca. Njihov broj je neprekidno rastao, a svojim aktivnim
djelovanjimapartizanskejedinicesunanosileneprijateljuvelikegubitkenakopnuimoru.

Poslije kapitulacije Italije, septembra 1943. godine, gotovo cjela dalmatinska obala bila je
osloboena. im se ukazala mogunost za stvaranje mornarikih jedinica, Bagat u oktobru
1943.godineuestvujeuformiranjuetvrtogpomorskoobalskogsektora.Izvjesnovrijemeje
obavljao dunost komesara, ali je ubrzo postavljen za partijskog rukovodioca Sektora. Po
potrebi, u aprilu 1944. godine, postavljen je za partijskog rukovodioca Drugog pomorsko
obalskog sektora. Kada su jake njemake snage poduzele operacije zbog zauzimanja
dalmatinske obale i ostrva, neke partizanske jedinice su bile primorane da se prebace na
ostrvaoltu,HvariVis.UtojsituacijidolazidoizraajaBagatovaneustraivostiodvanost
kao rukovodioca i borca. Svojim brodovima on prebacuje borce 1. i 13.dalmatinskebrigade
naVis.Dokrajagodine,podnjegovimrukovodstvomprebaenojedesetinetisuazbjegovai
ranjenikauItaliju.Kaouzorankomunist,neobinohrabarboracirukovodilac,biojecijenjen
meu svojim borcima. Uivao je povjerenje i veliku popularnost, jer se na svakom mjestu
isticaolinimprimjerom.

U maju 1944. godine upuen je na ostrvu Krk da pomogne u organiziranju i uvrivanju

tamonje partizanske jedinice. U povratku za Dugi otok,uzoru1.juna,pristaojesamcem
na Olib, ne znajui da su se Nijemci te noi iskrcali na ostrvu. U luci su ga, iz zasjede,
doekali njemaki vojnici, otvorili vatru na njegov brod i posadu, koja se sastojala od jo tri
mornara. Prvim neprijateljskim rafalima posada je bila pobijena. Videi neizbjenu smrt,

27
hrabro i prkosno Bagat se borio do posljednjeg metka. Pogoen rafalom u prsa, pao je na
palubuidaljedajuiotpor,svedoknijeizdahnuo.

Narodnimherojemproglaenje10.septembra1948.godine.

28
 Bakovi Franje Rajka
Roena je 23. rujna 1920. u Oruru, u Boliviji. Gimnaziju
jeuilauZagrebu.Vekaosrednjokolacnalaseukrugu
naprednih omladinaca, koji su uoi rata, uz pomo
revolucionarnih studenata, osnivali ilegalne kruoke i
skojevske elije u zagrebakim srednjim kolama.
Prokuanananizuzadataka,1938.primljenajeuSKOJ.

kolske 1938/39. godine upisala se na Filozofski fakultet

Zagrebakog sveuilita, i kao organizirani revolucionar s
lakoom se disciplinirala u novoj revolucionarnoj sredini.
Zapaenajeposavjesnostiuizvravanjuzadataka,aliipo
organizatorskim sposobnostima. Zbog toga su joj
povjeravane najodgovornije dunosti. Naroito se
aktivirala u pripremama za izbore 1939. Cijela njezina
obitelj (sestra Zdenka, braa i majka) bila je aktivna u
svimorganizacijamaklasnogradnikogpokretaodSKOJaiKPJdoURSSJainaprednog
enskog i studentskog pokreta. Bila je poznata svim zagrebakim komunistima. Njihov stan
postao je stjecite revolucionarne omladine, radnika i intelektualaca. U njemu su se odrali
mnogi sastanci, a od 1939, kada je obitelj kupila trafiku u Nikolievoj ulici, istoj je svrsi
sluila i trafika. Ta trafika snabdijevala je materijalom i Tehniku Centralnog komiteta
KomunistikepartijeHrvatske,ukojojje,uzpomoRajke,radioinjezinbratJerko,tadave
lan KPJ. Rajka je bila omiljena meu studentima Zagrebakog sveuilita, ali nije ostala
nepoznatanipoliciji.

Poslije okupacije zemlje, kompromitirana na Sveuilitu, morala se privremeno skloniti na

Bra.No,itujojnjezinrevolucionarniduhnedozvoljavadamiruje.Povezujesespartijskom
organizacijomineumornoradinapripremamazadizanjeustanka.

Ujesen1941,RajkasevraauZagreb,gdjeseopetukljuujeupartijskirad.Djelujeilegalno,
zajedno sa svojom sestrom Zdenkom.U njihovom stanu je skladite partijskog materijala i
zabranjene literature nekadanje knjiare Kultura". Tu su bili spiskovi pretplatnika te
knjiare,mainezaumnoavanje...TrafikajesadajavkaCentralnogkomitetaKPHrvatske,i
jedan od najvanijih zagrebakih partijskih punktova. Rajka obavlja kurirsku slubu, putujui
do Beograda i drugih gradova, a ujedno seangairaiuakcijamaudarnihomladinskihgrupa.
UpoznatojakcijipaljenjastadionauZagrebubilajeiRajka.

Nou,20.prosinca1941,ustanobiteljiBakoviupalisuagentiUNSa,izvrilipremetainui
uhapsili Zdenku, Rajku i brata Mladena. Obje sestre su podvrgnute torturama. Nou su
muene,danjusuodvoeneutrafikudasepohapseilegalcikojibidolinajavkuali
uzalud.Nitisukogaprokazaleutrafici,nitisupolicijirekleijednurije.Rajkaje24.prosinca
prevezena u bolnicu u Vinogradskoj ulici, a Zdenka je sutradan, vidjevi da nema sestre,
iskoristila moment nepanje svojih uvara, otrgnula se od agenata i bacila s etvrtog kata
istranog zatvora UNSa u Zvonimirovoj ulici. Rajka je umrla od posljedica muenja, 29.
prosinca1941.

Narodnimherojemproglaenaje24.srpnja1953.godine.

29
 Balti Nikole Milutin
Roen je 2. decembra 1920. godine u Donjem Selitu,
Glina, Hrvatska. Potjee iz siromane seljake porodice.
Osnovnu kolu je zavrio u svom selu, a dva razreda
gimnazije u Glini. U Zagrebu je uio mainobravarski
zanat. Poslije zavrene kole, radi u Zagrebu, a izvjesno
vrijeme i u Karlovcu. Jo za uenja zanata, Balti se
upoznao s naprednim omladinskim i radnikim pokretom,
ukojemaktivnoradiod1936.PosebnojeaktivanuURS
u, u podrunici metalaca. Kao zapaeni omladinac u
radnikompokretuZagreba,primljenje1938.uSKOJ.On
je jedan od organizatora trajkova, demonstracija i raznih
drugih politikih akcija koje je pokretala i vodila KPJ, iji
jelanipostao,juna1940.Istegodineizabranjeizalana
MK SKOJa u Zagrebu. U prvomajskim antiratnim
demonstracijama istie se rukovodilac SKOJa Balti.
Zbognjegoveaktivnosti,policijagahapsiiproganjaizZagrebanatrigodine.Meutim,onse
ubrzo vraa u grad, i ivi u njemu polulegalno, ne prekidajui rad u radnikom pokretu, do
aprila1941.godine.

Odmah poslije okupacije zemlje, po odluci CK KPH Milutin odlazi u rodni kraj, da na
glinskom kotaru u novim uslovima pomogne radu partijskih organizacija. Kako su ustae i u
ovom kraju poele da hapse i ubijaju komuniste i sve ostale napredne ljude, te masovno
ubijajusrpskinarod,radkomunistabiojeizuzetnoteak.IskusniilegalacBaltipostaje,veu
maju,lanKotarskogkomitetaKPKzaGlinu.Onsvakogdanaodlaziuselauzpomoostalih
komunista, upozorava ljude da ne vjeruju ustakoj vlasti,dauvajuorujeipripremajuseza
ustanak.MilutinodravastalnevezesOKKPHuKarlovcu.PredstavnikjeKKKPHGlinana
Okrunom partijskom savjetovanju predstavnika kotarskih komiteta KPH Vojnia,
Vrginmosta i Gline, 19. i 20. jula 1941, u umi Abez kraj Vrginmosta, gdje je, uz prisustvo
sekretaraCKKPHRadaKonarailanaCKKPJJosipaKraa,donesenaodlukaopodizanju
ustanka na Baniji i Kordunu. Tu odluku sutradan prenose on i Ranko Miti predstavnicima
komunista KK KPH Glina, okupljenim u umi arkovac, nedaleko od Gornjeg Selita. Tada
je i donijeta odluka da oruane akcije u Baniji ponu 23. jula. Balti uestvuje i u
organiziranjuprvihpartizanskihjedinicauBaniji.Onradiinastvaranjuprvihorgananarodne
vlasti, i u akcijama prvih banijskih partizana protiv ustaa, andara i domobrana, Milutin je
davao primjer hrabrosti i portvovanosti. Ve na Prvoj konferenciji vojnopolitikih
predstavnikaKordunaiBanije,19.i20.septembra1941,useluDodani,uPetrovojgori,on
podnosiizvjetajorazvojuirezultatimaNOPanapodrujuPetogiestogrejona.Dvadeset
treeg oktobra postaje lan OK KPHzaKarlovac,auprvojpolovinidecembraizabranjeza
sekretara OK SKOJa za Karlovac. Milutin obilazi cijelo podruje Korduna i Banije,
usmjeravaradskojevskihorganizacijaiuestvujeuborbamapartizanskihjedinica.

U januaru 1942, rukovodi desetodnevnim partijskim kursevima, a poetkom februara, po

odluci OK KPH za Karlovac, odlazi s Korduna u Drenicu, da pomogne drenikim
komunistima. Obilazi nekoliko partijskih organizacija uGorskomkotaru,ipomaeMKKPH
zaDrenicu.PonovosevraanaKordun,dabiveumartu,naDrugojokrunojkonferenciji
KPHzaKarlovac,podnioizvjetajoraduskojevskeorganizacijeukarlovakomokrugu.
DoprelaskanaraduPokrajinskikomitetSKOJazaHrvatsku,Baltirukovodiiskojevskom
organizacijom na Baniji. Oktobra 1942, odlazi po zadatku u okupirani Zagreb, gdje je

30
rukovodilacPovjerenstvaPokrajinskogkomitetaSKOJazaHrvatsku.Tuuspjenoradiuvrlo
tekimilegalnimuslovimasaskojevskomorganizacijomZagrebaisjeverneHrvatske.

Godine 1943, Milutin je i lan Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku i Zagreb. Na

dunosti sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJa za Hrvatsku neumorno radi na jaanju i
irenjuskojevskihorganizacijadokrajarata.

Poslije rata, Balti je sekretar Gradskog komiteta Narodne omladine Beograda, lan CK
Narodne omladine Jugoslavije, ministar za rad vlade NRH, organizacioni sekretar Gradskog
komitetaSKZagreb,lanIzvrnogvijeaSabora,dravnisekretarzarobniprometHrvatske,
predsjednik Odbora za privredu i potpredsjednik Vijea Saveza sindikata Hrvatske, lan CK
KPHiCKSKJ,lanPredsjednitvavijeaSavezasindikataJugoslavijeipredsjednikkomisije
za drutvenoekonomske odnose, razvoj privrednogsistemaidugoronuekonomskupolitiku
PredsjednitvaCKSKJ.

NosilacjePartizanskespomenice1941idrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje29.novembra1953.godine.

31
 Ban Olga
Roena je 29. juna 1926. u malom istarskom selu Zareju
(Pazin). Nakon zavretka puke kole, nije zbog
siromatva mogla nastaviti kolovanje, nego je pomagala
ocu da obavlja krojake poslove. Otac joj jebionapredno
orijentiran, pa je to prenosio i na Olgu.
Narodnooslobodilaki pokret je poeo pomagati 1941, a
kua njezina oca pretvorena je u partizansku bazu. Tu su
se sabirala razna materijalna sredstva za NOP, odravali
sastanci partijskih aktivista, odravala kurirska veza. U
organiziranju i izvrenju tih poslova Olga je bila
neumorna: ila je odjeu za partizane, vrila kurirsku
slubu, prikupljala hranu i lijekove. Uskoro je primljena i
za lana SKOJa. Njen put slijedile su mnoge istarske
omladinke.Godine1943.odlaziuGorskikotariboriseu
redovima primorskogoranskih jedinica. Pohaa politike
kurseve,kakobisteklatovieznanja.Umaju1943.godinevratilaseurodnikrajipomagala
organiziranjeomladineienauNOP.Zajednosasvojimocem,16.juna(lipnja)1943.godine
primljena je u Partiju u partizanskoj vojnoj bazi kod sela Brgudca, pod Planikom. Meutim,
mogla je raditi samo nekoliko mjeseci. Osmog oktobra 1943. njemaki faisti opkolili su
njenurodnukuuiuhapsilijezajednosbratomiocem.Istogdanastrijeljalisunapazinskom
grobljuOlguioca.BratasuodveliulogorDahau.Njenumajkutakoersuuhapsiliiodveliu
logor.OiOlginojsmrtisauvanajeilegenda.Kadasujehtjelipomilovati,govoreijojdaje
jo mlada i da se moe promijeniti, ona imje odgovorila: "Jedna mlada skojevka ne mijenja
se nikad". List "Glas Istre" pisao je 3. XII 1943. | o njenoj pogibiji i pogibiji njenog oca:
"Poli su da rade u Istri za Istru, za slobodu, za na narod, poli su u borbu, i sada ih vie
nema. vapski faistiki razbojnici su ih strijeljali. Drug Ban i njegova ki dali su najveu
rtvu,dalisuivotesvojezaIstru,zaslobodu,zasvojnarod".

Proglaenajenarodnimherojem26.septembra1973.godine.

32
 Banina Tome Ante
Roen je 6. aprila 1915. na Velom Iu kod Zadra,
Hrvatska,usiromanojradnikojporodici.UVelomIzuje
zavrio est razreda osnovne kole. Potom odlazi u
akovec na trogodinje izuavanje malerskog zanata. Go
dine1932.zapoljavaseuZagrebu,zatimdo1936.radiu
Splitu i ibeniku, kada odlazi na odsluenje vojnog roka.
Kao mlad radnik, Banina se ve u akovcu zainteresirao
za napredni radniki pokret. Kasnije radi u URS
sindikatima u svim mjestima u kojima je bio zaposlen i
uestvuje u mnogim akcijama. lan Komunistike partije
Jugoslavije postaje 1939, a 1940. godine postaje sekretar
kotarskog komiteta KPH Preko. Kapitulacija Kraljevine
Jugoslavijezateklagajeuvojsci.

AnteBaninajejedanodistaknutihorganizatoraustankana
podrujuZadra.PonaloguOkrunogkomitetaKPHzasjevernuDalmaciju,onutovrijemeu
Zadru organizira prvu partijsku eliju i postaje njen sekretar. Po partijskom zadatku je, 7,
decembra1941.godine,poveogrupuod30boracasaIza,prekoZadraiibenika,iuspeoje
da ih dovede uLiku.OvdjesujoranijebilestiglemanjegrupepartizanaizDalmacije,paje
izvreno njihovo spajanje i formirana je Dalmatinska partizanska eta, koja je ula u sastav
likogbataljona"MarkoOrekovi".Ovaetajeodigralavelikuuloguurazvijanjubratstvai
jedinstvahrvatskogisrpskognarodauLici.Antejebiopolitikikomesaretesvedo7.maja
1942.godine,kadajeformiran1.proleterskibataljonNOPiDVHrvatske,aonpostaonjegov
komandant. Ovaj bataljon istakao se u mnogim borbama na teritoriji Dalmacije, Like,
Gorskog kotara,Kordunaiumberka.PosebnoseistakaouborbikodGolubia,maja1942.
godine, gdje je Banina, iako teko ranjen, komandirao bataljonom. Takoer se istakao u
borbama na umberku, oktobra iste godine. Tada je, iako ponovo teko ranjen, Banina
nastavio da rukovodi bataljonom do proboja iz okruenja. Za ovaj uspeh Ante Banina i 1.
proleterskibataljondobilisupohvaluGlavnogtabaHrvatske.Nadunostikomandantaovo
ga bataljona ostao je do 4. novembra 1942. godine. Tada je bataljon uao u sastav novo
formirane 13. brigade Josip Kra" (ubrzo preimenovana u 13. brigadu Rade Konar").
Banina je od G Hrvatske bio imenovan za komandanta ove brigade. Meutim, zbog teih
posljedicanastalihoduzastopnihranjavanjadunostnijemogaodaobavlja,vejeupuen
nalijeenje.

Kada je 13. februara 1943. godine formirana 9. dalmatinska divizija NOVJ, Banina je
postavljenzazamjenikakomandantaovejedinice.

UetvrtojofanziviAntejeuestvovaousvimborbamakojejedivizijavodilaodImotskogpa
sve do prelaska Neretve. Uz sve borbe, divizija je imala vidnu ulogu u prenoenju ranjenika
preko Prenja, sve do Nevesinja. Posle ovih dogaaja Banina je imenovan zakomandanta16.
banijske brigade brigadu je odvano vodio kroz sve okraje u petoj neprijateljskoj ofanzivi.
Poslezavretkaofanzive(krajemjuna1943),postavljenjezakomandanta7.banijskebrigade.
Po nareenju V Banina se iz istone Bosne (krajem augusta) vraa u Dalmaciju. Osmog
septembra 1943. godine postavljen je za komandanta 9. (dalmatinske) divizije NOVJ. Ova
divizija se borila pod njegovim rukovodstvom i istakla u neprestanim dvadesetodnevnim
borbamakadaje.spreavalaprodornjemakihsnagauosloboeniSplit.Dokrajagodineova
divizijaodbijaestenapadenjemakihiustakihsnagaizSinja,ImotskogiPosujakaDuvnu

33
i Livnu, vodi borbe kod Arana inaPeljecu.Od9.do17.decembrauestvujeunapaduna
Livno.

Uprvojpolovini1944.godine9.dalmatinskadivizijavodiotreborbesnjemakimi
etnikim jedinicama kod Bosanskog Grahova, aposebnouvrijemedesantanaDrvarod25.
majado6.juna.

U decembru 1944. godine Banina je upuen na kolovanje u Sovjetski Savez 1944. i 1945.
zavriojeVojnuakademiju"Voroilov".

Od novembra 1945. godine nalazio se na visokim vojnim dunostima u JNA: komandant

divizije, komandant Armije, komandant armijske oblasti. Takoer, u poslijeratnom periodu
biojelanCKSKHrvatske,narodnizastupnikuSaboruHrvatskeinarodniposlanikuSavez
nojskuptini.Biojelan,papotomsekretarOpunomostvaCKSKJzaJNA.

GeneralpukovnikJNAAnteBaninaumrojeuBeogradu15.aprila1977.godine.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

34
 Belini Bartola Marko
Roen je 13. augusta 1911. u Jakovlju, Donja Stubica,
Hrvatska. Sin zagorskih seljaka, Belini je u zaviaju
upoznao samo siromatvo i teak rad. U zagrebakoj
radnikoj sredini formirao se u istaknutog revolucionara,
kojijeliniivotpodrediointeresimasvojeklaseinaroda.
KaojedanaestogodinjidjeakdoaojeuZagrebnauenje
krznarskog zanata, a tri godine kasnije ve je aktivan lan
radnikih kulturnih i sportskih drutava. Od najranije
mladosti pokazao je posebnu smionost za rad u klasnim
radnikim sindikatima, i tom svom opredjeljenju za
neposredan rad s masama, u bazama Pokreta, ostat e
vjeranzacijelovrijemesvojerevolucionarnedjelatnosti.

Kao nadaren i bistar mladi, sposoban organizator i

sugovornik koji govori jezikom razumljivim radniku,
Belini je bioomiljennaroitouradnikimetvrtima.Umiojedaneorganiziranibuntusmjeri
revolucionarom cilju. Takvog rukovodioca, uvjerljivog tumaa politike linije i programa
Komunistike partije Jugoslavije, zagrebaka partijska organizacija primila je u svoje redove
kadseveoporavilaodudaracaestojanuarskediktature,ikadjeodlukamaIVkonferencije
KPJ revolucionarni pokret radnike klase dobio vrstu platformu i iroki zamah upravo u
njegovojproleterskojosnovici.

BelinijeprimljenuKPJ5.decembra1934,a1935.sekretarjePetograjonskogkomiteta
podruja najrevolucionarnije zagrebake etvrti, Trenjevke, koju su sami radnici prozvali
"Crvenom republikom". U decembru 1935. on jesekretarMjesnogkomitetaKPHrvatskeza
Zagreb. U neprekidnoj politikoj djelatnosti Belini je, poetkom 1936, uhapen, ali ga je, u
oktobruistegodine,zbognedostatkadokaza,sudoslobodio.Od1937.djelujeuVaradinuu
URSovim sindikatima, dravnih radnika, a od februara 1938. i kao lan Okrunog komiteta
KPHrvatskezaVaradin.

No,uzsveobavezeuZagrebu,ipotomuVaradinu,nezaboravljazaviaj.Organizira,1937.
iprvupartijskuorganizacijuuOroslavju.

Ta mnogostrana Belinieva politika djelatnost od svakodnevnih profesionalnih obaveza

na pregovorima s poslodavcima i borbi za priznavanje i potpisivanje kolektivnih ugovora u
pojedinim tvornicama, do ilegalne organizacije demonstracija ili trajkovanije mogla ostati
nepoznata policiji. U augustu 1938. ponovo je uhapen, u novembru 1939. dobiva izgon iz
Varadina,audecembruistegodineupuenjeuLepoglavu.Kadase(umartu1940)vratioiz
Lepoglave, opet ulazi u URSSJ, kao profesionalni sindikalni funkcioner tu djeluje do
rasputanjatihsindikata,odnosnodonjegovaponovnoghapenja,potkraj1940.godine.Bilo
je to Belinievo posljednje hapenje. Ovaj je put uspio pobjei iz vlaka kojim je ponovno
upuenuLepoglavu.Otadaiviuilegalnosti,idookupacijezemljedjelujekaoprofesionalni
partijskiradnik.

Uz ove svoje obaveze, Belini je stizao da praktinu djelatnost sindikalnog i partijskog

rukovodioca dopuni i pisanom rijejuuradnikojtampi.Redovnojesuraivaou,,Radniku"
(1937)i"Radnikomtjedniku"(19381939.)

35
OkupacijuzemljeBelinijedoekaokaolanMjesnogkomitetaKPHrvatskezaZagreb.Od
prvih danaoruaneborbe,prekaljeniiiskusnirevolucionarpreuzimanajodgovornijepolitike
i vojne funkcije. Organizira Prvi zagorski partizanski odred, lan je Povjerenstva CK KP
Hrvatske za Zagreb, lan Oblasnog komiteta KP Hrvatske za Zagrebaku oblast, politiki
komesar Druge operativne zone, a od novembra 1943. lan Politbiroa CK KP Hrvatske. U
vrijeme NORa Belini se posebno angairao da oivotvori revolucionarne ciljeve kojima se
posvetio od najranije mladosti: jedan je od osnivaa prvih narodnooslobodilakih odbora na
osloboenojteritorijiuHrvatskoj,ibeskompromisanboraczaizgradnjunarodnevlasti.Biran
jeiunajviepredstavnikeorganezemlje(odnjihovakonstituiranja):AVNOJiZAVNOH.

Poslije osloboenja Jugoslavije, Belini se izvjesno vrijeme opet vraa sindikalnoj djelatnosti,
kao predsjednik Zemaljskog vijea Saveza sindikata Hrvatske zatim je biran za predsjednika
OblasnognarodnogodboraisekretaraOblasnogkomitetaKPHrvatskezaZagrebakuoblast,
a od 1945. do 1969. i za poslanika u Saboru Hrvatske i Saveznoj narodnoj skuptini.
IstodobnojebioidanPolitbiroa,odnosnoIzvrnogkomiteta,CKSKHrvatskeilanCKSK
Jugoslavije, a takoer i lan Izvrnog vijea Sabora Hrvatske. Od Osnivakog kongresa
SUBNORaJugoslavijedo1969.biojelanPredsjednitvanjegovaCentralnogodbora,aod
1961.do1969.ipredsjednikSUBNORaHrvatske.BiojelanSavjetaRepublikeHrvatske.

Belini je bio predsjednikom Saveza sindikata Hrvatske, zastupnik u Saboru, ministar

zdravstva SR Hrvatske. Predsjednik Stjepan Mesi 2003. odlikovao ga je Redom hrvatskog
pletera.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

36
 Biber Stjepana Antun Tehek
Roen je 13. travnja 1910. godine u Podturenu, akovec,
Hrvatska.Postolarskiradnik.
U klasnom radnikom pokretu sudjeluje od najranije
mladosti. Jo kao petnaestogodinji djeak doao je iz
Podturena u akovec, gdje je uio zanat. Tu je stupio u
lanstvo Ujedinjenog radnikog saveza, gdje se istie
svojom politikom i drutvenom aktivnosti. Posebno je
aktivan medu radnikom omladinom. Godine 1930. dolazi
uZagreb,gdjeodmahuestvujeuraduradnikihsindikata
isudjelujeunizutrajkovaidemonstracija.

Godine 1939. primljen je u Komunistiku partiju, a 1940.

postaje lanPrvogrejonskogkomitetaKPHuZagrebu.U
to vrijeme, KPJ se pripremala za obranu Jugoslavije od
predstojee faistike opasnosti. U tim pripremama
znaajnojemjestoodigralazagrebakapartijskaorganizacija.

Poslije osnivanja organizacije "Narodna pomo", ujesen 1940. godine, u Mjesnom odboru
Narodne pomoi za Zagreb nalazi se i Antun Biber. Nasvojojnovojpartijskojdunosti,kao
lanPrvogrejonskogkomiteta,AntunBibersejovieangairauborbiradnikeklaseprotiv
reima.Takoje,prilikomradnikihdemonstracija7.rujna1940,ranjenusukobuspolicijom.
U oujku 1941. izabran je za sekretara etvrtog rejonskog komiteta, i na tom se poloaju
nalazi do kolovoza 1941. godine. Poslije formiranja kvislinke NDH, Antun Biber djeluje i
ivi ilegalno u Zagrebu. U danima priprema za oruanu borbu, Biber rukovodi akcijama
udarnih diverzantskih grupa, koje su od prvog dana postojanja Nezavisne Drave Hrvatske
nanosile neprijatelju u samom Zagrebu znatne udarce. Tako je Antun Biber bio jedan od
organizatora jedne od najuspjelijih akcija zagrebakih komunista diverzije na Glavnoj
potiuJuriievojulici,14.rujna1941.godine.

U kolovozu 1941. izabran je Antun Biber Tehek za organizacionog sekretara Mjesnog

komiteta KPH za Zagreb. Istovremeno je uao i u Pokrajinski odbor Narodne pomoi za
Hrvatsku.

Krajem sijenja 1942. godine, Antun Biber Tehek naiao je na policijsku zasjedu u stanu u
Juriievoj ulici, u kojem je ilegalno boravio, iako iznenaen, nije se dao uhapsiti. Trgnuo je
pitolj i osuo vatru na agente. Razvila se borba u stanu i u kunom dvoritu. Uspio je ubiti
jednog, a raniti dvojicu agenata. U pometnji koja je nastala medu agentima,uspioseizvuii
nestati.

Poto je bio politiki kompromitiran, Antun Biber nije mogao nastaviti rad u Zagrebu, te u
veljai1942.godineodlazinaosloboeniteritorijuSlavoniju.Odmahposlijedolaskaizabran
je za politikog sekretara OK Bjelovar, i na toj dunosti je ostao do lipnja 1942, kada je
izabran za politikog sekretara OK Virovitica. U veljai1943. Antun Biber postaje sekretar
Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju, a u rujnu 1943. izabran je za sekretara Oblasnog
komiteta KPH za Zagrebaku oblast, i na toj se dunosti nalazi svedooujka1945.godine.
KaopartijskirukovodilacuSlavonijiiZagrebakojoblasti,isticaoseuratuhrabroui
odlunou,tejenasvomterenuimaoveomaznaajnuulogu.

37
Poslije osloboenja, Antun Biber je vrio mnogo visoke dravne i partijske dunosti. U
periodu 19461950. bio je organizacionisekretarCKKPH,azatimministarpredsjednik
Komiteta za ugalj u vladi FNRJ, pa predsjednik Savjeta za poljoprivredu u Vladi NRH, lan
Izvrnog vijea Sabora NRH, predsjednik Glavnog odbora SSRNH i predsjednik Kontrolne
komisije SKH. IstovremenojebiranzalanaCKSKHinjegovogIzvrnogkomiteta,abiran
je i za lana CKSKJ. Danas se nalazi na dunosti potpredsjednika Saveznog odbora
SUBNORaJugoslavije.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.studenog1953.godine.

38
 Bili Jovana Boo Marjan
Roenje1913.uCivljanima,Vrlika,kodKnina,Hrvatska.
Ve u sedamnaestoj godini naao se u Beogradu, nudei
jeftino svoju radnu snagu, traei ono to mu nije dala
njegova kamenita njiva i ogradarodnogCivljana.Radioje
kao nosa i fiziki radnik na graevinama osjetio
sistematskoizrabljivanjeposlodavaca.

Godine1934.priaojeradnikompokretuiuskoropostao
lan KPJ. Uen u internacionalistikom duhu, na poziv
KPJ, 1936. godine otiao je u paniju, da u vatri
graanskog rata, s ostalim drugovima, brani republiku od
reakcije i faizma. Na popritima panije, u sastavu
bataljona, Dimitrov", borio se s takvom hrabrou i
poletom kao da brani svoju kamenitu Dinaru. U paniji
ostaje do posljednjeg dana borbi, a onda, s ostalim
panskim borcima Jugoslovenima, vraa se u domovinu, da bi se 1941. godine uvrstio u
prvoborce Dalmacije i Vrlike. Kao Srbin, svojim utjecajem, iskustvom i hrabrou odvaja
srpski ivalj od samozvanih voa, koji pokuavaju da, pod skutom okupatora, razjedine i
meusobno zavade hrvatski i srpski narod u sjevernoj Dalmaciji. U ulozi lana sreskog
komiteta KPH Sinj,pozadatkuPokrajinskogkomitetaKPHzaDalmaciju,uCetinskojdolini
organizira ustanak, formira prve udarne grupe, koje kasnije prerastajuuete.Umartu1942.
godinepostaojekomesarSvilajskepartizanskeete,aumajukomandirCetinskeete.Ujunu
komandira novoformiranim Srednjodalmatinskim partizanskim odredom. Posljednjih dana
jula i poetkom augusta vesto i hrabro komandira jedinicama svog odreda, na cesti Sinj
Livno, borei se protiv Talijana nanosi im velike gubitke, Tom prilikom spaljeno je 16, a
oteeno 7 kamiona. U ruke njegovih boraca pao je bogat plijen u oruju i drugoj vojnoj
opremi.

Prilikom formiranja 1. dalmatinske brigade, 6. septembra 1942. godine, Srednjodalmatinski

odredjeuaounjensastavMarjanjepostavljenzazamjenikakomandantabrigade.Ubrzoje
postao i komandant brigade. Pod njegovom komandom, brigada vodi borbe protiv ustaa i
domobrana kod Sinja i protiv Talijana i ustaa oko Duvna, Livna i Sinja.Marjanseposebno
istakao u borbi za Jajce 24/25. novembra 1942. godine. Meu borcima, u prvim redovima,
juriao je na jako utvrenu usinu, koji je neprijatelj smatrao neosvojivom. Iz 42 bunkera
njemaka je posada davala otpor. Posle nekoliko uzastopnih juria, u kojima uestvuje
Marjan, bacajui bombe u bunkere, oko 5 asova neprijatelj je savladan, vrh usine zauzet.
Na osvojenom vrhu Marjan je postavio minobacae, otvorio vatru na grad i omoguio
uspjeno izvrenje juria Hercegovaca i Crnogoraca. Sutradan je Jajce bilo osloboeno. Za
uspjenoizvrenizadatakuovojborbinjegovubrigadujepohvalioVrhovnikomandant.Prva
dalmatinska brigada dobila je, 4. decembra, zadatak da po svaku cijenu sprei nadiranje
njemakih jedinica iz Banja Luke ka osloboenom Jajcu. Na padinama emernice brigada je
zauzela poloaje. Zbog izvianja, Marjan, s etiri kurira, na pravcu 2. bataljona prolazi kroz
streljaki stroj brigade, i po gustoj magli i snijegu ulazi u selo Brvace, gdje ga iznenauju
njemaki mitraljeski rafali. Tako je prestalo da kuca srce hrabrog borca i komandanta 1.
dalmatinskebrigadeBoeBiliaMarjana.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

39
 Birta Laze Mojica Zec
Roen je 20. svibnja 1916. godine u Gakovu, Grubino
Polje,Daruvar,Hrvatska.
Kako je imao malo zemlje, zemljoradnjom se bavio samo
povremeno.Pretenojeradiokaoumarskiradnik.

Otac mu je poginuo u prvom svjetskom ratu, na ruskom

frontu, pa mu je majka ostala sama s dvoje djece. Zavrio
je u Gakovu tri razreda osnovne kole, ali zbog
pomanjkanja sredstavaprekidakolovanjesvedoponovne
udaje svojemajkeuGremuini,gdjenastavljakolovanjei
zavravaetvrtirazredosnovnekole.Istieseuseoskom
tamburakom drutvu, pa kaovrstansvirapostajepoznat
u narodu bilogorskih sela. Nedugo zatim eni se
siromanom djevojkom Savom Tarabi, radi na zemlji, a
zimi i na umskim radilitima. Organizirano i pod
vodstvomKPJugoslavije,radiidjelujeod1940.godineusvomselu.Poetkom1941.godine
postajelanKPJugoslavije.

Travnja 1941. godine ustae hapenjima razbijaju bilogorsku partijsku organizaciju, koja
ponovo oivljuje, zaslugom Zvonka Brkia (tadanjeg sekretara Kotarskog komiteta KP
HrvatskezaGrubinoPolje),tekkrajem1941.ipoetkom1942.godine.Utovrijemepripada
manjoj grupi partizana pod rukovodstvom GedeonaBogdanoviaGece,ukojojBrkiosniva
partijskuorganizacijukojaradinairenjuustankautomkraju.

Veljae 1942. godine pristupa medu prvima u tek formiranu Bilogorsku partizansku etu,
nastalu iz spomenute grupe. Brzo je postao komandir voda. Pokazao se kao vrlo sposoban
rukovodilac, posebice u izvianju i otkrivanju kretanja neprijatelja. Odatle mu i partizansko
ime"Zec".tabzonega,krajemkolovoza1942.godine,meduprvimaizBilogore,upuujena
oficirskikursuLiku,kojizavravasuspjehom.NapovratkuizLike,odlaziuSlavoniju,gdje
se u to vrijeme formira 17. brigada. Kako je ve ranije, kada je Bilogorska eta prerasla u
bataljon,biokomandirete,sadapostajekomandir3.ete3.bataljona17.slavonskebrigade.
Njegova eta postaje nosilac pobjeda 3. bataljona, i zato ga uskoro postavljaju za zamjenika
(1943.godine),a3.svibnja1944.godine,naRavnojgori,izakomandanta3.bataljona.

Sudjelovao je, kao komandir ete, u napadima na ustaka uporita: Viroviticu, Garenicu,
aglin, Voin, urenovac, Bijelu Kulu, kao i u borbama oko Daruvara, na Ravnoj gori, u
Poekoj kotlini, u Moslavini i Podravini. Sudjelovao je, kao pripadnik 17. brigade, u nizu
borbiuHrvatskomzagorju,kojesudoveledomasovnijegsudjelovanjanarodatog
kraja u NOBi i pronijele slavu partizanskih jedinica. Istakao se, kao zamjenik bataljona,
krajem 1943. godine, u bitkama u Moslavini, u blizini Garenice. Sudjeluje, na elu 3.
bataljona, u mnogim borbama u Hrvatskom zagorju, Prigorju, Moslavini, Podravini,
Slavoniji... On i bataljon postaju uveni, posebice poslije napada na neprijateljsko uporite
ZlatariaerodromKurilovackodVelikeGorice.Vrhunacslavepostieunapadunaaglin,u
kotaru Slavonska Poega, gnijezdo ostataka kuprekih ustaa, kada bataljon, pod njegovim
vodstvom, potpuno unitava ustaku bojnu. Hrabro i uspjeno rukovodi napadima u
Batinjanima i Gornjoj Vrijeski, te na ustaka i njemaka uporita Viroviticu, Voin, Naice,
urenovac, aglin, Ludbreg. Bez gubitaka napada Vrhovce, usred ljeta 1943. godine.

40
Pokazivao je veliku brigu prema ljudima, a bio je i nosilac vedrog borbenog duha u
jedinicama.

Poginuojeunoiizmeu5.i6.srpnja1944.godine,kadasujedinice17.udarnebrigade28.
udarne divizije NOVJ napale Ludbreg, u kome se branilo oko 750 ustaa. Poslije vrlo otre
borbe, partizani su se, zbog pristiglih neprijateljskih pojaanja, povukli. U samom gradu, u
kojijeuspioprodrijeti,ostaojeMojicaBirtasasedamdesetitrojicomsvojihboraca,gdjesu,
izuzevnekolicine,svipoginuli,dajuicijelogdanaotpor.

TakojejunakipoginuoMojicaBirta,komandantbataljona,komesuustaeinterniralemajku
(1941. godine umrla je medu interniranim Srbima) i odvele, 1942. godine, sina uru
(Roenogneposrednopredrat)uJasenovac).

Narodnimherojemproglaenje5.srpnja1951.godine.

41
 Bikup Marija Petar Veno
Roenje4.travnja1918.uPodgorici,Bjelovar,Hrvatska.

Osnovnu kolu je pohaao u rodnom selu, a soboslikarski

zanatuiouBjelovaru.Jonanaukovanjudoaojeudodir
s naprednim radnicima, ali organiziranom radnikom
pokretupristupatekkadaje,poslijezavrenekole,doao
u Zagreb. ivio je u tekim prilikama, poto su tada
soboslikari bili sezonski radnici. Postao je dan URSovih
sindikata, te sudjelovao u nizu trajkova i demonstracija
protiv reima. Godine 1937. je primljen u Komunistiku
partiju. U slobodnom vremenu prouavao je marksistiku
literaturu.

Godine 1940. pozvan je na odsluenje vojnog roka, u

vojsci ga je zatekao rat. Poslije stvaranja ustake drave,
Petar Bikup je mobiliziran u domobrane. Kao domobran je dobio nareenje da mora uvati
okotristotinemrtvihseljaka,kojesutogdanaustaepobileuseluGudovcu,krajBjelovara.
Potresentimprizorom,istogjetrenutkabaciopukuidezertirao.VraaseuZagreb,iodmah
poinjeorganiziranoraditi.BilojetovrijemenajeegustakogterorauZagrebu.Svakogsu
se jutra pojavljivali novi plakali i oglasi o strijeljanju i vjeanju komunista i njihovih
simpatizera. Ali, isto tako, svakog su jutra osvanuli komunistiki leci, parole ispisane po
zidovima vrene su oruane akcije na ulicama, sabotae i diverzije na vanim objektima i u
tvornicama.TojebilodjeloPetraBikupainjegovihdrugova.Takoje,sgrupomomladinaca,
sudjelovaouakcijipaljenjastadionanazagrebakojperiferijiSvetice.

Onjetrebaodaposluikaoprihvatnipunktzasmjetajinterniranihgraana.

Ubrzoposlijeoveakcije,PetarBikupodlazisgrupomradnikaistudenataupartizane.Tuje
dobiokonspirativnoimeVeno.

Njegova grupa najprije je operirala u neposrednoj blizini Zagreba, ali kada je, poslije jednog
sukoba s ustakim orunicima kod Sesveta, za njom krenulo nekoliko potjera, grupa se uz
teke gubitke morala povui prema Kalniku i Bilogori. Kao kalniki i bilogorski partizan,
sudjeluje u mnogim borbama i postaje politiki komesar Bilogorske ete. Poetkom 1942.
godine je prekomandiran u Slavoniju, i u slavenskim jedinicama se razvija u iskusnog
starjeinu. Postaje komesar bataljona 16. slavonske brigade. Krajem 1943. je postavljen za
politikog komesara, a neto kasnije za komandanta 18. slavonske brigade. Kratko vrijeme
radiojeVenoiuagitpropu.Politikiizgraen,natprosjenoobrazovan,sizrazitomsklonou
za literaturu i umjetnost, Veno je odlino obavljao i taj posao. Tokom 1944. godine
prekomandiran je iz Slavonije u Zagrebaku oblast. Postao je komandant 32. divizije X
zagrebakogkorpusa.JednomjeneprijateljiznenadiojedinicuukojojseVenonalazio.Poto
su Nijemci iznenada upali u selo, zavladala je panika. Veno se prvi snaao. Zgrabio je
pukomitraljez, i ne krijui se krenuo prema neprijatelju. Vidjevi ga, borci su se snali i
odbilinapad.

Poginuo je u travnju 1945. godine, petnaestak dana prije ulaska njegove divizije u Zagreb.
Poele su zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije. Njegova divizija se borila s
kombiniranim ustakonjemakim snagama kod sela Pelia, izmeu Virovitice i Podravske

42
Slatine. Obiao je poloaje i zatim otiao na divizijsku osmatranicu Tamo ga je pogodio
neprijateljskisnajperugrudi.Umrojenaputudobolnice.

Narodnimherojemproglaenje14.prosinca1949.godine.

43
 Bjelogrli T. Kosta
Roen je 1900. godine u Lipniku kod Gacka, Bosna i
Hercegovina.Doratasebaviozemljoradnjom.Kadasu,7.
juna 1941. ustae krenule u selo Lipnik da tamo nastave
pokolj srpskog stanovnitva, seljaci su ih, pod komandom
Kote Bjelogrlia, i uz pomo seljaka iz okolnih sela,
odbili, a zatim zauzeli oruniku kasarnu u Jaseniku.
DvadesetestogjunaodranjezborustanikauDrameini,
na kome je odlueno da se, prilikom napada na ustako
uporite, ne dozvoli pljakanje i ubijanje nevinog i
neborakog muslimanskog stanovnitva. U Lipnikoj
ustanikoj grupi, Kosta Bjelogrli se energino zalagao za
potovanje ovih zakljuaka i davao otpor njihovom
krenju. To mu je vrlo brzo donijelo, pored vojnikog, i
politiki ugled. Njegovo dosljedno provoenje programa
narodnooslobodilake borbe doprinijelo je stvaranju
partizanskihuporitauselimagatakogsreza.

Drugog novembra 1941. godine, na zboru ustanika u selu Ulinju, formiran je tab Gatakog
partizanskog bataljona, u ijem je sastavu bilo est partizanskih eta. Za komandanta
bataljonaizabranjeKosta.

U talijansko etnikoj ofanzivi, maja 1942. godine, neprijatelj je napao sela Lipnik i
Samobor, u namjeri da se probije preko Golije prema Nikiu, U borbi kojajetrajalacijelog
dana, Kota Bjelogrli je sa svojim bataljonom uspio da potisne Talijane i da ih natjera u
bijeg. Tada su zarobljena tri teka mitraljeza, radiostanica, nekoliko automata i drugi
materijal.

U junu 1942. formiran je Hercegovaki partizanski odred, od boraca koji su se povukli iz

Hercegovineispredetnikotalijanskeofanzive.Kotajepostavljenzakomandantanjegovog
1. bataljona, s kojim je uao u sastav 10. hercegovake udarne brigade. Na ovoj dunosti
uestvovao je u borbama na Kupresu, Posuju, Rakitnom, kod Gornjeg Vakufa, na Vranii i
drugim mjestima. U petoj neprijateljskoj ofanzivi, maja i juna 1943. godine, uestvovao je u
akcijama 10. hercegovake brigade protiv neprijatelja. Ve oronulog zdravlja, Kosta je,
poslije dolaska partizanskih jedinica iz Bosne u Hercegovinu, postavljen za komandanta
mjesta u Avtovcu, i izabran za lana Sreskog komiteta Partije za gataki srez, a kasnije i za
prvog predsjednika Sreskog narodnooslobodilakog odbora. Na toj dunosti je ostao do
osloboenjazemlje.

Poslije osloboenja, bio je lan Oblasnog narodnooslobodilakog odbora za Hercegovinu, ali

jeubrzo,1946.godine,umrouMostaru.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

44
 Blagojevi Jovana Vera
Roena je 1920. godine u apcu, Srbija. Jo kao uenica
abake gimnazije prila je naprednom revolucionarnom
pokretu,1936.godine.Odmahjezapaenanjenaaktivnost
i svojstva mladog revolucionara, pa je primljena u SKOJ.
Veoma drueljubiva i neposredna,odlunaihrabra,bilaje
pravi masovikmladi komunist. Naroitu aktivnost
pokazuje u radu s mladima apca. Pored ostalog, pod
njenim utjecajem organiziran je veoma uspjean trajk
uenika srednjih kola u apcu. Bila je i jedan od
organizatorademonstracijaprotivskupoeusvomrodnom
gradu,1938.godine.

Posle zavrene gimnazije upisuje se naMedicinskifakultet

u Beogradu, gdje nastavlja revolucionarnu aktivnost.
Uestvuje u mnogim demonstracijama koje je organizirala
KPJ protiv buroaskog reima. Zbog toga su je proganjala policija i andarmerija. Sve je to
prkosnopodnosila,tojojjepoveavalopopularnostmedustudentimairadnicimaBeograda.
Potojeprolakrozkoluivota,dobivavelikopriznanjeKPJjeprimausvojeredove1940.
godine.

Odmah posle okupacije zemlje, ostvaruje zadatke Partije radei u partijskoj organizaciji
apca.Aktivnajeuskupljanjuoruja,podizanjuduhaotpora,pripremamaomladineienaza
predstojeedogaaje.Prisustvovalaje,krajemjuna1941.godine,sastankukadajerazraivan
Proglas CK KPJ od 22. juna 1941. Odreena je da u apcu organizira udarne grupe i
partijskopolitiki rad. Posebno je zaduena za rad meu mladima, s kojima odrava ilegalne
sastanke,dogovoraseoskupljanjuorujaivrenjudiverzantskihakcija.

Naokrunojpartijskojkonferenciji,29.juna1941.godine,izabranajekaojedinadrugaricau
OKKPJzaabakiokrug.

PosleformiranjaPodrinjskogodredasvestranoseangairauradusaenamaPodrinja.Nalazi
senaeluaktivadrugarica,aaugusta1941.godinerukovodiikulturnoprosvjetnimodborom
koji okuplja eneantifaiste. Pod njenim utjecajem mnoge ene su odlazile da rade u
Centralnoj partizanskoj bolnici u Krupnju, a ona sama je ostala da radi u tabu partizanskog
odreda.

OKzaabakiokrugzaduujejedadrinapartijskojvezielijuuLenici,srezLoznica.Ona
organizira sastanak omladine Lenice, koji je odran na obali Drine, gdje je dogovoreno da
mladikomunistiiostaliomladinciodmahstupeupartizanskiodred,tosuiuinili.

Razvijajui politiku aktivnost na terenu okruga, stalno je bila u opasnosti, jer je, obilazei
mjesta, mogla da bude otkrivena od neprijatelja NOPa. I pored te opasnosti, ona je bila
revolucionarno aktivna. Na vlastitu inicijativu prenosila je propagandni materijal i letke u
Loznicu, da ih ita aktivistima ovog grada. Na tom putu susreli su je etnici, prepoznali i
uhapsili. Posle zlostavljanja, pod pritiskom, bila je putena, i po drugi put je ila na isti
zadatak, a etnici su je opet uhapsili. Zahvaljujui akciji partizanskih boraca, zajedno s
grupomdrugovaspaenajesigurnesmrti.

45
Kada se, posle neprijateljskog prodora u Podrinje, Mavanski partizanski odred povukao,
Verajeostaladanastaviradnaterenu.Ali,ubrzosujeetniciitreiputuhapsili,sadauselu
Tekeriu. Podvrgli su je strahovitom muenju. Nita nije priznala, pa su je etnici predali
Gestapou u abac. Tamo su je faisti ucjenjivali nudei joj slobodu" samo ako oda veze i
onekojisuradilizaNORirevoluciju.Verajesvetoodbilainastaviladaseponosnoihrabro
dri. Nijemci su je stavili na najstranije muke, prebili su joj i ruke i noge. Poto nisu nita
uspeli da saznaju, osudili su Veru na smrt i strijeljali je marta 1942. godine, zajedno sa
stotinakdrugihkomunista,skojevaca,boracai rodoljuba.

U spomen Veri i zahvalnost za ono to je uinila za socijalistiku revoluciju i bolju

budunost,domstudenatauBeograduiOmladinskidomuapcunosenjenoime.

Narodnimherojemproglaenaje6.jula1953.godine.

46
 Blagojevi Milan panac
Roenje14.oktobra1905.godineusetuNatalincimakod
Mladenovca, Srbija. Posle zavretka osnovne kole izuio
je metalski zanat. Izmeu dva svjetska rata isticao se u
borbi za interese radnike klase, uestvujui u
organiziranju radnikih trajkova, protiv estojanuarske
diktature i eksploatacije radnika. lan Komunistike
partijeJugoslavijepostaoje1928.godine.

Borbu za slobodu svog naroda i osloboenje radnike

klase povezivao je s internacionalnom borbom radnikog
pokretausvetu.PoodluciKPJ1935.godine,biojeupuen
u SSSR, a 1937. godine naao se medu prvima u
Internacionalnim brigadama na bojitima panije. U ovom
ratu bio je neobino hrabar, nekoliko puta je ranjavan i
dobio je in porunika panske republikanske vojske. Po
sleporazapanskerepublike,preaojeuFrancusku,azatimseprebaciouJugoslaviju,gdjeje
ilegalnoiviouBeogradudookupacije1941.godine.

Sutradan posle napada Njemake na Sovjetski Savez, napustio je svoj ilegalni stan u
Beogradu i odmah otiao u umadiju, gdje se aktivno ukljuuje u pripreme za narodni
ustanak. Blagojevi je bio jedan od najaktivnijih stvaralaca partizanskih jedinica u umadiji.
On je 1. jula 1941. godine, pri formiranju Prvog umadijskog odreda, postao njegov prvi
komandant. Ovaj odred je pod njegovom komandom vrlo brzo oslobodio vei dio umadije,
izuzev Kragujevca, Topole i Aranelovca. Voene su borbe s Nijemcima i njihovim
kvislinzima kod Topole, na Rudniku, na prilazima Kragujevcu, u selima Jankovcu i Baniini.
Na svim saobraajnicama gorili su njemaki kamioni, svuda su rasturane andarmerijske
stanice, paljene opine i raste r i van i organi okupatorske i kvislinke vlasti. Blagojevi je
uio svoje mlade suborce i mlae drugove, prenosei im svoja ratna iskustva iz panije:
Svuda s neprijateljem treba razgovarati preko niana puke". Ili: Mi nemamo dovoljno
oruja,alineprijateljgaima,imigamoramoodnjegaoteti"Prviumadijskiodredje,zaoko
trimjesecaborbepodnjegovomkomandom,razbiookupatorskokvislinkuvlastuumadijii
izbacioizstrojaokopetstotinaneprijateljskihvojnika.

Nou izmeu dvadeset osmog i dvadeset devetog oktobra 1941, kad se vraao iz Vrhovnog
tabauUicu,naputuzaumadiju,uhvatilisugaetniciDraeMihailovia,silomizvukliiz
vozauUikojPoegi,ipostezvjerskogmuenjaubiliistenoi.OmukomubojstvuMilana
Blagojevia panca, Borba", organ Komunistike partije Jugoslavije, tih dana je pisala:
DrugMilanBlagojevipaojekaortvaonihsluguokupatorakojisurazbijatinarodnuborbu
iudatomasujojzabolinoulea".

Narodnimherojemproglaenje9.maja1945.godine.

47
 Duan Bojovi
Roen je 30. maja u selu Kutima u Nikikoj upi, Crna
Gora. Student prava. U svom roditeljskom domu i uem
zaviaju, Nikikoj upi, nauio je da iznad svega ceni
ljudsko dostojanstvo, pravdu i pravinost. Jo kao ak
osnovne kole isticao se drueljubljem, nesebinou,
odlunou, uvek spreman da se stavi na stranu onih
kojima je uinjena nepravda u bilo emu. Za napredni
radniki pokret opredelio se jo kao gimnazijalac. Iako je
bio svestan rizika, jedan je od organizatora masovnog
uea gimnazijalaca u demonstracijama protiv gladi u
Nikiu 1932. godine. Ove demonstracije su prvi
znaajniji politikiotporutomkrajuprotivestojanuarske
diktature. Duanu je to bilo prvo kaljenje i prva proba u
borbi naroda za svoja prava. Od tada poinju da ga
sumnjie, kad god bi bila povedena neka akcija napredne
omladine u gimnaziji ili u gradu. Zbog stalnih sumnjienja i opasnosti da bude iskljuen iz
nikikegimnazije,osmirazredupisaojeuPei.Zbogueaudemonstracijamaiskljuenje
i iz te gimnazije. Posle bezuspenih pokuaja da se upie u gimnaziju u Beranama i
Pljevljima, uspeva da se pomou direktora gimnazije kerovia upie u podgoriku
gimnaziju.

KaomaturantaktivnouestvujeuagitacijizaUdruenuopozicijunaizborima1935.godine,a
kao student prava jedan je od organizatora i uesnika u poznatim demonstracijama 11.
septembra 1938. godine protiv Milana Stojadinovia, koji je doao u Niki na proslavu
putanjausaobraajeljeznikeprugeBileaNiki.

U Beograd dolazi i upisuje se na Pravni fakultet sa ve bogatim politikim i borbenim

iskustvom, sa jasnim idejnim opredeljenjem, i odmah se aktivno ukljuuje u napredni
studentskipokretiuestvujeusvimnjegovimakcijama.

U novoj, politiki razvijenijoj sredini proiruje svoje ideoloko politiko znanje, i obogauje
svoj inae razvijeni smisao zamasovnipolitikirad.ZalanaKPprimljenjenaUniverzitetu,
1938. godine. Politiko znanje i iskustvo koje je sticao na Beogradskom univerzitetu
smiljeno je i uporno koristio u radu sa omladinom i narodom, kako u Beogradu, tako i u
svomrodnomkraju.

Posle aprilskog sloma bive Jgoslavje, dolazi u upu, odmah se ukljuuje u rad mesne
partijske elije i neumorno, s ostalim komunistima, objanjava narodu uzroke onako brzog
sloma Jugoslavje i njene vojske. Napredni i poteni intelektualci koji su se posle kapitulacije
Jugoslavijenaliuvelikombrojuusvomrodnomkraju,sastalisusejednogdanaidogovorili
ta sve treba da preduzmu da bi pripremili narod za oruanu borbu. Taj sastanak imao je
znaajnog uticaja na opredeljivanje naroda za NOV. Duan je bio jedan od inicijatora u
iznalaenju najpodesnijih oblika politikog delovanja, a budui da je u narodu bio veoma
omiljen,obinojeslatuonamestagdePartijajonijeimalaveeguticaja,ilitamogdesuse
javljalipolitikiotpori.

KadajeOKKPJNikidaodirektivudaponuoruaneakcijeprotivokupatora,nasastanku
partijske elije Duan je izabran da rukovodi trupom ustanika u likvidaciji andarmerijske

48
posade u Miolju Polju. Akcija je uspeno izvrena 14. jula 1941. godine. Duan je jedan od
najzaslunijih komunista za masovno i organizovano uee naroda upe u trinaestojulskom
ustankuiutokuitavograta.

Krajem avgusta 1941. godine OK Niki alje 300 boraca u pomo partizanima istone
Hercegovine, gde jebilauzelamahabratoubilakaborbaizmeuSrbaiMuslimana,akojuje
okupator podsticao pomou ustaa i etnika.KaoiskusanrukovodilaciDuanodlazisatom
trupom,istakavisekaoboracipolitikiradnikuraskrinkavanjuizdajnikaustaaietnika.
U februaru 1942. godine, tab Nikikog odreda alje Duana sa trupom boraca na sektor
Pljeivica, i imenuje ga za politikog komesara sektora. Tek to se vratio, postavljen je za
komesara jedne eteubataljonuodoko450odabranihboracakojije,ponareenjuGlavnog
tabazaCrnuGoru,upuennapodrujeKomskogodreda,kaopomouunitavanjuetnikai
uguivanjunjihovogizdajnikogpokreta.Duanseinaovomzadatkupokazaokaoneustraiv
borac i iskusan rukovodilac. Ujednomjuriunaelusvojejediniceprotivetnikanatavnju
tekojeranjenunogu.

Prilikom odstupanja naih snaga iz Crne Gore krajem maja i poetkom juna 1942. godine,
Duan se kao teki ranjenik nalazio u Centralnoj bolnici i ostao je sa 5. proleterskom
brigadom i Hercegovakim odredom u Vrbnici. Kada su se brigada i Hercegovaki odred
probili za Bosansku Krajinu, Duan je, iako rekovalescent, politiki komesar bolnikog
ealona. Zahvaljujui umnogom njegovoj organizatorskoj sposobnosti i hrabrosti, bolniki
ealon je predstavljao borbenu jedinicu, to se naroito ispoljilo u borbama na Treskavici,
ZabruiBitovnji.

U jesen 1942. godine postavljen je za politikog komesara 5. (Zijametskog) bataljona, pa

zatim 1. bataljona 5. proleterske brigade. Novembra 1942. godine postavljen je za
obavetajnog oficira brigade, kada je ta sluba tek bila u povoju. I natojdunostiispoljioje
izvanredan organizatorski smisao i postigao zapaene uspjehe. Istaknuti je uesnik bitke na
Neretvi. Kao ve iskusan oficir obavetajne slube, postavljen je za obavetajnog oficira 3.
udarnedivizije.

U ranim jutarnjim asovima 13. juna 1943. godine, kada je komandant 3. divizije Sava
Kovaevi poveo proreene redove svoje divizije na juri uz strmine Zelengore prema
Krekovima, da biprokrioputranjenicima,iDuanse,kaoiuvek,naaonaelujedinica.U
tom dramatinom i herojskom juriu smrtno je ranjen na mestu gde je herojski poginuo
komandant Sava. Lekari su uinili sve to je bilo mogue da ga spasu, ali spasa nije moglo
biti. Kad su bolniarke Ljubica Martinovi i Dara Kosti prile da mu pomognu i budu uz
njega, on ih je hladnokrvno upuivao da pomognu drugim ranjenicima govorei: Meni je
dobropomognitedrugimranjenicima",iakojeuskoroizdahnuo.

Zanarodnogherojaproglaenje20.decembra1951.godine.

49
 Bosni Pere Milka
Roenaje1928.godineuseluVrtoekodDrvara,Bosnai
Hercegovina. Majka Jelica i otac Pera imali su jo tri
kerke i tri sina. Milka je pred ratzavrilaosnovnukolu.
Ilajeuprvirazredgraanskekole.

Poslije ustanka, iako jo dijete, Milka se ukljuila u rad

drvarske omladine. Uestvovala je u prikupljanju hrane i
odjee za partizane, u ienju grada, previjala je
ranjenike, u pisanju i lijepljenju parola. Pred faistiki
desant na Drvar postala je skojevka. Bila je tada kurir u
Komandimjesta.

Milka je bila vrijedna djevojka i nije se ni po emu

razlikovala od mnogih mladih Drvaranki koje su u to
vrijeme svim srcem prile narodnooslobodilakom
pokretu.

Za vrijeme faistikog desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine, Milka Bosni je uinila
izuzetan podvig, primjer herojstva omladine Jugoslavije u narodnooslobodilakom
ratu.Neposredno pred desant, u Drvarujeformiranatenkovskaeta1.proleterskogkorpusa.
Ona je izvodila vjebe u okolini Drvara, tako da su Drvarani poznavali nase tenkove i
njihovuposadu.

U toku borbe protiv neprijateljskih padobranaca jedan na tenk naao se u opasnosti da ga

neprijatelj unititi. U tenku su bili Dragoslav Radosavljevi Soa, komesar tenkovske ete,
voza Spaso urakovi i niandija Jelaa. U jednom trenutku, Nijemci su na tenk nabacili
ebe,takodajevozaubiozaklonjenvidik.Svilanoviposadetenkabilisuranjeniipretilaje
opasnostdapadnuurukefaistima.Utomkritinomtrenutkuporedtenkajeprolazilagrupa
zarobljenih Drvarana koje su Nijemci sprovodili. Medu njima bila je i esnaestogodinja
skojevkaMilkaBosni.Uviajuiopasnostukojojsenaslaposadatenka,Milkajeiskoilaiz
kolonezarobljenika,pritralatenkuizbacilaebe.Ranjenomvozauponovoseotvoriovidik,
pokrenuo je tenk i nastavio borbu. Razbjesnjeli Nijemci, kojima je plijen tako iznenada
izmakao, okomili su se na hrabru skojevku i sasjekli je bajunetama. Ubili su jo mnogo
Drvarana,medunjimaiMilkinumajkuJelicuibrataZdravka.

Milkinog drugog brata, orda, Nijemci su ubili nekoliko dana kasnije. Otac Pero umro je
godinuprijedesanta,odtifusa,zajednosnajmlaomkerkomRadmilom.Odbrojneporodice
ostale su dvije Milkine sestre, Duanka i Dobrila, i estogodinji brat Vlado. Duanka je i
sama bila izvedena na streljanje, ali su je faisti samo teko ranili. Uspela je da se izvue iz
gomileleeva,istavanaoblinjekuejepromatralakakojojNijemciubijajusestruMilku.

UDrvaru,poredMuzeja,,25.maj1944.godine",stojeidanasostacipartizanskogtenka.To
je spomenik koji podsjea na istinitu legendu o 16godinjoj djevojci ije je ime 25. maja
1944.godineulouhistoriju,ikojeeseuvijekspominjatikadsebudegovoriloopodvizima
mladihJugoslavijeunarodnooslobodilakojborbi.

Narodnimherojemproglaenaje17.maja1974.godine.

50
 Bokovi Iva Milo
Roen je 20. oktobra 1911. godine u selu Breli
(Crmnica), Bar, Crna Gora. Doktor. lan KPJ od 1940.
godine.

Osnovnu kolu zavrio je u selu Breli, a gimnaziju u

Cetinju. Posle maturiranje posvetio se medicinskim
naukama. Studirao je van zemlje, u Bolonji, gdje je i
diplomirao i postao doktor 1937. godine. Pored
interesiranja za nauku, on je njegovao u sebi i osjeanja
naprednog i slobodoljubivog ovjeka. Iz inozemstva se
vratio neposredno pred rat, pa je u Beogradu imao malo
poznanika. Kao doktor specijalizirao se za parazitologiju i
zaposlio kao asistent Parazitolokog instituta Veteri
narskogfakultetauBeogradu.KadajeKPJusudbonosnim
danima zahtijevala da i on na odreeni nain uestvuje u
ostvarivanju njenih ciljeva, bez imalo kolebanja prihvatio je obavezu vjernog sina svoga
naroda,smatrajuidabiuborbizaosloboenjesvojezemljetrebalodatitovie.Pozadatku
KPJ, iji je lan bio od 1940. godine, na njegovo ime je zakupljena zgrada u Beogradu, i u
podrumu smjetena ilegalna tamparija CK KPJ. Iako je na zgradi stajala tabla s imenom
doktoraaunjojureenaordinacija,nijetobilakuaukojojsedavalamedicinskapomo,ve
samo sredstvo kamuflae. U kolaboracionistikoj policiji Aimovia i Nedia postojala je
dokumentacija da u kui ive Milo, supruga Zagorka i kuna pomonica Ljubica onovi.
Meutim, Milo je bio neoenjen ali, pred policijom i susjedima prikazivao je da mu je
ZagorkaJovanovi,studentmedicineisekretarelijeilegalnetamparijeCK,supruga(tojei
dokumentima ureeno). U tampariji su ilegalno radili i ivjeli jo Branko onovi i
SlobodanJovi(narodniheroji).tamparijaCKpoelajedaradi1.kolovoza1941.godine,i
u njoj je tampan prvi Bilten Glavnog taba NOP odreda Jugoslavije. Petog januara 1942.
godine Mila je u kui traila njemaka policija, ali ne kao osumnjienog za komunizam, ve
kao naklonjenog Englezima. Meutim, Milo se s drugovima koji su radili u tampariji u
meuvremenu kroz plakar sklonio u njen ilegalni dio, u podrum, i vie se nije smeo
pojavljivati. Policiji je dano objanjenje da je otiao kod svojih roaka van Beograda,idase
nije vratio. U meuvremenu dobio je zadatak da se, pod imenom domobranskog satnika
Vinka Tomaevia, preko tzv. Nezavisne Drave Hrvatske prebaci na slobodnu teritoriju do
Vrhovnog taba. Jula 1942. godine krenuo je iz Beograda u Zagreb. U Zagrebu je, 14. jula
1942. godine, pri pokuaju da uspostavi vezu koja je bila provaljena, uhapen na ulici od
ustakepolicijekojajeprepoznalaIvankuMuaeviNikoliskojomjeetao.Uzatvorusuga
strahovite tukli i izbili mu sve prednje zube, a zatim su ga bacili s drugog kata dvorinog
dijela policijske zgrade, da bi od njega iznudili priznanje, iako muen i s polomljenom
nogom, Milo nije nita priznao ni o svojoj djelatnosti, ni o radu svojih drugova u ilegalnoj
tampariji CK KPJ u Beogradu. Tako, je svojim herojskim dranjem, sauvao tampariju,
koja je ostala neotkrivena za sve vrijemeborbe,iakoseuzgradu31.kolovoza1943.godine
uselila njemaka policija. Ne dobivi od Mila nikakvo priznanje, iako je pretpostavljala da se
samo komunist moe tako drati, s obzirom na to da je bio doktor, ustaka policija ga je
prebacila u logor Stara Gradika, a zatim krajem decembra 1942. u zloglasni ustaki logor
Jasenovac.

51
U logoru se drao hrabro. Svojim doktorskim intervencijama pomagao je mnogim
zarobljenim partizanima i taocima. S nekoliko drugova pripremao je bijeg iz logora, ali su ih
logorskeustaeotkrile.

Poslije ovoga su ih sve strahovito muili, a zatim ih je prijeki ustaki sud osudio na smrt
vjeanjem. Na dan izvrenja smrtne kazne, 21. septembra 1944. godine, Bokovi je na
samom stratitu istupio pred ustakog komandanta logora akiagovorei:JasamsinCrne
Gore, i protestujem protiv ovako sramnog naina izvrenja smrtne osude. Kod nas se ljudi
ubijajuizpuke."Kadmujeakipriznaodasejunakidrao,inarediomudaseokreneda
bi ga ubio iz pitolja, Bokovi je odgovorio: Crnogorac nikad ne okree lea protivniku."
Takoer je odbio da mu pred strijeljanje veu oi, a posle prvog pucnja u njegove grudi je
doviknuo Nepobjediva je ideja Komunistike partije! Ona ne umire smru Mila Bokovia.
ivjela Sovjetska Rusija, njena nepobjediva Crvena armija i nai Titovi partizani! ivjelo
bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca! ivio
Staljin!"Ustaajebiozbunjen,aondajenastaviopraznitisvojareruBokovievegrudi.

Tako je Milo svoj ivot zavrio junaki i svetio, kao komunistheroj, u 33. godini, ne dajui
ustakoj policiji mogunosti da sazna bilo to o njegovom ivotu, njegovim drugovima s
kojima je radio, ni o tampariji KPJ. Centralni komitet KP Hrvatske uvrstio je Mila, kao
prvog,uspisaklicazazamjenu,alijeustakanadzornaslubauvijeknalanainadaseonne
zamjenizanjemakeiustakeoficire.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

52
 Bonjak Radovana Jefto
Roen je 10 maja 1918. u Podosoju kod Bilee, Bosna i
Hercegovina. Potie iz srednje imune seljake porodice.
Osnovnukoluzavrioje1928.uBilei.Do1933.ivioje
u rodnom mjestu i bavio se zemljoradnjom, a zatim je
radio u Bilei u Nikiu kao umarski radnik kod firme
Ombla"iZeta".UNikiujedoaoudodirsnaprednim
radnikim pokretom i KPJ, to je presudno uticalo na
njegovo politiko opredjeljenje. U Nikiu je pripadao
naprednomomladinskompokretuibioveomaaktivan.Rat
ga je zatekao na odsluenju vojnog roka u avijaciji, u Raj
love u. Posle kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se
u Bi leu i ukljuio u pripreme za ustanak, zajedno s
grupom skojevaca i komunista. Krajem juna 1941, kao
nepomirljivog protivnika, ustake vlasti ga hapse i
zatvaraju u Bilei. Okovan je u lance i baen u samicu.
Ustae su ga muile pretei mu najstranijom smru. Shvativi opasnost u kojoj se naao,
posledvadanamuenja,iakosvezanihruku,
uspeo je da obori straara i pobjegne ispred ustaa u selo Ljubiie, gdje su ga prihvatili
ustanici.

Krajemkolovoza1941,kaoboracustanikeeteizPodosoja,uestvovaojeuborbamaprotiv
ustakodomobranskih snaga oko Bilee i bio beskompromisan i veoma hrabar borac. Meu
prvima je stupio u partizansku etu svoga sela, koja je bila u sastavu Bilekog partizanskog
bataljona. Uestvovao u brojnim borbama ovog bataljona protiv ustakodomobranskih i
talijanskih snaga na pravcu Trebinje Bilea i Bilea Niki u drugoj polovini 1941. i
poetkom 1942. godine. Tamo gdje je bilo najtee u odbrani priskakao je Jefto Bonjak, a
kada je trebalo juriati, on je opet bio na elu boraca svoje jedinice. Uvijek se javljao kao
dobrovoljac,izanajteevojnezadatke.

Krajem januara 1942. upuen je u 1. udarni partizanski bataljon, koji je u zimu i proljee
1942. vodio borbe s talijanskim, ustakodomobranskim i etnikim snagama u
sjeveroistonoj Hercegovini, oko Gacka i Nevesinja. U proljee 1942. hercegovaki udarni
bataljoni nanijeli su neprijateljima teke gubitke i do maja 1942. oslobodili najvei dio
istone, sjeverne i jugoistone Hercegovine. Jefto je pripadao redu najhrabrijih boraca ove
prveudarnejediniceuHercegovini.Poetkomaprila1942.postaojelanKPJ.

Krajem aprila i poetkom maja 1942. Junohercegovaki NOP odred, u kome se nalazio i
Jefto Bonjak, prodro je duboko u neprijateljsku pozadinu, u dolinu Neretve, u pravcu
apljine i Metkovia. Osloboen je veliki broj sela, i neprijatelju nanijeti veliki gubici u
ljudstvu i ratnom materijalu. Najee i najkrvavije borbe voene su kod Prebi lovaca, kod
apljine, protiv veoma jakih ustakodomobranskih i talijanskih snaga. U tim borbama, kao
vodnik jednog voda, Jefto se nije odvajao od svog pukomitraljeza, uvijek je u prvim
borbenim redovima. Juriajui na talijanske utvrene poloaje kod Hrasna, nedaleko od
eljeznike stanice Brtanica, 2. maja 1942. Jefto je uletio meu talijanske vojnike, koji su u
paninom strahu bacili oruje i bjeali ili padali pokoeni rafalima njegovog pukomitraljeza.
U tom juriu i Jefto je bio smrtno ranjen. Posljednjom snagom pridravajui jednom rukom
izreetani stomak, a drugom nosei pukomitraljez, uspeo je da dopue do svojih drugova.

53
Njegoveposljednjerecibilesu:Drugovi,japogiboh,uvajtemimitraljez!".Ubrzojeiumro.
Utojborbineprijateljjepotpunorazbijenipotuen.

Onjegovomjunatvuipodvizimau1941.iuproljee1942.dugoseprialounaroduimeu
borcima, a Jefto uziman kao primjer portvovanosti, hrabrosti i odanosti
narodnooslobodilakoj borbi. Na prijedlog Operativnog taba za Hercegovinu, maja 1942,
Jeftojeproglaenzanarodnogheroja.Njegovujunakusmrtiproglaenjezanarodnogheroja
prenijela je i Radiostanica Slobodna Jugoslavija". Stjecajem okolnosti, ovo proglaenje za
narodnog heroja nije bilo registrirano, pa je ponovo proglaen narodnim herojem 24. juna
1953.godine.

54
 Bubanj Franje Viktor
Roen je u selu Fuine kod Rijeke, Hrvatska, decembra
1918. godine. Graansku kolu zavrio je u Delnicama, a
Graevinski odsjek Srednje tehnike kole u Zagrebu
1937. godine. Kao graevinski tehniar radio je na
izgradnji putova i hidroelektrane Vinodol, a kako je jo
1936.godinepostaolanSKOJapovezaosesnaprednim
radnicima, pa je 1939. godine postao i lan KPJ. Krajem
1940. godine zavrio je kolu rezervnih oficirapilota u
Panevu, i u sastavu izviake eskadrile uestvovao je u
aprilskom ratu 1941. godine. Na partijskom sastanku u
Crikvenici, augusta 1941. godine, izabran je za sekretara
partijske elije, a sredinom septembra za filana Okrunog
komiteta KPH za Hrvatsko primorje. Dobio je vrlo
odgovornu dunost da, u uslovima ilegalnog rada,
rukovodi tehnikom OK za Hrvatsko primorje, to je
Bubanj s uspjehom obavljao aljuiprekopartijskihkanalabilteneiostalimaterijalpartijskim
organizacijama, organizujui ilegalna boravita i prebacivanje drugova. Ilegalni rad prekinut
je7.novembra1941.godine,kadasuzbogprovaleuKraljeviciTalijanisaznalidasetehnika
OKnalaziuCrikveniciidanjomerukovodiViktorBubanj.Tehnikajenavrijemesklonjenau
NoviVinodol,aViktorjepreaoupartizane,uLikuetu.

Kao voa diverzantske grupe, Viktor je sa svojim drugovima uspeo da, krajem 1941. i
poetkom1942.godine,otetitritalijanskekompozicije,priemuseistakaokaovrlohrabar,
snalaljiv i odluan borac. Postao je ubrzo komandir voda, pa ete, a u maju 1942. godine
postavljenjezakomandantaPrvogprimorskogoranskogpartizanskogodreda.Uzasjedikoju
je s odredom postavio kod Brinja uspeo je da uniti jaku talijansku motoriziranu kolonu a
zatimje,posledvodnevnihborbi,sodredomzauzeoiustakouporiteModru.Ponareenju
Glavnog taba Hrvatske, Bubanj je s 1. i 2. udarnim bataljonom, zajedno s kordunakim
partizanima,uestvovaouienjuustakihgarnizonauKordunu.Njegovibataljonisunapali
zloglasno uporite Blagaj kod Veljuna i unitili neprijatelja, a zatim, pri povratku u Gorski
Kotar, usred dana iznenada su napali Talijane kod Tisovca, tojeonemoguilodaljepaljenje
Jasenka i Drenice. U toj borbi likvidirano je oko 300 i talijanskih vojnika, a oko 40 je
zarobljeno.

Kada je, 12. oktobra 1942. godine, formirana u Drenici 6. udarna primorskogoranska
brigada,zanjenogkomandantapostavljenjeViktorBubanj.Natojdunostiostaojedokraja
1942.godine,kadajeodreenzazamjenikakomandantaPeteoperativnezoneHrvatske,a17.
marta 1943. godinepostavljenjezakomandantaetrnaesteprimorskogoranskebrigade,ba
u jeku nove ofanzive Talijana na Drenicu. S ovom brigadom vodio je uporne borbe s
talijanskom divizijom "Mure", s ustakim i etnikim jedinicama, kod ute Lokve, a zatim
se, kao vest i samostalan komandant, istie u bici za Senj, septembra 1943. godine, kada je
potisnuodiviziju"Mure"ioslobodioSenj.

U toku VI ofanzive uspeo je s brigadom da se izvue iz neprijateljskog okruenja u pravcu

Gorskog Kotora, a u toku zime 19431944. vodio je uporne borbe s neprijateljem u Lici i
ugroavaoustakouporiteuGospiu,spreavajuinjegovosnabdijevanje.

55
Aprila 1944. godine Bubanj je kao pilot, s grupom naih mlaih pilota, upuen u SSSR na
obuku, i 1. maja 1945. godine postavljen je za politikog komesara novoformiranog 254.
lovakogaviopuka,kojijeseptembra1945.preletiouosloboenudomovinuiuaousastav
Jugoslovenskogratnogvazduhoplovstva.

Kao pilotlovac, Bubanj je ubrzo postavljen za komandanta aviodivizije u Zagrebu gdje je,
koristei se bogatim iskustvom NORa i sa kolovanja, prionuo s velikom energijom da to
prije borbeno osposobi svoje mlade pukove. U jesen 1946. godine postavljen je na jo
odgovorniju dunost Naelnika taba Komande JRV, a 1954. godine, po zavrenoj Vioj
vojnoj akademiji, prelazi na dunost komandanta aviokorpusa u Zagrebu, zatim prima
dunost zamjenika komandanta Ratnog vazduhoplovstva i protuzrane odbrane i pomonika
dravnogsekretarazanarodnuobranu.Paralelnosovimodgovornimkomandnimdunostima,
generalpukovnikBubanjobavljaojeimnogepartijskedunosti.BiojelanpunomostvaCK
SKJzaRViPVOilanKonferencijeSKzaJugoslovenskunarodnuarmiju.

Vie od dvadeset godina Bubanj je bio aktivan pilot, letei i na najsuvremenijim avionima,
tako da je svoje komandantske dunosti obavljao vrlo struno, unosei u posao nesumnjive
linekvalitete,samostalnostimatovitost.Odravaojevrlobliskeidrugarskeveze
letakim sastavom RV uvaavajui njihove napore i traei da se oni cijene imajui pri tom
stalnopredoimatoveuborbenuosposobljenostjedinica.

Za sve ovo vrijeme mnogo se bavio teorijskim radom s podruja vojnih nauka, tako da je,
poredveegbrojatekstova,objavioiknjige"ovjekuprostoru"i"Treadimenzijarata",za
koju je dobio nagradu dravnog sekretara za narodnu obranu, a potom je izala i njegova
knjiga"Doktrinapobjede",ukojojjeteorijskirazraenanaadoktrinaopenarodneobrane.
Kao istaknuti visoki vojni rukovodilac, Bubanj je, januara 1970. godine, postavljen za
naelnika Generaltaba JNA. Na toj dunosti se istakao svojim doprinosom razvoju i
modernizaciji naih oruanih snaga, a naroito u praktinom ostvarivanju organizacije
openarodne odbrane. Sa svojim suradnicima, Bubanj je bio glavni planer i rukovodilac
velikogmanevra"Sloboda71".BiojeilanSavjetanarodneobrane,PredsjednitvaSFRJ.

Napreui do krajnosti sve svoje fizike i psihike sposobnosti, Viktor Bubanj je do kraja
nastojao da to vie odgovori mnogobrojnim obavezama i dunostima, to je doprinijelo
njegovojpreranojsmrti,15.oktobra1972.godine.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

56
 Bubi Gostimira Dragan
Roen1911.godineuStrucu,Kutina,Hrvatska.Radnik.

Odrastao je u Maslovarima kod KotorVaroi,uporodici

siromanog rudara. Tu je zavrio osnovnu kolu i poeo
uiti soboslikarski zanat. Zbog slabog materijalnog stanja
porodice, morao je prekinuti kolovanje i zaposliti se kao
radnik u elektrinoj centrali rudnika Maslovare, gdje je
radio do 1939. Te godine bio je optuen da skriva
propagandni materijal Komunistike partije. Iako je tada
biosamosimpatizerPartije,biojepotpunoodanpravednoj
borbi radnike klase, kojoj je i sam pripadao. Kao
simpatizerKPJ,otputenjesposla.Zaposlioseueljezari
u Zenici meutim, kada su stigli policijski podaci o
njemu, Sresko naelstvo dalo je nalog da ga se stavi u
pritvor.Poslijenekolikodana,biojeputennaslobodu,ali
je ponovo ostao bez posla. Novo zaposlenje je naao kao loa urudnikuKopaonik,gdjeje
ostao do oujka 1941. godine, kada se dobrovoljno javio uvojskudabisudjelovaouobrani
zemlje.

Rat ga je zatekaonabugarskojgranici,ujednojpjeadijskojjedinici.Pao jeuzarobljenitvo,

alijeuspiopobjei.NijemcisugaponovouhvatiliuDoboju,iotpremiliuzarobljenikilogor
uTeslicu,izkojegjeposlijenekolikodanaponovopobjegao.VratioseuMaslovare.Potoje
biopoznatkaosimpatizerKomunistikepartije,moraoseskrivatiodustaa.

Poslijepodizanjaustanka,otiaoje,ukolovozu1941.godine,upartizane,gdjejes
manjom grupom boraca formirao Borjansku etu, koja je za kratko vrijeme brojala oko 120
boraca.Zbogsvojeaktivnosti,kaoizazaslugeuprvimdanimaustanka,primljenje,ukolovo
zu1941.godine,zalanaKPJ.KapkomandirBorjanskeete,istakaoseunizuakcijakojeje
onaizvelaukolovozuipoetkomrujna1941.godine.

Poginuo je 24. rujna 1941 godine, u napadu na ustaku postaju u Maslovarima. Njegov je
zadatakbiodajosjednimdrugomiznenadiustaebombama.Utomesuuspjeli,alijenjegov
drug ranjen. Dok je izvlaio svog druga, stiglo je pojaanje, ustaama te se eta morala
povui. Dragan Bubi nije htio ostaviti ranjenog druga, pa je u pokuaju da ga spase pao
smrtnopogoenmitraljeskimrafalom.

Narodnimherojemproglaenje27.studenog1953.godine.

57
 Budak Karla Divko
Roenje24.februara1897.uKarlobagu,Hrvatska.Poslije
zavrene osnovne kole u rodnom mjestu, gimnaziju je
uiouSuaku,aTrgovakukoluuLjubljani.Prvisvjetski
rat, snaan odjek i utjecaj ideja velike Oktobarske
socijalistike revolucije, napredna literatura, politiko
bespravlje, eksploatacija radnike klase i revolucionarno
vrenje odmah poslije rata uticali su da je Divko 1919.
odlunopristupiorevolucionarnomradnikompokretu.Po
prirodi veoma energian, dobar propagandist, s
neunitivim optimizmom i smislom za sva politika i
drutvena pitanja, istakao se politikom aktivnou pred
prve parlamentarne izbore 1920. za Ustavotvornu
skuptinu. 1921. godine postao je lan KPJ, i od tada
posvetiojojjecjeliosvojivot.

Od1927.do1932.iviojeuPeruiu,gdjejeotvoriomalutrgovakuradnjukojusunazvali
"partijskiduan".Utovrijemerukovodiojeilegalnimpartijskimradomutommjestu,iuticao
na stvaranje i rad partijskih organizacija u cijeloj Lici, a naroito u Gospiu i u Hrvatskom
primorju. Dobro je poznavao like prilike. Poto se kompromitirao kod policije, prelazi u
Zagreb, gdje nastavlja revolucionarni rad, naroito u sindikalnom pokretu: Savezu privatnih
namjetenika i u Savezu bankarskih inovnika. Godine 1934. primljen je za lana Mjesnog
komiteta KPJ u Zagrebu. Sljedee godine preao je u ilegalnost. Zbog mogunosti hapenja,
1936.odlazi,pozadatkuPartije,uinostranstvo.ZadraoseuPraguiParizu,gdjejeradiona
organiziranjupomoiborbipanskognarodaprotivfaizma.

Odmah poslije povratka u zemlju, 1939, Divko je uhapen, i Poslije tri mjeseca muenja
putenizistranogzatvora.Poslijetoga,iporedopasnostidaponovobudeuhapen,nastavio
je jo upornije da partijski djeluje u Zagrebu. 31. marta 1941, zajedno s velikom grupom
komunistairevolucionara,uhapsilagajeMaekovaiubaievapolicija,izatvorilaulogoru
Kerestincu. Ne mirei se sa sudbinom, bio je jedan od organizatora bijega iz logora. U
unitenju i razoruanju straara ispoljio je veliku hrabrost i snalaljivost. No, ustae su ga
brzo uhvatile i strijeljale 14. jula 1941, u Kerestincu, u vrijeme kada je tek trebalo da pone
pravaborba,zakojujedugopripremaopartijskeorganizacijeinjihovekadrove.

UznakpriznanjazanjegovrevolucionarniraduradnikompokretuiPartiji,proglaenje,24.
jula1953,narodnimherojem.

58
 Budicin Gieuseppe Pino
Roen je 27. travnja 1911. u Rovinju, Hrvatska. Potjecao
jeizradnikeporodice.Otacmujebiodrvodjeljskiradnik,
a bez majke je ostao dok je bio dijete. Poslije zavretka
osnovne i Nie graanske kole, zavrio je brijaki zanat.
Kodistogamajstoraradiojeikaopomonik.

Sosnovamaantifaistikeborbeupoznajesetokom1927.i
1928, kada je doao u doticaj s pojedinim lanovima KP
Italije. Tad jeprimljeniulanstvoKPI.Njegovradbioje
zapaen od faistikepolicije,kojagauhodi.Od1931.do
1933. nalazi se na odsluenju vojnog roka u mornarici, u
La Speziu. lako pod stalnim nadzorom, uspijeva u toj
ratnoj luci formirati partijsku eliju. Nakon odsluenja
vojnog roka, radi u rodnom mjestu. Meutim, kada je
dolo do hapenja nekolicine rovinjskih komunista, medu
njima uhapen je i Pino. Specijalni sud za zatitu drave osudio ga je na sedam godina
zatvora.Nakontojeizdraotrigodinerobije,amnestiranje,iumartu1937.godineponovo
sevraauRovinj.Ali,naslobodinijeostaodugo.Poizlaskuizzatvora,odmahsepovezaos
partijskom organizacijom. Rastura antifaistike letke, naprednu tampu i posebno radi s
antifaistikom omladinom. Taj je rad postao vidljiv, pa ga faistika policija ponovo hapsi
krajem1937narednegodineosuenjeodSpecijalnogfaistikogsudauRimuna12godina
robije. Iz zatvora je puten nakon gotovo 5 godina, uoi kapitulacije Italije 1943. godine.
Vrijeme provedeno u zatvoru u Castelfrancu nije bilo uzaludno. Marljivo je itao i s drugim
zatvorenimkomunistimaprouavaomarksizam.

Kapitulacija Italije zatie ga u Rovinju. Sve svoje sposobnosti usredotoio je u jednom

pravcu: da openarodni ustanak dobije odgovarajue organizacione oblike. Radi na stvaranju
narodne vlasti, vri mobilizaciju za Rovinjski bataljon i radi na uvrenju partijske
organizacijeuRovinju.Njegovapopularnostprelajeokvirerovinjskogkotara,anjegova
borba za borbeno bratstvo i jedinstvo Hrvata i Talijana u Istri postala je opepoznata. Zbog
toga je bio biran u mnoge forume. Izmeu ostalog, bio je politiki sekretar KK KPH za
Rovinj, lan Oblasnog komiteta KPH za Istru, lan Oblasnog NOO za Istru, a na Drugom
zasjedanju ZAVNOHa u Plakom izabran je za lana tog visokog politikog tijela i
reprezentanta revolucionarne vlasti u Hrvatskoj. Pino je radio i na pokretanju tampe na
talijanskom jeziku u Istri, kako bi se njegovi sunarodnjaci upoznali s ciljevima
narodnooslobodilake borbe na svom materinjem jeziku. S drugim suradnicima pokree list
"IlNostroGiornale".

7.veljae1944,zajednosorganizacionimsekretaromKKKPHRovinj,uhapsilisugafaistiu
blizini Rovinja. Strijeljan je na obali luke Valdibora, 8. veljae 1944. godine. Prije strijeljanja
imao je jo toliko snage da kae faistikim zloincima: Od svake kapi moje krvi niknut e
stotinu partizana." Talijanski bataljon, koji je formiran u oujku 1944, dobio je ime ovog
komunista.

Narodnimherojemproglaenje26.rujna1973.godine.

59
 Buha Rada Boko
Roen je 1926. u Novoj Gradini, Virovitica, Hrvatska.
Kao dijete siromanih seljaka, koji su poslije prvog
svjetskog rata kolonizirani u Podravini, Boko je poslije
zavrene osnovne kole ostao na selu. Poslije uspostave
NezavisneDraveHrvatske,imjepoeloiseljavanjeSrba
iz Hrvatske, dolazi u Mavu, gdje 1941. stupa u
Mavanski partizanski odred. Kratko je vrijeme bio na
lijeenju u osloboenom Uicu, a prilikom povlaenja
partizanskih snaga iz Srbije, i Boko se povlai s borcima
Uikog partizanskog odreda poslije formiranja Druge
proleterske brigade, ulazi kao borac u sastav njezina 4.
bataljona.

Ve prilikom odbrane Uica, i zatim u borbama s

etnicima na Trenjici i Karanu, Boko je pokazao
izuzetnu hrabrost. Istakao se kao jedan od najvjetijih bombaa u nizu borbi na ajniu,
Kozari, Tarinu, Kupresu, Jajcu, Livnu i drugim mjestima, gdje god se borila njegova
proleterskabrigada.

Omiljen medu borcima zbog svoje mladosti i cijenjen po rijetko vienoj hrabrosti, 2.
proleterska brigada, u kojoj je Boko bio voa bombakog odjeljenja, upuuje ga, kao svog
delegata,na1kongresantifaistikeomladineJugoslavije.

Imaojetadatekesnaestgodina,malenarasta,aliodluanunastupu.Zatraiojerije.Kada
se popeo na govornicu, jedva se vidio, ali je svojim govorom izazvao meu delegatima
oduevljenje:"Jaudavampriam,drugovi,kakomiidemonabunkere..."ipriaojekakose
on i njegovi drugovi bombai veru i po vrhovima kua i kroz dimnjake bacaju bombe na
ustae. ak se i Vrhovni komandant Narodnooslobodilake vojske i partizanskog odreda
Jugoslavije,uzbuenBokovompojavomirijeima,digaosasvogsjeditaiestitaomu.Jer,
Boko u tom asu nije bio samo delegat Druge proleterske. Bio je utjelovljenje
revolucionarnog pokreta mladih, cijele organizacije, Saveza komunistike omladine
Jugoslavije, koja je do tog Kongresa u temelje budue Jugoslavije poloila dvanaest hiljada
ivota.

I u kasnijim borbama na Kupresu, i u V neprijateljskoj ofanzivi, Boko je ispoljio veliku

hrabrost,zbogegajeudvamahanagraenpoklonimaVrhovnogkomandanta.

Poginuo je, u sedamnaestoj godini, potkraj 1943, nedaleko od sela Jabuke, kod Pljevalja,
ubivi prethodno nekoliko etnika,kojisugadoekaliuzasjedikadasevraaosomladinske
konferencije.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

60
 Bulat Petra Rade
Roen je 28. augusta 1920. u Vrginmostu, Hrvatska.
Potjee iz seljake porodice. Osnovnu kolu zavrio je u
Vrginmostu, gimnaziju u Sisku, Gradiki i Zagrebu.U17.
godini pristupio je naprednom omladinskom pokretu, i
1936. postaje lan SKOJa. Bulat rukovodi skojevskom
organizacijomugimnazijiSiska,GradikeiZagreba.Zbog
naprednog djelovanja. Rade je proganjan, udaljavan iz
koleizatvaran1938,1940.i1941.godine.

Godine 1939, primljen je za lana KPJ. U isto vrijeme

upisuje se na Tehniki fakultet u Zagrebu, gdjeseaktivno
ukljuuje u rad skojevske organizacije, i postaje lan
skojevskog rukovodstva. Povremeno odlazi i u rodni kraj,
gdje pomae stvaranju prvih partijskih organizacija u
selima sreza Vrginmost. 29. marta 1941, po odluci KPH,
odlazi u Vrginmost zbog priprema borbi protiv okupatora. U ustanku, Rade je sekretar
Kotarskog komiteta KPH za kotar Vrginmost. Stalno je na terenu, obilazi partijske
organizacijeiradi napripremiustanka.

UNOBjestupio27.jula1941.godine.TogdanaBulatrazoruavajednogustau,zajednos
narodnim herojem Mirkom Potiem, u selu Perna. Istog dana vodi grupu boraca na ruenje
eljeznike pruge izmeu Vrginmost a i Topuskog, kod sela Blatue. Odmah poslije ove
akcije, s Jovicom Bulatom napada grupu Talijana kod sela Podgorje, i rastjeruje ih. U toku
NORa on je sekretar i KK KPH za Vojni, oficir G NOV i POH, komandant bataljona
"BudeBorjan"usjevernojDalmaciji,komandantSjevernodalmatinskogPOH,komandant13.
proleterske udarne brigade "Rade Konar". naelnik taba Druge operativne zone NOV i
POH, komandant zapadne grupe NOV i POH u X korpusu Zagrebakom", komandant 32.
divizijeNOVJinaelniktabaXkorpusa"Zagrebakog"NOVJ.

Ufebruaru1942.godineistaknutiorganizatorustankanaKordunuodlaziuGH,kojigaalje
s raznim zadacima u pojedine krajeve i partizanske odrede Hrvatske. U ulozi oficira GH
uestvuje, s banijskom proleterskom etom i Nikolom Demonjom, u borbama u Slavoniji.
Kao komandant bataljona Bude Borjan", u sjevernoj Dalmaciji vodi niz uspjenih borbi
protivTalijana,ustaaidomobrana.PosebnoseistieuborbisTalijanimakodBorije,zatimu
selu Nuni, kod Kistanja, gdje zajedno sa Slobodanom Macurom razoruava i talijansku
posaduodtridesetkarabinjera,aveusljedeojakcijisasvojimbataljonomizbacujeizstroja
vie od 200 Talijanskih vojnika. Tu zarobljava 3 bacaa, 4 mitraljeza i veliki broj puaka.
Njegova vjetina rukovoenja jedinicom dolazi do izraaja i 29. juna 1942, na planini
Promina,kodDrnia,gdje,okruens5000Talijanaietnika,dvadanavodiborbuiuspijeva
iziiizobruasneznatnimgubicima.

Kao komandant 13. proleterske brigade "Rade Konar", Bulat vodi neprekidne borbe na
umberku,uokoliciZagrebaiKarlovca.UbiciuNovomSelunanositekeporazeustaama,
auSuhoruTalijanimaibelogardejcima.NjemupripadajuzaslugeizaosloboenjeKraia,2.
januara 1942. godine. Poslije estokih borbi, unitene su tri ustake bojne s vie od 900
vojnika. U maju 1943, kao naelnik taba Druge operativne zone u Moslavini, Rade
reorganizira partizanske odrede. Prilikom prelaska Save, junaki vodi borbu protiv ustaa i
Nijemaca, i zarobljava vie od 40 neprijateljskih vojnika. Njegova posebna umjenost dolazi

61
do izraaja jula 1943, kada se s deset boraca uspjeno izvlai iz ustakog okruenja, te
septembra iste godine, kada sam upada, na motociklu, u selo Sveti Petar vrstec, kod
Krievaca, u zasjedu ustake satnije, iz koje se uspjeno izvlai.UosloboenjuVaradinskih
Toplicaneposrednorukovodijuriomnagestapovskouporite,gdjezarobljava100njemakih
andara. Ni jake snage neprijatelja, ak potpomognute sa 17 aviona i nekoliko tenkova, ne
uspijevaju razbiti zasjedu Bulatovih boraca kod sela emorec. U osloboenju Ludbrega
rukovodi i osnivanjem 1. zagorske brigade. Vodi neprekidne borbe u Zagorju, u vrlo tekim
uslovima, kod Donje Konjine, kod Zlatara, Mihovljana, Varadinskih Toplica, sela
Svibovec. Njegovo ime se brzo proulo u cijelom Zagorju, kao i prije toga na Kordunu,
Dalmaciji,Pokuplju,umberku,jersunjegoviprimjeriuborbiibrojnepobjedeimalevelikog
odjeka. Od 6. juna 1944, komandant 32. divizije Rade Bulat unitava snani ustako
domobranski garnizon u Trgoviu, Hraina, vodi teku borbu na Kalniku, Bilogori i
Podravini,gdjeunitavaerkeskeiustakodomobranskesnage,odkojihotimatopovetosu
ih oni bili zaplijenili na Istonom frontu, U suradnji s jedinicama 7. banijske divizije i 6.
korpusa,uestvujeuosloboenjuPodravineodViroviticedoKoprivnice.

Poslije rata, Bulat je komandant divizije, naelnik operativne uprave Vojne oblasti, zamjenik
naelnika Tree uprave generaltaba JNA, naelnik Uprave ABH obrane JNA, pomonik
komandantazapozadinuArmijskeoblasti,komandantvojnogpodruja.

Zavrio je kurs za usavravanje oficira pjeadije u Crvenoj armiji u SSSRu (MKUOP),

fakultet WA JNA, Komandnogeneraltabnu kolu u SAD i diplomirao na Elektrotehnikom
fakultetuuZagrebu.

BiojezastupnikuSaboruSRHzaVrginmostiVojni,ilanCKKPH.

BiojegeneralpotpukovnikJNAupenziji.

NosilacjePartizanskespomenice1941.ivieodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje24.decembra1953.godine.

62
 Car Dragutina Nikola Crni
Roenje1.sijenja1910.godineuCrikvenici,Hrvatska,u
radnikoj porodici. Osnovnu kolu uio je od kolske
godine1917/18.do1921/22.Zavriojepostolarskizanati
Zanatskukoluali,nemaposla,tesebaviribarenjem.Ve
kao osamnaestogodinji mladi, sudjeluje u omladinskomi
radnikom pokretu, kao i u naprednom sindikalnom
pokretu,atakoeriuakcijamaKPJugoslavije.

Meu prvima iz svog kraja, kao i iz Jugoslavije, priprema

se za odlazak u panjolsku kada u njoj poinje graanski
rat. Zahvaljujui ugovoru s francuskim poslodavcem o
radu na umskim radilitima, dobiva paso i legalno
odlazi, 1. studenog 1937. godine, u Francusku, odakle se
prebacuje u panjolsku, gdje se bori u 120.
internacionalnoj brigadi "uro akovi". Istakao se
hrabrim i staloenim dranjem u borbama, posebice na frontovima Aragona, Kordobe i
Teruela. U panjolskoj postaje, 1937. godine, i lanom KP Jugoslavije. Poslije sloma
republikanske panjolske, povlai se, s ostalima veljae 1939. godine, u Francusku, gdje
ostaje u koncentracionom logoru dvije godine. Bio je posebno zatvaran i maltretiran poslije
izrazitog odupiranja takvoj odluci francuske vlade prema bivim panjolskim borcima.
Usprkos tome, uporno prouava marksistiku i vojnu literaturu. Iz logora je pobjegao 1941.
godine,ivraaseuokupiranudomovinu.

Od polovine 1941. godine nalazi se u Drenici, medu prvim borcima Gorskog kotara i
Hrvatskog primorja. Po uputi CK KP Hrvatske, odlazi u Hrvatsko primorje, da radi na
organizaciji ustanka. NajprijeodlazinaVievicu,gdjesu,zbogjedneneuspjeleakcije,vladali
zategnuti odnosi izmeu spojenih odreda Bribira i Hreljina. Na sastanku, kojim je oznaen
poetak njegova sudjelovanja u NOPu Hrvatskog primorja, postignut je dogovor o
ponavljanjuteakcije(unitenjeprugeizmeuBelogSelaiFuina).

Ve1941.godinepostavljenjezakomandantapartizanacrikvenikoginovljanskog
kotara, odnosno cijelog Vinodola. Nedugo zatim, sijenja 1942. godine, postavljen je za
komandanta 2. bataljona ("Matija Gubec"), a zatim za komandanta 5. bataljona ("Vladimir
Goratan"),1.primorskogoranskogNOPodreda.Najzad,postajekomandantom2.primorsko
goranskogodreda.

Nikola Car se istakao u nizu borbi. Sudjelovao je u prvoj veoj akciji na podruju Gorskog
kotaraiHrvatskogprimorja,kadaje,27.studenog1941.godine,kodStalka,naputuOgulin
Novi, napadnut talijanski kamion i strijeljani talijanski oficiri, dok su vojnici, poslije
predavanja o znaaju NOPa, puteni. Kao komandant 2. bataljona, vri vrlo uspjene akcije
na eljeznikoj pruzi Suak Zagreb, kao i napade na talijanske kamione. Lino rukovodi,
18.i19.sijenja1942.godine,uspjelimakcijamaonesposobljavanjaprugaiminiranjavlakas
talijanski m vojnicima na prugama FuineLi i FuineZlobine. Posebno se istie oujka
1942. godine, kada rukovodi akcijama oslobaanja Mrkoplja (15. oujka) i Ravne gore (22.
oujka). Te akcije predstavljale su do tada najvei uspjeh NOPa u Gorskom kotaru i
Hrvatskomprimorju,pasuimalevelikiodjekunarodu.Istieseiunapadunajaketalijanske
snage koje su pokuale unititi partizanski logor na Sneniku, kada je, s desetinom boraca
straara u tabu bataljona, smjelo napao Talijane i privukao na se panju glavnine

63
neprijateljskih snaga. Zahvaljujui tome, njegov bataljon je uspio napasti Talijane s druge
strane i otjerati ih. Kao komandant 5. bataljona, dobiva specijalni zadatak da prodre u Istru.
Isti zadatak dobiva i kao komandant2.primorskogoranskogodreda,kojidjeluje,uglavnom,
na podruju Hrvatskog primorja i u dolini Kupe. Taj Odred vri niz uspjelih akcija pod
njegovim vodstvom. Najvea i najznaajnija akcija Odreda bila je napad na Talijane, 11.
lipnja 1942. godine, na pruzi DelniceKupjak, kada je uniten talijanski transport i
zaustavljen promet etiri dana. Odred je sudjelovao, zajedno sa slovenskim partizanima, u
napadu na Osilnicu i u drugim borbama. Nikola Car se u svim akcijama Odreda istakao
hrabrouibrigomzaborce.

Poginuo je 5. srpnja 1942.godine,nacestiizmeuselaKamenjakaiGrobnika,unapadusto

etrdesetoricepartizana,kojejeonvodio,natalijanskukolonu.Smrtnojeranjenujuriu.

Narodnimherojemproglaenje5.srpnja1951.godine.

64
 Car Petar Zvrk
Roen je 2. travnja 1920. godine u Novakima. Donja
Stubica, Hrvatska, u siromanoj porodici. Elektriarski
zanat uio je u Zagrebu, gdje radi do 1938. godine. Iste
godine je ostao bez zaposlenja. Jo kao uenik bio je lan
URSSiuestvovaounekolikotrajkovametalskihradnika
u Zagrebu. Od kraja 1938. godine stalno se nastanjuje u
Novskoj,gdjesusedoselilinjegoviroditelji.

DoaviuNovsku,poeojedaradinastvaranjuskojevske
organizacije 1939. izabran je za sekretara KK SKOJa za
Novsku, a u decembru iste godine primljen je u lanstvo
KPJ.Neposrednopreddrugisvjetskirat,veomajeaktivan
kao lan KPJ: uestvuje u svim akcijama KPH zbog ega
je nekoliko puta hapen. Poslije okupacije zemlje hapen
je u dva maha. Prvi put, maja poslije maltretiranja bio je
putenizzatvoradrugiput,oktobra,uhapenjenailegalnomradu.Tadagajespasilototo
je, prema otisku zatvorskog kljua u zgnjeenom testu kruha od komada plosnatog
eljeza sam iz radio klju, kojim su zatvorenici otvorili vrata. Poslije toga je, oktobra 1941.
godine pobjegao iz ustakog zatvora i prebacio se na slobodnu teritoriju. Od tada, pa do
zavretka narodnooslobodilakog rata, Petar Car je kao borac i vojnopolitiki rukovodilac
uestvovao je u mnogim borbama. Bio je komesar ete, komesar bataljona, zamjenik
politikog komesara 12. slavonske brigade i zamjenik politikog komesara divizije. U
borbama se isticao smjelou i hrabrou. Jednom, 1943. godine, 12. slavonska brigada,
opkoljena je brojno nadmonijim njemakim i ustakimsnagama.Kaolantababrigade,bio
je u bataljonu koji je dobio zadatak da probije neprijateljski obru preko jednog visa. S
brigadom je bilo dosta ranjenika, ena, iznemoglih staraca i djece, Nijemci su drali sve
okolnedominantnepoloajeizasipalibataljonvatrom.PeroCarjetadadohvatiomitraljez,is
estinom boraca neopaeno zaao neprijatelju za leda i otvorio vatru iz neposredne blizine.
Bataljon je tada u juriu potpuno pregazio njemaku obranu. Brigadi je bio otvoren put,
ranjenicisuspaseni.

U toku 1943. godine uestvovao je u svim borbama i akcijama 12. proleterske slavonske
brigade:dvaputaunapaduiprilikomosloboenjaVoina,uborbamazaosloboenjeNaica,
Podravske Slatine, Virovitice i drugih mjesta. Uestvovao je i u akcijama na ruenju
eljeznikeprugeZagrebBeograd,napodrujuizmeuBanoveJarugeiVinkovaca,kaoiu
borbama12.proleterskebrigadeuHrvatskomzagorju,zaosloboenjeLepoglave.Prelaskom
12.proleterskebrigadeuBosnu,uestvovaojeuborbamaprotivetnikaidrugihneprijatelja
zaosloboenjePrnjavoraiBanjaLuke.

Godine1944.PetarCarjeuOsjekojbrigadi,kojausastavu12.divizijeuestvujeuborbama
oko akova, Naica, za osloboenje Podgoraaidrugimborbama.Jedanodnajodgovornijih
zadataka izvrio je aprila 1945. u Slavoniji, kada je bio na dunosti sekretara Okrunog
komiteta KP Nova Gradika. Sa svega 15 naoruanih straara trebalo je da izmeu
neprijateljskihjedinicasprovede5000do6000ena,djeceistaraca,kaoibolnicuizPakracas
ranjenicima i bolesnicima. Neprijatelj se povlaio pred snagama JA sa Srijemskog fronta
prema zapadu zaprijetila je opasnost da zbjeg bude otkriven. Nijedan ranjenik, niti bolesnik,
ena, dijete, starac, nisu pali u ruke neprijatelju. Poslije osloboenja zemlje, Petar Car je
obavljao mnoge politike i druge dunosti. Bio je sekretar Gradskog komiteta KPH Zagreb,

65
lan CK SKH i CK SKJ, lan Glavnog odbora SSRN, a biran je nekoliko puta za saveznog
narodnogposlanika.BiojepredsjednikSUBNORaHrvatske.BiojelanSavjetaRepublike,
lanPredsjednitvaSUBNORaHrvatskeiaktivandrutvenopolitikiradnik.

Narodnimherojemproglaenje23.srpnja1953.godine.

66
 Cvetko Vjeeslav Flores
Roen je 1917. u Zagrebu. Prije rata bio je aktivan u
radnikom pokretu. U napredni radniki pokret ukljuuje
seuZagrebuneposrednoposlijenaukovanjazatrgovakog
pomonika. Izvjesno vrijeme radi u Zagrebu, a zatim,
1932. godine, odlazi u Tuzlu. Godine 1935. odlazi na
odsluenje vojnog roka, u artiljeriju. Godine 1936. se
vraa u Zagreb, ali poslije kratkog vremena odlazi u
panjolsku, kao dobrovoljac u internacionalnim
brigadama.

U panjolskoj je, poetkom 1937. godine, dodijeljen

bateriji protuavionske artiljerije "Dambrovski", u Albaseti.
Najprije sudjeluje u borbama na centralnom frontu, a
potomnafrontuuAragoniji.Komandirbaterijebiojetada
Lazar Latinovi, a od Jugoslavena s njim su se nalazili:
Branko Krsmanovi, Mirko Kovaevi i Ilija Engel. U svim borbama Cvetko se isticao kao
hladnokrvan i hrabar vojnik,aposebnokaoodlianniandija.Krajem1937.godineprimljen
jeuKomunistikupartiju.

Poslije odlaska iz panjolske, Cvetko je u Francuskoj zatvoren u koncentracioni logor Girs.

Poetkom travnja 1940, Cvetko, Lazar Latinovi i Ivan Trpin su, kao organizatori
manifestacija u logoru, odvedeni u vojni zatvor u Bordo. Prije dolaska Nijemaca u logor,
prebaeni su ponovno u Girs, u junoj Francuskoj, a zatim u vojni zatvor u gradu Pau, u
blizini francuskopanjolske granice, gdje im je odrano suenje. Suci, stariji oficiri, od kojih
su neki sudjelovaliu proboju solunskog fronta u prvom svjetskom ratu, a neki bili ogoreni
zbog brze kapitulacije Francuske, imali su "razumijevanja za vojne prestupnike", a posebno
za one iz Jugoslavije. Presuda je glasila: 6 mjeseci zatvora, ali se u kaznu uraunavao i
boravak u istranom zatvoru. Poslije izdrane kazne u listopadu 1940. godine upueni su u
logor Verne. Meutim, dok su jo bili u zatvoru, dobili su direktivu partijskog komiteta u
logoru,ijijesekretarbioIvanGonjak,danaputuulogorpobjegnuidaseuputeuMarsej,
gdjejetrebalodaorganizirajupunktzaprihvatodbjeglihJugoslavenaizlogora.UMarsejusu
se obratili generalnom konzulu Kraljevine Jugoslavije, Ivanu Gerasimoviu, koji je pripadao
Samostalnoj demokratskoj stranci, a zakojegseznalodajenaklonjen"pancima"akimje
slao tampu u logore. Iako je Ministarstvo unutranjih poslova Kraljevine Jugoslavije izdalo
nareenje kojim se zabranjivalo davanje bilo kakve zatite panjolskim borcima kao
graanima Jugoslavije, Gerasimovi je Cvetku i Latinoviu izdao potvrdu da su dravljani
Jugoslavije koji ekaju "repatrijaciju". Tako su i kod policije mogli "legalizirati" svoj
boravak. Preko dobro organiziranog punkta, Cvetko i Latinovi su poeli da prihvaaju i
prebacujuuJugoslavijunae"pance",kojisupobjegliizlogora.Jednomsubiliuhapeni,ali
su uspjeli pobjei. Cvetko je bio ve jednom protjeran iz Francuske, pa da ne bi bio
automatski repatriran u Jugoslaviju, to je ujedno znailo da bi bio izruen jugoslavenskoj
policijijaviosekaodobrovoljaczaraduNjemakoj,kaoimnogijugoslavenskiinternirci,
potojeizNjemakebilomnogolakeorganiziratinjihovpovratak.

Poetkomlipnja1941.godine,Cvetkoje,zajednosjo13drugova,pobjegaoizNjemake,i
vratio se u zemlju. Preavi okupiranu Sloveniju, nali su se na granici NDH. Preavi jedne
noi Sutlu, naili su na vikendkuicu Augusta Cilia, organizirani punkt za prihvat
JugoslavenakojisupobjegliizNjemake.

67
Odmah poslije povratka u Zagreb, Vjeeslav Flores se ukljuio u rad partijske organizacije.
Jedan od glavnih zadataka partijske organizacije u Zagrebu bio je: organizirati prebacivanje
"panaca" koji su se nalazili na radu u Njemakoj nazad u zemlju. Jedan od glavnih
organizatorapovratkanaih"panaca"biojeupravoVjeeslav.Pozadatkukojegjeprimiood
sekretara Operativnog rukovodstva CK KPH Vlada Popovia, odlazi, u srpnju 1941, u
Njemaku,dapronaegrupejugoslavenskihradnikaidaorganiziranjihovilegalnipovrataku
zemlju.

Poslije dolaska u Njemaku, u gradu Desauu, u tvornici aluminija pronalazi grupu

Jugoslavena, medu kojim a su bili: Kosta Na, Ivan Hari, Otmar Kreai, Duan Kveder,
VeljkoKovaevi...CvetkoimjepreniodirektivePartijeopovratku.Dogovorilisusenakoji
se nain valja povezati s ostalim Jugoslavenima koji su bili ratrkani po njemakim
tvornicama.Cvetkosenekolikoputavraauzemlju,dokkonanonijeuspiostvoritikanalza
povratakjugoslavenskihradnikauzemlju.TajjekanaliaoodLeipziga,prekoGraca,
MariboraiDobovedoZagreba.NakolodvoruuLeipziguCvetkojedoekivaojugoslavenske
radnike koji su stizali iz svih krajeva Njemake. Bilo je dogovoreno da se grupe razbiju u
manje, po dvojica ili trojica, zbog lakeg prelaska granice, jer su Nijemci jo imali strau na
bivojjugoslavenskoaustrijskojgranici.

Takosu,usrpnjuikolovozu1941.godine,stalnostizalegrupebivihdobrovoljacaupaniji.
U Zagrebu su smjeteni i dalje upuivani prema rasporedu. Taj je kanal radio sve do sredine
1942.godine,adanitijedanoddobrovoljacaizpanjolskenijepaourukeustaa.
Poslijeuspjenoizvrenogzadatka,VjeeslavFloresodlazi,krajemkolovoza1941.godine,u
partizane. Neposredno poslije formiranja odreda "Matija Gubec" na umberku, 15. i 16.
kolovoza 1941, Cvetko je preuzeo dunost komandira. 6. rujna 1941. Odred je u zasjedi, u
blizini Slavetia, napao ustaku patrolu. Slijedeeg dana, 7. rujna, ustae sunastupilesjaim
snagama,tejeOdredmoraodaodstupi.ZanoilisukodselaGria.Cvetkojesdevetoricom
drugova krenuo u selo da nabavi neto hrane. Iznenada su ih napale ustae. Joa Turkovi,
desetaruOdredu,poginuoje,aCvetkoranjenizarobljen.OdvedenjeuJastrebarsko,gdjejes
jo 36 zarobljenih pripadnika NOPa zatvoren u konjunicu. Bili su podvrgnuti mukama.
Cvetkonesamotonijeodaosvojedrugove,negonijeakhtioredisvojeime,takodasuga
ustaevodilepodimenomKalc.

Na vijest da je Cvetko uhvaen, partijska organizacija u Zagrebu donijela je odluku da ga

pokusaosloboditidoksenalaziuJastrebarskom,gdjejeakcijumnogolakeizvestinegokad
budu prebaeni u Zagreb. Po direktivi partijske organizacije, u JastrebarskojeupuenaZlata
Ogorelec, aktivist NOPa u Zagrebu, koja je odrasla s Cvetkom. Zlata Ogorelec je
zatoenicima dostavila pile u kruhu,dabionimogliprepilitireetkenaprozorimakadsutra
dan pone akcija za njihovo osloboenje. Meutim, tog istog dana ustae su ih prebacile u
Zagreb,tejetakopropaoplan.

Ulistopadu1941.godine,Cvetkoje,zajednosostalih36drugova,izvedenpredPrijekisudu
Zagrebu.esnaestuhapenihamedunjimaiCvetko,osuenojenasmrtstrijeljanjem.Drugog
dana suenja u sudnicu su uli ustaki policajci i sve prisutne odveli u logor Jasenovac.
Cvetko,podimenomKalc,injegovidrugovistrijeljanisukrajemlistopadauMaksimiru.

Narodnimherojemproglaenje16.srpnja1951.godine.

68
 ajavec P. Rudi
Roen je 1. aprila 1911. godine u selu Zgoa kraj
Visokog,BosnaiHercegovina.
Jo kao gimnazijalac ajavec je pripadao naprednoj
omladini zbog sukoba sa kolskim vlastima, morao je
mijenjatimjestakolovanja.KaostudentPravnogfakulteta
u Beogradu nastavio je suradnju s naprednim pokretom
aktivno je uestvovao u studentskim demonstracijama,
poslijekojihjebiouhapenimuenuGlavnjai.

Poslepetomajskihizbora1935.godinenakojimajeglasao
protiv Jevtia, premjeten je iz Beograda. gdje je radio u
Ministarstvu poljoprivrede. Godine 1936. zavrio je kolu
rezervnih oficirapilota u Novom Sadu. Dvije godine pred
rat odlazi u Francusku, u namjeri da doktorira pravne
naukenaSorboni.

Okupacija ga je zatekla u Zagrebu, odakle odlazi u Banja Luku postavljen je za direktora

Ureda za kolonizaciju. Ovaj poloaj omogu6io mu je da, u suradnji s grupom slubenika u
UreduipodrukovodstvompartijskeorganizacijeBanjaLuke,uspostavikanalzadostavljanje
materijalaiobavjetenjanaosloboenuteritoriju.Potoje,kaorezervnioficirpilot,
povremeno letio u jedinici Vazduhoplovstva NDH, koja se stacionirala na aerodromu
Zaluani,uspostaviojevezusFranjomKluzomiaviomehaniaromMiomJazbecom,kojisu,
takoer, u okviru zajednikog plana gradskog komiteta i Operativnog taba za Bosansku
krajinu,pripremaliprelijetanjenaosloboenuteritoriju.

ajaveciJazbecpreletjelisunasletiliteUrijekodPrijedora23.maja1942.godine,avionom
"Brege 19", neposredno posle pilota Franje Kluza. To je bio poetak stvaranja partizanske
avijacije.

Sve do poetka juna 1942. godine, dok su na Urijama vrene intenzivne pripreme za rad
partizanskih aviona, ajavec je uestvovao na narodnim zborovima, irei svojom rijeju i
primjerom bratstvo hrvatskog i srpskog naroda. Uestvovao je u sastavljanju letka
namijenjenogdomobranskojvojsci,kojisupotpisalipartizanskivazduhoplovci.
PrviijediniratniletajaveciJazbecizvrilisu4.jula1942godine.OnisunadBanjaLukom
bacali letke, a zatim su bombama napali aerodrom Zaluani. Poslije uspjeno izvrenog
zadatka, u posljednjem naletu nad aerodromom ajavec je ranjen u koljeno, pa je bio
primoran da poleti ka osloboenoj teritoriji. Morao je, meutim, da prinudno sleti kod sela
Kadinjana,gdjesugaopkolilietniciposlekraeborbe,ajavecjeizvriosamoubojstvo.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

69
 avi Dragana Marijan Grga
Roen je 10. oujka 1915. u Zagrebu, Hrvatska, u
naprednoj radnikoj porodici. Metalski radnik. Jo u
najranijoj mladosti ukljuio se u rad naprednog
omladinskog pokreta, a kada je postao radnikmetalac
ukljuio se u rad URSovih sindikata Ubrzo je postao
sindikalni funkcioner, i radi na organizaciji mnogih
sindikalnih akcija i trajkova. Kao istaknuti borac za
radnika prava, Marijan avi je 1939. primljen u
Komunistiku partiju, a neposredno uoi rata postao je
sekretarKomitetaTreegrejonaKPHuZagrebu.

Poslije okupacije i formiranja kvislinke NDH, Marijan

avi organizira u svom rajonu ilegalni rad i sudjeluje u
diverzantskim i drugim akcijama, a pomae i u radu
Mjesnog komiteta u uvrenju partijskih organizacija.
Kao to se nekad isticao kao neumoran borac za radnika prava, tako i sada radi u
pripremanjuradnikeklaseZagrebazapredstojeuborbuzanacionalnoosloboenje.

OdlukomCKKPH,MarijanaviGrga,sredinomkolovoza1941,naputaZagrebiodlaziu
Karlovac, da pomogne karlovakim komunistima u organiziranju oslobodilake borbe.
NeposrednoposlijedolaskauKarlovac,preuzimadunostsekretaraMjesnogkomitetailana
OkrunogkomitetaKPHKarlovac.ZajednosIvomMarinkoviemiJosipomKraem,nastoji
uspostaviti prekinute veze, a naroito prekinute kanale sa Zagrebom, Petrovom gorom,
Gorskim kotarom, Hrvatskim primorjem, Pokupljem, Likom i Banijom. U veoma tekim
uvjetima, prekaljeni ilegalci uspjeli su u Karlovcu, punom ustaa i Talijana, u relativno
kratkomrokuobnovitipartijskuorganizacijuiosposobitijetakodajeonaponovnopostizala
dobre rezultate. Uvrenje partijske organizacije mnogo je doprinijelo razvoju i legalnog
rada, pa su iz dana u dan postizani dobri rezultati, a znatno je utjecalo i na uvrenje
skojevskeorganizacijeugradu.

Pod rukovodstvom Marijana avia: uspjeno je radila i organizacija AFa i tajna partijska
tamparijauKarlovcu,smjetenauDubravcu.

16. listopada 1941. godine, kod knjiare "Fogina"uKarlovcu,ustakajepolicijaiznenadilai

uhapsila Marijana avia. Znajui da je avi znaajna linost u partijskoj organizaciji,
ustaka ga je policija podvrgla muenju, ali on nije htio odati ak niti svoje ime. Da bi
prekratiosvojemuke,Marijanavijepokuaoizvritisamoubojstvo.eleiposvakucijenu
iznuditiodnjegapriznanje,policijagajeotpremilaukarlovakubolnicunalijeenje.

Partijskaorganizacijajesaznaladasenjezinsekretarnalaziubolnici.pajenapravljenplanza
njegovooslobaanjeizbolnice.Sredinomstudenog(14.novembra)krenuojejedanvodod24
borca iz 1. kordunakog bataljona. predvoen Vjeeslavom Holjevcem. Svi su partizani bili
obueni u domobranske uniforme. Plan im je bio: ui u grad, upasti u bolnicu, i osloboditi
avia. Nadomak Karlovca, doli su 17. studenog. Tu su jo jednom utvrdili pojedinosti, i
naveer istog dana "domobranski porunik" Holjevac je stigao sa svojim vodom u bolnicu.
Iako je sve teklo po unaprijed utvrenom planu, akcija spaavanja Marijana avia nije
uspjela, jer su ga u meuvremenu ustae ponovo vratile u zatvor, tako da ga Holjevac sa
svojim partizanima nije naao u bolnici. Partizanski vod se, zarobivi uz put dvojicu ustaa,

70
vratio istim putem kojim je uao u Karlovac. Na mostu preko Korane dolo je do sukoba s
Talijanima, ali se vod uspio povui na Petrovu Goru, ostavivi iza sebe nekoliko mrtvih
talijanskihvojnika.

Marijan avi je, poslije ove akcije, prebaen u Zagreb. Tada je izvren jo jedan pokuaj
njegovog spaavanja, i to zamjenom. Meutim, ni taj pokuaj nije uspio. Marijan avi je
odvedenulogorJasenovac,gdjeje,krajem1941.godine,ubijen.

Narodnimherojemproglaenje27.studenog1953.godine.

71
 melik Janka Janko
Roen je 16. novembra 1905. godine u Staroj Pazovi,
Vojvodina.

Porijeklom je iz siromane seoske porodice, pa je jo

odmalena osjetio sve tegobe ivota u kapitalistikoj
Jugoslaviji. Poslije zavretka osnovne kole radi kao
napoliar, obraujui zemlju veleposjednika. i tako
ishranjujesebeisvojuporodicu.Brzouoavabijeduivota
radnih ljudi u kapitalizmu i poinje da vodi borbu protiv
eksploatacije i nepravde. U toj borbi prihvata ideje KPJ.
Svojom aktivnou i linim primjerom vri utjecaj na
poljoprivredne radnike i siromane seljake da se
organizirano bore za bolji ivot. KPJ zapaa njegovu
revolucionarnu aktivnost i moralna svojstva i prima ga u
svojeredove1935.godine.

KaopartijacpojaavaradistvarauporitaPartijeuStarojPazoviiokolnimselima.Okosebe
okuplja nove komuniste i postaje sekretar partijske elije 1936. godine, a 1937. godine
izabran je za sekretara MK KPJ u Staroj Pazovi, koji 1938. godine vri funkciju SK KPJ za
staropazovaki srez. Na partijskoj konferenciji 1940. godine izabran je za lana Okrunog
komitetaKPJzaSrijem.

Svojom aktivnou i borbom stie veliki ugled u narodu. Bio jeuesnikiorganizatortrajka

poljoprivrednih radnika u Staroj Pazovi. Organizira i prikupljanje pomoi za trajkae
obuarskeradnike.Razvijasolidarnostmeuradnicima.

Aktivno radi i s omladinom, pa 1938. godine obnavlja i uvruje aktiv SKOJa u Staroj
Pazovi.

Djeluje kroz Slovaku itaonicu, kao lan uprave, s jo nekim lanovima KPJ. Tu razvija
komunistikeidejeiproleterskiinternacionalizam.

Aktivno radi na razvijanju zadrunog pokreta. Okuplja omladinu i stvara organizaciju

Zadrune omladine 1939. godine. Ideju zadrugarstva iri i meu odraslima. Staropazovani i
drugi ga biraju za predsjednika Zemljine zajednice, koja je sprovela odluku o podjeli dijela
dravnezemljebezemljaima.

U melikovoj kui odrana je partijska konferencija okrunog znaaja, na kojoj su donjete

vaneodlukezarevolucionarniraduSrijemu.

Njegova aktivnost, komunistike ideje i borba nisu ostali nezapaeni buroaskoj vlasti, koja
ga proganja, a veleposjednici ga protjeruju sa svojih imanja da im ne "buni radnike". Bez
obziranateroriprijetnje,meliknastavljarevolucionarnuaktivnost.

Aprilskirat1941.godinegajezatekaouvojsci.Zbogizdajejugoslovenskeburoazije,vojska
se raspala, a Janko je zarobljen zajedno s hiljadama drugih vojnika i otjeran u zarobljeniki
logor u Njemaku. Znajui da ga ekaju revolucionarni zadaci, uspijeva da izie iz logora, i
juna 1941. godine dolazi u Staru Pazovu, gdje se odmah povezuje s OK KPJ za Srijem i

72
nastavlja revolucionarni rad. PostajepolitikisekretarSKKPJzasrezStaraPazova.Radina
uvrenjuoruanihgrupa,uspostavljanjuveza,snabdijevanjuilegalaca.KaolanOKKPJza
Srijem zaduen je da formira Podunavski partizanski odred, to je s uspjehom izvrio.
Ostvario je uspjeno i zadatak prihvaanja grupe komunista koji su pobjegli s robije iz
SremskeMitrovice,injihovogprebacivanjanaosloboenuteritorijuSrbije.
Kad se vraao s partijskog sastanka, 19. novembra 1941. godine, bio je izdan i faisti mu
postavljajuzasjeduunamjeridagauhapse.Iznenaen,Jankojepokuaodabjei,alijeteko
ranjeniuhvaen.Znajuikogaimajuurukama,faistigaleceuzemunskojbolnici,unamjeri
da poslije, primjenom najstranijih sredstava muenja, od njega saznaju podatke o radu
komunista. Do proljea 1942. godine agenti danonono mue ovog jugoslovenskog
revolucionara,i,razjarenitonijehtionitadaprizna,ubolnicimupucajuutekzarasluranu.

Iz zemunske bolnice prebaen je u zatvor u Sremskoj Mitrovici, a zatim ga odvode u

Vukovar, gdje je ponovo podvrgnut stranom muenju. Gulili su mu kou s lea i svrdlom
builikosti.melikjesvetoherojskiizdrao.PrijekisuduVukovaru,gdjejemelikdonijet
na nosilima, donio je 2. maja 1942. godine presudu kojom je prekaljeni komunist osuen na
smrt.Strijeljanje12.majaistegodine,uSremskojMitrovici.

Nekadsu(amodaidanas)kole,poduzeaiuliceponosnonosileimeherojaJankamelika.

Za doprinos irenju komunistikih ideja, za pokazanu revolucionarnost, za uee u

socijalistikoj revoluciji, za herojsko dranje u neprijateljskim zatvorima i za pokazana
komunistika svojstva, u znak priznanja, 25. oktobra 1943. godine proglaen je narodnim
herojem.

73
 olakovi Mie Rodoljub Roko
Istaknuti revolucionar jugoslovenskog radnikog pokreta,
dravnik i publicist. Aktivan lan KPJ od njenog
osnivanja, i dugogodinji lan njenih rukovodeih tijela.
BiojelanSavjetaFederacije.

Roen je u Bijeljini, Bosna i Hercegovina, 7. juna 1900.

godine, u graanskoj porodici. Osnovnu i Niu trgovaku
kolu je zavrio u Bijeljini, a Trgovaku akademiju u
Sarajevu. Studirao je na Visokoj komercijalnoj koli u
Zagrebu.

U napredni radniki pokret ukljuio se u ranoj mladosti.

Kao osamnaestogodinji mladi postao je lan
Socijalistike partije Bosne i Hercegovine (marta 1919), a
kada je formirana i lan Socijalistike radnike partije
Jugoslavije,tojestKomunistikepartijeJugoslavije(1919).UpoznaosesAlijomAlijagiem,
mladim revolucionarom, koji mu je postao nerazdvojni drug i suborac. Zajedniki rade na
osnivanjuorganizacijaKomunistikepartije,uestvujuuradnikimtrajkovima.

OdtrenutkastupanjauPartiju,nikadsenijenaaovannjeneakcije,bilodajeusvojojrodnoj
Bijeljini, u Zagrebu na studijama ili u nekom drugom mjestu. Kada je reim vladajue
buroazije "Obznanom" zabranio rad KPJ i poeo progon komunistikih i radnikih boraca,
olakovi je s Alijom Alijagiem i drugim mladim komunistima osnovao organizaciju
"Crvena pravda". Ogoreni na "Obznanu" kao akt bezakonja i nasilja, oni su smatrali da na
teror valja odgovoriti terorom, pa su u svoj program unijeli i individualni teror kao sredstvo
klasneborbe,iakoPartijanikadnijeodobravalatakavstav.Organiziralisuatentatnaministra
unutranjih poslova Drakovia, u kome je uestvovao i Rodoljub olakovi. Atentat je
izvrioAlijaAlijagi,kojijezbogtogaosuennasmrt,ipotomobjeen.olakovijeosuen
na 12 godina robije. Kaznu je izdravao u robijanicama u Lepoglavi, Sremskoj Mitrovici i
Mariboru. Tamniki zidovi i samica nisu mogli uguiti elju za borbom niti spremnost da se
dokrajartvujezapobjeduidealarevolucije.Utekimuvjetimatamnikogivota,olakovi,
zajedno s ostalim osuenim komunistima, organizira borbu, trajkaju glau i bore se za
podnoljivijeuvjeterobijanja.Ciljimjebiodasauvajusnagudabi,poslerobije,bilispremni
da nastave borbu van kaznione. Na robiji su organizirali ilegalni "Crveni univerzitet", na
kojem se uilo, prevodilo, idejno i politiki osposobljavalo. Sa svojini starijim drugom i
suborcem, Moom Pijade, preveo je I tom Marksova Kapitala i Bedu filozofije, a sam
LenjinovuDravuirevolucijuinekadrugadijelaklasikanaunogsocijalizma.UMariborskoj
kaznioni se sree s metalskim radnikom, komunistom JosipomBrozomTitom,skojimepo
izlasku s robije suraivati u najviem rukovodstvu KPJ, proi najdramatinije trenutke
jugoslovenske revolucije,doivetiradostinjenepobjedeinastavitidagradinovodrutvo
socijalistikuzajednicuravnopravnihnarodainarodnostiJugoslavije.

Na robiji, olakovi je, zajedno s Brozom, bio lan Mesnog, odnosno kaznionog komiteta i
obavljao mnoge zadatke na ideolokom obrazovanju komunista,kaoiusmislupoboljavanja
veza komunista s robije s partijskom organizacijom na terenu, i zbliio s Radom Vujoviem,
koji je prije hapenja bio organizacioni sekretar CK KPJ, a s kojim e se kasnije nai u
Moskvi, na zajednikom radu, sve dok Vujovia nije zadesila tragina sudbina u Staljinovim
istkama.

74
Posle izlaska s robije (oktobra 1932), obavljajui zadatke koje je preuzeo u dogovoru s
Brozom i Vujoviem, izvjesno vrijeme je boravio u Bijeljini, a zatim u Zagrebu i Beogradu,
povezujuisesistaknutimkomunistima,apotomjebioprinuen,poetkom1933.godine,da
emigrira, jer mu je zbog stalnog nadzora policije bilo onemogueno da obavlja partijske i
revolucionarnezadatke.PonaloguCKKPJ,otiaojeuSovjetskiSavez,iuMoskvijezavrio
aspiranturu na Meunarodnoj "Lenjinovoj koli". Kasnije je bio ukljuen u rad rukovodeeg
aktiva u Moskvi, koji su sainjavali istaknutiji jugoslovenski komunisti. Prilikom odravanja
VII kongresa Kominterne, po nalogu CK KPJ, bio je odreen da pomogne lanovima
delegacije KPJ na VII kongresu u tom svojstvu uestvovao je gotovo na svim sjednicama
delegacijeKPJkojesudraneuMoskvitokomjulaiaugusta1935.godine,aprisustvovaojei
radusamogKongresa.

Krajem 1935. godine, dobio je zadatak da, kao instruktor CK KPJ, poe na ilegalni rad u
zemlju i bavi se ideolokim obrazovanjem kadrova, s tim da s njima, u obliku kursova i
predavanja,proraujepartijskematerijale,aposebnoodlukeVIIkongresaKI.Meutim,zbog
masovnog hapenja komunista krajem te godine i poetkom 1936, gotovo u cijeloj zemlji,
njegovodlazakjebiopomjerensvedoleta1936.godine.Zatovrijemeuestvovaojeuradu
Centralnogkomiteta,ijejesjeditebilouBeu,pomagaojeVladimiruopiuuureivanju
"Proletera",aaprilategodineuestvovaojenaPlenumuCKKPJ.Krajemjuna1936.godine,
prekoilegalnihvezadoaojeuSplit,gdjejeostaookodvamjesecapomauinaideolokom
obrazovanju lanova PokrajinskogkomitetaijonekihistaknutijihkomunistaizDalmacije.S
njima je odrao dva kursa s tematikom "Iz osnova marksizma" i partijske izgradnje. Sline
zadatkeslanovimaPokrajinskogkomitetauZagrebuomelajenovaprovalakojajezahvatila
i dio partijskog rukovodstva. Posle povratka u Be, sredinom augusta, postaje lan
kolektivnog rukovodstva KPJ (zajedno sAdolfomMekomiSretenomujoviem),uvrijeme
kad su lanovi Politbiroa bili pozvani u rukovodstvo Kominterne da bi rjeavali nastale
problemeuKPJzbogpojavenovihgrupakihifrakcionakihborbiipogoranjapoloajaKPJ
u Kominterni. Septembra iste godine odlazi u Pariz, a potom u Brisel, gdje prisustvuje
Svjetskomkongresunarodazamir.Krajemoktobraponovodolazinailegalniraduzemlju,da
pomogne partijskom rukovodstvu u Sloveniji i Hrvatskoj na provoenju linije narodnog
fronta.PotomujepolicijaulautragveposlenekolikodanaposledolaskauLjubljanu,bio
jeprinuendasepovueuilegalnost,akrajemnovembraotiaojeizzemlje.Umeuvremenu
jepostaolanPolitbiroanovogrukovodstvakojejeimenovanouMoskvinaelusGorkiem
kaogeneralnimsekretaromPartije,iJosipomBrozomTitom,kojijeodgovaraozaradPartije
u zemlji. Posle prenoenja sjedita CK KPJ iz Bea u Pariz (poetkom 1937. godine),
olakovijeodreenzaurednika"Proletera"i"Klasneborbe",akasnijejeobavljaoidunost
organizacionogsekretaraipomagaogeneralnomsekretaruuopemrukovoenjuPartijom.
Obnavljajui funkciju lana najueg partijskog rukovodstva, olakovi je od septembra do
novembra te godineboraviodvamjesecaupaniji,akrajemdecembraistegodineTitogaje
uputio da obavi vane partijske zadatke u zemlji, s partijskim rukovodstvima u Hrvatskoj,
Srbiji,BosniiHercegoviniiCrnojGori.Umeuvremenu,dokjeboraviouzemlji,sobzirom
nasituacijuupartijskomrukovodstvuikrizunjenogpoloajauKominterni,izKominterneje
stigao nalog da se olakovi opozove iz rukovodstva. Meutim, Tito je olakovia i dalje
zadrao, a tu odluku je sproveo tek krajem marta 1938. godine, kada je odluio da formira
novo, Privremeno rukovodstvo KPJ u zemlji. Shvaajui tekoe koje sunastalezaPartiju,i
daniimnebioteaonjenpoloaj,olakovitovrijemekoristidapiepoznatuknjigu"Kua
oplakana", u kojoj je iznio istinu o ivotu, stradanjima i borbi komunista u robijanicama
Jugoslavije suraivao je u partijskim i drugim listovima, a u dogovoru s Titom, maja 1939.
godine, odlazi na rad u zemlju. Kako bi se legalizirao u momentu poetka drugog svjetskog

75
rata,prijaviosepoliciji,proveojeokopolagodineuzatvoru,aposlesudskogprocesa,krajem
februara 1940, u nedostatku dokaza, bio je osloboen optube i interniran u rodno mjesto,
Bijeljinu. Tokom 1940. i 1941. godine, po nalogu CK, ponovo se ukljuuje u rad partijskog
rukovodstva, najprije u rad odjeljenja za Agitaciju i propagandu PK KPJ za Srbiju, gdje je
radionaorganiziranjukursovaiodravaopredavanjazakomuniste,apotomjeposlatnaradu
redakciju"Borbe",kojajetrebalodabudepokrenutasredinom1941.godine.

U vrijeme napada faistike Njemake na Jugoslaviju i okupacije zemlje, olakovi se

nalaziouakcijiPartije,kojajenastojaladaseorganiziraobranazemlje,azatim,kadajedolo
do kapitulacije reima Kraljevine Jugoslavije, i u pripremi oruanog ustanka i borbe protiv
faistikihzavojevaa.JedanjeodorganizatoraustankauSrbijiiBosniiHercegovini.Bioje
lan glavnog taba NOV i PO Srbije. U tom svojstvu, ve od poetka ustanka odlazi iz
Beograda u umadiju, obilazi i uestvuje u organiziranju i uvrivanju pojedinih
partizanskih odreda, pomae njihovim tabovima u organiziranju vojnog i politikog ivota
jedinica, kao i u organiziranju akcija. Posjetio je 1. i 2. umadijski odred, Posavsko
kosmajski, aanski, Uiki, Kragujevaki i Jagodinski uestvovao je na savjetovanju
rukovodstva partizanskih odreda umadije i zapadne Srbije, u Dulenima kod Kragujevca, a
krajem septembra uestvuje na Savjetovanju predstavnika glavnih tabova i partizanskog
rukovodstvaizelezemlje,kojejeTitoorganiziraouStolicama(kodKrupnja).Odseptembra
1941. postaje politiki komesar glavnog taba BiH. Kao izgraeni marksist, s bogatim
revolucionarnim iskustvom, osim doprinosa organiziranju oruane borbe, njegov udio u
izgradnji revolucionarne narodne vlasti je neprocjenjivo veliki. Vijenik je svih zasjedanja
AVNOJa(naIIzasjedanjujeizabranizasekretaraPredsjednitva),iZAVNOBiHa.

Posle vie od etvrt vijeka uea u radnikom pokretu i neprekidne borbe, olakovi je
doivio pobjedu socijalistike revolucije u Jugoslaviji ostvario se ideal za koji su dali ivot
mnoginjegovisuborci,amnogi,kaoilon,podnijeliogromnertveiodricanja.

UnovojJugoslaviji,olakovinastavljarevolucionarnubitkunanovimfrontovimaiunovim
uvjetima u izgradnji socijalizma. Vri odgovorne funkcije u drutvenom i politikom ivotu
Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Biran je za prvog predsjednika vlade BiH, za ministra
prosvjeta u vladi FNRJ i potpredsjednika SIVa. Bio je poslanik Savezne i republike
skuptine u vie saziva. Biran je za lana CK SKJ i CK SK BiH. Bio je lan Predsjednitva
Saveznog odbora SSRNJ i Centralnog odbora SUBNOR Jugoslavije. lan je Savjeta
Federacije.

Aktivno se bavio knjievnou i publicistikom. Bio je lan je Saveza knjievnika Jugoslavije.

Meu velikim brojem objavljenih knjiga i prijevoda, najznaajniji su mu memoarski zapisi
"Kazivanja o jednom pokoljenju" (tri knjige) i "Zapisi iz oslobodilakog rata" (pet knjiga).
"Zapisi iz oslobodilakog rata", zajedno s kasnije napisanim djelom "Kazivanja o jednom
pokoljenju", predstavlja, u stvari, jedinstveno djelo o pokoljenju koje se pripremalo i
prekaljivalo za revoluciju u surovim uvjetima kapitalistike Jugoslavije, u njenim
kazamatima, i na popritima borbe, i o ljudima koji su tu revoluciju vodili u oslobodilakom
ratu. Osim ovih djela, olakovi je napisao i knjige "panija u plamenu" (1937), "Utiske iz
Indije" (1954. godine), "Susreti i sjeanja" kao i niz tekstova i rasprava u pojedinim
asopisima. Stajao je na elu Redakcije za pisanje "Pregleda istorije SKJ" i uestvovao u
njegovoj izradi. Bavei se, jo iz robijakih dana, prevoenjem djela klasika marksizma,
ujedno je obavljao i dunost predsjednika Redakcije za prvo nauno izdanje sabranih djela
MarxaiEngelsaunaojzemlji.

76
Nosilac je mnogih najvanijih jugoslovenskih i stranih odlikovanja, izmeu ostalog i Ordena
junakasocijalistikograda.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

77
 olovi Stevan
Roen je 2. februara 1910. godine u selu Radobui, srez
ariljski, Srbija, u porodici siromanog seljaka. Osnovnu
kolu zavrio je u Arilju. egrtovao je u trgovinskim
radnjamauAriljuiUzicuipostaotrgovakipomonik.

PoslijezavrenogzanataotiaojeuBeograd1926.godine,
i ubrzo se povezao s naprednim radnikim pokretom,
pristupajui podrunici Saveza trgovakih pomonika i
aktivno seukljuujuiuradKulturnoumjetnikogdrutva
"Abraevi". Suraivao je u "Trgovakom glasniku",
opisujui teku situaciju u kojoj su se nalazili trgovaki
pomonici. Njegova aktivnost je bila zapaena, i on je
najprije primljen u SKOJ, a zatim je postao lan MK
BeogradaiPKSKOJazaSrbiju.UKPJjeprimljen1928.
godine.

Zbog rasturanja letaka po Beogradu odmah poslije zavoenja monarhistike diktature kralja
Aleksandra, uhapen je januara 1929. godine i osuen, u maju, na 5 godina robije. Kaznu je
najprije izdravao u Sremskoj Mitrovici, a zatim Lepoglavi, gdje su se nalazili Josip Broz
Tito, Jovan Trajkovi i Salomon Levi. Svi zajedno, poetkom 1931. godine, prebaeni su u
Mariborsku kaznionu, gdje su zatekli Radomira Vujovia i Rodoljuba olakovia.
Zajednikim snagama uspeli su da izbore posebnu sobu za politike zatvorenike, iako je bio
jedanodnajmlaihosuenika,uvjetirobijakogivotanisuslomiliStevu.vesuga,naprotiv,
ojaalizabitkekojesusledile.

U ljeto 1934. godine, poslije izdrane robije, straarno je sproveden u rodno mjesto. Poslije
dolaska u Radobuu, Steva je nastavio partijski rad, pri tom senijeograniionasvojeseloi
okolinu, nego na elu teritoriju od Poege do Ivanjice. Bio je aktivan u opozicionom
demokratskom pokretu i,uokvirunjega,osnivaoraznalegalnaudruenja,rasturaonaprednu
legalnutampuiilegalnimaterijal.

Poetkom okupacije, naroito poslije 22. juna 1941. godine, odrao je brojne sastanke i
konferencije po selima ovoga kraja, na kojima je objanjavao da su ispunjeni svi uvjeti za
uspjenu borbu protiv okupatora. Sve je to kazivao jednostavnim recima, da bi ga svatko
razumio kao pravi narodni tribun. Zato nije bilo nikakvih tekoa oko formiranja Ariljske
partizanske ete 31. jula 1941. godine, sastavljene preteno od komunista. Prirodno jetoje
Steva bio njen prvi politiki komesar. Njegovom plahom temperamentu odgovarala jeborba,
kaodajezanjubioroen.Uetijeorganiziraovojniipolitikirad,pajeipodiscipliniipo
izgleduostavljaosnaanutisak.

Poslije osloboenja Poege, Steva olovi se vratio u ariljski kraj da formira

narodnooslobodilake odbore. Dok su se ariljski partizani borili na frontu prema Viegradu,
etniciBoeJavorskogsu9.oktobrauliuAriljeiopljakalipartizanskemagacine.Stevajeo
tomeobavijestioVrhovnitabiokupioariljskeeteuSevojnu16.oktobra1941.godine,iod
njih formirao bataljon. Po odobrenju Vrhovnog taba, poto se Draa Mihailovi odrekao
Boe Javorca, dvije ariljske i jedna moravika partizanska eta, pod komandom Steve
olovia,najurisuoslobodileArilje18.oktobra,azatimIvanjicu24.oktobra.UIvanjicije
Steva,provodeipolitikuKPJospreavanjubratoubilakograta,sklopiosporazumosuradnji

78
s etnicima Drae Mihailovia iz ovog kraja, 1. novembra,naPalibrkomgroblju.Sporazum
je trebalo da stupi na snagu 4. novembra 1941. godine. Meutim, etnici su iznenada napali
nespremne partizane u Ivanjici 2. novembra iizvrilijurinapartizanskitab.Stevajeizaao
iz taba s pukom u ruci da se bori i da svojim prisustvom bodri borce. etniki juri je
odbijen,alijeutojborbiStevapoginuo,2.novembra1941.godine.

Narodnimherojemproglaenje14.decembra1949.godine.

79
 olovi Vidaka Savo
Roen je 21. januara 1911. u selu Krekavici, kod
Nevesinja, Bosna i Hercegovina. U Beogradu je uio
tipografski zanat. Rano je priao radnikom pokretu i
najvie djelovao u sindikalnoj organizaciji grafikih
radnika.Tuje,1939.godine,primljenulanstvoKPJ.

Poslije aprilskog rata 1941. godine, vratio se u rodnikraj.

Odmah se ukljuio u pripreme oruane oslobodilake
borbe i radio na stvaranju prvih partizanskih odreda u
nevesinjskom srezu. Uestvovao je u prvim ustanikim
akcijama. Bio je poznat po svom beskompromisnom i
odlunom stavu protiv svih neprijatelja ustanka. Odluno
se borio protiv etnikih elemenata koji su, uz podrku
okupatora, unosili razdor u ustanike redove. Ve 1941
godine bio je lan Sreskog komiteta KPJ za nevesinjski
srez.Poetkomfebruara194i.godine,olovijesetomnevesinjskihpartizanauaousastav
Prvoghercegovakocrnogorskogudarnogbataljona.Kaopolitikikomesar4.ete,istakaose
velikom hrabrou, poduzimljivou i skromnou, a linim primjerom u mnogome je
dopriniodanjegovajedinicaimaznaajnuuloguurazbijanjuetnikanaovompodrujukaou
svimostalimborbamaprotivtalijanskogokupatora.

Krajem februara 1942. godine postao je politiki komesar partizanskog bataljona Biina. U
vrijeme etnikotalijanske ofanzive u Hercegovini, u proljee 1942. godine, ovaj bataljon je
uestvovao u nekoliko akcija protiv neprijateljskih snaga u nevesinjskom srezu. U tovrijeme
Savo olovi se istakao borbenou i hrabrou, a naroito na poloaju na Vardi, kod
Biograda,gdjejeneprijateljodbijenodlunimotporombataljona.

PoslijepovlaenjahercegovakihpartizanskihjedinicanaZelengoru,juna1942.godine,Savo
olovi ulazi u sastav 2. bataljona novoformiranog Hercegovakog odreda, s kojim augusta
iste godine ulazi u sastav 10. hercegovake udarne brigade. U borbama koje je vodila ova
brigadaisticaoseodvanou.UestvovaojeuPetojneprijateljskojofanzivinaSutjesci.

Hrabrou se istakao naroito u vrijeme posljednjeg proboja partizanskih jedinica kod

Miljevine. Poginuo je 17. novembra 1944, godine kao obavjetajni oficir 29. divizije, kod
Buhova,izvravajuizadataknaterenuirokogbrijega.

NaraznimbojitimaJugoslavijepoginulisumuroditeljiitribrata.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

80
 opela Stavra Ordan
Roen je 1912. godine u selu Varo, kod Prilepa,
Makedonija, u zemljoradnikoj porodici koja se bavila
gajenjemduhana.

Ubrzo je eta uspela da oslobodi najvei dio sreza i da

uestvuje u poznatoj bici s Nemarna u Gorobilju 20.
septembra 1941. godine, u kojoj su Nijemci pretrpjeliprvi
porazuovomkraju.

Kad je odrastao, bavio se proizvodnjom duhana i bio

sezonski radnik u Duhanskom kombinatu u Pri l epu. Po
prirodijebiobuntovan.

Kao lan URSovih sindikata, 4. aprila 1938. godine, kad

je trajkalo vie od 2.000 radnika, uao je u trajkaki
odbor. Tada su se trajkaima pridruile i sve zanatlije iz grada. Dok je trajao trajk, stotine
novih lanova je prilo URSovim sindikatima. opela je bio u grupi za borbu protiv
trajkbrehera. Tada je postao poznat po svojim zahtjevima za plava naroda. Krajem iste
godineistakaosesvojomaktivnouuizbornojborbi.Utoku1939.godineveradiugrupis
komunistima, ali jo nije lan KPJ. U lanstvo je primljen naredne, 1940. godine, Dobio je
zadatak da radi u Udruenju proizvoaa duhana. On je organizirao trajk protiv togadase
duhan predaje Monopolu po niskim otkupnim cijenama. Iste godine pozvan je na vojnu
vjebu. I tamo organizira bunt, kada su rezervisti prosuli kazane hrane. Zbog toga je bio tri
mjesecauistranomzatvoru.

Odmah poslije okupacije, kao lan MK u Prilepu, radi po vojnoj liniji i organizira narodnu
pomo. Njegov doprinos u organiziranju prvog partizanskog odreda u prilepskom kraju je
veliki. esto je odlazio u Odred, kao lan Mesnog operativnog taba. Prenosio je direktive.
PolicijajeznaladaseonilegalnokreepograduiseluVarouidaodravasastanke,pagaje
stalnotraila.

Ujanuaru1942.godine,podirektiviPokrajinskogkomitetaKPJ,prebaenjenaraduBitolj,
da svojim iskustvom pomogne tamonjoj partizanskoj organizaciji u pripremama za
formiranje partizanskog odreda. Bugarska policija je saznala za njegovo prisustvo u gradu i
ulamujeutrag.Uranojutro,9.aprila1942.godine,jakepolicijskesnageopkolilesukuuu
kojoj je noio. U neravnopravnoj borbi, teko je ranjen i uhvaen. Istog dana podlegao je
ranama.Svedoknijeumro,prkosnosedraopredbugarskompolicijom.

Narodnimherojemproglaenje2.augusta1949.godine.

81
 uki Vuka Bogoljub
Evidentiari olovnog rudnika Trepezabiljeilisudasu7.
jula 1936. godine primili na posao novog radnika,
dvadesetogodinjeg Bogoljuba ukia, Srbina. Novi
jamski voza rude, kako se vidjelo iz njihovih podataka,
roenje1913.godine,uIstonomMojstiru,krajTutina,u
Srbiji. Brzo se zbliio sa svojim novim drugovima
rudarima, pa su oni vie saznali o siromanom seoskom
mladiu koji je doao da potrai zaradu u rudniku olova
kraj Kosovske Mitrovice. Siromana porodica nije mu
moglaosiguratiniosnovnokolovanjezavriojesvega
tri razreda osnovne kole u Brnjaku. Kao djeak uvao je
stoku, zatim obraivao zemlju, kasnijeradionasjeiume
zapoduzeeTreska".

U Trepu je doao u vrijeme kada su radnici slavili

pobjeduposlijetrajka.NjihovrevolucionarnipoletisamopouzdanjezahvatilisuiBogoljuba.
Navikavao se na tegobe rada pod zemljom, na olovnu prainu, opasnosti koje su vrebale
nezatiene rudare, vlagu, tjeskobu i zimu u atrnjama koje su zvali stanovima. U takvom
munomraduiivotupoteniseoskimladijeuiodaseborizaradnikapravaiulanioseu
veliku porodicu proletera. Poslije godine rada, 1. augusta 1937, postao je pomonik, a 1.
septembra1938.koparude.Jula1939.godineizbiojetrajk3.600radnikaTrepe.Trebalo
je mnogo snage, upornosti, iskuenja i strpljenja da bi se izvojevala pobjeda i da radnici
nastave rad pod boljim uvjetima. Od 9. jula 1940. do maja 1941. Bogoljub je radio u
rudnicimaBlagojevKameniSiveri.aondase,24.maja1941,opetvratiouTrepu,kojomje
tada upravljao Njemaki okupator. Kao i njegovi drugovi rudari, borio se za ispunjavanje
geslaNigramolovaizTrepezaHitlera".

Dvadeset estog septembra 1941. napustio je rudnik, otiao da se oprosti s porodicom u

Mojstiru, i 5. oktobradoaoupartizanskilogornaKopaoniku.Postaojeboracpartizanskog
odreda Todor Milievi". Uao je u sastav 1. ete, u ijim je redovima vodio borbe protiv
domaih izdajnika: muslimanske kvislinke milicije i albanskih vulnetara oko Novog Pazara i
etnikihodredau(barskojdolini,anaterenuKraljevaprotivNijemacakaoborac4.ete.
PredjakimNjemakimsnagama,kojesupoduzelevelikuofanzivu,kopaonikipartizanisuse
po decembarskom nevremenu povukli u Sandak. Meu njima nije bilo Bogoljuba ukia.
Pao je u ruke dragaevskih etnika u selu Goraiima, ali je uspeo da ih obmane da je
izbjeglica, to ga je spasio od streljanja. Proveo je s njima mjesec i po dana do njihovog
dolaska na teren oko rijeke Uvca, kada je uoio priliku da se, s jo jednim drugom, prebaci
prekorijeke,i24.januara1942.godineprikljuipartizanimaPoekeete.Kadaje1.martau
ajniu formirana 2. proleterska brigada, uao je u sastav 3. (Moravike) ete 1. (Uikog)
bataljona. Postao je prvo desetar, a zatim vodnik 3. voda, sastavljenog od boraca
KopaonikogiKraljevakogodreda,kojisu,kaobolesniciiranjenici,ostaliuNovojVaroi.

U toj brigadi, uvenoj po hrabrosti svojih boraca i po smjelim bombaima koje nije moglo
zaustavitinikakvoneprijateljskoutvrenje,Bogoljubseubrzoprouoposvojojneustraivosti
i pravim ratnim podvizima. Bio je meu najhrabrijim bombaima 2. proleterske. Istakao se
veuprvimborbama:unapadunaitalijanskilogornabrduKozara,naputuizmeuajniai
Gorada, zatim ivnju kod Gacka. Pored toga to se pokazao kao hrabar borac, isticao se i
svojim ljudskim vrlinama i drugarstvom, kao i odanou borbi i revoluciji, pa je u proljee

82
1942. godine primljen u Partiju. U borbama brigade na velikom maru u Bosansku Krajinu,
kodPazaria,Kreeva,okoBugojnaiDonjegVakufa,dajeprimjerkomunistikehrabrosti.U
velikim, danononim sukobima brigade s jedinicama ustake Crne legije" na Kupresu,svake
noi uestvuje kao bomba, sve dok nije ranjen. Ranu je brzo prebolio u bolnici u Novom
Selu kod Blagaja, pa se, ve prilikom borbi za osloboenje Mrkonjigrada, naao u grupi
bombaa1.bataljonakadasuosvajalidominantnoutvrenobrdoOruglo.

Septembra1942.godineuestvujeuborbamaprotivetnika,ustaaiNijemacanaManjai,a
zatim u bombakom napadu na brdo usine, prilikom prvog osloboenja Jajca. Prvi bataljon
je 3. oktobra 1942. godine saekao u zasjedi kolonu Njemakih jedinica u selu Majdan, na
putuodMrkonjiGradakaJajcu.GrupubombaaukojojjebioukidijeliojeodNijemaca
samoputprekokogasuisjedneisdrugestraneletjelebombe.Dvojicabombaasupoginula,
a uki i njegov drug jurnuli su preko puta, uskoili meu Nijemce i unitili ih. Tada su
zarobili pukomitraljez arac" prvi koji je pao u ruke 2. proleterske brigade.Brigadaide
iz borbe u borbu, a uki daje primjer u estokim obraunima oko Grahova i posebno
prilikom zauzimanja Livna, decembra 1942. godine. U bici na Neretvi i gonjenju etnikih
jedinica do Drine uvijek se nalazio na najosjetljivijim mjestima. Za vrijeme priprema za
forsiranje Drine i sukobima s Talijanima i etnicima, ranjen je u nogu na Brodu kod Foe.
PoslijetogajeopetbiomeduprvimauborbamanaJavorku,blizuNikia,iubicinaSutjesci.
Tada je postavljen za zamjenika komandanta 1. bataljona, na mjesto prvog narodnog heroja
PetraLekovia,kojije13.juna1942.godinepaonaivnju.

Poslije proboja Njemakog obrua na Sutjesci, brigada se zaustavila u dolini Krivaje, blizu
Zavidovia. uki je dobio in porunika. Kako su bili na odmoru, elio je da drugove
obraduje ulovom ribe. Aktivirao je Njemakubombuinastradaoodnje:uinilomuseda
jeneispravna,jernijeuodaiti,pamujeeksplodiralaprijenegotojujebaciouvir.Bilo
je to 21. augusta 1943. godine kod Carevog Hana. Poslije nekoliko dana, umro je od
zadobivenih rana. Drugovi su ga sahranili u selu Beljavi, ispod planine Konjuha. Dvadeset
devetogodinjemporunikuNOVJ,rudaruTrepe,Bogoljubuukiu,borcisunali
simbolinomjestogdjeepoivati ispodKonjuhplanine,crveneodkrviproletera".

Narodnimherojemproglaenje13.marta1945.godine.

83
 upi Sava edomir Ljubo
Roenje10.augusta1913.godine.

Porijeklom je iz ugledne radnike porodice, koja je, u

potrazi za radom, izvjesno vrijemeprovelauSAD.Poslije
povratka iz Amerike, njegova porodica je ivjela u
Nikiu,gdjejezavriogimnaziju.

Jo kao gimnazijalac pripadao je skojevskoj organizaciji.

PoslijeodlaskauBeograd,
gdje je studirao prava, aktivno se ukljuio u napredni
studentskipokret,paje1940.godinepostaolanKPJ.

Poslije kapitulacijezemlje,aprila1941.godine,vratioseu
Niki, i aktivno se ukljuio u pripreme za oruani
ustanak. Poto su okupatori namjeravali da pohapse sva
sumnjiva lica i komuniste, Okruni komitet je donio odluku da se, poetkom jula, iz grada
sklone svi za koje se zna da mogu biti uhapeni. Tako se medu komunistima koji su prije
julskog ustanka izbjegli iz gradanaaoion.Postaojeboracete"uroakovi",formirane
od boraca koji su izili iz grada. Bila je to primjerna jedinica, sastavljena od lanova KPJ i
skojevaca,kojisubiliveprovjereniunizuakcija.

IsticaoseuborbamakojejenjegovajedinicavodilauokoliniNikia.Tojedolonaroitodo
izraajaposlijeformiranjaudarnihbataljona(poetkommarta1942.godine).

U aprilu 1942. godine, u borbi na Kablenoj glavi kod Nikia, upao je u zasjedu etnika i
zarobljen. U zatvoru je bio muen. Kao komunist i komesar ete imao je junako dranje.
Otvorenojeprkosioiismijavaoetnikeinacionaliste,kaoslugeokupatora.Rekaoimjedaih
prezirekaoljudskanitavila.Svojojrodbinijeporuiodanepokuavajudazanjegatraebilo
kakvumilostodokupatoraidomaihizdajnika.Poznatjenjegovprkosniosmijehsastrelita,
pred uperenim cijevima.Kvislinzi u Nikiu organizirali su javni proces grupi boraca i
komunista. Na ovom procesu Ljubo se otvoreno rugao vijenicima tog sramnog Suda. U
stvari,njegoverijeisuodzvanjalekaooptube,pasuseorganizatoriprocesapokajali,ibrzo
donijeli odluke o smrtnim presudama grupi komunista, medu kojima je bio iLjubo.Mirnoje
sasluao smrtnu presudu, spreman da do posljednjeg daha ostane dosljedan svojim
komunistikimuvjerenjima.

Tihdanaokupatorikvislinzisu,dabizastrailinarod,komunisteidrugerodoljubeizvodilina
strijeljanje ispod Trebjese. Maja 1942. izveden je i Ljubo na strijeljanje. Na strelitu je
nastavio da bodri drugove, ime je podizao duh otpora kod stanovnitva, prisiljenog da
prisustvuje javnom strijeljanju komunista i ostalih rodoljuba. Klicao je: "ivjela slavna
Komunistikapartija!"Ikadasugaprvimitraljeskirafalipogodili,stajaojeuspravnoigordo
dovikivaodaedoidanpravedneosvete.

Njegovo herojsko dranje na gubilitu pod Trebjesom imalo je veoma pozitivan odraz na
stanovnitvoovogkraja.Ostaojeupeatljivnjegovsvijetlilik.Okupatoriiizdajicesugasei
mrtvogplaili.

Narodnimherojemproglaenje10.jula1953.godine.

84
 voro Arsena Mihajilo
Roen je 15. septembra 1907. godine u selu Mioii,
opina Pale, Bosna i Hercegovina, u siromanoj seljakoj
porodici.

Do 1941.godinebaviosezemljoradnjom.Kaodopunskim
zanimanjem bavio se tesarskim poslovima i izgradnjom
kuausvomiokolnimselima.Potounjegovomselunije
bilo osnovne kole, a prilike njegovih roditelja nisu
dozvoljavale dagaaljuukolunadrugommjestu,nijeni
pohaao osnovnu kolu. Meutim, sam je nauio da ita i
pie. Pripadao je Zemljoradnikoj stranci i politiki je bio
vrloangairan.

U narodnooslobodilakoj borbi uestvuje od jula 1941.

godine. Kada su organizatori ustanka, lanovi KPJ s
podruja Glasinca i Romanije, saopili narodu odluku CK KPJ o dizanju ustanka i pozvali
rodoljube da stupe u oruanu borbu, Mihajilo se odmah odazvao. On je na zborno mjesto
doveo vie ustanika iz njegovog i okolnih sela. Odmah je pokazao vojniku snalaljivost i
hrabrost pa je, prilikom formiranja partizanskih grupa, postavljen za komandira voda, koji je
dobio naziv vorski vod, jer su borci u tom vodu bili preteno vore. Kad je vod narastao,
formirana je vorska eta, a poslije je nosila naziv 1. praanska eta, iji je komandir bio
Mihajilo. U martu 1942. godine Mihajilo je postavljen za zamjenika komandanta Praanskog
bataljonaRomanijskogpartizanskogodreda.

Mihajilo se, odmah poslije stupanja u ustanak, istakao hrabrou. Podnjegovomkomandom,

vorski vod je odmah poslije formiranja izvrio uspjene akcije oko Prae, Soica, Han
Stjenica i na pruzi SarajevoViegrad. Kad su jedinice Romanijskog partizanskog odreda
vrile napad na Rogaticu, Mihajilo je sa svojom etom napao kod Podgraba, na pruzi
SarajevoViegrad, kolonu domobrana, koji su hitali u pomo garnizonu u opkoljenoj
Rogatici, i poslije borbi koje su trajale cijelog dana, zaustavio njihovo nadiranje tada je
poginulo 20, a zarobljeno 25 domobrana, zaplijenjena tri mitraljeza i 20 konja natovarenih
municijom.Tojebiodragocjenplijen,jerseuorujujooskudijevalo.UborbinaPrutinama,
gdje je ubijeno 200 ustaa, Mihajilo je zarobio top. U toj borbi, kad je njegovoj eti nestalo
municije, on se sam probija u domobransku komoru, i pod kiom kursu ma donosi svojim
borcima sanduk municije. Taj podvig Mihajila vora je omoguio da eta odbije napad
neprijatelja.Meutim,utojborbijeranjen,pajeotiaoubolnicu.

Izpartizanskebolnicejeiziaojonezalijeen,ikomandiraosvojometomuborbamakojeje
eta vodila s Nijemcima, 12. i 13. januara 1942. godine, na Romaniji. Zahvaljujui njegovoj
hrabrostiidobroorganiziranojobrani,Nijemcinisuuspjelidaprobijufrontnjegoveete.Ali,
Mihajilojeponovoranjen,iprebaenubolnicu1.proleterskebrigade.

Kao hrabar borac i dobar komandir ete, Mihajilo je primljen u KPJ 25. decembra 1941.
godine.

Poginuo je 5. septembra 1942. godine od etnika kad je, po direktivi Partije, vrio dunost
drutvenopolitikog radnika, na terenu Mioia i Prae. Naime, etnici su, u namjeri da ga
ubiju, doli u njegovo mjesto kao da su partizani. Kada su se s njim sreli, uperili su puke u

85
partizanskugrupuskojomjebioMihajilo,ipozvaliihnapredaju."Zarvamadasepredam",
uzviknuo je Mihajilo i podigao puku. Ali, pao je pokoen etnikim mitraljezom. Bio je
jedanodnajhrabrijihboracaiznjegovogsela,izkojegjepoginulodvadesetosampartizana.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

86
 Daki Boidar
Roen je 3. januara 1909. u selu Klipino Brdo, Vojni,
Hrvatska. Potjee iz siromane seljake porodice. Kao
djeak, ivio je s majkom i ujakovom porodicom. Mali
Boidar je rano upoznao teinu seljakog ivota. Njegov
dan je bio ispunjen uvanjem ujakove stoke. Zbog toga
nije ni mogaozavritivieodtrirazredaosnovnekole.S
etrnaest godina, majka ga je uspjela poslati na uenje
pekarskog zanata u Vojni. Poslije zavretka zanata,
Boidar je najprije radio u Krnjaku, Slunju, a zatim u
Karlovcu.

Od 1926. do 1934. radio je u raznim pekarskim

radionicama, ali uvijek kratko, jer su ga poslodavci
otputali zbog njegovih zahtjeva za poboljanje ivota
radnika. U osamnaestoj godini postao je lan URSovih
sindikata zapaen je medu pekarskim i koarskim radnicima Karlovca. Izvjesno vrijeme radi
i u Dugoj Resi, gdje se istie u organizaciji trajkova. Revolucionarni rad nastavlja i za
vrijeme sluenja vojnog roka. Uspijeva pobuniti pekarsku etu u pekarskointendantskom
skladitu.

Poslije odsluenja vojnog roka, Daki uestvuje u raznim akcijama u Karlovcu. On je

organizator velikog broja trajkova pekarskih, koarskih i drugih radnika. Godine 1934.
postaojelanKPJ.Zbognjegoveaktivnosti,policijagahapsii,poslijetridesetdanazatvora,
protjerujeizKarlovcasazabranompovratkaugrad.Boidaraponovohapseunjegovomselu
KlipinoBrdo,izatvarajuuVukmaniu.Poslije60dana,putenjenaslobodu,alirevolucionar
ni tada ne miruje. On ubrzo organizira trajk radnika na eljeznikoj stanici Vojni, i trajk
koarskih radnika u Karlovcu, koji traje 5 dana. I drugi put je protjeran iz Karlovca. Sada
odlaziuZagreb.Kakonijemogaonaiposaousvojojstruci,zaposliosekaozidarskiradnik.
Daki nastavlja i ovdje politiku aktivnost u sindikatu, i onda kad ga majka savjetuje da se
kanitrajkova,onjojodgovara:"Zastvarradnikaglavu,ivotudati".

Brzo zapaen, vlasti ga 1936. proganjaju iz Zagreba. Bez zaposlenja, Boidar trai posao u
Vinkovcima,SarajevuiBeogradu,aliganigdjeneprimaju.

im je, jula 1936, poeo graanski rat u paniji, Boidar odlazi da se tamo bori protiv
faizma. U redovima internacionalnih brigada borio se na raznim bojitima panije. Poslije
porazapanskerepublike,naaoseukoncentracionomlogoruuFrancuskoj,iuNjemakoju
logoruMeusen.Imanekolikosauvanihdopisnihkaratakojejeizlogorauputiomajci.Onni
u logoru ne miruje. Pita majku za svog druga Josipa Kraa i druge poznate revolucionare.
Pored svih prepreka u hitlerovskoj Njemakoj, Daki uspijeva, 1941, doi u porobljenu
domovinu. Tu se odmah aktivno ukljuuje u pripreme ustanka protiv okupatora i njegovih
slugu.PozadatkuPartijeostajeuokupiranomZagrebu.Kaolan,apotomisekretarMjesnog
komiteta KPH za Zagreb, Daki je organizator velikog broja ilegalnih diverzantskih akcija u
gradu. Zagreb i njegove ulice jo odranije dobro je poznavao ovaj iskusni revolucionar. To
mu je omoguavalo da, i pored ustakog terora, izvede nekoliko sabotaa i diverzija. Na
izvrenju takvog jednog ilegalnog zadatka Daki je, 9. novembra 1941. godine, uhapen u
Zagrebu.

87
U ustakoj policiji Boidar je, prilikom pretresa, potegnuo revolver i ubio jednog ustau, a
dvojicu ranio. Pokuao je da pobjegne, no nije uspio. Podvrgnut je muenju. Ali, ni ustaka
svirepost nije pokolebalaprekaljenogrevolucionara.Dakinitanijerekao,nikoganijeodao,
ak ni svoje ime. Ubijen je u Maksimiru, novembra 1941. Ustae su tek kasnije, pomou
daktiloskopije,saznalenjegovoime.

Njegova junaka smrt ve u prvim danima estokog ustakog terora bila je poticaj za jo
odlunijuborbu.

Narodnimherojemproglaenje27.aprila1946.godine.

88
 Danilovi Jove Ugljea
Roen je 7. februara 1913. godine u Gnionici, Odak,
Bosna i Hercegovina, u slubenikoj porodici. Poslije
zavretka osnovne kole, izvjesno vrijeme radio je kao
bravar i uspio je da privatnopoloivelikumaturu.Upisao
se na Poljoprivredni fakultet u Beogradu, i zavrio ga
1939. godine. Jo kao student, Danilovi je priao
naprednom radnikom pokretu. lan SKOJa postao je
1933, dvije godine kasnije i lan KPJ. Bio je lan
rukovodstva Fakultetskog i Univerzitetskog komiteta
SKOJa 19351937. godine, gdje se pregalaki zalagao za
jaanje i omasovljenje studentske omladinske organizacije.
Kao lana Akcionog odbora studenata, zapazila ga je
policija, i iskljuen je na godinu dana s Univerziteta. Od
20. januara do 20. marta 1935. bio je u koncentracionom
logoru u Viegradu. Izvjesno vrijeme radio je u Mjesnom
komitetuKPJzagradBeograd.ZavrijemestudijaiboravkauBeogradu,Daniloviserazvio
uiskusnogrevolucionara.

Od 1938. godine radio je, zajedno s Cvijetinom Mijatoviem, na obnavljanju, stvaranju i

omasovljenjuskojevskeipartijskeorganizacijeuBosniiHercegovini.Natomposlupostigao
jeznaajneuspjehe,zbogegaje,1938.godine,izabranizalanaPokrajinskogkomitetaKPJ
zaBosnuiHercegovinu.

Poslije okupacije zemlje i ukljuivanja Bosne i Hercegovine u tzv. Nezavisnu Dravu

Hrvatsku, Danilovi se, zajedno s ostalim lanovima Pokrajinskog komiteta, intenzivno bavi
politikim i organizacionim pripremama ustanka. Stoga obilazi partijske organizacije,
usmjerava njihov rad i prenosi najnovije direktive Partije. Poslije trinaestojulske sjednice, na
kojoj je prihvaena odluka o pokretanju oruane borbe protiv okupatora u Bosni i
Hercegovini,odlaziutuzlanskuoblast,gdje,kaolanPokrajinskogkomitetaiGlavnogtaba
za Bosnu i Hercegovinu, rukovodi posljednjim pripremama za oruanu borbu. U istom
svojstvu bio je i u Hercegovini, od septembra do decembra 1941. godine, gdje radi na
reorganizaciji ustanike vojske i stvaranju partizanskih odreda. Komandant je taba
partizanskih odreda u Hercegovini septembra 1941. godine. Njegovo ranije revolucionarno
iskustvoismisaozasistematianradovdjesudolidopunogizraaja.

Od poetka 1942. godine Danilovi se nalazi na dunosti politikog komesara Operativnog

taba za istonu Bosnu tokom 1942. i poetkom 1943. godine, kree se sa 6.
istonobosanskom brigadom gdje, kao lan Pokrajinskog komiteta KPJ i lan Glavnog taba
NOP odreda za Bosnu i Hercegovinu, rukovodi vojnim poslovima glavnog taba za Bi H.
Njegovo prisustvo u brigadi osobito je dolo do izraaja u jesen 1942. godine, za vrijeme
unitenjaetnikegrupacijenaMajevici.

PrikrajuPeteneprijateljskeofanziveiprobojaglavnineNOVizobrua,Daniloviseponovo
nalaziuHercegovini,gdjerukovodipartijskopolitikimradomivojnimposlovima.

BiranjezalanaZAVNOBiHaidelegataIIzasjedanjaAVNOJa.

89
Poslije osloboenja bio je na odgovornim dravnim i partijskim dunostima: naelnik
odjeljenja za zatitu naroda Bosne i Hercegovine, ministar unutranjih poslova u prvoj Vladi
BosneiHercegovine,lanSaveznogizvrnogvijeaipotpredsjednikIzvrnogvijeaBosnei
Hercegovine, predsjednik Saveza boraca BIH. Biran je i za lana CK KPJ, lana Izvrnog
komiteta CK Bosne i Hercegovine i lana Saveznog odbora SSRN Jugoslavije. U vie
izbornih mandata bio je poslanik Savezne i Republike skuptine. Bio je lan Savjeta
federacije.Biojerezervnigeneralpukovnik.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Dobio je vie odlikovanja, meu kojima i Orden
junakasocijalistikograda.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

90
 Dapevi Jovana Peko
Roen je u inovnikoj porodici 25. juna 1913. godine, u
Ljubotinju,Cetinje,CrnaGora.
Gimnaziju je zavrio na Cetinju. Jo kao gimnazijalac
uestvovao je u dva trajka koje su komunisti u ovom
gradu organizirali. Kao uenik osmog razreda gimnazije,
uhapen je zbog aktivnog uea u manifestacijama na
predneomladine.

Na Pravnom fakultetu u Beogradu nastavlja s aktivnim

politikim radom, naroito meu omladinom. S dvadeset
godina (1933. godine) postaje lan KPJ. Tri godine
kasnije, po direktivi rukovodstva, vraa se u svoj rodni
kraj, i kao lan OK KPJ za Cetinje radi na stvaranju i
jaanjupartijskihorganizacija.

U panskom graanskom ratu uestvuje od 19371939. godine. Najprije je u bataljonu

"Dimitrov" 15. internacionalne brigade, a potom u drugim jedinicama. U borbama za obranu
panskerepubliketriputajeranjen.Zakratkovrijemenapredovaojeoddesetaradokomesara
bataljona,idobioinporunikapanskerepublikanskearmije.

Po povlaenju iz panije, 1939. godine, zatvoren je u koncentracionom logoru u Francuskoj.

Sljedee godine bjei u Austriju, a 1941. godine se odatle prebacuje u Jugoslaviju. U
Samoboru je uhapen i policijski sproveden u Crnu goru. Sa stanice u Nikiu uspeo je da
pobjegneidaseodmahpoveesorganizacijomKPJuCrnojGori.

AktivnoradinapripremanjunarodnogustankauCrnojgori.UustanikimdanimajelanOK
CetinjaiprvikomandantLovenskogodreda.UborbinaKoelama(iznadRijekeCrnojevia
iCetinja),15.jula1941,podnjegovomkomandomjenajprijeunitenamotoriziranakolona,a
onda i motorizirani bataljon divizije "Mesina". U fazi oseke ustanka izuzetno je aktivan u
nastojanjimadasesprijeiosipanjeustanikihsnaga,dasesauvajezgroustanikihjedinicai
daseneutralizirarad"petekolone".OdformiranjaGlavnogtabaNOPodredazaCrnuGoru,
augusta 1941, njegov je lan, a izvjesno vrijeme i zamjenik komandanta. Kao lan glavnog
taba i komandant Lovenskog odreda dao je veliki doprinos stvaranju i uvrenju
partizanskihjedinica,izvoenjunjihovihborbenihpoduhvatairazvojuNOPuCrnojGori.

U vrijeme krize ustanka na podruju OK Kolain, u zimu i proljee 1942. godine, kao
zamjenik komandanta glavnog taba, objedinjavao je komandu nad partizanskim udarnim
bataljonima i odredima na ovoj teritoriji. Ove snage su na Sinjajevini, na pravcu Moraa
Kolain,uPoljima,vodiledugeitekeborbesaznatnonadmonijimetnikimsnagama,koje
supomagaliTalijani.

Poetkom aprila 1942. godine postavljen je za komandanta glavnog taba NOPO za Crnu
Goru i Boku, a maja iste godine imenovan je za lana Vrhovnog taba NOP i NOV
Jugoslavije.Odtadado10.junacrnogorskepartizanskejedinicesupodnjegovomkomandom
vodile izuzetno teke borbe na veem podruju Crne Gore s nekoliko talijanskih divizija,
jakimetnikimsnagamaisnagamacrnogorskihseparatista.BorbeuPoljimaKolainskim,na
Sinjajevini i Durmitoru, oko Nikia, na pravcu NikiPiva na pravcu CetinjeGrahovo i
poangairanimsnagamaipoestinipripadajunajteimborbamauIIIneprijateljskojofanzivi.

91
Kadaje,11.juna1942.formirana4.proleterska(crnogorska)brigada,imenovanjezanjenog
komandanta. Pod njegovom komandom brigada uestvuje u pohodu za Bosansku krajinu i
istie se u vie poduhvata. Do sredine jula zauzela je Hadie(napruziSarajevoMostar),
G.VakufivodilaborbenasektoruBugojnaUaugustujeizvriladvasnananapadanajako
utvreni Kupres i pretrpjela teke gubitke. Posle ovoga vodila je borbe s jakim Njemakim
snagamanaManjai,zatimseptembrasuraivalasasnagamakojesunapadaleJajce,apotom
uestvovala u estokim obrambenim borbama na pravcima JajceDonji Vakuf i Jajce
Travnik.OktobrauestvujeuosloboenjuMrkonjiGrada.

Kadasu1.novembrastvoreneprvedivizijeNOVJugoslavije,PekoDapevijeimenovanza
komandanta2.proleterskedivizije.Odtadadosredineseptembra1943.godinepodnjegovom
komandom 2. divizija uestvuje u najpoznatijim bitkama nae revolucije. Od poetka
novembra 1942. do poetka februara 1943. godine divizija dejstvuje u irem graninom
pojasu izmeu zapadne Bosne i Dalmacije. Novembra razbija neprijateljske snage na sektoru
KninBosansko Grahovo, 14. decembra oslobaa Livno, potom napada Kupres, oslobaa
ujicu i Duvno i vodi borbe na pravcu DuvnoImotski krajem decembra 1942. i januara
1943. divizija izvodi uspjena ofanzivna dejstva u Cetinjskoj krajini. U vrijeme bitke na
Neretvi divizija ima veoma vanu ulogu. U februaru uestvuje u osloboenju Posuja i
Imotskog,prodireudolinuNeretve,oslobaaDrenicuiJablanicu,idijelomsnagauestvuje
u napadima na Konjic. Heroizam njenih boraca i uspjesi taba i komandanta posebno dolaze
do izraaja u tekim borbama krajem februara i poetkom marta Glavnina snaga divizije
uestvuje u obrambenim borbama na pravcu Gornji Vakuf Prozor, pa u uvenom
protuudaru kodGornjegVakufa,adiosnagavoditekeobrambeneborbenaNeretvi.Druga
proleterska divizija je prva forsirala Neretvu marta 1943. godine i zadala snaan udar
etnicima. Od tada poinju njena ofanzivna dejstva na istok, Glavnina nastupa pravcem
ievo Glavatievo Kalinovik Foa i uestvuje u vie tekih borbi i razbijanju
snanih etnikih grupacija, a dio snaga je angairala u borbama u Hercegovini. U suradnjis
1. divizijom, 2. divizija je forsirala Drinu, razbila talijanskoetnike snage jaine nekoliko
hiljada, i oslobodila sjevernu Crnu goru, a u suradnji sa 3. divizijom u borbamanaJavorkui
Biou razbila talijanskoetnike snage, takoer jaine nekoliko hiljada. U V neprijateljskoj
ofanzivi divizija najprije vodi teke borbe sa 1. Njemakom brdskom divizijom na sektoru
MojkovcaiKolaina,potomuestvujeustvaranjumostobrananaVuevuiutekimborbama
naJavorkupivskom.UborbamaudoliniSutjeskenjenebrigadesuigraleodluujuuuloguu
napadima na Kour i u obrani na Barama. U vrijeme proboja na Zelengori izuzetnoznaajne
su obrambene borbe na Ljubinom grobu i Kouti, i prodor prema komunikaciji Foa
Kalinovik.

ZnaajnajeulogadivizijeustvaranjuslobodneteritorijeuistonojBosni.

Septembra 1943, godine Dapevi postaje komandant II udarnog korpusa. Pod njegovom
komandomkorpusjepostaojednaodnajjaihjedinicaNOVJ.Ujesen1943.uestvovaojeu
osloboenjuveegdijelateritorijeCrneGore,HercegovineiSandaka,imejeznatnoubrzan
razvoj NOP. U jesen korpus vodi teke borbe u Limskodrinskoj operaciji, u proljee 1944.
izvodi Mojkovaku operaciju i druge poduhvate za obranu slobodne teritorije Crne Gore i
Sandaka, a tokom leta uestvuje u Andrijevikoj operaciji. Jula 1944. Peko je imenovan za
komandantaOperativnegrupedivizija,skojomjeprodrouSrbijuioslobodioznatnateritoriju
u slivu June i Zapadne Morave. Septembra 1944. komandira 1. armijskom grupom, koja je
izvelaoperacijezaosloboenjezapadneSrbijeiumadijeiBeogradskuoperaciju.

92
Prvog januara 1945. imenovan je za komandanta l armije. Armija je vodila dugotrajne borbe
na sremskom frontu i 12. aprila izvrila proboj. U zavrnim operacijama za osloboenje
JugoslavijearmijajeoslobodilaznatandioSlavonijeiHrvatske,prodrlauSlovenijui
saIIIarmijomnasektoruCeljeMariborrazbilaizarobilaglavneNjemakeikvislinko
kolaboracionistikesnagepodkomandomgeneralaLera(oko300.000ljudi).

Maja1945.imenovanjezakomandantaIVarmijeikomandantaVojneupraveuIstri.

UtokuratabiojelanAVNOJailanpredsjednitvaASNO.

On 19461948. godine zavrio je Viu vojnu akademiju Voroilov". Poslije povratka iz

SSSR,do1953.biojezamjenika1953.i1954.godinenaelnikGeneraltabaJNA.
PosleizlaskaizJNAbiojelanSIV,ambasadoruGrkoj,itd.Uestvovaojeuvelikombroju
diplomatskihmisija.BiojepotpredsjednikSkuptineSFRJ.

Posle rata bio je poslanik Privremene narodne skuptine i Ustavotvorne skuptine DF

Jugoslavije,azaposlanikaSavezneskuptineiSkuptineSRCrneGorebiranjevieputa.Na
VIi VIIkongresuSKJbiranjezalanaCKSKJ.

Godine 1943. proizveden je u in generalmajora, 1944. unapreen u in general

potpukovnika,a1947.uingeneralpukovnika.

PoasnijegraaninBeogradaipanskerepublike.BiojelanjeSavjetaFederacije.

Napisaojeknjige:"Znaajisnagamanevra","Kakosmovodilirat","RatuKoreji","Taktika
partizanskihodredaibrigada","Maleratneprie","KazivanjaoBeogradskojoperaciji".

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena Slobode i niza visokih domaih i stranih
odlikovanja.

UmrojeuBeogradu1999.godine.

Narodnimherojemproglaenje22.oktobra1945.godine.

93
 Debeljak Stjepana Stjepan Bil
Roen je 20. decembra 1908. u Ferdinandovcu,
Koprivnica, Hrvatska. Potjee iz radnike porodice.
Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, a maino
bravarskizanatuFerdinandovcuiKalinovcu.Dvijegodine
radio je povremeno, a u oktobru 1927. dobio je stalno
zaposlenje u loionici Jugoslovenskih dravnih eljeznica
uZagrebu.Tujedoaoudoticajsradnicimaistekaoprve
spoznajeociljevimarevolucionarnogradnikogpokreta.

Debeljak ulazi u sindikate, i sam aktivno sudjeluje u

radnikim trajkovima. Poslije odsluenog vojnog roka
(19291930), vraa se na rad u Loionicu, i ulazi u borbu
koju je tada KP Jugoslavije vodila protiv reimske
sindikalne organizacije Jugoslovenskih nacionalnih
eljezniara i brodara. Oktobra 1932. godine primljen je u
KP Jugoslavije, a slijedee godine izabran je za sekretara partijskeelijeuLoionici.Njegov
revolucionarni rad ostavio je duboke tragove medu radnicima Loionice, ija je partijska
elija sve do rata bila jedna od najboljih u Hrvatskoj. Januara 1937. godine, zbog provale u
partijskoj organizaciji na eljeznici, Debeljak privremeno naputa Loionicu. Surovi radni
uvjeti, oskudica i neimatina od najranije mladosti fiziki su ga shrvali. Obolio je od
tuberkuloze, i gotovo dvije godine proveo na lijeenju. Kad se malo oporavio, u decembru
1938. Debeljak se vraa u Loionicu, i ponovo preuzima dunost sekretara partijske elije.
Istodobno, po direktivi Partije, radi i u Savezu hrvatskih eljezniara i u Stranci radnog
naroda. Kao lan komisije Centralnog komiteta KP Hrvatske, Debeljak isti partijsku
organizacijunaeljezniciodoportunista,itimepodienjezinuborbenuspremnostunajteim
danima okupacije. Do oktobra 1941, kao lan partijskog rukovodstva, Debeljak organizira
sabotae na eljeznici (unitavanje transformatora), radi na prikupljanju oruja, prebacivanju
radnika u partizane... Prokazan u oktobru 1941, prelazi u ilegalnost, ali i dalje obavlja
partijskudunostuLoionici,domarta1942.kadajepreaonaosloboenuteritoriju.

Svoje organizatorske sposobnosti i iskustvo revolucionara Debeljak pokazuje i na novim

politikim i vojnim dunostimanaosloboenojteritoriji.lanje,azatimsekretar,Kotarskog
komiteta KP Hrvatske za Dvor na Uni. Septembra 1942. izabran je za lana Okrunog
komiteta KP Hrvatske za Baniju, a istodobno je i zamjenik komesara 8. banijske brigade.
Poetkom 1943. kratko je vrijeme u tabu 7. divizije, a zatim je postavljan za rukovodioca
politikogodjela16.i7.banijskebrigade,3.vojvoanskebrigadei16.vojvoanskedivizije.

Od aprila 1944. do februara 1945. Debeljak je sekretar Okrunog komiteta KP Hrvatske za

BjelovarilanOblasnogkomitetaKPHrvatskezaZagrebakuoblast.

Poslije osloboenja zemlje, obavljao je mnoge visoke partijske i dravne dunosti. Bio je
poslanikSaveznenarodneskuptineiSaboraHrvatske.

Umroje20.novembra1968.godine.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

94
 Dedei Stevana Boko Pop
Roen je 18. januara1907.godineuselutitarica,opina
Mojkovac,CrnaGora,usiromanojseljakojporodici.

Poslijezavreneosnovnekoleurodnomkraju,ostaojeda
iviiradinaselu.Kaoinjegovabraa,mladseopredijelio
za revolucionarni radniki pokret i ukljuio se u akcije,
iako nije bi lan KPJ, vrlo aktivno je uestvovao u
demonstracijama i drugim akcijama koje je partijska
organizacijaumojkovakomkrajuorganiziralaivodila.

Buntovnikseljak, Boko Dedei, jula 1941. svrstao se u

redoveprvoboracaustankanarodaCrneGore.Jouprvim
ustanikim danima, u okrajima je zapaen kao izuzetno
hrabar, vjet i portvovan borac. Takav, naao se meu
3500 dobrovoljaca Crnogorskog odreda koji su 1.
decembra 1941. godine vodili teku bitku za Pljevlja. U ovoj borbi jo vie se pokazuje
njegovahrabrostisnalaljivost.

Na dan formiranja 1. proleterske brigade 21. decembra 1941. gorostasni momak, ve

oprobani i istaknuti borac, naao se u stroju prve regularne jedinice nove narodne armije.
Njenim slavnim putem, u stroju 1. lovenskog bataljona, koraat e do novembra 1942.
godine, i doprinositi pobjedama, slavi i ugledu ove jedinice. Na ratnom putu 1. proleterske,
preko Medvee, Rogatice, Glasinca, Podromanije, Vidria, Srednjeg, Okruglice i Zvijezde
planine, Boko je izuzetan borac i istaknuti propagator bratstva i jedinstva naih naroda.
Njegovodnospremanarodu,politikaaktivnost,anaroitototojenosiodugucrnubradui
ponegdje predstavljan kao pravoslavni sveenik, donijeli su mu nadimak Pop, po kome je
ostaopoznatipopularan.Istakaosegotovoonolikoputakolikojeborbiivodio.Zahvaljujui
njegovoj izdrljivosti i upornosti, mnogi drugovi su izdrali Igmanski mar, a pojedine je
spasio od sigurne smrti. Kada je, 26. februara 1942, njegov bataljon krenuo u napad na
talijanskoustako uporite Ulog (na Neretvi), on se u improviziranoj ianoj korpi prvi
prebacio preko nabujale rijeke. Potom dolaze borbe za upu i druga mjesta, u kojima
neustraivojuriaisluikaoprimjer.

Kadase,maja1942,naaourodnomkraju,poaojedaobiestarogocaiukuane.Umjesto
kue,naaojezgarite,aporednjegaiskasapljenogocaizvjerskiubijenogzarobljenogbrata.
Te gubitke podnio je kao pravi proleter. Jo jeodlunijiiupornijiuborbama,joustrajnijiu
radu. To su potvrdili bojevi na Skari, Veerinovcu i Dobrom Dolu, borbe za Klju, Livno i
Bosansko Grahovo, mnogi jurii i dugi i teki marevi proletera. Njegov pukomitraljez
uvijek besprijekorno djeluje, i najee prati bombae u juriu. Vatrom svog mitraljeza
omoguio je izvlaenje 3. ete Lovenskog bataljona sa Suvog Vrha kod ujice. S
legendarnim Savom Buriem u borbi za Livno unitio je bunker i zarobio njegovu ustako
domobransku posadu, ime je omoguen prodor 1. bataljona u grad i spajanje sa 2.
bataljonomkojijeunjemuvevodioborbu.

Tihaugustovskihdana,Bokojesaznaodamuje,ujuriunaKupres,poginuobrat,
politkomesar ete u 4. proleterskoj, i to je komunistiki podnio, govorei: Rat je da se
gine.Bezborbeirtavanemaslobode."

95
Novembra 1942. godine, prema odluci Vrhovnog taba, upuen je na dunost u NOV
Slovenije.Rastanakjebiodirljiv.BataljonseoprostioodsvogaPopa,junakaidruga,linosti
eline volje i divne, tople due. Boko je bez pogovora izvrio odluku, ali je tuna srca
ostavio1.proletersku,skojomjeproaomnogetekeokraje.

U Sloveniji je bio komandant bataljona. I tamo, u novoj sredini, pokazao je besprimjernu

hrabrost, samoprijegor i umjenost u komandiranju. Bataljon je imao zapaene uspjehe, a
Bokojeubrzopostaovoljenicijenjenonolikokolikoiu1.proleterskojbrigadi.

Septembra1943.doaojeuJajce,uOficirskukoluVrhovnogtaba.Tadamusedalaprilika
daponovozagrlisvojedrugoveiz1.proleterskebrigade.kolujezavriokaojedanodboljih.

Tada je ponovo vraen u Sloveniju i postavljen za zamjenika komandanta 18. slovenake

Bazovikebrigade.

Kasnije,ujesen1944.godine,postavljenjeizakomandantaovejedinice.

Njegujui tradiciju partizanskih rukovodilaca, imajui uvijek pred oima primjere

najistaknutijih, elei da sve to ovjek moe dati, u juriu je meu prvima, u povlaenju
meuposljednjima,iskusanipredusretljivstarjeina,ovjekpunljubavizasvojeborce.Toje
injemuibrigadidonijelomnogeuspjehe.

U jednom od juria, u jesen 1944, teko je ranjen, i u bolnici na planini Vojici blizu Idrije
podlegaojeranama.

Narodnimherojemproglaenje10.jula1953.godine.

96
 Delpin Petra Rastislav Zmago
Roenje2.septembra1920.uPodgori,kodGorice(tadau
Italiji). Potie iz radnike porodice, po zanimanju je bio
trgovaki pomonik. Pet razreda osnovne kole je zavrio
uPodgori,advauGorici.

Ve 1939. bio je u Rimu osuen na godinu zatvora zbog

antifaistikog djelovanja, a i zato to je bio nacionalno
svjestanSlovenac.

Godine 1941. je pozvan u talijansku vojsku, ali je ubrzo

biootputenzbogsranemane.

ZaOsvobodilnufrontujepoeodaradi1942.Zapartizane
je skupljao oruje, municiju i ivotne namirnice. Kad je
Italijakapitulirala,otiaojeisamupartizane.Pridruiose
XVII brigadi Simona Gregoria, gdje je bio obavjetajac bataljona, i potom brigade.
Meutim, zbog bolesti je morao napustiti brigadu, pa se prikljuio grupi Briskoga VOSa
(obavjetajna sluba), gdje je s izuzetnom hrabrou izvravao diverzantske akcije. Prvu
akciju je izvrio oktobra 1943. u Vipolama, gdje je sa svojom grupom napao njemaku
kolonu,razbiojeiotjeraouMoe(Italija).

Decembra 1943, pod njegovim vodstvom napadnuto je i uniteno faistiko uporite u

Podgori

U decembru je grupa VOSa, podnjegovomkomandom,razbilafaistikustrauutekstilnoj

fabrici u Podgori i napala samu fabriku. Prouzrokovana je teta od oko 9 milijuna lira i
zaplijenjenomnogomaterijala.

IzvriojeuspjeannapadnaeljeznikustanicuuMoi.USv.IvanuManzanojestri
drugaunitiokarabinjerskustanicus23karabinjera,razoruaoihiodniosavmaterijal.

Preobuen u talijanskog oficiraonje,pomousvojegrupe,izveoakcijunaglavnoskladitei

na klanicu u Gorici. Tada je zaplijenio teki kamion s prikolicom, natovaren s vie tona
ivotnihnamirnica,orujaimunicije.UtojakcijiubijenasuetiriNijemca.

Opet obuen kao i talijanski oficir, on je u Videmu (Italija), uzeo iz njemakog taba skicu
vanihvojnihobjekata.SlineakcijejeizvriouButriji,edaduiGorici.

Poetkom1944.spasiojeodopkoljavanjatabVOSazaBrda.JednomjeZmagosamnapao
njemakuetukojajebilauizvidniciinatjeraojeubijeg.

Izuzetno hrabar i snalaljiv, Rastislav Delpin bio je poznat kao smeo diverzant po Brdima,u
okoliniGoriceiuFurlaniji.

UposljednjimdanimaratavodiojeborbusetnicimauMedani,kodVipola.

Poslezavretkarata,biojeuslubiuGorici,uTrstu,uUDBi.Organiziraojeakciju,isamu
njoj uestvovao: iz gorikog zatvora oslobodio je majora UDBe. U toj akciji su ga straari

97
prepoznali i prijavili AngloAmerikancima. estog novembra 1945. je uhapen i osuen na
petgodinazatvora.Putenjeposledvijeipogodine,ivratioseuJugoslaviju,(talijanskisud
gajepotom,uodsutnosti,osudiona120godinazatvora.

iviojekaoinvalidskipenzioneruNovojGorici,gdjeje26.decembra1956.umro.Sahranjen
jeuSolkanu,kodNoveGorice.

Narodnimherojemproglaenje5.septembra1953.godine.

98
 Demonja Nikola
Roen je 6. decembra 1919. u selu Vlahovi, Glina,
Hrvatska.Potjeeizseljakeporodice.Zavriojeosnovnu
koluusvomselu,iuiostolarskizanat.

Okupacija zemlje ga jezateklanaodsluenjuvojnogroka.

Nikolaseveuaprilu1941,naaokodsvojekue,gdjese
povezao sa komunistima, i poeo rad na pripremanju
ustanka. On je, 23. jula 1941, u sastavu prve ustanike
grupe na Baniji, zajedno sa Vasiljom Gaeom. Tog dana
uakcijinaBanskiGrabovac,Demonjauskaekrozprozor
zgrade opine, naprepadzarobljavaopinskogbiljenikai
iznosi6puakakojesupripadaleopinskojstrai.

Uestvuje svakog dana u akcijama na ustako

domobranske posade, i svojim vjeto postavljenim
zasjedama esto spreava ustaama izvrenje zloina nad srpskim narodom Banije. Poslije
napada na eljezniku prugu Caprag Glina, ponijelo se ime Nikole Demonje Banijom.
Neustraivi borac, bomba, odlian mitraljezac, desetar prve udarnedesetinenaBaniji,1941.
postao je lan KPJ. Ubrzo je ivodnikprvogvodauodreduVasiljaGaee,aumartu1942.
komandirBanijskeproleterskeete.

NajslavnijepobjedenaBanijiiamaricivezanesuuzimeovogomiljenogpartizanskogborca
i komandira. I onda kada su ujesen 1941, jake ustake snage pole da poiste amaricu, da
spaleiunitepartizanskubazuVasiljaGaee,Nikolajesasvojompatrolom,iakoiznenaen,
bombamaunitioustakugrupuidoniouamaricu3puke.Ikadsusutradan,sasvihstrana
ustakodomobranskesnagenapalepartizanskilogornaamarici,ikadnisuuspjelinastalaje
unaroduBanijepjesma:

amarice,ojzelenagoro,
Ustaeteneeproiskoro.

Maja 1942. u Baniji su djelovale jake partizanske snage, i u svim osloboenim selima
djelovali su organi narodne vlasti, organizacija SKOJa i AFa. Tada po odluci GH,
Demonja odlazi sa proleterskom etom u Slavoniju, da pomogne borbu tamonjihpartizana..
Ve 27. maja onseprebacioprekoSaveuSlavoniju.Nijeprolomnogovremena,acijelaje
Slavonija govorila o velikom junatvu banijskih proletera i njihovom komandiru Nikoli
Demonji.Redomsupadalaneprijateljskauporita.

Nikola je nizao pobjede: Kamensko, Gojilo, panovica, Voin, Ludbreg, azma, aglin,
Pitomaa, ulenovac, Zlatar, Podravska Slatina, Klotar, Pavlovacidruge.Znaojepreobui
svoje borce u neprijateljske uniforme i iznenadno upasti u ustakodomobranske ili njemake
garnizone.

U tim borbama Demonja je komandant bataljona, zamjenik komandanta, i komandant 17.

udarne brigade, i komandant 12. udarne slavonske divizije. U borbi kod Voina, 1943.
zamjenik komandanta Demonja skoio je na tenk i unitio ga bombama. Na aglinu za
nekoliko asovanjegovajebrigadaunitilaustakipuk.Nikolinaumjenostukomandiranjui
neustraivostdolajenaroitodoizraajaujuriuzaosloboenjeazme,uMoslavini,1943.,

99
kadajeunaletuunitiocijelinjemakibataljunionesposobio20kamionaizaplijenio4topa.
Kao komandant divizije, odlikuje se uspjenim rukovoenjem velikim borbenim akcijama, u
kojimaneprijateljunanosivelikegubitke:Podgora,Bodljevina,GrubinoPolje.

Herojski je pao na dunosti komandanta 12. divizije, potpukovnik, legendarni junak Banije i
Slavonije Nikola Demonja, u juriu, na elu svoje divizije u Slavonskoj Poegi,6.septembra
1944.godine.

Narodnimherojemproglaenje19.juna1945.godine.

100
 Dimi Todora Nada
Roena je 6. septembra 1923. u Divoselu, Gospi,
Hrvatska. Potjee iz siromane seljake porodice.
Osnovnu kolu je zavrila u Gospiu, a etiri razreda
gimnazije i prvi razred Trgovake akademije u Zemunu.
1938.postalajelanSKOJa.Odtadaaktivnouestvujeu
borbama napredne omladine Beograda. Nada je 1940. i u
demonstracijama protiv Stojadinovieva reima na
Koutnjaku.TegodinepostalajeilanKPJ.

Kao lan literarnog udruenja "Branko Radievi", zbog

teksta koji je napisala protiv direktora kole kao
progonitelja studenata ljeviara, bila je uhapena i
zatvorena, i pored udaraca koje je primila u zatvoru,
nikoga nije odala. Poslije petnaest dana putena je iz
zatvora, ali joj je zabranjeno kolovanje u svim kolama
Jugoslavije. Godinu dana ilegalno ivi i radi u Zemunu.
Zatim odlazi svome bratu Bogdanu, u Sisak. Tu radi kao frizerski radnik, nastavljajui
revolucionarnirad.

MladirevolucionarNadaveujunu1941.jeuprvompartizanskomodreduuBrezovici,kraj
Siska.Obavljateketodgovornezadatke.Ugradulaziodjevenauodjeuseljanke,aizgrada
iznosi apirograf, pisau mainu i drugi materijal. Uestvuje u diverzantskim akcijama na
pruzi ZagrebSisak. U umi ikara rukovodi tehnikom OK KPH Sisak na umnoavanju
propagandnogmaterijala,kojiposredstvomnapredneomladineirigradomiokolinom.Ujulu
1941, kada su prekinute veze partijskih organizacija grada i Odreda, hrabra Lianka, ve
zapaenapojunatvuismjelosti,dobivazadatakdauspostavivezu.Odlaziugradpreobuena
u muko odijelo, ali su je na nasipu Save prepoznali ustaki agenti i uhapsili. U sisakom
zatvorujemuenakakonitanijehtjeladaprizna,prebacujujeizSiskauzagrebakizatvor.
Na putu do Zagreba, Nada je popila veliku koliinu nekog lijeka, pokuavajui da se ubije.
Isprebijanu i iscrpljenu, odveli su je u bolnicu, odakle je, uz pomo zagrebake partijske
organizacije (dr. Slavke Oko, Milke Jovanovi, i Ruice Turkovi) uspjela pobjei na
Kordun, u Petrovu goru. Tu dobiva zadatak da ode u Karlovac i da radi s karlovakom
partijskomorganizacijomilanomCKKPH.

Kao lan OK SKOJa za Kordun u okupiranom Karlovcu, pod imenom Milka i Anka Vinek
uta, odvana, hrabra i iznad svega konspirativna, izvrava razne specijalne zadatke.
Posjeuje partijske javke, prenosi materijal i lijekove, prima na vezu one koji, iz Zagreba i
Karlovca preko Dubrava, odlaze u partizane, odrava neprekidne veze s partizanskim
odredimaKordunaiprebacujeskupljenooruje,municijuiodjeuuPetrovugoru.

Nadaje,21.oktobra1941,postalailanOkrunogkomitetaKPHzaKarlovac.Onanekoliko
puta odlazi u Petrovu goru i ponovo se vraa u grad. Toj hrabroj djevojci pripada posebna
uloga u organizaciji upada grupe od 25 partizana iz Petrove gore u Karlovac, 17. novembra
1941. Ona je razradila plan spaavanja sekretara Mjesnog komiteta KPH za Karlovac,
MarijanaaviaGrge.Njenopismo,upuenouPetrovugoru,snizomdetalja,biojeputokaz
partizanskojgrupiuizvoenjuakcije.

101
Urukeustakepolicijepalajenazadatku,3.decembra1941,uKarlovcu.Togdananekoliko
putailajeizgradaupredgraeDubovac,odvodeiljudeupartizanenaKordun.Nazahtjev
da se legitimira, Nada je iz torbice izvukla revolver i ubila ustakog agenta Ivana Boria, a
drugogaranila.Umomentukadajojjepitoljzatajio,uhvatilisujedrugiagenti.Zatvorenaje
najprije u Karlovcu, a onda u zatvoru naSavskojcestiuZagrebu.Unjenimjedokumentima
pisalo:"AnkicaVinek".Tojesvetojepolicijaodnjesaznala,iondakadsujeustakiagenti
muili, devetnaestogodinja partizanka je odgovarala utanjem. U zatvoru je sluila
primjerom.Februara1942.odvedenajenasvojposljednjiput,uStaruGradiku.Tujeidalje
muena od izvjebanog ustakog zloinca Ljube Miloa. Njen primjer junatva i izdrljivosti
prenoen je po zatvorskim elijama. Prialo se s divljenjem o nepoznatoj, prkosnoj i lijepoj
djevojci, koju ni najsvirepije muke nisu mogle pokolebati. Izubijanu, bolesnu od pjegavca,
ustaesujeumorile17.marta1942.godine.

TekstilnafabrikauZagrebunosilajenjenoime.

Narodnimherojemproglaenaje7.jula1951.godine.

102
 Domany Josipa Robert
Roenje16.travnja1918.uSlavonskojOrahovici,Osijek,
Hrvatska.
Prije rata studirao je na Tehnikom fakultetu u Zagrebu.
Jo na studiju je priao revolucionarnom omladinskom
pokretu. Godine 1937. jeprimljenuKomunistikupartiju.
Iste godine odlazi u panjolsku, da se u redovima
internacionalnihbrigadaboriprotivfaizma.Veodprvog
danapokazaojenaratitimapanjolskeizuzetnuhrabrosti
vojniku spremnost, i napreduje do cina artiljerijskog
kapetanaRepublikanskearmije.Krajem
1937. postaje komandir baterije "Liebknecht" u Drugom
divizionutekeartiljerije"koda",kojijebiousastavu21.
korpusa,apoetkom1938.usastavu45.divizije.
U proljee 1938. godine, prebaen je s divizionom na
Aragonski front, gdje je neprijatelj koncentrirao znatne
snagezbognastupanjapremamorskojobali.Uogorenimborbamaneprijateljje,zahvaljujui
velikoj nadmonosti svoje artiljerije i avijacije, uspio da potisne republikanske snage, uz
obostranovelikegubitke.DrugidivizionseistakaouborbamapodMoskitomdeHarku,kada
je baterija "Liebknecht", pod komandom Roberta Domanyja, vatrom zaustavila napad
faistikogbataljonainanijelamuosjetnegubitke.UnastupanjupremaValencijiiuzmorsku
obaluodVinarosadoKasteljonadelaPlate,uogorenimborbamakojesuvodenenaroitona
komunikaciji Teruel Valencija, faistike snage su dolazile tako blizu da ga je artiljerija
divizionamoglatuineposrednimgaanjem.Usvibnju1938.godine,zakomandantaDrugog
diviziona "koda" bio je postavljen Koa Popovi, a poslije njegova ranjavanja, u srpnju
1938,komandantdivizionajepostaoRobertDomany,kojiseproslaviokaokomandirbaterije
"Liebknecht", i stekao slavu kao artiljerijski strunjak. Kao komandant diviziona je ostao do
povlaenja pripadnika internacionalnih brigada iz panjolske. Poslije dolaska u Francusku,
interniran je u logor Verne, gdje ostaje do 1940. godine, kada se s ostalim Jugoslavenima
javljazaraduNjemaku,nadajuisedaesetakolakeprebacitiudomovinu.

U Njemakoj se Robert Domany zaposlio u gradu Desau, u tvornici aviona "Junkers".

Neopreznou jednog druga, Gestapo je otkrio grupu od 20 Jugoslavenapanskih
dobrovoljaca,medukojimasubiliRobertDomany,KostaNad,DaniloLeki,OtmarKreai
iDuanKveder.Onisu,uproljee1941,odvedeniukoncentracionilogorBraunschweig,gdje
su bili mjesec dana podvrgnuti nacistikoj torturi. Poslije toga, bili su vraeni na rad u
tvornicu,sobrazloenjem"daNijemcipotujuugovororadu",alidasubiliulogoruzatoda
"videtoihekaakosebudubavilipolitikom".

Prekotadaveuspostavljenogkanalazapovratakpanjolskihdobrovoljacauzemlju,Robert
Domany se vraa u Zagreb, i odmah se ukljuuje u pripreme za podizanje ustanka. U
kolovozu 1941. godine radi na organiziranju partizanskih jedinica na Kordunu, koristei
iskustvo koje je stekao u panjolskoj. Ubrzo je postavljen za komandanta 2. kordunakog
partizanskog odreda. Sa svojim odredom se istakao u mnogim borbama, a naroito kod
Slunja,Vojnica,VeljunaiPlakog.

Robert Domany je pao kao rtva izdaje. Jedan vod 3. ete 3. bataljona 2. odreda je priao
etnicima,pasutadaiznenadili3.etuirazorualije.Tadases3.etomnalazioikomandant
odreda Robert Domany, kojeg su etnici iste noi, zajedno s komesarom 3. bataljona

103
Brankom Latasom, komandirom i komesarom 3. ete Stevom uturilom i Adolfom
Steinbergerom, ubili kod Balinka Pei, u Lici, 3. travnja 1942. godine. Da se ne bi pronala
njihovatijela,baenisuujamuBalinka,dubokuoko360metara.Tek1966.godineengleska
speleolokaekipajepronalanjihoveostatkepasusahranjeniuzajednikojgrobniciu
Plakom.

Narodnimherojemproglaenje24.srpnja1953.godine.

104
 Doen Stevo
Roen je u selu Dodoi, Petrinja, Hrvatska, u srednje
imunojzemljoradnikojporodici.

Nije se bavio politikom sve do okupacije zemlje i poetka

ustanka i revolucije. ivio je i radio kao zemljoradnik u
rodnom selu. Kadjepoeonarodniustanakiustakiteror
u selima Banije, meu prvima je stupio u
narodnooslobodilaku vojsku, i tu se poeo isticati
hrabrou i umjenou. Postao je vodnik, a ubrzo i lan
Komunistikepartije,1941.godine.

S podruja Banije prebacio se uskoro u Slavoniju, i tu

postaokomandireteKalnikog
odreda,azatimkomandant1.bataljona21.brigade.

Kadje,urujnu1943.godine,ponareenjutabaDrugeoperativnezone,formiranZagrebaki
NOP odred, koji je imao 190 ljudi i koji je imao veliku ulogu u razvoju NOPa u okolici
Zagreba, Stevo Doen jenjegovprvikomandant.ZahvaljujuiDoenuinjegovimsuborcima,
uokoliciZagrebasustvorenajakapartizanskauporita.Biojehrabar,primjerdrugima,uvijek
uprvojborbenojliniji,pajeimenovanzaoperativnogoficiratabanovostvorene32.divizije,
azatimizakomandantanjezinebrigadeMatijaGubec".

Kao komandant, predvodi svoje borce u svim okrajima: hrabri ih i primjer je borbenosti,
vjet zapovjednik. Medu ostalim, istakao se i u borbi sa zloglasnom Bobanovom Crnom
legijom", u ljeto 1944. godine. Tada je, na elu svoje brigade, gonio neprijatelja do
Koprivnice,i brigadajetojlegijinanijelatekeudarce.

Iskusanratnik,uborbamaprekaljenikomunist,izuzetnohrabar,biojecijenjen,utolikojetee
bilo svima koji su ga poznavali, njegovim suborcima, drugovima, Komunistikoj partiji,
cijelomnarodu,kadse,uprosincu1944.godine,proirilavijestdajeproslavljenikomandant
poginuo.

Posljednja bitka brigade ,,Matija Gubec" koju je predvodio Stevo Doen bila je kod
PodravskogKlotra,ubliziniVirovitice,20.prosinca1944.godine.Borbasprvomkozakom
konjikomdivizijomkodtogmjestabilajeestoka.StevoDoenjetekoranjen,isutradanje
podlegaoranama.

Takojeherojskizavrioivotovjekkojegjeuzdiglarevolucija,kojisesvimsvojimsnagama
opredijeliozanjezinuzastavu.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

105
 Dragar Rezka
Roena je 16. novembra 1913. u Ljubljani, Slovenija.
Majka joj je u Ljubljani radila kao kuharica. Nije bila
udatapajeRezku,vanbranodijete,starutekestsedmica,
odnijela u selo Spodnja Loka, kod Kranje, i ostavila je
porodici Pohlin da se stara o njoj. Posle prvog svjetskog
rata, Rezkina majka otila je u Beograd, i tamo se udala.
Kerki je povremeno slala male sume novca, i vrlo rijetko
dolaziladajeobie.

Rezka je ivjela na selu, a u osnovnu kolu ila je u

Kranje.Posleetrnaestegodine,zaposlilasekaosluavka
u Domalama, a 1929. godine postala je radnik tekstilne
fabrike Eifler" u Ljubljani. Stanovala je u sobiku, u selu
rnue, kod Ljubljane. U fabrica se ukljuila u sindikat,
radilajeukulturnoprosvjetnimdrutvimakojasubilapod
utjecajempartije.Zbogueautrajku,otputenajesposla,paodlaziuKranjizapoljavase
utekstilnojfabriciJugoeka".

Kad je, 1936, u Kranju poeo veliki trajk tekstilaca, kome su se uskoro pridruile mnoge
tekstilne fabrike ele Jugoslavije, Rezka se istakla hrabrou. Vlasnik fabrike naredio je
mainovoidalokomotivomizvueizfabrikogkrugavievagonakemikalija.Rezkajelegla
na ine, a njen primjer su sledile mnoge njene drugarice. Mainovoa je zakoio lokomotivu
nepunmetarodRezkineglave,iotkazaoposlunostvlasniku.

Naravno, Rezka je,imsuvlastisilomuguiletrajk,opetotputena.Izvjesnovrijemeradiu

Otoama, u tekstilnoj zadruzi koju su posle trajka formirali otputeni radnici. Nekoliko
mjeseciradilajeufabriciBeerHribernik",naBrodukodLjubljane,aposlekratkogvremena
ponovo je primaju na posao u fabriku Eifler" vlasnik je postigao kompromis s fabrikim
sindikatomkojije,izmeuostalog,postavioiuslovdasenaposaovratesviotputeniradnici.
Tih godina Rezka uestvuje u mnogobrojnim akcijama Partije. Izmeu ostalog, prikuplja
pomo za paniju i sama se javlja kao dobrovoljac, ali su je, kao enu, odbili. U Partiju je
primljenakrajem1939.IduegodineudalasezaradnikaTonetaDragara.

Posleaprilskograta1941.godine,rnue,gdjesustanovaliDragarevi,ostalisuunjemakoj
okupacionoj zoni, dok je Ljubljana, gdje su oni bili zaposleni bila u i talijanskoj zoni. U
poetku su okupatori propusnicama dozvoljavali prijelaz demarkacione linije i odlaenje na
posao.Kadsu,poslenjemakognapadanaSSSR,poelahapenjakomunistaRezkajeprela
u ilegalnost, krila se kod roaka i prijatelja. Suprug joj je ostao u Ljubljani odakle je 1942.
otiaoupartizane,i1945.godinepoginuokaopotporunikuSlovenskomprimorju.

Rezka u julu 1941. postaje borac Raike partizanske ete. Ova eta, iz koje je izraslo pet
narodnih heroja, operirala je na malom prostoru, sjeverno od Ljubljane, usred ravnice
isprepletenemnogobrojnimputevimaaipakje,barupoetku,postiglaznaajneuspjehe.
Posle unitenja jednih njemakih kola i pogibije est lanova posade, poelisuNijemcijakim
snagamadapretraujuumu.Raikaetajerazbijena,ipartizanisusepogrupamapokuali
probiti. Jedna takva grupa, u kojoj je bila i Rezka, skrila se u selu Sela, kod Vodica. Zbog
izdaje jednog dezertera, Nijemci su grupu otkrili, petoricu partizana bez oruja su zarobili, a
dvojicasuuborbipoginuli.

106
U zatvoru Begunje Rezku su muili izlostavljali,inakrajuje,kaoprvuenupartizanau
Gorenjskoj,zajednosaesnaestdrugova,streljalinazgaritupilanekodselaLancovo,kojusu
partizanispalili.

Kad su je, 17. oktobra, doveli na gubilite, odbila je da joj veu oi. Prije no to je plotun
planuo,viknulaje:Pucajte,aliznajte,daneetepobijediti!"

Narodnimherojemproglaenaje15.jula1952.godine

107
 Dugali Obrena Momilo Momo
Roen je 10. oktobra 1918. godine u selu Ribnici,
Kraljevo,Srbija.

Poslije zavretka osnovne kole, jo od svoje petnaeste

godine povremeno radi kod raznih privatnih poduzea, a
zatim na eljeznici, i to izvjesno vrijeme na odravanju
pruge i u fabrici vagona. Konano se zaposlio kao stalni
radnikueljeznikojloioniciuKraljevu.

Urevolucionarnomradnikompokretuuestvujeod1935.
godine. Od 1936. vodio je italaku grupu i aktiv
simpatizera KPJ u Ribnici. Aktivno je uestvovao u radu
KUDAbraevi".Biojejedanodorganizatoraiuesnika
trajka graevinskih radnika u Kraljevu 1937. godine. S
Ljubom Kooviem iz Ribnice bio se prijavio kao
dobrovoljaczaodlazakupaniju,alizbogprovalenijeotiao.

U KPJ je primljen augusta 1940. godine, u partijskoj eliji fabrike vagona u Kraljevu. Kao
komunisti, osnovno podruje aktivnosti bilo mu je u Ribnici, eljeznikoj loionici i fabrici
vagona. Kada je, oktobra 1940, u Ribnici osnovana partijska elija od 4 lana, izabran je za
njenogprvogsekretara.UtomperiodujeizabranizalanaSKSKOJazasreziki.Januara
1941. godine bio je uhapen s grupom lanova KPJ i SKOJa, ali, poto nije priznao rad u
pokretu,zbognedostatkadokazanijeizvedennaSud.

Vojnirokubivojjugoslovenskojvojsciodsluioje1939.godine,ibioprviuranguvojnikau
puku. U toku slube u vojsci nije prestajao s politikim radom. Zbog itanja socijalistike
literature u vojsci, to je tada bilo strogo zabranjeno, bio je sasluavan, ali je uspeo da se
odbraniodkrivinoggonjenja.

Dvadeset sedmog marta 1941. uestvuje u organiziranju demonstracija u Kraljevu protiv

pristupanjafaistikomtrojnompaktu.Uaprilskomratunijemobiliziranuvojsku,jerjeimao
ratnirasporedueljeznikojloionici,gdjejeostaonaposluiposlijeokupacijezemlje.

Poetkom okupacije, partijska organizacija u Ribnici ve je imala 10 lanova i 2 kandidata.

Zbog oteanih uvjeta rada, podijeljena je na dvije organizacije, i time nastavlja aktivnost bez
zastoja.Prvogmaja1941.DugaliuestvujenasastankuSKSKOJa,nakomejeprenijetstav
KPJ da se pojaa politiki rad u masama, i da se skrije to vie oruja i vojne opreme. Kao
sekretar partijske elije, Dugali je bio i rukovodilac oruane grupe u Ribnici, koja je
formiranapoetkomustanka.

PotojeOkrunikomitetutokuustankabiouseluRibnici,objepartijskeelijesuunajveoj
mjeri bile angairane na opsluivanju rada komiteta. Pored toga, partijska elija je imala
veliku politiku aktivnost na pripremi ustanka, a oruana grupa je stalno uestvovala u
akcijama u Kraljevu i okolini na prikupljanju oruja, municije i hrane za Kraljevaki
partizanskiodrednaGou,uruenjutelefonskotelegrafskihvezaizmeuKraljevaiVrnjake
Banje, u organiziranju kursova prve pomoi, itd. U toku priprema i prvih mjeseci ustanka
partijska organizacija u Ribnici prikupila je vie od 30 karabina, vei broj sanduka municije,
itd.

108
PotojeodloenoformiranjeeteuRibnici,poodlaskuOKKPJDugalije,septembra1941,
odreen za komesara Kruevake ete Kraljevakog partizanskog odreda (u kojoj je za
komandira bio postavljen narodni heroj ivan Marii) s kojom uestvuje u borbama oko
Kraljeva, Poetkom decembra povlai se s etom u sastavu odreda, koji21.decembra1941.
godineulaziusastav1.proleterskebrigade,kao4.(kraljevaki)bataljon.

UprvojborbibataljonaprotivTalijanskihfaista,23.decembra1941.useluGaoiu,Dugali
se s nekoliko boraca probio do kole u kojoj se branilo oko 150 Talijanskih vojnika, i
bombama ih prisilio na predaju. U mnogim borbama svoje ete, kao komesar uvijek je bio
meu prvima. Posebno se istie u borbama na Gatu u Hercegovini. Na eljeznikoj stanici
Braniiznenadiojeiuhvatiostraara,poslijeegajezarobljeno120neprijateljskihvojnikau
napadu na Prozor s grupom bombaa unitio je mitraljesko uporite, to je omoguilo brz
prodorugradunapadunaLivno,sgrupombombaaseprobiodoutvrenjaandarmerijske
stanice, gdje su bombamailukavouprimoralineprijateljanapredajuunapadunaTesli,s
grupom boraca prodire u grad, i zaplijenjenim protutenkovskim topom istjeruje posadu iz
neprijateljskog oklopnog voza, zarobljava veliki broj neprijateljskih vojnika u napadu na
Prnjavor, eljezniku stanicu Brodine pod Ivanom, Konjic, itd. Poslije osloboenja Livna,
1942.godine,pohvaljenjeodtababrigade.

Marta 1943. godine izabran je za sekretara partijskog biroa bataljona i postavljen za

pomonika politikog komesara bataljona. Na poetku bitke na Sutjesci teko je ranjen u
borbi na Zlatnom Boru. Kao teki ranjenik ostavljen je s ealonom tekih ranjenika. Poslije
togase,ranjen,samprobijaokrozHercegovinuiistonuBosnudoselaSokoloviakodHan
Pijeska, dok nije ponovo stigao nae jedinice. Novembra 1943. zavrio je partijski kurs CK
KPJ u Jajcu. Aprila 1944. postavljen je za pomonika komesara brigade u V bosanskom
korpusu. Poetkom maja postavljen je na dunost efa OZNe u 1. proleterskom korpusu, a
januara1945.godinezanaelnikaodjeljenjaOZNeu1.armiji,gdjejeostaodokrajarata.

Poslije osloboenja zavrio je Viu politiku kolu uro akovi" u Beogradu, Viu vojnu
akademiju, Kurs operatike. Bio je na dunostima pomonika komandanta za MPV i sekretar
komiteta WA JNA, Beogradskog vojnog podruja, Komande grada Beograda, sekretar
Komiteta Konferencije SK u Prvoj AO, lan Predsjednitva Savezne konferencije SSRNJ,
lan CK i Predsjednitva CK SK Srbije, lan Predsjednitva SO SUBNORa Jugoslavije.
DugalijegeneralpotpukovnikJNAupenziji.

Narodnimherojemproglaenje5.jula1952.godine.

109
 Dugandi Jakova Jaka
Roen je 1. decembra 1905. u itluku, kod Mostara,
Bosna i Hercegovina. Od juna 1930. radio je u
zagrebakom tramvajskom poduzeu. Tu je dolazio u
dodir s radnicima naprednihpolitikihpogleda,kojimajei
sam pristupio. U politikom ivotu je bio vrlo aktivan.
Zastupao je miljenje da se radnikaklasamoeoduprijeti
buroaskoj eksploataciji samo organiziranim
udruivanjem. Aktivno je radio na organiziranju sindikata
meuradnicimautramvajskompoduzeu.Otrojeistupao
u osudi ondanjeg reima, zbog ega je bio hapen i
proganjan. Bio je, 1934. godine, uhapen i u zatvoru
proveo estmjeseci,alipotoSuduzazatitudravenita
nijepriznao,putenjezbognedostatkadokaza.

Godine 1935. Jaka postaje lan Komunistike partije

Jugoslavije. Poslije toga je s jo veim arom pristupao politikom organiziranju radnika.
Uestvujeuradnikimdemonstracijama,a1936.jejedanodorganizatoraviednevnogtrajka
tramvajskih radnika. Rukovoeni zagrebakom partijskom organizacijom i Jakom
Dugandiem, radnici zagrebakih tramvaja organizirali su obustavu saobraaja za 1. maj
1940, ime je proslavljen dan meunarodnog proletarijata. Ogorena zbog te manifestacije,
policijajeuhapsilamnogedrugove,meunjimaiJaku,kojijeodvedenulogoruKoprivnici.
Krajem1940.vraaseuZagreb,nastavljailegalniradipostajelanRejonskogkomitetaKPJ
zaTrenjevku.

Okupacija zemlje zatekla ga je u Zagrebu. Tada je nastavio rad u ilegalnosti. Radio je na

povezivanju i uvrenju organizacije KPJ i pripremama za ustanak. Bio je jedna od veza
prekokojesulanoviPartijeodlaziliizokupiranogZagrebanaterenzbogueauoruanim
akcijama. Odlazei na izvrenje partijskog zadatka, prepoznat je od jednog ustae u
Frankopanskoj ulici, 31. septembra 1941. godine, pa je uhapen. U zatvoru je muen i
zlostavljan, ali prekaljeni borac za radnika prava i lan Partije nita nije priznao. Poslije
muenja u Zagrebu, odveden je u ustaki logor u Novu Gradiku i baen u eliju smrti".
Osuenjenasmrtglau.Dosljedansvojimstavovima,Jakajeizdraonajteemuke,nitaga
nijemoglopokolebati.Umorenjeoktobra1941.godine.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953,godine.

110
 Dugonji Ilije Ratomir Rato
Roen je 10. januara 1916. godine u Trebinju, Bosna i
Hercegovina. Gimnaziju je uio u Sarajevu, gdje se
ukljuio u napredni omladinski pokret. U vrijeme studija
prava na Beogradskom univerzitetu postao je jedan od
najaktivnijih uesnika i organizatora naprednog
studentskog i omladinskog pokreta, koji se razvijao pod
okriljem Partije.Utovrijemeje(1937)postaoilanKPJ.
Aktivno je uestvovao u obnovi organizacije SKOJakoje
su bile razbijene u vrijeme estojanuarske diktature.
Neposredno je suraivao s Lolom Ribarom i drugim
lanovimaCKSKOJa.Dabiostaonaradusastudentima,
dobio je zadatak da, poslije zavretka Pravnog fakulteta,
upie umarstvo u Sarajevu, to je i uinio (1940). Na taj
nain je manje padalo u oi njegovo dranje i rad meu
studentima.

Nije, meutim, mogao izmai policiji, koja je jo od ranije pratila njegov rad i stavila ga na
spisak komunistikih i radnikih aktivista. Pred rat je uhapen, i nekoliko mjeseci proveo u
istranomzatvoruuSarajevu.

Kada je, 1939. godine, pri Pokrajinskom KPJ za BiH formirana omladinska komisija,
Dugonji je postao njen lan. Godinu kasnije (1940), postao je i lan CK SKOJa, iji je
sekretarbioIvoLolaRibar.

Poslije napada faistikih agresora i brze kapitulacije Kraljevine, Rato Dugonji se naao
meu najistaknutijim komunistima u BiH, koji su vrili pripreme za poetak oruane borbe.
Jedan je od organizatora oruanog otpora i ustanka u Sarajevu i iroj okolini. Kada je
formiran Semizovski partizanski odred, postao je njegov politiki komesar. Od septembra
1941.nalaziosenadunostisekretaraPKSKOJazaBiH.OrganizacionisekretarCKSKOJa
postaojeuseptembru1942.godine,asekretarodnovembra1943,ostavinatojdunostisve
dorasputanjaoveorganizacijemladihkomunista,poslijeosloboenja(1948).

Rato Dugonji je vrio znaajne funkcije u organiziranju i aktivnosti Ujedinjenog saveza

antifaistike omladine Jugoslavije (USAOJ). Podnio je referat na I i II kongresu ove
organizacije.

Veomaznaajnefunkcijejevrioiuorganiziranjunarodnevlastinaosloboenoj
teritoriji.BiojevijenikAVNOJaiZAVNOBiHa.

Osim politikog rada, Dugonji se isticao i kao hrabar i umjean ratnik. Meu ostalim
borbama koje su vodile njegove jedinice, u sjeanju drugova ostat e nezaboravna akcija
grupe omladinaca koju je predvodio Rato Dugonji u vrijeme njemakog desanta na Drvar,
25. maja 1944. godine. Sa svojim omladincima vratio se u opkoljeni grad da zatiti prilaz
peiniukojojsenalaziodrugTitoslanovimaViCKKPJ.

Poslije osloboenja zemlje i pobjede revolucije, Dugonji nastavlja borbu za izgradnju

socijalizma, vrei najodgovornije funkcije u drutvenom i politikom ivotu Bosne i
Hercegovine i Jugoslavije. Bio je sekretar CK SKOJa i predsjednik USAOJa. Biran je za

111
poslanika Republike i Savezne skuptine u vie saziva. Bio je ministar u Vladi FNRJ i
predsjednik Skuptine BiH. Bio je ambasador u UAR i Poljskoj. Neposredno poslije rata je
sekretar Gradskog komiteta KP za Beograd i, zatim, GK KP za Sarajevo. Za lana CK SKJ
biranjeodVdoVIIIkongresa,aod1966.godineizalanaPredsjednitvaCKSKJ.Biranje
i za lana CK SK BiH. Bio je predsjednik Savezne konferencije SSRNJ, lan Savjeta
FederacijeilanPredsjednitvaSFRJ.

NosilacjePartizanskespomenice1941.iviedrugihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

112
 Dugoevi Andreja Veljko
Roen je 13. augusta 1910. godine u Rumi, kod Sremske
Mitrovice,Srbija.

Kao dijete je vrlo rano ostao bez oca. U njegovom

kolovanju mnogo mu je pomogla starija sestra, uiteljica
useluTakovu,kodGornjegMilanovca.KodnjejeVeljko
zavrio osnovnu kolu. Prvi i drugi razred gimnazije uio
jeuRumi,atreiietvrtispremaojeprivatnoipolagaou
Gornjem Milanovcu. Poslije zavretka etiri razreda
gimnazije, upisao se u Uiteljsku kolu u Sombor, koju je
zavrio1923.godine.

Podnosei molbu za dobivanje slube, Veljko je napisao:

"Postavite me u bilo koje mjesto Jugoslavije". Prvo je
postavljen za uitelja u malommakedonskomseluRadnja,
ispodplanineKouha.Njegovametodauenjadjecenijebiobatina,pajebioveomaomiljen
meu uenicima. Seljaci su u njemu vidjeli prijatelja koji je umio da im da korisne savjete.
Njegova biblioteka u rancu poela je da krui u susjednim selima. Sljedei njegov primjer,
pokretne biblioteke su prihvatili i drugi mladi uitelji ovog kraja. Policija je u tom
prosvjetiteljskomraduvidjelaopasnostporeim,pajeDugoevia,predizbore1935.godine,
premjestilauseloRanilug,kodGnjilana.

UnovojsrediniVeljkonastavljaprosvjetnopolitikudjelatnost,stimtounovommjestuna
tom poslu ukljuuje ostale uitelje, a naroito panju poklanja radu s Albancima, meu
kojimajeimaodostaprijatelja.Koduiteljajerazviointeresiranjedaseuzajamnoposjeujui
da po grupama izuavaju marksizam. U elji da proiri svoje opeobrazovno i struno
pedagoko znanje, Dugoevi 1937. godine naputa uiteljski poziv, dolazi u Beograd i
upisujeseuViupedagokukolu,kojuredovnostudiradvijegodine.

U svim biografskim podacima pie da je lan Komunistike partije Jugoslavije od "pre rata",
alinigdjenemadatuma,inepieotkada.Sudeiposvemu,onjepostaolanKPJvrlorano.

Pored studija na Vioj pedagokoj koli, aktivno radi i na partijskim zadacima. Jedan je od
organizatora i rukovodilaca napredne uiteljske zadruge Vuk Karadi", koja je oko sebe
okupila politiki aktivne uitelje i mnogo doprinijela irenju marksistikog pogleda na svijet
meu prosvjetnim radnicima. Zadruga za vrijeme kolskih odmora organizira "ljetne
kolonije",azimipedagokenedjelje",kojesu,ustvari,bilikursovizaizuavanjemarksizma
i na kojima su se, kao predavai, pojavljivali kasnije istaknuti revolucionari. Dugoevi je,
pored ostalih aktivnosti, bio lan Redakcije Uiteljske strae", asopisa preko koga su se,
meuuiteljima,irilenapredneideje.

Mada je bio odlian student, Dugoevi je odugovlaio da diplomira na Vioj pedagokoj

koli, jer je elio da dobije uiteljsku slubu, to mu je bilo pogodnije za partijski rad u
masama.Predrat,DugoevijepostavljenzauiteljauseluTuriji,napruziizmeuKuevai
Poarevca. Odatle je nesmetano i esto putovao po zadacima Partije u oblinja mjesta i u
Beograd.Tugajezateklaiokupacija.

113
OdprvihdanaokupacijeDugoevivripolitikepripremezadizanjenarodnogustanka.Jula
1941. s prvim oruanim grupama uestvuje u paljenju opinskih arhiva, ruenju
komunikacija, napadu na neprijateljske posade i oslobaanju pojedinih mjesta. Od borbenih
naoruanihgrupastvorenesuete,aodnjihPoarevakiodred,polovinomseptembra1941.
godine. Za prvog komandanta postavljen je Veljko Dugoevi. Odred je narastao, i ubrzo
oslobodiocjelipoarevakiokrug,porekisrezidvasrezajagodinskogokruga.Neprijateljje
jakim snagama i avijacijom napadao osloboenu teritorijunakojojsufunkcioniralisviorgani
narodne vlasti. Osloboena teritorija obuhvaala je: Petrovac, Kuevo, Golubac, Veliko
Gradite, agubicu, Majdanpek. U borbama za osloboenje svih tih mjesta Dugoevi je
pokazaovelikuhrabrostiumjenostukomandiranjujedinicama.Meupartizanimaiunarodu
biojevrloomiljeniopjevanumnogimpjesmama.

Kada je izmeu partizana i etnika Drae Mihailovia bio postignut sporazum o zajednikoj
borbi protiv okupatora, Dugoevi je prelazio preko nekih etnikih nedjela u elji da
izbjegne bratoubilaki rat. A kad su, u novembru, Nijemci i ljotievci krenuli u napad na
slobodnu teritoriju, etnici su im se pridruili i izdajniki, s lea, napali partizane. U tekim
borbama koje su se vodile polovinom novembra 1941, Poarevaki odred povlaio se u
pravcu Homoljskih planina. U selu Gloanima, kod Neresnice, u okolini Kueva, odred su
opkolilenadmonijesnageNijemaca,ljotievacaietnika.Borbajebilaneravnopravnaivrlo
teka. Partizani su se junaki borili, a njihov komandant, Veljko Dugoevi, poginuo je 18.
novembra s mitraljezom u rukama, titei odstupnicu Odredu. U znak sjeanja na svog
hrabrogkomandanta,borcisuPoarevakomodredudaliimeVeljkoDugoevi".

Narodnimherojemproglaenje9.maja1945.godine.

114
 Duji Teodora Milo
Roen je 20. januara 1913. u selu Dragojevii, Gornji elinac, Banja Luka, Bosna i
Hercegovina.Potieizsiromaneseljakeporodice.

Kadjepostaoumarskiradnik,istakaosekaoboraczaradnikaprava.

Poslije faistikog napada na Jugoslaviju i okupacije zemlje, Milo se prikljuio prvim

partizanima na planini emernici. U poetku mu je bila povjerena dunost kurira kao dobar
poznavalac terena i povjerljiv borac, prenosio je potu izmeu odreda u centralnoj Bosni i
Bosanskojkrajini.Uobavljanjutogaodgovornogzadatkapokazivaojesnalaljivost,hrabrost
ivestinuuprobijanjukrozneprijateljskuteritoriju.Izvjesnovrijemebiojerukovodilacgrupe
kurirakojajeizcentralneBosneprenosilaprimjerkelistaBorba"naRomaniju.Provjerenna
izvravanjuovihzadataka,MilojeutovrijemeprimljenuKomunistikupartijuJugoslavije.

Neto kasnije, Duji je postavljen za komandira ete, a zatim i na dunost komandanta

bataljona 3. krajikog NOP odreda, i na toj dunosti ostao je do kraja ivota. Sa svojom
etom, i kasnije bataljonom, vodio je mnoge borbe protiv okupatora i domaih izdajnika, od
kojih su posebno znaajne borbe na komunikaciji BanjalukaJajce, izmeu Boca i Krupe,
na Vrbasu, eli ne u, Lipovcu i na drugim mjestima. U svim tim borbama pokazao je
snalaljivost, to je neposredno uticalo i na dranje njegovih boraca u eti i bataljonu. Milo
se naroito istakao u borbinakomunikacijiizmeuBanjaLukeiJajca.Utojborbipreplivao
jeVrbasipreniomitraljez,kojijeneprijateljprilikompovlaenjaostavionaputu.Spetsvojih
boraca tada se prebacio u pozadinu neprijatelja, saekao kolonu i unitio tri kamiona sa
sedamnaest neprijateljskih vojnika. U napadu na jako utvrene neprijateljske poloaje u selu
Debeljacima,Dujijesamunitiodvanaestustakihvojnika.

UvrijemeprodoraproleterskihiudarnihbrigadauBosanskukrajinu,sredinom1942.godine,
krajikejedinicesuvrileosiguravanjeprostorapremakomesuprodiralepartizanskejedinice.
Dujiev bataljon su iznenada napale mnogo jae njemake i ustake snage. Bataljon je
prihvatio neravnopravnu borbu, dajui estok otpor, i kada je ve izgledalo da e napad biti
uspjeno odbijen, s lea su napali etnici. Tada je Milo bio zarobljen. Kada pokuaji da ga
pridobijunasvojustranunisuuspeli,etnicisugastrijeljali,15.augusta1942.godine.

Odlazei na strijeljanje, neustraivi borac je klicao narodnooslobodilakoj borbi i

KomunistikojpartijiJugoslavije.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

115
 Duki Milana Stevan
Roen je 16. oktobra 1920. u selu Rogolji, Bosanska
Gradika, Bosna i Hercegovina. Tekstilni radnik. Potieiz
siromane seljake porodice. O njegovom djetinjstvu
gotovoinemapodataka.Samjeneradogovoriootekomi
siromanom ivotu svoje porodice.Osnovnukoluzavrio
je u rodnom mjestu. Zbog siromatva i bijede, unajranijoj
mladosti napustio je oevo ognjite i otisnuo se u svet da
potrai rada i kruha. Kao 16godinji djeak, doao je u
Beograd da izui neki znat. Zaposlio se u "Beogradskoj
tekstilnoj industriji A. D." na Karaburmi je poeo da ui
zanat. Druio se s naprednim radnicima i skojevcima, i
ubrzo se prikljuio u politiku djelatnost tekstilnihradnika
naKaraburmi.

Od 1937. godine bio je aktivan u sindikatima, naroito

meu tekstilnim radnicima. Oko sebe je okupljao mlae radnike i s njima politiki radio.
Radio je s neobinom energijom i ustrajnou, pa je bio voljen i cijenjen ne samo od svojih
vrnjaka,veiodstarijihipolitikimnogoiskusnijihradnika.VetadajelanSKOJa.

U velikom trajku tekstilnih radnika na Karaburmi, u "Beogradskoj tekstilnoj industriji A.

D.", decembra 1937. i januara 1936, bio je jedan od organizatora trajka i lan trajkakog
odbora.Isticaoseodlunouuorganiziranjuivoenjuovogtrajka.Njegovidrugovi,kojisu
s njim uestvovali u organiziranju trajka, sjeaju se njegovih vatrenih nastupa pred
radnicima."Drugovi,mismosesinodogovorilidadanasprekinemorad.Odnaegjedinstva
zavisi hoemo li uspeti. Pripremili smo se dobro, znamo koje emo zaheve postaviti Upravi.
Moramoustrajatiipobediti!Akozapne,dobitemopomoiodnaihdrugova."

Poslijeovogtrajka,krajemjanuara1938,postaojelanKPJ.Odtadadopoetkaratajedan
je od politiki najaktivnijih radnika na Karaburmi. Uestvovao je u svim akcijama radnike
klase, omladine i graana u Beogradu pred rat, koje je organizirala i vodila KPJ. U velikim
demonstracijamaimanifestacijama

27.marta1941.godinepredvodiojeradnikesKaraburme.

PoslijekapitulacijeKraljevineJugoslavije,lanje5.rejonskogkomitetaKPJnaKaraburmi,a
uljeto1941.ilanMKKPJzaBeograd.

Radio je na organiziranju sabotaa i oruane borbe protiv okupatora i domaih izdajnika u

gradu, a zatim na upuivanju boraca iz Beograda u partizanske odrede. Uestvovao je u
poznatoj smjeloj i uspjenoj akciji otmice sekretara PK KPJ za Srbiju i lana Politbiroa CK
KPJ Aleksandra Rankovia iz ruku Gestapa, iz bolnice u Vidinskoj ulici, 29. jula 1941.
godine.

Kao instruktor KP KPJ, od augusta do novembra 1941. radio je u umadiji, najvie u

aranelovakom okrugu, na organiziranju oruane borbe partizanskih odreda. Poslije
povlaenja glavnine partizanskih snaga iz Srbije u Sandak i istonu Bosnu, po nalogu PK
vratioseuBeograd,napolitikirad.RadiojenaraznimposlovimauMKKPJzaBeograd,od

116
organiziranja i konsolidiranja organizacija Partije i SKOJa do organiziranja oruane borbe i
drugihakcija.

Marta 1942. PK KPJ za Srbiju poslao ga je u Zemun, na dunost sekretara SK KPJ. U

Zemunu je Stevan s komunistima i skojevcima organizirao sabotae u "Ikarusu",
Teleoptiku", Avali" i drugim poduzeima i ustanovama, a zatim i oruane akcijenaagente
Gestapa,ustakeprvakeiagente,njemakevojnikeioficire.

Usprkos stalnim hapenjima i ubijanjima komunista,skojevaca,pripadnikaNOPairodoljuba

Zemuna,neprijateljnijemogaodaslomiNOPuovomgradu.

lako je opasnost od agenata Gestapa i ustake policije vrebala, Duki se dosta slobodno
kretao,krstareinabiciklugradom,sjednogzadatkanadrugi.JaanjePartijeioslobodilake
borbebilisutadazanjegaosnovnizadaci.Smatraojedanikakvaopasnostipreprekanesmiju
komuniste i rodoljube sprijeiti da ispune taj zadatak, jer je to dug svakogpotenogovjeka
premasvomnarodu.

Jula 1942, iznenada i uz pomo izdajnika, uhapen je na ulici, kada je iao na sastanak. U
ustakom zatvoru podvrgnut je uasnim muenjima. Ustae su od njega traile da otkrije
mreu partijskih organizacija i udarnih grupa u gradu. Njegov dotadanji revolucionarni rad
bio je poznat neprijatelju, pa su nastojali da ga slome. Usprkos mukama, nije nikoga odao,
nijenitapriznao."Zaizdajnikenemamnita",odlunoimjegovorio.Svamuenjaidivljanja
ustaa i gestapovaca podnosio je prkosno, pokazujui zloincima kakav je lik komuniste i
borcaNOP.

Potojeupornoutioiodbijaodagovorisizdajnicima,ustaesugabatinomprebilei
noemizbole,azatimgaobjesilezareetkenaprozorunjegoveelije.

Imaojesamo22godineijunakosrce,kojejesvjesnortvovaozaslobodusvojihdrugovai
svognaroda.

Narodnimherojemproglaenje6.jula1953.godine.

117
 Duli Stipana uro
Roenje15.decembra1912.uBajmoku,opinaSubotica,
Srbija. Duli potie iz radnikoseljake porodice.
Osnovnu kolu je zavrio u svom rodnom mjestu, a
gimnaziju je uio u Somboru. Zbog slabog materijalnog
stanja,moradaprekinekolovanjeidasevratiuBajmok.
Ovdje izvjesno vrijeme radi kao nadniar, a zatim kao
dnevniariinovnikuopini.

Napad Njemake i Maarske na Jugoslaviju 1941. godine

zatie Dulia kao vojnika u Novom Sadu. Poto je
izbjegao zarobljavanje, Duli dolazi u Bajmok, ali ga
ovdje, zbog aktivnog rada u sokolskom drutvu (bio je
sekretar),hapseiodvodeulogoruApatinuiSubotici.Oko
20. juna 1941. puten je iz logora, i krajem juna uspijeva
da se prebaci u Srbiju, prvo u Beograd pa u Culine
mjestoizmeuLjubivojeiZvornikagdjeobavljadunostfinancijskoggraniara.

Krajemaugusta1941.sasvojompukomimunicijomodlaziupartizane,istupau7.etu
Raevskog bataljona Valjevskog partizanskog odreda. Ovdje se odmah istakao kao hrabar i
snalaljivborac.UprvojfaziprveofanziveDulievaetasenalazilanakomunikacijiValjevo
abac u blokadi Valjeva. Komandir voda Duli alje svoj vod u odstupanje, a sam eka
etirinjemakatenka,kojisuilina200300metaraispredstreljakogstroja.Prvatritenka
je propustio, a na etvrti bacio bocu benzina i zapalio ga. Bio je to jedan od prvih tenkova
koje su okupatori izgubili u borbama s partizanima. Ovaj Duliev podvig pohvaljen je u
Biltenu broj 1 Vrhovnog taba NOPOJ. Ubrzo, prebacivi se na uiku komunikaciju,
komandirvodaDulisasvojimvodomprvivodiborbusnadmonijimneprijateljem,kojijeiz
ValjevakrenuouofanzivunaUice,iudrugimokrajimakojejevodioValjevskipartizanski
odred Duli je ispoljio hrabrost. U oktobru 1941. postaje lan KPJ. Poslije danononih
neprekidnih borbi (u februaru 1942. bilo je samo tri dana zatija) izmeu 6/7. marta 1942. s
ostacima Valjevskog odreda Duli se prebacio u Bosnu. Kao hrabar i pouzdan borac i
politikikomesarete,umaju1942.jeuvrtenuprateuetuVrhovnogtaba.Odseptembra
dodecembra.1942.biojekomandant1.bataljona12.proleterskebrigade.Oddecembra1942.
do maja 1943. je zamjenik, a od maja 1943, do februara 1944. komandant esnaeste
omladinskebrigade"JoaVlahovi".Ufebruaru1944.ranjenje,naumberku,unogu.
U periodu martapril 1944. je operativac 34. divizije. Odatle se, na vlastito traenje,upuuje
pjekeuVojvodinu,gdjestiejula1944.Odaugustado25.oktobra1944.biojekomandant
Bakobaranjske operativne zone, zatim zamjenik komandanta 51. vojvoanskedivizije,aod
18.januara1945.dokrajaratakomandant12.udarnedivizijeVIkorpusa.

Duli se posebno istie i prilikom prelaska Dunava kod Batine, u novembru 1944. Za taj
zadatak, koji je uspjeno izvrio sa svojom jedinicom, pohvalio ga je vrhovni komandant
NOVJ,drugTito.

Poslijeosloboenjazemlje,ostaojeuArmiji.BiojenaelnikOperativnogodjeljenja3.armije
uNovomSaduinaelnikOperativnogodjeljenja6.armijeuSarajevu.Odnovembra1946.do
juna 1946. nalazio se na kolovanju u Akademiji Frunze" u Moskvi. Poslije povratka sa
kolovanja nastavnik je taktike na Vioj vojnoj akademiji. U kolskoj 1951/1952. je slualac
kursa kole operatike Vie vojne akademije. Od 1952. do 1955. je naelnik odjeljenja Prve

118
uprave Generaltaba JNA. Od septembra 1955. do septembra 1956. komandant je divizije u
Leskovcu, a od septembra 1956. do septembra 1957. komandant divizije u Kumanovu. Od
septembra 1957. do septembra 1959. naelnik je taba Komande podruja u Skoplju. Od
septembra1959.domarta1962.komandantpodrujauSlavonskojPoegi.Od1962.do1967.
naelnik je Vojne akademije kopnene vojske u Beogradu, a od 1968. do 1973. naelnik
GlavnogtabateritorijalneodbraneVojvodine.

Dulije1970.godinepenzioniranuinugeneralpotpukovnika.

Umroje29.srpnja2006.

Nosilacjemnogihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

119
 Dumbovi Kovai Kata Mati
Roena je 1903. godine u Lukovcu, Sisak, Hrvatska, u
siromanojseljakojporodici.

im je ugledala svijet, osjetila je siromatvo i bijedu

seljake sredine. U prvom svjetskom ratu poginuo joj je
otac, a majka je ostala sa estoro nejake djece i starom
Katinom bakom. ivot u siromanoj obitelji, s oskudnom
zemljom,bezsposobneradnesnage,postaojetadajotei.

Da bi se smanjio broj lanova velike obitelji, mati je Katu

vrlo rano udala kao esnaestogodinjakinja, i sama je
postala mati. Otad poinje jo tee, a pored toga i vrlo
nesretno,razdobljeKalinaivota.

Brak se poslije nekoliko godina raspao. Kata je otila od

kue, i privremeno se sklonila kod svoje tetke, a zatim se, 1924. godine, uputila u Zagreb,
gdje se zaposlila kao kuna pomonica. Rad za malu plau, poniavanja na svakom koraku,
navelisuKatudatrainoviput.

Taj novi put nala je u klasnom radnikom pokretu. Poela je aktivno raditi u Ujedinjenim
radnikim sindikatima. Tu je upoznala i krojakog radnika Matu Dumbovia, u kojemu je
naladrugaisuborca.

Prolazile su godine. Kata je neumorno radila, i sve vie se isticala u trajkovima i drugim
borbenim akcijama zagrebakog proletarijata. Ne posustaje ni u doba najeeg monaho
faistikog terora, 1929. godine. Uvijek je meu prvima u svim akcijama, u trajkovima i
demonstracijama. Uivala je velikupopularnost,posebnomeuradnicimaTrenjevke,gdjeje
stanovala.Odmiljasujezvalimamica".

Godine 1938. postaje lan KP, i dobiva sve tee zadatke. Po uputama Rada Konara, 1939.
pronalajenekognarednikaodkojegjenabavljalavojneobjavepotrebnesekretaruCKKPH
zanesmetanoputovanjepoHrvatskoj.PrilikomdemonstracijauZagrebu,sjeseni1939,kada
jepolicijanapalademonstrante,KataDumboviskaeprekoplotauKranjevievojulici,trga
letveidodajeihdrugovima,dasenjimabraneodpolicajaca.Tujeujednojprostorijipronala
sklonite papira i stroj za umnoavanje letaka, koji su bili spremili frankovci. Poslije
demonstracija vratila se, pokupila papir i stroj i sve odnijela u partijsku tehniku za
umnoavanjeilegalnepartijsketampe.

Poetkom1940.godine,KataDumbovijezasvojneustraiviradiodluanstavdobilanovo
priznanje:izabranajezalanaRejonskogkomitetaKomunistikepartijenaTrenjevci.

Ali,osimradauRajonskomkomitetu,obavljalajeidrugevaneposlove.Prenosilajeilegalni
partijski materijal u koarici ispod salate ili voa, u nonom ormariu, koji bi ponijela na
glavi, u sanduku radioaparata, u raznim omotima s natpisima velikih trgovina. Kad je, 1940.
godine, trebalo pronai povjerljive ljude za rad partijske tamparije, odlueno je da se taj
zadatak povjeri mamici". Po direktivi Rada Konara,KatajeuZagrebuiznajmilakuicuod
Barice Levak, koja je pristala da je ustupi u tu svrhu. Oduevljena zadatkom i ukazanim

120
povjerenjem, mamica" je neumorno radila u tampariji, a pri tom nikad nije zaboravljala ni
drugoveutamparijiodlazilajekui,spremalaimidonosilahranu.

KataDumbovidobivavaanzadatakipredVzemaljskukonferenciju.Povjerenojojjedase
brine za dopremu hrane, posuda i drugih stvari potrebnih delegatima, kao i za smjetaj
delegata.

Godine1941,kadjeneprijateljnapaoJugoslaviju,KataDumbovibodridrugoveiulijevaim
vjeru u pobjedu. U tim prvim danima okupacije, mamica" ostaje u Zagrebu, pa ilegalni
partijskiradnicijovieosjeajunjenumaterinskunjenostibrigu.

Takva enarevolucionar nije mogla izmai panji policije. Ve na samom poetku ustanka
Kata je uhapena, medu prvim komunistima Zagreba. Unato muenju na sasluavanju, nije
nita priznala a kakojojnisumoglinitadokazati,ubrzojeputenanaslobodu.Naslobodi
jenastavilaraditi,alinezadugo.

KadjeMjesnikomitetKPZagreba,unoiizmeu13.i14.srpnja1941,organiziraoakcijuza
osloboenjedrugovaizustakoglogorauKerestincu,uakcijijesudjelovalaiKata.Ulogoru
jebiointerniraniMatoDumbovi,Katinsuprug.UtojakcijiKatajepoginula.

Narodnimherojemproglaenaje20.prosinca1951.godine.

121
 Dumii Petra Ljubo
Roen je 7. januara 1920. u selu Podstrani, kod Splita,
Hrvatska. Potie iz seljake porodice. Osnovnu kolu
zavrio je u rodnom mjestu, a 1934. godine teaj za
napredne poljoprivrednike u Kninu.Vraaseurodnoselo
i bavi se poljoprivredom. Meutim, utjecaj njegovogbrata
Vinka, ve politiki orijentiranog studenta agronomije,
imao je odraza na opredjeljenje mladog Ljube. Njegovom
inicijativom organizirano je u Podstrani turistiko drutvo
u kome se okupljala napredna omladina i preko koje se
uspjeno razvijala antifaistika djelatnost meu radnim
ljudima sela. lan KPJ postaoje1940.godine.Odtadaje
njegov rad jo intenzivniji. U selu organizira osnovnu
partijskuelijuidvaaktivaskojevskeorganizacije.

Odmah poslije okupacije zemlje, 1941. godine,neodaziva

sepozivuzavojskuNDH,veprelaziuilegalnostiradinapripremanjuustankaimobilizaciji
boraca. Jedan je od osnivaa Mosorske partizanske ete, u koju je i sam stupio s 15
omladinaca,februara1942.godine.Biojezamjenikkomandira,pakomandirete.Dumiise
istakao izvanrednom hrabrou i umjenim rukovoenjem u akcijama protiv Talijana i ustaa
u Dalmaciji. Posebno se istakao poetkom jula 1942. godine, kada je dobio zadatak da sa
svojom jedinicom brani poloaj Rupotine Solin i sprei nadiranje Talijana iz Splita, preko
Sinja, ka Livnu. Sa svojih 76 partizana u trodnevnim borbama uspio je da zaustavi planirani
prodor neprijatelja. Poslije te i drugih slinih akcija Ljubo Dumii je postao poznat u cjeloj
srednjoj Dalmaciji. Krajem novembra rukovodi napadom na ustae u selu Kuiima kod
Omia, juriajui na elu kolonesvojihboraca,bacaojebombenabunker,izkojegsuustae
prualeestokotpor.Tomprilikom,predulazomubunker,tekojeranjennjegovboracime
Lali. (zalaui opasnosti vlastiti ivot, Ljubo prilazi bunkeru i izvlai ranjenog imu).
Njegova hrabrost dola je do izraaja i 4. decembra, kada je, kao komandant Mosorskog
bataljona, u suradnji s 3. bataljonom 3. dalmatinske brigade, iz zasjede napao, kod sela
Podstrane, Talijansku kolonu. Tada su unitena dva neprijateljska kamiona, a poginula su 42
vojnikai2oficira.

Krajem marta 1943. godine Ljubo je bio predvien za komandanta Cetinskog partizanskog
odreda ali, prilikom ispitivanjaprveizraenerunebombeuTehnikojradionicinaBiokovu,
22.aprila,jetekoranjeniposlijepetdana,27.aprila,podleeranama.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

122
 Duraku Redepa Emin
Roen je 1917. godine u akovici. Jo kao
petnaestogodinjak uinio je samostalan korak, svjestan
opasnostikojagajepratila:bezznanjaroditelja,zajednos
FadiljomHodom,preaojedravnugranicu.

Do tada egrt, Emin je radio najtee poslove kod sitnih

trgovaca, kako bi mogao da ostane. Rastao je pod tekim
bremenom buroaskog reima stare Jugoslavije, i uviao
kakotajreimtlainarod.

U Albaniju je preao da bi nastavio kolu na materinjem

jeziku, ali se ubrzo razoarao narod je bio gotovo u isto
onako tekom poloaju kao i u njegovoj akovici. Svuda
se nadnosila prijetnja policije Ahmeta Zogua. On je
dozvoljavao utjecaj faistike Italije, koja i anektira ovu
osiromaenuinapaenuzemlju1939.godine.

Emin se upisao u gimnaziju u Tirani. Kao gimnazijalac, osjetio je diktaturu Zogua. Zapravo,
iskljuen je iz kole kao aktivist omladine, 1935. godine. Preao je u skadarsku gimnaziju i
nastavioaktivnost.ZajednosemajlStafom(narodnimherojemNRAlbanije)osnovaoje
partijskueliju,kojajekasnijeirilaogrankepoAlbaniji.

Nakon otkrivanja partijskih organizacija 1938. godine, organiziraju se masovna hapenja i

muenja. Duraku je uhapen meu prvima. Nad njim je zapoela nezapamena policijska
tortura, ali je sve izdrao i nita nije odao. Drugovi cijene njegovo hrabro dranje i nazivaju
ga"Qendresa"(vrsti,nesalomljivi).Nasuenjujeponosnoisticaodajekomunistidasebori
zanarodnaprava.Osuenjenatrigodine.

Poslije Talijanske okupacije, 1939. godine, Emin s nekolicinom drugova bjei iz zatvora. U
Skadru uspostavlja stare veze i predaje se partijskom radu s jo veim arom. Drugovi ga
biraju u najue rukovodstvo partijske organizacije Skadra. U to vrijeme odlueno je da se
kontaktira s Komunistikom partijomJugoslavije.OniFadiljHodaponovoprelazegranicu,
1939. susreu se s drugovima Borom Vukmiroviem, Miladinom Popoviem i drugima, koji
subilinaeluOblasnogkomitetaKPJ.

Poslije povratka u Skadar, Duraku naroito radi naomasovljenjuPartije,ijesuorganizirane

akcije i demonstracije iroko odjekivale. On je 29. novembra 1939. na elu demonstranata.
Tada pucaju i Talijanska i zogistika vlast. Padaju rtve, demonstracije su u krvi uguene.
Duraku je zatvoren, a potom interniran na Talijanski otok Ventotene. U internaciji
svakodnevnoprouavamarksistikuliteraturu.

Zajedno s nekoliko drugova amnestiran je 1941, pa kree u Tiranu, da bi stupio u vezu s

rukovodstvom KP Albanije. Ovdje se susree sa starim znancem iz 1939, Miladinom
Popoviem. Poto se na Kosovu poslije njemake okupacije osjeala velika potreba za
partijskim kadrom, odlueno je da Duraku pree u akovucu. Ovdje postaje lan KPJ.
Privlai mase u NOP. Postao je organizacioni sekretar Mjesnog komiteta KPJ a kada je,
poetkom 1942, u akovici formiran Narodnooslobodilaki odbor, imenovan je za sekretara
Odbora. Krajem godine, po direktivi OK KPJ, ilegalno prelazi u nerodimski srez, i biva

123
izabranuBiroOK.UseluGrackaprisustvujejednojodsjednicaBiroaOKiostajeilegalnou
selu, zajedno s Mitom Miljkoviem. Meutim, njih dvojicu i njihovo sklonite prokazao je
izdajnik. U pokuaju spaavanja, Emin je ranjen poto je obilno krvario, neprijatelj ga je
zarobio.Izdraojenezapamenutorturu,kojumoeizdratiiskljuivoovjekdosljedansvom
drugom imenu Oendresa". Gotovo polumrtvog prebacili su ga u prizrenskubolnicu,ukojoj
je 5. decembra 1942. umro. I poslije smrti ovog istaknutog revolucionara, faisti su ga se
plaili. Nisu dozvolili da se sahrani u rodnoj akovici. Njegovi suborci dali su tada svom
partizanskomodreduimeEminDuraku".

Narodnimherojemproglaenje7.jula1952.godine.

124
 Durbaba Jovana Joo
Roenje14.travnja1920.usiromanojseljakojporodici
u selu Kovaiu, opina Knin, Hrvatska. U majke je bio
jedino dijete, a oca nije ni zapamtio, tako da mu srea od
najranijih dana nije bila naklonjena. Osnovnu kolu
zavriousvomselu.Upetnaestojgodinikrenuojeusvijet
zazaradom.Godine1936.kaofizikiradnikzaposliosena
Unskojpruzi.Natomradujeproveodvijegodineipostao
lanURSSovihsindikata,uestvujuiutrajkovima.

U aprilskom ratu 1941. godine Joo je kao dobrovoljac

stupio u 54. pjeadijski puk, koji je iz Knina upuen na
Zadarskifront.Sudjelovaojeuborbikojusudijelovipuka
vodili s Talijanima kod sela Oestova i Staroj Strai.
Prilikom raspadanja vojske, Joo je izbjegao zarobljavanje
ispedesetakljudipodorujemvratioseuKovai.

Ve 1. kolovoza 1941. meu ustanicima je koji napadaju ustae u selu Polai, oko Knina i
Strmice, gdje je njegova hrabrost i odvanost dola do naroitog izraaja. Kad je uslijedila
etnikaizdaja,Jooseodlunosuprotstavioetnicima.Upadaojenazborove,kojejedrao
etniki vojvoda pop uji, i otvoreno istupao protiv izdajnika. Zbog toga postaje veoma
popularan u Kninskoj krajini. Ugled mu je jo vie porastao poslije unitenja jedne grupe
ustaarujna1941.useluKriu.

Sijenja 1941. Joo postaje komandir Kninske partizanske ete, na ijem je formiranju radio
po direktivi Partije. Sa ovom etom uestvovao je u mnogim borbama Protiv etnika i
Talijana na sektoru Knina i Bosanskog Grahova, postiui uvijek pobjede. Lipnja 1942,
formiranjem 2. dalmatinske brigade, Joo Durbaba je postavljen za komandira 3. ete 2.
bataljona. Tada je primljen u lanstvo KPJ. To ga je jo vie potaklo na podvige. Poslije
nekoliko uspjenih borbi studenog 1942. postavljen je za komandanta 2. bataljona. Poslije
borbizaosloboenjeLivna,prosinca1942,ukojimajerazbioustaenaBorovojglavi,Jooje
upuenuKninskukrajinusazadatkomdaradinaformiranjupartizanskihjedinicaidarazbije
etnike. Zahvaljujui steenoj popularnosti, uspio je za kratko vrijeme da formira Kninski
partizanski bataljon postao je njegov komandant. Odlunim ofanzivnim akcijama potisnuo je
etnike iz znatnog dijela Kninske krajine. U sijenju 1943. razbio je napad oko 1400
hercegovakih etnika, pod komandom zloglasnog vojvode Petra Baevia, koje su tu
prebaciliTalijaniradiueauIVofanzivi.PoslijetogaKninskibataljonuao
je u sastav 5. dalmatinske brigade i uestvovao u borbama u dolini Neretve, a zatim u
prenoenju nepokretnih ranjenika preko masiva Prenja. iako je bio ranjen od neprijateljske
avijacije,Joonijenaputaobataljon,bodreiborcedaizdreizuzetnetekoe.

Poslije rasformiranja 3. dalmatinske brigade, na Sutjesci 7. lipnja njen 2. bataljon sa Joom

Durbabomdoaojeusastav2.dalmatinskebrigade.Uvrtloguvelikebitkenalaseinjegova
familija.JoojetunaSutjescidoivionajteemomente.Odavionskebomberanjenjenjegov
trogodinji sin, izgubivi lijevo oko. Iako mu se nita tee nije moglo dogoditi, Joo se nije
kolebao.StegaojesrceiodlunojeprobijaonjemakeobruekrozZelengoru.

Listopada 1943. na akoru je 2. dalmatinska brigada vodila borbu protiv dijelova 297.
njemakedivizijeimuslimanskihbalista.TujeJoonaelu4.bataljona,napoloajuSikirice,

125
vjetim manevrom unitio 220 njemakih vojnika i 7 oficira i zaplijenio cijelo njihovo
naoruanje,asutradan,naponovljeninapadNijemaca,poveobataljonuprotujuriiponovoih
razbioinanioimvelikegubitke.

Poetkomoujka1944.godine,2.dalmatinskavodilajeborbuprotivNijemacaietnikaoko
Dragalja i Crnogorskog Grahova. U tim tekim okrajima, neprijatelj je sa vie pravaca
koncentrirao oko 8000 ljudi i napao nae pozadinske jedinice oko eva i Bate. U kritinoj
situacijiukojojsenalabolnica,Josijenareenodasasvojimbataljonomrazbijeneprijatelja.
Ne gubei vrijeme poao je na izvrenje zadatka. Borba je trajala dan i no. Pojaan jo
jednim bataljonom, Joo je odlunim napadom i manevrom razbio neprijatelja, koji je imao
150poginulihi130zarobljenihetnika.

Ulipnju1944.JooDurbabajesajonekolikoizraslihvojnopolitikihrukovodilacaupuen
iz Crne Gore u 8. dalmatinski korpus i tamo rasporeen za komandanta Kninskog
partizanskogodredasatribataljona.Kasnijejebioizamjenikkomandantabrigadeiistakaose
uzavrnimoperacijamazaosloboenjeosobitouborbamazaosloboenjeSuakaiRijeke.

Po zavretku rata Joo je ostao u Armiji kao aktivni oficir. Zavrio je Vojnu akademiju.
Poloio ispit za in pukovnika. Bio je na dunosti komandanta puka i brigade. U rezervu je
preveden u inu generalmajora. Od tada je aktivni drutveno politiki radnik. Predsjednik je
opinskog SUBNORa Knin, lan predsjednitva SUBNORa za Dalmaciju, lan saveznog
odbora SUBNORa Jugoslavije, lan Komiteta SK opine Knin i zastupnik u Saboru SR
Hrvatske.

Zanarodnogherojaproglaenje27.studenog1953.godine.

126
 Dui Hajdar
Roen je 18. februara 1916. godine u Pritini, Kosovo.
Poslije prvog svjetskog rata njegova porodica vratila se u
akovicu. Tu je zavrio osnovnu kolu i prvi razred
gimnazije. Poslije je kolovanje nastavio u Pritini, gdje je
ubrzo prekinuo, i nastavio u Velikoj medresi Kralj
Aleksandar 1" u Skoplju ali i nju je napustio, zbog toga
to nije prihvatio sveeniki poziv i to je elio da se
kolujenamaterinjemjeziku.Tueljunijemogaoostvariti
na Kosovu, te je bio prinuen da pobjegne . preko
granice, u Albaniju. Poslije nekoliko mjeseci nastavio je
kolovanje uskadarskojgimnaziji,gdjejeidiplomirao.Za
vrijeme kolovanja u Skadru imao je prilike da se upozna
sanekolikorevolucionaraikomunista.

Za vrijeme kolovanja kao i kasnije neumorno je radio na

uenju stranih jezika, a posebno francuskog, talijanskog i njemakog jezika. Pored njih on je
biovrstanpoznavalacsrpskohrvatskogiturskogjezika.Znanjeovihjezikabilojeodposebne
vanosti za vrenje zadataka koji su mu postavljeni od Partije i taba za vrijeme
narodnooslobodilakograta.

HajdarDuiseubrzorazoaraoureimkojijenametnuoAhmetZogu,zatoneumorno
radi zajedno sa svim naprednim ljudima i komunistima Albanije, da se on zbaci sa vlasti. Po
formiranju komunistike grupe Skadra" postaje njen lan. Od tada poinje njegov
organiziranradnairenjukomunistikihideja,posebnomeuradnicimaSkadra.

PozavretkugimnazijezapoljavaseuDraukaoslubenikpoteazatimbanke.UDrauje
stupiouvezusatamonjimkomunistimaiprenioiskustvaradakomunistikegrupeizSkadra.
Tada je reorganiziran Okruni komitet komunistike grupe u Drau uspostavljene su stalne
veze sa grupom komunista u Elbasanu, Tirani, Skadru i Kavaji. U ovom radu naiao je na
velike tekoe zbog trockistikog stava nekih komunista i zbog toga je radio na njihovom
uklanjanju sa rukovodeih mjesta. Da bi uspjeno obavio svoju revolucionarnu aktivnost, on
je neprekidno itao i proraivao sa drugovimadjelaklasikamarksizma,odkojihjenekaprvi
put preveo na albanski jezik. Ovaj rad nastavio je i za vrijeme narodnooslobodilakog rata.
Sam je pisao nekoliko lanaka, meu kojima posebno treba istai: ta je
narodnooslobodilaki rat", Klasna borba", Revolucija", Narodno demokratski front" i
mnogodrugihradovakojisunestali1944.godine.

Prilikom formiranja Komunistike partije Albanije i Hajdar Dui dao je svoj doprinos.
PosebnosezalagaodaseiskorijeniduhgrupatvaifrakcionatvapoznatihtrockistaA.Lulai
S.Premti.ZbognjegovogneumornogradanakonsolidiranjuPartijepozvanjedauestvujena
savjetovanjuCKKPApoetkom1942.godine.

Kao prekaljeni komunista cijelim svojim biem bacio se u borbu protiv i talijanskog
okupatora.Zbognjegovihorganizacionihsposobnosti,podirektiviCKKPA,pozvanjebioda
ideuTiranu.Tujeradiopoetkom1942.godine.Uljeto1942.godine,popartijskomzadatku,
iz Tirane prelazi u Berat, zajedno sa Ali Kondi. Tu se ubrzo saznalo njihovo djelovanje,
policijaimjeulautragiuhapsilaih.SaBerataprebaenisuuzatvoruTiranu.Tusuostali
devet mjeseci. Hajdar je jednim podzemnim kanalom, sa grupom komunista, uspio da

127
pobjegne. Prikljuio se partizanskoj eti ermenike. Kasnije prelazi u etu ReRiol, koja je
djelovala u okolini Skadra. Potom je izabran za zamjenika komesara bataljona Prijat
Redepi". Kada je ovaj odred doao u Malesiju (akoviku) po sporazumu OK KPJ za
Kosovo i Metohiju i CK KP Albanije, Dui sezalaezaformiranjezajednikogpartizanskog
odreda Curi Redepi" od kosovskog bataljona Bajram Curi" i albanskog Prijat
Redepi". Od tada Hajdar Dui ukljuio se u Pokrajinsko rukovodstvo NOPa za Kosovo i
Metohiju. Tada dobiva zadatak da radi na primjeni Osnivake konferencije NO odbora za
Kosovo i Metohiju. Radu konferencije dao je velik doprinos i izabran je za sekretara NO
odbora. Na ovom poloaju ostao je do smrti. Poslije konferencije radi na praktinojprimjeni
ovih odluka. Posebno se istakao u organiziranju moralnopolitikog rada, Ne samo medu
vojnicimanegoiunarodu.ZbogtogajeizabranzaefaAgitpropapriGlavnomtabuNOVi
POJ za Kosovo. Ove zadatke vrio je sve do 22. septembra 1944, kada je u borbi protiv
kvislingapoginuokodKalijaeDodes.

Zanarodnogherojaproglaenje27.decembra1973.godine.

128
 api Nikole uro
Roen je 10. septembra 1920. u podinarskom selu Biteliu, Hrvatska, u siromanoj seljakoj
porodici.Uselunijebiloosnovnekole,azbogsiromatvaotacganijemogaodatidapohaa
kolu u susjednom selu ve mu, kao najstarijem djetetu, povjerava poslove obrade zemlje i
uvanja stoke. Sa svojim vrnjacima i roacima uio je pisati, a na prelima u dugim zimama
sluao je uro junake narodne pjesme, pogotovo one iz prolosti junake Cetinske krajine.
VeusedamnaestojgodinidrugujeskomunistimaBitelia,jednogodrevolucionarniharita
sinjskog podruja. Godine 1939. sekretar je omladinske grupe svoga sela. Stupivi u
organizirani revolucionarni pokret, osjetio je potrebu za uenjem, pa je, u proljee 1939.
godine, s vrlo dobrim uspjehom, privatno u Sinju, poloio etiri razreda osnovne kole.
Neposredno pred napad faistikih sila na nau zemlju, uro uspjeno i uporno iri utjecaj
PartijemeuomladinomBitelia.

Posle kapitulacije stare Jugoslavije, organizirao je, i sam uestvovao u skupljanju oruja i
municijeiradionapripremanjuustankausvomkraju.Sredinom1941.primljenjeuKPJ
9. VIII 1941. stupio je u Sinjski NOP odred sa svojim drugovima. Uestvovao u napadu na
ustae i kidanju linija na cesti SinjProlog kod ilaa, i s odredom preao u Kamenicu.
Zbog stradanja Splitskog NOP odreda kod Kouta, partijsko rukovodstvo Dalmacije je
donijelo odluku da se nekompromitirani partizani privremeno povrate u svoja sela. uro je
ostao u grupi partizana na Dinari, neumorno radei na jaanju partijskih organizacija i na
irenju bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda ovoga kraja. Poseban je njegov
doprinos u uspostavljanju i stalnom funkcioniranju veza Sinja s Biteliem i Vrdovom zbog
prihvaanjanovihboraca,naroitoonihsprimorja.

PosleuspjenoizvedenihzadatakauselimaPodinarja,apije,odlukomKotarskogkomiteta
KPM za Sinj, sredinom decembra 1941, postavljen za politkomesara Dinarske partizanske
grupe (koja se zvala i Dinarski NOP odred). S njome se istakao u napadu na talijansku
kolonu, 3. januara 1942. na ilau, zatim u odbijanju napada jakih talijanskih snaga na
slobodnu teritoriju Dinare,aprila1942,iudrugimborbamakojejevodioSrednjodalmatinski
NOPodred.

estog septembra 1942, formiranjem 1. dalmatinske NOU brigade, uro je uao u sastav
njenog 1. bataljona i postavljen za vodnika 1. ete. S ovom proslavljenom dalmatinskom
jedinicomuestvovaojeusvimborbama,aistakaoseposebnokaobombaunapadunaJajce,
26. novembra 1942, i u borbama za Prozor, sredinom februara 1943, u vrijeme IV
neprijateljske ofanzive. U prvom napadu je medu prvima, sa svojom jurinom grupom,
pokidao neprijateljsku ianu ogradu i probio se u grad. Pribranou i hrabrou u najteim
situacijama, upornim i nepokolebljivim provoenjem zadataka, ulijevao je povjerenje i
mobiliziraoborcenaakciju.

Krajem maja 1943. u borbama kod manastira Pive je teko ranjen u nogu, i nepokretan
prebaen u Centralnu bolnicu, koja se kretala s 3. divizijom NOVJ. Nekoliko dana kasnije,
izmeu10.i12.juna1943,meumnogimranjenicimaNOVJnjemakifaistisuubiliiteko
ranjenog i nepokretnog uru apia uretu. Njegovi ratni drugovi istiu da je uro bio
nadasve uporan i hrabar borac i starjeina, postojanuizvravanjusvihzadataka.Nikadanisu
osjetili bilo kakvu njegovu kolebljivost ni u najteim trenucima. Prepreka i tekoa nije se
bojao,iprednjimanikadanijeuzmicao.

129
Njegovim primjerom pola je cijela njegova porodica: oca su mu talijanski faisti uhvatili u
selu Hrvae, u proljee 1942, gdje je iao po partijskom zadatku i otjerali u koncentracioni
logormajkaBojamujepoginulauprovoenjujednogodmnogihkaravanapoDinari,uzimu
1943sestraMilica,borac3.dalmatinskeNOUbrigade,poginulajeujuriu.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

130
 erek Stipe
Roen je 7. septembra 1912. godine u selu Ljubni, kod
Bugojna, Bosna i Hercegovina, u siromanoj seljakoj
porodici. Poslije zavrene osnovne kole, pomagao je ocu
uraznimposlovima,najeeupoljodjelskimradovima.

Iako po prirodi tih i miran, Stipe se nije pomirio s takvim

ivotom. Otisnuo se u svijet. Put ga je nosio u Sarajevo i
neka druga mjesta, a ve 1928. godine, kao esnaestogo
dinjak,obreoseuBelgiji,ukojojjeosamgodinaradiou
rudnicima. Ukljuio se u napredni radniki pokret i
uestvovaoupolitikimitarifnimakcijama.

Kadje,1936.godine,poeograanskiratupaniji,erek
se meu prvima javio na poziv Komunistike partije
Jugoslavije i otiao da se bori za pansku republiku. Za
razlikuodostalihJugoslovena,kojisuveinombiliupjeadijskimiartiljerijskim,Stipejebio
jedini Jugosloven u inenjerijskim jedinicama. Poetkom 1939. godine primljen je, na frontu,
ulanstvoKPJ.

Dijelei sudbinu preivjelih jugoslovenskih dobrovoljaca poslije povlaenja iz panije, erek

se polovinom 1940. godine uspio vratiti u rodni kraj. Tu je zemljacima govorio o faizmu i
nacizmu i opasnostima koje prijete narodima Jugoslavije. Ubrzo je postao sumnjiv, pa su ga
andaripratitiinekolikoputahapsili.Krajem1940.godinepozvanjeurezervu,auaprilskom
ratu 1941. dopao je njemakog zarobljenitva, ali iskusni panski borac nije dugo ostao u
ropstvupobjegaoje,iponovosenaaourodnomselu.

Kako nije imao veze s organizatorima ustanka u udaljenom Janju, a u njegovom kraju nije
biloorganiziranihsnagaNOPa,Stipejetekaprila1942.godinedospioupartizane.Kadasu
talijanske trupe s mjesnom ustakom milicijom poduzele akciju ienja" na Zijametu i
Skakavcu, gdje je tada prebaen jedan bataljon 3. krajikog NOP odreda, Stipe se pridruio
miliciji koju je predvodio ustaki logornik u Bugojnu,zlikovacNikolaJurii.Utokuborbe
iskoristio je priliku kada je ostao sam s logornikom, ubio ga je, uzeo njegovo oruje i
obavijestio ustae da je logornik poginuo, na to su se razbjeali, a on se predao"
partizanima. Tako se naao u 5. bataljonu 3. krajikog NOP odreda. Kako ga ljudi nisu
poznavali, u poetku su se prema njemu drali rezervirano, ali je Stipe svojim ljudskim
kvalitetama i izvanrednom hrabrou u borbi stekao povjerenje svojih suboraca. Tako je,
krajemjuna1942.godine,golimrukamazarobiotopoddomobranakodGrdova,nedalekood
Jajca,rastjeraviposadu.Drugiput sekodJajcaprikraoustaikojijeuvaostrau,ubiogai
zaplijeniomumitraljez.

Brzo se prekinuo borbeni put ovog hrabrog partizana. Poginuo je, herojskom smru, na
Bravnicama, ispod usine, kod Jajca, u juriu na neprijateljski bunker, poetkom jula 1942.
godine.

Narodnimherojemproglaenje27.jula1953.godine.

131
 ilas Nikole Aleksa Beo
Roenje1906.godineuPodbiu,Mojkovac,CrnaGora.
Potieizinovnikeporodice.Do1941.godineuitelj.

Nie razrede gimnazije uio je u Kolainu i Beranama

(Ivangrad). Uiteljsku kolu pohaao je u Cetinju i
Beogradu,gdjejeidiplomirao1928.godine.Veomarano,
kao uenik uiteljske kole, prikljuio se naprednom
omladinskom pokretu. Uestvuje u raznim
demonstracijama koje je organizirala KP. Posle zavrene
uiteljske kole odlazi u vojsku, u kolu rezervnih oficira,
gdje umjesto 9 ostaje 14 mjeseci, jer je odbio da polae
ispit zarezervnogoficira,tojebilouskladuspartijskom
direktivom.

KaouiteljzaposlioseprvouTutinu,aodfebruara1931.
godine radi na Slijepa Mostu, blizu Bijelog Polja. U jesen 1931. godine premjeten je,
zbog svog revolucionarnog rada, u Bukovsku (srez Kuevo), ali je nastavio svoju aktivnost,
pa je premjeten u Gronik (kod Trebinja). Zbog svog revolucionarnog rada, 1933. godine
otputenjeizslubeiprotjeranuBijeloPolje,gdjesumuivjeliroditelji.Bezslubejeostao
6 godina, i od 19331940. ivi u Mojkovcu i Bijelom Polju. U maju 1936, da bi izbjegao
hapenje, povukao se s grupom mojkovakih komunista u ilegalnost do kraja godine. Na
radnommjestuuiteljauStoeru,kojejedobioposle6godinaprovedenihbezslube,ostaoje
samogodinu,azatimjebiopremjetennapustarukodSubotice.

Kada je Njemaka napala Jugoslaviju, pozvan je u vojsku u Danilovgrad. Posle kapitulacije

Kraljevine Jugoslavije, vraa se u Bijelo Polje. U danima pred julski ustanak uestvuje u
pripremanju oruane borbe protiv okupatora, a u ustanku je bio jedan od njegovih
organizatora. Pod njegovim neposrednim rukovodstvom izvode se prvi oruani sukobi s
okupatorom kod Vrlostupa, na putu MojkovacKolain,inapadinakarabinjerskustanicuu
Mojkovcu.Ujesen1941.godinepostaojelantabaKomskogodreda.Zbogautoritetakoji
je uivao u narodu i sposobnosti koje je pokazivao, izdajnici mu 2. novembra 1941.
postavljajuzasjedu,ikodSlijepaMostagaubijaju.

Borei se u partizanskim odredima kratko vrijeme, ilas je pokazao izvanredno junatvo, pa

gajeinarodopjevao.Povodomilasovepogibije,uSaoptenju"broj3GlavnogtabaNOP
odredazaCrnuGoruiBoku,poredostalog,kaese:...2.novembraubilisuizzasedeizrodi
crnogorskog naroda krilai jednog odnajhrabrijihcrnogorskihpartizana,drugaAleksu
ilasa.Poslejednevieasovneborbesjednomkrilakombandom,drugAleksasevraaona
elueteibiojedinartvapostavljenezasede..."

Narodnimherojemproglaen5.jula1951.godine.

132
 oki Pere Danilo
Roen je 18. marta1909.godineuedovicama,Sokolac,
Bosna i Hercegovina. Potie Iz siromane seljake
porodice.

Osnovnu kolu je zavrio u HanStjenicama. Poslije

zavretka osnovne kole, ostao je na selu kod roditelja, i
bavio se zemljoradnjom. Muan ivot na selu odveo ga je
rano na put revolucionarne borbe za jedinstvo radnika i
seljaka i za poboljanje uvjeta ivota. lan KPJ postao je
1938. godine. PoslijeprijemauPartiju,jovieseaktivira
u politikoj borbi, i postaje jedan od znaajnih narodnih
tribuna, koji se svojom politikom zrelou i smjelou
uspio uzdii do velikog borca romanijskog podruja.
Stekaojeisolidnomarksistikoobrazovanje,drueisesa
studentima Grujom Novakoviem, Slobodanom Principom
Seljom,idrugima.

Uvrijemepripremanjemakihfaistazainvazijunanauzemlju,Danilojesgrupomdrugova
s Romanije otiao u Sarajevo, i traio da ih kao dobrovoljce prime u vojsku da brane
zemlju.

Odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije, ukljuuje se u pripreme i postaje jedan od

organizatora ustanka na Romaniji. Odlazi na podruje Rogatice i Sjenice, i die narod u
borbu. Bio je jedan od prvih boraca romanijskog partizanskog odreda, komandir glasinake
eteizamjenikkomandantaRomanijskogpartizanskogodreda.

Veuprvimborbamaseistakaokaohrabarivjetborac.Samozanekolikodana,onjesdva
drugarazoruaoandareuSjeverskom,kodRogatice,unitiodesetneprijateljskihkamionana
cesti,inanekolikomjestaporuioeljeznikuprugu.

Kad je romanijska partizanska grupa narasla, formirana je Romanijska eta, za ijeg je

komandira postavljen Danilo oki. S romanijskom etom je napravio niz podviga. Posebno
se istakao u borbi za osloboenje Sokoca, 25. augusta 1941. godine, kada je kao bomba
doprinio unitenju neprijateljskog uporita uosnovnojkoli,ikasnije,uborbamanaCrvenim
stijenama na Romaniji, Danilo je, sa svojom etom, vodio svakodnevne borbe s ustaama i
domobranima najee bombama i juriima, odbijao jenapadeneprijatelja,kojijepokuavao
da osvoji poloaje koje su drali partizani. Danilovi podviziineustraivostimalisuunarodu
velikog odjeka. Junaki je poginuo, novembra 1941, na Crvenim stijenama na Romaniji,
prilikom osmatranja poloaja. Narod Romanije i Glasinca je ispjevao pjesme o svom
legendarnomjunaku.

Narodnimherojemproglaenje6.novembra1942.godine.

133
 onovi M. Branko
Roen je 25. augusta 1916. godine u Tonicima, Crmnica,
Bar,CrnaGora.

Rano je ostao bez roditelja, pa je izvjesno vrijeme ivio

kod svojih bliskih roaka, siromanih seljaka. Njegova
sestra Ljubica radila je na tuim imanjima i kuama. U
rodnom kraju zavrio je osnovnu kolu. Posle toga,
izvjesno vrijeme bio je vodonoa na izgradnji putova u
Crmnici.

Na insistiranje jednog svog dalekog roaka, poao je u

Beograd, da kod njega slui i da se koluje. Radio je
najteeposlove,akaonagradudobivaoslabuhranuipravo
naprenoite.

Iz etvrtog razreda gimnazije poao je na grafiki zanat. Postao je mainist, i kasnije bio
poznat kao veoma dobar majstor. Kao poznavalac poslaiperspektivanradnik,1937.upuen
jenaspecijalizacijuuNjemaku.

onovi je bio veseo mladi, omiljen i cijenjenkaodobardrug.Biojespremandaodlunoi

istrajno istupa protiv svake nepravde, da pomogne i podri drugoga. Prije, i naroito tokom
rata,mnogojeitaonaprednuliteraturu,strunoseusavravao.

PredratjeaktivnoradiouSindikatulanKPJjeodprijerata.

Kadaje,juna1941.godine,organizirananovatamparijaCKKPJ,onovije,poodobrenju
Partije, nabavio tamparsku mainu i automobilom je prebacio iz Zemuna u Beograd, na
Banjiki venac, gdje je zavravao rad na zgradi u kojoj je tampariju trebalo smjestiti. Kada
mujeTempouimePartijepredloiodaradiutampariji,onovijetoprihvatioipredloio
dautamparijiradiislovoslagaSlobodanJovi.Netokasnije,naradutamparijusudolei
dvijenjihovedrugarice,apovremenojeradioioreAndrejeviKun.

tamparijaCKKPJnaBanjikomvencubilajeposebankolektiv,imalajeisvojuelijuKPJi
bila u posebnoj vezi s rukovodstvom. Njeni lanovi su morali da rade najodgovornije i
najrizinije poslove. Zgradu su naputali samo kad su iznosili tampane stvari, nabavljali
materijalzaradizbogodravanjavezasrukovodstvom.

U tajnom skladitu zgrade, onovi i Jovi su sami montirali maine. Pored tamparske
maine i potrebnog materijala, u skladitu je bio i radioaparat, oruje i drugo, tamparija je
mogla da bude i punkt za otpor u njoj je vladao utvren red ponaanja, rada, uenja. Na
zidovima su bile mapefrontova,anapolicamaknjige.Radiloseizuzetno brzo,portvovano
cijeli sistem donoenja, odnoenja i predaje materijala, kao i proces tampanja, bili su
organiziraniposvimnaelimakonspirativnogradaKPJiizvanrednotehnikivoeni.

Pored rada u tampariji i intenzivnog uenja, onovi je radio i druge poslove. Izlazio je u
grad da donosi materijal do tamparije kada su policijski prepadi postali sve ei i otriji,
naoruan pitoljem i bombama, onovi je po gradu pratio drugarice koje su raznosile
ilegalnimaterijal.

134
tamparija je poela da radi 1. augusta 1941, a zavrila je rad 31. augusta 1943. godine. U
tomperiodu,unjojjetampanopetbrojevaBiltenaVrhovnogtaba"(prvidokumentkojije
tampan bio je prvi broj Biltena") sedam brojeva Glasa" Proleter" za 1942 broura sa
zbirkom tekstova iz Borbe", koja je tada izlazila na slobodnoj teritoriji proglas CKKPJod
7.XI1942,proglasiPKKPJzaSrbijuod7.IX1942,1.VII1942,marta1943.i1.V1943
Okrunica PK KPJ Srbije br. 4 proglas CK SKOJa od 7. XI 1942 Istorija SKP (b)",
Osnovi lenjinizma", Klasa proletarijata i partija proletarijata" i drugi materijali, leci, radio
vest i drugo. Sve je raeno brzo. Bilo koja vest iz sveta, govor nekog dravnika i drugo
tampanisunajkasnijeza24asa.Beogradjebiozasutlecimaovetamparijeknjige,broure
(direktive, uputstva) i drugo stizali su u sve krajeve zemlje, ime je ona dala svoj veliki
doprinos NOB. Iako su policija, Gestapo i drugi uporno tragali, vrili prepade na druge
legalne tamparije, traei u njima ilegalnu muili su, i progonili hiljade ljudi, da bi sve
otkrilialijeostalaneotkrivenasvedokrajarata.

PrestalajedaradikadasuNijemci,31.augusta1943.godine,naredilidaseurokuodtridana
iselestanariizBanjikogvenca12isusjednihkua,dabiseutezgradeuselilinjihovioficiri.
Iznijetajemalatamparskamainainetomaterijala,adrugojeostalouskladitu.

Krajem oktobra 1943, onovi je iz privremenog sklonita, u kome je bio posle naputanja
tamparije, doao u Krajinsku broj 24, gdje je na poetku okupacije bilo pripremljeno
sklonitezapotrebetamparije.Krajemgodine,novatamparijajepoeladaradi,do28.jula
1944.godine.Njenradje,takoer,bioznaajanzaNOP,naroitouBeograduiSrbiji.

Zbog politike nebudnosti, dolo je do izdaje. Gestapo i Specijalna policija uspeli su da

otkriju tampariju. U tajnosti je opkoljena kua, a onda je poeo pretres. Dok su policajci
hapsili legalne stanare, onovi i Jovi su spalili arhivu a kada su policajci krenuli u
skladite,doekanisubombama.onoviiJovisuizvrilisamoubojstvo.

Narodnimherojemproglaenje30.aprila1946.godine.

135
 uri Novice elimir eljo
Roen je 21. aprila 1919. godine u Uicu, Srbija, u
siromanoj porodici. Rano se ukljuio u aktivnost
naprednog omladinskog pokreta. Jedan je od aka one
generacije Uiteljske kole u Uicu koja je
narodnooslobodilakoj borbi dala dvadeset boraca.
Slobodarske tradicije ovog grada i Uike republike zna
mensuomladinekojojjepripadaoi elimir.

Kada je zavrio Uiteljsku kolu (1939), uiteljovao je u

selu Prelovu, kod Viegrada. lan Komunistike partije
Jugoslavije postao je 1939. godine. Obavljajui posao
uitelja, istovremeno je radio i na osnivanju partijskih
organizacija u ovom kraju. Aktivno je pomogao da se
ovakvaorganizacijaosnujeuondanjemvojnompoduzeu
Vistad". Za lana Sreskog komiteta Viegradskog sreza
izabranje1939.godine.

Zbog komunistike i napredne djelatnosti, otputen je iz slube (1940). Vraa se u Uice i

postaje sekretar Okrunog komiteta KPJ za Uiki okrug. Na ovoj dunosti obavio je vie
veoma znaajnih zadataka izvrio reorganizaciju, uvrstio i omasovio partijske
organizacije. Posle aprilske kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i okupacije zemlje, radio je na
pripremama naroda za ustanak i osnivanju partizanskih odreda u svome kraju. Jedan je od
osnivaa Uikog partizanskog odreda Dimitrije Tucovi". Velika radost za sve borce, a
posebnozanarodosloboenjeUicaistvaranjepartizanskerepublikebilesunadahnue
za elimira. U osloboenom gradu, 1941. godine, aktivno je radio na stvaranju organa
narodne vlasti i proizvodnje u gradu, snabdijevanju partizanskih jedinica i na uvrivanju
Partije.

Slobodna teritorija, narodna i partizanska Uika republika, bila je ohrabrenje i podstrek

mnogim gradovima i krajevima u zemlji. Pomognut i izdajom etnika Drae Mihailovia,
novembra 1941. Nijemci su napali Uice. elimir je s drugovima uestvovao u akcijama
ruenja komunikacija izmeu Uica i ajetine. da bi se usporilo napredovanje neprijatelja.
Onemoguen je brz prodor neprijateljskih snaga prema Zlatiboru, gdje je bio smjeten
VrhovnitabnarodnooslobodilakihpartizanskihodredaJugoslavije.

Nijemci su doveli veoma jake snage. Dok je avijacija tukla, oklopne i pjeadijske jedinice
jurnule su preko mosta na Detinji, zlatiborskim drumom. Motorizirana pjeadija je vrlo brzo
ugrozilaVrhovnitab,Vrhovnikomandant,drugTitosatabomNOPOJnaaosepodkiom
mitraljeskih kursu ma. Streljaki stroj Nijemaca je u jednom trenutku bio udaljen svega 150
metara.

Meu onima koji su zadravalineprijateljanazlatiborskomdrumunalazioseielimiruri.

Mnogo je hrabrih boraca izgubilo ivot, borei se s nadmonijim i bolje naoruanim
neprijateljem.Utojneravnopravnojborbipoginuojeielimir,odvatreiznjemakihtenkova,
kojisunalivadipregaziliezdesetranjenika.

Narodnimherojemproglaenje14.februara1949.godine.

136
 Engel Aleksandra Elias Ilija,
Andi
Roen je 19. marta 1912. godine u Jajcu, Bosna i
Hercegovina,uporodiciintelektualaca.
Poslije zavretka osnovne i Srednje tehnike kole u
Sarajevu,otiaojenastudijetehnikihnaukauPrag.Jou
vrijeme kolovanja u Sarajevu isticao se progresivnim
shvaanjima i djelovanjem medu kolskim drugovima.
Sudjelovao je u svim akcijama koje su u to vrijeme bile
organizirane u okviru djelatnosti napredne omladine
Srednje tehnike kole, i zbog toga je cesto kanjavan od
uprave kole. Imao je osamnaest godina kada ga je
policija, 1930. godine, uhapsila zbog revolucionarnog
rada,komesevetadasasvimposvetio.

Dolaskom u Prag, nastavlja djelatnost meu studentima, i

ubrzo postaje lan kruoka naprednih jugoslovenskih studenata. Godine 1934. izabran je za
sekretara, a 1935. za predsjednika "Matije Gupca", Zadruge hrvatskih akademiara u Pragu.
Istovremeno je bio i funkcioner Drutva jugoslovenskih tehniara. Kao potpisnik javnih
letaka, proglasa i organizator studentskih akcija (medu kojima je bila jedna od najznaajnijih
ona za liberalniji odnos i putanje na slobodu politikih zatvorenika zatoenih u Sremskoj
Mitrovici, voen je na listi prake policije i kao komunist esto hapen. lan KPJ postao je
1936.godine.
Kad jepoeograanskiratupaniji,ugrupikojajeformiranakrajemjanuara1937.godine,
odstudenataizJugoslavijekojisustudiraliuPragu,nalazioseiIlijaEngel.Ova
grupa se, preko Pariza i Valencije, prebacila do Albasete, gdje je stigla 3. februara 1937,
godine. Odmah poslije toga, zajedno s ostalim lanovima ove studentske grupe, Ilija je bio
rasporeenubataljon"Dimitrov",uijemsesastavuboriokodrijekeHarame,nacentralnom
i aragonskom frontu. Zbog svoje hrabrosti i portvovanosti, postavljen je za rukovodioca
protutenkovskebaterije,kojajebilasastavljenaoddobrovoljacaizJugoslavije.
Poslije poraza panske revolucije, s ostalim jugoslovenskim dobrovoljcima prebaen je u
Francusku, gdje je, u periodu od 1939. do 1941. godine, bio interniran u koncentracionim
logorima:SenSiprijen,GirsiVerned'Arjez.PodirektiviKPJ,Ilijase1941.godineprebacio,
s grupom panskih boraca, preko Njemake u Jugoslaviju, gdje je odmah poslije povratka
nastaviorevolucionarnudjelatnost.

UpoetkujeradiouilegalnojtehniciCKKPHrvatskeuZagrebu,ukojojsusetampali:"Srp
i eki", organ CK KPH, zatim "Vjesnik radnog naroda", "Proleter", i razni propagandni
materijal.

Prilikom provale, 24. decembra 1941. godine, dolo je do estokog okraja izmeu ustakih
agenataiilegalaca.Uovomokraju,iakoranjen,uspiojedaseprobijeizzgradeidapreena
osloboenuteritoriju,uumberakipartizanskiodred.

U prvoj polovini 1942. godine bio je komandant Banijskog bataljona. a zatim Primorsko
goranskog NOP odreda.KasnijesenalazionaraznimdunostimauGlavnomtabuHrvatske
(naelnikDrugogodjeljenjaidrugim).

137
Teko se razbolio od tifusa, i kada je ozdravio ostao je potpuno gluh. Tada je postavljen za
pomonika naelnika pozadine na toj dunosti, u inu pukovnika, poginuo je prilikom
avionskognapada29.maja1944.godine,kodselaGornjegMikleua,blizuazme.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

138
 Eypper Ernesta Ernest
Roen je 23. septembra 1914. u Ljubljani,Slovenija.Otac
mu je bio graevinski inenjer, Francuz iz Alzasa, do
prvog svjetskog rata njemaki podanik, Izvodio je
graevinske radove u tadanjim austrougarskim
zemljama, a kada je, 1918. Alzas ponovo postao dio
Francuske, vratio se u domovinu, i razveo od Ernestove
majkekojase,poslenekolikogodina,preudala,

Ernest je zavrio osnovnu kolu u Trnovu, predgrau

Ljubljane.Poloiojevelikumaturu1935,uPrvojdravnoj
realnoj gimnaziji u Ljubljani, i otiao u Francusku, u
Bezanson, da kao francuski graanin odslui vojsku.
Poslijeodsluenjadvogodinjegvojnogroka,odlaziu
Pariz, da na Sorboni studira meunarodno pravo. Ubrzo
mu nestaje sredstava za ivot, jer ga otac nije htio
izdravati,pasevraauLjubljanu,gdjeseupisujenaPravnifakultet.
Kao student, glumio je u amaterskim kazalitima. bio je veoma veseo i vaio za duhovitog
momka.Francuskavladaga,1939,primaukonzularnuslubu,ialjeuBeirut.Kadaje1940.
Francuska kapitulirala on se, preko Turske, vraa u Ljubljanu, gdje jo neko vrijeme radi u
francuskomkonzulatu.Utovrijeme,veje,ukrugunaprednestudentskeomladine,vaioza
simpatizeraPartije.

U ljeto 1941. godine, Ernest postaje lan udarne grupe u Trnovu i uestvuje u mnogim
akcijama. Neke su bile loe pripremljene, zbog neiskustva lanova grupe. Tako su u jednoj
akciji ranili izdajnika, koji je potom policiji dao podatke tko bi sve mogao da bude napada.
UhapenjeiErnest,alisevjetobranioiuskoroputen.Kadjebiovenaslobodi,pronalisu
nove dokaze, i ponovo htjeli da ga uhapse, ali je on uspio pobjei i sakriti. Od tada je bio
ilegalac.

Izvjesno vrijeme je radio u Reonskom odboru Osvobodilne fronte, odgovoran za rad po

vojnoj liniji. Krajem 1941. odreen je na rad u VOSu. Radio je u Specijalnoj obavjetajnoj
slubi, pod neposrednim rukovodstvom Zdenke Kidri. U to vrijeme ve je bio primljen u
Partiju.

U proljee 1941, Zdenka Kidri je uspostavila vezu s nekim bivim jugoslovenskim

obavjetajnimoficirima,kojisusepretvaralidasupristaliceborbeprotivokupatora.Onisu,u
suradnjistalijanskompolicijom,poelidaprateZdenkuisveoneskojimajeodravalavezu.
TakosupratiliiErnesta,kojisepogradukretaoestopreodjevenusveenika.

Marta 1942, karabinjeri su na ulici uhvatili Ernesta s lanim ispravama. Pronali su mu i

izvjetaj o dvojici izdajnika. Sutradan je, na isti nain bila uhapena i Zdenka Kidri.Uskoro
je policija otkrila da su Ernestove isprave lane, a jedan od izdajnika, o kome je govorio
zaplijenjeni izvjetaj kod Ernesta, naen je mrtav, a drugi ranjen.UmeuvremenujeZdenku
Kidriizbolnicespasilaudarnagrupa.Svejetotalijanskupolicijuuvrstilouuvjerenjudaje
ErnestvanalinostuVOSu.Uzatvorusugatuklipokuavajuidaodnjeganetosaznaju,
aliuzalud.

139
Strijeljan je 1. maja 1942, na vojnom strelitu Suhi bajer, u Ljubljani. Nekoliko dana posle
strijeljanja, nepoznati talijanski vojnik donio je Ernestovoj majci oprotajno pismo, a posle
rata pronaen je i talijanski policijski zapisnik o "sluaju Eypper" u kome se, pored ostalog,
navodi da je Ernest, pred strijeljanje, na francuskom jeziku rekao: "Koliko vrijedi, slobodo,
znajedinoonajkojidajezatebesvojivot".

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

140
 Fetahagi Ramadana Ahmet
Roen je 14. maja 1913. godine u Zavidoviima, Bosna i
Hercegovina. Potie iz napredne radnike porodice. Sin je
eljezniara. Poslije zavrene osnovne kole, pohaao je
gimnazijuuSarajevu.

Jo kao srednjokolac, priao je naprednom omladinskom

pokretu. Tehnike nauke studirao je u Pragu, i tu bio
aktivan u studentskom pokretu, pa je 1937. godine
primljen u lanstvo Komunistike partije Jugoslavije. Iste
godine,ugrupijugoslovenskihstudenataizPragaotiaoje
u paniju i uestvovao u obrani panske republike. Na
frontovima panije pokazao je izuzetnu hrabrost i umje
nost u komandiranju jedinicama. etiri puta je bio
ranjavan. Za izuzetnu hrabrost drugovi su ga prozvali
elik". U paniji je zavrio vojni kurs i postao komandir
voda u internacionalnoj brigadi dobio in porunika. Postao je poasni lan Federacije
studenatapanije.

Poslije poraza republikanskih snaga u panskom graanskom ratu, februara 1939. godine,
Ahmet Fetahagi se iz panije, s veinom Jugoslovena dobrovoljaca panske
republikanske armije, povukao u Francusku i tamo bio interniran u koncentracioni logor, u
kojem je proveo vrijeme do kapitulacije Francuske, kada se, po odluci Partije, kao i veina
Jugoslovena,javiozaraduNjemaku,kakobiotudpartijskimkanalimadospiouJugoslaviju,
uljeto1941.godine.

Ahmetseukljuiouradpartijskeorganizacijeupripremanjuoruanogustanka.Tokom1941,
i do aprila 1942. godine bio je ilegalni partijski radnik, a zatim upuen u partizanski odred
Zvijezda" u istonu Bosnu. Maja 1943. godine otiao je u Travniki partizanski odred. U
ljeto 1943. postavljen je za naelnika taba 9. krajike udarne brigade. Pored izuzetne
hrabrosti koju je pokazao u svim borbama i lino se angairajui u prvojborbenojlinijikada
je trebalo rjeavati sloene zadatke i podii borbeni moral jedinica, elik je svuda pokazao
vjetinu i smisao vojnog starjeine u planiranju i izvoenju borbenih radnji. Posebno su ga
odlikovaliskromnostidrueljubivost.

Poetkom maja 1944. Ahmet je primio dunost naelnika taba 20. dalmatinske divizije, a u
jesen1944.postavljenjezazamjenikakomandantaUnskeoperativnegrupe4.korpusaNOV,
sa zadatkom da radi na uvrenju jedinica ove grupe u Cazinskoj krajini. Nije trebalo dugo
da ga svi upoznaju i zavole, da ocijene njegovu hrabrost i osjete pravog revolucionara. Pred
njimsubilikrupnizadaci,alijeonumiodaihsavlada.

Ahmet je poginuo u borbama s Nijemcima i ustaama kod sela Izaia, u blizini Bihaa, 25.
decembra1944.godine.

Narodnimherojemproglaenje10.septembra1949.godine.

141
 Fiket Grge Mirko
Roen je 25. listopada 1899. godine u Sukincu, Krievci,
Hrvatska,usiromanojradnikojporodici.

Otac mu je bio umarski radnik, a i Mirko, do 1941.

godine,radinaumskimradilitima.Nijeiaoukolu,ve
ga je matiuila.Preselio se,1913.godine,uLevinovac,u
virovitikomkraju,gdjesunjegovikupilizemlju.Otacmu
je poginuo u prvom svjetskom ratu, tako da mu je majka
ostala sama s osmoro djece. Naprednom radnikom
pokretupridruujese1936lanomKPJugoslavijepostaje
15.rujna1940.godine.

Odmah poslije okupacije zemlje, 1941. godine, pridruuje

seNOPu.

Odbija, usprkosprijetnji,dase,poslijeokupatorskoguspostavljanjaNDH,prikljuiustakom
pokretu, to zahtijevaju od njega ustae iz sela. tovie, nastavlja svojudjelatnostipovezuje
seskomunistimaidrugimnaprednimipatriotskiraspoloenimljudimaizsusjednihsela.

KadajeuvirovitikomkrajuformiranaprvagrupanaoruanihSrba,odlaziutugrupu,iakoje
unjojodluujuiutjecajimaoovinistietnikJovoKosanovi.Krajem1942.godine,prelazi
utabTreeoperativnezone,gdjeobavljakurirskeidrugespecijalneposlove.Veljae1944.
godine povuen je na pozadinski rad postaje lanom Opinskog komiteta KP Hrvatske u
Pivnici, a zatim i lanom Kotarskog narodnog odbora te, potkraj 1944. godine, lanom
OblasnogkomitetaKPHrvatskeuVirovitici.

Odpoetkarata,MirkoFiketseistiehrabrimdranjemuborbiipravilnimpolitikimradom
ujedinicama.

Kao lan prve grupe naoruanih Srba u virovitikom kraju, hrabrou, drueljubljem i
politikim djelovanjem dobiva simpatije veeg dijela boraca, i ostaje u grupi usprkos
Kosanovievim nastojanjima da ga ubije, ne trpei ga ni kao komunista ni kao Hrvata.
Njegovom zaslugom ta grupa je, veim dijelom, prela potpuno na stranu NOPa (dok je
komandirKosanovi,sjonekolicinomsvojihpristalica,strijeljan,kaoizdajnik).

Posebno se istakao u borbama na Lomu, Kuancima, Orahovici, Drenovcu, ViliSelu,

aglinu,MalimiVelikimBastajima,Miokovievu,Sirau,HumVarou,Levinovcu.Kadasu
ga, krajem 1941. godine, s grupom boraca, opkolile ustae u selu Kometniku, hrabrou i
odlunou izvukao je cijelu grupu. Poetkom 1942. godine opkolilo ga je, s jo trojicom
drugova, nekoliko stotina ustaa, usred dana, u umici kod Levinovca (pokraj Virovitice).
Opkoljenipartizaniprihvaajuborbu,iuspijevajuseodratidoponoi.Poslijepogibijesvojih
drugova,nastavljaborbusam,zahvaljujuipreciznomgaanju(joprijeratabiojepoznatkao
odlian strijelac), obara desetak ustaa koji mu se pokuavaju pribliiti. To je pokolebalo
neprijatelja, i on se izvlai iz obrua. Taj dogaaj, posebice to su u toj borbi sudjelovale i
ustaeiznjegovasela,donosimuugledunarodu,kaoipotovanjeneprijatelja.Uvrijemerata
bioje,odustaa,ucijenjenna150.000kuna.

142
Poslije osloboenja zemlje, djeluje i radi u svom kraju. Bio je lan Kotarskog komiteta KP
Hrvatske u Virovitici, ef odsjeka za zdravlje i socijalnu politiku u kotaru, lan Suda asti...
Godine1953.odlazi,zbogbolesti,upenziju.

Narodnimherojemproglaenje24.srpnja1953.godine.

143
 Filipovi Avrama Stjepan
Roden 27. januara 1916. godine u Opuzenu, Metkovic.
Djetinjstvo i mladost proveo je u Mostaru, u kojem je
zavrsio dva razreda gimnazije, zatim u Sremu i
Kragujevcugdjejeucioelektricarskiibravarskizanat.

Kao mladic 1937. godine je prisao naprednom radnickom

pokretu. Ucestvovao je u mnogim demonstracijama i
drugim radnickimakcijama.Bioje1939.godineuhapseni
osuden na godinu dana zatvora, a 1940. protjeran u svoje
rodno mjesto. Tada je postao clan Komunisticke partije.
NeposrednopredokupacijuzemljevratioseuKragujevac,
gdje je aktivno radio u Mjesnoj partiskoj organizaciji. U
danima priprema za oruzani ustanak po zadatku partije
dolazi u Valjevo. Samopregorno je izvrsavaosvepartijske
zadatke. Kad mu je zapretila opasnost da bude uhapsen,
napustiojeValjevoiotisaouKolubarskucetuValjevskogpartizanskogodreda.

Odmah,u prvim oruzanim sukobima pokazao je izvanredno junastvo. Zbogpodviga koji je

izvrsiounapadunaLajkovac15.avgusta1941,godinekaozamjenikkomandiracetepismeno
jepohvaljenodVrhovnogkomadanta.SlicnuhrabrostpokazaojeprilikomnapadanaKrupanj
i Sabac. Uskoro je postao komandir cete Tamnavskokolubarskog partizanskog odreda a
potomkomandantbataljona.

Poslije povlacenjaVrhovnogstabaiglavninepartizanskihsnagauSandakujeStevoostaosa
Valjevskim partizanskim odredom na terenu zapadne Srbije Ucestvovao je u svim borbama
ovogodredautokuzime1941/42.godine.Medutim24februara1942njemackiokupatoriga
hvataju i odvode prvo u sabacki logor a potom u Beograd a zatim u Valjevo. Da bi saznali
nesto od njega zvjerski su ga mucili nekoliko mjeseci ali se Stevo herojski drzao i svoju
mrznju prema okupatoru javno ispoljavao. U sabackom logoru na pitanje njemackog
islednikaviseg oficira kakve je duznosti u partizanima vrsio i zna li koliko je Njemaca,
cetnika i drugih njemackih saradnika ubio?Stevojebezrazmisljanjaodgovorio:"Biosamna
duznostima zamjenika komandira cete, Komandanta bataljona i clana Grupe komande
partizanskih odreda. O mrtvim njemcima koje sam ja ubio nisam vodio evidenciju, ali bilo bi
mi zao ako ih je manje od hiljadu." Kad neprijatelj od njega nista nijesaznaonaredenojeda
seobjesiuValjevu.NaputuodzatvoradovjesalaStevojenapraviojosjedan,najvecipodvig.
Putem od zatvora do vjesala pracen od desetak dobro naoruzanih zandara klicao je
Komunistickoj partiji Jugoslavije, Crvenoj armiji i narodnooslobodilackoj borbi. Pod
vjesalima, sa omcom oko vrata jos vatrenije je klicao i pozivao narod, koji je po naredbi
okupatora bio okupljen oko vjesala, u borbu protivokupatoraidomacihizdajnika.Njemacki
oficiri koji su bili prisutni naredili su da se kazna izvrsi 15 minuta prije odredenog vremena
jer nisumoglidapodnesustrahovitovredanjenjemackogRajhaiHitlera,kojejeStevosipao
kaobujicu. Neprijatelj nije postigao javnim vjesanjem sto je zelio, drzanje Stevana Filipovica
ga je jako zbunilo jer je ocito potvrdivao neunistivu snagunarodnooslobodilacke borbe
Jugoslavije, pa je poslije ovog dogadaja prestao sa javnim vjesanjem jer im je nanosilo vise
stetenegokoristi.

ZanarodnogherojaStevanFilipovicjeproglasen14.decembra1949.godine.

144
 Gaea Vasilj
Roen je 1.novernbra 1906 godine u selu Glina Hrvatska.
Potjee iz seljake porodice Jo kao djeak od osam
godina ostao je bez oca. Iako je njegov brat uro bio
stariji, gospodarstvo je vodio Vasilj. Ve kao mladi
poznat je kao otresit i odluan. Ljudi su ga potovali.
esto se sukobljavao sa andarima i titio sirotinju. Kad
svi andari budu Iikvidirani, govorio je Gaea, "tada e
tek biti prava sloboda." Jo prije drugog svjetskog rata
Vasilj se druio s komunistima svog kraja, pa je i zbog
togaestoproganjanodtadanjihvlasti.

Kapitulacija stare jugoslavenske vojske zatekla ga je u

ibeniku u inu rezervnog artiljerijskog podnarednika.
Inteligentan i snalaljiv, Gaea se uspio, preko Bosne,
vratiti kui i donijeti dvije rune bombe, za koje je znao
rei:,,Trebateonekaokomadhljeba."Veuapriluimaju1941.andariiustaegasvakog
dana trae, ali im on vjeto izmie, krijui se u umama. Saznavi za direktive KPJ o
podizanju ustanka, Vasilj ih svesrdno prihvaa. S drugim komunistima svoga kraja okuplja
ljude, savjetuje ih da ne vjeruju ustakoj vlasti i da prikupljaju oruje. Sredinom jula 1941.
godine, s Gaeom je bilo ve 30 ustanika naoruanih lovakim pukama, kuburama
kremenjaamaiponekomvojnikompukom.

Partijsku odluku donesenu u umi Abez kraj Vrginmosta, 19/20. jula. da pone ustanak na
Baniji i Kordunu, provodi ve 23. jula, kada s ustanicima rasporeenim u tri grupe napada
eljezniku slanicu i opinu u Banskom Grabovcu. Unitava posadu, eljezniku stanicu, i
oduzima 12 puaka s municijom. Ve u ovoj akciji Gaea je ostavio snaan utisak na sve
borce i ispoljio posebnu prisebnost usituaciji koja je nastala sutradan, bjeanjem naroda od
ustakih zlodjela. On okuplja, 24. jula, prvu grupu partizana Banije u umarici, kod Jovina
groba.VodibriguoivotuizbjeglognarodaizselaVlahovia,Grabovca,Drenovca,unjara
i Luana. U tu svrhu organizira rad pekara, mlinova, strae, zemunice i druge potrebe za
ivot u umi. Dobro je poznavao Baniju. Znao je i od kakvog su materijala kue graene u
pojedinim mjestima, to mu je omoguavalo da planira kako valja izvesti akciju za unitenje
neprijatelja.

Veposijenekolikoizvedenihakcija,GaeinoimeseprouloucijelojBaniji.
Na \ konferenciji vojnopartijskih delegata Korduna i Banije, u Petrovoj gori, 19/20.
septembra 1941, godine, Baniju predstavlja komandant Vasilj Gaea. Upravo tog dana
primljen je i za lana KPJ. Ve 26. septembra 1941 Vasilj govori pred postrojenim borcima
pri polaganju partizanske zakletve u amarici. Pamte as njegove rijei: Junak e biti onaj
borac iji e moral izdrati sve nedae u ovom naem pravednom ratu". U septembru je iz
okoline Siska dola u amaricu grupa partizanaHrvata, to je imalo izuzetan znaaj za
razvitak ustanka u ovom kraju. Gaea je od prvih dana ustanka pravilno usmjeravao narod
Banije, govorei da se do slobode moe doi samo zajednikom borbom svih naroda
Jugoslavije. Pruajui ruku Vladi Janiu Capi, narodnom heroju, rekao je: ,,Ovu etu Hrvala
izSiskatonamjetidovedeupomo,nositeBanijakaomalovodenadlanudokje
VasiljaidokjeBanije."Zakratkovrijemejeuspioda,raznimakcijama,dobronaoruasvoje
borce.

145
Banijci su imali i prvi top koji je napravio seoski majstor Simo Jednak. U napadu su vjeito
koristili svoje topove, kojih je, krajem 1941, bilo oko dvadeset. Vasilj Gaea postao jelan
GHoktobra1941.godine,nakonstituirajuojsjedniciuseluVukovii,uPetrovojgori.On
je i lan taba Korduna i Banije. S borcima Banije, Vasilj je u svakodnevnim borbama s
neprijateljem, ui ih vojnikim vjetinama i prekaljuje u akcijama. Svojim odredom napada
ustako andarmerske i domobranske posade u Baugi, Gvozdanskom Vlahoviu, Malom
Gracu, Klasniu, rovcu, Obljaju, Zrinju idrugim mjestima. Decembra 1941. godine postaje
komandant Banije. O njemu narod pjesme pjeva. On organizira. i prve NOO na podruju
Banije. Njegovo prisustvo medu borcima davalo je osjeaj hrabrosti i nepobjedivosti. Pod
njegovimvodstvombili suuvijekspremiiiu borbu,neznajuistrahpredneprijateljem.

Posebnotekealiuspjeneborbevodizimiiuranoproljee1942,iakojesvejediniceuputio
preko Une za Bosnu, Vasilj s proleterskom etom i junakom Banije, Demonjom, nanosi
neprijatelju teke poraze na Baniji. Aprila 1942, Gaea je poslije postavljene zasjede
ustaama u Trnovcu, otiao sa svojim izmorenim, izgladnjelim i promrzlim borcima u selo
Brubanj.Tujeunoi29.aprila,opkoljenodustaasajednimvodomboraca.

Prsauprsanaaosejunaksneprijateljemnavratimakue.Tojeomoguilodijeluboracada
skoe kroz prozor i da se izvuku iz postavljene klopke. Pao je legendarni junak Banije sa
svojih 9 boraca. Njegovo tijelo prenijeto je u Trnovac u podnoje amarice, i 1. maja 1942,
sahranjenouzpoasniplotunDemonjineproleterskeete.
Narod Banije nije zaboravio komandanta Vasilja Gaeu. Njegovo ime nosila je u svim
bitkama1.brigada7.udarnebanijskedivizije.

Narodnim herojemproglaenje6.decembra1944godine.

146
 Gaji Mihajla Ljubivoje oka
Roen je 1904. u selu Mali Poarevac (kod Mladenovca),
Srbija, u imunoj seljakoj porodici. Bavio se
zemljoradnjom i bio veoma ugledan domain usvomselu.
Rano se poeo baviti politikim radom i imao je dosta
utjecaja na seljake. Izvjesno vrijeme je bio u opoziciji, a
zatim, pod utjecajem komunista, sagledava stvarnost,
okree se radnikom pokretu, prihvata njegove ideje i
1939.postajelanKPJ.PostavilanPartije,nasebisvoj
stven nain otro istupa protiv graanske opozicije i
reima. Isticao je potrebu ujedinjenja radnika i seljaka
zbog lakeg odupiranja buroaskim eksploatatorima. Znao
je to znai prosvjeenost, pa je dao prijedlog i dobar dio
materijalnih sredstava za otvaranje itaonice i narodne
tribine u svom selu. Bio je inicijator stvaranja udruenja
napredneomladineuMalomPoarevcu.

Narodnooslobodilakom pokretu pristupio je prvih dana ustanka 1941, godine. Izvjesno

vrijemesenalazionadunostipolitikogkomesara3.ete1.umadijskogodreda.Sobzirom
na njegovu popularnost, iskustvo u politikom radu i utjecaj na narodne mase, povjerene su
mu, uglavnom, politike dunosti. Kao lan SK KPJ za graanski srez, ispoljio je
mobilizatorske i organizacione sposobnosti u pridobivanju masa za NOB. Bio je neumoran
partijskopolitiki radnik. Radio je u vrlo tekim uslovima, stalno u opasnosti da bude
otkriven.

Partijamujepovjerilaodgovornedunosti,znajuidaeihonsavjesnoiodgovornoizvriti.
Izvjesno vrijeme je bio sekretar Partije u ljikom srezu, a zatim predsjednik Okrunog NO,
odborazaMladenovakiokrugnatojdunostijeipoginuo,usvomrodnomselu,
21. februara 1944. godine. Bilo je to u vrijeme odravanja znaajnog sastanka s visokim
politikim rukovodiocima. Policija je to otkrila, i cijeli jedan vod pripadnika Srpske dravne
strae je opkolio kuu. U neravnopravnoj borbi Ljubivoje i ostali drugovi dali su junaki
otpor, borili se nekoliko sati, i svi herojski izginuli. Pogibija omiljenog partijskopolitikog
rukovodioca Ljubivoja Gajia teko je odjeknula tim dijelom Srbije, ali je njegova smrt
pojaala mrnju prema okupatoru i domaim izdajnicima i bila nadahnue mnogim novim
borcimaNOPa.

Narodnimherojemproglaenje9.oktobra1953.

147
 Gali Marijana Jure Veliki
Roen je 1912. u Bijai kod Ljubukog, Bosna i
Hercegovina. Poslije zavretka osnovne kole, otiao je u
Vukovarnaizuavanjetapetarskogzanata,odakleodlaziu
Beogradzbogzaposlenja.Tuseodmahukljuiouradniki
pokret, uestvuje u trajkovima i demonstracijama. U elji
da pomogne razvoju radnikog pokreta svog kraja, vraa
se u Metkovi, povezuje s komunistima i naprednim
radnicima, na koje prenosi iskustva steena u Beogradu.
Neumorno je radio na irenju marksistike ideologije i
organiziranju lukih radnika. Ubrzo je postao rukovodilac
sindikata ipartijskirukovodilacuMetkoviu.Uspjenoje,
juna 1936. godine, organizirao veliki trajk lukih radnika
u gradu, a u augustu i drugi trajk, koji jetrajaodvanaest
dana, a kome su se prikljuili radnici na izgradnji pruge
MetkoviPloe.Zbogteaktivnosti,vieputajehapen
iproganjan.lanKPJpostaje1939.godine.

KapitulacijabiveJugoslavijezateklagaje,kaovojnika,uSlavonskomBrodu,odakleodmah
odlazi u Zagreb, povezuje se s partijskim rukovodstvom i savjetuje to valja da se radi.
Dobividirektive,vraaseurodnikrajirazvijaaktivnostuMetkoviuiokolininaskupljanju
orujaivojneopreme.VodiborbuurazobliavanjuNDHirukovodstvaHSS,kojesestavilo
u slubu ustaa. Stavlja se u zatitu srpskog ivlja i naprednih Hrvata, koje ustake vlasti
hapseiubijaju.Vripripremezaustanak,Meutimjuna1941.godine,uhapsilesugaustaei
odvele u Ljubuki. Svirepo je muen, ali nita nije priznao. Puten je iz zatvora u oktobru.
Potomnastavljapripremezaustanak.Unovembruobjedinjujeradpartizanskihgrupa(Slivno,
Kula, Opuzen, Metkovi i dr.) i organizira diverzantske akcije u dolini Neretve i oko
Metkovia. Poetkom 1942. godine povezuje se s komunistima Baine i Gradca a 15. aprila
postajekomandirnovoosnovaneNeretvanskepartizanskeete.Podnjegovomkomandometa
jeizvelavieakcijaudoliniNeretve,anajveiuspehpostiglaje6.maja,kadaje,kodBaine
(blizu Ploa), iz zasjede napala Talijansku kolonu, praenu s 4 tenka, i tada ubila 3
neprijateljska vojnika a 18 zarobila. Uniten je jedan tenk i zaplijenjena velika koliina
vojnog materijala: 21 puka, 50 runih bombi i vie hiljada komada municije.Poetkomjuna
1942. godine uestvuje, kao delegat june Dalmacije, na vojnopolitikom savjetovanju,
odranom na Vjetica gori (Dinara). Tada je donijeta odluka da se od (Biokovske) i
NeretvanskeeteformiraBiokovskibataljonJosipJurevi".Jurejepostavljenzazamjenika
komandanta bataljona. Ubrzo je uslijedila Talijanska ofanziva na Biokovo, u kojoj uestvuje
oko4.000vojnika.Uviednevnimborbama,kojejebataljonvodioudrugojpoloviniaugusta.
Galijeispoljioumjenorukovoenjeiistakaosehrabrou.Kadaje,6.septembra,osnovana
1. dalmatinska brigada, on je postavljen za komandanta 3. bataljona. Isticao se u svim
borbama, a posebno kod Arana, Lovrea i Studenaca. U oktobru je s bataljonom vodio
estoke borbe kod Ciste i estanovca uspio je da razbije i talijansku kolonu sastavljenu od
vie kamiona i10 tenkova. Neprijatelj je imao32mrtvaivieranjenihvojnika,aunitenjei
jedantenkinekolikokamiona.Poodlucitabaetvrteoperativnezone,upuenje,decembra
1942. godine, na Biokovo, sa zadatkom da izvri pripreme za formiranje 4. dalmatinske
(Biokovske)brigade.Brigadajeformirana7.januara1943.godine,Jurejepostaokomandant
1. udarnog bataljona.SbataljonomjekrenuopremaImotskomzbogienjaokolnihselaod
ustaa i stvaranja povoljnijih uvjeta za razvoj ustanka u Imotskoj krajini. U viednevnim
borbama bila je osloboena gotovo cijela Imotska krajina. Naroito se istakao hrabrou u

148
borbi za Slivno, koje je branilo oko 150 ustaa. Uivao je veliki ugled meu borcima i
narodom biokovskoneretvanskogpodruja.PredloenjezadelegataPrvekonferencijeNOO
Dalmacije, koju je trebalo odrati krajem januara u Livnu. Meutim, u borbama kod sela
Peria,18.januara1943,juriajuinaelusvogabataljona,paojeJureGali.

Narodnimherojemproglaenje5.jula1951.godine.

149
 Galjer Franje Vilim io
Roen je 11. sijenja 1911, u Prugovcu, Bjelovar,
Hrvatska.Potanskiinovnik.

Vilim Galjer se opredjeljuje za revolucionarni radniki

pokret jo u akim klupama gimnazije u Bjelovaru, kada
je i postao lan SKOJa. Poslije zavrenog kolovanja,
radiuPTTstruciuSlavonskomBrodu,OsijekuiZagrebu.
Zapaen je svojim revolucionarnim radom, u krugovima
potanskih radnika u Zagrebu i u Udruenju PTT radnika
Hrvatske.

Potari iz Udruenja PTT radnika s Galjerom imajuvanu

ulogu u akcionom odboru dravnih slubenika koji
povezuje napredno orijentirana drutva i usmjerava
njihovu aktivnost na partijskom kursu. Partija preko
Galjera organizira ilegalne grupe u svim vanijim PTT jedinicama u Zagrebu, u kojima se
odgajajubuduilanoviKomunistikepartije.

Godine 1940. Vilim Galjer postaje lan Komunistike partije, te, uz sudjelovanje Voja
Kovaevia, lana Mjesnog komiteta KPH za Zagreb, formira u Poti Zagreb 2 partijsku
organizacijuipostajenjezinsekretar.Podnjegovimrukovodstvom,ovapartijskaorganizacija
izvrava sve zadatke koji su pred nju postavljeni: razvija politiki rad preko ilegalnih grupa i
udruenja PTT radnika, prenosi potanskim vagonima u raznim pravcima partijsku tampu i
materijale, skriva po stanovima povratnike iz panskog graanskog rata, prebacuje mnoge
drugovepozadatkuPartijeizZagrebauraznamjestanapruziZagrebBeograd,ZagrebSplit,
ZagrebRijeka, prenosi direktive CK KPH za poinjanje ustanka grupi lanova Partije u
okolici Siska i Delnica. U svim tim aktivnostima Vilim Galjer pokazuje visoku svijest i
portvovanje, a to je posebno dolo do izraaja u ljeto 1941, godine, kada se preko njega
odravalavezaizmeuCKKPHiCKKPJuBeogradu.

Kadaje,ukolovozu1941.godine,partijskaorganizacijadobilazadatakodsekretaraCK
KPH Rada Konara da izvedu diverziju na telefonske ureaje u Glavnoj poti u Zagrebu,
Vilim Galjer i Vojo Kovaevi organiziraju tu veliku diverziju. Galjer izabire trojku koja e
neposredno izvriti postavljeni zadatak, a i sam sudjeluje u organiziranju prebacivanja
eksploziva u zgradu Glavne pote u Juriievoj ulici. Poslije jednomjesenog rada, izazvana
je, 14. rujna 1941. godine, serija eksplozija od 5 paklenih maina koje su bile ugraene u
telefonske ureajeutriodvojenesale.TosubilevojneiPTTmeugradsketelefonskevezei
automatska telefonska centrala za grad Zagreb, izuzetno uvane od njemakih i ustakih
vlasti. Ovom diverzijom prekinute su, icanim putem organizirane, telefonske veze njemake
Vrhovne komande sa svojim vojnim tabovima u SSSRu, Rumuniji, Bugarskoj, Grkoj i u
Beogradu. Kompletno je uniten sistem meugradskih telefonskih veza i ozbiljno oteena
gradska automatska centrala.NjemakevlastiiPTTupravamoralisuinstaliratinoveureaje
za meugradske veze, a gradska telefonska centrala popravljana je sedam mjeseci. (Pogledaj
podDiverzijeidiverzanti Kakosekalioelikop.p)

Posebno je bio znaajan moralnopolitiki efekt ove diverzije, zato to je ona izvrena u
Zagrebu, centru Pavelieve NDH, i to su je izveli komunistiHrvati. Time je i ovako
stavljenonaznanjeustakimvlastimadasehrvatskinarodnijesolidariziraosnjihovomvlasti,

150
a narodnim masama u zapoetom ustanku na Kordunu, Baniji, Lici i u drugim krajevima
Hrvatske ta je akcija dala jo snaniji podstrek i pokazala primjer solidarnosti u zajednikoj
borbiSrbaiHrvata.

Neposrednoposlijediverzije,VilimGaljersostalimuesnicima(Josipuljat,StavkoMarkon
iNadaGaljer)odlaziupartizanenaKordun,gdjejeodmahpostavljenzakomandira2.ete3.
bataljona2.kordunakogpartizanskogodreda,kojijeoperiraonasektoruSlunja.

VilimGaljerioiujedinicisepokazaokaoizuzetnohrabarboraciodluanpolitikiradnik.
Mnogojepomagaourazvijanjunarodnogustankaukrajugdjejedjelovalanjegovaeta.

Na elu svoje ete u borbi s ustaama, u turliu kod Slunja, bio je teko ranjen, ali on nije
naputao borbu i svoje borce, ve se i dalje hrabro borio. U toj je borbi, 4. oujka 1942.
godine,VilimGaljerSisopoginuo.

DanaskulturnoumjetnikodrutvoPTTradnikaizZagrebaiOsnovnakolauPrugovcunose
njegovoime.

Narodnimherojemproglaenje27.studenog1953.godine.

151
 Gardaevi Petra Radovan
Roen je 4, septembra 1916. godine u selu Ubli evski.
opina Cetinje, Crna Gora, u srednje imunoj seljakoj
porodici.Student.

Osnovnu kolu zavrio je u svom rodnom mjestu,

gimnaziju u Nikiu, a studije na Pravnom fakultetu u
Beogradu.

Komunistiku idejuprihvatiojekaogimnazijalac.Dostaje
itao i bio obrazovan. Umio je vrlo ivo i uvjerljivo da
govori o eksploataciji radnih ljudi sela i grada, o njihovoj
obespravljenostiinenarodnomreimu.Izrastaojeuveoma
vitalnu, borbenu i aktivnu linost. esto je zapaan u
kolonama trajkaa i demonstranata na beogradskim
ulicama.

Aprila1941.godine,kaorezervist,naaoseuvojsci,gdjejenapoloajunedalekoodSarajeva
organiziraootpornjemakojkoloniituranjenuobjenoge.Iakoranjen,uspeojedadoedo
svog rodnog mjesta, gdje se pridruio aktivistima Katunske nahije u pripremi narodnog
ustanka.

Upartizanejestupio13.jula1941.godine,ijedanjeoduesnikaunapadunaevo,mjesto
gdje je (prema nekim miljenjima) ispaljena prva ustanika partizanska puka u Crnoj Gori.
Tu je otvorio vatru iz pukomitraljeza, koji je kao ranjenik donio prilikom aprilskog sloma.
Poslijetoga,primljenjezalanaKPJ.

U sastavu 1. crnogorskog (lovenskog) bataljona 1. proleterske brigade, proao je put od

pukomitraljesca do politikog komesara 2. eta. Na toj dunosti je poginuo, 8. maja 1943.
godine,nedalekoodZvornika.

Kaodobrovoljac,naaoseuredovimaLovenskogbataljonaunapadunaRjevlja1.decembra
1941. godine, i istakao se hrabrou i hladnokrvnou u najkritinijim trenucima kada se
bataljonnaaoopkoljen,ipriprobojuizobrua.

Od Rudog preao je dug i teak put: Rogatica, Podromanija, Vidrii, Okruglica, Zvijezda
planina, Kneina, Igman, Kalinovik, Ulog, upa, Veerinovac, Dobri Do (na Durmitoru),
Konjic,Duvno,Cincar,Livno,Klju,BosanskoGrahovo,Ravno,Sitnica,Jajce,KotorVaro,
Joavka, Ivansedlo, ievo, Glavatievo, Kapak (Drina), Brodarevo, Zlatni Bor, Sutjeska,
Balinovac, Miljevina. Donji Budanj, HanPijesak, Vlasenica, Zvornik, Caparde. To je put
njegovog bataljona i 1. proleterske brigade. Pored Pljevalja, posebno se istakao u napadu na
Konjicspukomitraljezomjeuskoiouustakidomipobionekolikoustaa,papriforsiranju
Drine aprila 1943, a naroito 8. jula 1943. godine kada je, titei odstupnicu svojoj eti,
hrabropao.

Narodnimherojemproglaenje10.jula1953.godine.

152
 Gavran Mile Duan
Roenje1922.godineuseluGornjiBudelj,Sanica,Bosna
i Hercegovina. Osnovnu kolu zavrio je u Mijaici, a
1938. godine pohaao Podoficirsku kolu, u kojoj ostaje
do 1941. godine. Zbog slabog imovnog stanja porodice,
Duan je morao, ve u etrnaestoj godini, da radi najtee
fizikeposlove.

U proljee 1938. godine, Duan se upisao u kolu

pjeadijskih podoficira u Beogradu, u kojoj se isticao
primjernim uenjem. Pred kapitulaciju, rasporeen je kao
podoficirupjeadijskipukuNiu.

KadsunjemakiidrugifaistiokupiraliJugoslaviju,1941.
godine, Duan je s etom zarobljen na granici prema
Bugarskoj, u Staroj planini, ali je uspeo da pobjegne. U
Leskovcusugaponovouhvatilinjemakifaistiipritvorili,alijeopetvesto,skakanjemsa5.
kata,uspeopobjeiurodnikraj.Duansetamosastajaosnaprednimradnicimakoji
suiprijeokupacijeuestvovaliutrajkovima,iukljuujeseupolitikirad.

Duan je stupio u NOB 28. jula 1941. godine. Ve u prvim borbama na Otrelju, Dravskoj,
Paunovcu, Lanitu, Mijaici, Gornjem Budelju, na eljeznikoj stanici Grme na Zavoju,
StaromMajdanu,uBudimliJapri,naGornjojiDonjojSanici,edovai,SanskomMostuiu
mnogim drugim borbama, i ruenju pruge Sanski MostDonja Sanica Bravsko
Srnetica, Duan se istie hrabrou i umjenou u unitenju i zarobljavanju vie desetina
neprijateljskihvojnika.Zbogtogajeprimljen,decembra1941.godine,uSKOJ,aaprila1942.
uKPJ.

PrilikomnapadananeprijateljskigarnizonuPrijepolju,16.maja1942.godine,gdjejejuriao
na most, poruio je iane prepreke i spasio bataljon od opkoljavanja. Za to ga je pohvalio
OperativnitabzaBosanskukrajinu.

U selu Zavolju, kod Toljagia, zaposjeo je poloaj i dobro se utvrdio vod domobrana iz
antekove 3. bojne, 10. pjeadijske pukovnije. Trea bojna nalazila se u Gornjoj Sanici, i
osiguravalaprugunastanicamaitunelimadoBravska.Duanjedonioodlukudasamupadne
meu domobrane i ustae. Poznavao je teren dobro, a upoznao je i nain osiguranja
neprijateljskih jedinica. Te veeri se provukao u krug neprijateljske jedinice, brzo je ispucao
rafal iz mitraljeza i bacio nekoliko runihbombinaneprijateljskevojnike.Onisuimaliutisak
dajevodpartizanaupaounjihovouporite.Duansespretnoizvukao,ameduneprijateljskim
vojnicima dolo je do zabune due vremena su se meusobno tukli. Zbog toga su se morali
povuisovogpoloaja.

DuanGavranimaojeuspjehaudiverzijamanaruenjuiprekidanjutelefonskihveza.
Poetkom oktobra 1941. godine, Duan je predvodio grupu bombaa i postavio zasjedu na
prostoru izmeu stanice Grme i Lanita. Odatle je bilo moguno bacati bombe u vagone, a
bilajemoguasigurnaodstupnica.Tadajenaiaovozpunneprijateljskihvojnika.Bombaisu
gaali u otvorene vagone, i neprijatelju nanijeli znatne rtve, a plotunskom paljbom iz
mitraljeza i puaka dotukliostatke.Oko200domobranabilojeprimorano daizauizvozai
dapobjegnu.Tujepoginulomnogoneprijateljskihvojnikaizaplijenjenooruje.

153
Dok je Duan bio vodnik voda u 2. sanikoj eti, kojom je komandiraoRadeBrki,takoer
narodni heroj, u borbi izmeu Gornje i DonjeSanice,zasatborbeDuanovvodjeubio20i
zarobio27ustaaidomobrana.Tadajezaplijenjenomnogoorujaidrugogratnogmaterijala.

U maju 1942. godine, partizanske jedinice su se borile s talijanskim bataljonima u Donjem

Bravsku i Paunovcu. Talijanski mitraljezac nalazio se u utvrenom kamenjaru, Duan se
privukaopukomitraljescuizaleaizarobiogatojebilopresudnozaishodborbe.

Iako je Duan bio vojni rukovodilac, on je i idejno i politiki bio vrlo aktivan. Kada je
formirana nova Omladinska eta, augusta 1942. godine, Duan je postavljen na dunost
zamjenika komandira ove ete. On prisustvuje sastancima aktiva SKOJa, utiui na njih da
budu primjerni u borbi, pa i u svakom drugom smislu. Insistirao je da se prema zarobljenim
neprijateljskimvojnicimakorektnoponaaju.

Pored toga to je bio vojni starjeina, komandir partizanske ete, istovremeno je rukovodio
bataljonskim komitetom SKOJa, i bio lan bataljonskog komiteta KPJ. Bio je delegat na
Prvoj oblasnoj konferenciji SKOJa za Bosansku krajinu, odranoj 10. novembra 1942.
godine,uOsnovnojkoliselaBukovae,kodBosanskogPetrovca.

Polovinomdecembra1942.godine,vodilaseposljednjaDuanovaborba.

U sastavu Prvog bataljona Prvog krajikog narodnooslobodilakog partizanskog odreda,

uestvovalajeiPrvaeta,ukojojjeDuanGavrantadabiokomandirete.etajeprvenoi
na juri zauzela neprijateljske rovove i ispred grada, ali pod velikim pritiskom neprijatelja,
moralajedaodstupi.Napadjeponovljen,alibezuspjeha.Vidjevidaetatrpivelikegubitke,
Duanjepoaodaizvidineprijateljskuvatru,kakobijesavladao.

Iao je pred strojem par koraka, u pratnji etnog kurira, ali je bio ubijen neprijateljskim
rafalom.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

154
 Gavri Gavre Veselin
Roen je 11. novembra 1918. godine u Priboju kod
Lopara, Bosna i Hercegovina. Odrastao je u Priboju i
Bijeljini, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju.
1938/39.upisaosenaPravnifakultetuBeogradu,kaovan
redmstudent.

Veselin Gavri je jedan od onih mladih ljudi koji su se od

rane mladosti tijesno vezali za revolucionarni radniki
pokretipoklonilimuciosvojivot.Jokaosrednjokolac,
ikasnijestudent,biojepolitikiaktivan,naroitouradus
akom,radnikomiseljakomomladinomuSemberiji.

Pripadao je onoj generaciji bijeljinskih studenata koja je

sazrijevala posljednjih godina pred rat, radoznala,
uzbuena, eljna da se marksistiki obrazuje, spremna da
primi teko breme koje je nudila istorija, i uhvati se u kotac s mranim silama faizma i
izdaje.

Veso je bio jedan od najaktivnijih iz te generacije koja je odluno stala na stranu

revolucionarnog radnikog pokreta, stavljajui mu na raspolaganje svu energiju svoje
mladosti.Zajednosasvojimdrugovima,uriojedauuzburkanemaseunosimisaorevolucije,
da u redovima bijeljinskih aka, radnikazanatlija i siromanih seljaka pridobije nove
pristalice za ideje Marxa i Lenjina. I sam je neumorno radio na linom marksistikom
obrazovanju. On je odavao ovjeka koji je naao pravi put. Neumorno je i sistematski
odravao veze s mladom generacijom bijeljinskih gimnazijalaca, za koje je bio nesumnjiv
autoritet U radu Omladinskog recitativnog hora uvrivao je svoja stara poznanstva u
redovima radnike omladine i zasnivao nova, pronalazio i uvrivao veze sa selom i
seljacima.

Cijeli svoj lini ivot Gavri je posvetio interesima revolucije. lan KPJ postao je 1939.
godine. Jedan je od komunista iji je rad pred rat mnogo znaio za uspjeno ostvarivanje
politike KPJ i njenu primjenu u praksi. Potovali su ga i voljeli svi oni koji su s njim
suraivali.

Poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, zajedno s drugovima aktivno je radio na

pripremanju openarodnog ustanka protiv okupatora u Semberiji. Veso se hrabro uhvatio u
kotac sa svim zadacima partijskog rada: dizao klonuli duh naroda, budio borbena
raspoloenja, demaskirao politiku okupatorainjegovihsuradnika,objanjavaociljevezakoje
se zalae i bori KPJ, ukratko: radio sve ono to je u to vrijeme bila generalna linija KPJ. I
najsloenijeiodgovorneposloveobavljaojemirnoisabrano,uvjerendokrajauonozatose
bori.

Augusta 1941. Gavri je meu prvim borcima komunistima koji poinju oruane akcije u
Semberiji. On uestvujeusjeenjutelefonskotelegrafskihlinija,ometanjusaobraaja,napadu
naorunikepostajeidrugimakcijama.

Pod pritiskom nadmonijih neprijateljskih snaga, Semberijska eta u kojoj se nalazi i

VeselinGavriprebacujese,sredinomseptembra,uMavu.Uvrijemeoperacijaudruenih

155
njemakokvislinkih snaga na slobodnu teritoriju u zapadnoj Srbiji, posebno u Pocerini, na
padinama planine Vidojevice, u ogorenoj borbi koju njegova eta vodi Veso se istie
postojanou i junatvom. Iz semberijske ete gine vie drugova, meu kojima i Veselinov
bratBrankoGavri.Poslijenizaborbi,etase,uoktobruprebacilauBosnu,iprekovlasenice
iekoviastiglanaMajevicuiukljuilausastavMajevikogNOPodreda.

Gavri nije odmah doao na Majevicu, jer je bio bolestan i zadran u partizanskoj bolnici.
Poslije ozdravljenja,biojepokretanizaakcijanapolitikomikulturnoprosvjetnomplanuu
ekoviima. Postaje organizator i dua partijskog rada i masovnog idejnopolitikog
djelovanjaunaroduiomladini,testievelikupopularnostmeuborcimaiunaroduBira.

Ipak je elio da se to prije domogne svoje Majevice i Semberije. Februara 1942. godine
poao je, s grupom kurira, na Majevicu. Uhvaen na prijevaru zajedno s ostalim drugovima,
pao je u ruke etnicima. Nije se ni trenutka kolebao. Vjeran sebi, i jednom zauvijek
opredijeljen, donio je odluku. S prezirom je sluao ponude etnikih oficira, koji su na sve
naine teili da ga pridobiju ili slome, jer je i na Majevici i u Semberiji uivao veliki ugled.
Veselin jesveprijedlogeodbio.Kasnijenijehtionidarazgovarasaetnicima.Biojesiguran
daenjegovasmrtdatinovidoprinosrevoluciji najviiinajvrjednijikojinjezin
boracuopemoedajojda!Poslijezvjerskogmuenja,ubijenjeukrajuukomeseirodio,od
rukeljudikojisuizdalisvojnarodunajteemvremenu.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

156
 Gavrilovski Alekse Kiro
Roen je 1918. godine u Prilepu, Makedonija. Potie iz
pealbarske porodice, koja se poslije prvog svjetskog rata
bavisitnomtrgovinom.

Poslije zavretka IV razreda gimnazije, postaje trgovaki

pomonik. esto putuje u Zagreb i Beograd. Rano se
ukljuuje u napredni oslobodilaki pokret u Prilepu.
Postoje upoznao napredne ljude u Beogradu i Zagrebu,
poeojedadonosiilegalnimaterijaluPrilep.istaknutjeu
KUD Abraevi" i u Loi trezvenjaka. Aktivno uestvuje
u svim akcijama i demonstracijama protiv reima. Zbog
togajeproganjanihapen.Kaoutjecajanovjekugradu,i
lan odbora Crvene pomoi", bio je uesnik u
prikupljanju Narodne pomoi", i sa svojom porodicom
naroito je doprinio ovoj aktivnosti. Za njegovu organiza
cionu aktivnost vezano je formiranje novih partijskih organizacija sjeverno od Prilepa,
naroitouokoliniBroda.

Odmah poslije okupacije, zbog svog angairanja u pripremama za oruani ustanak, primljen
jeulanstvoKPJ.Nekolikoputajebiohapeniprebijanodbugarskihokupacionihvlasti,ali
seuvijekhrabrodrao.

Godine 1942. povlai se u ilegalnost i postaje lan MK KPJ u Prilepu. esto odlazi, po
partijskim zadacima, van grada. Poznata je njegova veza s odredom Dimitar Vlahov", i
njegovaaktivnostuselimaDrenovci,GornoSeloiDabnica.Uposljednjemtrenutkuizbjegao
je dabniko klanje", u septembru 1942. godine. Izvjesno vrijeme radio je i s partijskom
tehnikom.

Godine 1943. postao je lan II oblasnog komiteta (za Bitolj). Prilikom prvog osloboenja
Kieva,septembra1943.godine,postaojesekretarSKuKievu.Uzimu1944.godinevraa
senaprilepskiteren,kaolanOblasnogkomitetaBitolja.Kadsenalaziougradu,pomagaoje
MK naroito na masovnom upuivanju novih boraca u brigade. im je poelo proljee,
zajedno sa sekretarom SK Prilepa Krumetom Volnaroskim, posveuje posebnu panju
formiranjuNOOusrezu.estoodlazinaterenusela.

Kad su poele pripreme za saziv 1 zasjedanja ASNOM, Kiro i Krume su esto zajedno.
PoslijejednogsastankauPrilepu,ostalisudaprespavajuuistojkui.Ali,bugarskapolicijaje
otkrila kuu u kojoj su oni bili i opkolila je jakim snagama. Opkoljeni od stotinu dobro
naoruanih Bugara, nisu mogli da se probiju. Poto su potroili municiju, Kiro se popeo na
krov i odrao govor o partizanskoj borbi i skoroj pobjedi nad faizmom. Susjedi su sluali
govor. Policija je zapalila kuu. Krume je 9. maja 1944. godine ubijen. Kiro je izvrio
samoubojstvoiizgoriouzapaljenojkui.

Narodnimherojemproglaenje11.oktobra1953.godine.

157
 Georgiev Milana Pero io
Roen je 1918. godine u Kumanovu, Makedonija, u
zanatlijskojporodici.

Poslije osnovne kole, uio je krojaki zanat. Kao vrlo

mlad, ukljuuje se u omladinski revolucionarni pokret u
Kumanovu. Po prirodi je bio miran, ali vrlo buntovan i
netrpeljiv prema nepravdama, sklon itanju i razmiljanju.
Kao petnaestogodinjak primljen je u SKOJ, a 1936.
godine postao je i lan KPJ. Iako je bio suvie mlad,
ispoljio je u partijskoj djelatnosti smisao za rukovoenje i
hrabrost u izvravanju zadataka. Te njegove sposobnosti
bile su uoene, pa je ve godinu dana kasnije postao lan
PK SKOJa za Makedoniju, kao i lan MK KPJ za
Kumanovo.

Njegova aktivnost nije ostala neprimjeena od policije. Bio je hapen i muen. Pred klasnim
neprijateljem se hrabro drao. Poslije izlaska iz zatvora, njegova aktivnost je u stalnom
usponu.Godine1939.postajesekretarMKKPJKumanovo,ilanPKKPJzaMakedoniju.

Njegovo uzdizanje kao rukovodioca u komunistikom pokretu ide paralelno s razvijanjem

njegovih drugih kvaliteta. On je postao poznat i kao dobar govornik na demonstracijama.
Takav jedan govor odrao je 27. marta 1941. godine, pred velikom masom u Kumanovu,
protivpristupanjaTrojnompaktu.

Utokuprvihmjeseciokupacije,poznatjekaojedanodkomunistauMakedonijisistananim
politikimrefleksom.

On se medu prvimasuprotstaviosekretaruPKKPJzaMakedonijuMetodijuatorovuarlu,
povodomnjegovihoportunistikihiseparatistikihstavova.

Na partijskoj konferenciji u Kumanovu, maja 1941. godine, ponovo je izabran za sekretara

MK KPJ u gradu. Njegove zasluge kao sekretara MK su velike, jer je s uspjehom izvrio
pripremezaoruaniustanakuKumanovu.

Jedanaestog oktobra 1941. godine odlazi s grupom suboraca na Karadak, u Prvi partizanski
odred, i postaje njegov politiki komesar. Meutim, slabo naoruan, bez borbenogiskustvai
progonjen od mase vojnih i policijskih snaga bugarskog okupatora, partizanski odred je
razbijen. Pero je bio opkoljen, bez izgleda na probijanje. Pozive neprijatelja da se preda nije
htio ni da uje. Pucajui, odluno je jurnuo nabugarskeredove,snamjeromdaseprobijeili
dapogine.Utomjunakomnaletupaojesmrtnopogoen.

Narodnimherojemproglaenje11.oktobra1951.godine.

158
 Gerovac Mile Ljubica
Roena je 20. septembra 1919. godine u Jezeranima,
Otoac, Hrvatska. Kao dijete siromanih zemljoradnika,
iji se otac bavio i zidarskimzanatom,zavrilajeosnovnu
koluurodnommjestu,aGraanskukoluuZagrebu.Jo
kaodjevojica,odlinauenica,svrstavase1934.uredove
napredne srednjokolske omladine. A posle zavretka
Graanske kole upisuje se u Trgovaku akademiju u
Zagrebu. U koli je jedna od najaktivnijih omladinki.
Popularizira naprednu literaturu, okuplja omladinu i
ukazuje joj da je njeno mjesto i budunost s radnikom
klasom. Zbog takve aktivnosti, brzo su je uoile kolske
vlasti i policija, koja ju je uhapsila 1937. godine. Pred
policijom se drala kao stari prekaljeni revolucionar kad
je,poslijenekolikodana,putenanaslobodu,postalajejo
aktivnija. Ubrzo zatim primljena je u SKOJ. Kad je, u
jesen 1937, istjerana iz Trgovake akademije u Zagrebu, kolovanje i revolucionarni rad
nastavila je u Banja Luci. Tokom 1939. i 1940. policija je hapsi uvijek je imala primjerno
dranjepredklasnimneprijateljem.

U jesen 1940. upisuje se u Ekonomskokomercijalnu visoku kolu u Zagrebu, gdje politiki

postaje jo aktivnija. Istovremeno ne gubi vezu ni s rodnim krajem,asuraujeiuSeljakoj
misli". Za lana KPJ primljena je 1940. godine, i kao iskusan i zreo politiki radnik ubrzo
postajeisekretarpartijskeelijeEkonomskokomercijalnevisokekole.

Posle okupacije zemlje, u ljeto 1941, po zadatku Partije, Ljubica odlazi u Liku i odmah se,
zajednosdrugimkomunistima,ukljuujeuradnapripremamazaoruaniustanak.Neumorno
obilazi sela, okuplja omladinu i ene, i s puno poleta ukazuje im na zloinaku politiku
okupatoraiustaaiperspektiveoruaneborbe.Kadjepoeoustanak,zajednospartizanskim
grupama uestvuje u oruanim akcijama. U jesen 1941. izabrana je za lana Kotarskog
komitetaKPHzakotarBrinje,isekretaraKotarskogkomitetaSKOJazaBrinje.Posebnose
isticalauradunastvaranjubratstvaijedinstvaizmeusrpskogihrvatskognarodauLici.Kao
ena puna poleta i vedrine a uz to neobino hrabra i neustraiva, bila je veoma popularna i
omiljena,naroitomeuomladinomienama.

Prilikom napada likih i primorskogoranskih partizana na ustae u Jezeranima, Ljubica je

predvodilavodbataljonaMarkoOrekovi",iuspeladaganeopaenoporedbunkeradovede
do crkve u selu. Ali, kad se vraala po drugi dio boraca, da i njih uvede u selo, bila je pri
mecenaodustaa,iubijena16.aprila1942.godine.Mrtvu,ustaesujezvjerskimasakrirale.
Da bi se, i na taj nain, sauvala uspomena na svijetli lik hrabre revolucionarke, Brinjski
bataljon je prozvan bataljon Ljubice Gerovac", koji se pod njenim imenom hrabro borio do
krajarata.

Narodnimherojemproglaenaje27.novembra1953.godine.

159
 Gigov Andona Strahil
Roen je 16. septembra 1909. godine u Velesu,
Makedonija, u siromanoj zanatlijskoj porodici. Poslije
zavretka osnovne kole, upisao se u gimnaziju u Velesu,
koju je u treem razredu morao da napusti, jer nije imao
sredstava za kolovanje. Poeojedauizanat.Radiojeu
Dravnoj eljeznikoj radionici u Velesu, i uio zanat
metalostrugara. Tada se upoznao i sa starijim drugovima,
pripadnicimanaprednogradnikogpokreta,komeseisam
prikljuio, i ubrzo postao jedan od njegovih najistaknutijih
aktivista.

lan KPJ postao je u godini estojanuarske diktature

(1929). Zbog revolucionarne aktivnosti proganjan je i
hapen,aSudzazatitudraveosudiogaje1934.godine
na trogodinju robiju, koju je izdravao u kaznioni u
Sremskoj Mitrovici. Gigov se ni na robiji nije predavao.Sudjelovaojeuradupartijskeorga
nizacije u kaznioni. Uestvovao je u trajkovima i drugim akcijama komunista politikih
osuenika. Polaznik je ilegalnog Crvenog univerziteta" na robiji, koji je kolovao i pri
premao kadrove to su, poslije izlaska s robije, preuzimali najodgovornije zadatke. Takav je
bio i Strahil Gigov. U godinama pred ratuestvujeumnogimradnikimakcijama,kaojedan
odnjihovihorganizatorauMakedoniji.

Poslije okupacije zemlje od faista, naao se medu makedonskim komunistima koji su

organizirali pripreme za poetak oruanog ustanka Makedoniju su bili okupirali bugarski
faisti. Ve od samog poetka dobio je odgovorne funkcije u Pokretu. Izabran je za lana
Glavnog taba NOV i POJ za Makedoniju, u kome je vrio funkciju zamjenika politikog
sekretara.Ubrzozatim,postaojeinaelnikovogtaba.Kadaje,umartu1943.godine,
osnovana Komunistika partija Makedonije, postao je lan njenog CK. Osim kao iskusan
partijski radnik koji je razvio politiki ivot u vojsci i meu narodom, gdje je dao znaajan
doprinosuorganiziranjunarodnerevolucionarnevlasti,Gigovsepokazaoikaohrabarboraci
vest organizator mnogih vojnih akcija. Prouo se pocijelojMakedoniji.Okupatorisugadva
putaosuivalinasmrtuodsustvu.

Kao predstavnik Makedonije, Gigov je bio vijenik II zasjedanja AVNOJa.Poslije

osloboenja zemlje, nalazio se na odgovornim dunostima u drutvenom i politikom ivotu
Makedonije i Jugoslavije. Neposredno poslije rata, bio je sekretar i lan Prezidijuma
ASNOMa,zatimpredsjednikZemaljskogodborasindikataMakedonije.Vieputajebiranza
poslanika Savezne i Republike skuptine. U prvoj vladi Makedonije bio je ministar
graevina, saobraaja i industrije. Bio je i lan Savezne vlade potpredsjednik Izvrnog vea
Skuptine Makedonije i potpredsjednik Savezne skuptine. Biran je za sekretara Gradskog
komitetaSKuSkoplju.ZalanaCKSKMakedonijebiranjenaI,IIiIIIkongresuSKM.Bio
jelanPolitbiroa,odnosnoizvrnogkomitetaCKSKM.ZalanaCKSKJbiranjenaV,VIi
VII kongresu SKJ. Bio je predsjednik Glavnog odbora SSRN Makedonije, lan Saveznog
odbora SSRNJ i lan Centralnog odbora SUBNOR Jugoslavije. Biran je za lana Savjeta
Federacije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih priznanja i odlikovanja. Narodnim

herojemproglaenje27.novembra1953.godine.

160
 Gluhak Ivo
Roen je 1922. u Konjini, Zlatar, Hrvatska. Kao djeak
preselioseuZagreb,dauitrgovakizanat.Tujedoaou
doticaj s naprednim omladincima, medu kojima je ubrzo
zapaen svojim interesovanjem za politika zbivanja i za
klasni radniki pokret. Kao provjereni aktivist, koji je sve
zadatkeobavljaopredanoisavjesno,Ivoje1939.primljen
u Savez komunistike omladine Jugoslavije. Uoi rata,
jedan je od najaktivnijih radnikih omladinaca
komunista, koji oko sebe, kroz razliite oblike djelovanja,
okupljasveantifaistikeelementeuredovimamladih.

Poslije okupacije zemlje, kao lan zagrebakog Mjesnog

komiteta Saveza komunistike omladine Jugoslavije,
Gluhak je jedan od organizatora borbenih omladinskih
grupa u Zagrebu. Zajedno s Antom Milkoviem i
Rudolfom Kroflinom, sudjeluje u diverziji na pruzi Zagreb Sisak. Iako je, zbog premale
koliine eksploziva. oteeno tek nekoliko vagona, ta je akcija imala veliki odjek i bila
moralni podstrek za niz mnogo uspjenijih pothvata. Petnaestog jula 1941. Gluhak sam pali
ustako skladite sijena u Kustoiji. Bio je i jedan od lanova grupe zagrebakih skojevaca
kojisu,1.augusta1941,podvodstvomSlavkaKomara,izvrilinapadizBotanikogvrtana
pripravnike Pavelievog "Tjelesnog zdruga". Tada je ranjeno 28 ustaa. Akcija je izazvala
paniku u ustakim i njemakim redovima, i zbog nje je uhapeno i ubijeno oko 700 ljudi.
Slijedeeg dana (5. augusta) uhapen je i Ivo Gluhak. Osuen je na smrt, ali poto nije nita
priznao, kazna mu je, kao malodobniku, zamijenjena na dvije godine robije. U vrijeme
izdravanja kazne, Ivo je stekao povjerenje upravnika zatvora, koji ga je putao u grad bez
policijske pratnje. Tako je uspio da stupi u vezu sa svojim starijim bratom Vladom, koji je
tada bio jedan od partijskih rukovodilaca u Zagrebu, i da se uz njegovu pomo prebaci na
osloboenuteritorijunaKordun.

Kao i u okupiranom Zagrebu, i sada, u borbi, Ivo je pokazao iste osobine: neustraivost i
hrabrost.

Poginuo je u prvim borbenim redovima, u sukobu s nadmonim neprijateljskim snagama, u

oktobru1941.godine.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.(V.Raj.)

161
 Gredelj Janka Janko
Roenje28.travnja1916.uZagrebu,Hrvatska.Potjeeiz
radnike porodice. Zavrio je etiri razreda Graanske
kole,azatimjeotiaoueljeznikuradionicuuZagrebu,
gdje je zavrio i etiri razreda eljeznike zanatske kole.
U eljeznikoj radionici dobio je stalno zaposlenje kao
kvalificirani metalostrugar. Ve kao egrt povezao se s
naprednim omladinskim pokretom, a 1937. primljen je u
Savez komunistike omladine Jugoslavije. Veoma rano
ispoljio je organizatorske sposobnosti, a sve zadatke koji
suprednjegapostavljaniobavljaojekrajnjeportvovanoi
hrabro. Zbog toga je 1938. primljen u Komunistiku
partijuJugoslavije.

Biojezapaenposvomradumeduradnikomomladinom
u kulturnoprosvjetnom drutvu "Mladost" i u radnikom
planinarskom drutvu "Prijatelj prirode". U vrijeme graanskog rata u paniji, Gredelj
organizira skupljanje priloga za pomo republikanskim borcima i sudjeluje u brojnim
ilegalnimakcijamaPartije.

Omiljen medu radnicima i cijenjen i u najviim partijskim tijelima, Gredelj 1939. postaje lan
partijskog rukovodstva za eljeznicu, a pred sam rat dobiva povjerljiv zadatak da slui kao
veza Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske s organizacijama u Varadinu,
SlavonskomBrodu,Osijeku,Gospiuidrugimmjestima.

Poslije okupacije zemlje, Gredelj je zaduen za organiziranje udarnih grupa na eljeznici, a

posebno u eljeznikoj radionici, gdje je bio neposredni komandant. Osobno je sudjelovao u
vie borbenih akcija tih grupa: u napadu na gestapovce na Bukovakoj cesti, u akcijama na
zagrebakom Zapadnom kolodvoru, gdje je njegova grupa provalila u vagon s municijom i
odnijela60puaka,5pukomitraljeza,10.000metakainekolikorunihbombi.

Ljeti 1941. Gredelj je uhapen, ali ni pod najteim torturama ustae nisu uspjele iz
prekaljenog revolucionara iznuditi bilo kakvo priznanje. Zbog pomanjkanja dokaza bio je
puten, ali ubrzo, pred opasnou novog hapenja, prelazi u ilegalnost. Neumorno radi na
proirenjuborbeprotivokupatoraidomaihizdajnika.Poetkomjeseni1941,prebaenjena
rad u Tehniku Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske, gdje je obavljao
najpovjerljivije poslove. Tehnika je bila smjetena u Klaievoj 17, u stanu Ilije Paveia.
Gredelj je s dvojicom drugova naputao Tehniku svake veeri u odreeno vrijeme, kad bise
Paveivratioizgradaiprethodnoprovjeriojeliokolinazgradesigurna.

Tehnika je provaljena 24. prosinca 1941, i ustaki agenti su neprimjetno zaposjeli zgradu u
Klaievoj ulici 17. Te je veeri Gredelj tampao deveti broj "Vjesnika", i pripremio ga za
rasturanje. U asu kada su izlazili iz stana, agenti su skoili na njih. Jedan je dan Tehnike
uspiopobjei,drugijelakoranjeniuhvaen.Gredeljjedaootpor,pucao,raniotrojicuustaa,
od kojih je jedan kasnije umro, azatimsepovukaoprematavanuzgrade.Kadajevemislio
da e mu uspjeti bijeg preko krova, i sam je teko ranjen. Odmah je prevezen u bolnicu na
Vinogradskojcesti,gdjejeizdahnuo.

Narodnimherojemproglaenje5.srpnja1951.godine.

162
 Gregori Pavle
Roenje18.oktobra1892.godineuZlataru,uHrvatskom
zagorju. Srednju kolu je zavrio u Zagrebu, a studije
medicine poeo u Gracu (19111914), ali ih je morao
prekinuti zbog poetka prvog svjetskog rata. Mobiliziran
je, kao sanitetski oficir, uaustrougarskuvojsku.Poslatje
naruskifront,gdjeje,kodPemisla,ubrzozarobljen.Kao
zarobljenik, prijavio se za dobrovoljca (1916) u Srpski
dobrovoljaki korpus koji je uestvovao u borbama na
Dobrudi. Posle februarske revolucije u Rusiji (1917),
stupio je u rusku armiju, koju je ubrzo napustio i postao
vojnik jugoslavenskog bataljona u Kijevu. Ovaj bataljon
je,kasnije,prebaenuSibir,uTomsk,ipreformiranupuk
kojijenosioime"MatijaGubec."

Gregori se u Tomsku (1919) povezao s organizacijom

Lenjinove boljevike partije.Sproveojeagitacijuusvomepuku,ikompletnoggapreveona
stranu"Crvenearmije.Utovrijeme,uljeto1920.godine,postaojelanRuskekomunistike
partije (boljevika). Iste godine, u zimu, upuen je u Moskvu, gdje je pomogao formiranju
kole "crvenih komandira" za Jugoslavene uesnike oktobarske revolucije. U toj koli je
draopolitikunastavu,ibiosekretarpartijskeelije.Nedugoizatoga,augusta1921.godine,
vratio se u Jugoslaviju. Odmah se ukljuio u Pokret i postao lan, tada ve zabranjene i
ilegalne, Komunistike partije Jugoslavije. Nastavio je studijemedicine,kojejezavrio1924.
godine u Zagrebu. Posle zavretka studija, radio je u raznim krajevima zemlje, uestvuju i
istovremeno u akcijama KPJ. Radio je u Kraljevici, Trogiru, Gospiu, Zagrebu i drugim
mjestima.UKraljeviciseprviputsreosmetalskimradnikomJosipomBrozom.

Gregorieva aktivnost nije izmakla policiji, koja je motrila svaki njegov korak, pokuavajui
da onemogui njegov revolucionarni rad. Proganjan je i hapen.DrugiputsesreosJosipom
Brozomkadagaje,pozadatkupartijskeorganizacijeuZagrebu,posjetiouLepoglavi.
Sud za zatitu drave osudio je Gregoria na dvogodinju robiju (1932). Nastavio jeborbui
tamo. Zbog uea u jednom trajku politikih osuenika, kazna mu je poveana za dvije
godinerobije.

Posleizlaskasrobije,GregoripreuzimanajodgovornijezadatkeuPokretu.Izvjesnovrijeme
je radio na organiziranju ilegalnih punktova za slanje dobrovoljaca u paniju. Radio je i u
partijskojtehniciiuureivanjuilegalnog"Vjesnika".NaOsnivakomkongresuKPHrvatske,
u ljeto 1937, izabran je za lana CK KP Hrvatske. Ni tada njegova aktivnost ne ostaje
nezapaenaodreima.Nastojedagaizolujuzajednosostalimrevolucionarima,
jeostaooddecembra1939.domaja1940.godine.

U martu 1941. pred napad faistike Njemake na Jugoslaviju, ponovo je uhapen zajedno s
OtokaromKerovanijemiOgnjenomPricomalije,neposrednoprijedolaskaNijemaca,uspio
daseizbaviizzatvora.PozadatkuCKKPJ,iaojekodkomandantaZagreba,datraioruje
zaradnikedaseoduprufaistikimagresorimaibranezemlju,alijebioodbijen.

Posle sloma Kraljevine Jugoslavije, uestvovao je na Majskom savjetovanju CK KPJ u

Zagrebu, na kome su donijete znaajne odlukeopripremioruaneborbenarodainarodnosti
Jugoslavije.

163
Ubrzo zatim, Gregori je poslat u Moslavinu i Sloveniju, da organizira ustanak. Od jeseni
1942. preao je na osloboenu teritoriju Like i Korduna, gdje se nalazio GS NOV i POJ
Hrvatskei CKKPH.

Pavle Gregori je od prvih ustanikih dana dao znaajan doprinos i organiziranju narodne
vlasti na osloboenoj teritoriji. Vrio je odgovorne funkcije u najviim organima
revolucionarne vlasti. Jedan je od osnivaa i sekretar ZAVNOHa. Bio je vijenik I i II
zasjedanjaAVNOJa.

Poslije osloboenja, Gregori je vrio najodgovornije funkcije u drutvenom i politikom

ivotu Hrvatske i Jugoslavije. Bio je lan jedinstvene Savezne vlade, a zatim i predsjednik
Savjetazanarodnozdravlje,lanSIVa,poslanikSaboraHrvatskeiSavezneskuptineuvie
saziva,ambasadorFNRJuItaliji.BiranjezalanaCKSKHiSlanaCKSKJ(naV,VIiVII
kongresu). Bio je lan Saveznog odbora SSRNJ, a vie godina, predsjednik Jugoslavenskog
crvenogkriaiSavjetaFederacije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena junaka socijalistikog rada i vie domaih i
stranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

164
 Hari Jakova Ivan Ilija
Gromovnik
Roen je 17. studenog 1903. godine u Slapnu, Ozalj,
Hrvatska. Potjee iz siromane seljake porodice. Njegovi
roditelji su imali jedanaestoro djece. Osnovnu kolu
zavriojeuMalomErjavcuinauiostolarskizanat.
Zapoljava se u Karlovcu. Tu i poinje njegov rad u
revolucionarnom radnikom pokretu. Uestvuje u trajku
karlovakihradnika,zbogegaje1922.zatvorenuvojnom
zatvoru u Karlovcu. Poslije izlaska iz zatvora, zapoljava
seuZagrebu,gdjenastavljarevolucionarnudjelatnost.

Poslije odsluenja vojnogroka,napozivsvogbrataodlazi

u Kanadu. Tu se povezuje s naprednim radnicima. ali je
1929, zbog svoje aktivnosti, protjeran u Meksiko.UVera
Kruzu je, maja iste godine, postao dan Socijalistike
partije.

Godine1931,HarijeuPanami.Ovdjeseposebnoistieusindikalnomradu.Kaopovjerenik
sindikata u fabrici namjetaja, uestvuje u trajku radnika, zbog ega ga policija protjeruje iz
te zemlje. Hari odlazi u Kolumbiju. I tamo nastavlja borbu za prava radnika. Prvog svibnja
1932. uestvuje u velikim radnikim demonstracijama u Porto Karteheni, pod parolom:
"Hoemo rada! Hoemo kruha!" Zbog njegove aktivnosti i ovdje je uhapen i protjeran.
Odlazi u Ekvador. U gradu Kito ubrzo se povezuje sa socijalistikom partijom "Porobljeni
narodi June Amerike, ujedinite se!", kojomrukovodi Domingo Romero Teran. Tu Hari, u
proljee1933.godine,kaoartiljeracuestvujeutrinaestodnevnojradnikojrevoluciji,kojase
zavrava porazom, te Ivan bjei na Oriente, i izvjesno vrijeme radi kao ispira zlata na rijeci
Napo.

Godine 1934, prekoPeruaiileaodlaziuArgentinu,gdjeradinaizgradnjidrvenihmostova

u nacionalnom parku u San Karlo de Bariloe. Upoznaje se s mnogim radnikim borcima i
programom KP, iji lan postaje iste godine. Aktivan je u radu internacionalne sindikalne
organizacije i lan "Crvene pomoi" Sokororoho. Komunist i iskusni borac u radnikom
pokretu, Ivan Hari krajem 1936. odlazi, kao dobrovoljac, u panski graanski rat. U
revolucionarnoj panskoj vojsci je diverzant, a poslije zavretka kursa i instruktor
diverzantskih jedinica. On je 1938. i savjetnik 133. diverzantske brigade na Estramaduri, a
zatim, do svretka rata, prevodilac u ruskoj ambasadi u Valenciji. Poslije neuspjeha
panjolske revolucije, Ivan je u koncentracionom logoru u Francuskoj, najprije u Arelesu,
zatimuGirsu,iponovouArelesu.

Osmogoujka1941.godine,Harijepobjegaoizlogora,iponaloguPartijeiuputstvuVlade
etkovia, krenuo u Jugoslaviju. Iz Liona odlazi u Njemaku, gdje se uz pomo vedskog
konzulazapoljavautvornicialuminijaAKENnaElbi.Kaovrijedanradnik,Ivanjedobio21
danodsustva,ipozadatkuPartijenastavioputuJugoslaviju.

PotkrajlipnjastigaojeuZagreb.Tuse,naTratinskojcesti,ustanuteficetrokCrnojevi,
naaosasvojimdrugovimaizpanije.IzZagrebagaCKKPHupuujeuKarlovackodJosipa
Kraa i Ive Marinkovia.UsrpnjuOKKPHzaKarlovacaljegauZadobarskuumupokraj

165
Karlovca,gdjesevenalazilagrupakarlovakihkomunista.Iskusnomdiverzantunijetrebalo
mnogovremenadazatraiodIveMarinkovia,sekretaraOKKPHzaKarlovac,dagapoalje
ukrajgdjeeimativeumogunostzaizvoenjediverzantskihakcijatamogdjeeposlije
izvedene akcije moi da se povue dublje u pozadinu i da svaki put iznenadi neprijatelja na
drugom mjestu. Sredinom kolovoza, Ivan odlazi u Drenicu, zatim u Hrvatsko primorje i
Gorski kotar. Koristei bogato iskustvo iz panskog graanskog rata, Hari sa svojim
narodomprimjenjujesteenopartizanskoiskustvodiverzantaiorganizatora.Ve9.rujnakod
Lia dignut je u zrak prvi talijanski vlak. U toj akciji zaplijenjeno je 17 sanduka po 25
kilograma eksploziva. Svega deset dana kasnije digao je u zrak i drugi vlak kodSungerskog
tunela, sa 750 talijanskih faista. ef i organizator diverzantske sekcije, a zatim i komandant
grupe diverzantskih odreda GH Ivan Hari neumorno radi na prikupljanju eksploziva,
odabira borce i poduava ih za izvoenje diverzija. Prebacuje se iz kraja u kraj, iznenauje
neprijateljainanosimuvelikegubitkeuljudstvuimaterijalnimdobrima.

Na pruzi Karlovac Caprag, na rijeci Maji, kod Gline, rusi, 26. veljae, eljezniki most,
tako da do kraja rata pruga Karlovac Sisak nije radila. Ubrzo iza ove, izvodi jednu od
najveih akcija na pruzi Banja Luka Sunja i Biha Sunja. Rui sa svojim diverzantima
Volenjskivijadukt.

Diverzantske akcije su sve masovnije irom Hrvatske. Hari ih izvodi u Posavini, Lici,
Slavoniji, Bosanskoj krajini. Zahvaljujui njegovom iskustvu i samoprijegoru, stvorene su
neustraive pokretne diverzantske grupe, ete i bataljoni. Jedinice su ruile pruge, mostove,
stanice, tunele, magazine, dizale su u zrak vlakove, kamione, unitavale avione na
aerodromima. Nikakve strae i osiguranja nisu mogle sprijeiti samoinicijativne i odabrane
diverzante. O Hariu i njegovim akcijama stvarane su legende. Na vojnom aerodromu
Kurilovec, Hari je sa svojim diverzantima, 19. srpnja 1944, unitio 800.000 kilograma
avionskih bombi, 3 aviona i ubio 300 Njemakih vojnika. Za uspjeno izvedenu akciju, Ivan
jeodtaba4.korpusazanagradudobiotrojaseljakakolapunamajseraimunicijezasvoje
diverzante.Posebnoznaajnuakcijuizveojekomandantdiverzanata15.kolovoza
1942, na pruzi Novoselac Kri kod mosta na esmi. Na minu koju je postavio iskusni
diverzantHarinaiaoje,izDiona,"Orijentsimplon".Unitenje21vagons376Njemakih
oficira, koji su bili upueni na Istoni front. U istom vlaku poginuo je i bugarski vojni
izaslanikkojisevraaospregovoraodAntePavelia.Harioveakcijedjelovalesuiznenadno,
kao udar groma, zbog ega ga je narod prozvao Ilija Gromovnik. Njegovi su diverzanti i na
kolskom aerodromu "Borongaj" unitili, 28. prosinca 1944, 5 aviona, 4 pratea lovca
"Dornier" i Paveliev "Junkers 52". U toku NORa oteeno je i uniteno diverzantskim
minama oko 1.470 neprijateljskih vlakova, porueno 350 mostova. Oko 27.000 faistikih
vojnika i oficira, od kojih i 3 generala, izgubilo je ivot na minama koje su postavili hrabri
diverzanti. Uniteno je vise od 36.000 eljeznikih tranica. Organizirajui i izvodei
diverzantskeakcije,Harijeisamnaleimaprenosioeksploziviuestvovaouunitenju150
vlakovai27mostova.

Poslije osloboenja, Hari je zavrio Partijsku kolu i Viu vojnu akademiju u JNA. Bio je
zamjenik komandanta inenjerije u Generaltabu, radio u inspekciji General taba za
inenjeriju, i naelnik je taba uprave inenjerije JNA. S te je dunosti i otiao u penziju, u
inugeneralmajoraJNA.

NosilacjePartizanskespomenice1941.ivisevisokihodlikovanja.

Narodnimherojemjeproglaen25.rujna1944.godine.

166
 Holjevac Slave Veeslav, Veco
Roen je 22. kolovoza 1917. u Karlovcu, Hrvatska.
Privatninamjetenik.
U Karlovcu je zavrio est razreda gimnazije, a zatim se
zaposlio kao privatni namjetenik. Tada pristupa
revolucionarnom radnikom pokretu i istie se
revolucionarnom aktivnou u SBOTl u. S 22 godine
postaje,1939,lanKomunistikepartije,aveslijedeena
preporuku Ive Marinkovia, Veeslav Holjevac je izabran
u Okruni komitet KPH za Karlovac, Kordun i Baniju.
Svojim politikim radom stekao je veliku popularnost u
Karlovcu. Organizirao je jednu od najuspjelijih
demonstracija27.martauHrvatskoj.

Neposredno poslije okupacije, Veeslav Holjevac radi na

organiziranju omladinskih udarnih grupa, koje poinju
svojeakcijevekrajemtravnja1941.godine.KaojedanodorganizatoraustankanaKordunu,
i kao lan Vojnog komiteta, sudjeluje u nizu akcija za prikupljanje oruja za predstojeu
borbu. U srpnju 1941. odlazi na Kordun, gdje je, odlikujui se umijeem, jedan od
rukovodilaca ustankauovomkraju.Sprvomgrupomkordunakihpartizanaizvriojeiprvu
borbenuakciju:napadnaandarmerijskustanicuuTuilovicu,Tadajelakoozlijeen.

Ustudenom1941,svodomdobrovoljacabivihkarlovakihaktivista,upaojeuKarlovac,da
izrukuustaaotmuMarijanaavia.Preobueniudomobranskeuniforme,ilisupredveeru
grad iotiloubolnicugdjeseuhapeniMarijanavinalazionalijeenju.Akcijakojaje,
inae, snano odjeknula u Karlovcu i okolici nije potpuno uspjela, poto su ustae ve
ranije avia odvele iz bolnice. U toj akciji partizani su ubili dvojicu ustaa i nekoliko
talijanskih vojnika i zarobili pukomitraljez. Partizani su imali jednog mrtvog i jednog
ranjenogborca,kojeneprijateljnijeuspiodazarobi,jersuihaktivistiodnijeli.

Krajem 1941. godine, Veeslav Holjevac je izabran za politikog komesara Grupe NOP
odreda za Kordun i Baniju.Poslijetoga,nalazisenadunostipolitikogkomesara,akasnije
komandantaDrugeoperativnezone.Krajem1942.godine,postavljenjenadunostpolitikog
komesara1.hrvatskogkorpusa,inatojjedunostiostaodokrajarata.

U toku rata sudjelovao je u mnogim borbama u Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji, a takoer i u

zavrnimoperacijamazaosloboenjeIstreiTrsta.

Poslije osloboenja Zagreba, bio je komandant grada, a potom komandant Vojne uprave
Jugoslavenske armije u Istri. Godine 1946. bio je ef Vojne misije FNRJ u Berlinu. Na toj
dunosti je ostao do 1948. godine. Poslije demobilizacije, bio je ministar za novoosloboene
krajeve,ministarradauvladiFNRJiministarsaobraajauvladiNRH.Urazdobljuod1948.
do 1952. godine bio je lan CK KPH, a od 1952. do 1963. je bio predsjednik Gradskog
narodnogodborailanSekretarijataGradskogkomitetaSKHzaZagreb.UmrojeuZagrebu,
11.srpnja1970.godine,poslijetekebolesti.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugimvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje23.srpnja1951.godine.

167
 Hribernik Lovre Rudolf Svarun
Roen je 10. aprila 1921. u Horjulu, opina ViRudnik
(Ljubljana),Slovenija.

Potieizradnikeporodice.Prijeratajebioradnikciglane
u Vrhniki, a povremeno je radio i na drugim sezonskim
radovima. Uio je kamenorezaki zanat u Ljubljani, ali je,
neposredno pred ispit za kvalificiranog radnika, otiao u
partizane. Osnovnu kolu zavrio je u Horjulu, a zanatsku
uLjubljani.

Ujesen1941.povezaosesorganizatorimapokretaotpora.
Uskoro je postao jedan od najaktivnijih meu njima.
Raznosio je i irio propagandni materijal OF, skupljao
novane priloge za OF, pridobivao nove suradnike i
simpatizere narodnooslobodilakog pokreta, skupljao
oruje,municijuihranuzaprvepartizanskeete.

ZbogaktivnogdjelovanjauNOB,okupatorujepostajaosvesumnjiviji,pajezatoprvihdana
decembra1941.preaouilegalnost.Upartizanejeotiao6.januara1942,uSamotorskuetu,
koja je operirala u okolini Horjula. S tom etom se,zatim,ukljuioubataljonLjubeercera
naKoljeku,iznadBorovnice.Bataljon,kojijeimaooko140dobronaoruanihboraca,napao
je 2. februara 1942. talijansku posadu na eljeznikoj stanici Verd, kod Borovnice. Partizani
suraniliestizarobilitritalijanskavojnika.UnapadujeuestvovaoiSvarun,kojijeposlete
akcije otiao, s djelom bataljona, u okolinu Koevja u Ribniki logor. Kasnije je bio
dodijeljenkarauliTonetaZalaraanauIki,prekokojegjeodravanavezasLjubljanom.

Juna1942.preaojeuDolomiteiukljuioseu4.bataljonNotranjskogodreda,gdjejepostao
mitraljezac,zatimdesetar,komandirvoda,komandir2,zatim1.ete1.bataljonai,
najzad,komandant1.bataljonaDolomitskogodreda.

Uestvovaojeugotovosvimznaajnimborbama4.bataljonaNotranjskogodreda,ikasnije1.
dolomitskog odreda do njegovog rasformiranja. krajem aprila 1943. godine: u napadu na
Nijemce kod Motocka, nedaleko od PolhovogGradcaiuZalogu,iznadPolhovogGradca,u
sukobu s Talijanima i belogardistima u okolini Dobrave, Tokoga ela, Babne gore, Kljua,
Ligojne... U svim borbama se pokazao kao hrabar, snalaljiv i predan borac. To je naroito
dokazao u hajki od 17. do 21. marta 1943,kojusuprotivDolomitskogodredaiosloboene
teritorijeDolomitskerepublikeorganiziraliiizveliTalijani ibjelogardisti.

Uborbamasnadmonimneprijateljem,Dolomitskiodredjepretrpiotekegubitke.Svarunse
sasvojimbataljonomprobioizneprijateljskogobrua,ipritomneprijateljunaniogubitke.
IzDolomitskogodredaSvarunjeotiaouercerovubrigade,gdjejebionajprijezamjenik,a
zatimkomandant2.bataljonabrigade.UtojbrigadijeostaodokapitulacijeItalije.

UdanimakapitulacijeItalije,10.septembra1943,odnovodolihLjubljananaformiranajena
Golom, Ljubljanska brigada. U brigadu je ukljuen niz iskusnih boraca za rukovodee
funkcije.SvarunjepostaoprvikomandantLjubljanskebrigade.

168
PonaloguGlavnogtabaNOViPOS,ponovojeotiaouDolomite,ioktobra1943.formirao
2.dolomitskiodred,ibiokomandanttogaOdredadonjegovograsformiranjaiukljuivanjau
Treualpskuoperativnuzonu,krajemoktobra1943.godine.

Zatim je postao najprije naelnik, pa onda komandant 7. slovenake narodnooslobodilake

udarnebrigadeFrancePreern".Brigadujevodiodosredine1944.Vrlotekeborbebrigada
je vodila naroito u okolini Ratitovca, u novembarskoj njemakoj ofanzivi 1943. godine.
Znaajna akcija je bila viestruko ruenje eljeznike pruge izmeu kofje Loke, Kranja i
Radovljice i izmeu empetra i Divae. Spomena vrijedne borbe vodila je i na Lavtarskom
vrhu, na Mohoru, na irovskom iCerkljanskomvrhu,okoIdrijeiHotedrice...Utovrijeme
je brigada, pod Svarunovom komandom, unitila neprijateljske poloaje u Kamnoj Gorici, u
RibnuiKoritnu.

Svarun je bio dva puta ranjen prvi put teko, decembra 1943, blizu kofje Loke, a drugi
putuljeto1944,uborbama31.divizijesNijemcimanaJelovici.

Septembra 1944. postao je naelnik, a zatim zamjenik komandanta 31. divizije. Na toj
dunosti je bio samo oko mjesec dana, jer je ve oktobra poslan u Viu vojnu akademiju
Voroilov",uSovjetskiSavez.

KrajratagajezatekaouSovjetskomSavezu.PoslezavreneAkademije,oktobra1945,vratio
seudomovinuipostaokomandant17.divizijeJAuRadovljici,zatimpomonikkomandanta
Vojne mornarice za obalnu obranu u Splitu. Posle je bio nekoliko mjeseci u Generaltabu
JNA u Beogradu, a od 1951. do jeseni 1955. godine naelnik 21. korpusa u Mostaru. Za to
vrijemejezavrioViuvojnuakademijuuBeogradu.

Od jeseni 1955. do jeseni 1961. godine bio je komandant 53. divizije u Titovom Uicu, a
zatimkomandant2.proleterskedivizijeuNiu.Umeuvremenujezavriokursoperatikepri
ViojvojnojakademijiuBeogradu.

U jesen 1963. je preuzeo dunost komandanta Zagrebakog vojnog okruga, a u jesen 1965.
dunostkomandantaSkopskogvojnogokruga.

U proljee 1966. postavljen je za sekretara narodne odbrane Slovenije a potom je, iz

zdravstvenih razloga otiao u penziju. Posle odlaska u penziju, bio je zaposlen u fabrici
Iskra" u Kranju, kao savjetnik za vojni program proizvodnje. Skupljao je gradivo i napisao
knjiguDolomitiuNOB",1973.godine.

Prvog januara 1974. ponovo je reaktiviran i postavljen za komandanta Glavnog taba

Slovenije za SLO. lan Komunistike partije postao je juna 1942. U toku rata je bio lan
brigadnog i divizijskog komiteta, a posle rata lan divizijskog,korpusnogkomiteta,komiteta
podrujailanopunomostvaSKuJNA.

Kao sekretar za narodnu obranu Slovenije, bio je lan Konferencije SK Slovenije kao
penzioner sekretar tree osnovne organizacije SK BorisKidri"zaBeigradom,uLjubljani.
Bio je lan CK SK Slovenije. U in pukovnika je preveden decembra 1947, u in general
majora decembra 1957, u in generalpotpukovnika decembra 1964. i u in general
pukovnikadecembra1974.godine.

Narodnimherojemproglaenje21.jula1953.godine.

169
 Hrovat Franca an
Roen je 7. juna 1915. u Clevlandu, Sjedinjene Amerike
Drave, kao dijete slovenakih iseljenika, koji su u
Amerikudolidazaradenovaczakupovinuimanja.Vratili
su se u domovinu 1921, i Franc Horvat je u blizini svog
rodnogsela,useluKrka,sadanjaopinaGrosuplje,kupio
imanje. U vrijeme rata on i majka pomagali su
oslobodilakuborbu.

anjezavriopetrazredaosnovnekoleuKrki.Od1927.
do 1933. pomagao je roditeljima u obraivanju imanja, a
onda je u umama radio kod raznih poslodavaca kao
drvosjea i tesar, gdje je postao lan naprednih sindikata.
Vojnirokodsluioje1936.ukraljevojgardi.Do1941.tri
puta je pozivan na vojne vjebe u Varadin, gdje ga je
zatekaoaprilskirat.Vraase,poslekapitulacije,naoruan,
iodmahpoinjedaskupljaiskrivaorujeimuniciju.

Prijeko poznanika iz sindikalne organizacije Hrovat, meu prvima u svom kraju, ve u maju
1941, dobiva vezu s Protiv imperijalistikom, kasnije Osvobodilnom frontom, i prima
ilegalnu tampu. U julu iste godine uestvuje u stvaranju seoske vojne organizacije
Osvobodilnefronte,kasnijeNarodnezatite.

U jesen 1941. postaje komandir ete Narodne zatite i jedan od glavnih snabdjevaa i
suradnika partizana s tog terena Kad je 2. partizanski bataljon tajerski", pod komandom
FrancaRomana,Staneta,posleodlaskasPugleda,doaonatajteren,Hrovatpostajejedanod
glavnih njegovih snabdjevaa.Partijskaorganizacijabataljona1.tajerskepartizanskebrigade
(preteeDrugegrupeodreda)primaga,4.aprila1942,uPartiju,alimuKomandabrigadene
dozvoljavadastupiupartizanskeredove.Triputajepokuavaodatouinibezpristankaviih
foruma,itriputajevraankui,daidaljeradiuterenskojorganizaciji.

Dozvoluzaodlazakupartizanedobioje24.maja1942,iistogdanastupio,zajednosasvojom
etom,uDolenjskiodred,unjegov3.bataljon.

Kad je Dolenjski odred podijeljen, sredinom juna, na tri odreda, Hrovat je bio ve komandir
ete. Uavi u sastav Zapadnodolenjskog odreda, istakao se u borbama kod Dolenjskih
Toplica i u opsadi Koevja. Svoju etu, najbolju u Zapadnodolenjskom odredu, Hrovat je
estopredvodioujuriima.

Uaugustujesetomukljuenu1.slovenakuproleterskuudarnubrigaduToneTomi",S
njom uestvuje u borbama oko visoravni Rog, gdje su bile opkoljene nae jedinice u
akcijama u predgraima Ljubljane i u mnogim drugim borbama zime 19421943. Cijelo to
vrijemebiojenaelu1.bataljona.

U martu 1943. tadanji komandant Glavnog taba NOV i PO Slovenije, Ivan MaekMatija,
uzeo je Hrovata iz brigade u svoju pratnju. U jesen i u zimu, Hrovat je bio komandant
osiguravanjastanarukovodstvaoslobodilakogpokretauSloveniji,navisoravniRog.Istakao
seorganizacijomiprovoenjemmjerasigurnosti,imejedopriniodaseouvatajnostbaze.U
proljee 1944. odlazi, kao pratilac Maeka, u Drvar, i uestvuje u borbama u vrijeme

170
njemakog desanta na Vrhovni tab. Posle povratka je na slubi u OZNi i vri dunost
komandantastanaubazi24.naStranomvrhukodrnomlja.

Uvrijemeratabiojetriputalakoranjen.

Posle osloboenja je do demobilizacije 1946, radio u Upravi dravne sigurnosti zavrio je

jednogodinju kolu za lugare bio vie godina direktor Uprave dravnih uma u Triu na
radu u Upravi dravnih lovita i, najzad, direktor Uprave uzgojnih lovita Slovenije, i na toj
dunostijeipenzioniran.

UmrojeuLjubljani7.jula1970.godine.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

171
 Humo Saliha Avdo
Roen je 1. februara 1914. u Mostaru, Bosna i
Hercegovina. Osnovnu kolu uio je u rodnom mjestu, a
gimnaziju u Mostaru i Bihau. Naprednom omladinskom
pokretu priao je kao ak viih razreda mostarske
gimnazije. Zbog uea u akcijama srednjokolske omla
dine u Mostaru, iskljuen je iz gimnazije, pa je kolovanje
nastaviouBihau.

Odmah posle upisa na Filozofski fakultet u Beogradu

(studije svjetske i jugoslovenske knjievnosti), ukljuio se
u borbu naprednih studenata Beogradskog univerziteta.
Njegova politika aktivnost brzo je zapaena ne samo na
Filozofskom fakultetu, ve i u Beogradu i rodnom
Mostaru.lanjeSKOJaod1934,aKPJod1935.godine.
Posebno je bio aktivan u udruenju studenata za srpsko
hrvatskijezikijugoslovenskuknjievnost.Od1935.godinelanjeAkcionogodborastrunih
studentskih udruenja studenata Beogradskog univerziteta. S grupom naprednih studenata iz
BiH,kojisustudiralinaBeogradskomuniverzitetu,radiojenaokupljanjustudenataizBosne
i Hercegovine u studentsko drutvo Petar Koi" i omladinsku sekciju drutva Neretva".
Posredstvom tih drutava, politiki je djelovao i usmjeravao mlade studente u borbi koju je
vodiorevolucionarniradnikipokretiKPJ.Biojejedanodistaknutihorganizatoraiuesnika
ustudentskimtrajkovimaidemonstracijama1935.i1936.godine.Zbogtogasugauniverzi
tetske vlasti kanjavale ponitavanjem semestara i udaljavanjem s Univerziteta za kolsku
1935/36.godinu.

Pored politike djelatnosti u Beogradu, Avdo je pripadao grupi istaknutih partijskih aktivista
koji su radili na obnavljanju i konsolidaciji organizacija KPJ u Bosni i Hercegovini i, takav,
izabranuobnovljeniPokrajinskikomitetKPJzaBiHu1940.godini.

Posle kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, kao lan PK radio je na pripremanju ustanka i

organiziranjupartizanskihodredauBiH.

Sredinom jula1941,podrukovodstvomAvdaHumaodranjeuMostarusastanakOblasnog
komiteta KPJ, na kojem je formiran Vojni tab za Hercegovinu. Septembra i oktobra 1941.
pomogao je partijskim rukovodstvima u Hercegovini u organiziranju oruane borbe i
uvrivanju partijskih organizacija, a zatim je preao na partijski rad u Sarajevo. Avdo je,
kaolanPKKPJ,biojedanodistaknutihorganizatorailegalnograda.KaolanGlavnogtaba
NOViPOJzaBiHilanPK,biojezaduenzaorganiziranjeilegalnogradaKPJiNOPana
neosloboenoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Posle povlaenja partizanskih snaga u zapadnu
Bosnu, junajula 1942, Avdo je radio na konsolidaciji Partije i NOPa u istonoj Bosni i
Hercegovini.

Martaaprila 1943. angairao se u organiziranju partijskih rukovodstava i uvrivanju

partijskih organizacija istone Hercegovine. Posredstvom partijske organizacije u Mostaru,
pomagao je rukovodstvu Okrunog komiteta KPJ za junu Hercegovinu. Bio je jedan od
organizatora odravanja, vjenik i lan ZAVNOBiHa od prvog zasjedanja, i lan
predsjednitva i potpredsjednik ZAVNOBiHa, lan AVNOJa, lan Oblasne

172
narodnooslobodilakeskuptinezaHercegovinu.Godine1943.biojejedanodpokretaalista
Osloboenje",organaNOFazaBIH.

Posle osloboenja nalazio se na najodgovornijim partijskim i dravnim poloajima: lan

jugoslovenske delegacije na konferenciji mira u Parizu 1946, ministar i potpredsjednik vlade
NR BiH (19451948), predsjednik Privrednog savjeta vlade NR BiH, predsjednik Izvrnog
vea Narodne skuptine BiH (19531956), dravni sekretar za financije vlade FNRJ od
(19561958), potpredsjednik odbora za perspektivni plan vlade FNRJ, potpredsjednik Sa
veznog vea Narodne skuptine Jugoslavije, predsjednik Savezne komisije za nuklearnu
energiju,predsjednikSaveznogsavjetazakoordinacijunaunihdjelatnosti.

Odosloboenjado1963.neprekidnojebiranzarepublikogisaveznogposlanika.

Avdo Humo je bio organizacioni sekretar PK KPJ za BiH (19461948) od Osnivakog

kongresa KPJ BiH, bio je lan i Politbiroa, a zatim i lan IK CKSKBiH.ZalanaCKKPJ
(SKJ) biran je neprekidno od V do VIII kongresa. Od IX kongresa SKJ izabran je za lana
StalnogdjelaKonferencijeSKJ.BiojeipredsjednikkomisijepredsjednitvaSKJzakulturu.
Pored toga, Avdo Humo je bio i lan Glavnog odbora boraca NORa Jugoslavije, lan
Predsjednitva Glavnog odbora SSRN BiH i lan Centralnog odbora SSRNJ. Rezervni je
generalmajorJNA.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

173
 Ibrahimpai Hasana Mahmut
Mao
Roen je 1922. godine u selu Bjelaja kod Bosanskog
Petrovca, Bosna i Hercegovina, kao najstariji sin Hasana
Ibrahimpaia, naprednog poljoprivrednika. Hasan je imao
pet sinova i dvije keri. Poslije zavretka nie gimnazije u
Bihau, Mahmut je poao u banjaluku uiteljsku kolu.
OvorevolucionarnoariteBosanskekrajinenesamodaje
presudno utjecalo na njegovo politiko formiranje, ve je
Mao ideje naprednog omladinskog pokreta prenosio i u
svoj rodni Bjelaj, irei ih po ostalim selima Petrovakog
polja. Vrativi se kui iz Banja Luke u vrijeme
uspostavljanja ustake "Nezavisne Drave Hrvatske",
Maoseodmahjavnodeklariraoprotivtakve"tvorevine"i
najotrije osudio progone Srba, ime je navukao na sebe
gnjev ustake vlasti. U svom selu je formirao skojevski
aktiv,kojijeimaoznaajnuuloguupripremamaustanka.

A kada su odjeknuli prvi ustaniki pucnji s Otrelja i Klekovae, Masa su u vozu za Biha,
kamojeiaopozadatkuustanika,uhapsileustaeizatvorileuzloglasnuBihakukulu,odakle
se, u jesen 1941, pod sretnim okolnostima i akcijomilegalaca,oslobodioikrenuouBihaku
partizansku etu. Nije trebalo mnogo vremena da borci i rukovodioci zavole Masa i da ga,
poetkom1942,primeuKPJ,azatimizaberuizapolitikogkomesaraomladinskeete.

Maojeodtadauvijekmeunajhrabrijimborcimasvojeete.Isticaoseumnogimnapadima.
Poslije osloboenja Bihaa bio je u tabu 4. bataljona 8, krajike brigade. U prvoj estokoj
borbi koju je bataljon vodio na Lipi, za vrijeme neprijateljske ofanzive na Grme, januara
1943,Maojelinimprimjerom.ujuriunanjemakomitraljeskognijezdo,pokazaokakose
valja boriti. Tako je bilo i u borbama s nadmonim njemakim snagama koje su, u proljee
1943, opkolile njegov bataljon. Kao zamjenik politikog komesara 4. bataljona 8. krajike
brigade,iaojenaeludijelovakojisuhrabrojurialiiizvriliuspjeanproboj.

Ponovilo se to i na Manjai, u borbi s etnicima, i mnogo puta na neprijateljskim uporitima

odBihaaiBosanskeKrupedoBanjaLukeiSanskogMosta.

Jula1944.Maojepolitikikomesar5.kozarskebrigade.RadeKondi,narodniheroj,bioje
komandant. Slagali su se i voljeli. Kozarani su voljeli svog druga Mahmuta Ibrahimpaia,
koliko i on njih. Samo s osobinama koje su ga krasile, mogao je stajati na elu neustraivih
Kozarana.

Forsirajui reku Bosnu na Manjai, kod epa, kada je brigada poela da savlauje prve
prepreke na mar u prema Srbiji, Kozarani su se sukobili s jakim njemakim snagama. U
jednom juriu u prvim borbenim redovima poginuo je Rade Kondi, komandant brigade.
Maonijehtiodaostavimrtvogkomandanta,vejesbombaimaizvukaopoginulogdruga.

Bio je 19. oktobar 1944. Na prilazima Ljutoj strani u zaseoku Popovii, zapadno od Ripnja
prema Avali, uanilo se dvije hiljade njemakih vojnika. Napadale su ih 5. i 12. brigada 11.
krajikedivizije,podkomandomMiloailjegovia,junakasKozare.

174
SKozaranimaizovogbataljonabiojeiMao.Kaoiuvijekhrabroseborei,tujeipoginuo.
Mahmut Ibrahimpai Mao sahranjen je na groblju Oslobodilaca Beograda, izmeu
BrankaNeradiaiMomilaMilanovia,kojisupoginulizajednosnjim.

ijela porodica Ibrahimpai uestvovala je u narodnooslobodilakoj borbi. Maov brat

Hakija,prvoborac,isestraDevleta,takoersupoginuliunarodnooslobodilakojborbi.

Narodnimherojemproglaenje15.novembra1944.godine.

175
 Ili Ivana Ljubo
Roenje16.aprila1905.uSplitu,Hrvatska.

U tekim uslovima zavrio je srednju tehniku kolu.

Godine 1926, sredstvima iz vlastite zarade, otiao je na
studije u Francusku. Diplomirao je na Univerzitetu u
Parizu 1931. U Parizu je, s grupom studenata marksizma,
preuzeo upravuUdruenjajugoslovenskihstudenata,abio
je i sekretar antifaistikih publikacija "Amis du Monde" i
mjesenika "Plan". Izdavao je, u ime jugoslovenskih rad
nika, "Iseljeniki glasnik". Bio je sekretar Emigracione
komisije, a izvjesno vrijemeradiojeutehniciKPJ,kojaje
obezbjeivala tampanje partijskog organa "Proleter" i
"Delo",organKPSlovenije.Uestvovaojeuorganiziranju
kanala kojim se partijska tampa prebacivala u zemlju,
uglavnom posredstvom naih mornara i luka Solun, Split,
RijekaiTrst.

PoodobrenjuPartije,otiaoje,augusta1936,kaodobrovoljacupaniju.Stupiojeubataljon
"Dombrovski" i ukljuio se u velike borbe koje su se tamo vodile. Bio je komesar, a zatim
komandir ete. U jednoj borbi za obranu Madrida teko je ranjen. Poslije izlaska iz bolnice,
otiao je u Albasetu na oficirski kurs. Zatim je u Andaluziji, u pozadini Frankovih trupa,
organiziraogerilskepartizanskeodrede,odkojihjenaknadnoformiran14.partizanskikorpus.
NaaragonskomfrontuuestvovaojeuofanzivinaSaragosu.Ranjen...jejodvaputa.Zbog
privremenenesposobnostizafront,postavljenjezakomandantaVojnepartizanskeakademije
kodBarcelone.Jula1938.postaojekomandant76.partizanskedivizijesnjomjeuestvovao
u posljednjim borbama u paniji, kada je preuzeo komandu 14. gueriljskog korpusa. Bio je
direktno u vezi sa efom generaltaba, generalom Visente Rohom, i zatitnica pri povlaenju
ArmijeEbroiDesetearmije.Tojeperiodkadajepunadvamjesecavodionajteeborbebez
predaha. Imao je in majora vojske panskerepublike,ibioodlikovanOrdenomdeorajei
OrdenomdeSufrimientoporlaPatria.

Polovinom februara1939.dospiojeulogorSiprijen,uFrancuskoj.Krajemmartaiziaojeiz
logora, i po partijskoj direktivi ivio je u Parizu, gdje ga je otkrila teritorijalna bezbjednost,
uhapsilaivratilaulogor.

Februara1941,sjonekimdrugovima,baenjeuspecijalnizatvoruTuluzu,gdjejedoaou
dodir sa zatvorenim francuskim komunistima, a preko njih s oslobodilakom organizacijom
van zatvora. Neto kasnije, Petenova policija sprovela ih je u zatvor "Kastre" i predala
Specijalnoj policiji, koja se nalazila u rukama njemakog okupatora. Pokuaj bijega krajem
1942.nijeuspio.Tekseptembra1943,zajednosgrupomdrugova,Ilijepobjegaoiprikljuio
sefrancuskompokretuotpora.ZakratkovrijemepostaojekomandantJunezoneFrancuske.
Januara 1944. pozvan je u Nacionalni vojni komitet Francuske i postavljen za komandanta
svihstranihsnagakojesuseborileuFrancuskoj.Tadajeunaprijeenuingenerala,dobioje
diplomu Nacionalnog vojnog komiteta Francuske, Spomenicu francuskog pokreta otpora,
RatnikrstiordenLegijeasti.

Oktobra1944.godineakreditiranjepriKomandisaveznikihekspedicionihsnagaF.H.A.E.
F.,aodjanuara1945.godinenalazisenadunostijugoslavenskogvojnogataeau

176
Parizu.Marta1946.predvodidiplomatskumisijupozemljamaLatinskeAmerike.Uspostavlja
odnose izmeu nove Jugoslavije i Meksika, Brazila, Urugvaja, Argentine, ilea, Bolivije. U
septembru 1947. postaje specijalni savjetnik u Ministarstvu inostranih poslova vlade FNRJ
januara1948.pomonikjeministragraevinauaprilu1949.postajepredsjednikKomitetaza
lokalnuprivreduikomunalneposlovevladeFNRJ.Aprila1951.ambasadorjeuNorvekoj,a
oktobra1953.uMeksiku.Godine1956.postavljenjezapredsjednikaKomitetazakomunalne
poslove i urbanizam S F RJ: potom je ambasador u Danskoj 1962. savjetnik dravnog
sekretara SSIP 1967. ambasador uvicarskoj.Godine1971.ambasadorjeuSSIP,aod27.
decembra1974.lanjeSavjetaFederacije.

NosilacjePartizanskespomenice1941.iviedrugih domaihistranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

177
 Ili Radoja Milan ua, ia
umadijski
Roenje1886.uGornjojTrenjevici,natromeiRudnika,
VenacaiBukulje,Aranelovac,Srbija,Biojejedanaesto,
najmlae dijete u porodici siromanog seljaka Radoja.
Poslijeosnovnekole,kojujezavriosodlinimuspjehom
uJarmenovcima,otacgajeposlaodauizakonobara.Ali
on se Poslije izvjesnog vremena vratio u selo, jer nijehtio
dagazdaricipereposuderadiostalekuneposlove,veje
poeodasebavizemljoradnjom.Uestvujeubalkanskimi
prvom svjetskom ratu. Godine 1915. dopao je
zarobljenitva, koje je proveo u Njemakoj, najvie na
poljskimradovima.

Inteligentan i praktian, Milan je iz trogodinjeg

zarobljenitva, pored znanja njemakog jezika, koji je
savladaouznatnojmjeri,stekaoidvadragocjenasaznanja:sagledaojemogunostiirezultate
napredne poljoprivrede i, doivjevi revoluciju u Njemakoj, upoznao se s revolucionarnim
pokretomiperspektivomkojuonotvaranarodu.Kadse,poslijezavretkarata,vratiourodni
kraj, ratom opustoen i jo siromaniji, odmah postaje aktivan uesnik revolucionarnog
pokreta i lan KPJ od osnivanja, od 1919. godine. Bio je za modernu i racionalnu
poljoprivredu i stoarstvo u svom kraju. Nabavljao je strunu literaturu, pretplaivao se na
asopise, ukljuivi i neke iz Njemake, i svoje znanje prenosio na druge i praktino
primjenjivao u svom domainstvu. Nalazio se i u grupi boraca za napredno zadrugarstvo
(radiojeuKreditnoj,akasnijeuOpojpoljoprivrednojzadruzi).

Sredinom20ihgodina,kadajeagrarnakrizajovieotealaivotsiromanogseljaka,Milan
jeproveonekolikogodinakodstarijegbrata,predsjednikaSudauNovomPazaru,ibiosudski
posluitelj.Godine1925.vratioseusvojeselo.

Dok je ranije, u periodu Poslije Obznane i Zakona o zatiti drave, u uslovima ilegalnosti,
djelovaovielinimprimjeromikaokomunistpojedinac,uvrijemePoslijezavoenja6
januarske diktature kralja Aleksandra, kada su ekonomski uslovi jo slabiji i dolazi do
oivljavanja opozicionog politikog pokreta, ispoljava se u veoj mjeri Milanovo javno
djelovanje.Znaojedajednostavnim,narodubliskim,jezikomgovoriistinuotekimuslovima
ivota, i da im otvara perspektivu borbe i boljeg ivota, na to ih je pozivala Komunistika
partija.Ilijebiodobaragitatoripoznavalacnapredneliterature,kojujestalnoitao.Njegova
velika ivotna mudrost, neusiljena uvjerljivost u izlaganju, brian odnos i ljudska toplina,
ispoljavalesuusvakomjavnomdjelovanju.

Od tog vremena, jo je vie izloen prismotri i napadima organa reima i drugih uvara
buroaskog poretka. Ali, to Milana Ilica iu, kako su ga ve tada zvali nije sputavalou
njegovoj revolucionarnoj aktivnosti. U njegovoj kui i u okolini Gornje Trenjevice poinju
sve ee da se okupljaju komunisti i drugi pripadnici revolucionarnog pokreta, razrauju se
zadaci o organiziranijem djelovanju na selu, vresepripremezajavnapolitikaistupanja.To
se osobito ispoljava tokom 1934. i 1935. godine, u vrijeme priprema petomajskih izbora, a
naroito u akcijama Fronta narodne slobode (25. augusta 1935. u Kragujevcu i okolnim

178
mjestima), a i sljedee godine, posebno u vezisdogaajimaupaniji.Njegoviuspjenidueli
sreimskimpolitiarimanapojedinimodtihzborovaimalisuirokodjekunarodu.

Zbog revolucionarnog rada, Milan Ili je, poetkom 1937, s grupom komunista iz
Aranelovca, Kragujevca i okolnih sela, bio uhapen i optuen po Zakonu o zatiti drave.
Ali, zahvaljujui njihovom dobrom dranju, bili su predati Okrunom sudu u Kragujevcu, da
bi na procesu, krajem maja iste godine, uz odlinu obranu uglednih advokata, komunista i
drugihopozicionara,biliosloboeni.

Godine 1939, Milan postaje prvi sekretar novoformirane partijske elije u selu, iz koje e se
ubrzo razviti tri elije koje su pred ustanak brojale 15 lanova. Naredne godine, ili je lan
Okrunog komiteta KPJ za Kragujevac, a kad je, poetkom 1941, u Aranelovcu formirano
posebno Okruno povjerenitvo, on postaje jedan od njegovih vodeih i najuglednijih
lanova.

Poslije aprilskog rata, neumoran je u tumaenju i provoenju linije Partije o nastavljanju

borbe protiv okupatora, radi na prikupljanju oruja, poziva narod u borbu. Zajedno s
MilutinomTodoroviem,profesoromiuglednimkomunistom,govoriojenanarodnomzboru
u Jarmenovcima, povodom 1. maja. i u ovom periodu, Poslije napada na SSSR, izbjegava
hapenjezahvaljujuisvomeugleduiodlunosti.

Kada je, na sastanku Okrunog rukovodstva Partije u Vini, 28. juna 1941, odlueno da se
formira 1. umadijski odred, on je jo aktivniji ide sa sastanka na sastanak, iz sela u selo,
razgovaraskomunistima,simpatizerimaiantifaistima.Tadanjegovakuapostajesrediteza
prihvaanje pote, kurirske slube, u emu uestvuje veina od njegovo devetoro djece.
Poetkom jula, u blizini njegovog sela formiran je 1. umadijski odred, u kome je imenovan
za zamjenika komandanta Odreda, uz Milana Blagojevia (porunika republikanske panije),
kao komandanta. Uestvuje i predvodi Odred u mnogim akcijama. Sam je zarobio dva
andara,19.jula1941,godine.NaroitoseistieuborbamazaosloboenjeiobranuRudnika,
zatimuborbamaprotivnedievacailjotievaca,akasnijeietnika.

Linim primjerom pokazuje kako se valja boriti, pri emu se esto pozivao na iskustva iz
borbisrpskevojskeuprvomsvjetskomratu.Kolikogajeuvaavaoineprijatelj,pokazujeito
to su Nijemci, krajem augusta 1941, izveli specijalnu akciju na Gornju Trenjevicu da bi
zapalili njegovu kuu, a tokom 1942. godine za njega je bila raspisana ucjena od 50.000
dinara. Ali to, kao i stradanje njegove porodice, nije ga pokolebalo u njegovojodlunostida
nastavi borbu. Na glas da su mu okupatori bombardirali i zapalili kuu, ia je govorio:
"Nekaserueigorenaekrovinjaremiseiborimodaumjestobijednihkuerakasvakiradni
ovjekimapalau".

Kad su etnici na prijevaru uhvatili, i zatim strijeljali, komandanta 1. umadijskog odreda

Milana Blagojevia, s kojim je do tada Milan Ili proao mnoge teke bitke, komandu nad
Odredompreuzimaiaumadijski(27.oktobra1941).

Unovembruuestvujeutekimborbamaprotivnadmonogneprijatelja,kojijeteiodauniti
slobodnuteritorijuuumadijiizapadnojSrbiji.Tadase,sdijelomOdredapovlaiuSandak.
Od tog dijela koji se povukao, formiran je 5. umadijski bataljon u sastavu 1. proleterske
brigade. ia postaje njegov prvi komandant. Sutradan Poslije formiranja brigade, s
bataljonomuestvujeuborbamasTalijanimanaGaoiuiMiou(22.decembra1941),kada
jeneprijateljunanijetteakporaz.

179
Krajem decembra prelazi u istonu Bosnu, uestvuje u borbama kod Vlasenice, na Plaama,
oko HanPijeska i na Pjenovcu, gdje je poginuo, 21. januara 1942. godine. Tada su njegov
bataljon i dijelove Romanijskog odreda napale nadmone snage Nijemaca na skijama i
konjima,iiznenadiliihuPjenovakojudolini.

Pao je zajedno sa Slaviom Vajnerom, legendarnim iom Romanijskim, i jo 59 proletera.

Plemeniti lik, stamenu figuru, neustraivost i hrabrost, koje je pokazivao u svakoj prilici, i
pored svojih 55 godina, stalno prednjaei, vjerojatno je najbolje izrazio natpis uklesan na
njegovom spomeniku u Anraelovakom parku, u kojem se kae: "Kroz njegovo djelo
osvjedoena je istina naega doba kome narod udahne svoju veru i Partija ulije snagu,
tomestarostnesmetadapostaneheroj."

Narodnimherojemproglaenje25.novembra1944.godine.

180
 Ili Sime Milan
Roen je 1921. godine u siromanoj seljakoj porodici u selu Pribeljcima (Janj), opina
ipovo, Bosna i Hercegovina. U svom selu zavrio je osnovnu kolu. Kasnije je, zbog
siromatvaitegobnogaivota,otiaouBeogradupealbu,kaoimnoginjegovizemljaci.No,
poslijenekolikomjesecisevratiousvojeselo.

Vrlo rano je uao u politiki ivot. Pokazivao je veliku elju i smisao za uenje. Pod
utjecajem uiteljakomunista, Nemanje Vlatkovia i Jusufa Filipovia, rukovodilaca KPJ u
Jajcu,pristupiojeradnikompokretu.Podnjegovimutjecajem,uselujeokupljenznatanbroj
omladinaca, koji su inili borbeno jezgro u ustanku. Milan je primljen u KPJ u vrijeme
pripremaustanka.

Krajem juna 1941. uhapsile su ga ustae. U zatvoru su ga nemilosrdno muili, kako bi od

njega neto saznali o komunistima koji su radili na pripremama ustanka, tako je Milan i sam
uestvovao u ovom radu, ustae od njega nisu nita saznale. Poslije dvomjesenog muenja,
ustaesugapustile,misleidajeumnoporemeen.Ustvari,Milanjesimuliraoludilo.

imsemalooporavio,stupiojeuborbenuustanikujedinicuJanja.Ubrzojepostaopolitiki
komesar 3. ete bataljona "Pelagi" 3. krajikog NOP odreda. Meu prvima je bio u svim
akcijama koje je vodila njegova jedinica. Naroito se istakao u borbama za vrijeme blokade
MrkonjiGrada, poetkom 1942. godine, kad je sa svojom etom zatvarao pravce od Jajca,
uspjeno odbijajui napade nadmonijeg neprijatelja. Kada je, poetkom aprila 1942. godine,
formiran protuetniki Udarni bataljon na terenu MrkonjiGrada, Milan jesudarnometom
bataljona "Pelagi" uao u njegov sastav, a neto kasnije postaje partijski rukovodilac ove
ete.SetomjeuestvovaouborbamaupoznatojneprijateljskojofanzivinaKozaru.Zajedno
sa svojim komandirom, narodnim herojem Metlicom, juriao je na njemake rovove u selu
Piskavici. Svojom hrabrou i politikim radom Milan je mnogo doprinio da ova eta, u
dvomjesenimborbamaodJanjadoKozare,uspjenoizvrizadatak.

Poslije povratka u Janj, krajem juna 1942, postavljen je za zamjenika politikog komesara
bataljona"Pelagi".Svelikimaromdaosenajaanjepartijskeorganizacije.Uvrijemeprvog
napada na Jajce, 24. septembra 1942, Milanov bataljon dobiva vaan zadatak: da uniti
utvrenja iznad tvornice "Elektrobosna", zauzme tvornicu i prodre u grad. Na elu ovog
bataljona nije vie bilo njegovog slavnog komandanta Metlica, pa je Milanova odgovornost
bila jo vea. Bataljon je na juri zauzeo tvornicu i topove, i sutradan se probio ugrad.Pod
snanom vatrom iz neprijateljevi otpornih toaka, Milan je obilazio borce, vrio raspored,
davaoimuputstvaihrabrioih.Neprijateljskimetakgajesmrtnoranio.Hrabriojesvojeborce
svedoknijeizdahnuonanjihovimrukama.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

181
 Janei Janka Vida Vilma Luka
Roena je 6. juna 1914. u Podbrdu kod Tolmina,
Slovenija. Vidin otac, eljezniar, umro jekadjeVidibilo
deset godina, a mati tri godine kasnije, Tako je Vida s
trinaestgodinaostalasama.Izvjesnovrijemejeivjelakod
roaka. elja za znanjem odvela ju je na Filozofski
fakultet u Ljubljanu, gdje je studirala slavistiku. Ve u
gimnaziji se dobrim djelom izdravala davanjem privatnih
asova,auvrijemestudijatojojjebiojediniizvorsredsta
vazaivot.Teakivotivrlorazvijenosocijalnoosjeanje
doveli su Vidu vrlo rano u napredni studentski pokret.
Svoju aktivnost je poela u akademskom drutvu Dom
visokokolki" i u Slovenskom klubu". Godine 1934.
primljena je u SKOJ. U godinama 19371940. bila je
meu organizatorima svih radnih tabora Doma
visokokolki",auestvovalajeiuslinimtaborimakojeje
organizirao Slovenski klub" u godinama 19381940. Na svim tim logorovanjima,
studentska omladina je pomagala seoskom stanovnitvu u radu, organ iz o vala pouna
predavanja i dijelila knjige, i uz sve to irila misao o odbrani od faizma, koji je ve pretio
svetu.Vidajeuestvovalaiuraznimdrugimakcijamaprotivfaizmaidomaihpetokolonaa.

Posle stjecanja diplome, Vida dugo nije dobila zaposlenje. Tekneposrednopredratdobilaje

slubu preko sirotinjskog fonda", pomou koga su vlasti u to vrijeme rjeavale teke
socijalne probleme. Meutim, to nije bilo mjesto profesora, ve skromna sluba pomonog
sekretaragimnazijenaPoljanama,uLjubljani.

Usprkos tako tekom ivotu, Vida ja bila velik optimist, ljubitelj svega lijepog, biciklist,
dobarrukometa.Sportomsebavilaizljubavipremaprirodiiizeljezatjelesnimipsihikim
okrepljenjem.

Ve prvih dana okupacije, Vida se odmah ukljuila u pokret otpora. Propagirala je

Osvobodilnu frontu u profesorskom kolektivu u poljanskoj gimnaziji, u matinoj organizaciji
OF profesora i uitelja, i na terenu. U ljeto 1941. primljena je u Komunistiku partiju. Zbog
izuzetnih organizacionih sposobnosti, upornosti i portvovanja, a i zbog njenog drugarstva
prema suradnicima, Okruni komitet KPS za Ljubljanu slao ju je uvijek tamo gdje je neto
trebalo reorganizirati ili ponovo uspostavljati. U narednim godinama Vida je bila sekretar
rajonskih odbora OF i sekretar rajonskih komiteta KPS Gradie, Centar, Poljane, Siska i
Moste. Neposredno pred hapenje, bilajesekretarokrunogodboraOFzaLjubljanu.Bilaje
imenovana i u OkrunikomitetKPSzaLjubljanu,aliuhapenajeprijenegotojestupilana
tufunkciju.Policijajujestalnopratila,iobjavilajeakinjenailegalnaimena.

Dvadeset etvrtog februara 1944. uhapsio ju je agent politike policije i odveo u zatvor u
Prinudnoj radionici". Poto je imala falsificiranu linu kartu, i dugo iskustvo u ilegalnom
radu, uspela je da uvjeri muitelje da ona nije ona koju trae. Aprila 1944. poslana je u
njemaki logor Halajn, kod Salcburga. Zbog priznanja neke ljubljanske zatvorenice da je
radila po Vidinim uputstvima, agenti domobranske policije doli su u logor po Vidu, i 24.
augusta je opet odveli u ljubljansku Prinudnu radionicu". Ponovo su poela sasluavanja i
muenja, koja su bila toliko zvjerska da se nad njima zgraala sva Ljubljana. Gotovo sve
vrijeme je Vida provela u samici samo su je s vremena na vrijeme, onesvjeenu muenjem,

182
odnosili nou kratko vrijeme u skupnu sobu, da bi njenim stanjem zaplaili druge. Poto ni
podkakvimmukamanitanijepriznala,pokualisudajeslomeizgladnjivanjem.Sedamdana
nije dobila ni hranu, ni vodu. Preko dana su je vodili u Gramoznu jamu, gdje je morala da
gledastrijeljanjetalaca,anoususenastavljalamuenja.Meutim,policijaodnjenijedobila
nirijeipriznanja.

Nekoliko dana pred smrt, Vida je kroz zid saopila zatvorenici u susjednoj eliji da su
domobranipokualidajeotruju.Tadajenazidsvojeelijenapisalareci:Slobodaedoi,a
mene vie nee biti". Vrlo je vjerojatno da su je 5. oktobra otrovali. Dokazano je da je, u
prvim jutarnjim asovima 6. oktobra, Vida ve mrtva objeena u njenoj eliji. Razume se,
objavljenojedasesamaobjesila.Sedmogoktobrajepokopanakriom,uzajednikugrobnicu
gradskesirotinje.Tekkasnijesujeroacisahraniliuposebnugrobnicu.

Narodnimherojemjeproglaena22.jula1953.godine.

183
 Jani Vlado Capo
Roen je 14. srpnja 1904. godine u Sisku, Hrvatska, u
brojnoj i veoma siromanoj porodici, Cijela porodica
uestvovalajeuradnikompokretu,aod1941.iuNOBi.
Otacidvabratasumustrijeljani,amajkaisestrabilesuu
logoru Jasenovac. Ve poslije zavrenog treeg razreda
osnovne kole, u vrijeme kolskog raspusta, Capo radi na
ciglani kako bi zaradio dopunske prihode za siromanu
porodicu. Poslije zavrene osnovne kole, zaposlio se
izvjesno vrijeme na eljeznikoj stanici u Sisku. Krajem
prvog svjetskog rata i u prvim godinama Jugoslavije ui
strojobravarski zanat u Tvornici tkanina u Sisku, i kao
uenik uestvuje u nekoliko trajkova. Poslije nauenog
zanata,zapoljavaseueljeznikojradioniciuSisku,gdje
radi kao bravar, a izvjesno vrijeme i kao loa na
lokomotivi. U sindikat Saveza eljezniarskih radnika
stupio je 1924. godine. Djelovao je veoma aktivno u Nezavisnim radnikim sindikatima, u
tadanjim tekim uslovima rada po radnike organizacije i zabrane javnog djelovanja KPJ, a
1931. godine primljen je u KPJ. Dvije godine kasnije postaje sekretar partijske elije u
eljeznikoj radionici i lan OK KPH za Sisak i Baniju, a od 1935. vri i funkciju sekretara
istog komiteta. Zbog partijskog rada hapen je nekoliko puta, ali uvijek poslije izlaska iz
zatvora jo intenzivnije nastavlja partijski rad. Godine 1937. uestvovao je na partijskom
savjetovanju pod Pljeivicom, kod Samobora, i napartijskomsavjetovanjukodmarnegore,
u Sloveniji. Godine 1939, na 1. partijskoj konferenciji KP Hrvatske, Jani je kao istaknuti
aktivistipartijskiradnikizabranzalanaCKKPH,auestvujeinahistorijskojVzemaljskoj
konferencijiKPJ,nakojojjeizabranzalanaCKKPJ.

UnarodnooslobodilakuborbuVladoJanijestupio22.lipnja1941.godine,istogdanakada
je Njemaka napala Sovjetski Savez. Pod njegovim rukovodstvom i rukovodstvom
organizacionogsekretaraOKKPHSisakMarijanaCvetkovia,organiziranjeprvipartizanski
odreduHrvatskoj,kojiodmahstupauborbusokupatoromidomaimizdajnicima.Dolazido
vie diverzantskih akcija na eljeznikoj pruzi prema Zagrebu, nedaleko od Lekenika, do
eksplozije pod vojnom kompozicijom nedaleko od eljeznike stanice Sisak, oteenja mosta
kodBlinskogKuta,audrugojpolovinisrpnjaidoveihokrajasneprijateljem.Poslijetoga,
sisaki partizani kreu premaBaniji,gdjesu,krajemrujna,Sisakiodredinekolikobanijskih
formirali jedinstveni Banijski partizanski odred, koji je potvrdio bratstvo i borbeno jedinstvo
Hrvata i Srba u borbi protiv zajednikog neprijatelja. Prvi komandant odreda bio je Vlado
Jani, koji je otada pa do osloboenja zemlje vrio mnoge najodgovornije vojne i partijske
dunosti.BiojesekretarOKKPHzaSisakiBaniju,lanOblasnogkomitetaKPzaSlavoniju
ilanOpunomoenitvaCKKPHzasjevernuHrvatsku.Biojeinaovimvojnimdunostima:
lan operativnog rukovodstva za Sisak, komandant Odreda komesar 12. slavonske udarne
(kasnije proleterske) brigade komesar 28. slavonske udarne divizije i 6. slavonskog udarnog
korpusa,iKorpusanarodneobraneJugoslavije.

Poslije rata, Vlado Jani je obavljao visoke dunosti u JNA. U nekoliko mahova biran je za
poslanikaSaveznenarodneskuptine,zalanaCKSKHiCKSKJ,tezalanaOpunomostva
CKSKJzaJNA.SadajegeneralpukovnikJNAupenzijiilanSavjetaFederacije.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

184
 Jankez ure Grga
Roen je 12. marta 1906. godine u selu Ivanska, kod
Bjelovara, Hrvatska. Odmalena je doivljavao nezavidnu
sudbinu egrta kojeg su, kao i veinu njegovih vrnjaka,
izrabljivali majstori u obuarskim radionicama Hrvatske i
Srbije.RadiojeuVrhovinama,Pakracu,Ogulinu,Valjevu,
Beogradu, Zajearu i drugim mjestima, i osiguravao
minimalna sredstva za egzistenciju. U pobjedi ideja
radnikog pokreta video je vlastitu perspektivu. Bio je
aktivan u sindikalnom pokretu, i ve u ranim godinama
pao je u oi policiji koja ga je drala pod prismotrom.
Zbog toga, kao i zbog tekih uvjeta rada, morao je da
mijenjagazdeimjestoboravka.

UZajearujebiranzasekretaraMesnogsindikalnogvea
s tom funkcijom je postao i lan SKOJa, a ubrzo i lan
Komunistike partije (1927). Njegove obaveze u Pokretu postale su sve vee. U Zajearu je
organiziraoradnikokulturnoumjetnikodrutvoAbraevi"iradnikisportskiklubMladi
radnik", koji su sluili za okupljanje i aktivnosti napredne omladine. Meu mnogim velikim
radnikim akcijama, u ijem je organiziranju uestvovao, bila je i proslava 1. maja 1927.
godine,kadasuzajearskiradniciprviput,nasvojpraznik,potpunoobustavilirad.Istegodi
neJankezjepostaoisekretarMesnogkomitetaKPJuZajearu.

Uslovi za revolucionarni rad u Zajearu za Jankeza su postajali sve tei, Svakog dana je
oekivaodagapolicijauhapsi.Zatose,upredveerjeestojanuarskediktature,1928.godine,
vratio u Zagreb, gdje se ukljuio uaktivnostPartijeisindikata.IzabranjeuGradskikomitet
SKOJa,aubrzoiuPokrajinskikomitet SKOJazaHrvatsku.Uistovrijemeradiuredakciji
Mladog boljevika", koji je, kao organ skojevske organizacije, izlazio u Zagrebu. Jankez je
objavio mnoge tekstove u ovom listu, organizirao tampanje i rasturanje. Radei na tom
poslu, u jednoj od racija koje je policija esto organizirala u vrijeme diktature, Jankez je
uhvaen s primjercima Mladog boljevika" i lecima koji su bili pripremljeni za rasturanje.
Uhapenje(1929)iizloenmuenju,dapriznaotkudmuleciitkosumusuradnici.Sauvani
supolicijskizapisnicisasasluanja,kaosvjedoanstvoojunakomdranjuGrgeJankezapred
policijom, Izdrao je zlostavljanje, neodavinijednogdruganiorganizaciju.Naistinainse
drao i pred Sudom za zatitu drave, na koji je izveden posle godine muenja u istranom
zatvoru. Osuen je na estogodinju robiju, koju je izdrao u robijanicama Sremske
MitroviceiLepoglave.

Izdravajui, ne rijetko, samicu i ostale kazne na robiji, Grga je s drugovima, osuenim

komunistima, organizirao Crveni komunistiki univerzitet", na kojem je uio i stjecao nova
znanjakojasuimpomagaladasveomspremnounastaveborbukadizauizakaznionikih
zidina. Uestvovao je u trajkovima glauidrugimakcijamakojesuorganiziralikomunistiu
robijanicamaSremskeMitroviceiLepoglave.

Kad je izaao s robije, vlasti su ga internirale u rodno mjesto. Otuda je, meutim, brzo
pobjegaoiotiao,1936,uNi,gdjejenastaviorevolucionarnuaktivnost.IzabranjeuOblasni
komitetKPJuNiu.Policijamujeulautrag,iuhapsilaga.DoksugasprovodiliizNiau
Beograd, uspeo je da iskoi iz voza u pokretu, i pobjegne. Izvjesno vrijeme je ivio u
Parainu,aodatlejeotiaouKragujevac,gdjesugaizabralizasekretaraOblasnogkomiteta.

185
Kadajedolodovelikekragujevakeprovale(1937),ukojojjeuhapen,velikibrojaktivistai
rukovodilaca Partije u Srbiji, Jankez je uspeo da umakne policiji i da, kao ilegalac, ode u
Zagreb.OdatleseilegalnoprebaciouAustriju,azatimuFrancusku.Posleetveromjesenog
boravka u Parizu, posjedujui lani paso, kao eki graanin, s grupom jugoslovenskih
dobrovoljaca preao je Pirineje i prikljuio se borcima Internacionalnih brigada u paniji,
oktobra 1937. godine. U paniji se istakao hrabrou u mnogim velikim bitkama za obranu
Republike. Kada je panska republikanska armija, pod pritiskom domaeg i meunarodnog
faizma, doivjela poraz, Jankez se, s ostalim borcima Interbrigada, povukao iz panije i
dospioufrancuskikoncentracionilogor,gdjejeostao28mjeseci.

Uzogromnenaporeirizikuspeojedase,prekookupiraneEvrope,probijedorodnezemlje,u
kojoj je ve buknuo ustanak protiv faistikih zavojevaa. U okupirani Zagreb je doao
septembra 1941. godine. Odmah je stupio u vezu s CK KP Hrvatske, koji ga je ukljuio u
akcije organiziranja ustanka. Uestvovao je u organiziranju Bjelovarskog, Kalnikog,
Moslavakog i Bilogorskog partizanskog odreda. U januaru 1942. godine pao je u ruke
andarima koji su mu postavili zasjedu. Dok su ga sprovod ili, pred samom opinskom
zgradom, dokopao je od straara karabin, ubio trojicu sprovodni ka i uspeo da pobjegne.
Izvjesno vrijeme je radio u Povjerenitvu CK SK Hrvatske u Zagrebu, odakle je odravao
vezu s partijskimrukovodstvomnaneosloboenojteritoriji.Upuenje,zatim,naosloboenu
teritoriju, gdje mu je povjerena dunost komandanta III operativne zone (Slavonija i Srijem)
GlavnogtabaNOVHrvatske.Jankezjevrioidrugeodgovornedunostiuratu.Biojelan
Okrunog komiteta KP u Zagrebu. U jednom sukobu s neprijateljem, teko je ranjen, pa je
upuen na lijeenje u partizansku bolnicu u Italiji (1944). Otuda je doao u Vrhovni tab
NOVJ na Vis, a zatim, u jesen 1944. godine, u Beograd, gdje je uestvovao u formiranju
narodnevlastiiorganiziranjuprivrednogivotauglavnomgradu.
Posle osloboenja, vrio je odgovorne dunosti u drutvenom i politikom ivotu Hrvatske i
Jugoslavije. Bio je predsjednik Sindikalnog vea Beograda i sekretar Centralnog odbora
SavezasindikataJugoslavije.NaVIkongresuSKJizabranjezasekretaraCentralnerevizione
komisijeSKJ.BiojeposlanikSaveznenarodneskuptineilanPredsjednitvaCVSSJ.

Umroje11.novembra1974.godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih domaih i stranih priznanja i

odlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

186
 Jankov Ganeta Blagoja Mueto
Roen je 1911. godine u Strumici, Makedonija, u
siromanojporodici.

Posle osnovnog obrazovanja, zavrio je dva razreda

gimnazije,azatimotiaouBeograd,dauikrojakizanat.
Tamo stie klasnu politiku svest i stupa u revolucionarni
pokret. Od tada se njegova linost stalno politiki
izgrauje.

Zbog aktivnosti, stie povjerenje i postaje sindikalni

funkcioner. Naroito je bio dobar organizator trajkova i
izleta. Uivao je veliki ugled meu makedonskim
pealbarimauBeogradu.Njegovadjelatnostnijeostalane
poznata policiji. Uhapen je kao opasan antidravni
buntovnik. U beogradskoj Glavnjai je muen i odvraan
odrevolucionarnedjelatnosti.Posleestmjeseci,putenjeizzatvorai,vezanihruku,upratnji
andara,protjeranurodnuStrumicu.

U Strumici se odmah angaira u organiziranju radnike klase u URSove sindikate. Poto je

naiao na dobar odziv, naroito meu krojakim radnicima, organizirao je trajk koji sam
predvodi i dovodi do uspjenog zavretka. Policija ga opet progoni, i on odlazi u Beograd.
Ovoga puta on, kao lan KPJ (1938), s velikim trajkakim i sindikalnim iskustvom, ulazi u
trajkakiodboruBeogradu.Ujednojtrajkakojdemonstracijiopetjeuhvaeniodvedenna
muenje u Glavnjau. Kad je izaao iz zatvora, postao je lan rejonskog komiteta KPJ u
Beogradu.

Svojom revolucionarnom djelatnou afirmirao se kao istaknuti komunistiki borac, zbog

egaje1941.godinepostaolanPokrajinskogkomitetaKPJzaMakedoniju.Utom
svojstvu upuen je za instruktora u istonu Makedoniju. Bio je organizator prvih
suprotstavljanja bugarskoj okupatorskoj vlasti u Strumci, 1941. godine. Takoer je aktivno
sudjelovao u pripremama za formiranje partijskih organizacija u Radoviu, Berovu i
Valandovu. Bugarska policija je otkrila njegovu djelatnost. Kao ilegalac, najvie se kretao u
tipuiokolini.StvoriojepartizanskubazuuseluDolani,usvojstvulanaOblasnogkomiteta
KPJ. U jednoj provali, policija je otkrila bazu i izvrila napad. Tada je s Blagojem bio i
Slavo Stojmenski, koji je u sukobu s policijom poginuo, dok je on, ranjen, uspeo da
pobjegne.Uveomatekimuslovimanastaviojerevolucionarnudjelatnost.Bugarskivojnisud
osudiogajenasmrtuodsustvu.Izdatesupotjernicezanjim.

U junu 1944. godine policijajeotkrilanjegovoskrovite.Nastalajeneravnopravnaborbapo

ulicamagrada,ukojojjeBlagojajunakipoginuo.

Narodnimherojemjeproglaen11.oktobra1951.godine.

187
 Jereb Rada Duan tefan
Roenje26.januara1908.uLjubljani,Slovenija.Otacmu
je bio sudski inovnik, esto premjetan, tako da je
porodica ivjela u Kostanjevici, Radeama, rnomlju,
Konjicama,PtujuiKoevju.

Duan je posle osnovne kole, koju je pohaao u vie

mjesta, uio gimnaziju u Ruju i Koevju, a posle velike
mature otiao u Be, da tamo studira veterinu. U Beu je
prvi put doao u dodir sa studentima marksistima, od
kojihsumnogimoralipobjeiizsvojezemljeuAustriju,u
kojoj je tada KP bila legalna. Kratko vrijeme je studirao i
naVeterinarskomfakultetuuZagrebu,alisebrzovratiou
Beu, razoaran nedemokratskim prilikama i niskim
naunimnivoomstudija.

Kaodiplomiraniveterinar,vraaseuzemlju.Nijehtiodastupiudravnuslubu,jersebojao
premjetanja i politikog pritiska. Vojsku nije sluio zbog loeg vida i srane mane. Kratko
vrijemejesluiouPetrinji,kodGavrilovia",aliseve1934.vraauSlovenijuizapoljava
se u Novom Mestu, kao opinski veterinar. Tu je naao drutvo istomiljenika, progresivnih
intelektualaca,Tadaje,krajem1935,primljenuPartiju.

Kao veterinar, Jereb je bio veoma omiljen meu seljacima, kojima je veinom besplatno
lijeio stoku i pomagao savjetima, U jednoj zaostaloj sredini, gdje industrijskih radnika
gotovonijenibilo,JerebjezaPartijubiodragocjen.

lan Okrunog komiteta za Novo Mesto i okolinu postao je 1940, a odmah posle aprilskog
sloma, postaje predsjednik Okrunog odbora OF. Komiteta. U tom svojstvu, Jereb radi na
pripremama za oruani ustanak, a posle izbijanja rata izmeu sila Osovine i SSSR, rukovodi
organizacijomprvihpartizanskihjedinica.Negdjeunovembrutraigapolicija,ionprelazina
ilegalniraduLjubljanu,gdjepostajelanOkrunogkomitetaisekretarOkrunogodboraOF.

Jula 1942, kad su veliki dijelovi novomekog okruja osloboeni, Jereba vraaju na staro
mjesto. Ali, ubrzo poinje velika okupatorska ofanziva, posle koje se pojavljuju oruane
jedinice bele garde. Dio stanovnitvanasjeojeneprijateljskommanevru,imnogaselapostala
sunedostupnazaaktivisteOF.Udecembru1942.postajeJerebsekretarpovjerenitvaOFza
Doljenjskuirukovodipolitikomakcijomprotivbelegarde.

Poetkom marta, rukovodio je savjetovanjem na padinama Trske gore. Vraajui se prema

Rogu, gdje je bila najvea osloboena teritorija, pokuava, u noi izmeu 11. i 12. marta
1943, da pree s grupom aktivista Krku, ali ne uspijeva. Kako je tada Juretova eta"
zapadnodolenjskog odreda logorovala u selu Veliki Lipovec, otili su do nje da se odmore i
osue, a naveer da ponovo pokuaju prijelaz. Ali, tek to su poeli da se raspremaju, pred
kuom je straar opalio iz puke: vie stotina Talijana i belogardista jurialo je na selo.
Partizanska eta je branila odstupnicu prema Brezovoj rebri. Kod posljednje kue u selu,
Jerebjeizvadiopitoljistaoizakuedapuca.KadsuseTalijanipovukli,nalisugamrtvog
kodteistekue.Vjerojatnojebioranjen,isamseubiodaganeprijateljnebizarobio.

Narodnimherojemproglaenje21.jula1953.godine.

188
 Jerkovi Dragana Duan
Roen je 1914. godine u selu Ogaru, Sremska Mitrovica,
Vojvodina. Potie iz uiteljske porodice. Posle zavrene
osnovnekole,1936.godine,zavriojeUiteljskukolu,a
zatimotiaonaslubu.

lan Komunistike partije Jugoslavije postao je prije rata.

Uporedo s uiteljskom slubom, aktivno je radio na
mnogim poslovima po zadatkuPartije:rasturaojeilegalnu
komunistiku tampu, irio knjige napredne biblioteke
Budunost". Uporedno je radio na politikom uzdizanju
naroda. Jerkovi je prije rata pripadao grupi uitelja
komunista, okupljenih u naprednom uiteljskom drutvu
VukKaradi".

Slom stare Jugoslavije i aprilska katastrofa zatekli sugau

selu Fakoviima. Nije mogao da se pomiri s injenicom da oficiri stare jugoslovenske vojske
nareuju vojnicima da predaju oruje. Sam je pred uz imao vrlo opasne akcije. Unitavao je
njemakekamione,napadaonjemakevojnikedizaoduhotporaprotivneprijatelja.

Kad su Nijemci napali Sovjetski Savez, Jerkovi se latio i oruja i uniforme: otiao je u
partizane.Ujunu1941.godine,uraunskomsrezu,gdjejeranijeradiokaouiteljpoeojeda
organiziraipripremaseljakezaborbu.

Najprije je postao komandir ete u Uikom partizanskom odredu. Nije prolo mnogo vre
mena, i Jerkovi postaje komandant Uikog odreda. Istakao se u borbama kod Virova,
Kosjeria, Godovika i na Trenjici. Njegov odred je 1941. godine oslobodio Uice, koje je
ubrzopostalosjeditevojnogipolitikogrukovodstvaNOP.

Bataljonradnikaherojapoginuojeusudarusmonimneprijateljem29.novembra1941,
smruheroja,kaoisviostali,poginuojeDuanJerkovinaKadinjai.

Odlunost Nijemaca da unite slobodnu teritoriju i partizansku republiku praena je velikim

pripremama. Neprijatelj je, snanim oruanim formacijama, potpomognut izdajom etnika,
krenuonapartizane.UvrijemenadiranjapremaUicu,DuanJerkovijeimaozadatakdasa
svojimOdredomtitipovlaenjeglavninepartizanskihsnaga.

S bataljonom radnika, Jerkovi je kao zatitnica iziao na Kadinjau. Razvila se neravna

borba izmeu bolje opremljenog neprijatelja i hrabrih partizana, spremnih da po svaku cijenu
zatiteodstupnicuglavninepartizanskihjedinica.

Veoma popularan i omiljen kod partizanske vojske i naroda, Jerkovi je postao i miljenik i
legenda ovog kraja. Bio je sposoban u rukovoenju jedinicama i iskusan u stvaranju
revolucionarnenarodnevlasti.

Narodnimherojemproglaenje25.septembra1944.godine.

189
 Joni Anta Ante
Roenje8.marta1918.uBisku,kodSinja,Hrvatska.

iviojeiodrastaouSplitu.PoslezavretkaNietrgovake
kole,1935.godine,zaposliosekaotrgovakipomoniki
ukljuio u rad sindikata. Opredijeljen za borbu radnike
klase, u osamnaestoj godini primljen je u SKOJ. U svim
tadanjim akcijama Komunistike partije, Joni je aktivno
sudjelovaoiisticaosehrabrou.Sgrupomdrugova,1937.
godine,sazastaveOkrunogsudauSplituskinuojebijelu
i plavu boju i ostavio samo crvenu. Na pogrebu radnika
Buljanovia, koji je svirepo ubijen 1939. godine, Joni je
nosio crveni transparent. Policija je zapazila njegovu
aktivnost, pa je vie puta bio hapen i kanjavan. Kao
odluan i provjeren skojevac, iste godine (1939) primljen
je u Partiju, a u martu 1941. godine biran je za lana
PokrajinskogkomitetaSKOJazaDalmaciju.

Kada je kapitulirala biva Jugoslavija, Ante prikuplja oruje i obuava omladinu. S grupom
drugova upao je kroz prozor u kasarnu na Gripama, iz koje je iznio 3 pukomitraljeza, 15
puaka i 4 sanduka municije. Vraajui se, naiao je u gradu na Maekovu zatitu" koja je
zahtijevala da joj preda oruje. Joni je odgovorio: ,,U ime Partije, tri koraka natrag, ili u
pucati!" Hitro je skoio prema njima i razoruao ih, a dragocjeno oruje sklonio na sigurno
mjesto. Ubrzo posle toga, postao je voa jedne udarne grupe, s kojom je izveo niz uspjelih
akcija i sabotaa do kraja godine u Splitu. Krajem oktobra izabran je za sekretara
Pokrajinskog komiteta SKOJa. Polovinom decembra, po odluci Pokrajinskog komiteta,
otiao je u Knin zbog davanja pomoi tamonjoj partijskoj organizaciji u irenju ustanka i
stvaranju partizanskih jedinica. Njegova aktivnost i pomo brzo se osjetila ve 14. januara
1942.godineuKoritima,naDinari,formiranjeKninskipartizanskiodred.Jonijepostavljen
zanjegovogkomandanta.

Sasvojimodredom,kojegjevrlobrzoomasovio,izveojevelikbrojuspjelihakcija.

Njegova hrabrost posebno je dola do izraaja 15. marta, kada je kod Kria (blizu Knina)
napao autobus i zarobio 7 neprijateljskih vojnika. Odmah zatim, na pruzi DrniKnin,
unitio je 50 talijanskih vojnika i zaplijenio veliku koliinu oruja i municije. Hrabar i
sposoban rukovodilac, Joni je 17. juna 1942. godine postavljen za komandanta
novoformiranog 1. udarnog bataljona srednje Dalmacije. Drugog dana posle formiranja, pod
njegovim rukovodstvom, bataljon je zauzeo Biskupiju kod Knina i ubio komandanta
etnikog puka, poznatog suradnika Talijana Paju Popovia, i zarobio lanove njegovog
taba. Posebnu hrabrost ispoljio je u borbi protiv etnika iTalijananaKozjaku(kodVrlike),
kadajeuestokojborbinanioneprijateljuvelikegubitke.

Poetkomjula,JonijeupuenuOficirskukolupriGlavnomtabuNOVHrvatske.

Posle zavretka kole, predvien je za zamjenika komandanta etvrte operativnezone.Kada

je Vrhovni tab, krajem jula 1942. godine, odluio da s proleterskim brigadama zauzme
Livno, Srednjodalmatinski odred je dobio zadatak da sprei prodor neprijatelja iz Splita i
SinjapremaLivnu.ZadatakjepovjerenJonievombataljonu.Neprijateljje29.julakrenuoiz

190
SinjapremaVagnjus23kamionapunihvojnika.Poelajeogorenaborba,ukojojjeJonisa
svojim borcima unitio 16 kamiona sa 150 vojnika, dok je 7 kamiona otetio. Neprijatelj je
uputio pojaanje od 6 tenkova i vie blindiranih kola u namjeri da se probije u Livno i da
pomoopkoljenomgarnizonu.

U estodnevnim tekim borbama, 1. dalmatinski udarni bataljon, na elu sa svojim

komandantom, vodio je borbu prsa u prsa, ali nije dozvolio neprijatelju da se probije do
Livna. U jednom od juria, 5. augusta 1942. godine, poginuo je od minobacaa Ante Joni.
Njegov bataljon je izvrio nareenje Vrhovnog taba, neprijatelj se nije uspio probiti do
Livna, koje su istog dana zauzele jedinice NOV i POJ. Nekoliko dana posle smrti mladog i
hrabrogkomandanta,VrhovnitabusvomBiltenuopisujenjegovuherojskusmrtiproglaava
gaprvimnarodnimherojemizDalmacije.

Narodnimherojemproglaenjeaugusta1942.godine.

191
 Josifovski Vangela Josif Svetarot
Roen je 2. kolovoza 1915. godine u eveliji,
Makedonija,usiromanojporodici.

Osnovnukoluzavriojeurodnommjestu,akolovanjeje
nastavio u Kragujevcu, gdje se upoznao s naprednim
revolucionarnim pokretom i postao njegov aktivist. Tamo
je primljen za lana SKOJa. Kad je kao student doao u
revolucionarni Beograd, nastavio je aktivnost u
revolucionarnom pokretu to mu nije smetalo da redovno
polae ispite na Pravnom fakultetu. Meu drugovima je
uivao simpatije. Uestvuje u svim akcijama i protestima
studenata, i jedan je od organizatora drutva Vardar".
esto je padao u ruke policije. Svaki put kad izie iz
zatvora, s jo vrom vjerom nastavlja da radi za
revoluciju. U lanstvo KPJ primljen je 1938. godine. U
vrijeme raspusta takoer je aktivan, naroito u Studentskoj koloniji. Kad god dolazi u
eveliju, donosi naprednu literaturu. Skuplja oko sebe obespravljene, organizira itanje
zabranjenih materijala. Kad je diplomirao, policija je ve bila dobro informirana o njegovoj
komunistikoj djelatnosti, pa mu je onemoguila da se zaposli u rodnom gradu. Zato se
zaposlio kao advokatski pripravnik u Strumici. I ovdje je naao dobro tlo za sijanje
komunistikihideja.

Prvih mjeseci okupacije radi na pripremanju oruanog ustanka. U septembru 1941. godine,
kao instruktor PK KPJ za Makedoniju, upuen je da u Resenskoj oblasti radi na
rasplamsavanju oruane borbe protiv okupatora, (talijanska policija ga je uhapsila u Kori,
kao opasnog komunistu, koji je drao veze s albanskim komunistima. Josif je uspeo da
pobjegne iz zatvora i stupio je u oruanu borbu. Ve kod formiranja 1. prespanskog
partizanskog odreda Dame Gruev", 6. jula 1942. godine, on postaje njegov politiki
komesar. Meu partizanima, i u narodu na terenu gdje se Odred kretao, Josif je postao vrlo
omiljen. Kada je, 18. kolovoza 1943. godine, formiran 1. partizanski bataljon Mire Acev",
postavljen je za politikog komesara, a posle mjesec dana za politikog komesara II
operativnezone.NjegovapopularnostuPrespiiDebarcipostalajevelika.

Na mitinzima koje organizira Odred, a zatim bataljon, dri politike govore. Osvajasluaoce
srdanomiborbenimsadrajemgovora.

PoslekapitulacijeItalije,njemakevojnesnage,pomognutebalistima,poduzelesu
akcijuzaunitenjepartizanskogpokretauKopaiji,ukievskomkraju.Onisunapaliselo
Klenovac, gdje je privremeno bio smjeten tab operativne zone. U ogorenoj borbi, 7.
novembra1943.godine,ukojojjeneprijateljodbaen,objestranesuimalemnogopoginulih.

Junakom smru su tada poginuli komandant zone Mite Vojvoda i politiki komesar Josif
JosifovskiSvetarot.

Narodnimherojemproglaenje11.oktobra1951.godine.

192
 Jovanovi Ljubisava Sava
Sirogojno
Roen je 21. aprila 1926. godine u selu Trnavi, na
Zlatiboru, Srbija, u porodici siromanog zemljoradnika.
OsnovnukoluzavriojeuseluSirogojnu.Najprijejekao
dijete uvao stoku imunijih seljaka, a 1940. je doao u
Uice da trai posao i tu se zaposlio kod jednog pekara.
Tolikojebioneuoljivdamunitkonijeznaoniime,nego
su ga jednostavno prozvali Sirogojno. Nije mogao
izdrati surovu eksploataciju gazde, pa je napustio taj
posao ivei od danas do sutra. Radio je razne poslove u
gradu, od istaa obue do nosaa. Spavao je po raznim
upama, u praznim vagonima na stanici, u talama... Na
uikim ulicama doivio je aprilski rat, a zatim da Uiki
NOPodredoslobodigrad,24.septembra1941.godine.

Savajes15godinastupiodobrovoljnoupartizane.PrilikompovlaenjaizSrbijezaSandak,
krajem novembra 1941, mnogi su se pokolebali,alidjeakSavanije.Preiviojesvaborbena
iskuenja u toku otre zime 1941 1942, i uao u sastav 2. proleterske brigade. Do kraja
1942. nije se mnogo ulo o Savi, ali ve tada poinju da krue prie meu proleterima o
smjelom, hitrom i neobinom bombau, koji se neopaeno prikradao neprijateljskim
bunkerimaiunitavaoihbombama.Jednaodnajznaajnijihakcijakojujeizveobilajeonana
Javorku,1.maja1943.godine,ukojojjeusreddanaupaomeutalijanskevojnikeirazoruao
ih. U jesen 1943. godine pribliio se rodnom kraju. Na Palisadu, na Zlatiboru, Bugari su bili
izgradili teko osvojiva utvrenja. U noi izmeu 4. i 5. novembra Sava je prvi priao
bugarskim utvrenjima, rasjekao icu i bacio bombu, iako nisu osvojena, bugarski vojnici iz
utvrenja nisu smeli da izvre protunapad. U selu trpcima vraao je na neprijatelja bombe
kojejonisueksplodirale,auakcijinavoznaZlakukojrampi,izmeuUicaiPoege,uletio
je u vagon s njemakim vojnicima i baciobombu.ZbognizatakvihbombakihpodvigaSava
je dobio pismenu pohvalu od taba 2. proleterske divizije. Zbog svojih ratnih podviga
primljenjeuKPJ1943.godine,iakopostatutuPartijenijeimaodovoljanbrojgodina.
Poetkommaja1944.godine,uvrijemeprodora2.proleterskedivizijeuSrbiju,4.bataljonu
kome se nalazio Sava dobio je zadatak da uniti uporite Ruskog zatitnog korpusa u selu
Mravinjcima kod planine Povlen. Sava je iao naprijed, ve je bilo savladano neprijateljsko
uporite, osim jedne grupe pred seoskom mehanom. Sava je poao i tamo da neutralizira
neprijatelja,aligajepresjekaorafalneprijateljskogmitraljeza.

Sava Jovanovi Sirogojno herojskim podvizima, od kojih su mnogi izvedeni na izuzetan

nain, postao je partizanska legenda. On dete ulice" izrastao je u komunistu koga susvi
potovaliicijenili.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

193
 Jovanovi Milana ivorad ikica
panac
Roen je 1914. godine u Valjevu, Srbija. Profesionalni
revolucionariboracprotivfaizma.

Osnovnu kolu zavrio je u Valjevu, i upisao se u

gimnaziju. U ranoj mladosti, kao ak valjevske gimnazije,
doao je u dodir s naprednim omladinskim i radnikim
pokretom. elja za naukom i saznanjem, kao i dodir s
naprednim radnikim pokretom, uticali su na njegovo
revolucionarno opredjeljenje. Zbog pokazivanja
marksistikih pogleda na svet, iskljuen je iz valjevske
gimnazije, pa je kolovanje nastavio u Beogradu. Posle
zavretka gimnazije, studirao je jugoslavensku knjievnost
na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Kao student, bio je
jo angairaniji u svim politikim akcijama kojima su
rukovodili komunisti Beogradskog univerziteta. Zbog svoje politike aktivnosti i
opredijeljenostizaradnikipokret,primljenjeulanstvoKPJ1935.godine.

Godine 1937, pred diplomski ispit, napustio je studije i otiao, kao dobrovoljac, u
Internacionalne brigade u paniju, gdje se borio na strani panske republike. Pred polazak u
panski nacionalno oslobodilaki rat, rekao je roditeljima da ide na studije u Francusku. U
Internacionalnoj brigadi pokazivao je neizmjernu hrabrost, portvovanje i revolucionarni
zanos. U vrijeme nacionalno oslobodilakog panskog rata nalazio se u prvim borbenim
redovima u Andaluziji, u odbrani Madrida i na svim drugim fontovima, ili je lijeio rane. U
paniji je dobio deset rana. Oduevljen i zanesen revolucionarnomborbompanskognaroda,
pisaojesvojojmajci,kojujeneizmjernovolio:

Majko, ja nisam mogao ostati lep i gluh. Za dozive ovjeanstva. Ja to nisam mogao. Ja
volimovjeka.Tisimiudahnulatuljubav.Razumitoi,molimte,oprostimitosamtinanio
bol.Tebiiocu..."

S ostalim borcima internacionalnih brigada, iz panije se povukao u Francusku, gdje je oko

godinu s ostalim interbrigadistima prebacivan iz logora u logor. Septembra 1940. godine
vratio se u Jugoslaviju, gdje ga je ekala Specijalna policija, zatvorila ga i podvrgla
ispitivanju. I pored batina, muenja na razne naine, ikica se izvanredno drao pred
policijom.

Kadjeputenizzatvora,nastaviojesvojupolitikudjelatnost.Onjeosjetioividiofaistiko
divljanje u paniji i znao to faizam znai u Evropi i Jugoslaviji. Zato se jo odlunije
prihvataborbeprotivnjega.

U aprilskom ratu 1941. godine kada su faistika Njemaka,Italija,MaarskaiBugarska

napale nau zemlju htio je da se dobrovoljno bori protiv faistike najezde. Meutim,
oficiribivejugoslavenskevojskenisugaprimilikaodobrovoljca.

Odmah posle okupacije radio je na pripremi ustanka. Prikupljao je oruje i bio politiki
aktivan. OK KPJ za Valjevo 25. juna 1941. godine donio jeodlukuoformiranjuValjevskog

194
NOPodreda.Odredjeformiran11.jula1941.godine.Meutim,ikicajejoranijeformirao
Raevsku etu, i postao njen komesar. Ova eta je izvela prvu akciju kojom je oglaen
ustanaknarodaSrbije.

Sedmogjula1941.godine,useluBelaCrkvakodValjeva,odranjetradicionalniIvanjdanski
vaar, na raskrsnici kod seoske crkve. Predsjednik opine, koji je ostao da radi i pod
okupacijom, uo je da e doi komunisti da dre zbor, pa je naredio da se narod jo prije
dvanaestasovaraziekuama.Dionarodaseraziao,adiosesklonioodokapredsjednikau
kafanu i najbliu okolinu, i iekivao najavljeni zbor. Oko 17 asova naila je Raevska
partizanska eta sa svojim politikim komesarom ikicom Jovanoviem. Ispod lipe pred
kafanom odravao se zbor. Govornici su istupali jedan za drugim, a posljednji je govorio
ikica.Govormujebiopunoduevljenja,rodoljubljaipozivauborbuzaosloboenje.Govor
je zavrio rijeima: ,,U ime Komunistike partije Jugoslavije, pozivam vas u borbu protiv
okupatoraisvihizdajnikanaezemlje".

Posle zavrenog zbora i prijavljivanja dobrovoljaca, partizani su napustili mjestozbora,toplo

ispraeni od prikupljenog naroda, koji je u njima video nadu u osloboenje. Bio je sumrak.
Tektosupartizanikrenuliuzpotok,stigaoihjestudentVladanBojanii obratioseikici:
Dooedvaandaraposlevas,ienoihtekundacimarastjerujunarod.

ikica je brzo krenuo u pravcu kafane. Kad su opazili da im se pribliava, andari su mu

povikali:

Rukeuvis!

ikicanijeustuknuonitiseuplaio,vejeviknuoandarima:

Doleoruje!

Jedanandarjeopaliometak,izrnojeproloporedikiineglave.Prekaljenipanskiboraci
politiki komesar Raevske ete, brzo je kleknuo i preciznom vatrom pogodio obojicu
izdajnika.Zatimjeustao,priaoimiobratioseokupljenomnarodurijeima:

Ovakoeproisvakkodignerukunananarod.

Pokupiojeorujeubijenihandaraipouriosvojimdrugovima.

Odluan,hrabar,samoportvovanibeskompromisanboracostaojedokrajaivota.Kaopravi
revolucionar i komunist, neumorno je radio na razvijanju NOB. Bio je na dunostima
komesara Raevske partizanske ete, komandanta bataljona, a neto kasnije komesara
bataljonauValjevskomNOPodredu.PoslepovlaenjapartizanskihsnagazaSandak,posleI
neprijateljske ofanzive, ostao je uzapadnojSrbiji.Spreostalimborcimabiojeuneprekidnim
borbama s nadmonijim njemakim i nedievskoetnikim snagama, januara 1942. godine
postao jelantabaGrupeodredazapadneSrbijeiuestvovaouestokimborbamakodsela
Ba i Planinice, kod Mionice, u selu Komiriu kodKrupnja,iurejonuValjeva.Ufebruaruje
uestvovao u borbama junoodValjeva,naplaninamaMaljenuiPovlenu,a13.marta1942.
godine hrabro je poginuo u selu Radanovcu, u borbi protiv nedievaca i etnika. Novi
ValjevskiNOPodreddobiojeimeikicaJovanovipanac."

Narodnimherojemproglaenje6.jula1945.godine.

195
 Jovanovski Igne Ilija Cvetan
Roen je 1921. godine u selu Toplici, Prilep,Makedonija,
uvrlosiromanojporodici.

Jo dok je bio sasvim mali, roditelji su mu se preselili u

Prilep. Otac mu se najprije bavio poljoprivredom, a zatim
je otvorio han. Njegova braa, sestra i majka gajili su
duvan, Kad je zavrio osnovnu kolu, poeo je da ui
opanarski zanat. Poslije velike ekonomske krize,
opanarski zanatjebiopotisnutodindustrije.TadajeIlija
izvjesno vrijeme radio sa svojim ocem, a 1937. godine
odlazi u Kraljevo, pa u Kragujevac i Aranelovac. Svuda
je radio kao pekar. Kad se vraao u Prilep, prenosio je
iskustva iz trajkakog pokreta u kome je aktivno
uestvovao.IakouPrilepuboravisamopovremeno,1937.
godine uspijeva da organizira trajk opanarskih kalfa u
gradu. UKraljevuiKragujevcuistakaoseudemonstracijamaiuvanjuilegalacaupekarama
gdjejeradio.KadjedoaouAranelovac,zanjegovepodvigeseveznalo,isasimpatijama
segledalonanjega.Zbogtogaje1939.godineprimljenuSKOJ.Godine1940.opetsevratio
svom opanarskom zanatu u Prilepu. Tada se u organiziranom politikom pokretu javio kao
iskusan revolucionar. Na velikoj Ilindenskoj demonstraciji u Prilepu, 1940. godine, imao je
znatnu ulogu, zbog ega je uhapen. Poslije 15 dana puten je iz istranog zatvora. Tada je
postao i lan KPJ. Uvijek je s uspjehom izvravao opasne zadatke koje mu je postavljala
Partija.

Odmah poslije okupacije, angairao se u prikupljanju oruja. U njegovoj kui nalazilo se s k

rovitezaorujeivojniisanitetskimaterijal.Uljeto1941.godinebugarskiokupatorisumu
uputilipozivzavojsku.Onjeizjaviosekretarupartijskeelijedaneelidasluiokupatorima.
Dogovorili su se da Ilija bude skriven, i da ga sekretar obavijesti im bude formirana prva
partizanska grupa u prilepskom kraju. Ve 13. septembra 1941. godine, onjebioukljuenu
prvu partizansku etukojajebilaformirananaSelakojplanini,kodPrilepa.Drugoviizete
su bili zadovoljni njegovim poznavanjem rukovanja orujem. Vie puta se javljao kao
dobrovoljac za izvravanje raznih zadataka. Naroitu hrabrost pokazuje prilikom
zarobljavanja bugarskih policajaca u vrijeme naroda na selo Carevi, 7. novembra 1941.
godine.

Poetkom 1942. godine otiao je na ilegalni partijski rad u Prespu, na teritoriju Makedonije
okupirane od Talijana. U1. odredu Dame Gruev" u Prespi, koji je formiran 6. jula 1942.
godine, postao je jedan od najhrabrijih partizana. Kasnije je komandant bataljona. U 1.
Makedonskokosovskoj brigadi 1943. godine postaje zamjenik komandanta bataljona. U
meuvremenu, bio je jedan od glavnih kurira Glavnog taba za Makedoniju i CK KPM. U
jesen 1943. godine i u proljee 1944. godine Ilija se istie u borbama zaodbranuslobodne
teritorije u Debarci kod Belice, na Botunu, i u Egejskoj Makedoniji na Futaniu, Tuinu i
Bigli. Drugog kolovoza 1944. godine postavljen je za zamjenika komandanta 5. prilepske
brigade, Na ovoj dunosti bio je i u posljednjoj borbi kod sela Zdunja, 28. kolovoza 1944.
godine. On se s protutenkovskom pukom bio pribliio bugarskom bunkeru, i iz neposredne
blizinegarazorio.Alijetadaisamsmrtnopogoen.

Narodnimherojemproglaenje2.kolovoza1952.godine.

196
 Jovi Slobodan
Roen je 17. aprila 1918. godine u Kuevu, Poarevac,
Srbija.

Zavrio je osnovnu kolu i tri razreda gimnazije. etvrti

razredgimnazijejenapustioipreaonagrafikizanat.

Mlad je pristupio naprednom radnikom pokretu. Aktivan

je u sindikatu grafikih radnika i u omladinskoj
organizaciji.lanKomunistikepartijepostaojeprijerata.
Uestvovaojeumnogimpolitikimakcijama.

Kao grafiar slovoslaga bio je veoma cijenjen medu

svojim drugovima. Poprirodijebiopovuen,tih.Volioje
muziku im je mogao, kupiojegitaru.Kaoovjek,bioje
izuzetnopostojan,vrstiradovieniprihvaanodradnika
iomladine.Nesebianjebioudavanjupomoidrugima.

SlobodanJoviseranoupoznaosnaprednimpokretom.eleidaseusavrava,joprijerata,
a naroito u vrijeme rata pratio je i prouavao naprednu literaturu. Da bi skupio to vie
znanjaimogaonekeknjigedaitauoriginalu,poeojedauistranijezik.

Svojim vrlinama radnika i ovjeka bio je prava linost za rad u ilegalnoj tampariji, koju je,
juna 1941. godine, organizirao CK KPJ. Ovdje postaje glavni suradnik Branka onovia,
narodnogheroja,kojijeponaloguPartijeponionajveiteretosnivanjatajnetamparije
u porobljenom Beogradu. Jovi se prihvatio posla: od ureenja prostorija i prijenosa maina
do uvoenja elektroinstalacija, tampanja i rasturanja materijala. Suraivao je s onoviem i
dr Milom Bokoviem neto kasnije, u jezgro ove grupe povremeno se ukljuivao i ore
AndrejeviKun.

Uvrijemeokupacije,SlobodanJovi,jeuBanjikomvencu12nesamoradio,vejeiiviou
ilegalnom skrovitu tamparije. Njegovi povremeni izlasci bili su uglavnom zbog nabavke
materijala za tampariju. U vrijeme kad su policijski prepadi postajali sve ei, Jovi je,
naoruan pitoljem i bombama, pratio i titio drugove koji su raznosili materijale, aljui ih
prekovezeusvekrajevenaezemlje.

Nijemci se, meutim, augusta 1943. godine, useljavaju u zgradu u kojoj se nalazila
tamparija. Slobodan Jovi s drugovima prenosi dijelove tamparije u novo skrovite koje je
osigurano, uKrajinskoj24,osposobljavamaine,itamparija,krajem1943.godine,nastavlja
rad. Kada je dolo do provale tamparije, Gestapo i Specijalna policija opkolili su kuu u
Krajinskoj24,zatimsupoelipretresstanarakojisuivjeliuzgradi.ZatovrijemesuJovii
Brankoonoviuspelidaspaleiunitedokumentacijuiarhivutamparije.Rukovoenisamo
jednomidejom:daneprijateljunitanedoedoruku,onisuseborilidoposljednjegdaha,da
binakrajuobojicaizvrilisamoubojstvo.

Zahvaljujui portvovanosti ove dvojice revolucionara, tamparija je usred porobljenog

Beogradaradilaod1.augusta1941.do28.jula1944.godine.

Narodnimherojemproglaenje30.oktobra1946.godine.

197
 Kapii Mila Jovo
Roen je 2. septembra 1919. godine u Gaeti, Italija, u
inovnikojporodici.

Odrastao je u Cetinju gdje je zavrio osnovnu kolu i 5

razreda gimnazije. U estom razredu gimnazije bio je
iskljuen iz kole zbog uea u trajku gimnazijalaca, iji
je jedan od organizatora. Poto je iskljuen bez prava na
redovnokolovanjeusrednjimkolama,moraojeprivatno
da se priprema. esti, sedmi i osmi razred gimnazije i
maturupoloiojeukotorskojgimnaziji.

Veoma mlad ukljuuje se u napredni pokret. Kao

petnaestogodinji djeak primljen je u SKOJ (1934.
godine),advijegodinekasnije(1936)uKPJ.

Posle maturiranja, upisuje se na Medicinski fakultet Beogradskog univerziteta, gdje je do

1941. godine zavrio etiri semestra. U vrijeme dvogodinjeg studiranja bio jevrloaktivanu
redovimakomunistikeinaprednestudentskeomladine,tomuje,kaoiradnaCetinju,donio
ugledipopularnost.DrugegodinestudijapostajesekretarpartijskeorganizacijeMedicinskog
fakulteta, a neto kasnije sekretar partijskog komiteta Beogradskog univerziteta. Uestvovao
je u mnogim akcijama i demonstracijama koje je organizirala KPJ. Posebno je zapaen u
etrnaestodecembarskim demonstracijama 1940. godine, i dvadesetsedmomartovskim 1941.
godine.

Zbogsvogrevolucionarnogradanekolikoputajezatvaran.

Aprila 1941. godine, posle kapitulacije stare Jugoslavije, po zadatku Partije, Upuen je. U
CrnuGorugdjejula1941.godinepostajelanOkrunogkomitetaKPJzaCetinje.

Kao lan Okrunog komiteta, aktivno radi na organizaciji prikupljanja oruja, formiranju
gerilskihgrupa,jaanjuorganizacijeKPJiopimpripremamazanarodniustanak.

Trinaestogjula1941.godine,sagrupomlanovaKPJisimpatizera,spukomurucinaaose
u Konadijskom gerilskom odredu (koji je kasnije uao u sastav Lovenskog partizanskog
odreda), na etvrtom kilometru puta Cetinje Budva. Ve 17. jula odred je vodio borbu s
neprijateljskim tenkovima. Kao jedan od organizatora ustanka u cetinjskom kraju, i lan
OkrunogkomitetaKPJ,imaojevidnoguspjehaudizanjuirazvojunarodnogustanka,kaoiu
njegovomponovnomoivljavanjukrajemletaiujesen1941.godine.

Kao lan Okrunog komiteta, novembra 1941. godine izabran je za politikog komesara
Lovenskog bataljona, koji je polazio u Sandak. S ovom jedinicom uestvovao je u
pljevaljskojbici.Dvadesetprvogdecembra1941.godinepostavljenjezapolitikogkomesara
1.crnogorskog(lovenskog)bataljona1.proleterskebrigade.Svedooktobra1942.godineu
ovoj poznatoj jedinici jedan je od najpoznatijih boraca i starjeina. Kao politiki komesar
bataljona, u Igmanskom maru najprije je pomagao u noenju bataljonskog oruja, a onda je
na leima nosio svoje iznemogle i promrzle drugove. Februara 1942. godine, na elu
bataljona, zajedno s Perom etkoviem, zagazio je u hladnu i brzu Neretvu. Naroito se
istakao u borbama s etnicima na sektoru Mojkovca i Kolaina. Ostali su poznati primjeri

198
njegovog portvovanja i vrstine. U borbi na Durmitoru, 3. juna 1942. godine,meuprvima
jeupaomeunekolikostotinaetnika,tojeizazvalopanikuunjihovimredovimaibataljona
omoguilodabezgubitakaizvrizadatak.

Za ovaj podvig pohvaljen je od Vrhovnog komandanta. Meu bombaima je u borbama za

Konjic, Livno... Oktobra 1942. godine, postavljen je za zamjenika komesara 2. dalmatinske
udarne brigade godinu kasnije postao je komesar 3. udarne divizije, a krajem 1944. godine
komesar XII korpusa NOVJ. U cijelom ovom periodu bilo je postalo obino vidjeti ga u
streljakomstroju,iliakmeubombaima.Neretva,Sutjeska,borbezaosloboenjeiobranu
teritorije Crne Gore 1943/44, borbe u zavrnim operacijama za osloboenje Crne Gore,
poduhvatisuukojimaje,tkoznakojiput,pokazaoizuzetnuvrstinu,sposobnostihrabrost.

Posle rata obavljao je visoke dunosti u resoru ministarstva unutranjih i inostranih poslova.
Bio je ministar unutranjih poslova Crne Gore, pomonik ministra unutranjihposlovaSFRJ,
ambasadorSFRJuMaarskojivedskoj...

BiojedelegatnaV,VI,VIIi VIIIkongresuSKJ.

SadajelanSavjetaFederacije.

NosilacjePartizanskespomenice1941.ivieodlikovanja.RezervnijegeneralmajorJNA.

Narodnimherojemproglaenje10.jula1950.godine.

199
 Karamandi Stavre Elpida
Roenaje1.januara1920.godineuLerinu,Grka.

Majka joj se preudala i preselila u Bitolj. Elpida je u

Bitolju zavrila gimnaziju. Od njenih kolskih drugova iz
bitoljske gimnazije potekla je grupa revolucionara kao to
je bio Stiv Naumov. Jo u gimnaziji postaje politiki
aktivna, i istie se u literarnoj druini, na izletima, u
itanju i rasturanju letaka, u sukobima s reakcionarnom
grupom ljotievaca. Njena politika aktivnost uinila ju je
popularnommeunaprednombitoljskomomladinom.

Kadje,1938.godine,ElpidaKaramandidolanastudijeu
Beograd, odmah seukljuilaunaprednistudentskipokret.
Medu naprednim studentima bilo je mnogo uenika bitolj
ske gimnazije, koje je ona poznavala i odravala veze s
njima.Tuseonajovieistienarevolucionarnompolju.

Ve 1939. godine primljena je u SKOJ, poslije ega radi jo intenzivnije i organiziranije.

Izvravajui zadatke, ona nije nikad podbacila. Naroito je bila vesta u organiziranju novih
aktivistaizredovaomladinki,uemujojkoristinjenasugestivnarjeitost.

Ubrzo poslije kapitulacije stare Jugoslavije, dok je radila na pripremama za oruanu borbu u
Bitolju,primljenaje,juna1941.godine,uKPJ.Revolucionarnizadacipostajuopasniji,tei,i
zahtijevaju punoposveivanje.Onasesvimsvojimsilamaukljuujeupartijskirad.Rukovodi
grupama u gradu, izvrava zadatke SKOJa i posebno po liniji partijske tehnike. Njenu
intenzivnuaktivnostuoilajebugarskapolicija,pajujeubrzouhapsila.

U policiji Elpida ima primjerno komunistiko dranje, i nita ne priznaje. Putena je iz

zatvora,aliznadajepolicijaprati.PosavjetuMKKPJuBitolju,povlaiseuilegalnost.

U januaru 1942. godine postala je lan Pokrajinskog komiteta SKOJa za Makedoniju. Kao
ilegalacnijemogladarazvijavelikuaktivnost,pasepripremadauproljeeodeupartizane.

U aprilu 1942. godine stupila je u Bitoljski partizanski odred Pelister". Meutim, 3. maja
1942. godine, Odred je opkoljen mnogobrojnom bugarskom vojskom i policijom. U
viesatnojborbi,ukojojjeElpidapokazalaizvanrednuhrabrost,okonjepadajunjenidrugovi
i drugarice. Jedan mitraljeski rafal i nju teko ranjava. Potpuno nemona da izvri
samoubojstvo, uhvaena je. Hrabro je podnijela sve muke na koje je stavljena prije no to je
umrla.

Narodnimherojemproglaenaje11.oktobra1951.godine.

200
 Karangelski Angela Vasko
Roen je 7. jula 1921. godine u selu Brusnik, Bitolj,
Makedonija,usiromanojzemljoradnikojporodici.

Poslije zavretka osnovne kole, potonijeimaouvjetada

nastavi kolovanje, radio je kao poljoprivredni radnik,
uglavnom kod imunijih seljaka. Poetkom 1941. godine,
radio je u omladinskoj grupi u selu Brusnik. Osuivao je
reim i ukazivao na budunost radnike klase i seljatva,
kao i na potrebu organiziranog rada i ostvarenja ciljeva i
zadataka Komunistike partije. Iste godine postao je lan
SKOJa.

Poslije okupacije zemlje u selu se razvija antifaistiki

pokret, i Vasko se aktivno angaira u akciji prikupljanja
oruja, municije i druge opreme potrebne za formiranje
partizanskogodreda.

Uprvojpolovini1943.godine,onjevekomandirvodauOdreduilanKPJ.Odredje
jaao u akcijama i poveavao se, a u narodu je istovremeno raslo pouzdanje i vjera u
budunost. Svojim komunistikim osobinama, hrabrou, vedrinom i snalaljivou u tekim
situacijama,Vaskojestekaovelikopovjerenjesvojihdrugovaiubrzopostaokomandirete,a
zatim i komandant bataljona. U bataljonu je vladalo drugarstvo, meusobno povjerenje i
spremnostzaispunjenjeinajteihzadataka.

U sutini, to su bili osnovni inioci koji su doprinijeli postizanju uspjeha. Uspjeno su

izvoene razne akcije, poevi od smjelih prepada, zasjeda, u kojima je tono bilo odreeno
mjesto za svakog borca, bombaa, pukomitraljesca, To je osiguravalo da se uvijek postigne
uspehiprisiljavalonjemakeibugarskevojnikenapredaju.

TakoseuborbiVaskosvevierazvijauistaknutogvojnogrukovodioca.Njegovaborbenost,
drugarski odnos s borcima, zatim izvanredna hrabrost i samoinicijativnost poveavaju njegov
autoritet.

Kao komandant bataljona u 3. makedonskoj udarnoj brigadi, postie velike uspjehe u

estokimborbamauproljetnojofanzivi1944.godine,naroitokodNovogSela,Ristovca,na
Krivoj Reci, na Liscu, Plakovici i Ogradenplanini. Uporedo s mnogim pobjedama,
formirajusenovejedinice,iVaskopostajekomandant4,zatim5,pa7.brigadei49.divizije.

Poslije osloboenja zemlje, zauzima odgovorne komandne dunosti u JNA, kao komandant
armijeuinugeneralpukovnika.

Biran je za poslanika Republikog sobranja Makedonije i Savezne skuptine i za lana CK

SKM.Poginuoje,nesretnimsluajem,kodMakedonskogBroda,3.februara1977.godine.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje29.novembra1953.godine.

201
 Karanovi Milana Nikola
Roen je 14. decembra 1914. godine u selu Prkosi kod
Bosanskog Petrovca, Bosna i Hercegovina. Potie iz
zemljoradnike porodice. Osnovnu kolu zavrio je u
KulenVakufu,1927.godine.Do1929.godinebavioseze
mljoradnjom,apotomjeotiaouPodoficirskukolu,koju
je zavrio 1931. godine, i od tada bio podoficir u bivoj
jugoslovenskojvojsci.

RatgajezatekaouSloveniji,nadunostikomandiravoda
mitraljeske ete. Razoaran neuspjehom na frontu, nije
dozvolio da ode u zarobljenitvo, ve se vratio u rodni
kraj.Vojnaznanjaiiskustvakojajestekaoukoliislubi
nijeimaokaddaprimijeniuaprilskomratu.

U prvim danima ustanka postao je komandant odreda

ovka. Istie se hrabrou, smjelim i energinim poduhvatima, uvijek na elu najhrabrijih
boraca. Stoga je brzo stekao popularnost meu borcima i u narodu i postao omiljeni
partizanski komandant. Odluno se opredijelio za oslobodilaku borbu i revoluciju, pa je,
decembra1941.godine,primljenuKPJ.

Septembra 1941. godine postavljen je za zamjenika komandanta Bosanskopetrovakog

bataljona. U aprilu 1942. godine na dunosti je komandanta 5. krajikog odreda, a augusta
1942.godinepostaojeprvikomandant3.krajikeproleterskebrigade,kojujevodiouspjeno
u mnogim najteim borbama i iskuenjima, do augusta 1943. godine, kada odlazi nadunost
komandanta 10. krajike divizije. Januara 1944. godine stupa na dunost zamjenika
komandanta5.korpusa,akrajemgodinepostajekomandantistogkorpusa.

Karanovi se odlikovao izuzetnom hrabrou. U januaru 1942, u Medenom Polju, po

dubokom snijegu poveo je u juri svoje Petrovane protiv mnogo nadmonijih Talijanskih
snaga. U tom juriu ranjen je rafalom pukomitraljeza, ali je smogao snage da uzdignutom
pesnicom kod osvojenih topova objavi pobjedu nad faistima, koji su ovdje pali poraeni.
Iakopogoensnekolikometaka,brzoseoporavioivratiouborbenistroj.

ZaimeNikoleKaranoviavezanesumnogepobjede3.krajikebrigadeuborbamautokuIV
i V neprijateljske ofanzive. Za heroizam u viednevnim neravnopravnim borbama za obranu
ranjenika u bici na Neretvi, brigada je dobila jednu od najdraih pohvala od Vrhovnog
komandanta. Za Karanovia i njegove borce nije bilo prepreka. Prenj, Drina, Ifsar, Sutjeska,
Ilija i mnoga druga mjesta, poprita su tekih borbi koje je brigada vodila u toku svih
ofanziva.Uvijekkadjesituacijabilateka,Nikolajebionanajteemmjestu.Anekad,kadje
vlastitim primjerom trebalo da se pokae, znao je da prvi krene u juri. Tako je bilo i kod
Konjskihvoda,kadajenjemakaprethodnicanailanatabbrigade.Karanovisenijezbunio
pokupiojekurire,kuhareisvekojisusenaliokotaba,krenuoujuriiuborbiodbacio
Nijemce.

Poslije rata bio je komandant divizije, korpusa i armije i na drugim visokim dunostima.
ZavriojeViuvojnuakademiju.Biojegeneralpukovnikurezervi.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

202
 Kardelj Edvarda Edvard, Bevc,
Kritof
Jedan od najistaknutijih rukovodilaca jugoslovenskog
revolucionarnog pokreta. Dugogodinji bliski suradnik
Josipa Broza Tita u izgradnji revolucionarne marksistike
partije, u organiziranju pobjede i stalnom produbljivanju
socijalistike revolucije i u borbi za ouvanje nezavisnosti
i jaanje socijalistike, samoupravne i nesvrstane
Jugoslavije. lan Predsjednitva CK SKJ i Predsjednitva
SFRJ.

Roenje27.januara1910.godineuLjubljani,uradnikoj
porodici. Kardeljev otac je bio lan slovenake
Jugoslovenske socijaldemokratske stranke, a njegova
majka, radnik u fabrici duhana u Ljubljani, sindikalni
funkcioner. Roditelji su ga od ranog djetinjstva
nadahnjivali naprednim idejama radnikog pokreta. Rano je doao u dodir i s radnikim
kulturnoprosvjetnim drutvom Svoboda" u Ljubljani, imponirala mu je borbenost i od
lunostkomunistautomdrutvu.

Kao ak Uiteljske kole u Ljubljani, u 16. godini postaje lan SKOJa. Radi u ilegalnim
marksistikim kruocima u koli i u drugim naprednim omladinskim grupama uestvuje u
akcijama radnike omladine i radi u ilegalnim tamparijama na izdavanju letaka i drugog
revolucionarnopropagandnogmaterijala.

Poetkom1928,postaojelanMesnogkomitetaSKOJazaLjubljanu,narednegodinelan,a
zatim sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJa za Sloveniju. Od 1928. je lan KPJ. Kao
rukovodilac SKOJa, organizirao je aktivnost napredne omladine i suraivao u reviji
,,Mladina".

Godine 1929. zavrio je Uiteljsku kolu, ali je decembra iste godine bio uhapen i u
istranom zatvoruproveomjesecdana,akrajemfebruara1930.ponovojeuhapenuprovali
koja je nastala u CK SKOJa u Beogradu. Prebaen je u beogradsku Glavnjau, gdje je bio
podvrgnut muenju. Poslije sedmomjesene istrage, septembra 1930, osuen je na dvije
godine strogog zatvora. Kaznu je izdrao u kaznionici Zabela, kod Poarevca. Kao i veina
tadanjih jugoslovenskih komunista, Kardelj je zatvor iskoristio za proirivanje svog
teorijskogipolitikogobrazovanja.

Poslije izlaska iz zatvora, poetkom 1932, odmah se ukljuio u partijski rad u Ljubljani.
Zajedno s Borisom Kidriem i jo nekoliko istaknutih komunista, uspostavlja PK KPJ za
Sloveniju, i radi na obnavljanju partijskih organizacija koje su razbijene u prvim godinama
estojanuarske diktature. Kao lan PK KPJ za Sloveniju, prvenstveno je orijentiran na
razraivanje politike i idejne akcije KP, posebno u borbi za utjecaj komunista u radnikoj
klasi i drugim radnim slojevima i u okviru nacionalnooslobodilakog pokreta slovenakog
naroda. Uestvuje u pokretanju legalnih partijskih publikacija (Knjievnost", Nova knjiga",
Ljudska Pravica", Mlada knjiica"), i sam se intenzivno bavei publicistikim radom. Uoi
drugog svjetskog rata, surauje u Proleteru", Sodobnosti", Veerniku", Slovenskom
poroevalcu", Izrazu"... Svoje radove u periodu ilegalnosti objavljivao je pod razliitim

203
pseudonimima(ToneBrodar,IvanKova,J.Bevc,Levc,IvanUkmar,PetarLovri,Be,B,E,
I,U,L,idrugi).

Sudjelovao je u organiziranju IV pokrajinske konferencije KPJ za Sloveniju, koja je odrana

sredinom septembra 1934, u Medvodama kod Ljubljane, i na kojoj je podnio referat ,,0
zadacima pokrajinske organizacije KPJ za Sloveniju u odnosu na seljako i nacionalno
pitanje", znaajan po novim pogledima na karakter predstojee revolucije u Jugoslaviji i na
uloguproletarijatakaohegemonaurevoluciji.

Kardelj je bio meu onim jugoslovenskim marksistima koji su brzo uoili potrebu za
promjenama u tadanjoj politici i taktici komunistikog pokreta, a posebno neophodnost
prevazilaenja sektatva, koje je godinama dominiralo u KPJ i u svjetskom komunistikom
pokretu. Zbog tih novih shvaanja, Kardelj je, sve dok u okviru Kom interne nisu nastale
radikalnije promjene u tom smislu, povremeno kritiziran od tadanjeg rukovodstva KPJ ili
pojedinihinstruktorakojisu,ponaloguCK,izinostranstvadolazilinailegalniraduzemlju.

ZaradKardeljaidrugihkadrova,velikiznaajsuimalisusretiirazgovorisJosipomBrozom
Titom koji je, kao lan Politbiroa CK KPJ, u drugoj polovini 1934. godine boravio u
Hrvatskoj i Sloveniji, gdje je pomagao u organiziranju i radu pokrajinskih partijskih
konferencija.Usvojimzapaanjimaotimsusretima,TitojeuizvjetajuCKKPJnaveodasu
Kardelj i Kidri vrlo sposobni, agilni i odani Pokretu", i da mu se kod njih jedna osobina
naroito svia, koja nije ba esta kod intelektualaca, naime to su autokritini i to mogu
podnositikritikunemakodnjihonebolesneosjetljivosti".Odtadaidatiranjihovasuradnja
urevolucionarnompokretu,kojaseunarednimgodinamauborbizarevolucijuisocijalistiku
izgradnjujovieuvrstilaiostalanepomuenadokrajanjegovogivota.

Kaopoznatkomunist,Kardeljjeutovrijemebiovieputahapeniproganjanodpolicije,pa
jeitobiojedanodrazlogatoje,odlukomCKKPJ,upuennapartijskiraduSSSR.Poslije
dolaskauBe,naputuzaSSSR,krajemnovembra1934.godinenapisaojeiscrpananalitiki
osvrt na stanje revolucionarnog i nacionalnooslobodilakog pokreta u Sloveniji, to je
posluilo Centralnom i Pokrajinskom komitetu za poduzimanje niza mjera za unapreenja
pokreta.

U SSSRu je Kardelj boravio dvije godine. Bavio se, prije svega, politikoekonomskim
studijama, prouavao je istoriju i filozofiju, i radio u sekciji KPJ u Kominterni. Pohaao je
meunarodnu Lenjinovu kolu" i bavio se predavakom djelatnou. U istoj koli, kao i na
Komunistikom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada, predavao je istoriju meunarodnog
radnikogisocijalistikogpokretaiKominterne,istorijuradnikogpokretaJugoslavije,kaoi
nekepredmeteizoblastipolitikeprakse.

UvrijemeVIIkongresaKI(ljeto1935),prisustvovaojepojedinimsjednicamadelegacijeKPJ
naVIIkongresuKI,aposebnojesudjelovaouradutakozvaneSlovenakekomisije,poijem
je nalogu pisao vie tekstova za listove i asopise u zemlji. U Moskvi je preveo poznato
Lenjinovo djelo Materijalizam i empiriokriticizam". Kao lan aktiva KPJ u Moskvi,
uestvovao je i na partijskom savjetovanju, augusta 1936, na kojem je donijeta odluka da
rukovodstvoKPJpreeuzemlju.

NaTitovzahtjev,kojije,nalazeisenailegalnomraduuzemlji,uputioCentralnomkomitetu
KPJ, Kardelj se, poetkom 1937, vratio u zemlju. Kratko je boravio u Parizu, sjeditu CK
KPJ, gdje je radio na izradi dokumenata za osnivaki kongres KP Slovenije i uestvovao na

204
nekolikotjedanaPolitbiroa.Sredinomfebruarategodine,stigaojeuSloveniju.Uestvovaoje
u pripremama osnivakogkongresaKPSlovenije,odranom18.aprila1937.godine.Kardelj
je autor Manifesta osnivakog kongresa KP Slovenije, u kojem je izloena programska
orijentacija slovenakog revolucionarnog pokreta, zasnovana na spajanju borbe protiv
faistike opasnosti spolja s borbom za duboke unutranje demokratske promjene. Na
KongresujeizabranzalanaCKKPSlovenije.Uljetotegodine,Kardeljjeproveonekoliko
mjeseci u Parizu, na radu u CK KPJ. Nalazei se u sreditu partijskog rada u Sloveniji,
Kardelj naroitosvojimnapisimadoprinosirazmahuantifaistikeborbeuzemljiuestvujeu
radu prve konferencije KP Slovenije, odrane 21. aprila 1938, s ciljem da slovenakom
narodupredoisveopasnostiodfaizmakojesusepovealenaroitoposlijeanlusa".Maja
iste godine ulazi u Privremeno rukovodstvo KPJ, koje je Tito formirao u zemlji, a koje e
netokasnijepostatiPolitbiroCKKPJ.

Madaje,poetkom1938,Kardeljuspeodaselegalizira,policijagaje,junategodine,ponovo
uhapsila. U zatvoru je proveo etiri mjeseca, a potom prelazi u ilegalnost. U zatvoru je
pripremao studiju o razvitku slovenakog nacionalnog pitanja. Smatrajui da je nacionalno
pitanje jedan od najveih drutvenopolitikih problema tadanje Jugoslavije, Kardelj se tim
pitanjem rano poeo baviti, pa je jo 1933. godine, pod pseudonimom Tone Brodar, u
asopisu Knjievnost" objavio tekst Nacionalno vpraanje kot znanstveno vpraanje".
Godine 1939. izila je njegova poznata studija Razvoj slovenskega narodnega vpraanja",
pod pseudonimom Sperans. Mada je cenzura ovu knjigu ubrzo poslije izlaska iz tampe
zaplijenila, komunisti su uspeli da gotovo cijelu tirau rasture po zemlji i osiguraju njeno
prouavanje, tojedoprinijelojasnijemsagledavanjusloenenacionalneproblematikeunaoj
zemlji i razraivanju stavova i taktike KPJ u njenom rjeavanju. Na osnovu analize odnosa
snaga u svetu i perspektiva daljeg drutvenog razvitka, Kardelj je ukazao da je reenje
nacionalnog pitanja Slovenaca, kao i ostalih naroda Jugoslavije uope, bilo mogunosamou
okviruopegantifaistikogiantiimperijalistikogpokretanaelusradnikomklasom.Onje
istakao da je samo ono reenje nacionalnog pitanja pravilno koje narodima daje puno pravo
samoopredjeljenja do odcjepljenja, i u isti mah stvara uvjete za zbliavanje i ujedinjavanje
naroda, odnosno za integraciju ovjeanstva nabazisuvremenograzvojaproizvodnihsnagai
socijalizma.

Marta 1939. godine, Kardelj uestvuje na prvoj sjednici CK KPJ, koju jeTitosazvaoposlije
povratkaizMoskveireenjakrizepoloajaKPJuKominterni,inakojojsuusvojeniznaajni
stavoviiodreenizadaciuradunajaanjuiuvrenjuKPJirevolucionarnogpokreta.Tada
jeKardeljizabranuSekretarijatPolitbiroa,ipovjerenomujeureivanjeProletera".

Na savjetovanju rukovodeeg partijskog aktiva KPJ, odranom 9. i 10. juna 1939. godine u
Tacenu (Slovenija), Kardelj je podnio referat ,,O politikoj situaciji i meunarodnom
poloaju".JedanjeodredaktoraproglasaiTezaCKKPJpovodompoetkadrugogsvjetskog
rata(poetakseptembra1939),UestvujeuorganiziranjuiraduIIkonferencijeKPSlovenije,
(31. XII 1939. i 1.11940. godine). Tada je, povodom otvaranja koncentracionih logora za
komuniste i druge antifaiste, uputio Otvoreno pismo dr. Vlatku Maeku", potpredsjedniku
Jugoslovenske vlade. Podrao je inicijativu za pokretanje Knjievnih svezaka", i bio jedan
od redaktora pojedinih priloga u prvom broju, ija je pojava u proljee 1940. godine imala
velikiznaajzausvajanjejasnogrevolucionarnogkursaiborbezajedinstvopartijskihredova.

Odpoetka1940,uglavnomilegalnoiviuZagrebuiradiuSekretarijatuPolitbiroaCKKPJ.
Uestvuje u radu nacionalnih i pokrajinskih partijskih konferencija (u Sloveniji, Hrvatskoj i
Dalmaciji) i u pripremama V konferencije KPJ, na kojoj je podnio Politiki referat", Na

205
Konferenciji je ponovo izabran uCKKPJiPolitbiroPartije.Februaraimarta1941,draoje
predavanjanapartijskojkolikojujePolitbiroCKKPJorganiziraozapojedinesvojelanove
izalanovenacionalnihipokrajinskihkomitetaKPJ.

Napad HitleroveNjemakenaJugoslavijuzatekaogajeuBeogradu,gdjejekaodelegatCK
KPJ trebalo da surauje s PK KPJ za Srbiju. Odmah poslije napada, vraa se u Zagreb,
uestvujenasjedniciCKKPJ,10.aprila,nakojojjeodluenodaseproduiotporokupatoru.
Ubrzo odlazi u Ljubljanu, i sudjeluje u osnivanju Osvobodilne fronte Slovenije, kada je
izabran za potpredsjednika njenog Izvrnog odbora. Potom uestvuje na majskom
savjetovanjuKPJuZagrebu,aodseptembraistegodine,kaopredstavnikPolitbiroaCKKPJ
pri Centralnim komitetima KP Slovenije i Hrvatske,radinaorganiziranjuustanka,zbogega
naizmjeninoboraviuLjubljaniiZagrebu.

Ujesen1941.dolaziuVrhovnitabNOPOJnaosloboenuteritorijuuSrbiji,zaijegjelana
izabran na Savjetovanju u Stolicama, 26. septembra 1941. godine. Na Savjetovanju nije
uestvovao, zbog tekoa ilegalnog kretanja javka na koju je stigao u Beograd bila je
provaljena, pa je morao ponovo da se vrati u Zagreb,dabiteknekolikodanakasnije,preko
novejavke,ponovoprekoBeogradastigaouKrupanj,kadjeSavjetovanjevebilozavreno.
U osloboenom Uzicu ureuje organ KPJ, Borbu", za koju je pisao vie tekstova, i radi na
drugim politikim zadacima, posebno na odravanju politikih veza s partijskim
rukovodstvima u svim dijelovima osloboene i okupirane Jugoslavije, kao i na organiziranju
narodne vlasti na osloboenoj teritoriji. U toku njemake ofanzive u Srbiji, s Vrhovnim
tabom povlai se u Sandak, a odatle u istonu Bosnu, gdje poetkom januara 1942.
uestvuje na partijskom Savjetovanju u Ivaniima. Odmah zatim odlazi, preko Sarajeva, u
Zagreb, gdje e s Ivom Lolom Ribarom sainjavati Povjerenstvo Politbiroa CK KPJ za
okupiranidioJugoslavije.

Pouen iskustvom iz I neprijateljske ofanzive, kada se Vrhovni tab prilikom povlaenja

partizanskih snaga iz Uzica i zapadne Srbije u Sandak naao u kritinoj situaciji, i saznavi
na tom putu u Sarajevo da Vrhovnom tabu ponovo prijeti slina opasnost, zbog pripreme
nove njemake ofanzive na osloboenu teritoriju, Kardelj je upozoravao Tita da pravovre
menopoduzmepotrebnemjere.Nemoj,Tito,dapodcjenjujetestvari(...)Predoimaimam
stvarnosamotodanasneprijateljneudarinanajosjetljivijemmjestu,tj.daseTebiivamato
nedesi"(pismoTituod13.11942).

Domarta1942.djelujeuZagrebu,apotomodlaziuLjubljanugdjesGNOViPOSlovenije
radi na razgaranju ustanka. Jula 1942. prebacuje se na osloboenu teritoriju Slovenije
zadrava se naizmjenino pri glavnim tabovima Slovenije i Hrvatske i radi na organiziranju
narodne vlasti, partijskih i drugih organizacija NOPa i jedinica NOV. Na I zasjedanju
AVNOJauBihau(26.novembra1942}KardeljjebiranzapotpredsjednikaIzvrnogodbora
AVNOJa.Poetkomoktobra1943.godine,napozivTitavraasenaraduCKKPJiVrhovni
tabuJajcu.UestvujeupripremamaIIzasjedanjaAVNOJauJajcu,29.novembra1943,na
kome je izabran u Predsjednitvo AVNOJa i za potpredsjednika Nacionalnog komiteta
osloboenja Jugoslavije. Jedan je od tvoraca odluka II zasjedanja AVNOJa. Od tada
rukovodiradomnaizgradnjizakonodavstva,naorganiziranjunarodnevlastiinaproblematici
drutvenopolitikeprakseKPJ.

U periodu NOBe Kardelj je napisao vie znaajnih radova i tekstova u kojimajerazraivao

osnovna pitanja strategije i taktike NOBe i revolucije, a posebno pitanje izgradnje narodne
vlasti i nove dravne organizacije. Posebno je znaajan njegov tekst u Borbi" od oktobra

206
1941, u kojem je izloio znaaj, karakter i perspektivu narodnooslobodilakih odbora, i
kasniji radovi o karakteru i zadacima AVNOJa, i komparativne studije o karakteru
narodnooslobodilakog pokreta u pojedinim zemljama jugoistone Evrope, i o drugim
meunarodnimtemama.

Ujunu1944,zajednosTitomuestvujeupregovorimaNKOJaskraljevskomvladomIvana
ubaia. Od tada se neposredno angaira u borbi za meunarodno priznanje i uvrenje
poloajanoveJugoslavije.UestvovaojeupolitikimrazgovorimasrukovodstvomSSSRau
Moskvi, krajem 1944. godine, predvodio je partijsku delegaciju u razgovorima s
rukovodstvomoteestvenofrontovskeBugarske,poetkom1945,uSofiji.

U Privremenoj vladi DFJ, koja je formirana 7. marta 1945, Kardelj je potpredsjednik i

ministarzaKonstituantu.Poetkom1946,postajepotpredsjednikvladeFNRJ(19461953)i
istovremeno predsjednik Savezne kontrolne komisije (19461948), predsjednik komiteta za
zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti (19461953), a malo kasnije i ministar inostranih
poslova(19481952).Od1953.do1963.biojepotpredsjednikSaveznogizvrnogvea,aod
1963.do1967.predsjednikSavezneskuptine.BiranjezaposlanikaSaveznogveaSavezne
skuptine i Skuptine Slovenije u svim sazivima (19451963). Od 1963. godine lan je
SavjetaFederacijeiSavjetanarodneobrane,aod16.maja1974.godinedosmrti,1979,bioje
lanPredsjednitvaSFRJ.

Kardelj je stalno biran za lana Centralnog komiteta KPJ (SKJ) Bio je lan Politbiroa KPJ
(19381948), lan i sekretar Politbiroa i Izvrnog komiteta CK KPJ (SKJ) (19481958)
sekretarCKSKJ(19581966),aodoktobra1966.godinelanjePredsjednitvaCKSKJ.Na
svim poslijeratnim kongresima SKJ imao je referate (na V, VII i VIII) ili zapaena istupanja
(na VI, X i XI), aktivno je uestvovao u izradi svih najvanijih dokumenata SKJ, a posebno
Programa SKJ usvojenog na VII kongresu, 1958. godine. Bio je lan Saveznog odbora
Narodnog fronta Jugoslavije i njegovog Predsjednitva, igeneralni sekretar SSRNJ (1953
1960),azatimlanSaveznekonferencijeSSRNJ(19671971).

U cijelomposlijeratnomperioduKardeljradinaizgradnjidrutvenoekonomskogipolitikog
sistema Jugoslavije. Neposredno je rukovodio radom na izradi Ustava FNRJ od 1946. i
stvaranja osnovnih zakona od 1953, godine bio je predsjednik Ustavne komisije Savezne
skuptine koja je pripremala Ustav od 1963 od 1970. godine bio je predsjednik
Koordinacione komisije Zajednike komisije svih vea Savezne skuptine za ustavna pitanja,
koja je najprije izradila prijedlog ustavnih amandmana XXXUI, usvojenih 1971, a zatim
pripremilanoviUstavSFRJ,kojijeusvojenfebruara1974.godine.

Kardelj je bio ef jugoslovenske delegacije na mnogim meunarodnim konferencijama i

skupovima: predvodio je jugoslovensku delegaciju na zasjedanjima Savjeta ministara pet
velikihsilazapripremumirovnogugovorauLondonuiParizu,1945.godine,naKonferenciji
mira u Parizu, 1946, na zasjedanju Savjeta ministara u Moskvi, 1947. godine, kao i na vie
zasjedanja Generalne skuptine OUN u periodu od 1946. do 1951. godine. Bio je ef
delegacije KPJ na sastanku predstavnika devet komunistikih i radnikih partija, na kojem je
stvoren Kominform (u Varavi, septembra 1947), predvodio je dravnopartijsku delegaciju
narazgovorimasrukovodstvimaSSSRaiBugarske(uMoskvi,poetkom1948),kadjeve
poelo zaotravanje odnosa izmeu SSSRa iJugoslavije,kojeeuskorodovestidopoznate
akcijeKominformaprotivKPJisocijalistikeJugoslavijezbogStaljinovoghegemonizma.

207
Uesnik je veine konferencija nesvrstanih zemalja i nekih drugih meunarodnih skupova, a
kao predstavnik socijalistike Jugoslavije obiao je mnoge zemlje Afrike, Azije, Evrope i
LatinskeAmerike.

Pored rada na politikim i dravnim funkcijama, Kardelj se bavio publicistikim i naunim

radom, naroito teorijskim istraivanjima na podruju drutvenog razvitka, ekonomske i
politike izgradnje socijalistike Jugoslavije, kao i u oblasti meunarodnog radnikog i
socijalistikogpokretaimeunarodnihodnosauope.

S podruja ekonomske i politike izgradnje Jugoslavije, napisao je veliki broj znaajnih

radova i tekstova koji, prije svega, obrauju pitanja izgradnje nove socijalistike i
demokratske vlasti, i uope novog drutvenog poretka u Jugoslaviji, i radove o mehanizmu
direktne socijalistike demokracije, pri emu najveu panju posveuje ideji i praksi
socijalistikog samoupravljanja. Razraujui sutinu socijalistikog revolucionarnog razvitka
u Jugoslaviji, i kritizirajui shvaanja da je Jugoslavija do 1948. bila na idejnim i politikim
pozicijama staljinizma, a da je tek pod pritiskom, 1948. i dalje, prela na put borbe protiv
birokratizma i obrane demokratizma, Kardeljusvojimradovimaukazujedasetimepostavlja
redoslijed dogaaja na glavu, jer, u stvari, sukob nije bio uzrok nego posljedica razliitih
tendencija u razvitku jugoslovenskog i sovjetskog unutranjeg sistema (...). "Svako koji bi
pokuao da objasni specifini unutranji razvitak Jugoslavije iskljuivo kao rezultat jednog
spoljnopolitikog sukoba, bio bi daleko od istine, pa zato nikako ne bi mogaosebiobjasniti
ni sutinu unutranjeg politikog razvitka Jugoslavije poslije 1948. godine" (iz predavanja u
Oslu, 1954). Osnovna misao koja se provlai u njegovim djelima jeste da samoupravljanje
nijesamodemokratskaforma,nego,prijesvega,takavdrutvenoekonomskiodnosukomese
odvija proces oslobaanja rada i ovjeka od svake vrste politike dominacije i ekonomske
eksploatacije, to jeste da samoupravljanje omoguuje da radni ovjek postane u pravom
smislu reci gospodar sredstava, uvjeta i plodova svog rada. Kardelj naglaava da su
samoupravljanje radnih ljudi i vodea uloga Saveza komunista, oslonjenog na razgrananu
demokratsku organizaciju subjektivnih snaga, dva glavna stuponosca cjelokupnog
jugoslovenskog socijalistikog drutva i njegove stabilnosti, i dva najvanija pokretaka
njegovogmaterijalnog,samoupravnogidemokratskograzvitka.

U svojim teorijskim analizama posebnu panju posvetio je opini, odnosno komuni, kao
osnovnoj drutvenopolitikoj zajednici, zatim problemima i oblicima socijalistikog
preobraaja sela, a naroito se bavio karakterom i pravcima razvitka drutvenopolitikog
sistema u socijalistikom drutvu. Vaniji radovi iz tih oblasti su mu: Socijalistika
demokracija u jugoslovenskoj praksi" (1954) Problemi socijalistike politike na selu"
(1959) Novi Ustav socijalistike Jugoslavije" (1962) Beleke o naoj drutvenoj kritici"
(1965) ,,Raskra u razvitku naeg socijalistikog drutva" (1969) Ekonomski i politiki
odnosi u naem socijalistikom drutvu" (1971) ,,Protivrenosti drutvene svojine u
savremenoj socijalistikoj praksi" (1972) Osnovni uzroci i pravci ustavnih promena"
(1973) Istorijski koreni nesvrstavanja" {1975} O sistemu samoupravnog planiranja"
(1976) Pravci razvoja politikog sistema socijalistikog samoupravljanja" (1977) i
Slobodniudruenirad"(1978).

Pored rasprava o sutini i neophodnosti promjena i objanjavanja novog ustavnog sistema,

znaajan je Kardeljev doprinos izradi novog Programa SKJ, usvojenog naVIIkongresuSKJ
(aprila1958),ukomesudefiniranineposredniidugoronizadaciiulogaSavezakomunistau
borbi za razvoj samoupravljanja, socijalistike demokracije i ravnopravnih i demokratskih
meunarodnihodnosa,kaoiodnosaizmeukomunistikihiradnikihpartijaipokreta.

208
Uestvovao je u svim raspravama o smjernicama i osnovnim pravcima daljeg razvoja
socijalistikeJugoslavijeiulogeSKJ,kaoiuizradisvihkongresnihdokumenataXkongresa,
kojiimajudugoroanprogramskiznaaj.ZnaajanjeKardeljevudioiupripremiXIkongresa
(odranujunu1978),nakomejezapaenogovoriooulozirevolucionarnepartijeuizgradnji
socijalistikogsamoupravnogdrutva.

PosebanteorijskiznaajimaKardeljevastudijaSocijalizamirat",objavljena1960.godine,u
kojoj je argumentirano, na analizi drutvenih, ekonomskih i politikih razloga i faktora u
suvremenom svetu, i stepena razvoja materijalnih proizvodnih snaga i ratnetehnike,pokazao
da rat nije neizbjean, u emu izuzetnu ulogu ima politika socijalistikih i svih drugih
progresivnih snaga. Osim toga, Kardelj je pokazao da pitanje budunosti socijalizma ve
danasnijesamopitanjerjeavanjasuprotnostiizmeusvetakapitalizmaisocijalizma,negoje,
isvevieebiti,stvarunutranjegrazvitkasocijalizma.

Izabrane studije, rasprave, govori i tekstovi Edvarda Kardelja objavljeni su do sada u devet
tomova pod naslovom Problemi nae socijalistike izgradnje". Mnogi od njegovih radova
prevedenisuinavelikibrojsvjetskihjezika.

Kardelj je poasni lan Slovenake akademije znanosti i umjetnosti (od 1949), redovni lan
Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1960), poasni lan Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine (od 1971), poasni lan Makedonske akademije nauka i umjetnosti (od
1974),poasnidoktornaukaUniverzitetauLjubljaniod1969.godineiUniverziteta,,Demal
Bijedi"uMostaru(1978).DobitnikjeNagradeAVNOJa(1968).

Nosilac je niza jugoslovenskih i stranih odlikovanja, izmeu ostalih i Ordena junaka

socijalistikograda.UmrouLjubljani10.februara1979.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

209
 Kerin Alojza Milka Pohorska
Milka
Roena je 1. januara 1923. godine u Velikom Podlugu, u
optini Leskovec kod Krkog, Slovenija. Porodica je
posjedovala imanje srednje veliine, od koga je ipak teko
ivjela, jer jeotacumromlad,amatiostalasamaspetoro
djece. Milka je u rodnom selu pohaala osnovnu kolu, a
zatim jo etiri razreda Graanske kole u Krkom. Posle
zavrenogkolovanja,smajkomjeradilanaimanju.

Jo prije 1941. Milka se u svom zaviaju povezala s

predratnim revolucionarom Francom Pacekom, i to
naroito posle njegovog povratka iz koncentracionog
logora u Bilei. Pacek ju je poeo uvoditi u politiki rad,
pa su njih dvoje, u ljeto 1941, bili najistaknutiji orga
nizatori narodnooslobodilakog pokreta u Krkom i
okolini.PoslerazbijanjailegalnegrupelanovaPartijeiskojevacauKrkom,kojisuveinom
postrijeljani kao taoci 30. jula 1941, Milka Kerin i Franc Paceksusepovukliprekotadanje
njemakotalijanske granice u Dolenjsku, u partizanski logor Novometanske ete u
Gorjancima.IzvjesnovrijemesusezadraliinapartizanskompoloajunaFrati.

Iz Novometanske ete, koja je krajem oktobra imala svojlogornaBrezovomRebru,onisu

se tih dana uputili s partizanskom patrolom na Kozjansko, vjerojatno na vezu sa tajerskim
bataljonom. Dvadeset estog oktobra 1941. patrola je izdajom otkrivena, i Milka je pala
Nijemcima u ruke. andarmerijska stanica Kozje ju je potom predala u sudski zatvor u
Krkom.Odatleje12.decembraprebaenausudskizatvoruMariboru,a7.januara1942.u
logor na Bori u. Tu se odmah povezala s ilegalnom organizacijom u logoru, i naroito se
zbliila s grupom skojevki iz Rusa. Kad je, 28. aprila 1942, s njima u veoj grupi putenaiz
logora i nastanila se kod svoje sestre Angele u Slovenjgradecu, ona je ostala s ruskim
skojevkamauvezi.

Poslije estosedminog boravka u Slovenjgradecu, Milka je morala u Saksoniju, u

Erenfridersdorf,kmajci,kojajeumeuvremenutamoiseljenasporodicom.Meutim,onaje
2.augusta1942.otputovalauRue,iprekogruperuskihskojevkiotilauRuskupartizansku
etu.

S Ruskom etom je, u jesen 1942, uestvovala u svim njenim akcijama na obroncima
severnog i istonog Pohorja i s njom, se 3. novembra 1942, pridruila legendarnom
Pohorskombataljonu.

Kerinje,jouljeto1941,FrancPacekkaokandidataprimioulanstvoKPS.Posledolaskau
Pohorski bataljon, ona je najprije bila sekretar elije u 1. eti, a kasnije politdelegat enskog
voda. Svojim drugarstvom, odanou i hrabrou postala je omiljena meu suborcima. U
bataljonu nije ostala dugo. U novembru je nekoliko dana bila na terenu u Razborju. Posle
tekeborbePohorskogbataljona,3.decembra1942,uJosipdolukodRibnicenaPohorju(kad
je, prilikom napada na policijsku stanicu, teko ranjen komesar Druge grupe odreda Duan
Kveder Toma, i posle probijanja iz obrua narednog dana na Skrivnom hribu, ona je, kao
bolniar dodjeljena u sanitetski bunker u kalskim Cirkovcima, gdje je u zimu 1942/43.

210
Duan Kveder bio na ljeenju. Tako ona nije uestvovala u posljednjoj bici Pohorskog
bataljona,8.januara1943,naOsankarici.

Poetkom marta 1943, Milka Kerin se vratila u operativnu jedinicu. Na Limbarskoj gori se
prikljuilaZasavskombataljonu,iznjegajeumaju1943.prelauSavinjski
bataljon Kamnikozasavskog odreda, gdje je najprije bila vodnik, a kasnije komesar
bataljona.Udrugojpolovinijuna1943,stiglajenaPohorjeu2.pohorskibataljon.

Kad je, pred kapitulaciju Italije, dolo u Dolenjskoj do obimne koncentracije Slovenskih
partizanskih jedinica, sredinom augusta1943. i na Pohorju se izdvojila iz 2. pohorskog
bataljonaveagrupa,kojajeotilanaMoravsku,prikljuilase6.SNOUBSlavkalanderais
njom se probila preko Save na Dolenjsku. S tom grupom je s Pohorja otila i Milka Kerin.
Meutim, ona tada nije otila u Dolenjsku, ve je ostala na Moravskom, u sklopu
PokrajinskogkomitetaKPS.

Sedamnaestog oktobra 1943, Milka Kerin je delegat tajerskih enaboraca na 1. kongresu

Slovenake antifaistikeligeena,uDobrniu,uDolenjskoj.Nakongresujegovorilauime
tajerskih enaboraca i aktivista. Sauvano je svjedoanstvo kako je jednostavnim rijeima
opisalanjihovradimuke.

Posle formirana 11. SNOB Miloa Zidaneka, 8. januara 1944, Milka Kerin je kao partizan
trei put dola na Pohorje. U brigadi se, kao zamjenik komesara bataljona, ukljuila u 1.
bataljon.Sbrigadomjeuestvovalaumnogimborbamanakrajuzimeiuproljeegodine
1944.Uborbi,unoiizmeu30.aprilai1.maja1944,kadje11.SNOBMiloaZidaneka,u
sklopu operacija 14. divizije u tajerskoj, u silovitom napadu razbila njemako uporite u
Misinju,MilkaKerinsenaroitoistakla.

U julu 1944, Milka Kerin je izvjesno vrijeme bila na partijskom teaju na Moravskom. U
svoju jedinicu se vratila u danima kad je poelo oslobaanje gornje Savinjske doline. Uz put
je dospjela u brigadu Slavka landera,isnjom31.julauestvovalaunapadunaLjubno.Na
kraju borbe, kad je Ljubno bilo gotovo ve osloboeno, smrtno ju je pogodio neprijateljski
metak.

Narodnimherojemproglaenaje21.jula1953.godine.

211
 Kluz Valentina Franjo
Roen je 18. septembra 1912. godine, u Joiku kod
BosanskeDubice,BosnaiHercegovina.

Posle zavretka graanske kole u Bosanskoj Dubici i

kraeg pisarskog staza kod advokata, Kluz je stupio u
vojno vazduhoplovstvo, gdje je prvo zavrio
mehaniarsku, a 1939. godine i pilotsku podoficirsku
kolu.Aprilskirat1941.zatekaogajekaopilotaizviake
eskadrileuRajlovcu.

Posle kapitulacije Jugoslavije, stupio je u

Vazduhoplovstvo NDH, ali se ubrzo povezao s
narodnooslobodilakim pokretom u Banja Luci davao je
pokretu pomo u novcu, oruju i drugom materijalu,
ekajui priliku da avionom poleti na osloboenu
teritoriju. Poslije opsenih priprema, kojima su rukovodili banjaluka partijska organizacija i
Operativni tab za Bosansku krajinu, Kluz je, 23. maja 1942. godine, avionom "Potez 25"
sletio na sletilite Urije kod Prijedora. Istog dana, u Prijedor se spustio i pilot ajavec s
mehaniarom Jazbecom. To je bio poetak stvaranja partizanske avijacije, i jedan od prvih
primjerausvijetudanarodnooslobodilakesnageraspolauvlastitimvazduhoplovstvom.
S ranije pripremljenogletilitakodselaMeuvoe,Kluzje,smehaniaromstrijelcemIvicom
Mitraiem, izvrio dva borbena leta. etvrtog juna 1942. godine bombama i mitraljeskom
vatrom napali su, kod Meee, zloglasnu ustaku crnu legiju, a 7. juna bombardirali su
BosanskiNoviiDvoribacaliletkenadDubicomiKostajnicom.Zbogneprijateljskeofanzive
na Kozaru, Kluz i Mitrai prebacili su se 14. juna na novo letilite kod Luci Palanke,
napadajuiuzputneprijateljskekolone.estogjula1942.godine,jedannjemaki
lovac otkrio je i zapalio "Potez 25", to je onemoguilo dalju akciju prvih partizanskih
avijatiara, koji su, u uslovima ogromne neprijateljske prevlasti u zraku, uspjeli da se odre
punih45dana,tojeimaloznatanmoralniipolitikiefekt.Ostavibezaviona,Kluzjeuaou
sastav Operativnog taba za Bosansku krajinu, gdje je ostao sve do novembra 1943. godine,
kada se prikljuio Prvoj vazduhoplovnoj bazi u Livnu. Zajedno s ostalim vazduhoplovcima
kojisusetuprikupilinapozivVrhovnogtaba.preaojeuItaliju,pausjevernuAfriku,gdje
je uao u sastav 1. eskadrile NOVJ, koju su, posle intenzivne obuke, saveznici naoruali
lovcima"spitfire".UinukapetanaKluzjeuovojeskadrili,poredletakedunosti,obavljaoi
funkcijupolitikogkomesara.

Kao prvom partizanskom pilotu i dobrom letau, Kluzu je bilo povjereno da, kao pratilac
komandira eskadrile majora Protia, izvri prvi borbeni zadatak ove eskadrile, 18. augusta
1944.godine.OdtadasaerodromaKanauItaliji,Kluzjeizvriovieborbenihletova,hrabro
napadajui neprijatelja u Dalmaciji i dijelovimaBosneiHercegovine,iobezbjeujuilovaku
zatitunaimisaveznikimavionima.

Poginuo je 14. septembra 1944. godine, kada je, kao voda etvorke "spitfirea", oboren od
neprijateljskePAA,prilikomnapadalukeuOmiu.

Narodnimherojemproglaenje18.maja1948.godine.

212
 Kljai Mirka Milanka
Roenaje1924.godineuStaromSelu,Petrinja,Hrvatska.
Potjee iz vrlo siromane seljake porodice. Kao
trinaestogodinja djevojica odlazi u Vojvodinu, da radi
kao sezonski radnik. Zimi dolazi u svoje selo, gdje
upoznaje ljude koji su s njenim ocem govorili o
Komunistikoj partiji. Iako sedamnaestogodinja djevojka,
1941. godine Milanka je ve dobro znala da Partija
priprema ustanak i u njenom kraju. Meu prvim ljudima
njenogselakojesuustaeodvelenaputbezpovratka,bili
suinjeniotacibrat.

Milanka jeprvaseoskadjevojkakojajeuzelapukuiula
u redove partizana Banije. Ve poslije nekoliko akcija,
zapaena je neustraivost te djevojke, koja postaje i
partizanski desetar. Hrabra Milanka je juriala na
neprijateljske posade, rovove i utvrenja. U napadu na Majur, istie se time to je ubila
njemakog kapetana. Tada, 1942, postaje i lan KPJ. List Antifaistikog fronta ena, "ena
danas",pisaojeoherojskimpodvizimaomladinkeborcaMilankeKljai.

Ona je poznati komandir bombake grupe u svojoj brigadi, i po junatvu ulazi u red
najhrabrijihenakojejedalaNOBa.Kaoimnogedrugeseoskedjevojke,Banije,Milankaje
podnosila sve tekoe NORa, i tukla se u prvim borbenim redovima, sluei za primjer
drugovima.Unapadu7.brigadei3.bataljonabanijskogodredanaeljeznikupruguizmeu
Siska i Sunje, 18. i 19. novembra 1942, u estokoj borbi s Nijemcima, ustaama i
domobranima, naroito se istakla partizanka Milanka, tako da se njome ponosila cijela
brigada kao jednim od svojih najboljih boraca. Desetar, komandir bombake grupe i vodnik,
naroito divljenje drugova izazvala je u svom posljednjem juriu kod sela Josevica, kada su
poloaji prelazili iz ruku u ruke. U tri uzastopna juria brigade, Milanka je na elu svoga
voda.Utreemjuriu,nasvegadvametraodneprijateljevogrova,ukojijetrebalodauskoi,
palaje22.januara1943.godine.

UtokuNORacijelanjenaporodicajepoginula,akuaspaljena.

Narodnimherojemproglaenaje27.novembra1953.godine.

213
 Kljaji Filip Fia
Roen je 2. maja 1913. godine u Tremunjaku kod
Petrinje, Hrvatska. Kao trinaestogodinji djeak, u
nemogunosti da se koluje, doao je uKikindunauenje
postolarskog zanata. U jesen 1931. zaposlio se u
Beogradu.

Tu je vrlo rano poeo revolucionarnu djelatnost u

Ujedinjenom radnikom sindikalnom savezu Jugoslavije.
Na njegovo revolucionarno sazrijevanje utjecali su stariji
revolucionari, partijski aktivisti u Beogradu: Nikola
Grulovi,MiloMatijevi,BoraMarkovi...Godine1936.
primljen je u Komunistiku partiju Jugoslavije, a godinu
danakasnijelanjeOkrunogkomitetaKPJzabeogradski
okrug. Zapaen je kao organizator vie radnikih trajko
va, a naroito se angairao u radu sindikata koarsko
preraivaki h radnika. Na godinjoj skuptini sindikalne podrunice koaraca u Beogradu,
20. februara 1938, izabran je za lana njezine uprave. U maju iste godine, poslije neuspjelih
pregovora s poslodavcima koji su odbili da potpiu kolektivni ugovor, on govori na zboru
obuarskihradnikaipozivaihdastupeutrajk.ZahvaljujuiFiinojupornosti,kojijeizdana
u dan, unato prijetnjama poslodavaca, bodrio trajkae da izdre do kraja, trajk je
dvanaestogdanaokonanpobjedomradnika.

Djelujui istodobno i u sindikatima i u partijskim organizacijama, Fia ne zaboravlja ni rad s

omladinom. Prema sjeanju njegovih suboraca, on je bio jedan od inicijatora masovnih izleta
omladineistarijihradnikanaTopideriKoutnjak,zbogegaje1938.kanjensdvamjeseca
zatvora. Uprava grada Beograda njegovo je hapenje obrazloila kao preventivu da bi se
sprijeile eventualne demonstracije u vrijeme Maekove posjeteBeogradu.Udrugojpolovici
1938,Kljajijedobioizgonusvojerodnomjesto.Tagajepolicijskamjeraprisililadaprede
u ilegalnost i da se vie okrene radu u pokrajini. Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju alje ga
tada u Ni, kao instruktora. Tu je ostao sve do 1940. Uvrstivi partijsku organizaciju, u
novembru 1939. organizira masovne demonstracije prilikom dolaska Maeka i Cvetkovia u
Ni.Istogmjesecaorganiziraitrajkobuarskihradnika,kojisugaveujuluizabralizasvog
delegata za kongres koaraca. U septembru 1940. postavljen je za sekretara Okrunog
komiteta KPJ za Valjevo, gdje je opet zapaen kao organizator masovnih akcija. Poznati
trajk graevinskih radnika, koji su za mizernu nadnicu radili na izgradnji pruge Lajkovac
Valjevo, Fiino je djelo. On je 12. oktobra 1940. organizirao i zbor u Valjevu, i pred 3.000
radnika odrao govor pozivajui ih na borbu do pobjede. Kad su policija i andarmerija
pokualidarasturezboriuhapseFiu,radnicisugasvojimgrudimatitiliuotvorenojbicina
improviziranim barikadama. Tada je poginuo jedan, a tee ranjen drugi graevinski radnik i
nekoliko andara. Ni najsurovije torture koje su nad njim primjenjivane 1940. u beogradskoj
Glavnjainisuslomileprokuanogrevolucionara.

Isprebijan, na rubu snage, prkosno je dobacivao zloglasnom agentu Vujkoviu: Neu da

kaem,jasamkomunist!"

Svoje bogato revolucionarno iskustvo Kljaji neprekidno obogauje i marksistiko

lenjinistikim obrazovanjem. Poetkom 1941, on je polaznik partijskog teaja u Zagrebu, ali
vepotkrajfebruaraizabranjezalanaOkrunogkomitetaKPJzabeogradskiokrug.

214
Poslije aprilskog sloma stare Jugoslavije, kao lan Vojnog komiteta pri Pokrajinskom
komitetu KPJ za Srbiju, a zatim Glavnog taba narodnooslobodilakih partizanskih odreda
Srbije,jedanjeodorganizatoraustankauSrbiji.Sudjelovaojeuprvimvatrenimokrajima:u
napadu na Senjski rudnik, na Lajkovac, Svilajnac... U vrijeme neprijateljske ofanzive, Tito
mujeosobnopovjeriozadatakdaorganiziraobranunavaljevskomsektoru.Obavljajuisvoju
dunost, Fia je u toj borbi teko ranjen. Sudjelovao je na vojnopolitikom savjetovanju u
Stolicama,biojeprvipolitikikomesar1.proleterskebrigade,aodnovembra1942.politiki
komesar 1. proleterske divizije. Zajedno sa svojim proleterskim jedinicama, proaojenajtee
bitke u Bosni, Crnoj Gori i Dalmaciji. Kao neustraiv borac, dobar organizator i talentirani
vojniipolitikirukovodilac,Kljajijebioomiljenmeduborcimaiunarodu.Znaojeutjeitii
ohrabriti, ali je uvijek dijelio sluajne propuste od svjesne nediscipline. Duboko human,
oinski brian prema svojim borcima, bio je istodobno nemilosrdan prema svakom pokuaju
zloupotrebe povjerene dunosti. Shvaajui narodnooslobodilaku borbu i revoluciju kao
jedinstven proces, u svakom je borcu gledao i graditelja novog, pravednijeg drutvenog
poretka, i svakom bi komunistu u svojim jedinicama uvijek govorio: "Koristi svakih pet
minuta, prii drugu, razgovaraj s njim i podii ga." Tog se naela Fia i sam drao od prvih
danasvojerevolucionarnedjelatnosti,dosvojetraginepogibije.

Rodoljub olakovi, jedan od bliskih Fiinih prijatelja i suboraca, u svojoj knjizi "Susreti i
sjeanja" kae: Sreo sam u revoluciji nemalo ljudi koji su se isticali izuzetnim
sposobnostima, vojnikim, politikim, organizatorskim, koji su se u njoj naglo rascvjetali u
jarke, izrazite linosti, mada je vremenski rok njihove aktivnosti bio, avaj, ponekad vrlo
kratak. Izginuli su u bitkama, pokoeni prije vremena, ali lik njihov ostao je blizak, nezabo
ravan...MeutakvelinostispadaFilipKljajiFia...".

PoginuojeuZvorniku,5.jula1943.godine.

Narodnimherojemproglaenje25.septembra1944.godine.

215
 Kljaji Ilije Mirko Stari
Roen je 30. septembra 1912. godine u Ploi, Graac,
Hrvatska. Potie iz zemljoradnike porodice. Osnovnu
kolu pohaao je u selu, a poslije zavretka etiri razreda
gimnazije u Gospiu roditelji su ga, po nagovoru seoskog
popa, poslali da ui bogosloviju. Meutim, on ubrzo
naputa bogosloviju. Traei bolje uvjete ivota, roditelji
su mu se 1929. preselili iz Like u Novu Gradiku, gdje je
Mirkonastaviodapohaaigimnaziju,kojuzavrava1933.
svrlodobrimuspjehom.Poslijetoga.vanrednojestudirao
pravo i diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a
zatim se zaposlio kao advokatski pripravnik u Novoj
Gradiki.
Jo kao mladi, Mirko se oduevio marksizmom i
materijalistikom filozofijom, a zatim i komunistikim
idejama.Pristupiojerevolucionarnomradnikompokretui
postao aktivan borac za prava radnike klase. Dobivi povjerenje Partije, primljen je 1935.
godineuKPJ.NeumornoradinastvaranjuijaanjupartijskihorganizacijauNovojGradikii
po okolnim selima. Okuplja oko sebe radnike, intelektualce i omladinu i aktivira ih u borbi
protiv tadanjih vlastodraca. ivi samo za revoluciju. Liniju Partije uporno i sistematski
sprovodi i preko URSovih sindikata, lijevo orijentiranih organizacija HSSa, preko
organizacije Seljakog kola i Seljake sloge i u raznim kulturnim i sportskim drutvima. U
tomradupostigaojeznaajnerezultate.

Godine1939.MirkojepostaosekretarKotarskogkomitetaKPHzakotarNovaGradika,ana
pred log Rada Konara, sekretara CK KPH, na l okrunoj konferenciji, 23. marta 1940,
izabran je za politikog sekretara OK KPH za okrug Nova Gradika. Poslije toga, sjedite
ovog komiteta premjeteno je iz Pakraca u Novu Gradiku. Neumornim radom i vjetim
rukovoenjem partijskim organizacijama postao je dua Okrunog komiteta. A svi oni s
kojima je dolazio u dodir voljeli su ga i cijenili. Kao delegat partijske organizacije Nove
Gradike, uestvovao je na V zemaljskoj konferenciji KPJ, odranoj od 19. do 23. oktobra
1940.uZagrebu.Neposrednopredrat,zbogrevolucionarnograda,biojeuhapen,alijebrzo
putenzbognedostatkadokaza.

Potojebiomobiliziranujugoslovenskuvojsku,aprilskiratzatekaojeMirkauBosni,odakle
se, preodjeven u hodu, vratio, oko 20. aprila 1941, u Novu Gradiku. Odmah je, u veoma
tekim uslovima ilegalnog rada, poeo da priprema oruani ustanak na podruju Nove
Gradike. Neumorno uspostavlja veze i priprema partijske organizacije i kadrove za oruanu
borbu. tampa i rastura ilegalne partijske materijale. Takvim svojim radom postao je
najaktivnijiinajistaknutijiorganizatororuaneborbenapodrujuPsunja.

U drugoj polovini maja 1941. ustae su uspele da uhapse Mirka, zajedno s veinomlanova
OK. U zatvoru je muen. Da bi postigli cilj i slomili ga, ustae su ga dovodili kui i muili
pred ocem. Promatrajui tamuenja,otacmujeparaliziran,alijeMirkojunakisveizdrao,
takodaustaeodnjeganisuuspelenitadasaznaju.IzGradikeprebaenje,2.juta1941,u
Slavonsku Poegu, gdje mu je sudio ustaki prijeki sud, ali je zbog pomanjkanja dokaza i
hrabrogivjetogdranjavraennatraguzatvor,uGradiku.Izdravisvamuenja,uspeoje,
ujesentegodine,sjodvadruga,dapobjegneizzatvoraidaseprebacinaPsunj,uPsunjsku
partizanskugrupu.

216
Naavisenaslobodi,Mirkonastavljaneumornodaradinajaanjupartijskihorganizacijana
podruju Psunja i povezivanju svih partizanskih grupa u Slavoniji, njihovom omasovljenju,
stvaranju partizanskih jedinica i njihovom aktiviranju u oruanim akcijama. U prvoj polovini
januara 1942. postao je politiki komesar 1. ete Slavonskog NOP bataljona, a 20. marta
postavljenjezapolitikogkomesara1.slavonskogbataljona1.slavonskogNOPodreda.Nije
dugoostaonatojdunosti.Poginuoje2.aprila1942.naGradini(Psunj),iznadselaBobare,
zajednosjoestpartizana,uiznenadnomnapaduustaananjegovbataljon.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

217
 Kljaji Marka Milo
Roen je 17. marta 1916. godine u selu Gornji Sjeniak,
Vrginmost, Hrvatska.Potjeeizveomasiromaneseljake
porodice. Imao je teko djetinjstvo. Zbog siromatva nije
mogaozavritiniosnovnukolu,jerjemoraouvatistoku
u drugim selima, kodimunijihljudi.Poreduvanjastoke,
obavljao je i teke fizike poslove. Poslije odsluenja
vojnog roka, radi izvjesno vrijeme kao radnik na ciglani,
ali ubrzo, zbog naprednih ideja, biva zatvoreniotputens
posla. Odlazi iz svog kraja i zapoljava se u tuzlanskoj
solani, gdje kao lan URSovih sindikata uestvuje u
akcijama naprednih radnika. Tu je 1940. primljen za lana
KPJ.

Poslije kapitulacije vraa se u rodni kraj. Ve u maju

povezuje se s partijskom organizacijom svoga sela.
Aktivno uestvuje, u sjevernom dijelu Korduna, u pripremama oruanog ustanka. Milo se
nalazi u prvoj grupi ustanika, i u septembru 1941. komandir je partizanskog odreda
"Sjeniak", koji djeluje na podruju UdbinaSjeniak, prema Skakavcu,Kovaevcu, Lasinji,
KarlovcuiVrginmostu.Ujanuaru1942,Kljajijekomandir3.ete4.kordunakogbataljona.
Ufebruaruzavravaprvioficirskikurs,partizanskooficirskukoluuGornjemSudakom,na
Kordunu. Tada je postavljen za komandira ete 1. udarnog bataljona 1. KPO. Godine 1943,
komandant je 4. bataljona 1. kordunake brigade, zatim zamjenik komandanta i komandant
iste brigade 8. kordunake udarne divizije. Ve u prvim akcijama bio je neustraiv borac i
voljen starjeina. Posebnu snalaljivost i junatvo ispoljio je u borbi s ustaama i
domobranima, decembra 1941, i januara 1942. godine. Juriao je hrabri komandir na elu 3.
ete, s pukomitraljezom u rukama, na ustae, andare i domobrane, koji su pod vodstvom
svogpoglavnikaAntePaveliadolidapaleipljakajusrpskaselasjevernogdijelaKordunai
ubijaju u njima sve to je ivo. U estokim borbama uspjelo je partizanima zatititi 15.000
ena,djeceistaraca,iosiguratiimputuPetrovugoru.

Kljaji vodi borbe u umberku, Sloveniji, Lici, Gorskom kotaru i na Kordunu. Ljeti 1942.
istieseuborbizaJastrebarsko,iuspaavanjuvieod700srpskedjecesKozare,Kordunai
Banije iz ustakog logora. U borbama u Sloveniji Milo je teko ranjen, ali poslije
ozdravljenja ponovo dolazi u svoju jedinicu, i drugi put odlazi na umberak, gdje u januaru
1943. vodi estoku bitku s vie od devet stotina ustaa u utvrenju Krai. Neustraivi
komandant 4. bataljona spreavao je, na putu DraganiKrai, napade neprijateljskih ten
kova i jakih pjeadijskih snaga koje su ile u pomo opkoljenom ustakom garnizonu u
Krai. lako ranjen, ostao je na poloaju, i u najkritinijoj situaciji bodrio svoje borce. S
izabranimbombaimajuriaojeKljajinatenkove.Ustaesenisuuspjeleizvuiizokruenja.
U ogorenoj borbi, utvrenje jepalo,iunjemuzarobljeno200ustaaavieod300ubijeno.
Kljaji se istie i u napadu na etnike i Talijane u Lici, na Brlogu, zbog ega su on i njegov
bataljon pohvaljeni od taba divizije. Polovinom 1943, on je ve proslavljeni borac i
komandant na Kordunu, Pokuplju, umberku, Lici i Gorskom kotaru. Posebno se istie u
borbi s kombiniranim i jakim ustakim, etnikim i talijanskim snagama na Cerovniku.
Zahvaljujui njegovoj vjetini u organiziranju protunapada, neprijatelj je razbijen. U januaru
1944, s 4. bataljonom unitio je jako ustakodomobransko utvrenje s 300 vojnika, na
Globornikom mostu, na pruzi izmeu GornjihiDonjihDubrava.Sredinomjunaistegodine,
Kljaji u ulozi komandanta 1. kordunake brigade trei put odlazi na umberak, gdje vodi

218
neprekidne borbe s erkezima, ustaama i domobranima. Na putu za umberak, preavi
Kupu, Kljajieva brigada unitava neprijateljsko uporite Buevac, i vodi uspjene borbe u
BlatniciiReicikrajKarlovca.

Od 27. juna, petnaest dana Kljaji je vodio neprekidne borbe s jakim njemakoustakim
snagama u umberku. Tridesetog juna bio je s brigadom napadnut na cijelom frontu. Poslije
viesatne obrambene borbe, preao je s brigadom u napad na elu streljakog stroja, s
lanovima svoga taba. Borci su upadali u njemake rovove i natjerali neprijatelja na
povlaenje. Kad jebrigadaponovoizgubilasvojepoloajenalinijiPrekrijeKonjarivrh,
hrabrikomandantnijeposustao.Obilaziojebataljone,puziodorovova,dabiocijeniomorali
seodstupati.

etrnaestog jula 1944, u najeoj borbi pogoen je, kod Kodria, njemakim rafalom.
Sahranjen je uz vojne i narodne poasti na visovima umberka, u selu Radatovii, i njegov
grobpostaojesimbolbratskeborbesrpskog,hrvatskogislovenakognarodauovomkraju.

etvrti bataljon 1. brigade 8. udarne kordunake divizije nosio je, do kraja rata, ime Miloa
Kljajia.

Narodnimherojemproglaenje6.decembra1944.godine.

219
 Knebl Matije Franjo
Roen je 25. srpnja 1915. godine u Vilsnici, Dein, SR.
Franjin otac Matija bio je radnik koji je, u potrazi za
poslom, stigao u Sisak. U tom gradu Franjo je zavrio
osnovnu kolu, 1926. godine, a gimnaziju 1934. Poslije
toga, upisao se u Zagrebu na Poljoprivrednoumarski
fakultet,izavrioga1940.godine.

U vrijeme studija,putujuivlakomsvakogdanaizSiskau
Zagreb, ukljuio se u napredni studentski pokret i
sudjelovao u mnogim akcijama sisakih studenata. U
Sisku je 1935. godine primljen u SKOJ, a nedugo zatim
postao je i lan KPJ. Bio je odgovoran za rad sa
studentskom omladinom u Sisku, od 1935. do 1940.
godine. Kao predsjednik Udruenja sisakih akademiara,
bio je i hapen kad je tom udruenju bio zabranjen rad.
Rukovodio je i partijskim radom u novoformiranom Sisakom akademskom klubu "Ante
Radi", u kojem se okupljala ljeviarski orijentirana omladina. Tada je bio i sekretar elije
meustudentskomsisakomomladinom.

Poslijeokupacijezemlje,iprijepoetkaustanka,biojelanVojnogkomitetauSiskukojije
pripremaooruaniotpor.

U lipnju 1941. godine, nadannapadaNijemacanaSovjetskiSavez,uhapenjeiproveojeu

zatvorudvadesetakdana.Pustilisuga,alijeizanjegaboravakugradupostaosuvieopasan,
jerjebiopoznatkaokomunist,paseprebacio,20.srpnja1941.godine,uSisakipartizanski
odred. Na poetku, bio je u Odredu borac. Ubrzo je postao desetar, istakavi se u akcijama
Odreda. Kako se irio i rasplamsavao ustanak i stvarali novi partizanski odredi, tako je i
Knebl imao sve vanije i odgovornije funkcije. Najprije je to bilo na samom tlu Banije, a
zatim u Moslavini, Slavoniji i u umberku, i u drugim podrujima Hrvatske. Tako je bio
zamjenik i komesar ete u Banijskom partizanskom odredu, politiki komesar Moslavakog
partizanskog odreda, zamjenik politikog komesara 17. udarne brigade i sekretar partijskog
divizijskog komiteta 12. divizije, zamjenik politikog komesara 16. omladinske brigade,
vrilac dunosti komesara 12. divizije, komesar umberakoposavskog sektora i politiki
komesar 34. udarne divizije, Istovremeno s ovim vojnim dunostima, bio je i sekretar
KotarskogkomitetazaDvor,izatimKotarskogkomitetazaSisak,ilanOKKPHzaBaniju,
kasnijeilanBiroaOKKPHzaazmu.

Vrei sve te dunosti, isticao se velikom hrabrou, vjetinom u rukovoenju,

samoprijegoromineumornou.

Zajedno s drugim borcima iz jedinica u kojima se nalazio, proao je mnoge bitke, estoke
okraje s neprijateljem zahvaljujui njegovoj hrabrosti i umjenosti u komandiranju, te su
jediniceodnijele,estoinadjaimneprijateljem,mnogevelikepobjede.

Poslije osloboenja zemlje i pobjede revolucije, ostao je u Jugoslavenskoj narodnoj armiji,

vrei odgovorne dunosti. Bio je politiki komesar VIII armije u Skoplju, lan
OpunomostvaCKKPJzaJNA,naelnikuGlavnojpolitikojupraviJNA,vojniataeFNRJ
u SAD, komandant 6. like proleterske divizije. Godine 1959, kao generalmajor, koji je in

220
dobio jo 1950, naputa JNA i postaje sekretar za umarstvo Izvrnog vijea Sabora SRH.
Osim toga, bio je lan CK KPH u tri saziva, ambasador SFRJ u Indoneziji, savezni narodni
poslanik u dva saziva, i lan Izvrnog odbora Glavnog odbora Socijalistikog saveza radnog
narodaHrvatske.

Narodnimherojemproglaenje23.srpnja1952.godine.

221
 Kneevi Gavrila Radovan Tihi
Roen je 7. listopada 1916. godine u Koturiu, Daruvar,
Hrvatska. Nekoliko godina pred rat, zavrio je
zrakoplovnu kolu i postao aktivni podoficir neleta u
zrakoplovstvubivejugoslavenskevojske.

Travnja 1941. godine, prilikom napada na Jugoslaviju,

pada u njemako, a zatim u talijansko zarobljenitvo
(Sarajevo, Beograd), odakle poslije nekoliko mjeseci bjei
i vraa se kui, u Koturi u Ravnoj gori nalazi sigurno
sklonite od iznenadnih ustakih napada. Listopada 1941.
pristupa NOPu radi na organiziranju dojavne slube i
smjetanju rezervnih namirnica i odjee. Poslije
uspostavljanja veze s rukovodiocima NOPa, sudjeluje i u
akcijama prikupljanja oruja i municije, i organizira ljude
zaoruaniotpor.

Prosinca 1941. godine pristupa Papukoj eti Slavonskog NOP odreda. Krajem 1941, i
poetkom1942.godine,postavljenjezakuriraizmeuSunjskeiPapukeete,aistovremeno
radi i na novoj mobilizaciji ljudi za vojsku. Veljae 1942. godine, vraen je u jedinicu i
postavljen za komandira3.ete2.bataljonaSlavonskogNOPodreda,ukojojje,svibnjaiste
godine, na Vranom Kamenu, primljen u KP Jugoslavije. Kasnije je bio komandant 3.
bataljonaSlavonskogNOPodreda(odsvibnja1942.godine),2.odredaTreeoperativne
zone (od sredine 1942. godine) i 16. omladinske brigade "Joa Vlahovi"(odproljea1943.
godine). Poslije toga, bio je operativni oficir divizije, pa zamjenik i, najzad, vrilac dunosti
komandanta12.divizije.

Sudjeluje, kao borac papuke oruane grupe, u akciji na Buju,iunapadunaseloVrhovce,

1941.godine.KaokomandiretesudjelujeuborbamanaBastaimaiPopovcima,iuofanzivi
koju je neprijatelj poduzeo protiv slavonskih partizana, travnja 1942. godine. Ve je u tim
prvim borbama bio zapaen kao hrabar i odvaan borac. Poslije borbi za Dulovac i Sirae,
predvodi,kaokomandant,bataljonuruenjueljeznikeprugeBeogradZagreb.estoizvodi
napadenatu,zaokupatoravanu,saobraajnicu,takodajeneprijateljskitransportnatojpruzi
bio esto u prekidu. Uspjeno vodi Omladinsku brigadu u borbama za Voin, Okuane,
Viroviticu i Garenicu. Radovan Kneevi je pokazivao ne samo vjetinu komandanta, ve i
neustraivostovjekaborcazatoulaziuredistaknutihjunakaSlavonije.Svojomborbenou
ikomandantskimsposobnostima,znatnojedopriniouspjenimborbamanjegovihjedinica.

Poslije rata, bio je komandant divizije, pomonik naelnika uprave u DSNO, komandant
vojnog odsjeka i na drugim dunostima u JNA. ivi u Beogradu, kao penzionirani general
major.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.studenog1953.godine.

222
 Kolman Janoza Alojz Marok
Roen je 1. jula 1911. u selu Zabukovje, Sevnica,
Slovenija.Kadmujebilotrigodine,otacmujepoginuou
1 svjetskom ratu, pa se majka vratila roditeljima u
Lonarjev dol, kod Sevnice. Radila je kodimunihseljaka
ilinaraznimdrugimposlovima.

Kolman je u Botajnu zavrio etiri razreda osnovne

kole, a posle je radio kao obanin kod seljaka. Nekoliko
godina kasnije dolazi u Ljubljanu kod tetke, i stupa kao
egrt na pekarski zanat 1931. godine pozvan je na
odsluenjekadrovskogroka.Potojevoliovojnikipoziv,
prijavio se za pjeadijsku podoficirsku kolu. Iz Maribora,
1932. godine je premjeten u Ljubljanu, ubrzo posle
pokuaja pobune u koli za rezervneoficire.Nijepoznato
je liimaonekevezespobunjenicima.Kratkovrijemepred
zavretak kolovanja, 1934, potukao se s jednim oficirom koji je maltretirao pitomce. Zbog
togasjednimdrugombjeiuItaliju,skojomsuseodnosi,zbogdavanjapomoiatentatorima
na kralja Aleksandra, te godinesasvimpogorali.IzItalijeKolmanbjeiuFrancusku,itamo
stupauLegijustranaca.

Kadjezavriolegionarskuobuku,upuenjeusjevernuAfriku.NajviejeboraviouMaroku,
po kome je i dobio kasnije partizansko ime. Po nepouzdanim podacima, bio je izvjesno
vrijeme u Indokini. Uestvuje u mnogim vojnim akcijama protiv pobunjenika po francuskim
kolonijama, i ubrzo shvaa da je na strani tlaitelja. Zbog toga bjei iz Legije stranaca, i
zapoljava se na nekom brodu kao loa. Godine 1939, ili 1940, vraa se preko Austrije u
Jugoslaviju. U Jesenicama je, kao vojni bjegunac, uhapen, podsumnjomdajebioupaniji.
Sueno mu je pred Vojnim sudom u Zagrebu osuen je na 16 mjeseci zatvora, ali mu je
kaznasmanjenana8mjeseci.IzdraoihjeuLepoglavi.Putenjeuoirata,vratiosekui,ali
jeuskoro,aprila1941,moraoopetuvojsku.Izbjegaojezarobljavanjeivratioseopetkui,ali
Nijemci su ga uhapsili i poslali na prinudni rad, u Knitenfeld, u Austriji. Posle kratkog
vremenavratiosekui,idoodlaskaupartizanekrioseuumama.

NjegovasestrapomajcibilajeudatazakomunistaFrancaVreska,izTrbovlja.Vreskjebiou
partizanimaodjula1941,aujesenistegodinepostaojekomesarete.Posredovanjemsestre,
stupio je u vezu s Kolmanom, i doveo ga u etu koja se spremala da uestvuje u akciji
spreavanjadeportacijestanovnitvauPosavju.

Iskusan vojnik, vian borbamaioruju,vrlobrzoseistakaokaomitraljezacuborbikodsela

Tisje,iudrugim.etaseudecembruukljuilautajerskibataljon,aveujanuaruKolmanje
vojniinstruktor.Martajevekomandirete,iistieseuborbinaPugledu.

Kad je formirana Prva tajerska brigada, postavljen je za komandanta bataljona i ocijenjen

kao najsposobniji rukovodilac. Tada je i primljen u Partiju. Posle reorganizacije brigade u 2.
grupi odreda, postaje komandant Savinjskog odreda, sastavljenog iz bataljona, kojim je ve
komandiraoutajerskojbrigadiikojijetektrebalodadoeizitalijanskeokupacionezonei
bataljona koji se ve nalazio u Savinjskoj dolini. Kao komandant Odreda, Kolman seistakao
prilikomosloboenjainterniracaizvozakodVerda.

223
Kolman uestvuje u svimborbama2.grupeuvrijemepokretaprekoGorenjskezatajersku.
Tamo postaje komandant Kamnikog, a potom reorganiziranog Kamniskosavinskog odreda.
Taj odred se u proljee 1943. proslavio mnogim uspjenim borbama, i u junu 1943. Kolman
nasljeuje FrancaRozmanaStanetanadunostikomandanta4.operativnezone,kadajeovaj
postaokomandantGlavnogtabaSlovenije.Posleprelaskalanderovebrigade"prekoSave,
Kolmanpostajezamjenikkomandanta15.divizije.Unovembrujepremjetennaistudunost
u 18. diviziji, ubrzo u Glavni tab za operativnog oficira. Od proljea do jeseni 1944. je
zamjenik komandanta 4. operativne zone, a potom postaje komandant 20. brigade, koja je
imalazadatakosiguranjaGlavnogtaba.Tadajebiomajor.

Poginuo je 4. novembra 1944, u selu Koprivnik, kad su iznenada u selo uli domobrani i
primijetili ispred jedne kue osedlanog konja. Po tome su zakljuili da je u kui oficir.
Kolman je istrao, i poeo da puca. Ali ranjen, pada. Branio se dalje pitoljem, jer mu je
mainkaispalaizruku.Posljednjimmetkomubiosesam.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

224
 Komar Alojza Slavko
Roenje18.februara1918,uGospiu,Hrvatska.Potieiz
radnike porodice. Prije rata ivio je u Zagrebu, gdje je
zavrioosnovnuisrednjukoluiupisaosenaVeterinarski
fakultet. Veoma mlad ukljuio se u napredni omladinski i
radniki pokret. Godine 1937. primljen je za lana SKOJ
a.Kaomladikomunistveomaaktivnojepolitikidjelovao
na Sveuilitu u Zagrebu, istiui se kao organizator i
uesnik mnogih akcija koje je provodila KPJ, na
Sveuilitu i u elom Zagrebu. Posebno se zalagao iradio
na organiziranju studentske omladine, okupljajui je na
antifaistikoj platformi i oko programa Partije. Bio je
jedna od najistaknutijih linosti u redovima napredne
studentske omladine na Sveuilitu u Zagrebu prije rata.
Godine1940.primljenjeuKPJ.

Posle okupacije zemlje i stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, kao poznati komunist,
antifaist i revolucionar, Slavko prelazi u ilegalnost. Teror okupatora i ustaa nije ga
pokolebao u revolucionarnom radu. Naprotiv, po zadatku Partije, svom snagom radi na
organiziranju uvenih udarnih grupa, koje su napadale neprijatelja, vrile sabotae, diverzijei
drugeakcijeuZagrebu.

Najpoznatijainajsmjelijaodtihakcijaizvrenaje,naprijedlogPKSKOJazaHrvatsku,apo
odluci CK KPH, 4. augusta 1941, pod Slavkovim rukovodstvom. U akciji je uestvovala
grupaod12lanovaKPJiSKOJa.estodnjihsenalazilonaosiguravanju,a6udirektnom
napadu. Meu ovom drugom estoricom nalazio se Slavko. Njih 6 je, usred dana, iz
Botanikog vrta bacilo bombe na sveuilinu ustaku satniju (etu) kada je prolazila ispred
akog doma u ulici Josipa Runjanina. Od tih bombi ranjeno je 28 ustaa. Odlino
pripremljena, smelo i hrabro izvedena, akcija je snano odjeknula u Zagrebu i cijeloj
Hrvatskoj.

Potosugaustaepratile,SlavkonaputaZagrebiodlaziuumberak,gdjekaoboracstupau
partizanski odred "Matija Gubec", i uskoro postaje zamjenik politikog komesara toga
Odreda. Na toj dunosti nije dugo ostao ve kao sposoban politiki radnik i iskusan
revolucionar odlazi, po odluci Partije, u Hrvatsko primorje. Tokom 1942. bio je sekretar
Kotarskog komiteta KPH za Suak i lan Okrunog komiteta KPH za Hrvatsko primorje i
Gorskikotar.Naroitoseisticaokaoorganizatoromladinskihorganizacija.Od1942.do1947.
bio je lan Biroa CK SKOJa. U tom vremenu bio je i lan Sazivakog odbora Prvog
antifaistikogkongresaomladineJugoslavijei,kaopredstavnikomladineZagreba,uesniku
radu toga kongresa, odranog krajem decembra 1942. u Bihau. Kasnije, postao je i lan
Glavnog odbora USAOHa, a na Treem zasjedanju ZAVNOHa (89. maja 1944) izabran
jezalanaPredsjednitvaZAVNOHa.NaIIkongresuUSAOJa(24.maja1944)podnioje
jedan od najznaajnijih referata: "Omladina i stvaranje Demokratske Federativne
Jugoslavije".NatomkongresuizabranjezalanaSekretarijataCentralnogodboraUSAOJa.

Kaoomladinskirukovodilac,utokuNORaobiaojemnogekrajevezemlje,radeineumorno
na organiziranju, irenju i jaanju NOPa i omladinskih organizacija. Suraivao je i u
omladinskojantifaistikojtampi,u"Mladomkomunisti"idrugdje.

225
Posle rata, zavrio je fakultet, doktorirao na Sveuilitu u Zagrebu i obavljao razne visoke
dravneipartijskefunkcije.PotojeranijebioizabranuCKKPH,naIIkongresuKPH1948.
izabran je za lana Politbiroa CK KPH. Ministar u Vladi Narodne Republike Hrvatske je
1948.i1949,zatimpredsjednikOblasnognarodnogodborauSlavonskomOsijeku.Od1952.
je ministar predsjednik Savjeta za poljoprivredu NRH, a sljedee godine lan Izvrnogvijea
Sabora NRH. lan Saveznog izvrnog vea postao je 1954, a dva putabiranjezaposlanika
Saveznenarodneskuptine.ZalanaCKSKJbiranjenaVI,VIIi VIIIkongresuSKJ.Biojei
ambasador SFRJ u Indiji, a zatim kratko vrijeme potpredsjednik Savezne narodne skuptine.
BiojelanSavjetaFederacije.

Narodnimherojemproglaenje23.jula1952.godine.

226
 Komatina Alekse Milo
Roenje1885.godineuseluDonjaRanica,Berane,Crna
Gora.Zemljoradnik.

Cijeli svoj vijek proveo je u borbama. Neposredno uoi

prvog balkanskog rata, uestvovao je u beranskoj buni,
zatim u borbi za osloboenje Berana, na tedinu, i
borbamasvedoakoviceubalkanskimratovima,aondau
borbi na Glasincu, u Sandaku i drugim bitkama u prvom
svjetskom ratu. U svakoj od tih borbi isticao se koliko
hrabrou toliko i vedrinom duha, koja je neodoljivo
izviralaiznjegovebogateljudskeprirode.

Iako nije bio lan KPJ, njegov ivotni put je protekao u

znaku borbe za pravdu i istinu. Zbog toga je izmeu dva
svjetska rata bio proganjanihapen.Noseiusebisnano
osjeanje pravednosti i nepomirljivosti s nepravdom, u jednom trenutku kad je bezrazlono
osuen,umjestodasepodini,izvadiojepukuizskrovilaiodmetnuoseuumu.Takoga
jezatekaodrugisvjetskirat.

U ustanikim danima jula 1941. godine, prekaljeni ratnik i neustraivi junak iz balkanskih
ratova iprvogsvjetskogrataponovojeuprvimborbenimredovima.Meuprvimustanicima
prelazi preko mosta na Limu i uestvuje u borbama za osloboenje Berana od i talijanskog
okupatora, i kasnije u obrani slobodne teritorije. Ve u prvim borbenim okrajima s
okupatorskim jedinicama pokazuje izvanrednu hrabrost i snalaljivost iskusnog borca, a
takoerizdrljivost,iakojebiojedanodnajstarijihpartizana(imaoje56godina).Odposebne
je koristi bio onima kojisuprviputuzimaliorujeuruke,jerihjeoinskipouavaoisluio
imlinimprimjerom.

Upljevaljskojbici1.decembra1941.istakaosehrabrouiizvanrednomizdrljivomu.
Poslije pljevaljske bitke, postaje borac 2. proleterske brigade. Pod proleterskom zastavom
uestvujeuborbamapoSandakuiBosniiizdravatekemareveprekoRomanijeiIgmana,
podubokomsnijeguihladnoi.

Zbog ozbiljnijih posljedica od promrzavanja u Igmanskom mar u, dobio je zadatak da se

vratinaradupozadinu.Ovojebilonovoiskuenje,modateeodsvihprethodnih.
PrvojedoaouBeranskibataljon,kojijevodioizvanrednotekeborbenateritorijiSandaka.
S prvom grupom pozadinskih radnika odlazi, potom, na teren sreza beranskog. Tom
teritorijom u vrijeme 1942. i 1943. godine harala je po zlu uvena etnikookupatorska
strahovlada. Stanovnitvo je na razne naine mueno, oajniki je pokuavano da se unite
partizanipozadinci,kojisuiutojsituacijiizvravalisvojeborbenezadatke.

Na povratku u rodni kraj, Miloa su doekale alosne vesti. U meuvremenu, poslije

njegovog odlaska na Pljevlja, Talijani i etnici su u jednoj akciji izvrili iznenadni napad na
selo Donju Ranicu i tom prilikom ubili njegovog brata Mua, internirali deset njegovih
roakai njegovogjedinogsinaPanta,kogasuranjenoguhvatili(Pantojekasnijepoginuo
kao borac jedne partizanske jedinice). Uvjeti borbe ilegalnih grupa kao da su na nov nain
oivjeli snage iskusnog borca. Milo s lakoom izdrava nove tekoe, savlauje opasnosti,

227
probija se neustraivo kroz mree etnikih zasjeda i potkazivaa. Iz bojazni da etnici ne
izvreodmazdunadnjegovomsuprugomimalomkerkom,Miloinjihdovodiuumu.

Poslije formiranja Beranskoandrijevikog bataljona, maja 1943. godine, stupa u njegove

redove, i u ovoj jedinici istie se hrabrou, pregalatvom i iskustvom ratnika, dobivi meu
svojimzemljacimanovesimpatije.Osmogaugusta1943.poaojedaobiesupruguikerku,
kojesubileskrivenekodjednognjegovogprijatelja.Tadasesukobiosgrupometnikameu
kojima su bili i neki od njihovih najistaknutijih voa iz toga kraja, iako teko ranjen u oba
kuka,dosljedansvojoj,meudrugovimauvijekisticanojdevizidaneepoginutibezzamjene,
Milo je poeo svoju posljednju slavnu borbu. Svaki njegov metak bio je siguran pogodak.
NajprijejepogodioPantaSaiia,komandantaetnikogkorpusa,azatim,jednogzadrugim,
ubija: Miliju erania, komandanta etnike brigade, Stanka Marjanovia, sudiju i
komandanta etnikog bataljona, i Goluba Mikovia, pravnika i poznatog gestapovskog
agenta. Tako su se ispunile njegove reci da nee poginuti bez zamjene. Na kraju je i njega
pogodio metak s lea, koji je ispalio izdajnik, andar erani. Razjareni, u bijesu, etniki
izdajnicisu,uznakodmazdenazaprepatenjeakitalijanskihokupatorskihvojnika,masakri
ralinakrajnjebrutalannainnjegovotijeloirazvukliga,takodaseodnjegajedvaimaloto
sahraniti.

Herojski podvig neustraivog borca i istaknutog patriote ubrzo se prouo po srezovima

beranskom i andrijevikom i u cijeloj Crnoj Gori, ostajui da ivi kao divna uspomena na
ovjekakojijebioprimjerborcazasloboduijunaka.

Narodnimherojemproglaenje10.jula1953.godine.

228
 Konar Dmitra Marko Bura
Roen je3.oujka1919,uKusonjama,Pakrac,Hrvatska,
u siromanoj porodici prunog radnika. Otac mu je imao
estorodjece.DoselioseizLikenadajuiseboljemivotu
u plodnoj Slavoniji meutim i tu je morao voditi teak
ivot najamnog radnika. Marko je u koli bio odlian
uenik, ali ga je poslije zavrene osnovne kole otac bio
prisiljen dati u nauk. Opanarski zanat uio je u Pakracu.
Joodprvihdanaegrtovanjauoiojekolikojeteakivot
radnika. U treoj godini egrtovanja poeo je odlaziti u
radniku itaonicu. Gotovo cijelo slobodno vrijeme je
provodio u njoj. Poslije zavrenog zanata, kao mladi
opanarski pomonik ulanio se u sindikat, koji djeluje u
okviruitaonice.Jednogdanaupalisuuitaonicuandarii
uhapsili sve koji su se u njoj nalazili. Meu uhapenima
bio je i Marko Konar. Kada je iziao iz zatvora, majstor
gajeotpustio,rekavidausvojojradionicineedatrpikomuniste.

Traei posla, Marko Konar se naao u Bosanskoj Dubici, gdje se zaposlio u radionici u
kojoj je ve radilo dvadesetak radnika. Poslije nekoliko mjeseci, u Bosanskoj Dubici
osnovana je URSova organizacija. Na osnivakoj skuptini, izabran je Marko Konar za
sekretaraPodrunicekoara.Odtogdanaonsepredajesindikalnomradu,anjegovautoritet
meu radnicima neprestano raste, Kratko vrijeme poslije osnivanja sindikalne organizacije u
Dubici, poinje trajk kojim rukovodiMarkoKonar.Pregovorisposlodavcimanisuuspjeli,
a poslijeneuspjelihpregovorainterveniralajeandarmerija.Radnicisudaliotpor,alikadasu
andaridobilipojaanje,trajkjebioskren.Meuostalima,biojeuhapeniMarkoKonar.
On je protjeran iz Dubice, i u lancima doveden u Pakrac, gdje je puten na slobodu. U
sprovodnicijebilopodvuenocrvenomolovkom:"Pazi,komunistikiagitator".
Godine 1939. odlazi na odsluenje vojnog roka, u Banja Luku. Ubrzo dolazi u sukob s
kaplarima da ga kazni, kapetan mu je dao da timari najopasnijeg konja, koji je ve ubio
nekoliko vojnika. Od udarca koji mu je zadao konj, Marko se naao u Vojnoj bolnici u
Zagrebu. Odleavi nekoliko mjeseci u bolnici, otputen je kao privremeno nesposoban.
Vraase1940.uPakrac,gdjejebioveomaivpolitikirad.Naroitosubileaktivneorgani
zacije Komunistike partije, a radnika je itaonica postala centar djelovanja i glavno mjesto
sastajanja. Marko Konar se odmah ukljuuje u rad omladine, te se ubrzo istie svojom
revolucionarnosti).IstegodineprimljenjeuSKOJ.

Okupacija Jugoslavije zatekla ga je u Pakracu. Marko Konar postaje sekretar skojevske

organizacije, i radi uurbano na pripremanju ustanka. Poslije osnivanja partizanske grupe na
Begovai, svi istaknuti komunisti naputaju Pakrac. Marko Konar ostaje, po zadatku, u
Pakracu,aligajeubrzootkrioustakitabornikPetarNemet,kojijebiopoznatpoupadimas
svojim ustaama u okolna sela i ubijanju nedunog stanovnitva. Konar je uspio pobjei iz
kue, vidjevi ustae koje su se pribliavale. Iste noi prikljuio se psunjskim partizanima na
Begovai. U strahu od Nemeta i njegovih ustaa, po umama je bilo mnogo seljaka koji su
traili pomo od, tada jo malobrojnih, partizana. Krajem 1941, tab psunjskih partizana
donio je odluku da se Nemet mora ubiti. Taj je zadatak dobio Marko Konar. On je, s jo
jednimdrugom,uaouPakracihladnokrvno,poredstraara,uaoubolnicuukojojsenalazio
Nemet. Uao je u njegovu sobu i opalio nekoliko hitaca. Vjerujui da ga je ubio, poao je

229
istimputemnazad,ranivinaizlazudvastraara.MirnojeizaaoizPakraca,daganitkonije
zaustavio,iakosugamnogimjetaniprepoznali.

Uoujku1942.ustaesusespremalenapohodprotivpsunjskihpartizana.Potojes
partizanima bilo mnogo izbjeglica, odlueno je da bataljon brani prilaze Psunju sve dok se
izbjeglice ne smjeste na sigurno mjesto. Tih je dana Marko Konar, na prijedlog komesara
bataljona Mirka Kljajia, primljen u Komunistiku partiju. Dobio je konspirativno ime Bura.
23.oujka1942.godinekrenulajekolonaodoko800ustaapremaBegovai,pokojojjeve
tukla artiljerija iz Lipika i Pakraca. Na Begovai je bilo oko etrdeset partizana. Razvila se
borba, a poslije nekoliko sati, komandant Vicko Anti izdao je nareenje za povlaenje iz
obrua. Glavnina se ve povukla, a kada se spremala za povlaenje i zatitnica, u kojoj se
nalazio i Marko Konar Bura, neprijateljski rafal ga je ubio. Poginuo je na svoj roendan, u
23.godini.

Narodnimherojemproglaenje23.srpnja1952.godine.

230
 Konar Gece Rade
Roenje6.augusta1911.godineuseljakoj,nekadlikoj
graniarskoj porodici take i Gece Konara, u
KonarevomKraju,Korenica,Hrvatska.

Osnovnu kolu je zavrio 1922. u susjednom selu Babin

Potok. Posle toga je, u organizaciji "Privrednika", uio
bravarski zanat u Leskovcu, gdje je kao to stoji u
njegovom svjedoanstvu bio ubrajan "meu
najodlinije" i u radionici Kukara i Jovia, i u veernjoj
egrtskoj koli. Majstorski ispit je poloio 1925. godine.
Kao kalfa, u Leskovcu je radio do 23. jula 1926. godine,
kad prelazi u Beograd, gdje je posle nekoliko mjeseci
dobio posao u Direkciji tramvaja i osvjetljenja grada
Beograda. Zbog smanjenja broja zaposlenih, 23. januara
1931. godine je dobio otkaz, jer se, kao radniki
povjerenik,suvieisticaouborbizaradnikaprava.UmeuvremenujezavrioViuzanatsku
majstorsku kolu, i bio jedan od najaktivnijih sportaa u radnikom sportskom drutvu
"Elektrinacentrala".

Na intervenciju radnika, Direkcija je ponovo zaposlila mladog majstora, u martu 1931.

godine. Naredne godine je pozvan na odsluenje vojnog roka. Od poetka jula 1932.godine
vojniroksluiu22.sarajevskomartiljerijskompuku,uKalinoviku.Vekrajemaugusta
je otputen iz vojske, zbog bolesti. Ponovo je u Beogradu, iponovo posledvomjesenog
ekanja radi u beogradskoj Elektrocentrali, tada ve organizirani lan SKOJa i proelnik
skojevskeelije,kojuje,krajem1932.godine,osnovaouElektrocentrali.

Uproljee1933.godine,kadjeosnovanapodrunicametalacaURSauElektrocentrali,
izabranjezasekretarapodrunice.Netokasnije,ujulu1933.godine,kadjeBlagojeParovi
reorganizirao beogradsku partijsku organizaciju, u lanstvo KPJ je primljen i Rade Konar.
Desetmjesecikasnije,kadjedrugiputpozvan(opetuKalinovik)naodsluenjevojnogroka,
u beogradskoj partijskoj organizaciji je dolo do provale. Policija je tada otkrila i ilegalno
revolucionarno djelovanje Rada Konara, kojeg je patrola Drinskog andarmerijskog puka
dovela,vezanog,uBeograd10.augusta1934.godine.Nasasluanju,muenuGlavnjai,bio
jejedinioddvadesetakuhapenihkojinitanijepriznao.Suenomujesjodvadesetiosam
komunista,udecembru1934.godine.Upresudi,izreenoj20.decembra,Sudjeutvrdiodaje
"pri odmjeri kazne kao olakano uvaeno kod svih, osim Konara Rade, priznanje, odnosno
djelomino priznanje". Osuen je na jednogodinju robiju. Iz sremskomitrovike robijanice
otputenje8.augusta1935.godine.

Po direktivi partijskog rukovodstva, otputeni robija Rade Konar je trebalo da radi u

Zagrebu, kamo stie posle kratkog boravka u rodnom kraju krajem septembra 1935.
godine. Ukljuio se u ilegalnu partijsku aktivnost, djelujui ponajvie u bravarskoj sekciji
zagrebake podrunice URS i u radnikom sportskom drutvu "Metalac", a zaposlenje je
dobio tek 23. januara 1936, kod bravara Diminia, a od 12. marta1936.u"Jugoslavenskom
Siemens d.d". U "Siemensu" je Konar, ve u aprilu, osnovao prvu partijsku eliju, a u julu
organiziraoprviuspelitrajk.

231
U Zagrebu je bio sindikalni i partijski rukovodilac. Bio je jedan od najautoritativnijih
sindikalnih organizatora, voa tarifnih i trajkakih akcija. Posle velikog trajka zagrebakih
bravara, u augustu 1936. godine, izabran je za lana Mesnog komiteta Partije. Kratko posle
toga dolazi do velike provale u zagrebakoj partijskoj organizaciji. Konar je uhapen 16.
decembra 1936. godine. Kao i u beogradskoj provali 1934. godine, tako i u zagrebakoj
provalisvigovoresvedokuzatvornijedospioiKonar.Onjejediniutnjomodgovarao
na sva pitanja. U svim zapisnicima, na sve optube, uvijek samo jedan odgovor: "Nije istina
dasamsaspomenutimlicimabilokakvevezeimao,nitiihuopepoznajem!".

Grupi optuenih, meu kojima je i Konar, sueno je, posle viemjesenog muenja, pred
Sudom za zatitu drave, krajem septembra 1937. godine. Zahvaljujui Konarevom dranju
uistrazi,svioptuenisuporekliizjavepredpolicijominaSudusedralikaoKonar.Svisu
osloboeni.

"VrativiseuZagreb,ponovoradiu,,Siemensu",ponovojeuMesnomkomitetuPartijeiu
rukovodstvu sindikata metalaca ("savezni povjerenik"). Posebno je znaajnu ulogu imao na
IX kongresu Saveza metalskih radnika Jugoslavije, u aprilu 1938. godine kada je pod
njegovimutjecajemprihvaenalijevaorijentacijauSMRJ.

Godine 1938, Konar je trei put pozvan na odsluenje vojnog roka. Prije odlaskauvojsku,
pripremio je organizaciju velikog trajka u kojem e, kad Rade ve bude u uniformi,
sudjelovati svi "Siemensovi" radnici. U vojsci je Rade Konar od poetka augusta 1938.
godine do jeseni 1939. godine. U meuvremenu je, u vrijeme odsustva, sudjelovao u radu
istorijskogsavjetovanjanaTacenu,podmartnomgorom,kadjeodluenodasereorganizira
partijskorukovodstvouHrvatskojidauKPHumjestosuspendiranogCKvodeuulogu
preuzmuRadeKonar,MirkoBukoveciMarjanKrajai.

Poetkom 1940. godine, Rade Konar prelazi u ilegalnost. U martu te godine organizirao je
partijsko savjetovanje KPH, kad je formirano i novo rukovodstvo KP Hrvatske. U tom
rukovodstvu Rade je prvi ovjek. Organizirao je i Prvu konferenciju KPH augusta 1940.
godine, kad je izabran za politikog sekretara CK KPH. Bio je jedan od Titovih najbliih
suradnikaupripremamaPetezemaljskekonferencijeKPH.Uljeto1940.godinekooptiranje,
inaPetojzemaljskojponovoizabran,zalanaPolitbiroaCKKPJ.

Od januara do 8. aprila 1941. godine, po odluci Politbiroa CK KPJ, rukovodi Pokrajinskim

komitetom KPJ za Srbiju. U Zagreb se vraa 8. aprila, da bi ve 13. aprila po zadatku
drugaTitapisaoitampaoproglasCKKPH(nepriznavajuikapitulaciju,CKKPHpoziva
"radnike i seljake, povezane i udruene u vrsti borbeni savez", da odmah idu u borbu, i da
tom borbom "pod vodstvom Komunistike partije" trebaju ostvariti novo drutveno
ureenje").

Sudjelovao je u radu svih zagrebakih sjednica CK KPJ, i odluke tih sjednica prenosio na
rukovodstvo KPH. Sudjelovao je na Majskom savjetovanju. Bio je kljuna linost Partije u
organiziranjuustankanarodaHrvatske.

U junu, julu i augustu obiao je gotovo sve krajeve Hrvatske, organizirajui operativna
partijskarukovodstva,kojasu,zapravo,bilitabovinarodnooslobodilakogustanka.

Bio je neposredni organizator i rukovodilac udarnih grupa, koje su izvodile diverzije u

Zagrebu.

232
Bio je jedan od uesnika istorijskog savjetovanja u Stolicama, 26. i 27. septembra 1941.
godine.

Od poetka oktobra djeluje iz Splita, gdje je, posle vie vanredno organiziranih bombakih
akcija, bio uhapen 17. novembra. Svi pokuaji da ga drugovi spasu bili su uzaludni.
Talijanskoj policiji je poto za rukom da u uhapenom "Reiu" otkriju Radu Konara, za
kojeg je, u njihovim policijskim dokumentima preuzetim iz jugoslovenske kraljevske policije,
pisalo da je agitator i najsposobniji komunist, sposoban da vodi i organizira svaki
revolucionarni pokret", da je lan komunistikog centralnog rukovodstva, voa i
jugoslovenskog, i posebno hrvatskog komunistikog pokreta", da je organizator atentata i
sabotaa, veoma vest voditelj masa", a pri tome "najinteligentniji, najlukaviji i najbistriji
komunistJugoslavije,kojijeiporedviekratnihhapenjaredovnouspijevaopobjeipoliciji".

Konar je iz splitskog zatvora odveden u ibenik, i tu je osuen na smrt. Ni u istranom

zatvoru, ni na suenju, nije rekao ni reci. A kada su ga posle presude upitalihoelidatrai
pomilovanje,rekaoje:"Nitibihgajadaovama,nitigaodvastraim".Strijeljanjesgrupom
dalmatinskihkomunista,22.maja1942.godine.CKKPHje,nekolikodanaposletoga,pisao
Centralnom komitetu KPJ: "Junaka smrt druga Brke teko nas je pogodila. Prilikom
strijeljanja,ioniostaliosuenijunakisusedrali.PalisupjevajuiInternacionalu".

U "Proleteru" za junjulaugust 1942. godine, kad je CK KPJ objavio ukaz o deset prvih
narodnihheroja,naprvommjestujeimeRadeKonara:

"NaprijedlogCKKPHiGlavnogtabaNOPiDVzaHrvatsku,dodjeljujesenazivnarodnog
heroja Radu Konaru, sekretaru KPH i organizatoru partizanskih odreda u Hrvatskoj i
Dalmaciji..."

233
 Konar Nikole Dragica
Roenaje1.januara1915.godineuseluJoanu,Korenica,
Hrvatska. Njeni roditelji, Jelena i Nikola Stoji, bili su
najbogatiji seljaci u krbavskoj dolini. Poto je zavrila
osnovnu kolu u selu i 4 razreda gimnazije u Korenici
nastavila je kolovanje u gimnaziji u Gospiu, ali bez
uspjeha. Poslije toga, roditelji je alju u Zagreb, gdje se
najprije zapoljava kao slubenik u Poti, zatim kao
radnicautvornicipapiraipapirnihvreica"Jugoslovensko
dioniko drutvo Bates", a od oktobra 1935. kao pisar u
automehaniarskoj radionici Stjepana Krunjaka, da bi se,
augusta 1937, zaposlila u Simensu", u odjeljenju za
elektromotore.

U Zagrebu se upoznala sa svojim zemljakom Radom

Konarom, buduim sekretarom CK KPH, koji ju je
ukljuio u revolucionarni radniki pokret. Najprije ju je ulanio u radniko sportsko drutvo
"Metalac", a u aprilu 1936. i u Savez metalaca. Od tog vremena, zajedno s Radom i sama,
smiljenoiupornoagitujemeuradnicimadaseulanjujuusindikat.Odlazimeuradnikeiu
drugefabrike.Uzto,itamarksistikuliteraturu,samauidabiuiladruge,apieitekstove
za"enskisvijet".

S Radom se vjenala 24. februara 1938. Ubrzo Poslije toga, postala je lan KPJ, i kao ve
zreo borac za radnika prava nastavila da se bori za ostvarenje revolucionarnih ciljeva
radnike klase, zbog ega je uivala veliki ugled meu radnicima. Isticala se u svim
demonstracijama,trajkovimaidrugimakcijamakojejepokretalaikojimajerukovodilaKPJ
uZagrebu.

Zbogrevolucionarnograda,zagrebakapolicijajujeprogonila,hapsilaizlostavljala.

Prvi put je bila uhapena 28. decembra 1938, i u naredne dvije godine jo pet puta. U jesen
1940. godine postala je plaeni funkcioner u URS.u. I kada su, 30. decembra, zabranjeni
URSovi sindikati, ona je 2. i 3. januara 1941. obila desetak zagrebakih tvornica, zbog
organiziranja protestnih demonstracija, a sama je 4. januara povela protestnu kolonu na
Kvaternikov trg, kada je i esti put uhapena. Svjedoanstvootomeostavilanamjepolicija,
koja je u svom izvjetaju napisala: "Dana 4. I o. g. oko 18,20 sati pokuali su na
Kvaternikovom trgu neki pojedinci da proizvedu demonstracije viui komunistike povike,
alijetajpokuajusamompoetkuonemoguen.Povedenimizvidimajeustanovljenodasetu
naroito istaknula Dragica Konar, privatna namjetenica, inae poznata komunistkinja i
supruga ilegalca Rada Konara. Ista je nakon izvrenih izvia kanjena s 30 dana zatvora i
izgonomizZagreba3godine".

Iako prognana u Liku, Dragica se ve Poslije desetak dana vraa u Zagreb, i pod imenom
tefica Kolak i Dragica Miheli, od februara 1941. ivi i radi ilegalno najprije kao lan
maksimirskog, aodjesenitegodinekaolanrnomerakogrejonskogpartijskogkomiteta,a
naredne godine i kao lan Mjesnog komiteta KPH Zagreb. Poslije okupacije, u uslovima
ustakog terora, esto mijenjajui ilegalne stanove, Dragica primjerno izvrava partijske
zadatke.Bilajeneustraivaenaiboracdorastaonajteimiskuenjima.Uistovrijeme,spuno
majinske njenosti pripremala se za dolazak djeteta. Pod tuim imenom, 4. marta 1942, u

234
porodilituuPetrovojulici,rodilajesina,idalamu,poocu,imeRade,kojijeupravotihdana
u ibeniku oekivao presudu i izvrenje smrtne kazne. Poslije izlaska iz bolnice, sina
najmlaeg "ilegalca" u drugom svjetskom ratu prihvatile su druge ilegalke i ilegalci, a
sama je nastavila da izvrava partijske zadatke, mijenjajui stan veoma esto, i pored toga,
sredinom augusta 1942, ustaki agenti uspijevaju da je uhapse u rnomercu i sprovedu u
zatvor u Savskoj cesti, gdje su je muili. Dragica se drala herojski: nije rekla ni rijei. Ne
uspevidaiznudebilokakvopriznanje,ustaesuje21.augusta1942.bacilevezanu,sdrugog
kata,uzatvorskodvorite.

Narodnimherojemproglaenaje23.jula1952.godine.

235
 Kovaevi Blagoja Sava

Roen je 25. januara 1905. godine u selu Nudolu,

Grahovo, Niki, Crna Gora. Djetinjstvo, mladost i vei
dio ivota proveo je u rodnom kraju. Osnovnu kolu
zavrio je u susjednomseluZaslapu.Loematerijalnosta
nje porodice sprijeilo ga je da nastavi kolovanje, pa je
poeo da se bavi poljoprivredom. Kada je odrastao,
zaposlio se u Ombli", poduzeu za eksploataciju ume u
Bijeloj gori. Kasnije odlazi od kue. Najprije radi u
rudnikuTrepanamontaiiare,ondadolaziuBeogradi
zapoljava se u tampariji Vreme", i na izgradnji novog
Savskog mosta. Protjeran iz Beograda, ponovo se
zapoljavakaoumarskiradnik,ondaradinasvomimanju.
Biojeicestovniradnik.

Jo u ranoj mladosti poao je putem revolucionarnog

opredjeljenjalanKPJpostaoje1925.godine.Idejnoseformiraopodutjecajemsvogabrata,
poznatog revolucionara Nikole Kovaevia. Ponikao u slobodarskom kraju, obdaren
izuzetnom bistrinom, snane fizike konstitucije i bujnog temperamenta, Sava kao da je bio
roen za revolucionara. Mnogo je radio na svom ideolokom, teoretskom i kulturnom
uzdizanju: itao je marksistike knjige, politiku tampu, beletristiku, vojnu i drugu strunu
literaturu.

Veu25.godiniizrastaojeuzreluicjelovitupolitikulinostrodnogGrahovaiokoline.
Doratajeimaoslijedeepartijskefunkcije:proelnikelije,lan(1928)isekretar(1934)MK
Grahovo, lan OK Niki (1934) i lan PK KPJ za Crnu Goru (izabran 1937. na VI
pokrajinskoj konferenciji). Kao partijski radnik, pokree seljake u borbu protiv politike
diktatorskihreimaipolicijskogterora,organiziratrajkoveradnikaumjestuzaposlenjaradi
na stvaranju seljakog zadrugarstva, okupljanju omladine, otvaranju itaonica istupa kao
oprobani govornik na narodnimsveanostima,naizbornimsastancima,navelikimskupovima
i demonstracijama. Radio je na stvaranju legalne Radnikoseljake stranke (19371938) i
bio jedan od njenih istaknutih predstavnika u Crnoj Gori. Zbog revolucionarnog rada hapen
je vie puta (u Grahovu, Nikiu, Cetinju, Kosovskoj Mitrovici, Beogradu) i izvoen pred
Sud. Prilikom velike provale u partijskoj organizaciji 1936. u CrnojGori(uhapenooko300
ljudi), izbjegao je hapenje, sklonio se u umu s jo tri grahovska komunista i, naoruan,
proveo u ilegalnosti 9 mjeseci. Najzad se, uz garanciju, predao sudskim vlastima u Nikiu,
odaklejesprovedenusarajevskizatvor,anetokasnijeizvedenpredSudzazatitudraveu
Beogradu(1937).NaSudujeosloboen.Drugiputje,uproljee1940,zbog
antiratnog govora, uhapen i sproveden na suenje u Staru Kanjiu. I ovoga puta je
osloboen.Posljednjiputjeuhapenuoiaprilskograta1941,uvrijemekadasedobrovoljno
javio da ide na front. Pod snanim pritiskom naroda, vlast je bila prisiljena da ga pusti na
slobodu.

Poetak NOB doekao je kao ve iskusan, prekaljen i poznat politiki radnik, komunist i
revolucionar.Austanak,rat,revolucijakaodasubilionoeljenovrijeme,onopravopolje
bitke na kome e se najbolje pokazati njegova ljudska energija, njegova predanost stvari
naroda, Partije i revolucije. Kao lan OK Niki, uestvovao je u pripremi julskog ustanka

236
1941.PrvavelikaakcijaprotivokupatoranateritorijiMKGrahovoizvedenajepodnjegovim
rukovodstvom:25.julasavladanajeitalijanskaposada(80vojnika)iosloboenoGrahovo.

Ujesen1941.GlavnitabNOPOzaCrnuGoruiBokuimenujegazakomandantaNikikog
odreda, koji je ubrzo narastao na deset bataljona. U jesen 1941. i zimu 1941/42. godine,
jedinice odreda niu pobjede na teritoriji Nikia, Grahova, Vilusa, Crkvica, Herceg Novog.
Razvija Talijanske kolone, zarobljava stotine vojnika, zapljenjuje tenkove, topove, kamione i
drugo naoruanje i opremu. Savina slava raste. Snagama Nikikog i Durmitorskog odreda
osloboena je velika teritorija od Tare i Pive do Bokokotorskog zaljeva, osim blokiranog
Nikia i gradova u Boki. Naroito teke, viemjesene borbe, uz velike neprijateljske
gubitke,voenesunasektoruDragalj CrkviceHercegNovi.

Gotovo istovremeno, Sava proiruje rad jedinica Odreda u istonu Hercegovinu i prema
Dubrovniku. Januara 1942. formira se Operativni tab za Hercegovinu, da koordinira borbe
crnogorskihihercegovakihjedinica,saSavomkaokomandantom.Tadasusepodnjegovom
komandom nale snage jaine oko20bataljona,kojesuoperiralenaprostoruodOtrogado
Dubrovnika i od Boke do Gacka, i snanim radom prisilile na strategijsku defanzivu vie od
korpusa Talijanskih vojnika i jake snage ustaa, domobrana ietnika,inanijeliimvietekih
poraza.

Dijelovi Odreda su angairani i u spreavanju kontrarevolucije na podruju OK Kolain i u

Katunskojnahiji.

Kao ve proslavljeniratnik,aktivnouestvujenaistorijskojOstrokojskuptinicrnogorskihi
bokeljskihrodoljuba,februara1942.godine.Aprila1942.imenovanjezalanaGlavnogtaba
zaCrnuGoruiBoku,amajaistegodineizabranjezalanaVrhovnogtaba.

UtokuIIIneprijateljskeofanzive,jediniceOdredavodilesuizuzetnootreborbeokoNikia,
Grahova u Boki i u Pivi. U poznatim borbama, aprila 1942, u upi nikikoj teko su
poraene jake etnike snage pod komandom Baja Staniia. To je bio prvi teki etniki
poraz u Crnoj Gori. Nove poraze Odred im je nanio u borbama na pravcu Niki Piva.
Pored rukovoenja Odredom, kao zamjenik komandanta Glavnog taba rukovodio je
povlaenjem Lovenskog odreda pravcem Trenjevo Grahovo Banjani Piva, kao i
ZetskimNOPO,okoNikiaiuPivi.

Kada je 12. juna 1942. formirana 5. proleterska (crnogorska) brigada, Sava postaje njen
komandant.

BrigadajenajprijeglavnazatitnicauborbamanatromeiCrneGore,BosneiHercegovine,a
potom je sa ireg prostora Zelengore titila pohod Grupe proleterskih brigada u zapadnu
Bosnu i osiguravala zbjeg naroda i bolnicu. Od 22. juta do 2. augusta, zajedno s
Hercegovakim NOPO, Dragaevskoelebikim bataljonom,Bolnicomizbjegom,5.brigada
je izvela uveni marproboj od Drine do Prozora. Ovaj sloeni poduhvat izveden je pod
Savinomkomandom.UzapadnojBosnibrigadaje,odaugusta1942.dojanuara1943,vodila
borbeokoProzora,Travnika,Jajca,iucentralnojBosni.

etvrta neprijateljska ofanziva je nova etapa u herojskim podvizima brigade i komandanta

Save. Jurii na Prozor, borba s tenkovima u Ostrocu, napadi na Konjic, herojske odbrane u
dolini Neretve imali su veliki znaaj za spas ranjenika i opi uspeh na Neretvi. U ofanzivi s
Neretve, brigada vodi teke borbe na lijevoj obali Neretve, za osloboenje i od branu

237
Nevesinja, na Planoj, Javorku i Biou. Veoma uspjeno Sava je komandirao brigadom u
vanredno otrim borbama na pravcu Nikiavnik, na Komarnici i na Durmitoru, to je
usporilonadiranjeviestrukojaihnjemakotalijanskihsnagauVofanzivi.

U najteem periodu V ofanzive, Sava postaje komandant 3. udarne divizije. Diviziji je ba

tadapaoudionajteizadatak:dabudezatitnicaGlavneoperativnegrupe,datitiCentralnu
bolnicuiizvriprobojizokruenja.Svjestanteinezadatka,Savajebiospremandauradisve.
Njegov dolazak na elo divizije ulijevao je posebnu nadu i borcima i ranjenicima. U
desetodnevnim borbama pod Savinom komandom, divizija se rvala s neprijateljem kojijebio
gotovo dvadeset puta brojniji, i uinila sve da spase ranjenike i izvri druge zadatke.
Dugotrajne obrambene borbe smjenjivali su jurii, i obratno. injeni su pokuaji da se nae
pogodna mogunost za proboj. U tekim borbama 11. i 12. juna na Vuevu, pod Magliem,
kodBorovna,nadesnojobaliSutjeske,odbijenisusnaniudarineprijatelja,spaenaBolnicai
napravljen pokuaj da se nalijevojobaliSutjeskeobrazujemostobran.Trinaestogjuna,njene
glavne snage pole su u opi napad na lijevoj obali Sutjeske. Divizija je uspela da potisne
neprijatelja, ali ne i da slomi njegov otpor na Kouru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana.
Svuda se vodila dramatina borba. U najkritinijem trenutku, Sava je odluio da novim
juriem izvri proboj. S Prateom etom i grupom kurira izbio je u prvi streljaki stroj,
komandirao juri, i pucajui iz pukomitraljeza, poao naprijed. Pao je u juriu, pokoen
neprijateljevimrafalima.

O junakim podvizima Save Kovaevia napisane su knjige, o njemu e se jo pisati. On je

bio jedan od najstrastvenijih i najistaknutijih revolucionara, veliki organizator borbe i
istaknuti komandant, drug iovjek,kojijevisokocijeniopregalatvoiznalakiuvaoborce.
Utokudvogodinjihbitaka,onjemnogoputasampoveoborceuneposrednijuri,tamo"gdje
smrt gori pred oima". Nije bilo borbe u kojoj senijeistakaoilinoikaokomandant.Savin
heroizam bio je neraskidivo povezan idivnousklaensnjegovommagnetskomprivlanou,
ogromnim utjecajem na ljude i sposobnou da istovremeno pravi podvige i uspjeno rjeava
najsloenije borbene zadatke. Tamo gdje je bio, "nosio" je sve, i teko je bilo uestvovati s
njimuborbianesleditigailipokazatikolebljivost.

Dovoljno je na primjer spomenuti samo neke dogaaje. Novembra 1941, s malom grupom
boraca napao je, na putu Bilea Vilusi, kolonu iz divizije "Marke". Tada je skoio na
neprijateljski tenk i zarobio posadu a kolona je, uz gubitke od 11 ubijenih, 22 ranjena i 77
zarobljenih razbijena. Razbio je drugu, znatno jau Talijansku kolonu, koja je od Trebinja
hitala u pomo. Jo jednom e on, kod Ostroca u IV ofanzivi, s grupom boraca juriati na
tenkove,skoitinajedanisavladatiposadu.Uistojofanzivi,njegovejedinicesu
15/16. februara 1943. bezuspjeno napadale utvreni Prozor, koji je stajao kao glavna
prepreka na putu povlaenja Centralne bolnice. Kada je sutradan stiglo Titovo nareenje:
Prozor noas mora pasti" Sava je idue noi stigao na prvu vatrenu liniju, privukao
artiljeriju ispred streljakog stroja i direktnim pogocima iskusnog artiljerca sruio nekoliko
bunkeraitakoomoguioprodorugrad,tojebiloodluujue.Tojebiotkoznakojisluajda
on artiljeriju dovodi u streljaki stroj i neposredno njom rukuje. Tako je uradio jula 1941, u
borbi za Grahovo, tako e uraditi u borbi s njemakim tenkovima na Krnovu, pa u borbi na
desnojobaliSutjeske,uVofanzivi.Vieputajeiapajevski,nakonjujuriaonaneprijatelja,
pajenajviezbogtogainazvanimenomlegendarnogherojaSSSR

Sava je jo za ivota uao u pjesmu i legendu. Njegova junaka smrt samo je poveala sjaj
legende.Onpripadaonimpalimvelikanimanaegratairevolucijeijaslavanadraslavrijeme.

238
OdlikovanjesovjetskimOrdenomKutuzova.Kadasu,1.maja1943,uvedeniinoviuNOVJ,
proizvedenjeuinpukovnika.

Narodnimherojemproglaenje6.jula1943.godine.

239
 Kovaevi Boidara Branko ika
Mornar
Roen je 29. novembra 1924. godine u Prijevoru, kod
Budve,uCrnojGori.lanSKOJodseptembra1939,lan
KPJodaugusta1943.godine.

Potie iz siromane seljake porodice. Osnovnu kolu i

dvije godine elektromehaniarskog zanata zavrio je u
Prilepu. Istovremeno sa zanatom, privatno je polagao dva
razredagimnazije.Redovnojezavriotreiietvrtirazred
gimnazije i malu maturu u Skoplju, 1940. godine. Po
zadatku SKOJa, iz Skopja odlazi u mainsku kolu bive
jugoslovenske vojske, u Kumbor, Boka Kotorska. Poslije
dolaska u kolu, organizira skojevsku organizaciju, iji je
sekretar bio sve do sloma bive jugoslovenske vojske. Sa
svojom skojevskom organizacijom razbija vojna skladita
razliitog materijala u Tivtu i okolini, i predaje ih narodu kako ne bi dopao neprijateljuu
ruke. U jednoj od takvih akcija uhvaena je jedna skojevska grupa od strane andarmerije i
predanaokupacionimsnagamauHercegNovom,kojusukasnijeprebaciliuLjubljanu.Ovdje
se organizira sastanak na kome se odluuje: ostati u zemlji, na raspolaganju Partiji. Bijeg je
uspelo,aKovaevi,kaoposljednjiizgrupe,kreepremaCrnojGori.NaMosorugahvataju
njemakeokupacionesnageisprovodeuzarobljenikilogoruSarajevo.Poslijedvatridana,
uspijeva da potegne i iz ovog logora, i krene prema Srbiji. Meutim, njemaki vojnici ga
ponovohvatajuuVrnjakojBanjiideportirajuuKruevac.NaulaskuuKruevac,uzpomo
graana i jedne omladinske grupe, bjei iz kolone, krije se dva dana na ovoj teritoriji,
presvlai u civilnu odjeu i krea prema Niu. U Stalau, krajem 1941. godine, hvataju ga
Bugari i s ostalim zarobljenim vojnicima deportiraju u sabirni logor Gornja Dumaja, u
Bugarskoj. Poslije mjesec dana, prilikom jednog transporta, uspijeva da pobjegne, i krajem
maja dolazi u Surdulicu. Ovdje se povezuje sa skojevskom i partijskom organizacijom. Po
zadatku, prikuplja oruje, municiju i drugu vojnu opremu bive jugoslovenske vojske. U to
vrijeme se izapoljavauhidroelektraniMasuricakaopogonskielektriar,gdje,koristeiovu
okolnost,prikupljeniratnimaterijalkrijeusklonituispodbrane.

Ovakva njegova intenzivna aktivnost skree panju bugarskih vlasti, pa uskoro mora da
napusti Masuricu i prede u Leskovac, van bugarske okupacione zone. Krajem jula 1941.
zapoljava se u fabrici plugova, kao pogonski elektriar. U Leskovcu se povezuje sa
skojevskomorganizacijom.

Jedna od prvih uspjenijih akcija je pravljenje i rasturanje bodljikavih piramida po gradu i na

putu NiSkoplje, ime se oteavao transport neprijateljskim vozilima. Sljedee akcije bile
su: paljenje kvislinke tampe Novo vrijeme", njemakih kamiona na leskovakim ulicama,
paljenje penice prikupljene za okupatora, uestvovanje u unitenju neprijateljskih oba vesta
jaca i drugih izdajnika. Na takvim zadacima ostaje do 6. septembra 1941. godine. U to
vrijeme, zbog opasnosti da bude uhapen, biva upuen, s grupom skojevaca, u partizanski
odred na planini Kukavici. Kako ve posjeduje odreenavojnikaznanja(kaopitomacvojne
kole stare jugoslovenske vojske), postavljen je za desetara omladinske desetine. U
Kukavikom odredu ostaje do kraja septembra 1941. godine, kada sa svojom desetinom i

240
grupomstarijihdrugovaodlazinapodrujeLebanaJablanikikraj,gdjeseodnjihformira
jezgrobuduegjablanikogpartizanskogodreda.

U sastavu ovog odreda, kao desetar omladinske desetine uestvuje u svim akcijama koje je
odredutomperioduizvodiuokoliniLebana,gdjejedjelovalanjemakakaznenaekspedicija.
U toku jedne od borbi, kada su razbijeni boni napadi etnikih grupa Koste Peanca,
samoinicijativno se odvojio od glavnine odreda i sa svojom desetinom zaao u pozadinu
njemakih snaga do samog njemakog komandnog mjesta. Tu uspijeva da uniti dva
njemaka podoficira, autanta njemakog komandanta i samog komandanta. Tako su
osujeene dalje borbene akcije neprijatelja, njihovi redovi su dezorganizirani, pa su ih
partizanske snage primorale na bijeg, nanosei im velike gubitke u materijalu i ljudstvu.
Sutradan, neprijatelj je ponovo izvrio napad zbog odmazde nad civilnim stanovnitvom,
stoga se odred povlaio prema Lecu. Branko Kovaevi, s dva druga, naoruani s dva
pukomitraljeza, ostali su na putu LeskovacLebane, kao zatitnica odreda. Oni uspijevaju
da zadre neprijatelja oko pet asova, nanosei im osjetne gubitke, Za to vrijeme,
stanovnitvo Lebana je uspelo da napusti grad, pa su njemaki vojnici uli u prazan grad.
Poslijeoveakcije,uestvujeumnogimdrugimkojejeodredizvodioodjeseni1941.dozime
1942.godine.Ufebruaru1942.uestvujeunapadunabugarskigarnizonkojisestacioniraou
Bojniku. Sa svojom grupom Kovaevi dolazi do kole gdje su se nalazile najbrojnije snage
bugarskog garnizona, i bombama i runo pravljenim minama unitava veliki broj
neprijateljskihvojnika.

Do aprila 1942. ostaje na podruju Puste reke, u Pustorekoj eti, koja je na tom podruju
branila slobodnu teritoriju. Uz svakodnevne borbe s neprijateljem, sve do okonanja 1.
neprijateljske ofanzive, ostaje na ovom podruju. Potom s dva druga naputa Jablanicu, i
preko Pasjae i Jastrepca kree prema umadiji. Na Glediu, kod Grue, upadajuuetniku
zasjedu.Dvadrugaginu,aon,ranjen,uspijevadaseizvueiprebacidoRudnika,gdjeostaje
doozdravljenja.Samoinicijativnimakcijamaskreepanjuiumadijskogodredanasebe.

Krajem 1942. godine uspijeva da se povee s preostalim snagama 1. umadijskog odreda. U

ovomodreduobavljadunostkomandiraete,akasnije,tokom1943.godine,bivapostavljen
za komandira Kaerske ete, s kojom izvodi sve naredne akcije. Po zadatku, formirao je
diverzantsku grupu s kojom je, u drugoj polovini 1943. godine, izveo niz samostalnih akcija
(ruenje vozova, miniranje putova i unitenje neprijateljske ive sile). Posebni zadaci ove
grupe bili su unitenje neprijateljske obavjetajne mree i njihovih suradnika i ubijanje
pojedinih kvislinga. Ove zadatke obavlja sve do postavljanja na dunost zamjenika
komandantaIIumadijskebrigade,1944.godine.

Poto se ukazala potreba za ponovnim formiranjem diverzantske grupe, Branko Kovaevi

dobivaovajzadatak,formiragrupuisnjomobavljaspecijalnezadatkesvedoprelaskana
dunostkomandantabataljonaIIumadijskebrigade,uaugustu1944.godine.

Tokomrataranjavanjedvanaestputa.Izratajeizaaokaokomandantbataljona.Penzioniran
jeuinupotpukovnikaJNA.

Odlikovan je s vie ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Nosilac je Partizanske spomenice

1941.godine.

Narodnimherojemproglaenje5.jula1952.godine.

241
 Kovaevi edomira Radoslav
Roen je 1917. u selu Srednja Dobrinja, kod Uike
Poege, u zemljoradnikoj porodici. Osnovnu kolu je
zavrio u rodnom mjestu agimnazijuuUikojPoegi.U
vrijeme kolovanja u gimnaziji prvi put je doao u dodir s
naprednimomladinskimpokretomiodmahmupriao.

Napad faistike Njemake na nau zemlju zatekao ga je

na odsluenju roka u bivoj jugoslovenskoj vojsci. Poslije
kapitulacije vratio se u svoje selo, gdje je poeo da radi s
omladinom, razvija njena patriotska osjeanja i simpatije
premaustankuinarodnooslobodilakojborbi.

Kada je osloboena Uika Poega, 22. septembra 1941,

stupio je dobrovoljno u drugu poeku etu Uikog
odreda, koja je tada i formirana. Od prvih dana borbe
Kovaeviseistakaohrabrou,poznavanjemnaoruanjainainavoenjaborbe.

S poekom etom uestvovao je, u oktobru, u maru na Ljuboviju, preko Paine Ravni i
Poete. Od 18. do 20. novembra 1941. uestvovao je u gonjenju etnika Drae Mihailovia
premaRavnojGori.TadasenaroitoistakaouborbikodselaPranjana,gdjejevodioestok
bombaki dvoboj s etnicima. Kovaevi je, stojei hladnokrvno na istini, aktivirao bombu
pobombuibacaoihnaetnike.Pritomejeglasnoizvikivaozakojegpoginulogborcasvoje
ete koju bombu namjenjuje: Ova vam je za Miladina, ova za..". Tako je Kovaevi svetio
poginuledrugove.

Krajem novembra, Kovaevi sa svojom etom uestvuje u borbama protiv 342. njemake
divizije, na Bukovima, kod Valjeva u odbrani Uica 1941. godine u bici na Trenjici i na
Karanu, kao voa mitraljeskog odjeljenja i niandija tekog mitraljeza varcloze". Istakao
se posebnom hrabrou i portvovanjem uzatitniciVrhovnogtaba,pripovlaenjuizUica
za Sandak. Mada je bio bolestan, Kovaevi je nosio mitraljez uz pomo svojih drugova, i
neprekidno je samo on iz njega gaao. Uestvovao je u svim borbama Uikog bataljona u
Sandakudoformiranja2.proleterskebrigade.

Prilikomformiranja2.proleterskebrigade,uajniu,1.marta1942,Kovaevijepostavljen
zakomandanta1.uikogbataljona.Natojdunostiostaojedosvojepogibije.

Proaojedruguitreuneprijateljskuofanzivuikomandiraobataljonomusvimborbamakoje
suunjojvoene.

Juna1942.godinenjegovbataljonjevodioestokeborbenaivnju,uHercegovini.Radoslav
Kovaevi je ivanj branio sa svojim bataljonom, u kojem je bilo 200 boraca, a napadali su
gaTalijaniietnicisa6.000vojnika.Bataljonjebranioprilazeivnjustristrane.Kovaevi
jecijelogdanauvrijemeborbeiaoodetedoete,iodborcadoborca,hrabrioihdaizdrei
objanjavao plan borbe i odbrane. Neprijatelj je tukao poloaje bataljona artiljerijom,
minobacaima i bombardirao iz zraka. Neprijateljski mitraljezi su neprekidno prosipali vatru
po poloaju bataljona. Kovaevi kao da je prkosio i neprijateljskoj vatri: iao je uspravno,i
samo bi se tek ponekad pognuo i otresao sa sebe zemlju i kamen.Poslijeizvrenogzadatka,
bataljon se uveer, po Kovaevievom nareenju, povukao. Prilikom povlaenja, Kovaevi

242
je teko ranjen u jednoj kolibi, na neobjanjiv i dosad neutvren nain. Mjesec kasnije, jula
1942,umrojeodteranenaTjentituZelengori,dokjenjegovbataljonvodiotekeborbe.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

243
 Kovaevi Goluba Milo
Roenje1910.godineuGrahovu,Niki,CrnaGora.

U Grahovu je zavrio osnovnu kolu, kao i dva razreda

tada jedinstvene kole u Jugoslaviji privatne gimnazije
u Grahovu. Njen osniva, rukovodilac i profesor bio je
Nikola Kovaevi, jedan od stvaralaca i organizatora KPJ
u Crnoj Gori, kasnije poznati jugoslovenski revolucionar,
kolajepoeladaradi1922.godine,injeniacistjecalisu
ne samo opa znanja, ve i znanja o klasnoj borbi i
revoluciji.

Tako je Milo stekao prva revolucionarna saznanja i od

tada ostao vjeran revoluciji, kao, uostalom, i niz drugih
polaznika ove kole, ne samo iz Grahova, ve i iz drugih
krajevaCrneGore.

Poto nije imao materijalnih uvjeta za kolovanje, 1927. godine, u 17. godini, stupio je u
Podoficirsku kolu u Bi lei, i odlino je zavrio 1930. godine. Slubovao je u Tuzli,
Travniku,Trebinju.PoslijedolaskauTrebinje,nesamodasenaaousredinigdjeseodvijala
politika aktivnost KPJ, ve je doao pod utjecajpoznategrahovskepartijskeorganizacije,u
kojoj su izuzetno aktivnu ulogu imali njegova braa i roaci. Nekoliko godina pomagao je
Savi Kovaeviu u organiziranju partijskog rada u bilekom i trebinjskomgarnizonu.Godine
1940utrebinjskomgarnizonuformiranajepartijskaelija,azanjenogproelnika(sekretara)
izabranjeMilo.

Uaprilskomratu,boriosenafrontupremaAlbanijinaonomfrontugdjesu,iporedope
izdaje u zemlji i rasula drave i vojske, zahvaljujui komunistima, postignuti uspjesi. Poslije
sloma i komadanja Jugoslavije, vratio se u Trebinje, odakle je uskoro, zbog ustakog terora,
moraosporodicomdapreeuGrahovo.

AktivnojeuestvovaoupripremiustankauGrahovua17.jula1941.godineimenovanjeza
komandira ete u Grahovskom ustanikom bataljonu. Ta eta je 17. jula napala Talijane u
Bari Grahovskoj, a 22. jula uestvovala u napadu na Grahovo, po ijem je osloboenju
zatvarala pravac Grahovo Risan. Poslije jenjavanja ustanka, lan je rukovodstva Barskog
gerilskog odreda. Vrijedno je radio na pripremama borbe, kao i na suzbijanju utjecaja
petokolonakihelemenata.

Kaoiskusnogvojnika,kojiseistakaouaprilskomratuiutrinaestojulskomustanku,svodom
boraca uputili su ga ne sektor Gacka, da zajedno s oko 270 Crnogoraca i s hercegovakim
jedinicama uestvuje u napadu na okupatorski garnizon. U pljevaljskoj bici zamjenik je
komandira ete u bataljonu Peko Pavlovi". U ovoj borbi ponovo je zapaeno njegovo
junatvo. Poto je bio ranjen, vraen je na teren, i do maja 1942. godine radio je u tabu
grahovskogbataljonaiMKKPJGrahovo.Upornoseangairaonaraznimvojnim,politikim
i drugim zadacima, na uvrenju vojnih jedinica, pozadine, narodne vlasti i drutvenih
organizacija,narazbijanjupetekolone".

Kada je, 12. juna 1942. godine, formirana 5. proleterska brigada, postavljen je za zamjenika
komandira1.ete3.bataljona.Natojdunostiostaojedoaugustaistegodine,iuestvovaou

244
borbama na tromei Crne Gore, Bosne i Hercegovine, na Zelengori, i na pravcu proboja
brigade za Bosansku krajinu. Do formiranja divizija, najprije je zamjenik komandanta
Kuprekog partizanskog bataljona, a potom komandant Prozorskog partizanskog bataljona.
Uspjenojeradionauvrenjusvihovihjedinica.

Novembra 1942.godineimenovanjezakomandantaMostarskogbataljona10.hercegovake
brigade.Odtadaseovajpoznatijunak,divnidrugistarjeinajovieistie.Bataljoninjegov
komandant se istiu u zauzimanju Turbeta, u borbama na pruzi Sarajevo Brod, i u
zauzimanju epa. Za uspjeh kod epa pohvalio ih je Vrhovni komandant. U uvenom
napadu 3. divizije na Prozor, s pravca napada 10. hercegovake, prvi je prodro sa svojim
bataljonom. Poslije toga, slijede izuzetno teke borbe u dolini Neretve. Milo je uvijek prvi.
Poginuo je u jednom od estokih juria protiv etnika i Nijemaca, kod Konjica, 26. februara
1943. godine, na elu bataljona. Tako je herojski zavrio ivot jedan od dvanaestoro brae i
bratuedaKovaeviaizelinekodGrahova,uvenihkomunistaijunakaNORirevolucije.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

245
 Kovaevi Jeremije Veljko
Roen je 19. decembra 1912. godine u Grahovu, Niki,
CrnaGora.Policeizsiromaneseljakeporodice.

etiri razreda gimnazije zavrio je u Nikiu, a zatim se

upisao u uiteljsku kolu u Cetinju, u kojoj je maturirao
1937. godine. Posle zavrene uiteljske koleupisaosena
Filozofski fakultet Zagrebakog sveuilita, gdje se
ukljuio u napredni studentski pokret i uestvovao u
njegovim akcijama. Godine 1937. s grupom Jugoslavena
dobrovoljaca, otiao je u paniju da se bori protiv
faizma i za slobodu panskog naroda. U sastavu Inter
brigade panske republikanske vojske, kao borac i
komandir voda, borio se na raznim bojitima panije od
19371939.godine.Upanijije,uborbikodKasteljana,
14. juna 1938. godine, teko ranjen. U lanstvo KPJ
primljen je 1938. godine. Posle povlaenja internacionalnih brigada iz panije,proveojevie
od dvije godine u koncentracionim logorima FrancuskeSant Cyprien, Girsu, Vernet i
Camp de Milleu. Iz logora u Francuskoj pobjegao je u proljee 1941: godine u domovinu,
gdje se u augustuukljuiouradnadaljemirenjuirazvijanjuoruanogustanka.Radiojena
organiziranju ustanka i formiranju prvih partizanskih jedinicauGorskomkotaruiHrvatskom
primorju.UtokuNORnalaziosenasljedeimfunkcijama:
od poetka oktobra 1941. do 4. maja 1942. godine komandantPrimorskogoranskog
odreda,aistovremenolanOKKPHzaHrvatskoprimorje
od4.maja1942.do22.aprila1943.godinekomandantVoperativnezoneNOViPO
Hrvatske,kojazahvataPrimorje,GorskikotariIstru
od22.aprila1943.domaja1944.godinekomandant13divizijeNOVJ
odmajadojula1944.radiouGlavnomtabuHrvatskeodsredinejula1944.dokonca
decembra1944.godinekomandant40.divizijeNOVJ
od kraja decembra 1944. do 15. aprila 1945. godine, kada je teko ranjen kod Naica
komandantVIudarnogkorpusaNOVJ
utokucijelogrataistovremenojebioi lanGlavnogtabaNOViPOHrvatske.

Svoje bogato borbeno i revolucionarno iskustvo borca panske republikanske armije

maksimalno je iskoristiouformiranjuiorganiziranjupartizanskihjedinicauGorskomkotaru,
Hrvatskom primorju i njihovim borbama protiv talijanskih okupacionih jedinica, ustakih i
etnikih kvislinkih formacija. Hrvatsko primorje i Gorski kotar postali su borbeno poprite
na kome se, u vatri oruane borbe, kovalo borbeno jedinstvo Hrvata i Srba. Kao rezultat
aktivnosti partizanskih jedinica kojima je Veljko komandirao, njihovih stalnih diverzija i
napada na prugu i ceste, oktobra 1941. godine stvorena je vea slobodna teritorija, koja je
zahvatila Drenicu i veliki broj brinjskih i primorskih sela. Tu teritoriju drali su partizani u
svojim rukama gotovo za vrijeme itavog rata. Usprkos brojnim ofanzivama, represalijama,
ruenju i razaranju, okupator nije nikad uspeo da uspori tempo i stalno jaanje oruane
oslobodilakeborbeutomdjelunaezemlje.Utokuprvihmjeseci1942.Primorskogoranski
odredbrojnojeojaaoiteiteborbeprenionaoslobaanjenaseljenihmjesta.Osloboenisu
Jasenak, Ravna Gora, Mrkopalj, Brod na Kupi i vise okolnih sela. Po veim mjestima
neprijateljsevieograivaobodljikavomicomibunkerima,nastojeidazadrikontrolunad
prugom i morskom obalom. Smjelost, odvanost i vjetinu u rukovoenju .Veljko je
ispoljavao i kao komandant V operativne zone NOV i PO Hrvatske, 13. i 40. divizije, i kao

246
komandant VI udarnog korpusa NOVJ. S jedinicama kojima je komandirao izvojevao je
brojne i znaajne pobjede u okrajima s neprijateljima: Nijemcima, Talijanima i domaim
izdajnicimaustaamaietnicima.

Boreiseuporedosasvojimborcimauprvimborbenimredovima,KovaevijeutokuNOR
advaputaranjen:1942.godine,i15.aprila1945.kodNaica.
Posle rata nalazio se na dunosti komandanta Tenkovske armije, Tenkovskih i motoriziranih
jedinica JNA, komandanta VII i III armijske oblasti i pomonika saveznog sekretara za
narodnu obranu. Godine 19501952. zavrio je Viu vojnu akademiju JNA. Aktivan je
drutvenopolitikiradnik.DvaputajebiranzasaveznognarodnogposlanikazakotarOgulin.
Na VIII kongresu SKJ izabran je za lana CK SKJ, bio je lan Opunomostva CK SKJ za
JNAijedanodnjegovihsekretara.

lan je Udruenja knjievnika. Napisao je knjigu "Neka iskustva iz borbi u Hrvatskom

primorju i Gorskom kotaru" (Beograd, 1955), romansiranu kroniku "U rovovima panije"
(Sarajevo,1958),roman"Kapelskikresovi"(Beograd,1961),,,Mladauma"(Zagreb,1966),
zbirku pripovjedaka "Vrtlog" (Sarajevo, 1971), roman "Gavrijda" (Beograd, 1972) i vie
drugih tekstova. Nekoliko njegovih knjiga prevedeno je na ruski, maarski, makedonski i
slovenskijezik.

Nosilacjevievisokihdomaihistranihodlikovanja.
BiojelanjeSavjetaFederacije.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

247
 Kovaevi Mila uran
Roen je 18. aprila 1916. godine u selu Bukovaa, kod
Bosanskog Petrovca, Bosna i Hercegovina. Poslije
zavretka osnovne kole ostao je bez oca, s brojnom
porodicom.Iakojebioodlianak,nijemogaodaprodui
kolovanje. Od 12. godine poeo je da radi u pilani i na
drugim umskim radilitima. Po prirodi bistar, uio se na
osnovama patrijarhalnog morala i oslobodilake tradicije.
Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla ga je kao
rezervista u Mladenovcu, odakle je pjeice doao u
BosanskiPetrovac.

Od 27. jula 1941. boriseuekovakomodredubataljona

Sloboda". U decembru 1941. je u 1. eti Udarnog
bataljona,azatimu3.krajikoj brigadi.

Njegovi podvizi poinju augusta 1941, kada je s jednim omladincem prenio rezervnu
mitraljesku cijev sa Strabenice na Otrelj, probijajui se vesto i lukavo kroz neprijateljske
poloaje. Poetkom 1942.uestvovaojeurazoruavanjuetnikaiuprvomnapadunaItalija
ne u Koluniu i Medenom Polju. Aprila 1942. u Manjaiizvukaoje,uvrlotekimuslovima,
ranjenogbrataUroakrozetnikepoloajenaslobodnuteritoriju.Uljeto1942.uran,kao
komandir voda, vodi bombaku grupu na ustako uporite Sanicu, gdje je uniteno nekoliko
bunkera i ubijeno oko 20 ustaa. U jesen 1942. u napadu na Vrhpolje opet vodi grupu
bombaa,kojajenapalamostnaSanisamjebaciovieod15bombi.UborbinaKlokotovcu,
iznadKljua,hrabrosetukaoprotivNijemacaspreavajuiihdaprodrunaslobodnuteritoriju
Sanice, gdje je omladina skupljala hranu. Tu je bio ranjen. Ve tada su narod i omladina
priali o uranovim podvizima i njegovoj bojnoj trubici. Krajem 1942, u napadu na Jajce,
iakonijezalijeioranesKlokotovca,ponovnovodibombae,kojisuomoguilijedinicamada
prodruugrad.Iovomprilikomlakejeranjen,alijeproduioborbu.Netokasnije,uranje,
na elu svog jurinog voda, iznad Maslovara razbio grupu od 450 etnika i nanio joj teke
gubitke, da bi, ve 27. decembra, na planini Borje iznenadio etniku jedinicu i bombama i
rafalima je potpuno razbio. Uoi Nove 1943. godine predvodi bombae u napadu naTeslii
zauzimaneprijateljskebunkere,itujeponovolakoranjen.

BrojnisuuranovipodviziubitkamanaNeretviiSutjesci,aosobitourvanjusNijemcimana
Makljenu i na Zelengori, kada je na juri, sa svojom etom, zauzeo Vis inatjeraoNijemceu
provaliju.NaZelengorijeispredNijemacaizvukaosvogranjenogmitraljescaMilanaRodia.

NaPodgrabukodSarajeva,17.jula1943.sevjetoprivukaoutvrenojzgradi,baciobombei
prisilioustaenapredaju.Tadajetekoranjen,Nou16/17.augusta1943,iakonijezalijeio
rane,smelosesetomubaciouDonjiVakufiiznutrarazbioobranu.Itujelakoranjenalije,
uskoro,uestvovaounapadunaBugojno.Tadajepostavljenzakomandanta2.bataljona.

Sa svojim bataljonom upao je 10. oktobra 1943. u Zenicu, iznenadio Nijemce i ustae. 31.
decembra 1943, na elu svog bataljona, prodro je u Banja Luku sve do Katela i tu bio
opkoljen,alijeuspjenoizveoproboj,ituje,uborbiprsauprsa,bioranjenuglavu.

U vrijeme desanta na Drvar, uran se istakao u borbi u kojoj je 3. krajika brigada,

osiguravajui povlaenje Vrhovnog taba iz Drvara, razbila jaku njemaku kolonu. U tekim

248
borbama s njemakim snagama kod Travnika naao se meu prvim borcima s
pukomitraljezomurukama.Kadaje,27.juna1944,svojomtrubicomoznaiopoetakjuria
naPodoraac,zbogotvaranjaprijelazabrigadiprekokomunikacijeSarajevoMostar,ustae
sugazvalepoimenuipsovalega.

UvrijemeprodorauSrbiju,28.augusta1944,uranjesbataljonomsamoinicijativnopreao
most na Limu i zauzeo Priboj, a odmah zatim razbio Uikozlatiborski etniki korpus i na
juri zauzeo Arilje. U borbama kod Valjeva s dva svoja borca zarobio je 42 etnika. Od
posebnevanostijeakcija11.septembra1944,kadaseuransbataljonomprobionaRavnu
goru, razbio osiguranje etnike vrhovne komande Drae Mihailovia, zarobio komoru,
arhivu,radiostanicuSlobodnejugoslovenskeplanine"...

S posebnim oduevljenjem uran se borio za osloboenje Beograda. S bataljonom je,

samoinicijativno, pored Dunava upao u neprijateljsku pozadinu i iziao na Kalemegdan, gdje
je istakao prelaznu zastavu 3. krajike brigade, koju je dobio u Bogovai kod Valjeva, za
najuspjenijeakcijeuSrbiji,inasremskomfrontujevodiosvojbataljonujurieiprobijaose
uneprijateljskupozadinu.PoslijeosloboenjaTovarnika,7.decembra1944,tekojeranjenu
juriu.

Poslije rata, uran samoprijegorno radi na izgradnji oruanih snaga, i dalje je radio na lino
usavravanju i izuavanju vojne vjetine. Bio je komandant 1. proleterske brigade naelnik
taba 1. proleterske divizije, komandant 30. pjeadijske divizije, komandant divizije KNOJa
i due vremena obavljao odgovorne dunosti u vojnoj akademiji i Generaltabu. Zavrio je
kurs Vrhovnog taba 1944, Viu oficirsku kolu u SSSRu, Viu vojnu akademiju i Ratnu
koluJNA.

Za narodnog heroja predloen je poslije osloboenja Beograda, a prilikom prijema

odlikovanja,8.aprila1945,predsjednikAVNOJadr.IvanRibarjerekao:Bosanskakrajina
jedalavelikibrojdivnihjunaka,prvoboraca,dalajegolemertveuovojborbi,dala,moese
rei,sveodsebe.Jedanodtihnajveihsinovajesiiti,druemajoreKovaeviu".

Penzioniranjeuinugeneralmajoraibiojeaktivandrutvenopolitikiradnik.

Narodnimherojemproglaenje13.marta1945.godine.

249
 Kovaevi Nikole Mitar Mujo
Roenje1916.uNudolu,Grahovo,Niki,CrnaGora.

Njegovotac,NikolaKovaevi,jedanjeodorganizatorai
rukovodilaca KPJ u Crnoj Gori, a kasnije istaknuti
revolucionar jugoslovenskog i meunarodnog radnikog i
komunistikogpokreta(radiouSSSR,Kini,Austriji,SAD
i Kanadi). Mujina majka, Ljubica, takoer je stari
komunist. Najvie zahvaljujui tome to su mu roditelji
bili komunisti, Mujo Kovaevi je jo u djetinjstvu,
zajednosprvimsaznanjimaoivotu,poeodastieiprve
predstaveoljudskomdrutvu.

Osnovnu kolu je zavrio u Grahovu, a gimnaziju u

Podgorici i Trebinju. Kao sin istaknutog revolucionara,
1930. godine iskljuen iz kole, pa je iste godine pokuao
da zavri kolu privatno, u Beogradu. Godinu kasnije, uhapen jezbogpolitikeaktivnosti,i
poslijedvaipomjesecaprovedenoguzatvoruuGlavnjai",protjeranjeuGrahovo.Utoku
19341935. godine radio jenaeksploatacijiumenaDurmitoru.Uvrijemepoznateprovale
organizacija KPJ u Crnoj Gori (1936), uhapen je iprotjeran u svoje rodno selo. Poetkom
1938. godine vratio se u Beograd, gdje je radio kao privatni namjetenik, a godinu kasnije
zaposliosekaoinovnikBeogradskeopineinatommjestuostajedokapitulacijeJugoslavi
je,aprila1941.godine.

PredratnijelanSKOJa,alanKPJod1941.godine.

U trinaestojulskom ustanku naroda Crne Gore uestvuje kao borac pukomitraljezac.

Poslije jenjavanja ustanka, djeluje u jednom od gerilskih odreda. Septembra 1941. godine, s
oko 300 boraca s podruja OK Niki, odlazi na sektor Gacka (Hercegovina). Oko mjesec
danakaomitraljezacuestvujeuborbamauHercegoviniunapadunaneprijateljskigarnizonu
Gacku.

Kovaevi se na razliitim zadacima vie puta istakao izvanrednom hrabrou i portvovan]

em, pa ga Operativni tab za Hercegovinu, januara 1942. godine, imenuje za komandanta
kombinirane crnogorskohercegovake jedinice (jaine polubataljona), sa zadatkom da u
graninom pojasuizmeuCrneGoreiHercegovinerazbijeetnikegrupe,apotom(zajedno
sdrugimsnagama)dauestvujeunapadunazloglasnoustakouporiteBorac.

Januara 1942. godine ova jedinica je u graninom pojasu izvela nekoliko uspjelih akcija.
Poredostalog,onaje,uznajneposrednijeueeMujeKovaevia,dobrosmiljenimizuzetno
smjelim i energino izvedenim napadom razbila i savladala etniki tab za istonu Bosnu i
Hercegovinu,naelusmajoromBokomTodorovieminjegovompratnjom.

Poslije ovih uspjeha, Glavni tab za Bosnu i Hercegovinu imenujegazakomandantasektora

GackoNevesinje. Oko mjesec dana Mujo komandira partizanskim jedinicama koje su izvele
vie akcija, i zabiljeile uspjehe. Pored toga, veoma je aktivan u suzbijanju etnike izdaje.
Teko je ranjen u borbi s etnicima, 27. februara 1942. godine, kod sela Gareve (Gacko).U
svimborbamaukojimajeuovomperioduuestvovaoistakaoseikaoboracikaokomandant.

250
Svedopoetkaaugustanalaziosenalijeenju.

Kao ranjenik, uestvuje u poznatom marproboju 5. proleterske brigade i Hercegovakog

NOPodredaodDrinedoProzora(22.jul2.august1942).Podolaskunaslobodnuteritoriju,
imenovanjezazamjenikakomandantaProzora,anetokasnijeodlazinadunostuOdsjekza
vojne vlasti u pozadini pri Vrhovnom tabu. Angairao se na uvrivanju komandi mjesta u
zapadnojBosniisusjednimoblastimaHrvatske.ZajednosasnagamaGlavneoperativnegrupe
uestvuje na Neretvi. Poslije toga, radi na organiziranju pozadinskih vojnih vlasti na
slobodnojteritorijiHercegovineiCrneGore.

U borbama u petoj neprijateljskoj ofanzivi teko je ranjen na Vuevu. Uspeo je da se, s

dijelovima 3. divizije, probije sa Sutjeske u istonu Bosnu, gdje u julu i augustu radi na
stvaranjukomandimjestaidrugihpozadinskihvojnihorgana.

Sredinom leta 1943. godine upuen je u krajike jedinice, gdje radinastvaranjuobavjetajne

slube,apotompostajeobavjetajnioficir5.(krajike)divizijeNOVJ.Sovomproslavljenom
jedinicom uestvuje u vie poduhvata u Bosni, Sandaku, Srbiji (prodori u Srbiju, limsko
drinskai krivajskaoperacija,idruge).

Uproljee1944.godinezavravaviipartijskikursuCrnojgori,ajulaistegodineimenovan
je za obavjetajnog oficira pri tabu Operativne grupe divizija, a kasnije 1. armijske grupe.
Uestvovao je u andrijevikoj operaciji, u operacijama za osloboenje zapadne Srbije i
umadije,iubeogradskojoperaciji.

Oktobra 1944. godine imenovan je za oficira Komande grada Beograda, i na toj dunosti
ostaje do druge polovine 1945. godine. Tada prelazi u OZNu za Jugoslaviju. U OZNi i u
Upravi Dravne sigurnosti vrio je funkcije od naelnika odsjeka do naelnika jedne od
uprava.

UinpukovnikaJNAunapreenje1948.godine.

Od 195961. godine na dunosti je pomonika naelnika Savezne uprave carina, a od

196166.godinezamjenikgeneralnogdirektoraZajednicePTTJugoslavije.

Penzioniran je 1966. godine. Nosilacjevieodlikovanja.Umro11.jula1979.uBeogradu,a

sahranjenurodnomseluNudolu.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

251
 Kovaevi Obrena Radovan
Maksim
Roenje6.septembra1919.godineuDonjimCrkvicama,
Niki,CrnaGora.

Osiromaena seljaka porodica, iz koje potie, morala je

poslije 1. svjetskog rata da potrai bolje uvjete za ivot.
esto se seljakala, da bi se na kraju nastanila u
makedonskom selu Gorniet, kod evelije. Gimnaziju je
uio u eveliji i Skoplju. Poslije mature, postao je
student Filozofskog fakulteta u Skoplju. Odmah poslije
stupanja u studentske redove, poeo se isticati naprednim
stavovima, pa je ve od 1938. godine jedan od istaknutih
demonstranata i propagator komunizma meu studentima.
lanKPJpostaoje1939.godine.

Poslije povratka u eveliju, u vrijeme odmora poeo je da okuplja omladinu i organizira

zborove. Policija ga je progonila, pa ga je, poslije jednog zbora omladine u eveliji,
uhapsila. Bio je izveden pred Sud za zatitu drave. Na Sudu je imao primjerno dranje.
Okruni sud u Strumici oslobodio ga je optube, jer je na procesu injenicama opovrgao
navodeoptuniceiokrenuooptubuprotivreimakojigajeprogonioimaltretirao.Ubrzoje
uSkopljuopetbiouhapenkaojedanodorganizatorajavnihdemonstracijaprotivreima,pa
je, zajedno s grupom komunista, bio interniran u poznati koncentracioni logor u
Smederevskoj Palanci. Iz ovog logora je iziao neposredno pred napad Njemake na
Jugoslaviju,aprila1941.godine.

Bio je veoma omiljen u sredini gdje je ivio i radio. Tako je, dok se on nalazio u tamnici,
omladinanjegovogkrajaorganiziralapomonjegovojporodiciuobradizemlje.

Augusta 1941. godine nalazio se u gerili. Jedan je od organizatora Kukavikog partizanskog

odreda.KasnijejeuestvovaouborbamakojejevodioLeskovakipartizanskiodred.Usvim
timborbamaisticaosekaoboracirukovodilaclinimprimjerom.Postaojepolitikikomesar
Prvogjunomoravskogpartizanskogodreda.

Meu borcima jeuivaougledneustraivogjunaka,beskompromisnogiodvanogkomunista

irukovodioca.

Poginuo je u borbi s bugarskim faistima iz zloglasne kaznene ekspedicije Lovna rota", 13.
marta1943.godine,naRadanplanini,naJovovialivadama.

CijelanjegovaporodicabilajenastraniNOPa.Uborbamasumuuestvovaliotac,dvabrata
isestre.Dvabratasumupoginulaupartizanima.

Narodnimherojemproglaenje5.jula1952.godine.

252
 Kovaevi Petra Mirko
Roen 6. maja 1916. godine u Grahovu, Niki, Crna
Gora. Bio je najmlae, po redu jedanaesto, dijete u
porodici Petra Kovaevia. Osnovnu kolu zavrio je u
Grahovu, dva razreda gimnazije u Trebinju. Tek posle
dvije godine, zbog tekih materijalnih prilika porodice,
kolovanje je nastavio u Kotoru, pa u Beogradu, gdje mu
se preselila porodica. Posle zavretka etvrtog razreda
Druge muke beogradske gimnazije, upisao se u srednjo
tehnikukolu,kojujezavrio1936.godine.

Tokom kolovanja ukljuuje se u napredni srednjokolski

omladinski pokret, uestvuje u akcijama napredne
omladine Beograda. Godine 1935. postaje predsjednik
Udruenja srednjotehniara. Takoer, radi u upravi svog
radnikog kluba. Mirko voli sport, zajedno s bratom
ileom igra nogomet u sportskom drutvu Radniki". Posle zavretka kole, 1936. godine,
odlazi u Prag i poinje da studira tehniku. Zavrio je samo jedan semestar, jer je poetkom
1937. godine, na poziv KPJ, s grupom jugoslovenskih studenata u Pragu, otiao u paniju.
Postaje borac Internacionalnihbrigadapanskerepublikanskevojske.Veufebruaruimartu
1937. godine, kao borac bataljona Dimitrov", uestvuje u bitkama kod Marame,
Gvadalahare,MadridaiBrunete.Aprila1937.godineupuenjeuoficirskukoluuPosarubiu,
a zatim u Albesete (sedite Interbrigada). Ovdje je rasporeen u protutenkovsku bateriju
Petko Mileti", u kojoj je bio zamjenik komandira od juladodecembra1937.godine.Imao
je in potporunika. S baterijom uestvuje u bitkama kod Viljafranka del Kastiljo, na
Aragonskom frontu. Septembra te godine, na elu je grupe u Almanasiju, rasporeene za
poljskuartiljeriju.Decembra1937.godinepostajekomandirprotutenkovskebaterijeStjepan
Radi", s kojom uestvuje u borbama kod Teruela. Posle izdvajanja iz 129. internacionalne
brigade,oktobra1938.godine,komandirje2.voda1.etejugoslovenskogbataljonaublizini
Valensije.Predkrajrataupanijiproizvedenjeuinkapetanapanskerepublikanskevojske.
U svojoj 21. godine (1937. godine), u paniji, postaje lan KPJ. Odlikovao se velikom
hrabrou i umjenou kao komandir. Posle povlaenja iz panije, zajedno s mnogim
interbrigadistima,interniranjeulogoruFrancuskoj.Odfebruara1939.doaprila1941.godine
biojeulogorimauSenSeprijenuiGirsu.Aktivnojeuestvovaousvimkulturnim,sportskim
ipolitikimakcijamainterbrigadista.

Slino veini Jugoslovena "panaca", uspeo je da se izvue iz logora i da se prebaci u

domovinu, u Zagreb.UstanikihdanaupuenjeuSplit,nadunostkomandantapartizanskih
odreda Dalmacije. Zajedno s politikim komesarom Pavlom Papom, lanom CK KPJ, i
drugovima iz Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju, pristupa mobilizaciji boraca u prve
partizanske odrede u Dalmaciji. Upravo na poetku ustanka i organiziranja izlaska prvih
grupa boraca iz Splita, na ijem se elu nalazi Mirko, dolo je do sukoba s domobranima i
TalijanimakodSinja,13.augusta1941.godine.Nepotenaborbatrajalajeodjutradosutona.
Opkoljeni partizani, sve do Mirkove pogibije, uspjeno su uzmicali. Ali, posle njegove
pogibije, samo nekolicini boraca uspelo je da se probiju iz obrua. Tako je poginuo Mirko
Kovaevi, jedan od sedmorice poznate brae Kovaevia iz Grahova. On i njegova dva
brata,Vojoiile,postalisunarodniheroji.

Narodnimherojemproglaenje21.decembra1951.godine.

253
 Kovaevi Petra Vasilije ile
Roen je 14. januara 1911. godine u Grahovu, Niki,
Crna Gora, kao deveto dijete porodice Kovaevi. Posle
zavrene osnovne kole, upisao se u gimnaziju u Nikiu,
u kojoj je zavrio est razreda. Napustio je kolu 1931.
godine, zbog incidenta s profesorima u gimnaziji.
Iskljuen je iz svih kola u zemlji, bez prava na polaganje
ispita.

Godine 1932. zaposlio se u Beogradu, kao namjetenik u

pred uzeu Traverza", gdje je ostao do aprila 1934.
godine, kada odlazi na odsluenje vojnog roka u Banja
Luku. Kao lan KPJ aktivno politiki radi meu vojnici
ma. Uhapen je 14. decembra 1934. godine, i do 10.
februara 1936. godine bio u vojnom zatvoru, optuen po
Zakonuozatitidrave,dajekaovoagrupeodjedanaest
vojnika i podoficira organizirao i vodio komunistiku propagandu meu podoficirima i
vojnicima.Naprocesujebioosloboenzbognedostatkadokaza.

PosledolaskauBeograd,zapoljavasekaonamjetenikulistuPolitika".Prvogmarta1937.
godine policija ga ponovo hapsi u grupi beogradskih komunista posle provale Radovana
Vukovia, ali je 1. decembra iste godine, zbog nedostatka dokaza, osloboen. ile je teite
aktivnosti poza na poslovima vezanim uz partijsku tehniku i na specijalnimzadacima kojima
sePartijatadabavila,pajenjegovodobrodranjebiloveomavano.

Ponaravivedariprisandrug,osvajaojeljude.Biojespretan,kaosportasnalaljiviestoje
vestoizbjegavaopolicijskezamke.Umiojedautienamladekomunisteiradojebiovienu
omladinskim organizacijama. Zajedno s bratom Mirkom, do njegovog odlaska u paniju,
igraojenogometuklubuRadniki"uBeogradu.Obojicasuuovomklububilifunkcioneri.

Godine 19391941. radi kao ilegalac. Izmeu ostalog je, na specijalnim zadacima, bio
povezan s MustafomGolubiem.RatgajezatekaouBeogradu.Posleprovalenasektoruna
kome je radio, uspjeno je izbjegao hapenje koje je bio organizirao Gestapo. Krajem juna
1941. godine na biciklu je pobjegao iz Beograda. Preko aka, Kosova i akora stigaojeu
CrnuGoru.

U vrijeme trinaestojulskih dana, ile je zajedno s ustanicima u Grahovskom partizanskom

bataljonu. Odmah se istie u borbama. Uestvovao je u borbi na Vilusima, u jesen 1941.
godine, i s grupom u kojoj je bio i Sava Kovaevi zarobili su nekoliko Talijanskihtenkova.
Tu je bio lake ranjen. Junatvom pokazanim u julskom ustanku i podvigom u borbi s
tenkovima ile je skoio na jedan od tenkova, a na druga dva Sava Kovaevi i Vlado
egrt postao je omiljen i nadaleko poznat i cijenjen junak. U borbi kod Crkvica iznad
Risna, decembra 1941, bio je teko ranjen. rapneli topovske granate pogodili su ga u list i
butinu.PodkiomrapnelaizniogajenaleimasuboracBokoKrivokapi.

Poetkom 1942. godine upuen je u Hercegovinu, na dunost komesara ljubom irskog

partizanskog bataljona. Posle toga, bio je komesar 1. pa 2., pa 3. udarnog Hercegovakog
bataljona.

254
PoslepovlaenjapartizanskihjedinicauBosnu,odmajadodecembra1942.godine,nalazise
uGrahovuiokolini,kaoilegalacnatomterenu,sbratomVojominekolicinomdrugova,radi
u tekim uslovima etnikoTalijanskogteroraipotjera.Decembra1942.godineVojo iile,
s grupom hercegovakih i dalmatinskih ilegalaca, probijaju se do osloboene teritorije. U
maruod21danprelazeputodCrneGore,prekoHercegovineiDalmacije,doLivna.Stiuu
Vrhovnitab,uBiha.ReferiralisuosituacijiuHercegoviniiCrnojGori.ilejeodreenza
delegata na 1. kongresu USAOJ (odranom decembra 1942. godine), kao predstavnik
omladineCrneGore.Januara1943.godine,sgrupomboracaupuenjeuHercegovinuiCrnu
Goru sa zadatkom da prenese publikacije i partijske direktive i informira partijske forume.
Poto je potpuno izvrio zadatak, krenuo je, s joj veom grupom boraca, nazad, prema
osloboenoj teritoriji zapadne Bosne. Trei put savlauje puteve kojima je ranije iao, istie
do Biokova. Ovdje saznaje za IV neprijateljsku ofanzivu i nastupanje grupacije divizija s
VrhovnimtabompremaHercegoviniiCrnojGori.ilesesgrupomvraapremaCrnojGori.
StiedauestvujeubicinaJavorku,kodNikia,1.maja1943.godine,gdjesusnage2.i3.
divizijeporazilejakutalijanskoetnikugrupaciju.

Posleovoga,Vrhovnitabgaodreujezakontraobavjetajnogoficira1.proleterskedivizije.

Od jula 1943. do marta 1944.. godine je u OZNi pri Vrhovnom tabu. Razvija aktivnost u
obavjetajnoj slubi i ima velikog uspjeha u hvatanjuzlikovacaineprijateljskihobavjetajaca.
Poetkommarta1944.godine,sgrupomrukovodilacapolaziuGlavnitabSrbije.Kretaoses
2.proleterskomi5.krajikomdivizijom,kojesutadaproduileuzapadnuSrbiju.

OddolaskauSrbijudo1945.godineradiuOZNizaSrbiju,ibiljeivelikeuspjehe.Naradu
ONZi za Jugoslaviju prelazi 1945. godine, i ostaje do juna 1946. godine. Tada postaje ef
jugoslovenske komisije za ratne zloince u Austriji i amerikoj zoni Njemake, akreditiran
kod Kontrolnog vojnog savjeta za Austriju i Njemaku. Na toj dunosti ostaje do oktobra
1948.godine.PoAustrijiibekimulicamahvataratnezloinceiotpremaihuJugoslaviju.

Novembra 1948. godine vraa se u Beograd. U UDBi vri funkcije od efa odsjeka do
zamjenikanaelnikajedneoduprava.SvevrijemeuBeograduposleosloboenjaaktivanjeu
drutvenopolitikim organizacijama. Jedan je od inicijatora obnavljanja sportskog drutva
Radniki".Stiepokazativelikuaktivnostiuprivrednomipolitikomrazvojugradova.

Godine1952.najprijejepremjetenuMinistarstvozainostraneposlove,azatimjepostavljen
za savjetnika jugoslovenske ambasade u Kanadi. Od 1957. do 1960. godine naelnik je
etvrtog odjeljenja u Sekretarijatu za inostrane poslove. Te godine postaje opunomoeni
ministar i generalni konzul SFRJ u San Francisku, u Kaliforniji. Na toj dunosti je, 15.
decembra1961.godine,umro.Sahranjenje21.decembra1961.godine,uBeogradu.

NosilacjePartizanskespomenice1941.ivievisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

255
 Kovaevi Petra Vojo
Roen je 16. oktobra 1912. godine u Grahovu, Niki,
Crna Gora. Bio je deseto dijete u porodici Petra
Kovaevia. Polazi u gimnaziju tek s navrenih etrnaest
godina,jermujeotacvieoddvijegodinebiouItalijikao
emigrant kod kue u Grahovu proveo je, takoer, dvije
godine posle zavretka osnovne kole. etiri razreda
gimnazije zavrio je u Trebinju, a peti u Kotoru. Godine
1931. s porodicom dolazi u Beograd. Kao ak estog
razreda gimnazije poinje da djeluje meu svojim
drugovima, radei u akoj literarnoj druini Vuk
Karadi".

Mnogo ita naprednu literaturu i ilegalne partijske listove

"Lenjinist",Udarnik",kaoiakuIskru".Takvanjegova
aktivnost vezana je za dolazak brata Pavla s robije, 1932.
godine. Suraivao je u ilegalnom srednjokolskom listu Iskra', koji se tampao s
Udarnikom". Prilikom provale tamparije, kao ak sedmog razreda gimnazije uhapen je,
krajem aprila 1933. godine. Iskljuen je iz svih beogradskih gimnazija. Ipak uspijeva da
zavri sedmi razred u Zemunu, a maturu u Negotinu. U jesen 1934. godine upisuje se na
TehnikifakultetBeogradskoguniverziteta.TegodinepostajelanKPJ.Aprila1937.godine
drugi put je uhapen, 15 dana proveo je u policijskom zatvoru. Kao student Tehnikog
fakulteta, aktivno se ukljuuje u rad partijske organizacije, s jeseni 1937. godine rukovodi
meufakultetskom elijom i ulazi u univerzitetsko rukovodstvo KPJ, u kome ostaje do kraja
1939.godine.

U decembru 1939. godine odlazi na odsluenje vojnog roka u Gospi. Tu se povezuje s

komunistimagrada.KapitulacijaJugoslavijezateklagajeuvojsci,nafrontu.Vraaseurodni
krajiodmahseukljuujeusvestraniradnapripremanjuustanka.Predpoetakoruanihborbi
odlazi u granini dio Crne Gore i Hercegovine (vuedolska i banjska opina), gdje ostaje do
poetka oktobra 1941. godine. Posle partijske konferencije podruja MK Grahovo, kao lan
OK KPJ Niki odlazi za instruktora u Boku Kotorsku, na podruju MK HercegNovi. Od
marta1942.godinenadunostijepartijskoginstruktorazapodrujaMKHercegNoviiMK
Grahovo, i koordinira partijski rad na dijelu graninog pojasa izmeu Crne Gore i
Hercegovine.

Posle povlaenja partizanskih snaga u Bosnu, majajuna 1942. godine, ostaje na terenu est
mjeseciradiuizvanrednotekimuslovimaTalijanskoetnikogteroraiosekeustanka.Posle
estmjeseciilegalstva,sbratomilomkreepremaslobodnojteritorijizapadneBosne.Posle
tekogputaod21dan,stiuuosloboenoLivno,a19.decembraproduuju,prekoBosanskog
Petrovca, za Biha. U Vrhovnom tabu referiraju o situaciji u Crnoj Gori i prilikama u
krajevimakrozkojesuproli.

ileiVojoprisustvuju1.kongresuUSAOJ,kaodelegatiCrneGore.Poetkomfebruara1943.
godine,Vojopostajerukovodilacpolitodjela2.dalmatinskeudarnebrigade.Prvihdanamaja
1943. godine odlazi za rukovodioca politodjela 10. hercegovake brigade. Posle formiranja
29. hercegovake divizije, novembra 1943. godine, postavljen je za rukovodioca politodjela
divizije augusta 1944. godine postaje politiki komesar ove poznate jedinice NOVJ. Kao
rukovodilacpolitodjela,krajemmarta1944.godine,odlaziuVrhovnitab,zbogreferiranjao

256
partijskim, vojnim i opepolitikim pitanjima, u Hercegovini. U V i CK KPJ predaje
izvjetaje Oblasnog komiteta, taba i partijskog komiteta divizije, kao i izvjetaje II udarnog
korpusa.DoVrhovnogtabaputovaoje,setomod3040boraca,27dana.Sredinommaja,
prilikom povratka u Hercegovinu, koji je takoer trajao 27 dana, vodili su niz borbi s
jedinicamaetnika,domobranaiNijemaca.

Poetkom decembra 1944. godine, s grupom drugova iz 29. divizije, odlazi na raspored u
Beograd. Postavljen je za politikog komesara Glavnog taba Srbije. Poetkom maja 1945.
godine, kada je, naredbom Vrhovnog komandanta, od nekih jedinica glavnih tabova Srbije i
Makedonije formirana V armija, Vojo je postavljen za politikog komesara, a Slavko Rodi
zakomandantaarmije.Doseptembra1953.godinenadunostijepolitikogkomesaraarmije,
odnosno armijske oblasti. Od 1953. do 1955. godine pohaao je Viu vojnu akademiju. Od
1955. do 1965. godine bio je naelnik Tehnike uprave JNA. Od 1965. do 1970. godine
predsjednikjeKontrolne(Statutarne)komisijeSKJuJNA.Od1970.do1974.godinelanje
StalnogdijelaKonferencijeSKJ.

Godine1947.unapreenjeuingeneralmajora,1950.uingeneralpotpukovnika,a1961.u
ingeneralpukovnika.

Van JNA djelovao je u raznim drutvenopolitikim organizacijama i organima. Bio je

poslanik Republike skuptine Crne Gore prvih godina posle rata, a u posljednjim
desetljeima razvijao je aktivnost posebno na poumljavanju, u organizaciji Pokreta gorana,
kaoinazatitiovjekovesredine.

Kao politiki i partijski rukovodilac vrio je i druge istaknute funkcijerukovodilac

Opunomostva armijske oblasti, lan Opunomostva Partije za JNA. Bio je i delegat na
mnogimkongresimaPartije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine i niza visokih domaih i stranih odlikovanja,
priznanja i pohvala. Jo estorica njegove brae uestvovalo je u NOR i revoluciji. Gotovo
svisustari,istaknutikomunisti,advojicasunarodniherojiJugoslavije.

Narodnimherojemproglaenje10.jula1952.godine.

257
 Kovaevi Radosava Vojin Vojo
Roen je 2. marta 1913. godine, u selu Dolovima kod
Danilovgrada,CrnaGora,usiromanojseljakojporodici.

Ve od ranog djetinjstva osjetio je sve tegobe ivota i

ljudske nepravde. Kao odlian ak, posle zavretka
osnovne kole, nastavio je kolovanje i, uz malu pomo
roditelja i svoje veliko naprezanje, zaraujui sam, uspeo
je da zavri Trgovaku akademiju. Posle mature radio je
kao dnevniar u Financijskoj direkciji u Podgorici, ukojoj
je postojala jaka partijska organizacija, i gdje je Vojo
poeodaorganiziranoradizanapredniradnikipokret.

Posle odsluenja vojnog roka, 1935.godine,zaposlioseu

Mjesnoj kontroli pri Direkciji PTT u Zagrebu, i
istovremeno poeo studije na Ekonomskoj visokoj koli.
Nastavio je rad u SKOJu i u naprednom studentskom drutvu "Svjetlost". Kao aktivan
skojevac, veoma brzo pokazuje sve kvalitete pravog revolucionara, tako da je, ve 1937.
godine,postaolanKPJ.

Kapitulacija Kraljevine JugoslavijezateklagajeuZagrebu,gdjeje,pozadatkuPartije,ostao

kao ilegalac. Bio je najprije lanRejonskogkomitetaDrugogrejonauZagrebu,apotom,od
augusta 1941. godine, lan Biroa Mjesnog komiteta KPH za Zagreb. Poetkom septembra
uhapsili su ga Nijemci i ustae, prilikom izvravanja zadatka. Podvrgnut je strahovitom
muenju. Posle petosatnog neprekidnog muenja, izdahnuo je u zatvoru, ne odavi ni svoju
organizacijuinijednogdruga,iakojepredsamusmrtradionapripremamapoznatediverzije
koja je izvedena u zagrebakoj telefonskoj centrali, 14. septembra 1941. godine, koja je
okupatora i ustae zaprepastila. Kovaevi, iako strahovito muen, o ovim pripremama nije
progovorio ni rijei. Posle osloboenja, Vojo Kovaevi je sa svim poastima sahranjen u
zajedniku grobnicu, s Radom Konarom i ostalim narodnim herojima Hrvatske.Kovaeviu
su u narodnooslobodilakoj borbi poginuli otac i dva brata,predratnikomunisti,advadruga
brataisestranosiocisupartizanskespomenice1941.godine.

Narodnimherojemproglaenje14.decembra1949.godine.

258
 Kovaevi Sime Boria epan
Roen je 2. decembra 1908. godine u Duvnu, Bosna i
Hercegovina, u bogatoj trgovakoj porodici. Osnovnu
kolu zavrio je u Duvnu, gimnaziju u Sarajevu, a
FilozofskifakultetuBeogradu.

Kao gimnazijalac pripadao je naprednom omladinskom

pokretuSarajeva,ivjerojatnojetadapostaolanSKOJa.
U Komunistiku partiju Jugoslavije primljen je 1930.
godine,kaostudentprvegodine.Bilojetouvrijemekada
je reim kralja Aleksandra progonio sve to je bilo
slobodoljubivo i demokratsko. Pun mladalakog ara,
duboko osjeajui narodne nevolje i proet mrnjom
prema tiraniji, Boria je pripadao onoj generaciji
beogradskihstudenatakojisupoeliborbuprotivdiktature
i udarili temelje buduoj snanoj i masovnoj organizaciji
naprednihstudenataBeogradskoguniverziteta.

Tih i skroman, uporan i samoprijegoran do krajnjih granica, pun ljubavi za ljudeBoria je

uvijek bio spreman da pomogne, poui. Ni za trenutak nije ga pokolebala bijeda u kojoj su
ivjelisiromanistudenti.Takvimajeuvijekpomagao,dijeleisnjimasvetojeimao.Uvijek
je bio vedar i pun vere u ljude. Razgovarati s njim, znailo je za mlade ljude uvijek neto
nauiti jo vie neprijatelja mrziti, ljude jo vie zavoljeti i moralno se osvjeiti. Bio je
jedanodonihprvoboracakojeljudiodmahzavoleitrudesedaioniusvemubudukaotoje
on.Borianijebiosamouiteljmladeiherojskestudentskegeneracije,veiuiteljradnikih
boracauBeograduiBosniiHercegovini.

Zbogtogajebioestozatvaraniproganjan,inikadposlijezavretkafakulteta,1934.godine,
nije mogao dobiti stalno zaposlenje, jer je bio opasan po reim i nedostojan" da ui mlade
narataje.

Doao je u svoju Bosnu u vrijeme kada je radniki pokret bio slab, a partijska organizacija
mlada, tek u ponovnom formiranju. Boria se neumorno dao na posao: pronalaenje novih
mladih boraca, koji e ustati protiv umalosti u redovima KPJ i protiv socijaldemokratskih
izdajnika, protiv nepravde i nasilja, za bolje uvjete ivota i rada. Niko kao Boria nije s
tolikom skromnou prilazio mladim i jo neukim borcima radnike klase Sarajeva i drugih
mjestauvijekjenalazionajboljinainkakodananjihprenesesvojeznanjeiiskustvo.

U obnovljenom Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i Hercegovinu, Boria je od 1938.

sekretar ili prvi ovjek u komitetu. Najzasluniji je za prenoenje sjedita Pokrajinskog
komitetaizMostarauSarajevo,atakoerizaodbacivanjesektatvaiuskihokviraradaovog
rukovodstva. Bio je angairan na svim sektorima partijskog radau sindikatima, u radu s
omladinom, posebno skojevskom, u radu enskih organizacija, kulturnoprosvjetnih i
sportskihdrutava,strunihidrugihudruenja,uraduPartijenaselu...

Uz nemjerljivo bogatu aktivnostiangairanost,Boriajeimaoilinupreokupacijuljubav

premaknjizi.VeomajeeliodaprevodiKlimaSamagina",alijetusvojuljubavostavljaoza
boljavremena.

259
Kada je Komunistika partija Jugoslavije donijela odluku o podizanju ustanka, Boria je bio
lan ueg tijela PKa za usmjeravanje i organiziranje ustanikih jedinica. Najdue je ostao u
Sarajevu,uilegalnosti,alimutonijesmetalodaseestonaeinaosloboenojteritoriji.Bio
je organizator uspostavljanja veza sa svim ustanikim podrujima oko Sarajeva, a preko
tamonjih vojnih i partijskih rukovodstava irene su i odravane veze s ostalim podrujima
Bosne i Hercegovine, zatim Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Poetkom oktobra 1941. godine,
otiaojenapodrujeKalinovikaiaktivnouestvovaouformiranjuKalinovikogNOPodreda
iOkrunogkomitetaKPJzapodrujeKalinovikFoa.Uodredujebiopolitikikomesar,a
uOkrunomkomitetunjegovlan.NatompodrujubiojeosnovaniOkrunikomitetSKOJ
a, zatim organi nove narodne vlasti, od seoskihmjesnih do opinskih. Prisustvovao je
partijskomsavjetovanjuuIvaniima,7.i8.januara1942.godine.

Boria Kovaevi je najzasluniji za ouvanje jezgra Kalinovikog NOP odreda, koji je u

proljee 1942. godine proivljavao veliku krizu pod snanim udarom okupatorskih i
kvislinkih snaga, posebno etnikih izdajnika. On je primijenio novu taktiku borbe protiv
okupatora i domaih izdajnika s manjim grupama djelovati ilegalno u pozadini, i
politikomborbomisnanimakcijamapridobivatimasezanarodnooslobodilakuborbu.

Poetkom jula 1942. godine, Boria je, zajedno s Karlom Batkom i ostalim rukovodiocima
ovog podruja, poveo grupu od oko 40 boraca do Vrhovnog taba, koji se s proleterskim i
udarnim brigadama, na pohodu od Zelengore, tada nalazio na terenu prozorskog sreza. Ta
grupasenetokasnijeukljuilau10.hercegovakubrigadu,dokjeBoriautojbrigadiprimio
dunostrukovodiocapolitodjela.

Krajem novembra 1942. godine, na Prvom zasjedanju AVNOJa u Bihau, Boria je, za
velikezaslugeuorganiziranjuustanka,biranzalanaAVNOJa.

Borbeni put Glavne operativne grupe Vrhovnog taba, u ijem sastavu se nalazila i 10.
hercegovaka brigada, bio je i Boriin borbeni put. Uestvovao je u mnogim bitkama na
NeretviiSutjesci.estosenalaziougotovobezizlaznimsituacijama,alijeuvijekizlaziokao
pobjednik. Nita ga nije moglo slomiti i unititi, i kada je narodnooslobodilaka vojska
razbijala posljednji obru Litersove nacistike vojske i domaih izdajnika, na pragu Bosne,
poginuoje13.juna1943.godine,nareciBistrici,nedalekoodMiljevine,odavionskebombe.

Narodnimherojemproglaenje22.jula1949.godine.

260
 Kovai Ivana Ivan Efenka
Roenje28.januara1921.godineuseluDolenjiPodbort,
Novo Mesto, Slovenija. Poslije zavrene osnovne kole,
uio je pekarski zanat, i tim poslom se bavio do
kapitulacijeKraljevineJugoslavije.

Poslije okupacije zemlje, odmah se ukljuuje u

narodnooslobodilaki pokret, i brzo postaje zapaeni
aktivist Osvobodilne fronte, obavljajui razne poslove: od
skupljanja priloga, obavjetajnog rada do kurirskih
poslova.

Poetkom januara 1942. godine, Kovai stupa u

partizane,gdjevridunostkuriraipovremenouestvujeu
borbama oko Novog mjesta iuemberka.Poslijemnogih
borbi u kojima je ispoljio veliku hrabrost, najprije postaje
politiki komesar ete u Prvom bataljonu Zapadnodolenjskog NOP odreda, a ubrzo i
komandir ete s kojom je izvodio vie veoma uspjenih akcija. S etom se istakao u akciji
ruenjavozakodRibnice,uKoevju,kaoiuunitavanjuTalijanskekoloneuzagradeu,gdje
je ubijeno oko 80 (talijanskih faista. Kada je formirana brigada Tone Tomi", vrio je
dunost komandira ete, uestvujui u borbama u Rokoj ofanzivi i u Jelenovom lebu. U
borbizaMirnu,poruiojeeljeznikupruguisudjelovaouborbamaprotivbjelogardistakod
Senica,MokrogPolja,uSuhojKrajinikodAmbrusa.KomandantbataljonaKovaijepostao
aprila 1943. godine, a ve jula iste godine zamjenik komandanta Tomieve brigade. U tom
svojstvu uestvuje u borbama kod Ajdovca, Sela u Notranjskoj, kod Laa i Koevja.
Komandant Tomieve brigade" postao je decembra 1943. godine i s 14. divizijom, uijem
je sastavu bila i ova brigada, iao je preko Hrvatske na tajersko uestvujui u borbamakod
SenovoguVojniku,zaLindek,BeleVode,irniveckodKamnika.UsvimborbamaKovai
je ispoljio osobine neustraivog borca i smjelog umjenog rukovodioca. Poseban podvig
uinio je u proboju divizije iz Pakog Kozjaka na Pohorju.Okruenasnanimneprijateljskim
obruem, divizija je bila u veoma tekoj situaciji. Samo zahvaljujui herojstvu i krajnjim
naporima svih boraca u rukovodilaca, divizija je mogla da se spase. Kovai je doao u tab
divizije, i zatraio da mu se dozvoli da s etiri bataljona izvri proboj, poslije dobivanja
dozvole, Kovai je na elu svojih bataljona, u snanom i dobro promiljenom juriu, za
veoma kratko vrijeme, razbio neprijateljski obru i tako omoguio proboj i izvlaenje cijele
divizijeizovekritinesituacije.

Kovaije,jula1944.godine,postaozamjenikkomandanta14.divizije,aveiduegmjeseca
primio je dunost zamjenika komandanta 4. operativne zone. l u ovom periodu Efenka se
istie velikom hrabrou u borbama za martno, Ribnicu na Pohorju, Oplotnicu, Paki
Kozjak, Konjiku Goru... Januara 1945. godine postavljen je. za komandanta 14. divizije i
uestvovao u svim akcijama njegove jedinice kod ent Andraa, Vojnika, Dravograda, u
Korukoj blizu Celovca, uestvujui u legendarnom maru ove divizije kroz tajersku i
Koruku.

Poslije osloboenja, Kovai je preao u civilnu slubu, i neprekidno je biran za narodnog

poslanikauSaveznuiRepublikuskuptinu.Umroje11.novembra1963.

Narodnim herojemproglaenje21.jula1953.godine.

261
 Kovai Lucijana Oskar
Roen je 27. oktobra 1908. u Mostu na Soi blizu
Tolmina,Slovenija,partijskiradnik.

Oskar Kovai je porijeklom iz Slovenakog primorja.

Kao mnoge svjesne slovenake porodice, i porodica
Kovai je zbog faistikog nasilja napustila svoj dom i
prebjegla u Ljubljanu. Tu je Oskar zavrio realku, a zatim
na Ljubljanskom univerzitetu studirao geodeziju. Poto je
biouenunaprednomduhu,onseodmahposlijeupisana
Univerzitetukljuiounaprednistudentskipokret.Naroito
je aktivno djelovao u ljeviarskom akademskom klubu
Triglav", i tako je, poetkom 1931, primljen u
Komunistikupartiju.

Ve nekoliko mjeseci poslije prijema u Partiju, Oskar je

pomogaoBorisuKidriuupovezivanjukomunistakojisu,zbogneprestanihhapenja,ostajali
bez veze, prilikom primanja novih lanova i u obnavljanju partijskih organizacija u
slovenakimindustrijskimcentrima,prijesvegauLjubljani.

U godinama 19311934, Oskar je vodio i ilegalnu tehniku Pokrajinskog komiteta KPJ za

Sloveniju. Zbog svoga djelovanja, otputen je 1934. iz slube. Pred kraj istegodinepaojeu
ruke policije. Osuen je na osamnaest mjeseci zatvora, i kaznu je izdrao u zatvoru u
SremskojMitrovici.

Godina 1936, kad se Oskar vratio iz zatvora, bila je godina masovnih trajkova u Sloveniji.
Oskar je mnogo radio na pripremanju trajkova. Najvie je radio u Slovenakom radniko
seljakom pokretu, preko kojeg je Partija povezivala akcije radnika i seljaka. U radniko
seljakompokretu,kojijepredstavljaozaetkeNarodnogfrontauSloveniji,OskarKovaije
uvrstiopartijskajezgra.

Prvih mjeseci 1937, Oskar Kovai se sav posvetio pripremama za Osnivaki kongres KP
Slovenije, koji je odran 17. i 18. aprila 1937, na ebinama. Zbog velikih zasluga za razvoj
Partije u prethodnim godinama, i zbog izvanrednih ljudskih kvaliteta, Oskar Kovai je na
osnivakom kongresu izabran za lana CK KP Slovenije. Od tada se posvetio borbi protiv
faizma koji je nadirao, naroito poslije marta 1938, kad je Hitler zaposjeo Austriju i kad je
faizamprodrodoslovenakihgranica.Naravno,njegovradnijemogaoostatinezapaen,is
vremena na vrijeme ga je policija zatvarala. Sedmog februara 1940. je opet bio uhapen, i
zajednosjo23slovenakakomunistaodvedenulogoruBileu.

Poslije povratka iz internacije, postao je lan vojne komisije CK KPS, koja je organizirala
partijska jezgra meu mobiliziranim vojnicima, kao i meu podoficirima i oficirima
jugoslovenskevojske.

Od prvih dana okupacije Oskar se sav posvetio ustanku. Postao je lan Glavne komande
slovenakih partizanskih eta, koja je formirana 22. juna 1941. Poto je Osvobodilna fronta
stavilasebiuzadatakdapripremiustanaknacijelojteritorijinakojojiveSlovenci,CKKPS
jeOskarKovaia,10.augusta1941,poslaouTrst.Njegovizadacisubili:organiziranjeOFi
poticanje naroda na otpor na cijeloj transkoj teritoriji i u Istri, uspostavljanje veze s

262
tamonjim komunistima i organiziranje pokrajinskog komiteta KPS za Slovenako primorje i
Istru.TezadatkejeOskarpotpunoizvrio.Do10.decembra1941,kadgajepolicijauhapsila,
on je od slovenakih komunista, koji su tada bili lanovi KP Italije, formirao partijske
organizacije i Pokrajinski komitet KPS, iji je sekretar postao osnovao odbore OF u Trstui
njegovoj okolini, u radnikom centru Monfalkone, na Krasu i u Vipavskoj, i uspostavio,
takoer,partijskutehniku.TakosupartijskiradnicikojejeCKKPS,decembra1941.izatim
opetujanuaru1942,izLjubljaneposlaouTrst,uspjenogradilinavrstimtemeljimakojeje
postavioOskarKovai.

Oskar je bio najprije zatvoren u Trstu, pa je zatim u rimskom zatvoru ekao proces, koji je
odrantekseptembra1942.OskarainjegovogbrataLeva,kojijeposlijeOskarovoghapenja
poslatnaraduTrst,Specijalnisudjeosudiona30godinazatvora.Poslijepresude,Oskarje
prebaen u Castelfrang. U tekim zatvorskim uvjetima Oskar, koji je poslije svih napora bio
ve znatno iscrpen, dobio je tuberkulozu. Talijani su ga poslali u nalo bolji zatvornaotoku
Elbi,aliOskarovozdravstvenostanjesestalnopogoravalo.

Ujesen1943,ljubljanskopartijskorukovodstvojeposlalouItalijusvogdelegata,kojajekao
predstavnik Crvenog kria, spaavala iz zatvora prije svega bolesne zatvorenike. Tako se
Oskar Kovai, decembra 1943, vratio u Ljubljanu i nastavio lijeenje uz domau njegu.
Meutim, ak i smrtno bolestan, Oskar se inio domobranima opasnim. Poslije kratkog
vremena, oni su ga iz bolesnike postelje odvukli u zatvor. Na zahtjev zatvorskog ljekara,
OskaraKovaiasuodveliubolnicu,gdjejeumro31.januara1944,doposljednjegdahapod
straomdomobranskepolicije.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.

263
 Kovai Martina Joe
Roen je 24. novembra 1916, u Stini, Grosuplje,
Slovenija. Roditelji su mu bili zemljoradnici. Zavrio je
sedam razreda osnovne kole u Stini kao vrlo dobar
uenik ali, poto nije imao sredstava za kolovanje, otiao
jeuKamnikiradiokaoegrtugvoarskojradnji.Mnogo
se bavio sportom, bio je nogometa i planinar, a svoje
obrazovanje je dopunjavao radom u kulturnoprosvjetnim
drutvima.

U vrijeme egrtovanja teko se razbolio od tuberkuloze i

vratiokui.Kadaseizlijeio,nijemogaodanadeposaopa
je pjeice, dva mjeseca, obilazio Sloveniju traei slubu.
Izvjesno vrijeme bio je zastupnik fabrike plugova u
Lescama.

Iako bolestan, bio je lan Sokola" i bavio se fiskulturom. U zaostaloj sredini, pod jakim
utjecajemkatolikecrkve,lanstvouSokolu"bilojetadasinonimnaprednosti.Klerikalcisu
gajednomakifizikinapali.

Neposredno pred rat, pozvan je u vojsku, u vazduhoplovstvo, ali je poslije kratkog vremena
poslat kui kao stalno nesposoban. U to vrijeme bio je lan Drutva kmekih fantovin
deklet",kojejebilolegalnaformaradakomunista.JoeKovai,veomacijenjenkaopoteni
trezvenmomak,postaojeiradnikipovjerenikzarajonVinjagora.

Poslijeaprilskogsloma,Joe,zajednosbraomidrugovima,samoinicijativnoskupljaiskriva
orujeimuniciju.

Uskoro je primljen u Partiju, i odmah postaje i lan Okrunog komiteta KP Grosuplje.Radi

nastvaranjuOsvobodilnefrontenatompodrujuinaorganizacijipartizanskiheta.
KadmujebratSlavko,zbogcijepanjatalijanskihnovanicanajavnommjestu,osuennavie
godinazatvora,Joejeivioveupolailegalno.

Krajem oktobra 1941, potkazali su ga domai reakcionariivojnicisugaopkoliliuduanuu

Stini.Podkaputomjeimaoviepaketaletakailegalnetampe.Odgurnuojevojnike,idokje
bjeaorazbacivaojepoulicamaletkeinovineiakosugoniocipucalizanjim.

Stupio je, iako bolestan, u Stisku partizansku etu, na brdu Kremenjk. kad je, u decembru
1941, ova eta trebalo da ue u sastav 2. tajerskog bataljona, neki su se borci tome
usprotivili, jer su htjeli da ostanu u blizini svojih sela. Joe je tada dao snanu podrku
komesaru bataljona, Duanu Kvederu Tomau, uvjeravao je kolebljive i na kraju se Odred
ukljuio u bataljon. Poslije toga uestvuje u borbama kod Litije, prilikom prvog pokuaja
probojautajersku.

U zimskom logoru bataljona, na brdu Pugled kod Ljubljane, radi na politikom i vojnom
uzdizanjuboracaipostajevodnik,azatimkomandirete.

264
KaokomandireteistieseuvienapadanaTalijanskemotoriziranekolone,naroitouborbi
kod Medveeka, gdje su Talijani pretrpali osjetne gubitke u ljudstvu i materijalu. Tada su
TalijanizaodmazduzapaliliKovaievukuu.IstakaoseiuborbamakodMuljave.

Kad je, 19. maja 1942, 2. grupa odreda krenula preko Talijanskonjemake demarkacione
linije da pokua da se, pored Litije, ponovo prebaci preko Save i dalje za tajersku, Joe je
bioimenovanzakomandantabataljona,alitudunostnikadnijeprimio.

Kod sela Tuji grm, grupa odreda imala je, 21. maja, estok sukob s jakim njemakim
snagama.Upresudnomtrenutku,meunovimborcimadolojedokolebanja,iakoveranjen,
Joe je i dalje komandirao etom i uspio da uspostavi disciplinu, kad je poginuo
pukomitraljezac, prihvatio je njegov pukomitraljez i nastavio da puca. Tada je drugi put
ranjen.Kadsegrupapovukla,snamjeromdaseprobijeprekodemarkacionelinijenatrag,na
Talijansko okupacionepodruje,drugovisugaskriliuiprajekodselaVnajnarji.Daljenisu
mogli da ga nose, jer su ih Nijemci gonili. Obeali su da e doi po njega, ali, kako je
narednihdanademarkacionalinijabilablokirana,nisumoglidaispuneobeanje.

Joetaje,24.maja,naaodjeakkojijeloviodivlja.Nijemogaonidasepokrene,zamolioje
djeakadapredanjegovsatroditeljima,damuskinecipelusdesnenoge,dazaveenanoni
palacinaorozpukevrpcu,idaseudalji.Kadjedjeak,prestravljen,otrao,JoeKovaise
ubio.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.

265
 Kraigher Alojza Duan Jug
Roen je 10. februara 1908. u Svetoj Trojici, Slovenake
Gorice,Slovenija.

Poslije zavrene gimnazije, Duan se upisao na Pravni

fakultet Ljubljanskog univerziteta i ukljuio u napredni
studentski pokret. Jo veu politiku aktivnost je pokazao
kao advokatski pripravnik u Celju, gdje je radio u
naprednom radnikom pokretu. U Komunistiku partiju
primljenje1937,iuskoropotompostaojelanOkrunog
komitetaKPSzaCelje.

Zbog njegovog neprekidnog rada u partijskim

organizacijama, i zbog istupanja u akcijama koje je
organizirao kao lan Okrunog komiteta KPS, policija je
poeladagaproganja.Godine1940.moraojeuilegalnost.
Tada ga je CK KPS pozvao u Ljubljanu i povjerio mu odgovorne zadatke u ilegalnoj
partijskoj tehnici, koja je tada doivljavala polet. U Ljubljani je Duan najprije rukovodio
prvom ilegalnom partijskom tamparijom, u kojoj su tampani Delo", leci i broure. Krajem
1940, poeo je da vodi partijsku tampariju u Sadinjoj Vasi, kod Ljubljane, koja je nazvana
Tiskarna ljudske pravice". U toj tampariji je tampano vie brojeva Ljudske pravice", dva
broja Dela", sav materijal s Pete zemaljske konferencije KPJ, za CK KPJ brojProletera",i
mnogoletaka.

Odmah, prvih dana okupacije, Duan je postao voa partijske, odnosno Centralne tehnike.
Posebno je odgovarao za gradnju ilegalnih tamparija. Naao je prostoriju i sa suradnicima
izgradio prvu ratnu podzemnu tampariju na periferiji Ljubljane, koja je nazvana
Podmornica". Djelatnost Podmornice" je bila velika: vie brojeva Dela" i Osvobodilne
fronte", znatan broj broura, pjesnika zbirka Previharimo viharje", hiljade letaka koji su
preplavljivali Sloveniju, i 10.000 fotografija palih junaka Slavka landera i Ljube ercera.
UpravouraduPodmornice"jedoaodoizraajaDuanovizvanrednitalentuitelja.

Tipografe, koji su u najteim uvjetima radili u vlanom podzemnom rovu, stalno je obilazio,
hrabrio ih i bio im najbolji prijatelj, a ujedno i uzor drugarstva, skromnosti i odanosti idealu
za koji se borio,Drugatamparija,kojujeDuanorganiziraousamomcentruLjubljane,bila
jetamparijaTunel",izanjujeDuanizabraokadroveineprekidnosuraivaosnjima.

Godine 1942. Duan je poslan na osloboenu teritoriju, pa je i tamo prije svega oko
Koevjaorganiziraonovetamparijeipunktovetehnike.

Oktobra 1942. CK KPS ga je, kao prekaljenog, politiki izgraenog komunista i dobrog
uitelja, poslao s vrlo povjerljivim zadacima utajersku.Utajerskojjeterorokupatorabio
najsvirepiji, pa stoga i politiki rad najtei. Duan je imenovan za zamjenika politikog
komesaraIVoperativnezoneizalanaPokrajinskogkomitetaKPSzatajersku.Tuse,kaoi
u Ljubljani, vidjelo da je Duan nenadmaan uitelj, koji je djelovao u prvom redu vlastitim
primjerom odanou, drugarstvom, skromnou i velikom hrabrou, i u isto vrijeme
izvanrednofinimpolitikimosjeanjem.

266
Kad su Nijemci, 15. juna 1943, napali tab IV operativne zone, koji je tada bio na
Dobrovljama, rafal je pogodio partizanku Veru lander Duan je priskoio da je povue u
zaklon,ipritomjeisamsmrtnoranjen.

Narodnimherojemjeproglaen20.decembra1951.godine

267
 Krajai Ivana Ivan Stevo
Roen je 29. kolovoza 1906. u Poljani, Nova Gradika,
Hrvatska. Jo u djetinjstvu, kao najstarije dijete u veoma
brojnoj porodici, osjetio je siromatvo, te je 1922. godine
pokuao traiti zaposlenje u Dobrljinu, tada industrijskom
centrutogkraja.Potosetunijemogaozaposlitiudrvnoj
industriji, odlazi na rad u rudnik Leljani. Radei u
rudniku,pokazaojeintereszatehnikapostrojenja,pamu
je, na njegovu molbu, omogueno da ui zanat. Krajem
1925.godine,zavriojezanatalatnogmehaniara,a1926.
poloiojeispitzaloaaistrojarastabilnihstrojeva.Pored
svog strunog usavravanja, ukljuuje se u napredni
omladinskiiradnikipokret.

Godine 1927. odlazi na odsluenje vojnog roka. Vojsku

slui u Glavnoj autokomandi u Beogradu. Zbog itanja
opozicione tampe meu vojnicima i pisanja prvomajskih parola na logorovanju, bio je
nekolikoputadisciplinskikanjen.

Poslije odsluenja vojnog roka, 1928, doao je u Zagreb, gdje se zaposlio u radionici
Jugoslavenskih dravnih eljeznica. Iste godine upoznaje Josipa Broza, tada politikog
sekretaraMjesnogkomitetaKPJzaZagreb,ibivaimpresionirannjegovimdranjemistinskog
komunistanapoznatombombakom"procesu.

OdpoetkaapsolutistikediktaturekraljaAleksandra,6.sijenja1929.godine,lanoviKPJi
SKOJaueljeznikojradioniciimalisunizuspjenihakcija.UtimakcijamauestvujeiIvan
Krajai, koji je 1931. primljen u SKOJ. Poetkom 1933, Krajai je uhapen i podvrgnut
policijskojtorturi,Zbognedostatkadokaza,poslijedvadesetjednogdanauistranomzatvoru,
puten je na slobodu. Zbog dobrog dranja pred policijom, odmah poslije izlaska iz zatvora
primljen je u Komunistiku partiju. Tada dobiva i konspirativno ime Stevo. Poto je postao
poznatiaktivisturadnikompokretu,IvanKrajaiseubrzonaaonapolicijskojlistiKadaje,
uproljee1934.godine,sekretarradionikogkomitetaKPJVajgantprilikomhapenjaubijen,
na njegovo mjesto dolazi Ivan Krajai. Iste godine kooptiran je u Mjesni komitet KPJ za
Zagreb, a slijedee, 1935. godine, Ivan Krajai je kooptiran u Pokrajinski komitet KPJ za
Hrvatsku.

Kao lan Mjesnog i Pokrajinskog komiteta, Ivan Krajai zauzima istaknuto mjesto u
radnikom pokretu, u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zbog velikih provala, 1936,poodluciPKKPJ
zaHrvatsku,biojeodreenzakolovanjeuSovjetskomSavezu,meutim,istegodinepoinje
upanjolskojgraanskirat,paon,umjestonakolovanjeuSSSR,odlazi,posvojojelji,da
se kao borac u internacionalnim brigadama bori za panjolsku republiku. Kao borac 13.
internacionalnebrigadeubataljonu"apajev",istiesekaoprimjeranborac,anaroitoubici
kodTeruela,gdjejekrajem1936.godineranjen.

U panjolskoj ostaje do 1939. godine, gdje za svoje zalaganje u borbi na raznim frontovima
panjolskenapredujedoinakapetanaRepublikanskearmije.

NafrontovimapanjolskezalaesezapartijskulinijukojujeuJugoslavijiprovodionoviCK
KPJ na elu s Josipom Brozom Titom. Tu liniju Ivan Krajai provodi i poslije odlaska iz

268
panjolske u logor u Francuskoj, gdje je izabran za sekretara partijske organizacije
jugoslavenskihkomunistaulogoru.Tujeostaookotritjedna,kada,popartijskojdirektivi,s
tuimpasoemnaputalogoriilegalnosevraaudomovinudanastavipartijskirad.

Poslije povratka u zemlju, Krajai se ponovo zaposlio u Zagrebu uloioniciJugoslavenskih

dravnih eljeznica. Tu nastavlja aktivnost kao borac za radnika prava, priprema ljude za
predstojeuborbuprotivfaizma.

Prvi dani okupacije zatekli su Ivana Krajaia u Zagrebu. Kao lan CK KPH, istie se u
pripremama za podizanje ustanka. U srpnju 1941. godine odlazi u Zemun, gdje organizira
diverzantskeakcije.PonareenjuCKKPH,vraaseuZagreb,gdjeprimapartijskezadatke.

Poetkom 1942. dolazi u Zagreb, kao predstavnik Vrhovnog taba NO partizanskih odreda
Jugoslavije, Ivo LolaRibar,donoseiIvanuKrajaiuspecijalnezadatkeVrhovnogtaba.Te
zadatke Krajai je obavljao s mnogo uspjeha, suraujui s Ivom Lolom Ribarom. On se
povezuje s pojedincima koji su u NDH zauzimali visoke poloaje organizira obavjetajnu
mreu,kojajecijelogratadavalaVrhovnomtabudragocjenepodatke.Takoersepovezujes
linostima poznatim s podruja kulturnog i javnog ivota, i ukljuuje ih u NOP. U vrijeme
svog boravka u Zagrebu, Ivan Krajai je postavljen na dunost komandanta Druge
operativne zone. Sredinom 1942, Krajai organizira, zajedno s Ivom Lolom Ribarom,
prebacivanje dr. Ivana Ribara na osloboeni teritorij, gdje zajedno s njim i oni odlaze.
Neposredno poto je stigao na slobodni teritorij, Tito ga ponovo alje u Zagreb, jer se
pokazalo da nema pogodnije linosti za tako sloene zadatke kao to je bila obavjetajna
sluba NOPa u Zagrebu, koja je, zaslugom Krajaia, tada ve bila obuhvatila sve rodove
neprijateljskevojske.

Poetkom rujna 1943. godine, kada mu je zaprijetila neposredna opasnost od hapenja, Ivan
Krajai, po nareenju CK KPH, naputa Zagreb i odlazi u Otoac, gdje se u to vrijeme
nalazio ZAVNOH i predsjednik AVNOJa dr. Ivan Ribar. Neposredno poslije dolaska Ivana
Krajaia, ustae su napale Otoac zajedno s Jakovom Blaeviem organizira uspjenu
obranuZAVNOHa.IvanKrajai,snekolikomladiaizstraeZAVNOHa,krenuojeprema
raskrsnici za Senj, gdje je branio odstupnicu lanovima i suradnicima ZAVNOHa. Tada je
teko ranjen, i tek u ranim jutarnjim satima pronali su ga Jakov Blaevi i Lazo Gabri,
pratilacdr.IvanaRibara.

Godine 1944, na poziv CK KPJ i druga Tita, odlazi na Vis, kao organizacioni sekretar CK
KPH, i na toj dunosti se nalazio od jeseni 1943. godine. Na povratku s Visa, u blizini
Vrginmosta sruio se avion u kojem se nalazio zajedno s Randolphom Churchilom i
sovjetskomVojnommisijom,tejetadatekoranjen.

U vrijeme NOBa, Ivan Krajai je izabran za lana AVNOJa na njegovom osnivanju, a na

Drugom zasjedanju AVNOJa izabran je u njegovo Predsjednitvo. Takoer je, na Drugom
zasjedanjuZAVNOHa,izabranuPredsjednitvoZAVNOHa,aujesen1942.kooptiranjeiu
CKKPJ.

Poslije osnivanja OZNe, 1944, postavljen je za njezinog naelnika, a na toj se dunosti

nalazio i poslije rata, do oujka 1946. godine, kada je, u inu generalpukovnika, preveden u
rezervu i postavljen za ministra unutranjih poslova Hrvatske. Na toj se dunosti nalazio do
1953.godine,od1953.do1963.biojepotpredsjednikIzvrnogvijeaSaboraHrvatskeilan
Saveznogizvrnogvijea,ipredsjednikSUBNORaHrvatskeod1959do1961,aod1963.do

269
1967.nalazisenadunostipredsjednikaSaboraHrvatske.BiranjezalanaCKKPHnasvim
kongresima, i za lana CK SKJ na V, VI, VII i VIII kongresu. Godine 1968. je podnio
ostavku u CK SKH, ali je do IX kongresa ostao lan CK SKJ. Stalno je biran za lana
SaveznogodboraSSRNJiGlavnogodboraSSRNH.lanjeSavjetaFederacije.
NosilacjePartizanskespomenice1941imnogihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje23.srpnja1952.godine.

270
 Krajger Alojza Boris
Roen je 14. februara 1914. u Gradiu, Slovenskim
goricama, Maribor, Slovenija, gdje mu je otacbiookruni
ljekar i pisac, po politikom uvjerenju socijalist. Poslije
prvog svjetskog rata, porodica se preselila u Ljubljanu,
gdje je otac postao upravnik bolnice. Kao gimnazijalac,
Boris Krajger je najprije bio aktivan sporta, a zatim se
angairao i na drutvenopolitikom podruju. U prvim
danima estojanuarske diktature Boris i njegova braa su
bili od utjecajem profesora poljanske gimnazije: Franceta
Koblara, Lovra Sunika i Jua Kozaka, i ve simpatizeri
KPJ. Policijski progoni neto starijih kolskih drugova,
Borisa Kidria,TonetaTomia,BorisaZiherla,inaroito
hapenje Maks Stermeckog, su ga jo vie privukli
komunistima.

Godine 1932. se upisao na Ljubljanski univerzitet na Graevinsku tehniku, i stupanjem u

ljeviarski klub Triglav" ukljuio se u napredni studentski pokret, uestvovao u velikim
demonstracijama protiv diktature i sa zanosom prouavao marksistiku literaturu. Poslije
prvog hapenja, Boris Kidri ga je, maja 1934, privukao u KPJ. Ve tada se posvetio
partijskom radu i uestvovao u tehnici PK KPS. U novembru 1934. je, zbog politike
djelatnosti, uhapen i osuen na dvije i po godine robije, koju je izdrao u Sremskoj
Mitrovici.

Kadse,9.maja1937,vratiouLjubljanu,nastaviojestudijeirevolucionarnirad.Radiojekao
tehniar u raznim graevinskim poduzeima, da bi se izdravao. Kao komunist je djelovao u
Slovenskomklubu,Braniboru"istrunimorganizacijamaiuCrvenojpomoi".

U godinama 19371940. bio je sekretar omladinske komisije pri CK KPS, koja je, .krajem
1938, prerasla u PK SKOJa za Sloveniju, i lan omladinske komisije CK KPJ, koja se,
sredinom 1938, razvila u CK SKOJa. Organizirao je omladinu u vrijeme koje je bilo
presudnozanjenoangairanjeuborbiprotivfaizma.

Ugodinama19381940.biojelanOkrunogkomitetaKPSLjubljana.

U februaru 1939. je izbjegao hapenje i logor u Bilei, pa se, kao ilegalac, sasvim posvetio
partijskom radu. Na Treoj konferenciji KPS, 29. juna 1940, izabran je u CK KPS, gdje je
odgovarao za rad s omladinom i za agitprop. Dvadeset sedmog marta 1941, policija ga je
uhapsilauJesenicama,aligajepustilaprilikomnapadanaJugoslaviju.

Kad je poela okupacija, ostao je u ilegalnosti i bio sekretar Okrunog komiteta KPS i
Okrunog odbora OF Ljubljane, koja je ve u prvoj godini NOB postala sredite i tvrava
slovenakihantifaistikihboraca.

Poslije hapenja Toneta Tomia, u decembru 1941, Boris Krajger je obavljao i poslove
organizacionog sekretara CK KP Slovenije. Kad je okupator, krajem februara 1942, ogradio
Ljubljanuicom,CKKPSiIOOFsuvanianeogradeustanovilisvojapovjerenitvanaelu
s Borisom Krajgerom, i preko njega odravali veze i usmjeravali djelatnost
narodnooslobodilakihorganizacijaipartizanskihjedinicauSloveniji.

271
Umaju1942.BorisKrajgerjekooptiranuPolitbiroCKKPS,auskorosugaTalijani,uraciji
u Ljubljani, uhapsili i internirali u logor Gonars. Tamo je s drugovima iskopao rov i kroz
njega,31.augusta1942,pobjegaosasedamdrugovaugorikabrda,iukljuioseuakcijeKP
KPSzaSlovenakoprimorje.SredinomnovembrajedoaousjediteCKKPSuPolhograjske
Dolomite,iponovodjelovaouPolitbirou.

PoslijepovratkarukovodstvaNOBnaKoevskirog,postaoje,20.maja1943,vriledunosti
politkomesara Glavnog taba NOV i PO Slovenije, a 14. jula je imenovan za politkomesara.
Taj odgovorni zadatak je vrio u vrijeme razoruavanja talijanskih i veeg dijela kvislinkih
jedinica, opeg narodnog ustanka i mobilizacije i najveeg razmaha narodnooslobodilakog
ratanaslovenakojteritorijiosloboenojTalijanskeokupacije.

BorisKrajgerjeoktobra1943,postaolanPlenumaOF,SNOOiAVNOJa,a23.septembra
1944. lan IOOF. Od oktobra 1944. do poetka marta 1945. djelovao je i u Politbirou CK
KPSidoaoutajerskukadjetamopoelanjemakaofanzivaprotivosloboeneteritorijeu
GornjojSavinjskojdolini.

Poetkom marta 1945, kad je osloboenje Slovenakog primorja postalo najvaniji zadatak,
CKKPSgajeposlaozapolitikogsekretaraOblasnogkomitetaKPSisekretaraPokrajinskog
odboraOFzaSlovenakoprimorje.UestvovaojeuprodoruIXkorpusapremaTrstu.
U vrijeme borbezaslovenakunacionalnugranicu,biojesekretarCKKPJulijskekrajinedo
17. juna 1946, kad je postao ministar za unutranjeposloveuvladiSlovenije.Tajodgovorni
zadatakjevriouvrijemekadsuneprijateljisocijalistikogureenjabiliveomaaktivni.

Godine 1948. je izabran za lana CK KPJ. Krajem januara 1953. postao je lan Izvrnog
vijeaNarodneskuptineSlovenije,a15.decembra1953.njegovpredsjedniklanSaveznog
izvrnog vea i lan njegovog Odbora za perspektivni drutveni plan.Odjuna1962.biojei
lan Koordinacionog odbora SIVa. Godine 1962. je postao predsjednik Odbora SIVa za
opa privredna pitanja, a 25.junajeizabranzapotpredsjednikaSIVaipredsjednikaOdbora
SIVazaprivredu.

Poslije osloboenja stalno je bio savezni i republiki poslanik. Do odlaska u Beograd, 1962.
godine,biojelanIKCKKPS,lanpredsjednitvaSSRNSlovenijeiGlavnogodboraSaveza
boracaNORSlovenije.Od1960.biojelanSaveznogodboraSSRNJugoslavije,iod1958.
lanCKSKJ.

BiojegeneralpotpukovnikJNAurezervi.Poginuojeusaobraajnojnesrei,4.januara1967.
godine.

Narodnimherojemproglaenje5.septembra1953.godine.

272
 Kra Valentina Josip
Roen je 20. oujka 1900. u Vuglovcu kod Varadina,
Hrvatska. Sin rudara, revolucionar, koji je u dvadesetoj
godini postao lan uprave Sindikata prehrambenih radnika
u Zagrebu, Kra je istodobno bio i tehniki urednik
"Borbe" i njezin kolporter koji ju je esto u posljednji as
ilegalno izvlaio iz tiskare. Stalno proganjan od policije,
jedanaest puta hapen, poslije definitivne zabrane izlaenja
"Borbe", 1929, osuen je od Dravnog suda za zatitu
drave na pet godina robije, koju je izdrao u Sremskoj
Mitrovici. Kao za sve komuniste, i za Kraa je robija bila
samo nova politika kola, u kojoj je stekao solidno
marksistiko obrazovanje. U sjeanju drugova koji su s
njim izdravali kaznu, Kra je ostao kao marljiv slualac
na kursovima i znatieljan uesnik u diskusijama. godine
1934. ponovo se aktivirao u Ujedinjenim radnikom
sindikalnom savezu Jugoslavije u Zagrebu, a istodobno odravao veze s rudarima u Ivancu,
gdjejeorganiziraotrajkove(1936.i1937)iosnovaopartijskueliju.Potkraj1939,upuenje
uLepoglavu,alijeubrzoputen.Godine1940,zbogorganiziranjatrajkapekarskihradnikau
Zagrebu,ponovnojeuhapen.

Na Osnivakom kongresu Komunistike partije Hrvatske, 1937, izabran je za lana

Centralnog komiteta KP Hrvatske, a na V zemaljskoj konferenciji KPJ za lana Centralnog
komitetaKPJ.

U danima neposredno poslije napada Njemake na Jugoslaviju, zajedno s Vladimirom

Bakariem, Kra je posjetio podbana dr Svetozara Ivkovia, i traio da se radnicima i svim
antifaistimapodijeliorujezbogodbranezemlje,alijebioodbijen.

Poslije okupacije Jugoslavije, u maju 1941, Kra odlazi u Karlovac kao delegat Centralnog
komitetaKPHrvatske,daizvripripremezaoruaniustanak.TujeosnovaoVojnikomitetza
Kordun, Baniju i Gorski kotar. Nedugo poslije Kraeva dolaska u Karlovac, u gradu su
formirane udarne omladinske trupe i poele oruane akcije. Karlovac je osvanuo pun parola.
Oteen je dalekovod Uzalj Karlovac Zagreb, sruena pruga izmeu Mostanja i Duge
Rese, organizirana pobuna u domobranskom garnizonu, a istodobno su radnici i omladinci
upuivaniuprvepartizanskeodrede.

U neprekidnoj akciji, Kra je prokazan na ulici, 18. novembra 1941, i u borbi s dvojicom
policajacamukiubijensledaodjednogustae.

Narodnimherojemproglaenje26.srpnja1945.godine.

273
 Kreai Ivana Otmar Kultura
Roen je 27. februara 1913. godine u Bugojnu, Bosna i
Hercegovina,uradnikojporodici.
Poslije zavretka osnovne kole u rodnom mjestu, uio je
gimnaziju u Banja Luci i Zagrebu, gdje mu je otac 1925.
godinedobiomjestouradionicidravniheljeznica.UZa
grebu je zavrio gimnaziju i maturirao. Poslije toga,1932.
godine, postao je lanvolonter Narodnog kazalita u
Zagrebu, a istovremeno je sudjelovao i u formiranju
dramskog studija. Rad u kazalitu naputa 1935. godine, i
zapoljava se na pruzi Zagreb Karlovac, a kasnije u
eljeznikoj loionici u Osijeku, gdje dolazi u dodir s
naprednimradnikimpokretom.Tujeveomaaktivnoradio
u organizacijama URSovih sindikata, zbog ega je bio
uhapen,izbaen izslubeiprotjeranizOsijeka.

lanKPJpostaoje1937.godine.Istegodine,napozivKPJ,odlaziorganiziranimkanalimau
paniju i postaj borac Internacionalnih brigada. Uestvovao je u borbama na frontovima
Aragona, Levanta, Estramadure i Katalonije, najprije kao boracubataljonu"uroakovi",
a kasnije kao rukovodilac kulturnoprosvjetnog rada u istom bataljonu i u tabu 129.
internacionalne brigade. Poslije poraza republikanske vojske, s ostalim borcima
internacionalnihbrigadaprebaenjeuFrancusku.Od1939.do1941.godinebiojeinterniran
ukoncentracionimlogorima:SenSiprijen,GirsiVerned'Arje,odakleseilegalno,poetkom
1941. godine, prebacuje s grupom panskih dobrovoljaca partijskimkanalimauJugoslaviju,i
odmahseukljuujeuNOP.

U poetku je radio u Zagrebu na organiziranju ilegalnih tamparija i partijske tehnike,

pripremanju, tampanju i rasturanju proglasa, letaka idrugogmaterijala,azatimjepreaona
osloboenuteritoriju.Dokraja1943.godine,kaolanAGITPROPaCKKPHiglavnogtaba
NOV i PO Hrvatske, radio jenaideolokom,politikomikulturnomprosvjeivanjulanova
KPJ, boraca i naroda podruja na kojem se nalazio. Istovremeno je radio i na pokretanju i
izdavanju prvih centralnih partizanskih listova na osloboenoj teritoriji Hrvatske (Vjesnika",
Partizana",Dnevnihnovina"iNaprijeda").Uovomperioduseistakaounekolikonavrata
u odbrani partizanskih bolnica, kada je samo s dvije desetine naoruanih boraca odbijao
napade znatno jaih i talijanski h snaga, nanio im velike gubitke i uspio spasiti ranjene i
bolesneborce.

Februara 1944. godine postavljen je za politikog komesara 12. slavonske divizije, a u ljeto
istegodine6.slavonskogkorpusaNOVJ.Naovimdunostimaistkaoseizuzetnomhrabrou
u svim borbama koje su ove jedinice vodile u tom periodu, kao i njihovim uspjenim
rukovoenjem.Naovojdunostiostaojedokrajarata.

Poslije zavretka rata, bio je pomonik naelnika i naelnik Glavne politike uprave JNA,
odnosno naelnik Uprave za moralnopolitiko vaspitanje u Dravnom sekretarijatu za
poslovenarodneodbrane,aod1955.godineipodsekretaruDravnomsekretarijatunarodne
odbrane. U dravnopolitikom ivotu nalazio se na raznim istaknutim funkcijama: na V
kongresuKPJizabranjezalanaCentralnerevizionekomisijeKPJ,anaIIkongresuKPHza
lana CK KP Hrvatske biran jezanarodnogposlanikaSaveznenarodneskuptineizalana
CKSKJnaVI,VIIi VIIIkongresuSKJbiojerukovodilacOpunomostvaCK

274
SKJ za JNA, a zatim i sekretar Nacionalnog Centralnog odbora Saveza boraca Jugoslavije,
sekretar Nacionalnog udruenja panskih boraca, lan Saveznog odbora SSRNJ, predsjednik
Saveza za tjelesno vaspitanje Partizan" ... Imao je in generalpukovnika, i bio je lan
SavjetaFederacije.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

275
 Krese Franca Franc oban
Roenje7.marta1919.ubogneojvasikodMokronoga,
Trebnje, Slovenija u porodici seljaka i radnika. Kako je
otac1927.godineotiaozazaradom uArgentinu,Francse
ve u ranoj mladosti morao sam izdravati. Poslije
zavrenih pet razreda osnovne kole na Trebelnom,
pohaaojegodinudanaklasinugimnazijuuSt.Vidu,nad
Ljubljanom. Poto nije imao financijskih sredstava, kolu
jemoraonapustiti,pajegimnazijuzavriotekposlije
osloboenja. Godine 1937. zaposlio se kao pastir, i zatim
radniknaveleposjeduHmelnik,aodatleje,1939,otiaou
Ljubljanu i povremeno se zapoljavao na raznim
gradilitima, a zimi u umama. Vojni rok je odsluio u
brdskoj pjeadiji, gdje je bio mitraljezac. U danima rasula
jugoslovenske vojske bio je, na putu iz Karlovca kui,
zarobljen, ali je uspeo da pobjegne u rodni kraj i da se
zaposlikaoumarskiradnik.

Pridruio se ubrzo Osvobodilnoj fronti, raznosio "Slovenski poroevalec", u oktobru 1941.

nosiohranupartizanskojetiibionjenvodi.U1.etuDolenjskogpartizanskogbataljonaje
stupio 2. marta 1942. Najprije je bio borac, zatim mitraljezac i uestvovao u mnogim
napadimanaitalijanskepoloaje,naroitouborbikodSv.Kria.Uaprilujepostaopratilaci
kurirkomandantaPetegrupeodreda.

Kad je saznao da jeKPJpovelanaroduustanak,iprotivtekihsocijalnihnepravdi,kojejei

samdoivljavaouranojmladosti,onjesjoveimaromuestvovaousvimoblicimaborbei
rada.PrimljenjeuKPJ20.juna1942.godine.

Od juna do septembra 1942. bio je obavjetajac Drugog bataljona Krkog odreda do

novembra obavjetajac Treeg bataljona Gupeve brigade do decembra 1942. obavjetajac
Istonodolenjskog odreda do februara 1943. obavjetajac brigade Ivan Cankar". U to
vrijeme se istakao u borbi za kocjan, kod Dvoria i Dobi Prekriki, i naroito u
Jelenovom lebu, gdje je bombama probio talijanski poloaj i zaplijenio teku "bredu", vie
puaka i pitolja. Do jula 1943. bio je obavjetajac 1 dolenjske operativne zone do augusta
obavjetajac 15. divizije i zamjenik komandanta Drugog bataljona Gupeve brigade. U to
vrijeme je uestvovao u napadu na belogardistiko uporite u Pleterju i u borbama za
uemberk,Selaumberk.

Pred kapitulaciju Italije, postao je komandant Drugog bataljona Gupeve brigade, i s njim
izveo vie samostalnih akcija kod Tria, Malkovca i Tela. Naroito se istakao u ruenju
eljeznikeprugeTrebnjeNovoMjestoiTrebnjeVelikaLoka,iuborbizaMirnuPe,
kaoiusukobimasbelogardistimakodKostanjevice.

Krajemseptembra1943.postaojekomandantXIV(eljezniarske)brigade,isnjomjenapao
njemakiutvrenipoloajrtaBukiizaplijeniomnogooruja.UpoetkuNjemakeofanzive,
brigada je prikljuena 18. diviziji, i Franc Krese ju je vodio u tekim borbama kod Broda na
Kupi.

276
Novembra i decembra 1943. bio je pomonik naelnika obavjetajnog centra Glavnog taba
NOV i POS, zatim je jedan mjesec bio na viem partijskim teaju, pa onda, do marta 1944,
naelnik obavjetajnog centra VII korpusa. Po vlastitoj molbi, premjeten je za naelnika
taba Gupeve brigade i bio u borbama za Trsku goru, Karteljevo, u napadu na tampetov
most,iuSlivnici.

U junu 1944. postao je komandant XII brigade i vodio je u borbama kod Bosiljeva, Tekih
vodaiuSuhojkrajini,gdjeje28.jula1944.biotekoranjenamputiralisumunoguiposlali
ganalijeenjeunaubazu,ujunojItaliji.Poslijeozdravljenja,doaojeuBeograd,itamoje
radioutabuKNOJa.

Maja 1945. je postao predsjednik Suda za prekomursko vojno podruje u julu komandant
garnizona u Murskoj Soboti, a do maja 1946. je komandant kole II divizije KNOJa i
inspektor u toj diviziji, i potoni major UDBe za Sloveniju bio je i predsjednik Glavnog
odbora Udruenja ratnih vojnih invalida Slovenije i lan Izvrnog odbora Centralnog odbora
SavezaratnihvojnihinvalidaJugoslavije.

Od 1958. bio je sekretar opinskog komiteta SKS Ljubljana Vi, a od 1959. do 1969.
upravnikMuzejarevolucijeuLjubljani.

Biojerepublikiposlanik,langlavnogodboraSSRNSlovenijelanglavnogodboraSaveza
boracaNORSlovenijeipredsjedniknjenekomisijezadjecupalihboracalansavjetaZavoda
za rehabilitaciju invalida lan savjeta Medicinskog fakulteta i drugih samoupravnih organa
kao i lan Savjeta republike Slovenije. Iz hrabrog mitraljesca i bombaa Krese je izrastao u
jednog od najomiljenijih komandanata slovenakih partizanskih jedinica i najmarkantnijih
likova nae narodne revolucije. Bio je rezervni potpukovnik JNA i nosilac Partizanske
spomenice1941.imnogobrojnihodlikovanja.Umroje19.oktobra1980.uLjubljani,gdjejei
sahranjen.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

277
 Krka Marka Ivan
Roen je 30. oujka 1911. godine, u siromanoj seljakoj
obitelji, u Jakovlju, Krapina, Hrvatska. Svoj dom napustio
jedostarano,iotiaousvijetupotraguzaboljimivotom.
PutgajedoveouZagreb,gdjesezaposliokaoradnik.Tu
je vrlo brzo upoznao i okusio nepravdu i nevolje koje su
pritiskaleradnikevelikoggrada,
Neopravdanootputensposla,IvanKrkaje1933.pucao,
na Savskoj cesti u Zagrebu, na inenjera Elznera. U to
doba jo nije pripadao organiziranom radnikom pokretu,
pa je njegov atentat bio spontan protest protiv postupka
poslodavaca prema radnicima. Zbog toga je uhapen 3.
listopada 1933, i osuen na 4 godine robije. Kaznu je
izdraoukaznioniciuLepoglavi,gdjeseupoznaoizbliio
s Martinom Franekiem. Franeki, poznati komunist,
pomagao mu je da se to bolje upozna s radnikim
pokretom, kojemu je Krka aktivno pristupio im je puen s robije. Poslije robije, Krka se
vratiousvojeJakovlje,ituve1938.godineosnovaoOdborStrankeradnognaroda,kojije,
dvije godine kasnije, s proljea 1940, prerastao u partijsku organizaciju. Sekretar
novoosnovane partijske organizacije postao je Ivan Krka, a kada je, listopada iste godine,
osnovanOpinskikomitetzaopinePuuiBistru,Krkajeizabranzalanatogkomiteta.

Velike su zasluge Krkaa za razvitak naprednih ideja, a kasnije i ustanka u Jakovlju. Zbog
takvograda,andarisugastalnoimalinaokuiprogonili,alitoKrkaanikadnijepokolebalo.
Poslije dolaska okupatora u Jugoslaviju, Krka se aktivno ukljuuje u pripreme ustanka u
svom kraju. Poetkom kolovoza 1941. godine, izabran je u Kotarski komitet Komunistike
partije za Zagreb, koji je rukovodio organiziranjem ustanka u selima u kojima je djelovao
Krka. Ma tom podruju, za vrlo kratko vrijeme osnovao je partijske organizacije, a u
nekolikoselainarodnooslobodilakeodbore.Studenoga1941.godine,naOkrunojpartijskoj
konferenciji, izabran je za lana Okrunog komiteta Komunistike partije za Zagreb. Bio je i
lanBiroa.

Ivan Krka je jedan od organizatora prvih partizanskih jedinica, osnovanih u ovom kraju
oujka1942.Kaopolitikikomesar1.zagorskepartizanskeete,hrabroseborionateritoriju
kotara Donje Stubice. 8. travnja 1942. godine, Ivan je s etom napao Donju Stubicu, i tako
onemoguio proslavu prve godinjice Nezavisne Drave Hrvatske. Njegova eta izvrila je
uspjean napad i na andarmerijsku stanicu u Donjoj Bistri. Pored ostalih akcija, eta je
izvrilaidiverzijuuTekstilnojfabriciuOroslavlju.

Poginuo je borei se do posljednjeg daha, u borbi s ustaama i andarima, 15. svibnja 1942.
godine,uMartincima,blizucesteizmeuZlatarBistriceiZlatara.Tuje,useoskommlinu
gdje sesasvojimpratiocemskloniodasemaloodmoriidaljenastaviput Krkaopkoljen
od ustaa i andara. Poginuo je hrabro se borei, kao komesar 1. zagorske partizanske ete.
Poslijesmrti,unjegovojrucinaenajeodvijenabomba,kojunijestigaobacitinaneprijatelja.

Njegovom smru Partija je izgubila jednog od najboljih i talentiranih drugova, koji je imao
mnogouslovadaserazvijeuvrlosposobnogpartijskogfunkcionera.

Narodnimherojemproglaenje9.veljae1952.godine.

278
 Kroflin Rudolf
Roen je 15. travnja 1916. u Lenjiu, Klanjec, Hrvatska.
Uoi rata, zaposlio se u Zagrebu kao kovaki radnik, u
tvornici "Ventilator". Kao bistar mladi, naao se u krugu
naprednih radnika koji su se okupljali u Ujedinjenom
radnikom sindikalnom savezu Jugoslavije. Ubrzo je
zapaen kao sposoban organizator i primljen u
Komunistiku partiju Jugoslavije. Organizirao je
demonstracijeitrajkove.

Poslije okupacije zemlje, kao lan, i zatim sekretar,

Drugog rejonskog komiteta KP Hrvatske u Zagrebu,
organizira omladinske udarne grupe, i sam sudjeluje u
brojnim akcijama. S Antom Milkoviem i braom Gluhak
izveojediverzijunapruziZagrebSisak,sudjelovaojeiu
hvatanju policijskog agenta Tiljka, a 14. rujna 1941.
Izvrio je sa svojom grupom napad na grupu ustaa u Vrbanievoj ulici. Tada je ranjeno 20
ustaa,alijeisamKroflinranjeniuhvaen.

esnaest dana muen je u zagrebakoj policiji. Nije priznao ak ni svoje ime. Podlegao je
muenju30.rujna1941.

Narodnimherojemproglaenje14.prosinca1949.godine.

279
 Krsmanovi Branko
Roen je 3. oktobra 1915. godine u selu Donja Mutnica,
kod Paraina, Srbija. Posle zavretka osnovne kole i
gimnazije,upisaosenaBeogradskiuniverzitet,akasnijeje
preao u Prag i tamo nastavio studije. Kao napredan
omladinac, u Pragu je 1936. godine izabran za
predsjednika Jugoslovenske studentske samouprave. Iste
godineuPraguprimljenjezalanaKPJ.

U jesen 1936. godine je preko Praga upuivao

Jugoslovenske studente dobrovoljce u internacionalne
brigade koje su se borile za obranu panske republike od
faistike pobune i intervencije. Krajem 1937. godine i
sam je krenuo u paniju, gdje je kao borac stupio u
bataljon Dimitrov", u kome je tada bilo dvadeset pet
jugoslovenskih studenata. S ovim bataljonom borio se na
Haramskom frontu, juno od Madrida. Pet mjeseci kasnije u panskoj republikanskoj vojsci
zavrio je oficirsku kolu u Pozbrubiju, kod Albacete. Posle toga je proizveden u in
potporunika i postavljen za politikog komesara protutenkovske baterije, koja je bila
sastavljena od dobrovoljaca iz Jugoslavije. U borbama na centralnom i Aragonskom frontu,
ova baterija stekla je glas i slavu najbolje protutenkovske jedinice u cijeloj panskoj
republikanskoj armiji, to je svakako dobrim djelom zasluga i mladog politikog komesara
Krsmanovia.Ubrzoposletoga,unapreenjeuinkapetanapanskerepublikanskearmije.U
jednoj nonoj borbi ranjen je u nogu, pa je prebaen u Francusku na teenje. Kada je rane
izlijeio,francuskevlastisugauputileukoncentracionilogorGirs.

IzFrancuskesevratiouJugoslavijupoetkom1941.godine.NagraninomprijelazuizItalije
saekalisugapolicajci,uhvatiliuvozuisproveliuBeograd.UzatvorubeogradskeGlavnjae
proveo je trideset pet dana, posle ega je protjeran u Parain, 24. marta 1941. godine. Dva
dana kasnije, za njim je sreskom naelniku stigla depea da ga odmah sprovede u Beograd.
Dvadeset sedmog marta dolo je do obaranja vlade CvetkoviMaek, formiranja nove vlade
armijskog generala Duana Simovia i raskida Trojnog pakta, pa Branko nije nisprovedenu
Beograd, u Parainu je ostao do polovine maja 1941. godine, kada je ilegalno doao u
Beograd,gdjejeiviododonoenjaodlukeCKKPJodizanjuustanka.

Jo aprila 1941. godine u Srbiji je formiran Vojni komitet u koji je, pored ostalih (Spasenije
Babovi,SretenaujoviaiFilipaKljajia),uaoiBrankoKrsmanovi.Zadatakkomitetabio
je prikupljanje oruja i organizatorskopropagandne i druge pripreme za dizanje ustanka.
Odmah posle donoenja odluke CK KPJ (4. jula 1941. godine) o dizanju openarodnog
ustankaprotivokupatora,obrazovanjetabNOPOSrbije,kasnijeGlavnitabNOPOSrbije,
u koji su uli: Sreten ujovi, Rodoljub olakovi, Filip Kljaji, Sreten Grujovi i Branko
Krsmanovi. Kao iskusan borac, provjeren revolucionar i komunist i lan G NOPO Srbije,
Krsmanovi je vrlo esto putovao po cijeloj Srbiji, naroito Pomoravlju, umadiji i zapadnoj
Srbiji, gdje je stvarana slobodna teritorija. Vrlo aktivno je uestvovao u stvaranju prvih
partizanskih jedinica: Belike ete, Kragujevakog NOP odreda, 1. i 2, umadijskog NOP
odreda, i drugih. Nijemci su, augusta 1941, jakim snagama opkolili Kosmaj i u gustom
streljakom stroju izbili na vrh planine, da bi pronali i unitili Kosmajski NOPO. Tog dana
naKosmajusenalasamodesetinaMladenovakepartizanskeete,kojajehrabropoginulau

280
borbi. Tada je poginuo i Branko Krsmanovi, lan G NOP odreda za Srbiju, u dvadeset
estojgodiniivota.

Narodnimherojemproglaenje9.maja1945.godine.

281
 Kruka Marka Gojko
Roenje22.kolovoza1922.godineuCetinju,CrnaGora.
ak.Potieizinovnikeporodice.

Osnovnu kolu i sedam razreda gimnazije zavrio je u

rodnom gradu. Od rane mladosti pripadao je naprednom
omladinskom pokretu i uestvovao u mnogim akcijama
srednjokolske omladine. Njegovi kolski drugovi su ga
upamtili kao razboritu i slobodoumnu linost. esto je
doekivao zoru nad knjigom. Posebno ga je interesirala
marksistika literatura, itao je Kauckog i Lenjina. O
svemu proitanom pravio je biljeke: Evo, dovrio sam
itanje, i opet se laam pera da nastavim pisanje... moj
mali dnevnie." Sa 17 godina postao je lan SKOJa, a
ubrzopotomilangimnazijskogkomitetaSKOJa.

U vrijeme kapitulacije, aprila 1941, sa svojim drugovima prikuplja oruje i municiju i sklanja
ih na sigurna mjesta u okolini Cetinja. Trinaestojulski ustanak 1941. zatekao ga je u
okupiranomgradu.eliojedapoesasvojimdrugovima,kojisunapustiligrad.Partijamuje
namijenila drugi zadatak: da radi u neprijateljskoj pozadini, prikuplja i alje podatke o
neprijatelju i njegovim namjerama, organizira omladinu, prikuplja oruje, municiju i drugi
materijal za NOP. Ilegalni rad u gradu bio je povezan s brojnim opasnostima. Da bi bio
sigurniji, po zadatku Partije, stupio je u kvislinku vojnu organizaciju. Za sve vrijeme toga
radaslaojedragocjenepodatkerukovodstvuNOP.

Ondajepoeliodaizaenaslobodnuteritoriju,i8.novembra1943.godineposlaojeporuku:
Imam ve tri dana da sam dao molbu da idem gore, pa mi nije dat jo odgovor. Molim za
odgovor u to kraem vremenu". Na poleini iste cedulje bio je ispisan odgovor: Ako ti ne
prijetiopasnost,moeostatijotu,zasada."

Hrabri se ne boje, i Gojko je i dalje obavljao zadatak obavjetajca. Dvadeset etvrtog

decembra 1944. godine otkriven je i uhapen. S porodicom je odveden u nacionalistiku
policiju". Izloen je najstranijim mukama.Nitanijepriznao,nikoganijeodao.Potomjebio
predat Nijemcima, koji su ga osudili nasmrt vjeanjem. Poslije izricanja presude, predsjednik
njemakog ratnog suda, major Gajsinger, cinino mu je ponudio cigaretu. Kaotoprezirem
vasivafaizam,mrzimivaecigarete",biojeGojkovodgovor.

Odveden je u zatvorsku eliju u kojoj je ostavio zapis to ga samo hrabri mogu napisati:
GojkoKruka13.januara1944.osuenjenasmrtvjeanjem.Presudaeseizvritiutrisata
poslije podne". Ocu i sestri je u zatvoru rekao: Nemojte da plaete, ne vrijeajte me vaim
suzama". Njemaki vojnik je doao u zatvorsku eliju po Gojka i zapovjedio: Spremi se!".
Spremansam!",biojekratakodgovor.

Zajedno sa svojim drugom albanskim partizanom Musom Butom Hodiem, odveden je na

vjeala. Njihova pjesma nadjaala je buku motora kamiona kojim su dospjeli do gradskog
trga. Njemaki agent ga je upitao: Je li ti ao to ide u smrt?" Dobio je prkosan odgovor:
Ne,izdajnie,jerginemkaoovjek,avieteginutikaoizdajnici!"Dokmujeomabilaoko
vrata, spazio je majku u masi prisilno dovedenog svijeta: Zarsitito?Zarzbiljaplaepred
ovimbijednimrazbojnicima?!"

282
Majka je prestala da plae, a Gojko je poeo da pjeva: Sa Lovena klie vila, Crna Goro
majkomila!"

Tri dana i tri noi visjeli su ispod starog brijesta na vjealima leevi hrabrih boraca Gojka
KrukeiMuseButaHodia.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

283
 Kufrin Ivana Milka
Roena je 15. oktobra 1921. godine u selu Purgariji,
.Jastrebarsko, Hrvatska. Potjee iz seljake porodice.
OsnovnukolujezavrilauOkiu,agimnazijuuZagrebu.
Poslije zavretka gimnazije, upisala se na Agronomski
fakultet. Ve u Srednjoj koli, 1938, Milka postaje lan
SKOJa. Na fakultetu je, zbog svoje aktivnosti u
omladinskompokretu,brzozapaena.Zatojevenaprvoj
godini studija izabrana za sekretara skojevske grupe.
Predsjednik je i Odbora za skupljanje narodne pomoi. S
grupom skojevaca, Milka je prikupila i upakirala stotine
paketa hrane za Crveni kri za uesnike panjolskog
graanskog rata, i ispisala niz estitki koje su im upuene
u logore u Francuskoj. Aprila 1941, ustae joj zabranjuju
prisustvovanje predavanjima na fakultetu po zadatku
Partije odlazi u rodni kraj, gdje se povezuje s partijskom
organizacijom u selu Horvati. Tu postaje i lan KK SKOJa za Jastrebarsko i Samobor. U
svom selu, Okiu, osniva skojevsku grupu. U junu, naroito poslije napada Njemake na
SSSR,ustaejetraedajeuhapse,aliseMilkauvijekuspjenosklanja,zahvaljujuivjernom
narodusvogasela,kojijetitiisvakodnevnoobavjetavaokretanjuustaa.

Iondakadajojustaehapseroditeljeisestre,prekaljenaskojevkasenekoleba.Svjesnadas
faistima nema pogodbi, ona ilegalno odlazi u Zagreb, gdje se povezuje sa skojevskom i
partijskom organizacijom. Tu krajem juna 1941. postaje lan Gradskog komiteta SKOJa i
lan KPJ. Ona organizira i uestvuje u akcijama skojevskih organizacija u pripremanju i
vrenju diverzantskih akcija, u pisanju parola, u unitavanju ustakih i njemakih plakata
proglasa,isvesrdnoradinaokupljanjunapredneomladineprotivokupatorskeiustakevlasti.
Krajem oktobra 1941, odlazi iz Zagreba, preko Karlovca, u partizane, u Petrovu goru. Tu
ubrzo postaje lan OK SKOJa za okrug Karlovac, i neumorno radi na stvaranju i
organizacionom jaanju omladinskih organizacija na Kordunu. Uestvuje i u akcijama
partizanskih odreda, i na taj nain linim primjerom usmjerava omladinu u
narodnooslobodilakuvojsku.

Aprila1942.odlazi,sgrupompartizana,poodluciCKKPH,sKordunanapodrujePokuplja
i umberka, da u tim krajevima razvija NOP i da u neposrednoj okolici Zagreba, gdje se
osjeao jak utjecaj Maekove izdajnike politike, mobilizira hrvatski narod zaoruanuborbu
protiv okupatora i kvislinga. Milka u umberku postaje zamjenik politikog komesara 1.
umberake ete. S jednim vodom ete i narodnim herojima Milanom Mraoviem Simiem i
PavlomVidekoviemvriestediverzantskeakcijenapruziZagreb Karlovac,
unitavapojedinaustakauporita,ireipartizanskubazuselaOkiaiHorvata.UHrvatskom
Leskovcu, zajedno s Milanom Mraoviem Simiem, razoruava eljezniku strau i
zarobljava 9 domobrana sa 6 puaka. Ve poslije nekoliko borbi, postaje komesar 3. ete
bataljona"JosipKra",skojomvrisvakodnevneakcijeuneposrednojbliziniZagreba.Njena
eta je kova bratstva i jedinstva. U njoj su Hrvati i Srbi sinovi Korduna, Zagreba,
Pokupljaiumberka.SasvojometomunitavanekolikovozovakodZdenineiHorvata,au
jednomodnjihzarobljavadvapolicijskaagentaitalijanskogvojnogataea.

Milka je vjeto manevrirala svojom etom, iznenaivala neprijatelja i pojavljivala se tamo

gdje se najmanje nadao. Takva smionost stvarala je kod ustaa i domobrana veliku paniku i

284
prisilila ustake vlasti da za izvjesno vrijeme, u augustu 1942. godine, obustave noni
saobraajnapruziKarlovacZagreb,od20do5sati.

U novembru 1942. godine ova djevojka, u narodu poznata po velikoj hrabrosti i smjelosti,
komesar na podruju umberka, Pokuplja i neposredne blizine Zagreba, postaje i lan OK
KPHzaPokuplje.

Upravoutovrijeme,MilkapozadatkuPartijedrugiputnaputasvojkrajiodlazinaKordun,
gdje postaje sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJa za Hrvatsku. Kao omladinski
rukovodilac obilazi podruje Korduna, Like, Pokuplja, umberka, Slavonije, Podravine i
Kalnika, neumorno radei na stvaranju organizacije SKOJa na terenu i u partizanskim
jedinicama. Godine 1943. Milka je birana za predsjednicu Saveza antifaistike omladine
Hrvatske.Nijebilarijetkostvidjetijesaskojevcimaiuraznimoruanimakcijama.Poznataje
po spremnosti da krene na svaki put, u svakodoba,idaproeteritorijzakojiseznalorei:
"Tuda nitko proi ne moe". Uvijek je nalazila snage i mogunosti za izvrenje postavljenog
zadatka. Uesnik je 1 kongresa USAOJa, 1942, u Bihau, i II kongresa USAOJa, 1944, u
Drvaru.

Poslije osloboenja zemlje, birana je na podruju Jastrebarskog i Samobora za narodnog

zastupnika Sabora NRH i poslanika Savezne skuptine u pet saziva. Zavrila je Ekonomski
fakultet, bila jepodsekretaruSaveznomsekretarijatuzarobnipromet,predsjednikSaveznog
komitetazaturizam,lanSIVa,lanIzvrnogvijeaSaboraHrvatske,20godinajelanCK
KPH.

UtokuNORabilajevijenikl,IIiIIIzasjedanjaZAVNOHa.
ivjelajeuZagrebuibilajelanPredsjednitvaRepublikogodboraSUBNORaHrvatske.
NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenaje23.jula1953.godine.

285
 Kujundi ora Maksim
Roen je1923.godineuelebiimakodKonjica,Bosnai
Hercegovina, u zemljoradnikoj porodici. Zavrio je
osnovnukolu,azatimsebaviozemljoradnjom.

U narodnooslobodilaku borbu je stupio s osamnaest

godina, decembra 1941. godine. Od prvih dana dolaska u
Konjiki bataljon istakao se hrabrou i ubrzo postao
bomba.

Augusta 1942. godine njegov bataljon je uao u sastav

novoformirane 10. hercegovake NOU brigade. Kao
komandir ete ove brigade, bio je primjer hrabrosti i
snalaljivosti. U borbi na Otocu prvi je upao u eljezni
ku stanicu, bacio bombe i zarobio nekoliko neprijateljskih
vojnika. Na Goleu je sa svojom desetinom ubio est
Nijemaca i zarobio pukomitraljez. U borbi za osloboenje Jajca sam je ubio sedam ustaa i
tri iva uhvatio. Decembra 1942. godine, u borbama za osloboenje Prozora, Nevesinja i u
napadima na neprijatelja na Parinu istakaosevelikimpodvizima.UnapadunaProzorunitio
je, prve noi, bunker, isjekavi icu i bacivi bombu u njega. Druge noi je, kao voda
bombake grupe, upao u grad i zauzeo utvrenu zgradu, zarobivi sedam Talijana i teki
mitraljez. U borbama na Parinu, njegovom zaslugom je unitena cijela neprijateljska baterija
topovasposlugom.

U borbama protiv Nijemaca na Ravnom, kod Gacka, u vrijeme V neprijateljske ofanzive,

njegovismjelipodviziuvrstilisugameunajboljeborcebrigade.Tadaje,kadamujenestalo
municije, saekao na umskoj stazi Nijemce u zaklonu s praznom pukom. Posljednjeg iz
grupe od etvorice je udario kundakom po glavi, oteo mu mainku i odmah ubio ostalu
trojicu, dobro se snabdjevi municijom. U jesen 1943. godine postavljen je za zamjenika
komandanta bataljona, a neto kasnije za komandanta Omladinskog bataljona u 29.
hercegovakojdiviziji.Uproljee1944.godinenjegovbataljonjevodioborbuscrnogorskim
etnicima na teritoriji nikikog sreza. U ovoj borbi pokazao je izvanrednu hrabrost i
umjenost u rukovoenju. Poetkom novembra 1944. godine, u Zaboranima kod Nevesinja,
poginuojebraneiodstupnicusvombataljonuuborbisNijemcima.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

286
 Kupreanin Nikole Milan
Roen je 2. oktobra 1911. u selu Medak, Gospi,
Hrvatska. Potie iz zemljoradnike porodice. Osnovnu
kolu zavrio je u selu gdje je roen, a gimnaziju u
Gospiu. Do aprilskog rata slubovao je u azmi i
Virovitici, kao dravni inovnik financijske struke. Posle
kapitulacijeJugoslovenskevojske,vratioseurodnikraj.

Poziv KPJ na oruanu borbu prihvatio je s oduevljenjem,

i odmah se ukljuio u rad na pripremama za oruani
ustanak na podruju gospikog sreza. Poetkom augusta
1941, rukovodi napadom ustanikih snaga na ustako
andarsku posadu u selu Medak tada se istie kao hrabar
borac i umjean komandant. Posle toga, po zadatku OK
KPH za Liku, najvie se angaira u radu na stvaranju
vrstih vojnih jedinica od ustanikih snaga, i kad je od
boracaspodrujagospikogkotara,augusta1941,formirangerilskibataljon"Velebit",Milan
je postavljen za njegovog komandanta. Kao predstavnik gospikog kotara, uestvovao je na
savjetovanjuvojnihdelegatagerilskihodredaspodrujaLikeiBosanskekrajine,31.augusta
1941,uDrvaru,inasastankuvojnihdelegatalikihpartizanskihodreda,21.septembra1941.
na Kamenskom, na Pljeivici, kada su donesene znaajne odluke za razvoj oruane borbe u
LiciiBosanskojkrajini.

Kada je, u oktobru 1941, na podruju gospikog kotara formiran 1. liki NOP odred
"Velebit", jaine oko 2.000 boraca, Milan je postavljen za njegovog komandanta. U to
vrijeme primljen je i za lana KPJ. Pod njegovom komandom, Odred je krajem 1941. i
poetkom1942.uspjenospreavaonapadeTalijana,ustaaietnikanaosloboenuteritoriju
iruiolikueljeznikuprugunadijeluizmeuGospiaiGraaca.Udecembru1941.upuen
je na partijski kurs pri OK KPH za Liku, koji se odravao u Trnavcu i kad su, krajem
decembra te godine, talijanske snage prodrle od Vrhovina ka Korenici, doekao ih je s
grupom kursista u ijanovom klancu, itadabioranjen.Utokuljeta1942.godinekomandira
privremenom borbenom grupom nazvanom Kombinirani odred, koji je radiouzapadnojLici,
s posebnim vojnikim i politikim zadatkom: da jaa angairanje hrvatskog ivljenja iz tog
dijelaLikeuNOB.

Septembra 1942, kada je Glavni tab Hrvatske formirao 9. partizansku brigadu Hrvatske (3.
lika), Milan je postavljen za njenog komandanta. Krajem tog mjeseca, on je s brigadom
razbioetnikeuRaduu,anekolikodanakasnijeiustaeuRibniku,azatimzauzeoBruanei
Liki Novi. Bili su to znaajni uspjesi tek formirane brigade i njenogkomandanta,nakojima
im je estitao Glavni tab Hrvatske. Posle toga, Milan je nastavio da reda nove uspjehe s
brigadom: razbio je etniki puk "Vod Karaore" na podruju Graaca, a zatim se, po
nareenju Vrhovnog taba, prebacio na sektor Bosanskog Grahova, gdje je brigada u
novembru operirala pod komandom taba 2. proleterske divizije. Posle povratka u Liku, u
decembru1942,uspjenonapadaneprijateljskeposadeizmeuGraacaiLovinca.Uetvrtoj
neprijateljskoj ofanzivi vodi borbe s mnogo nadmonijimtalijanskimsnagamanaPloanskom
klancu i kod Gornjeg Lapca, Upornom obranom na frontu, povremenim protunapadima i
zabacivanjem dijela snaga u pozadinu, neprijatelju su naneseni ozbiljni gubici i onemoguen
brz prodor na osloboenu teritoriju Like. U svim tim borbama Milan se pokazaokaoveoma

287
vjet i neustraiv komandant, a njegova je zasluga i to to je brigada od Glavnog taba
Hrvatsketadadobilanazivudarna.

Krajemmarta1943,kaoiskusanivjetkomandant,Milanjepostavljenzanaelnikataba1.
korpusa NOV Hrvatske. U to vrijeme (krajem marta i poetkom aprila) komandirao je
privremenom operativnom grupom Gacka", i s njom postigao znaajne uspjehe u gackoj
dolini. Kao sposoban i vest starjeina, pokazao se i na dunosti komandanta taba kninskog
operativnog sektora i kao komandant novoformirane 19. sjevernodalmatinske divizije (11.
oktobra1943),azatimikaonaelniktaba8.dalmatinskogkorpusa,naroitouborbamaza
osloboenje Dalmacije. Neposredno prije zavretka rata, otiao je u SSR, gdje je zavrio
devetomjesenikursuViojvojnojakademiji"Voroilov".

Poslijerata,zavriojeKursoperativepriViojvojnojakademijiJNA.BiojeefVojnemisije
JNAuAlbaniji,komandantarmije,komandantvojneoblasti,pomonikdravnogsekretaraza
narodnu obranu i naelnik pozadine JNA. Penzioniran je u inu generalpukovnika. Poslije
toga,izvjesnovrijemebiojepredsjednikrepublikogodboraSavezarezervnihstarjeinaJNA
Hrvatske.biojelanSavjetaFederacije.

Nosilacjepartizanskespomenice1941.idrugihvisokihdomaihistranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje23.jula1952.godine.

288
 Labudovi Jagoa Milorad Labud
Roen je 21. novembra 1911. godine u selu ekularu,
Berane, Crna Gora. Gimnaziju je uio u Pei i Prizrenu, i
zavriojesodlinimuspjehom.Godine1931.upisaosena
istorijsku grupu Filozofskog fakulteta Beogradskog uni
verziteta. Pretrpio je sve nedae siromatva djeteta bez
oca. Ve na prvoj godini studija opredijelio se za
revolucionarni pokret. Prvih godina studija hrani se na
akoj trpezi dobrotvornog enskog drutva ili jelom koje
je preostajalo od bolesnika, a posle otvaranja Ope
studentske menze (1934) zaposlio se u njoj kao konobar.
lan SKOJa je od 1933, a lan Partije od 1936. godine.
Svake godine bio je biran u upravu Udruenja studenata
istoriara, a najee je bio sekretar ili potpredsjednik
uprave. Djelujui u svom strunom udruenju, i ire na
Univerzitetu kao komunista,uhapenjeuaprilskojprovali
1935,kaolanFakultetskogkomitetaSKOJa.Nasasluanjuupolicijijerekao:Svjesnosam
pristupio komunistikom pokretu, jer mi je dunost da se svim sredstvima borim protiv
postojeegreimaipokreta".

Poslezavretkafakulteta(1936),pomouroakihvezazaposlioseuMinistarstvuprosvjete,
kao dnevniar. I tu je nastavio s revolucionarnim djelovanjem preporuivao je napredne
profesore za zaposlenje u privatnim gimnazijama, i za rad partijskim organizacijama u
unutranjosti. Ponovo je uhapen augusta 1940 odleao je, kao i prvi put, est mjeseci u
Beogradskoj glavnjai i u zatvoru na AdiCiganliji. I pored svirepog muenja i tereenja, na
policiji se hrabro drao. Posle izlaska iz zatvora, februara 1941, izbaen je iz slube, pa se
nastaniouGornjemMilanovcu,gdjemusenalazilasupruga.

Kada je poeo aprilski rat 1941. prijavio se u najbliu artiljerijsku jedinicu i pokuao da da
otporNijemcimanalazarevakomputu.Ali,biojezarobljeniodvedenukragujevakilogor,
odakle je ubrzo uspeo da pobjegne. Jula 1941. stupio je u 1. umadijski odred, kojim je
komandiraoMilanBlagojevi,panskiboraciistaknutirevolucionar.Odborcaivodnika,
Labudjebrzoizrastaoukomandiraete,avekrajemseptembraukomandanta3.bataljona.
PodLabudovimrukovodstvom,bataljonjevodioestokeborbespripadnicima714njemake
divizije, ija se komanda nalazila u Topoli. U najee borbe pripadaju zasjeda u selu
Krevcu, na Prokopu u selu Vini, na Rudniku, rta Rapaj brdu... Kao borac, komandir
voda i ete privlaio se esto sam ili sa jo nekoliko drugova blizu neprijateljskih uporita i
obasipaoihbombama,lakonijebioizovogkraja,postaojeveomapopularanunarodu.

Zbog izdaje etnika Drae Mihailovia, Labudovi je, 5. novembra 1941, sa svojim 3.
bataljonom dobio novi zadatak: da hita u okolinu Uike Poege i da, zajedno s jo nekim
partizanskim jedinicama, brani Vrhovni tab i slobodnu teritoriju oko Uica. Na putu prema
gornjem Milanovcu, Uikoj Poegi, Arilju i u selima gornja i Donja Dobrnja, Dukovcu,
Kamenici, a osobito u Pranjanima, vodio je danonone borbe protiv etnika. Posle toga, uz
usputneborbe,vratiosepoetkomdecembrauumadiju.

Dok se Labud sa svojim bataljonom vraao u umadiju, glavninapartizanskihsnagapovukla

seuSandak,snjimagubivezu.Zaborcebataljona,zapripadnikeizasimpatizere

289
NOP nastali su tada izrazito teki dani. Partizani su morali da se sklanjaju od stalnih
neprijateljskihnapadaipretresa.ivjelisupozemunicama.Terorjezastraionarod.Tekoje
bilo nai dom koji bi prihvatio partizane. U tim uslovima, Labud se krio kod roditelja svoje
supruge, useluPlaskovcu,kodTopole.Uzemunicijeostaodvaipomjeseca.Zatovrijeme
samo je dva puta video svjetlost. Jednom, kada su ukuani pobjegli ispred neprijatelja,ostao
jenekolikodanabezvode.

Pri obnavljanju 1. umadijskog odreda Milan Blagojevi", krajem aprila 1942, postao je
njegovkomandant,iporedjakihneprijateljskihsnaga,koncentriranihnaovomsektoru,odred
je imao punu inicijativu u svojim rukama i iz dana u dan napadao je na andarmerijske
stanice, opinske uprave i vrio razne sabotae i diverzije na eljeznikim prugama i
telefonskim linijama. Neprijatelj je ucijenio partizanske komandante i vrio stalne potjere za
odredom. Akcije odreda snano su politiki uticale na narod umadije, a naroito napad na
sreska mjesta Sopot (14. decembra 1942) i Belanovicu (21. februara 1943). Nou 25/26.
februara izvren je napad na andarmerijsku stanicu u Venanima i na posadu ljotievaca u
Baroevcu, kod Lazarevca. Tada je likvidirana andarmerijska stanica u Venanima, dok su
ljotievci u Baroevcu ranije saznali za namjere partizana i zaposjeli okolne zgrade i rovove.
Na elu napada na Baroevac bio je Labud. Borba je bila ogorena,Labudseprebacivaood
grupedogrupeinijeseobaziraonajakuneprijateljskuvatru,pajeizzasjedeubijen.

Narodnimherojemproglaenje26.novembra1955.godine.

290
 Latinovi Jove Trivo Garonja
Roen je 17. oktobra 1914. godine u selu Bravsko kod
Bosanskog Petrovcu, Bosna i Hercegovina, u siromanoj
seoskoj porodici. Nije pohaao ni osnovnu kolu, ve je
radio kod kue. Kada je odrastao, zaposlio se kao
drvosjea u pred uzeu ipad". Tu je uestvovao u radu
naprednihsindikataiutrajkovima1937.i1939.godine.

Od prvih dana ustanka, jula 1941. godine, bio je zapaen

kao vrlo hrabar borac. Tako se istakao 27. augusta 1941.
godine, prilikom partizanskog napada na motoriziranu
kolonu ustaa, koja je ila kao pojaanje garnizonu u
bosanskom Petrovcu. Tada se neprimjetno prebacio s
drugestraneputa,privukaoseneprijateljskommitraljescui
ubioga.Zatimje
oteti pukomitraljez okrenuo na neprijateljske vojnike,
rasute pored puta. Taj njegov podvig doprinio je pobjedi u borbi u kojoj je pobijenovieod
stotinu i zarobljeno desetak ustaa. U timprvimborbamaTrivosenajviesluiobombama,i
redovnoiaomeuprvima.

U prvoj borbiprotivTalijanablizuKljua,28.februara1942.godine,Trivojekaovodnik1.
voda Bravske ete, krupan i jak, upao meu Talijane, hvatao ih rukama i otimao oruje. U
borbizaosloboenjePrijedora,17.maja1942,sasvojimvodomprvijeamcempreaoSavu
iorganiziraoobranupremaLjubiji,useluarakovu,cijelogdanaodbijajuijurieustaa,ana
polju pred njegovim vodom bile su mrtve desetine neprijateljskih vojnika. Prilikom
osloboenjaKljua,SaniceiVrpolja,jula1942,Trivojepoinioslinajunatva.

Toga ljeta, Bravska eta bila je u zatitnici radova 1. omladinske poljoprivredne radne
brigade. Ustae su jednog dana, poetkom septembra, opkolilejednuomladinskuradnuetu.
Borbu s ustaama prihvatila je desetina iz Trivinog voda. Garonja je o tome bio obavijeten,
jerjejednadesetinanjegovogvodastupilauborbuzaspasomladine.Odmahjepoveoostatak
voda u juri, natjerao neprijatelja u bijeg, i time spasio vie od 190 omladinaca i omladinki
Smoljanskeradneete.

Kad je formirana 3. krajika brigada, Bravska eta je ula u njensastav.UnapadunaBiha,

novembra1942.godine,Trivojebiotekoranjen.Potojeozdravioodranaitifusa,stupioje
u Ribniki NOP odred, jer je njegova brigada bila daleko. Neto kasnije,postaojekomandir
eteu13.krajikojbrigadi,gdjejeprimljenuKPJ.

U borbi za osloboenje Kljua, sredinom septembra 1943, njegova eta naila je na estok
otpor Nijemaca. Da bi omoguio nastupanje svoje ete, Trivojepokupionekolikobombiod
boracaipoaodaunitibunkere.Uspjenojeslomiootporizjednog,ipoaonadrugibunker,
bacajui bombe i vraajui one koje su iz bunkera na njega bacali. Na nekoliko metara pred
drugimbunkerom,paojepogoenmitraljeskimrafalom.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

291
 Lavevi Lui Nikole Ivan
Roen je 23. decembra 1905. u Starom Gradu, na Hvaru,
Hrvatska. Rastao je u staroj zemljoradnikoj porodici, s
devetoro brae i sestara. U osnovnoj koli isticao se
marljivou, bistrinom i osjeanjem za pravdu. Jednom,
kada je uiteljica nepravedno udarila njegovog druga,
napustio je uionicu u znak protesta vratio se tek kad je
uiteljica javno obeala da vie nee tui ake. Kao
odlinog aka, roditelji su ga upisali u gimnaziju, koju je
moraonapustitiupetomrazredu,zbogslabogekonomskog
stanjaporodice.TadasemaliIvanpredanoprihvatiotekih
zemljoradnikih poslova. ivei u sloenim drutvenim i
politikim prilikama, osjetio je klasne razlike izmeu
starigradskih puana, teaka, mornara i ribara, s jedne, i
starigradske gospode, s druge strane: video je i osjetio
stranu vladavinu austrougarske monarhije, privremenu
talijansku okupaciju, osjetio je i vlast buroaske kraljevske monarhije. Samo dvije godine
posle formiranja prve partijske elije KPJ na Hvaru, ve 1922. godine postaje lan SKOJa.
Razvija aktivnost u kulturnoprosvjetnim i sportskim drutvima. Starigradska partijska
organizacija ga, zbog njegove revolucionarne aktivnosti, prima 1924. godine u svoje redove,
pajeovajosamnaestogodinjakjedanodnajmlaihlanovaKPnaotoku.

Prvoga maja, usprkos zabrani andara, komunisti organiziraju i odravaju zbor oko 1.000
puana, na istorijskom Raniku, u Vrbanjskom polju,nakomeIvangovorioistorijskojulozi
radnike klase. Vlasti ga esto hapse i maltretiraju. Da bi izbjegao hapenje pod reimom
diktature, ilegalno je otiao u SSSR, gdje je zavrio Komunistiki univerzitet za nacionalne
manjine Zapada po svojoj elji, radio je u tvornici u Rostovu, kao mehaniar i partijski
radnik. Na rodni otok vratio se ilegalno 1936. godine, ali je odmah uhapen i podvrgnut
sasluanjima. Zahvaljujui njegovom revolucionarnom dranju, jedinstvu komunista i utjecaju
Partijemeumjetanima,policijagajepustila.

NastanioseuSplituizaposliokaomehaniar,nastavljajuipartijskuaktivnostunovoj
sredini, borio se za provoenje zadataka koje je pred partijsku organizaciju Dalmacije
postavio novi CK KPJ na elu s Titom posebno se angairao protiv frakcionakog
rukovodstva partije u Dalmaciji. Krajem oktobra 1939. imenovan je u novi PK KPH za
Dalmaciju i u Radni odbor Pokrajinskog odbora Stranke radnog naroda. Posebna je njegova
uloga u sreivanju i jaanju splitske partijske organizacije, kojoj je kratko vrijeme stajao na
elu.NapokrajinskojpartijskojkonferencijiuSplitu,2.augusta1940,izabranjezalanaPK
a i zaduen za sektor agitacije i propagande. Njegovim zauzimanjem, partijska organizacija
Dalmacijeje,1.novembra1940,dobilasvojeglasilo,Borbaradnognaroda".

Kao lan PK KPH, u danima kapitulacije, pomae partijskim organizacijama u Splitu i na

Hvaru da se snau unovonastalojsituaciji.Krajemaprila1941.postavljenjezarukovodioca
vojne komisije PKa. Njegovim zalaganjem je, 22. juna 1941, poeo da izlazi u Splitu Na
izvjetaj", glasilo PKa. Uestvuje u organiziranju prvih partizanskih odreda i izvoenju
borbenih akcija u Splitu. Zbog stalnih, obimnih i otrih represalija okupatora, esto mijenja
ilegalnestanove,naroitoposlehapenjasekretaraCKKPHRadaKonara.Tektojezavrio
pisanje izvjetaja CK KPHa i zaspao, faisti su 6/7. februara 1942. iznenada upali u ilegalni
stan, gdje su ivjeli Lavevi i Jurjevi. Lavevi je pobjegao iz stana, ali je natrao na

292
talijansku strau u Stedovoj ulici (koja danas nosi njegovoime???),gdjejeuhvaen.Ivanje
sasluavan neprekidno, na smjenu, dan i no, bez sna, tuen. Pred njega, kada je bionaivici
smrti,dovodilisumalobrojneprovokatore,kojisugateretilidajevisokipartijskifunkcioner.
etrdeset i tri dana i noi trajao je ovaj hod po mukama", ali Lavevia, istaknutog
komunista i revolucionara, faisti nisu slomili. Oni ga alju uzatvorskubolnicu,unamjerida
ga privremeno oporave i nastavesasluanja.Partijskorukovodstvogradaubrzojesaznaloza
to,istvaraplanzanjegovoosloboenjeizrukuokupatora.Trojicapreruenihpartizanaupali
su u bolnicu i izveli Luia, ali su bili otkriveni. Lui jeuhvaennauliciiprebaenueliju
smrti, gdje se sreo ponovo s dragim i bliskim saborcem, sekretarom CK KPH, Radom
Konarom. S njim je, sredinom maja 1942, prebaen u ibenik, ali su njega faisti vratili u
splitski zatvor, poto su pripadnici NOPa uoi suenja unitili njegov dosje. Ljekari
pripadnici NOPa uspeli su da, s dijagnozom teke zarazne bolesti, prebace Luia u novu
bolnicu na Hrulama. Leao je na krevetu okovanih nogu i ruku pod jakom straom faista.
MK KPH, planirao je hitno osloboenje Luia i Jurjevia ali se Lui nije mogao izvui,
poto je bio nepokretan. U posljednjem pismu, upuenom partijskom rukovodstvu u gradu,
mislei na Partiju i njeno veliko djelo, pisaoje:Pocijenusvega,ostajemvjerannaojsvetoj
stvari. Za nju u i u smrt ii mirno i spokojno". 23. decembra 1942. faisti su ga kamionom
odvezliizbolniceiubilinanepoznatommjestu.

Na prijedlog Vrhovnog komandanta NOV i POJ, marala Tita, Predsjednitvo AVNOJa

odlikovalo je ordenom narodnog heroja Ivana LaveviaLuia, kao istaknutog pionira
narodnogustankaizaherojskodranjepredneprijateljem.

Narodnimherojemproglaenje5.decembra1944.godine.

293
 Lazarevi Sava Boo
Roen je 15. aprila 1909. godine u Maloj Stijeni, Piperi,
Podgorica, Crna gora, u siromanoj seljakoj porodici.
Kao gimnazijalac u Beranama i Podgorici, aktivno je
uestvovao u akcijama naprednog omladinskog pokreta, i
postao je lan SKOJa. Vojnu akademiju zavrio je 1932.
godine, a zatim je preao u zrakoplovstvo gdje je dobio,
poslekolovanja,zvanjeizviaaivojnogpilota.

Kada je, po nalogu Partije, Mitar Baki, marta 1939.

godine, osnovao od naprednih oficira u zagrebakom
garnizonu prvu partijsku eliju, Lazarevi je bio njen lan.
U to vrijeme nekoliko puta sastajao se s generalnim
sekretarom CK KPJ, drugom Titom, i osiguravao je
njegovoilegalnokretanje.

UtokuaprilskogrataLazarevije,kaokapetanpilotOsmogbombarderskogpukauestvovao
6. i 7. aprila u napadima na njemaki aerodrom kod Celovca, bombardiraojepruguMaribor
Grac,auestvovaojeiupoznatomnapadunaPeujiSegedin,ukomejepoginulopreko
80%posada69.grupeosmogpuka.

Uspeo je da izbjegne zarobljavanje i povue se u svoj rodni kraj, Pipere, gdje se odmah
povezao s partijskom organizacijom, a od Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu goru bio je
zaduen da u tom kraju vodi vojnu obuku, organizira jedinice i prikuplja oruje. Kada je
poeoustanak,LazarevijepostavljenzakomandantaVeljebraskogsektora,skojimvriprve
napade na Podgoricu. Kao zamjenik, a zatim i komandant Piperskog bataljona, istakao se u
mnogim borbama, a posebno oktobra 1941. godine, u napadu na (talijansku kolonu kod
JelinogDuba,kadasuunitena42neprijateljskakamionaiuniteno270talijanskihvojnika.

Veliki uspeh postigao je njegov bataljon i kod Rijeke Piperske, kada je ubijeno i zarobljeno
oko 120 Talijana. Od juna 1942. godine za Lazarevia je nastupio teak i odgovoran period
borbe, kada je, posleprelaskacrnogorskihjedinicauBosnu,kaoiskusanboracirukovodilac
ostao na terenu podgorikog i danilovgradskog sreza da, odravajui vezu s Okrunim
komitetom, radi na ponovnom okupljanju boraca i stvaranju jedinica. Aprila 1943. godine,
kada je dolo do spajanja s glavninom partizanskih snaga, Lazarevi je ve bio na elu
Zetskogodreda.Kaolantaba3.divizije,probijaoseizneprijateljskogobruauVofanzivi,
a posle prelaska u istonu Bosnu bio je izvjesno vrijeme komandant takozvane Krivajske
grupe jedinica, a potom naelnik taba 3. divizije. Kada je Vrhovni tab, oktobra 1943.
godine, naredio prikupljanje zrakoplovaca iz jedinica NOV i POJ, Lazarevi je okupio
zrakoplovcesteritorijeCrnegoreiSandaka.Posleduegekanjaidvadesetsedmodnevnog
napornog mara, Lazarevi je svoju grupu konano doveo u Drvar, marta 1944. godine.
Vrhovni tab ga je tada odredio za lana vojne misije u Velikoj Britaniji, u kom svojstvu je
obavljao vane zadatke u Sjevernoj Africi i Italiji, gdje je znatno uticao da vei broj
pripadnikaKraljevskevojske,anaroitozrakoplovaca,preeuredoveNOVJ.

Od oktobra 1944. godine, Lazarevi s velikom energijom radi na formiranju zrakoplovnih

pukovaidivizijakojesu,pougovorusSSSRompredatenaojvojsci.Ve29.oktobra1944.
postavljen je za zamjenika komandanta vazduhoplovstva NOVJ, a od poetka januara 1945.
godine komandant je 42. jurine divizije. Za komandanta Grupe zrakoplovnih divizija, u iji

294
su sastav, pored jurinika, ulazili 11. lovaka divizija, i 9. oblasna zrakoplovna baza
postavljen je 15. marta 1945. godine. Komandirajui ovim zrakoplovnim snagama, koje su
dale znaajan doprinos u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje, Lazarevi je ispoljio
sveosobineneophodnezauspjenovoenjeratainajmodernijimsredstvima.

Posle rata, Lazarevi je vrio mnoge najvie funkcije u Ratnom zrakoplovstvuiprotuzranoj

odbrani.Penzioniranje31.decembra1964,uinugeneralpukovnikaJNA.

Pored veeg broja tekstova u strunim asopisima, 1972. godine objavio je Knjigu
VazduhoplovstvouNORu19411945".

Narodnim herojemproglaenje27.novembra1953.godine.

295
 Lekovi Mie Voja
Roen je u selu Radojinji, nedaleko od Nove Varoi,
Srbija, 15. februara 1912. godine. Zavrio je samo tri
razreda gimnazije u Novoj Varoi, jer je zbog neimatine
napustio kolovanje i otiao u Beograd na izuavanje
pekarskogzanata.

Nemirni duh Voje Lekovia nije se mogao pomiriti s

uvjetima egrtovanja, pa je morao da potrai neto drugo.
Radio je kao trgovaki pomonik, konobar, akviziter i
fiziki radnik. Najzad se zaposlio kao privatni
namjetenik, i due se zadrao na tom poslu, gdje se
ukljuio u revolucionarni sindikalni pokret i ubrzo postao
sekretarSekcijetrgovakihpomonika.

Kada je zabranjen Savez sindikata privatnih namjetenika,

on se, kao lan Partije, aktivirao u Savezu bankarskih, osiguravajuih, trgovakih i
industrijskihinovnika(SBOTI),ubrzopostavilanupraveovogsindikata.

JedanjeodosnivaakulturnoumjetnikogdrutvaPolet"kojeje,podutjecajemkomunista,
postalo mjesto okupljanja revolucionarne omladine, bez obzira na profesiju. Zbog toga se
Polet"veomabrzoomasovioipostaotrnuokuSpecijalnepolicije,kojagajezabranila.

lan je SKOJa od 1936. godine, a 1939. postao je lan KPJ u kojoj je ubrzo, zahvaljujui
svojoj aktivnosti, izabran za prvog sekretaraobnovljenogSKOJazagradBeograd.Umartu
1940. godine izabran je za lana Pokrajinskog komiteta SKOJa za Srbiju. Na toj funkciji
ostaojesvedookupacijeJugoslavije.

AktivnostVojeLekovianijemoglaostatinezapaenaodreimavladajueburoazije.Stavili
su ga na policijski spisak, kao i ostale radnike borce, izloili progonima i maltretiranju.
Godine1940.uhapsilisugaiprognaliurodnikraj.Meutim,onjeuspeodaseizvueispod
kontrolepolicijeinastavirevolucionarnirad,kaoilegalacuBeogradu.

Odlukom Partije, u prvim danima okupacije on je preveden s omladinskog na partijski rad, i

postaolanGradskogkomitetaKPJzaBeogradisekretarrejonskogkomitetazaKaraburmu.
U okviru Gradskog komiteta dobio je zadatak da koordinira sve akcije koje se budu vodile
protiv okupatora i njegovih pomagaa. Na tim zadacima ostao je do 6. septembra 1941.
godine, kada je, odlukom CK KPJ i Glavnogtaba,kojijekasnijedobionazivVrhovnitab,
poslatkaodelegatGlavnogtabauSandakzaorganiziranjeustanka.

Dolaskom u Sandak, postao jekomesarGlavnogtabapartizanskihodredailanOblasnog

komiteta KPJ za Sandak. Kada je formirana 3. proleterska brigada (sandaka), 15. juna
1942. godine, postavljen je za partijskog rukovodioca brigade u zvanju zamjenika komesara
brigade.Natojdunostijeostaokratko,dabiseubrzonaaoudubokojpozadinineprijatelja,
na okupiranoj teritoriji, gdje je djelovao kao rukovodilac uvene Zlatarske gerile, a kasnije,
kaosekretarOblasnogkomitetazaSandak,svedokrajarata.BiojevijenikAVNOJailan
njegovogPredsjednitva.

296
Poslijeosloboenja,zajednosasvojimsaborcimaizratairevolucije,VojaLekovipreuzima
nove odgovorne dunosti Partije, najprije u obnovi zemlje, a zatim u izgradnji socijalizma u
Jugoslaviji. Na Petom kongresu, Voja Lekovi je izabran za lana CK KPJ, a na Prvom
kongresuKPSrbijezalanaPolitbiroaCK.

Na prvim poslijeratnim izborima biran je za narodnog poslanika Savezne skuptine i

Skuptine Narodne Republike Srbije. Prilikom formiranja prve Vlade Narodne Republike
Srbije, povjeren mu je resor ministra industrije, a bi kasnije postao potpredsjednik Vlade, a
zatim potpredsjednik Izvrnog vea vlade Srbije, potom i potpredsjednik Skuptine Srbije.
Prelaskom na rad u Saveznu Skuptinu 1961. godine, izabran je za predsjednika Odbora za
saobraaj, a u sljedeem sazivu za predsjednika Komisije za drutveni nadzor. Bio je lan
SavjetaFederacije.

Kao dosljedni revolucionar, Voja Lekovi je naao snage i vremena da bude jedan od
inicijatorazastvaranjePokretagorana(kaopredsjednik)kojije,osimuenjadjeceiomladine
na tradicijama nae Revolucije, uinio neprocjenjivo veliku korist u zastrti i oplemenjivanju
ljudskeokoline.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

297
 Lekovi Petar
Roen je 23. novembra 1893. godine u selu Svrakovo,
kod Uike Poege, Srbija. U 1. svjetskom ratu hrabro se
borio u srpskoj vojsci. Posle rata vratio se u svoje selo i
bavio se kamenorezakim zanatom. Isticao se
opredijeljenou za socijalnu pravdu i borbom za prava
radnikaiseljaka,zastvaranjepravednihodnosaudrutvu,
koji nee biti zasnovani na eksploataciji. Te njegove ideje
prihvaane su od svih radnika i seljaka, pa je kod njih
uivao veliki ugled i bio vrlo omiljen. Ubrzo posle 1.
svjetskog rata postao je lan KPJ, a zatim i lan mesnog
komiteta KPJ u Uikoj Poegi. Partijskopolitikom
djelatnounaroitoseistakaoposle1938.godine,kadaje
partijski rad u srezu naglo oivio, a politikoekonomske
suprotnosti drutva brzo se zaotravale. Naroito je bio
aktivan u politikoj borbi protiv vladajueg reima
KraljevineJugoslavije.

UNOBjestupiojula1941.godine,zajednosasvojatrisina,idoniojepukukojujeodranije
uvao. Ve u prvim borbama pokazao je veliku hrabrost, i primjenjivao svoje bogato ratno
iskustvo, koje je prenosio i na svoje mlae drugove. U borbi kod sela Gorobilja ispoljio je
naroitusmjelostihrabrost.Skarabinomibombamaurukama,samseprebaciodozgradeu
kojojsubilizabarikadiraniNemci.Krozprozorjeubaciobombe,dojuriodovrataisnanim
udarcem noge ih odvalio, a zatim s uperenom pukom upao sam u prostoriju s Nijemcima
glasnim uzvikom "Predaj se!", Nijemci su bili uplaeni i sigurni da je zgrada opkoljena od
partizana, pasudiglirukeipredalise.Kadsupredanoorujesloilinasredsobe,Lekoviih
je istjerao pred zgradu i postrojio. Ko je komandant", pitao je preplaene Nijemce. Onda je
izjavio da je taj odgovoran za zloine njemakih faista nad nedunim narodom i sam mu
presudio.

Posle ovog smjelog i hrabrog podviga, popularnost meu borcima i narodom ovog starog i
iskusnog borca postala je jo vea. Narod je poeo da stvara legende o njemu, njegovoj
hrabrosti i borbenim podvizima. etrdesetosmogodinji ratnik iz dva svjetska rata neumorno
jeprenosiosvojaratnaiskustvanamlaedrugove,suborcepartizane.

Prvogmarta1942.godine,kadajeformirana2.proleterskabrigadauajniu,postavljenjeza
zamjenika komandanta 1. bataljona. Uvijek je juriao neustraivo, smelo i odluno na
neprijatelja. Prilikom napada 2. proleterske brigade na talijanski garnizon u ajniu, u noi
izmeu30.aprilai1.maja1942.godine,uletiojeutalijanskibunker,uhvatiopukuzacijevi
kundakom pobio nekoliko zaprepatenih (talijanskih vojnika. Iz borbe se uvijek vraao
posljednji, pa i ovog puta. Na leima je nosio zarobljen mali baca, municiju, pelerinu i
cokule. Zaplijenjene cokule dao je,kaosvojprvomajskipoklon,sinuBoku,kojijebiokurir
2.proleterskebrigade.Naistinainisticaosevelikomhrabrouiudrugimborbama.

Poginuo je u III neprijateljskoj ofanzivi, sredinom 1942. godine, na ivnju, sjeverno od

Gacka, u borbi protiv Talijana i etnika, koja je trajala cijele noi. U svitanje se bataljon
moraopovui,jerjeostaobezmunicije.Lekovijezastaodagolimrukamaodvaljujestjenje,
otiskujegananeprijateljskistreljakistrojitakotitiodstupnicubataljonukojisepovlaiouz

298
brdo.Izreetanjekurumimaneprijateljautrenutkukadjeodvaljivaoposljednjustijenu,dabi
jeotisnuonaneprijatelja.

Na prijedlog Vrhovnog taba (Bilten Vrhovnog taba br. 1415 za februar mart 1942.
godine), CK KPJ je, svojom odlukom od februara 1942. godine, proglasio Petra Lekovia
prvimnarodnimherojemJugoslavijejozanjegovaivota.

299
 Lenac Ivan
Roenje6.februara1906.godineuDelnicama,Hrvatska,
u porodici siromanog umarskog radnika. Poslije
zavretka puke kole, za njega je postojao samo jedan
put: da jo malen i nejak, uzme sjekiru i pilu i pone
dugogodinjekrstarenjeiromzemljeupotrazizaposlom.

Upoznao je, pored goranskih uma, i mnoge druge,

slavonske i bosanske, ali i strane, francuske. U vrijeme
boravka i rada u Delnicama, aktivno se bavio skijatvomi
nogometom u Sportskom drutvu "Goranin" koje je bilo
podjakimutjecajempartijskeorganizacijeuDelnicama.

Na umskim radilitima i pilanama upoznao je bijedu

radnika, a u zatiju umskih radova, boravei u rodnom
gradu, spoznao je oblike borbe napredne radnike klase i
ciljklasneborbe.

U predveerje panskog graanskog rata naputa zemlju, isveimbrojemgoranskihradnika

odlazi na rad u Francusku. Na poziv KPJ, koja je stalno isticala da panskom narodu valja
pomoi, odazvao se i Lenac. U paniju dolazi novembra 1937.godineBorioseupanijido
krajagraanskogrataipokazaohrabrostunizubitaka.TujeprimljeniulanstvoKPJ.

Poslije sloma republikanske panije, Ivan Lenac prelazi u Francusku, gdje je uhapen i s
mnogim drugim interbrigadistima interniran u koncentracioni logor Verne, sve do 1941.
godine.

U jesen 1941. uspijeva da se, s jednom grupom naih panskih dobrovoljaca, probije kroz
porobljenuEvropuuJugoslavijuiprikljuigoranskimpartizanima.Njegovovojnoiskustvou
tim ustanikim danima u Gorskom kotaru bilo je od neprocjenjivoga znaaja. Od tada do
smrti obavljao je mnoge vojne i politike dunosti u primorskogoranskim jedinicama. Od
komandira Delnike ete izrastao je u komandanta bataljona, komandanta Primorsko
goranskog NOP odreda i operativnog oficira 14. primorskogoranske brigade. Potkraj rata,
tab11.korpusaupuujeganaKvarnerskeotokedaradinaorganiziranjuijaanjuNOPana
tompodruju.Svetezadatkesuspjehomjeizvrio.

PoginuojeuvrijemeborbizaosloboenjeSuaka,24.aprila1945.godine.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

300
 Lisak Janko Puka
Roen je 9. veljae 1914. godine u agudovcu, Donja
Stubica, Hrvatska, u siromanoj seljakoj porodici. krta
zagorska zemlja nije mogla prehranjivati obitelj Lisak, pa
se Jankov otac uputio u svijet jo prije prvog svjetskog
rata. Poslije dvije godine uzaludnih traenja posla, vratio
se kui obitelj je morala ivjeti i dalje u neimatini,
gotovobijedi.

Ipak je Janko uspio zavriti limarski i vodoinstalaterski

zanat u Mariji Bistrici, i radio je kao radnik te struke sve
dok nije pozvan na odsluenje vojnog roka,1934.godine.
Ve u vrijeme egrtovanja poeo se zanimati za literaturu
o radnikom pokretu i za sam pokret. im je postao
kvalificirani radnik, ukljuio se, kao izrazito aktivan lan,
u rad Ujedinjenog radnikog sindikalnog saveza,
popularnog URSa, koji je u to vrijeme i u Hrvatskom zagorju postepeno prelazio u ruke
komunista.Tadajepostaoi
lan SKOJa. Isticao se u raspaavanju letaka, partijske tampe i drugih materijala.
Registriralisugaiorganivlastikao"opasnogkomunista".

Poslije odsluenja vojnog roka, zaposlio se u Zagrebu u jednoj radionici, i tu se jo vre

povezaoskomunistima,radeiusindikatima.Tuje1935.godinepostaoilanKomunistike
partije.BitojetovrijemevelikogkomunistikogsindikalnogradaputemURSSJa,trajkovai
demonstracija, i sindikalnih i politikih. Na raspaavanju letaka komunistikog sadraja,
uhapen je 1936. godine. Poslije toga ga je zagrebaka policija prognala iz Zagreba na pet
godina.

Izvjesno je vrijeme ivio u rodnom kraju pod paskom policije. Nije dugo izdrao u tom
prisilnom boravku. Po nalogu Komunistike partije, i da bi izbjegao paski policije, upuen je
naraduBeograd,gdjejeuaouPokrajinskikomitetSKOJazaSrbiju.Naovomposluvrlose
brzo istakao kao sposoban organizator u uvrivanju i irenju skojevske organizacije.
PrelaskomuSrbijumijenjasvojeprezimeuLisjak.

Povjerenamujeinovadunost:godine1940.postaojesekretaretvrtogrejonskogkomiteta
KPJ u Beogradu. Iskusni skojevac, komunist, neumorno je radio izvravajui partijske
zadatke. Uvijek se nalazio u prvim borbenim redovima, u vrijeme kad se i u Beogradu sve
vise razvijao komunistiki pokret. Na tom poslu zatekla ga je i okupacija zemlje, i Lisak se
odmah, kao i tisue drugih komunista, ukljuio u rad na pripremi za ustanak, na skupljanje
oruja,organizacijuotporaokupatoru.

Prebacio se u Zemun, i tu postao sekretar Sreskog komiteta KPJ, u rujnu 1941. godine.
Zahvaljujui njegovom neumornom radu, samoprijegoru i borbenosti, u Zemunu se, i u
uvjetima okupacije, sve vie poeo osjeati rad komunista stvoreni su dobri temelji za
djelovanje narodnooslobodilakog pokreta. Zemun je tada imao oko ezdeset lanova KP, a
njihovseradosjetiousvakojulicitoggrada.LisakjetadaorganiziraoiradtehnikeSreskog
komiteta, koja je tampala vijesti i letke povodom tadanjih burnih dogaaja. Odlazio je na
sastanke elija u samom gradu, a bio je vrsto povezan i s Okrunim komitetom KPJ u
Beogradu,kojijeneposrednorukovodioradomSreskogkomiteta.

301
Poslije velikih provala u partijsku organizaciju u Beogradu, u proljee 1942. godine,
imenovan je za sekretara Mesnog komiteta KPJ za Beograd, u ljeto 1942. godine. Na toj
dunosti ostao je kratko vrijeme, do sijenja 1943. godine. Uspio je, zajedno sa svojim
drugovima i suborcima, uspostaviti dosta jaku mreu partijskih delija u okupiranom Beogra
du, obnovio je rad tehnike Mesnog komiteta i rad tehnika rejonskih komiteta. Uspostavio je
dobre veze s partizanskim odredima i uspio u njih prebaciti mnogekompromitiranedrugove.
OrganiziraojeiradNarodnooslobodilakefronteiskupljanjeprilogazanarodnooslobodilaki
pokret. Tada su bile stvorene i udarne grupe za unitenje neprijatelja u gradu. Uinio je jo
mnogo drugih stvari za uspjean razvoj narodnooslobodilakog pokreta u okupiranom
Beogradu. Medu posljednjim takvim vanim akcijama bilo je rasturanje letaka povodom 25
godinjice Oktobarske revolucije, u studenom 1942. godine, i montiranje radiostanice na
Zelenomvencu,usijenju1943.godine.

Zahvaljujui provali policije u partijsku organizaciju Beograda, Lisak je uhapen 16. sijenja
1943. godine, u Pritinskoj ulici. Dao je, prilikom hapenja, estok otpor, ali su ga policajci
ipak savladali. Pred policijom draoseherojski,nijerekaonitisvojeime.Umrojeodbatina,
uzatvoruSpecijalnepolicijeuBeogradu,poslijedesetakdana.

Narodnimherojemproglaenje5.srpnja1952.godine.

302
 Ljekovi Maana Nikola
Roenje15.juna1916.godineuBogetiima,Niki,Crna
Gora.Porijeklomjeizsiromaneseljakeporodice.

Gimnaziju je uio u Nikiu. Zbog aktivnog uea u

demonstracijama, 1. maja 1935. godine, iskljuen je bez
prava na kolovanje. Potom se vratio u rodni kraj. U
Pjeivcima, gdje su uslovi za ivot bili izuzetno teki,
nastavio je aktivni rad meu omladinom. Ni tu ga policija
nije ostavljala na miru. Marta 1936. godine uhapen je i
sprovedenuNiki.Uzatvorunijenitapriznao,pasuga
moratipustiti,iakosugastalnodralipodprismotrom.

Jedan je od dobrovoljaca koji su krenuli da se bore u

rovovima panije. No, njihov odlazak je bio osujeen, i
Nikola je uhapen u anju, kod Bara. Godinu kasnije,
postaojelanPartije.

UoiIIsvjetskograta,aktivnojeuestvovaoumnogimakcijamakojesuorganiziralinikiki
ipjeivakikomunisti.

Aprilski rat 1941. godine zatekao ga je u Tivtu. Sluio je u mornarici. Izbjegao je

zarobljavanjeivratioseurodnikraj.

Kaojedanodaktivnihorganizatoraustankaupjeivakomkraju,odsamogpoetkaoruanih
akcija je meu prvim ustanicima. U prvoj borbi u Pjeivcima, 14. jula 1941, istakao se kao
hrabar borac. Istakao se i u borbama koje su ustanici vodili na komunikaciji Danilovgrad
Niki, kao i na drugim mjestima. Bio je dobrovoljac u bataljonu Peko Pavlovi", koji je
kombiniran od teritorijalnih bataljona iz sastava Nikikog odreda. Ovaj bataljon je
uestvovaouborbinaPljevljima,1.decembra1941.godine.

Krajem 1941. godine upuen je u Hercegovinu, i tamo ostao do proljea 1942. godine. U
proljee 1942. godine, postao je politiki komesar ete u Omladinskom bataljonu Nikikog
odreda. Ovaj bataljon je vodio borbe u Vasojeviima, i prilikom povlaenja partizanskih
snagaupravcuPive,umajuijunu1942.godine.

Kadajeformirana5.proleterskabrigada,12.juna1942.godine,Nikolajepostaokomesar2.
ete2.bataljona.Naovojdunostiostaojedonovembra1942.godine,kadajeimenovanza
komesara 2. bataljona 5. brigade. Istakao se u borbama na Treskavici i Zabru, u vrijeme
pohoda5.brigadeiHercegovakogNOPodredanaprostoruodSutjeskedoProzora.Uljetoi
jesen1942.godinetakoerseistakaouborbamazaFojnicu,JajceiucentralnojBosni.UIV
ofanzivinaroitoseistakaoubojuzaProzor,borbamazaKonjic,kodNevesinjaiBilee.UV
ofanziviistakoseubrojnimpoduhvatima5.proleterske.

Herojskijepoginuo13.juna1943.godine,naSutjesci.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

303
 Macura Milana Slobodan Bondo
Roenje26.travnja1918.usveenikojporodiciuZadru,
Hrvatska. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u
ibeniku.Podutjecajemstarijegbrata,Slobodanseuvrstio
meu napredne srednjokolske omladince. Godine 1937.
upisuje se u Beogradu na studij umarstva. Kao student
politiki je bio vrlo aktivan. Ubrzo je izabran za
predsjednikaudruenjastudenataumarstva.Tujepostaoi
lan KPJ. U martovskim dogaajima 1941. godine
uestvujeubeogradskimdemonstracijama,apofaistikoj
agresiji Slobodan se vraa u ibenik, gdje su mu ivjeli
roditelji. Stavio se partijskoj organizaciji na raspolaganje.
Bio je u delegaciji koju je organizirala Partija u ibeniku,
koja je od komandanta grada zahtijevala oruje radi
odbranezemljeisuzbijanjapetokolonaa.

OdmahpookupacijiSlobodanjesabratomMomilomijonekimomladincimabiouhapen.
Nakon izvjesnog sasluavanje, obmanuvi faiste, puten je iz zatvora. Odmah je napustio
grad, i koncem srpnja 1941. godine doao u Bukovicu, te na podruju Goia, Plavna i
Tromeeiradinapripremamanarodazaoruaniustanak.

U jesen 1941. Slobodan je stupio u etudalmatinskihboracakojajedolauLikuituulau

sastavpartizanskogbataljonaMarkoOrekovi".Meutim,veposlijeprvihborbi,poodluci
Partije, vratio se rta politiki rad u sjevernu Dalmaciju. Tu je svibnja 1942. postao partijski
rukovodilac i zamjenik politikog komesara 1. sjevernodalmatinskog bataljona Bude
Borjan". Istog dana Slobodan je sa 1. etom napao karabinjersku postaju u selu Bruka kod
Obrovca. Sam se popeo na krov kasarne i pozvao posadu na predaju, pa poto posada nije
prihvatilapoziv,Slobodanjebaciodvijebombeitakoprisiliokarabinjerenapredaju.

Krajem svibnja 1942. Slobodan je postavljen za komandanta bataljona Bude Borjan". Pod
njegovom komandom bataljon je postao jo aktivniji. Slijedeih dana sa jednim vodom je na
cesti Erdevik egar unitio talijansku autokolonu. Tom prilikom poginuo je prefekt
zadarske provincije Vezio Orazi sa tri oficira i 7 vojnika. Poetkom lipnja 1942, na cesti
Kistanje Knin, Slobodan je sa dvije ete izvrio juri na drugu talijansku autokolonu i
izbacio iz stroja 2 oficira i vie vojnika. Tri dana kasnije, Slobodan je sa etom napao
karabinjersku stanicu u selu Nuniu, nedaleko od Kistanja. Prethodno je pozvao Talijane na
predaju.Ponudusuodbili,aonse,kaoiuprethodnojakciji,provukaodozgrade,popeosena
krov, razotkrio ga i kroz otvor upozorio karabinjere na predaju. Poziv nisu prihvatili.
Slobodan je meu njih bacio dvije bombe. Otpor je prestao. Dva sukarabinjerapoginulaa7
zarobljeno.

Polovinom srpnja 1942. Slobodan je postavljen za politikog komesara bataljona Branko

Vladui", koji je 3. listopada 1942. uao u sastav2.dalmatinskebrigade.Usastavubrigade
bataljon je vodio borbu protiv ustaa za osloboenje Kijeva, Livna i Posuja, teborbeprotiv
Talijana i etnika na Vrdima iznad Mostara i na Glavatievu, a zatim uestvovao u bici na
Neretvi. Osobito teke borbe bataljon je vodio sa etnicima kod Kalinovika u nastupanju
operativne grupe divizija NOV poslije bitke na Neretvi, 21. oujka 1943. godine. Togadana
etnici su poduzeli napad na dominirajue poloaje Humca i Prisoje, koje je drao
Slobodanovbataljon.Kadajevideodasuglavninomsnagakrenulirtapoloajnjegove3.ete,

304
brzo se naao meu njenim borcima. Na etniki juri uslijedila je snana vatra, a zatim
Slobodanova komanda za protujuri. etnici su odbijeni uz velike gubitke. U protujuriu
Slobodan je ranjen u koljeno i na zahtjev komandira ete prebaen u zaklon iza poloaja.
Poslije podne etnici su ponovo krenuli u napad. Slobodan se ponovo naao meu borcima
ete. Kada su etnici podili nadomak runih bombi, Slobodan se iz zaklona uspravio
osmotriopoloajiborcenanjemu.HtiojedavikneJuri,drugovi!".Alinijeuspio.Sruiose
bez rijei. Na poloaju Kovaeva glava naio ga je smrtonosno zrno. Pogoen je u elo.
Prestalojedakucasrcejednogodvanogborcaikomuniste.

ZaSlobodaraMacurumoglobisereidajebiobezljudskihmana.Voliojeljudeiuzimaoih
onakve kakvi su. Paziojenasvakogborcaitusumuljubavoniuzvraalikadgodjetobilo
potrebno. Oni su znali da je ono to Slobodan kae nuno i potrebno uraditi. On nikad nije
uinio nita to nije bilo korisno. Borci mu nikada uzalud nisu ginuli. Sve je uvao, samo
sebenijetedio.Njegovahrabrostnijeimalagranica.

Za svoje asno revolucionarno djelo, Slobodan je 5. srpnja 1951. godine proglaen za

narodnogheroja.

305
 Marinkovi Josipa Ivan Slavko
Roenje13.decembra1905.godineuSutivanunaBrau,
Hrvatska, u inovnikoj porodici. Osnovnu kolu je
zavrio u Sutivanu, aKlasinugimnazijuuSplitu.Odlian
uenik, upisao se 1924. na Medicinski fakultet uZagrebu.
Poslije godinu dana, preao je na Filozofski fakultet, na
kojem je diplomirao 1931. U tom vremenu odsluio je i
redoviti vojni rok, u Sarajevu i Mostaru. Kao profesor,
slubuje u Senju, Poarevcu, Valjevu i Koprivnici. Zbog
naprednihstavova,premjetanjeizmjestaumjesto.

Godine 1932. radi u koprivnikoj gimnaziji na stvaranju

akih kruoka, u kojima iri komunistike ideje. U
okolnim selima Koprivnice, Marinkovi pored uenika
gimnazije ukljuuje u komunistiki pokret pojedine se
ljake, koje upozorava da e ih dr. Maek napustiti i izdati
im se domogne vlasti. On esto sa seljacima i zanatlijama koprivnikog kraja, Peteranca,
Hlebina, Novigrada i drugih sela razgovara o ekonomskim prilikama Kraljevine Jugoslavije,
znaenju,ciljevima,zadacimaKPJidrugimpitanjima.

Zbogkomunistikedjelatnosti,MarinkovijeuhapenuKoprivnici,25.aprila1935.Okruni
sud u Bjelovaru osudio ga je, augusta iste godine, zbog zloina protiv javne sigurnosti i
poretka u dravi", na sedam mjeseci strogog zatvora. Kasacioni sud u Zagrebu poveao je
kaznunatrigodinerobije.Uvrijemesasluanja,Slavkojemuen.Priznaojedajekomunist,
ali nikad nikoga nije odao. Tamnovao je u kaznionicama Lepoglave, Maribora i Sremske
Mitrovice,gdjejeproveo815dana,iuistranimzatvorimauZagrebuiBjelovaru81dan.Na
robiji,Ivojeuio,posebnouMitrovici,zajednosMoomPijade.

Naslobodujeputen23.aprila1938.godine.Nekolikomjesecinigdjenijemogaonaiposla,
dok ga sestra Marica nije uspjela zaposliti kao knjigovou, u Fabrici koe "Podvinec", u
Karlovcu. Od 1938. do marta 1942, njegov ivot i rad vezan je za Karlovac. Kordun,
Pokuplje,Liku,Baniju,GorskikotariHrvatskoprimorje.Godine1939,sekretarjeOKKPH
za Karlovac, Kordun i Baniju. Najvei broj partijskih organizacija u tim krajevima nastao je
zahvaljujui radu komunista Ive Marinkovia Slavka. Jedan je od najistaknutijih organizatora
ustankanaKordunu,Baniji,PokupljuiGorskomkotaru.UprvojgodiniNORa,kaosekretar
OK KPH, prisustvuje vojnopartijski m konferencijama, uestvuje u formiranju organa
narodne vlasti, SKOJa i AFa. Znanjem, savjetima, iskustvom, Ivo je jedan od komunista
koji je najvie doprinio organizaciji zajednike borbe Srba, Hrvata i Muslimana u ovim
krajevima Hrvatske. Jo 1940. postao je lan CK KPH, a u aprilu 1942. lan je i Biroa CK
KPH. U maju iste godine, Ivo je na Kordunu i Baniji ostavio, kao plod svog rada, razvijenu
mreuNOOa,organizacijaSKOJa,AFaisnanepartizanskejedinice.PozadatkuPartije,
otiao je preko Banije, Kozare, Slavonije i Moslavine u okupirani Zagreb, na dunost
sekretara Povjerenstva CK KPH za Zagreb i sjevernu Hrvatsku. Tu nastavlja organiziranje
ilegalnog rada u vrlo tekim uslovima u okupiranom gradu. Radi na uspostavljanju veza s
osloboenim podrujem, na prebacivanju ljudi u partizanske jedinice i organiziranju druge
pomoi za NOP. U novembru 1942, organizirao je prebacivanje na slobodno podruje
KordunapjesnikaVladimiraNazoraiIvanaGoranaKovaia.

306
Izdajom provokatora, 19. februara 1943. uhapen je od ustake policije istaknuti partijski
radnikiorganizatorustanka,predRadnikimopornomuZagrebu.ZaIvinuvrstinu,hrabrost
iizdrljivost,zanjegovuhumanost,znalisusvinjegovisuradnici.Znalisuonidanjihovdrug
i sekretar nee nikoga odati.Ostalisu,zato,nasvojimmjestima,sigurniuvrstinukaraktera
svog sekretara. Ni najvea surovost neprijatelja i muilitu nije slomila narodnog heroja Iva
Marinkovia. Sve to je radio za NOP, sve to je znao o svojoj Partiji i svojim drugovima,
ostalo je u njemu. Neprijatelj je bio nemoan. Jedino to je mogao oduzeo mu je ivot.
Strijeljanje21.aprila1943.godine.

Narodnimherojemproglaenje26.jula1945.godine.

307
 Maslari Pantelije Boidar
Roen je 10. augusta 1695. godine u Dalju, kod Osijeka,
Hrvatska. Osnovnu kolu je zavrio u selu i nastavio
kolovanje u Osijeku. Tada se ve ukljuio u aktivnost
naprednesrednjokolskeomladine.

Poetakprvogsvjetskograta1914.godinezatekaogajena
akoj ekskurziji u Srbiji. Nije ni pomiljao da se vrati u
Osijek. Zadojen slobodarskim idejama, iako jo veoma
mlad, javio se kao dobrovoljac u prvu jedinicu na koju je
naiao u Beogradu. U srpskoj vojsci je postao ak
narednik. Godine 1915, pred naletom velike neprijateljske
ofanzive, zajedno s glavninom srpske vojske povlaio se
ka jugu. Ranjen je na Solunskom frontu i upuen na
lijeenje u Bizertu(Tunis),apotomiuFrancusku,gdjeje
kaostipendistsrpskevladenajprijezavriomaturu,azatim
upisaostudije.UKanuje,sgrupomstudenataizSrbijeiHrvatske,osnovaomarksistikiklub.
lanovi ovoga kluba su, 1. maja 1918. godine, uestvovali u radnikoj proslavi. Oni su na
elu povorke nosili natpise s revolucionarnim parolama u slavu Lenjina i Oktobarske
revolucije. Srpska vlada je poslije ovoga, ukinula stipendiju Maslariu, pa je bio prinuen da
sevratiuJugoslaviju.

Uovojzemlji,kojajestvorenadokseMaslarinalaziojoutuini,zbilisusemnogiznaajni
dogaaji. Osnovana je Socijalistika radnika partija Jugoslavije (komunista), iji je lan
postao i Maslari odmah poslije povratka u domovinu. U Beogradu je zavrio studije. Pred
zavretakstudijazaposliosekaonastavnikmatematikeifizikeuSomboru,alijeubrzo,zbog
revolucionarneaktivnosti,otputenizslube.BilojetovrijemeObznaneiZakonao
zatiti drave. Zbog uea u akcijama revolucionarnog pokreta, Maslari je s drugovima
uhapen, izveden pred Sud i, 7. jula 1922. godine, osuen na dvogodinju robiju koju je
izdraoukaznioniciuSremskojMitrovici.

Poslije izlaska s robije (1924), vratio se u Osijek, gdje je sve do 1928. godine vrio razne
odgovorne dunosti u SKOJu i Partiji. Ureivao je partijski list "Rije radnika i seljaka".
Policija ga ne isputa iz vida. Hapse ga i progone. On se ne predaje. Prisustvuje sastancima
Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku. Ilegalno je preao granicu i uestvovao na Treem
kongresu KPJ u Beu (maj 1926), zatim se vraa u zemlju i radi na provoenju odluka
Kongresa.VlastisugaizOsijekaprognaleurodniDaljistavileukunipritvor.Tada(1928)
gajepartijskaorganizacijakriomprebacilauZagreb,odaklejeilegalnoupuenuemigraciju.

Najprije je izvjesno vrijeme boravio u Beu, a potom otiao u Moskvu, na Komunistiki

univerzitet nacionalnih manjina Zapada, gdje je bio u poetku slualac, a zatim i predava,
odakle je preao na Meunarodnu Lenjinovu kolu. Pripadnici raznih nacionalnosti, borci
revolucionarnog radnikog pokreta u svojim zemljama i u svetu, birali su ga za predsjednika
Internacionalnog kluba u Moskvi. Kada je, u ljeto 1936. godine, izbio pu panskih
faistikihgenerala,Maslarijesilegalnimdokumentima,prekoFinske,vedske,Francuskei
Pirineja doao da brani pansku Republiku. Poslije kraeg boravka u Madridu, u Petoj
regimenti, upuen je da organizira gerilske grupe u Estramaduri. U borbama se isticao
hrabrou. Ranjen je kod sela Vilar de Rene, 5. novembra 1936. godine. Kada je, poslije
lijeenja, napustio bolnicu ponovo se naao u prvim borbenim redovima. Januara 1937.

308
godine imenovan je za komandanta bataljona ezdeset druge panske brigade.Poslijeporaza
panske republikanske armije, dospio je u Oran (Alir), a zatim u koncentracioni logor
Bogari, na prilazima Sahari, odakle je uspeo da se, u proljee 1939. godine, domogne
SovjetskogSaveza.

U Moskvi je radio u Kominterni, brinui se o invalidima, pripadnicima Internacionalnih

brigada. U Moskvi je bio u prilici da se sretne i surauje s istaknutim linostima
meunarodnog radnikog pokreta s Josipom Brozom Titom, Georgi Dimitrovom,
VilhelmomPikom,idrugima.

U vrijeme drugog svjetskog rata Maslari je, zajedno s Veljkom Vlahoviem i urom
Salajem, radio u redakciji "Slobodne Jugoslavije", koja je preko talasa RadioMoskve irila
istinu o borbi Titove narodnooslobodilake vojske. Jo u augustu 1941. godine izabran jeza
potpredsjednikaSveslovenskogkomiteta.

Maslari se vratio u Jugoslaviju 1944, godine, dok su se jo vodile borbe za njeno

osloboenje. Uestvuje u borbama i organizira narodnu vlast Tada je imao in general
majora.

Poslije osloboenja zemlje, iako slabog zdravlja, s entuzijazmom istinskih revolucionara

uestvuje u obnovi i izgradnji zemlje i socijalizma u Jugoslaviji. Izvjesno vrijeme bio je
upravnik Vojnepolitike kole u Beogradu. Boidar Maslari je bio lan CK SKJ. lan
Izvrnog komiteta CK SK Hrvatske, lan Saveznog odboraSSRNJiPredsjednitvaGlavnog
odbora SSRN Hrvatske. Na svim poslijeratnim izborima biran je za narodnog poslanika
Savezne skuptine i Sabora Hrvatske. Od 1946. do 1948. godine bio je predsjednik
Sveslovenskog komiteta u Beogradu, a od 1951. godine potpredsjednik Vlade, a zatim
potpredsjednikIzvrnogveaSaboraHrvatske.

Umroje5.aprila1963.godineuZagrebu.Togadanaprestalojedakucasrceovjekakojije
sav svoj ivot posvetio borbi za pobjedu velikih ideja marksizmalenjinizma" (iz telegrama
CKSKJ).

Buntovni mladi, ranjenik s Kajmakalana, barjaktar iz Kana, zatoenik iz Sremske

Mitrovice, govornik iz Rostova, panski komandant, ratnik sa sremskog fronta, graditelj
socijalistikeJugoslavijeBoidarMaslari,profesorizOsijeka,prisnidrugisuboracure
akovia, Blagoja Parovia, Rada Vujovia, Vladimira opia, ure Salaja, Moe Pijade,
JosipaBroza...ostaojedokrajasvogaivotavjeransvojimidealima.

Narodnimherojemjeproglaen27.novembra1953.godine.

309
 Maslea Aleksandra Veselin Veso
Roen je 20. aprila 1906. u Banja Luci, Bosna i
Hercegovina. Od rane mladosti opredijelio se za
revolucionarni rad. Kao estokolac banjaluke gimnazije,
stupa u napredni omladinski pokret, a istovremeno se
ukljuuje i u akcije radnikog pokreta Banja Luke.
Njegova aktivnost iz tog poetnog perioda vezana je za
ako literarno drutvo Mladost". Tu je stekao osnove
marksistikog obrazovanja na izvornim djelima klasika
marksizma, proirio ope obrazovanje sistematskim
itanjem odabrane suvremene literature, razvio smisao za
predavaki rad, za polemiku razmjenu miljenja,
uspostavio vezu izmeu idejnih stavova i praktinog
revolucionarnog rada i ocijenio znaaj novinarstva u
javnom radu. i, u skladu s tim, odvijaju se i prvi njegovi
javni istupi: referati i diskusijeuokvirudrutvaMladost"
i skote, agitacionopropagandni rad po selima oko Banja Luke, revolucionarni istupi u
protestnim akcijama radnikog pokreta, koje su slijedile poslije Obznane i Zakona o zatiti
drave.UtovrijemeMasleapostajelanSKOJa.

Poto je maturirao 1925. godine, Maslea odlazi na studije najprije u Zagreb, gdje je
upisaoPravnifakultet,dabiubrzopreaouFrankfurtnaMajni,apotomuPariz.Zahvaljujui
opoj naobrazbi, Maslea je krenuo na studij s odreenim i jasnim interesiranjima. Njegova
preokupacija su drutvene nauke: politika ekonomija, sociologija istorija filozofije, istorija
socijalizma. Snaan intelekt, kreativan duh i visokorazvijen radni kapacitet, Maslea je
koristio izdano mogunosti koje mu je davala atmosfera Frankfurtskog instituta, gdje se
teoriji marksizma i njenompovezivanjusasuvremenimproblemimameunarodnogradnikog
pokretapridavalavelikapanja.Tamoeon,uzsteenoznanje,otkritismisaozanauniradi
osvojitimarksistikumetodologijunaunograda.Godine1927.prelaziuPariz,gdjenastavlja
studije iz politike ekonomije i sociologije. Zbog revolucionarnog radameujugoslovenskim
studentima i radnicima iseljenicima u Francuskoj, izloen je progonima, i onemogueno
mu je bilo nastavljanje redovnih studija. Francuske vlasti su ga protjerale u Jugoslaviju, a
jugoslovenskeizBeogradauBanjaLuku.Tujenastavioaktivnosturadnikompokretu.Ali,
sklonou vezan za novinarstvo i publicistiku, naputa Banja Luku, odlazi u Osijek i
upoljava se, kao urednik i korektor, u Redakciji"Hrvatskilist".Ali,itujeubrzouhapen,i
protjeran u Banja Luku. Godine 1938. zapoljava se u Beogradu, kao skuptinski novinarski
reportertkomentatoru"Beogradskimnovostima".TegodineprimljenjezalanaKPJ.

DolaskomuBeograd,VesoMasleasebrzoukljuujeudrutveniipolitikiivotovoggrada,
uestvujui, pored ilegalnog partijskog rada, i u legalnim manifestacijama tadanje napredne
inteligencije zahvaljujui tome i svojim osobinama, ubrzo stie simpatije i ugled u
beogradskim naprednim intelektualnim krugovima. To e se pokazati vrlo korisnim u
kasnijem periodu njegovog partijskog rada u obavljanju sloenijih zadataka po direktivi
najvieg rukovodstva KPJ. Ve tada Maslea istupa s napisima u mnogim listovima i
asopisima. U decembru 1928. pokree, s Otokarom Kerovanijem i jo nekim istaknutim
naprednim intelektualcima, asopis Nova literatura". Ali poslije proglaenja estojanuarske
diktature,meubrojnimkomunistimaBeogradauhapenje,poetkomjanuara1929,iVeselin
Maslea. Poto je u zatvoru proveo sedam mjeseci, bio je opet policijski protjeran u Banja
Luku, gdje ovog puta ostaje neto due od godine, i u Banja Luci, mada u skuenijim

310
mogunostima, Maslea neumorno djeluje: dri ilegalno partijske kurseve, seminare i
predavanjaupuujemladekomunistenamarksistikuliteraturupojavljujese,alibezpotpisa,
u banjalukom listu Nova tampa" bavi se prevodilakimradomnastavljavanrednestudije
pravauZagrebu.

Godine1931.vraaseuBeogradiostaje,sprekidimasamouvrijemeizdravanjakazni,sve
do 1941. godine. Zaposlio se kao publicist u Redakciji asopisa "Narodno blagostanje". U
Beogradu, pored partijskopolitike aktivnosti, Maslea se intenzivno bavi nauno
istraivakim, publicistikim i prevodilakim radom. U vezi je s OK KPJ u inostranstvu, i
oslonac je njegovim lanovima i instruktorima u Beogradu. Posebno je angairan u
ostvarivanju politike Narodnog fronta i stvaranju legalne jedinstvene radnike partije,
odnosnoStrankeradnognaroda,kaosekretarnjenogInicijativnogodbora.

Bavei se temama iz domena ekonomskih, politikih i knjievnih zbivanja u zemlji i

inostranstvu, Veso Maslea je, kao publicist marksist, objavio tekstove i studije u
naprednim asopisima i listovima, a takoer i u ilegalnim glasilima KPJ. Preveo je nekoliko
knjiga.NaunavrijednostnjegovihstudijaMladaBosna"iSvetozarMarkovi"odralasei
potvrdiladonaihdana.

Od19271940.godineMasleajehapendesetputa,provodei,zatovrijeme,uzatvorima
ukupno vie od dvije i po godine. Poslije bombardiranja Beograda (aprila 1941), preao je u
Crnu Goru i tamo uestvovao u pripremama ustanka organizira propagandni rad
Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Glavnog taba za Crnu Goru i Boku: pokree i
ureuje listove Slobodu" i Narodnu borbu", odravapredavanjauodredimainapartijskim
kursevima.

U vrijeme pohoda proleterskih brigada u Bosansku krajinu, junaaugusta 1942, lan je Polit
odjela 4. proleterske crnogorske brigade. U drugoj polovini 1942. godine, u selu Driniu,
zajedno s Moom Pijade i drugim suradnicima, obnavlja list Borba", organ KPJ, u kojoj
objavljuje mnoge tekstove, surauje i u drugim listovima: Proleteru", Vojnopolitikom
pregledu",Narodnomosloboenju".

Na prvom zasjedanju AVNOJa u Bihau, Maslea je odrao glavni referat

Narodnooslobodilaka borba i stvaranje Antifaistikog vijea", u kojem je iznio istorijat
antifaistikeborbeusvimkrajevimaJugoslavijeod1936.do1942.godine.Tadajeizabranu
IzvrniodborAVNOJa.

U etvrtoj i petoj neprijateljskoj ofanzivi bio je s grupom divizija NOV koje su s Vrhovnim
tabom vodile bitke na Neretvi i Sutjesci. U pokuaju proboja neprijateljskog obrua na
Sutjesci,ukojemsenala3.divizija,poginuojeVeselinMaslea,14.juna1943.godine.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

311
 Masli Salka Omer
Roen je 21. novembra 1913. u Mrkonji Gradu, Bosna i
Hercegovina,usiromanoj
zanatlijskojporodici.Omernijeimaouvjetazakolovanje.
Poslije2razredaGraanskekole
u MrkonjiGradu, odlazi na kovaki zanat u Jezero kod
Jajca.Kaokovakipomoniku
Jajcu,pripadaojenaprednojradnikojomladini.UJajcuje
stekaoosnovepolitikog
formiranja, zahvaljujui utjecaju komunista metalskih
radnika,uijojsesredininalazio.

Poslije prelaska u Sarajevo (1937. godine) zaposlio se u

eljeznikoj radionici, gdje se istie u radu URSovih
sindikata. Kao istaknuti sindikalni radnik, primljen je u
KPJ poetkom 1939. godine. Ubrzo postaje jedan od
rukovodilaca ilegalnog partijskog rada u eljeznikoj radionici,anjegovpolitikiraddorata
bio je zapaen i u gradu i na irem podruju BiH. U rukovodstvu je partijske tehnike
PokrajinskogkomitetaKPJzaBiH,ilanZemaljskogodboraNarodnepomoi.

Neposredno poslije okupacije, u ustakoj provali u prostorije partijske tehnike, u julu 1941,
OmerMaslijeuhapen.Upokuajubijegaranjenje,ponovouhvaen,isprovedenubolnicu.
Na putu do bolnice, iako ranjen i u ustakim rukama, hrabro se drao, tako se ponaao i
kasnije, na sasluanjima pred policijom. Poetkom augusta, uz pomo sarajevske partijske
organizacije, uspio je da pobjegne iz bolnice. Smjeten je u Sarajevu, gdje do ozdravljenja
ilegalnoboravi.

Polovinomseptembra1941,podirektiviPokrajinskogkomitetaKPJzaBiH,odlaziuZenicu,
da formira novu partijsku organizaciju, poto je, augustovskom provalom, zenika partijska
organizacijarazbijena.Poslijetoga,stupaupartizanskiodred"Zvijezda",odaklejeubrzo,kao
lan Okrunog komiteta za Zenicu, upuen u zeniki kraj, da tamo organizira ustanak i
formira partizanski odred. Uspio je vrlo brzo da uspostavi veze s dotad izoliranim
partizanskim grupama ve u oktobru formira prvu etu djeluje politiki istovremeno u
srpskim i muslimanskim selima. Njegovim zalaganjem, ustanak se brzo iri i dobiva masovne
razmjere. Poto je, poetkom decembra 1941, formirana i druga eta, odlueno je da se
osnujeZenikipartizanskiodred,uijemsesastavu,vepolovinomjanuara1942.
godine,nalazeetiribataljonaijednamuslimanskaeta.

Zeniki odred je, pod komandom Omera Maslia, izveo niz uspjenih akcija: protiv zenikih
ustaa na Draiu, za osloboenje Olova, u diverzantskim akcijama na pruzi Sarajevo
BosanskiBrod(miniranasu23neprijateljskavoza,odkojih3oklopna,iizvedeno6uspjenih
akcijautunelima)alisekaonajuspjenijaakcijasmatranapadnaBegovHan,februara1942,
kada je zarobljena domobranska eta s cjelokupnom ratnom opremom. U ovim borbama
OmerMasliseisticaohrabrouivjetinomrukovoenja.

Poslije odcjepljenja etnika, maja 1942, Zeniki partizanski odred se znatno smanjuje, pa se
njegovi borci ukljuuju u tek osnovanu 6. istonobosansku brigadu. U ovoj brigadi Omer
MaslisenalazionadunostizamjenikapolitikogkomesaraZenikeete,azatimzamjenika
komesara 3. bataljona. U borbama ove brigade u raznim dijelovima istoneBosne,Maslise

312
isticao izuzetnom hrabrou. Tako je bilo i u borbi s etnicima kod sela Bukovice, u blizini
Tuzle, oktobra 1942. godine. Poto je bio sa svih strana opkoljen etnicima, nije se mogao
prikljuitisvojojjedinici,kojaje,poslijedobivenognareenja,odstupila.Ostaojeidraosam
poloaj,svedoknijesmrtnopogoen.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

313
 Maera Frana Sergej
Roen je11.maja1912.godineuGorici,Slovenija.Posle
zavretka I svjetskog rata, porodica je izbjegla iz Italije i
nastanila se u Ljubljani, gdje je Maera maturirao, 1929.
godine. Odgojen u antiklerikalnom duhu,isnanozadojen
jugoslavenskim patriotizmom, htio je da slui svojoj
zemlji branei njeno more i obalu. Tako je stupio u VII
klasu Pomorske vojne akademije. Imao je izrazit dar za
prirodne nauke, i vaio za najboljeg matematiara u klasi.
U in porunika korvete proizveden je 1932. godine, kao
peti u rangu. Drugovi su ga cijenili i voljeli zbog
skromnosti, pravednosti i spremnosti da kritizira i osudi
svako nepotenje. Artiljerijski kurs zavrio je s odlinim
uspjehom, smatran je za perspektivnog oficira i upuivan
je u inostranstvo na vane vojne zadatke. Volio je svoj
poziv,avannjegaimaosamojednustrastplaninarenje.

Rat u aprilu 1941. godine zatekao je porunika bojnog broda II klase, Sergeja Maeru, na
dunosti I artiljerijskog oficira na razarau Zagreb", u Boki Kotorskoj. S njime je,naistom
brodu, slubovao i njegov drug iz iste klase, Milan Spasi. Meu brodovima, koji su ve
prvog dana rata bili izloeni napadima iz zraka, nalazio se i razara Zagreb", ali je pretrpio
samo neznatna oteenja. Poslije posljednjeg veeg bombardiranja Boke, 13. aprila, koje je
izvreno s velike visine, van dometa brodskih protuavionskih orua, komandant flote je
naredio da se brodovi razmjeste po zabitim uvalamaimaskiraju.Prvatorpednadivizija,koju
su sainjavali razarai Dubrovnik", Beograd" i Zagreb" (Ljubljana" se nalazila na
popravci), sklonila se u uvalu Krtole, u jugoistonom dijelu Tivatskog zaljeva. Beograd" se
privezao uz kopno, a Zagreb" uz obalu otoia Prevlake. Brodovi su prekriveni granjem, a
bokovi areno obojeni, kako bi se iz zraka stekao utisak da su dio kopna. Posada je danju
boravilauzatitnimrovovima,anabrodovimasuostalisamokuhari,zbogspremanjahrane,i
artiljerci protuavionskih topova, da bi otvorili vatru na avione koji bi neposredno ugrozili
razarae. Tako su se, u jeku rata, ratni brodovi odjednom nali u raspremi. Odvajanjem
posada od brodova, uinjen je sudbonosni korak u smislu psiholoke pripreme za potpuno
naputanje brodova. Sve nepovoljnije vesti s frontova i znacirasula koji su i u Boki bili sve
vidljiviji, pokidali su i one malobrojne preostale niti koje su ljude vezivale za brodove i
njihove vojnike dunosti. Pogledajte to su uinili od naih brodova!", govorio je Maera
tihdana.Posadesuiskrcalidasenebinaaonekokobinagovaraomornaredaseotisnuna
otvoreno more. Kod nas na Zagrebu" ljudstvo je krajnje demoralizirano, tako da niko nee
nazadnabrod.Nitavienemoemouiniti!"

VestoprimirjuprispjelajeuBoku15.aprila,asaopenajeisvimkomandantimabrodova,uz
upozorenje da se zabranjuje unitenje brodova i otvaranje vatre na avione. Sutradan je
komandant flote sazvao sve komandante brodova da bi se donijela odluka o eventualnom
isplovljenju, ali bilo je ve kasno. I sami demoralizirani, komandanti nisu bili spremni da se
svimautoritetomzaloezaisplovljivanjeinastavljanjeborbenastraniSaveznika.

U takvoj situaciji, kada je potpuno rasulo zahvatilo i flotu, a kapitulacija bila na pomolu,
Maera i Spasi su postupili u duhu najsvjetlijih borbenih tradicija potopili su brod i na
njemu poginuli. U eksploziji koja je 17. aprila raznjela Zagreb", nestao je i Sergej Maera.

314
Ipak, na spomeniku na vojnikom groblju u Savini, kraj HercegNovog, gdje je sahranjen
MilanSpasi,uklesanojeinjegovoime.

Povodom tridesetogodinjice Jugoslovenske ratne mornarice, Predsjednik SFRJ je, 1973.

godine, dodijelio Sergeju Maeri i Milanu Spasiu Orden narodnog heroja za izvanredan
podvigheroizmaiodanostisvojojotadbiniunitenjeipotapanjerazaraaZagreb",aprila
1941.godine,danebipaourukeokupatora,ijunakusmrtnasvomebrodu..."

Narodnimherojemproglaenje10.septembra1973.godine.

315
 Makovi Novice Jelica
Roenaje1.decembra1924.godine,useluPlana,Lipovo,
Kolain,CrnaGora,usiromanojseljakojporodici.

Osnovnu kolu zavrila jeurodnommjestu.kolovanjeje

nastavila u Domaikoj koli u Nikiu, gdje se veoma
rano opredjeljuje za napredni omladinski pokret. Njena
porodica je, takoer, bila napredno orijentirana. Otac
Novica je pripadao revolucionarnom radnikom pokretu i
borio se za ideje KPJ. Stric Mijat, student prava,
uestvovao je u panskom graanskom ratu, i tamo
poginuokaorukovodilaceteujednojodInternacionalnih
brigada.

Jelicaje,kaouenikDomaikekole,postalalanSKOJ
a 1939. Uoi rata, izabrana je za lana opinskog
rukovodstva SKOJa u bivoj lipovskoj opini. U pripremama za julski ustanak, veoma je
politikiangairanauradusomladinomusvomemjestu.Od13.jula1941.aktivnouestvuje
u NOB, kao i ela njenaporodicaroditeljiibraaujedinicamaKomskogodreda.Krajem
1941.postalajelanKPJ.

Prilikom formiranja 4. proleterske brigade, postaje borac 1. ete 4. bataljona. U istoj jedinici
postala je desetar i jedan od istaknutih boraca. Pokazala je veliku neustraivost u svim
borbama koje je njena jedinica vodila od Gornjeg Vakufa i Bugojna do herojske pogibije na
Kupresu.UborbizaBugojno,pripadalajegrupiod12odabranihbombaa,imejepotvrdila
miljenje drugova u eti da je jedan od njenih najboljih boraca. U borbi na Okolitu, gdje se
takoer hrabro drala, primila je pukomitraljez. U prvom napadu na Kupres uestvovala je
kaopukomitraljezacidesetar.Posleneuspjeha,priizvlaenjubataljona,ustaesujurialena
zatitnicuiranjenedrugove,opkoljavajuibono.UtomasuJeliaje,kaopukomitraljezac,
zajednosasvojimkomandirom,junakidoekalaneprijatelje,rafalimapokosilaprveredove,i
zadrala ih sve dok se bataljon nije izvukao iz okruenja. U drugom napadu na Kupres, dva
dana kasnije, u strahovitom okrajusustakimcrnimlegijamauKupresu,izJeliinedesetine
poginulo je 8 boraca. Uskoro je i sama podijelila njihovu sudbinu. Teko ranjena, nije
dozvolila etnom bolniaru Ikoniji Radovi da je izvlai s bojita, da se ne izloi smrtnoj
opasnosti.Danebipalaivauustakeruke,aktiviralajebombuihrabrozavrilaivot,13/14.
kolovoza1942.godine.

Narodnimherojemproglaenaje20.decembra1951.godine.

316
 Makovi Sekule Savo
Roen je 14. januara 1914. godine u selu Osredci, Donja
Moraa, Kolain, Crna Gora, u siromanoj seljakoj
porodici.Slubenik.

Kaodijete,ranojeostaobezocapaga,zajednostribratai
dvije sestre, majka podie u veoma tekim ivotnim
uslovima. No, i pored toga, Savo se trudi da ispliva iz
porodine bijede i zavrava pet razreda gimnazije u
Kolainu. Posle toga odlazi na slubu u Novi Pazar. Tu
aktivno uestvuje u naprednom radnikom pokretu, a
1940.godinepostajeilanKPJ.

Posle sloma stare Jugoslavije, vraa se kui, gdje predano

radi rta organiziranju svenarodnog otpora, obuci omladine
u rukovanju orujem i drugim zadacima. Meu prvim
ustanikim pukama, jula 1941. godine, u borbi za osloboenje Kolaina, puklajeionakoju
jevrstodraourukamaSavoMakovi.Augustovskihdana,ugrupidonjomorakihpartiza
na u borbi protiv talijanskih faista, zapaen je kao jedan od najsmjelijih boraca. U sudaru s
poznatom talijanskom divizijom Pusterijom", u bici za Pljevlja, Savo se istie kao vjet i
odlian strijelac i niandija na pukomitraljezu. Svi borci 1. proleterske brigade koji su ga
poznavali, ili suulizanjega,spotovanjemsuspominjaliimeneustraivogpukomitraljesca
Sava Makovia. Istiui se u borbi, preao je put od borca do zamjenika komandanta 1.
proleterskebrigadeikomandanta8.crnogorskeudarnebrigade.

Teko je nabrojati sve njegove podvige, jer ih je bilo mnogo. Maja 1942. godine, u borbi 1.
bataljona 1. proleterske na Skari i Veerinovcu, neustraivo je juriao i kosio svojim
pukomitraljezom. U napadu na Livno, 1942. godine, probio se kroz bodljikavu ivuizmeu
bunkerakojimajeondapriaosasuprotnestrane,unitiodvijeposadeiomoguiosvojojeti
da prodre u grad. Slian podvig napravio je i u borbi za Jajce, 1942. godine. U IV
neprijateljskoj ofanzivi se, kao komandir ete, istakao u borbama na Ivanu, ievu,
Glavatievu,iuestokimbitkamanaDrini,aprila1943.godine.UprobojunaSutjescipostao
je komandant 1. bataljona 1. proleterske. Velike su zasluge Sava Makovia i njegovog
bataljona za uspjean proboj na Balinovcu, 10. juna, i proboj na putu Foa Kalinovik. Ti
uspjesisuuvelikojmjeriomoguilikonaanprobojuVofanzivi.Istakaoseiuprotuofenzivi
GlavneoperativnegrupeuistonuBosnu,uljeto1943.godine,pauborbamaujesen1943.i
zimu1943/44.ucentralnojizapadnojBosni.UVIofanzivinjegovbataljonjeproglaenza
uzornu jedinicu 1. proleterskog korpusa, a on nagraen automatom. Kasnije je postao
zamjenik komandanta 1. proleterske, a potom komandant 8. crnogorske udarne brigade.
HerojskiseponioiumnogimborbamauSrbiji,prodorarmijskegrupeuSrbiju,operacije
za osloboenje Srbije, za osloboenje Beograda, i u brojnim borbama na sremskom frontu,
gdjejeipoginuo,4.decembra1944.godine.

ImaojeinmajoraNOVJugoslavije,abiojeodlikovanOrdenomzahrabrostiPartizanskom
zvijezdomsasrebrnimvijencem.

Narodnimherojemproglaenje3.marta1945.godine.

317
 Mede Janeza Pavla Katarina
Roena je 29. juna 1919, u Strahinju kod Nakla, Kranj,
Slovenija, u porodici Sajovic. Posle osnovne kole,
zaposlila se u tekstilnoj fabrici Jugobruna", u Kranju.
Godine 1935. udala se za Rudija Medea, koji je bio
zaposlen u fabrici Semperit" u Kranju, lana Partije od
1936.godine.

Kad je, 26. jula 1941, iznad sela Cegelnica, kod Nakla,
formirana1.kranjskaeta,njojseprikljuilaiPavlaMede.
Njen odlazak u partizane bio je samo prirodan nastavak
njenog revolucionarnog puta. U eti su Rudi i Pavla
najprije uestvovali u borbama na Storiu, a poslije
razbijanja 1.kranjskeeteonisusepovukliuUdniBort,
pa odatle, preko Ljubljane, u Krimskt odred. Tu su se
odvojili. Njen suprug, koji je u partizanima nosio ime
Groga, otiao je u Dolenjsku, u Drugi tajerski bataljon, a Pavla je ostala u Zapotoku, u
logoru, u kome su bile i partizanske radionice. Kad se tu, od 22.do25.juna1942.zadrala
Druga grupa odreda, na pohodu u tajersku, ona se pridruila Rudiju, koji je tada u Prvom
bataljonuSavinjskogodredabiokomandirete.

Kao partizanka, u bataljonu koji se najprije,posvomkomandantuIvanuStarihuJanku,zvao

Jankov bataljon", a kasnije, po Francu Poglajenu Kranjcu, Kranjev bataljon", ona je
uestvovala u pohodu Druge grupe odreda u tajersku, u svim tekim borbama na Gabrkoj
gori,nairovskomvrhu,BlegouinaJelovici.Kadse,10.augusta1942,cijelagrupaOdreda
na Jelovici podijelila na dvije grupe, i kad se Kranjev bataljon"naaousilovitojnjemakoj
ofenzivi,onsenajprijeprobiodopodnojaKoute,azatimprekoKoutenavrhKaravanki,i
daljeuSlovenakuKoruku.

Pavla Mede, s partizanskim imenom Katarina, hrabro je podnosila tekoe napornog mara,
kad je bataljon padao iz zasjede u zasjedu kad se, na Gorenjskoj, morao probiti kroz etiri
tekenjemakeofanziveikadsesamouznajveenapore,prekostrmihstijena,probijaopreko
Karavanki. Tu istrajnost je pokazala i kasnije, kad je bataljon, u maru 25. augusta 1942, u
tekojborbiizvojevaovelikupobjedukodselaRobepodObiromi,najzad,28.augusta1942,
stigaoutajersku.

Prilikom reorganizacije tajerskih partizanskih jedinica, u septembru 1942, od jezgra

Kranjevog bataljona" obrazovanjePrvibataljonpohorskogodreda,kojijeuistorijipoznat
uglavnom samo pod imenom Pohorski bataljon. S tim bataljonom. kome je Rudolf Mede
Groga bio privremeni komandant, Joe Menih Rajko politkomesar, ona je u sastavu njegove
3.eteotila,krajemseptembra1942,naPohorje.PoslereorganizacijePohorskog
bataljona, 3. novembra 1942, kad su se u bataljon ukljuile aleka, Savinjska i Puka eta,
PavlaMedejepostavljenazakomandiraenskogvoda.TadajenjenmuRudolfimenovanza
komandantaPohorskogbataljona.

PavlaMedejebilaodlunaena,ikaonjensuprug,neustraivborac.Ubataljonujedrugarice
estopoticalatimetoimjeprialaosvojimdotadanjimborbama.Uilaihjekakoserukuje
orujem.Uborbijeuvijekbilavrlovedrai,usprkosodlunostiivrstini,vesela.

318
UsvimborbamaPohorskogbataljona,unovembruidecembru1942,PavlaMedeseposebno
odlikovala. U bici od 5. novembra, na Mislinjskom sedlu, sa enskim vodom je bitno
doprinijelapobjedipartizana.Slinojebiloidvadanakasnije,uestokomsudaruPohorskog
bataljona s njemakom policijom i njemakim domobrancima na padinama Rogle, blizu
Ostruhove age. Posle te dvije bitke, Pavla Mede je prvi put pohvaljena u vojnom izvjetaju
Druge grupe odreda, od 23. novembra 1942. U raportu Glavnom tabu slovenakih
partizanskih eta, pie: Bataljon ima specijalan enski vod (11 partizanki), koji se u svim
borbama odlino pokazao... Vodnik,drugaricaKatarina,spadameunajhrabrijepartizankeu
tajerskoj". Slino itamo, 10. januara 1943. u izvjetaju taba IV operativne zone Glavnom
tabu,gdjeoPavliMedepiedajebilaodlinauborbiiuradu.

Osmog januara 1943. je Pavla Mede, junaka partizanka Katarina, pala u posljednjem boju
Pohorskog bataljona, na Osankarici. Njeno tijelo je bilo meu 65 mrtvih partizana, koje su
NijemciprenijelisPohorjauGrac,itamoih11.januara1943.pokopali.

Narodnimherojemproglaenaje20.decembra1951.godine.

319
 Moraa Save Milutin
Roen je 7. jula 1914. u selu Stekerovci, kod Glamoa,
Bosna i Hercegovina, u siromanoj seoskoj porodici.
Godine 1925. s porodicom se preselio u selo ednik kod
Subotice,gdjemujeotac,kaojugoslovenskidobrovoljacu
prvom svjetskom ratu, dobio zemlju. Gimnaziju i Pravni
fakultet zavrio je u Subotici. Kao student, pristupio je
naprednom omladinskom pokretu. Isticao se u radu
studentskog udruenja "Svjetlost", i u demonstracijama i
drugim politikim akcijama na fakultetu i u Subotici,
Pripadao je maloj grupi studenata koja se angairala u
irenju revolucionarnih ideja u selima sjeverne Bake.
Zapaeno je politiki aktivan jo u vrijeme parlamentarnih
izbora 1935. godine. Godine 1936. primljen je u KPJ, i
postao lan prve partijske organizacije u edniku. U to
vrijeme najvie je radio na okupljanju ake i seoske
omladine u edniku i drugim selima, i u stvaranju organizacija SKOJa. Od tada je jedan od
najistaknutijih partijskih aktivista u ovom dijelu Vojvodine. Bio je inicijator stvaranja
Kulturne zadruge vojvoanskih naseljenika "Preporod", koja je imala svoju organizaciju u
mnogim selima Bake, posredstvom koje je Partija okupljala i aktivirala mase, posebno
omladinu, ostvarujui u godinama uoi rata dominantan politiki utjecaj. Radio je i na
okupljanju poljoprivrednih radnika i organiziranju njihovih trajkakih i drugih akcija. Meu
tim radnicima, preteno Maarima i Bunjevcima, njegovim zalaganjem formirana je prva
grupa komunista i simpatizera KPJ. Moraa je bio jedan od najaktivnijih uesnika i
organizatora mnogih narodnofrontovskih akcija na liniji obrane zemlje i borbe protiv
profaistikog reima. Kao istaknuti partijski aktivist, 1939. godine izabran je za lana
Okrunog komiteta KPJ za sjevernu Baku. Godine 1936, kao vojni obveznik, zavrio je
kolurezervnihoficira.

U aprilskom ratu, kao oficir bive jugoslovenske vojske, bio je zarobljen i upuen u
zarobljenikilogoruMaarsku.KadajeobavijetendaMaarska,nazahtjevvladekvislinke
Nezavisne Drave Hrvatske, oslobaa sve zarobljenike s njene teritorije, meu zarobljenim
oficirima se zalagao da se ta mogunost iskoristi. Tako je isam,uprvojpolovinijuna1941,
doaouDrvar,rodnomjestonjegovaoca.TusepovezaosorganizacijomKPJiukljuiourad
na pripremama za oruanu borbu. Kao rezervni oficir, posebno je bio angairan u
organiziranjuvojnihpriprema.

Formiranjem taba gerilskih odreda za Bosansko Grahovo i okolinu, odlukom Sreskog

komiteta Partije postao je lan toga taba. U tom svojstvu, izradio je plan prve ustanike
akcije u Bosni i HercegovininapadanaDrvar,BosanskoGrahovoiOtrelj,kojijepoeo
27. jula 1941, i uspjeno izveden. Ve u tim prvim borbama Moraa je ispoljio izuzetnu
hrabrost i vojnike sposobnosti u organiziranju i rukovoenju partizanskim jedinicama. U
periodu velikih pobjeda ustanka u ovom kraju u ljeto 1941, komandirao je Drvarsko
petrovakim bataljonom "Sloboda", koji je vodio mnoge uspjene borbe protiv neprijatelja.
Izmeuostalog,jediniceovogbataljonasuuviednevnimneravnimborbamarazbileofanzivu
ustakodomobranskihsnaganaosloboenuteritorijuDrvara,inanijeleimvelikegubitke.
Svojim ugledom i popularnou u narodu i izuzetnim zalaganjem, dao je veliki doprinos
nastojanjima KPJ da konsolidira ustanak i narodnooslobodilaki pokret u Drvaru i okolini u
vrijeme Talijanskoetnike akcije ujesen 1941. godine. Kao komandant i iskusan partijski

320
radnik,utovrijemejepolitikiaktivanutumaenjulinijeKPJunarodnooslobodilakojborbi,
razotkrivanju ciljeva i karaktera etnikog pokreta i Talijanske politike "pacifikacije". Bio je
to sadraj mnogih skupova vojske i naroda na kojima je govorio. Posebno je radio na
uvrivanju partizanskih jedinica i njihovom obuavanju u duhu taktike partizanskog
ratovanja. Komandirao je Drvarskim partizanskim bataljonom u borbama protiv Talijanskih
snaga u zimu i proljee 1942. godine, koje su se zavrile njihovim porazom i osloboenjem
Drvara. Tada je primio dunost zamjenika komandanta, a neto kasnije i komandanta 5.
krajikog partizanskog odreda, s kojim je izveo vie uspjenih akcija, meu kojima napad na
Glamo. Od jedinica ovog Odreda, poetkom septembra 1942, po odluci Vrhovnog taba,
formiraoje4.krajikuudarnubrigaduiimenovanzanjenogprvogkomandanta.Predvodioje
brigadu u vie borbi u jesen 1942: u napadu na Sanski Most, u borbama s Nijemcima i
etnicimanapravcuBanjaLukaKlju,sTalijanskimietnikimsnagamaokoBosanskog
Grahova.,. Brigada se posebno istakla u obrambenim borbama na pravcu Sanski Most
Bosanski Petrovac u IV ofanzivi, krajem januara i poetkom februara 1943, uspjeno
spreavajuiprodornadmonihnjemakihsnaga.

Maja 1943. godine, Moraa je postavljen za komandanta 5. krajike divizije, s kojom je

postigaomnogepobjede.Uperiodumajjul1943.rukovodiojeprodoromdivizijeizcentralne
i istone Bosne. Od vie uspjeno izvedenih borbenih akcija u toku tog marmanevra,
posebno je znaajan napad na komunikaciji SarajevoSlavonski Brod, kada je divizija
zauzela rudnik Kakanj, i ruenjem vie mostova i eljeznikih stanica za due vrijeme
onemoguilasaobraajnaovojznaajnojeljeznikojpruzi.

U oktobru 1943, u duhu plana Vrhovnog taba za prenoenje operacija u Srbiju, Vrhovni
komandant je povjerio 5. diviziji veoma odgovoran i sloen borbeni zadatak: da iz centralne
Bosne prodre u Sandak, odakle e borbeno djelovati na teritoriji Srbije, da podri razvitak
narodnooslobodilakogpokretananjenomtlu.DivizijajeuspjenoprodrlauSandak,azatim
oslobodila Rudo,Priboj,Viegradidrugamjestairazbilaznatneetnikesnage.Odpoetka
decembra 1943, do sredine januara 1944. godine, Moraa rukovodi veoma sloenim
obrambenim borbama divizije u toku njemakih ofanzivnih operacija u Sandaku i istonoj
Bosni. Potiskivana, a zatim i opkoljena neusporedivo nadmonijim njemakim snagama,
divizija je, po snijegom okovanim planinskim masivima, vodila uspjene manevarske borbe.
Za pokazanu izuzetnu izdrljivost i hrabrost u toku ove njemake ofanzive, diviziju je
pohvalioVrhovnikomandant.

U vrijeme neposrednih priprema za operacije, iji je cilj bio osloboenje Srbije, Morai je
Vrhovni komandant, u drugoj polovini marta1944, povjerio komandu nad Operativnom
grupom2.proleterskei5.udarnedivizije,sazadatkomdaponeprodoruSrbiju.Uperiodu
martmaj 1944. komandira radom ove Grupe. Njeni prodori najprije u dolinu rijeke Ibra, a
potomkrozzapadnuSrbijudoValjeva,bilisuucentrupanjekomandantanjemakihtrupau
Srbiji i etnike Vrhovne komande, koji su nastojali da, angairanjem svih snaga, sprijee
prodor Grupe divizija i njeno spajanje sa snagama NOVJ na jugu Srbije i u umadiji. Za
uspjeno forsiranje Lima, Vrhovni komandant Josip Broz Tito je ponovo pohvalio 5. udarnu
diviziju.

U drugoj polovini jula 1944. godine, Moraa komandira 5. divizijom u toku njemake
ofanzive u Crnoj Gori, kada su u protuudaru grupe divizije NOVJ, u rajonu akora i
Andrijevice, razbijene znatne njemake snage, a potom vodi diviziju u nastupnom maru ka
jugu Srbije, u izvoenju sloene operacije forsiranja Ibra, i u borbama na Kopaoniku protiv
glavnine etnikih snaga koje su, u suradnji s njemakim i bugarskim trupama, neuspjeno

321
pokuale da sprijee spajanje Operativne grupe divizije sa snagama NOVJ na jugu Srbije. U
nastupanju kroz Srbiju, u izvoenju prodora iz Toplice u umadiju, i osobito u tekim
borbama s njemakim snagama u rajonu TopolaAranelovac koje su po svaku cijenu
branile magistralu Beograd Skopje kojom je njemaki komandant Jugoistoka upuivao
pojaanja iz Grke za obranu Srbije i Beograda Moraa je ponovo pokazao kvalitete
vrsnogkomandanta.PotonijesdivizijomuestvovaouoperacijizaosloboenjeBeograda,da
binetokasnije,kaokomandantdivizije,azatimnaelniktaba1.armijenasremskomfrontu,
brzo ovladao vjetinom komandiranja u uslovima frontalnog ratovanja. Prilikom proboja
sremskogfronta,neposrednojekomandiraoSjevernomgrupomdivizija.

Poslije rata, zavrio je Viu vojnu akademiju "Voroilov" u Sovjetskom Savezu, a potom
obavljao visoke dunostiuJNA:biojezamjeniknaelnika"Generaltaba,zamjeniknaelnika
Vie vojne akademije, naelnik l i IV uprave Generaltaba i komandant Armijske oblasti. Od
1963. do 1967. bio je lan Saveznog izvrnog vea. Bio je lan Savezne konferencije SSRN
Jugoslavije, lan CK SK Bosne i Hercegovine, i predsjednik Saveza rezervnih vojnih
starjeinaJugoslavije.BiojelanSavjetaFederacije.Rezervnijegeneralpukovnik.

Napisaojevietekstovairaspravaizoblastivojnevjetineipovijestinarodnooslobodilakog
rata.Godine1962.objavioje"Ratnidnevnik",kojibogatstvompodatakaizapaanjimaovog
istaknutogkomandantairevolucionarapredstavljaizuzetnosvjedoanstvooratuirevoluciji.
Odlikovanjemnogimvisokimodlikovanjima.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

322
 Morin Mihe Ivan Crni
Roen je 3. juna 1911. u selu Smokovljani kod Stona,
Hrvatska. Posle oeve smrti, Crni naputa rodno selo, i s
majkom Katom odlazi u Janjinu, gdje zavrava est
razreda osnovne kole. Zatim, 1927. godine, odlazi u
Zagreb na izuavanje obuarskog zanata, koji ubrzo
nastavljauBeogradu.BoravakuBeogradubiojepresudan
za Morina. Tu se upoznao s naprednim radnicima
aktivno uestvuje u radu naprednih sindikata,
demonstracijama i trajkovima koje je organizirala
radnika klasa Beograda. Posle uvoenja estojanuarske
diktature, on se 1929. godine vraa u Janjinu i organizira
omladinsko sportsko drutvo "Iskra", u kome razvija
aktivan politiki rad. Polovinom iste godine, uhapen je
prvi put i odveden u istrani zatvor u Orebiu, odakle je,
posle nekoliko mjeseci, puten. Zbog aktivnog rada,
ponovojeuhapen1.maja1933.godine,aliseubrzospaavazatvora.Kadaje,1934.godine,
uJanjiniosnovanaprvailegalnapartijskaelija,postaojenjenlan,anetokasnijeizabranje
izasekretara.

Na Peljecu je 1936. godine provaljena partijska organizacija, pa se Morin ponovo naao u

zloglasnomzatvoru"Termoterapija"uRijeciDubrovakoj.Poslenekolikomjeseci,putenje
naslobodu.

Kapitulacija bive Jugoslavije zatekla ga je u Mostaru, kao vojnika. Vraa se na Peljeac,

odmah prikuplja oruje i vri pripreme za ustanak. Javno igoe ustaka zlodjela ustae ga
hapse,aliuspijevadapobjegneiprebacujesenaKorulu,azatimuSplit,gdjesepovezujes
Pokrajinskim komitetom Partije. Primivi direktive, odlazi na teren Metkovia i Peljeca, i
ve augusta 1941. godine organizira prve partizanske grupe. Kao sekretar Mesnog komiteta
KPHzaPeljeac,nastavljaradnairenjuustanka.PostaojesekretarOkrunogkomitetaKPH
Dubrovnik, pa pristupa organiziranju ustanka udubrovakomkraju.Poetkomjanuara1942.
godine, s lanom legitimacijom krenuo je u Hercegovinu zbog uspostavljanja veze s
tamonjim partijskim rukovodstvom. U vozu su ga uhapsile ustae, i vezanog sprovele za
Ravno. Pokuao je da pobjegne skakanjem kroz prozor, ali je u padu polomio nogu, pa je
ponovo uhvaen i prebaen u mostarsku bolnicu. Partijska organizacija Mostara uspela je da
gaotmeizbolniceiprebacinaslobodnuteritorijuudoliniNeretve,lakoneizlijeen,posledva
mjeseca vratio se na Peljeac, gdje radi na irenju ustanka i stvaranju prvih
narodnooslobodilakih odbora. Neposredni je rukovodilac svih partizanskih akcija na
Peljecu. Pod njegovim rukovodstvom ustanak se iri, i veliki broj Peljeana odlazi u
partizane. Organizira izdavanje lista "Na tjednik", glasilo MK KPH za Peljeac, a kasnije
organOKKPHzaDubrovnik.

Krajem januara 1943. godine, u Livnu, uestvuje u osnivanju Oblasnog NOO Dalmacije,
izabran je za njegovog lana. Poetkom marta vraa se na Peljeac i saziva Prvu okrunu
konferencijuKPHzajunuDalmaciju,nakojojjeizabranzapolitikogsekretara
Okrunog komiteta. Juna 1943. godine izabran je za vijenika ZAVNOHa. Kada je
kapitulirala faistika Italija, s grupom boraca razoruao je cijeli garnizon u Trpnju iGornjoj
Vruici. Rukovodi razoruanjem i talijanske vojske na Lastovu, Mljetu i ipanu. Organizira
novu narodnu vlast, sprovodi opu mobilizaciju i uestvuje u formiranju 13. dalmatinske

323
brigade. Posebno se istakao u borbama protiv Nijemaca u obrani ostrva. Posle zauzimanja
Korule od strane Nijemaca, kao lan Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, odlazi na
Biokovo, prua pomo tamonjim partizanskim jedinicama i prebacuje se na Vis. Poetkom
februara1944.godine,sVisase,brodomprekoLastova,prebacujenaPeljeaczbogsastanka
Okrunogkomiteta.

Uveer, 8. februara, kod Mljeta, upao je u zasjedu njemakih desantnojurinih amaca.

Skoio je u more i pokuao da se spase plivanjem, ali je uhvaen i odveden u zatvor u
Korulu. Posle nekoliko dana, Nijemci ga vezanog sprovode u Dubrovnik. U toku plovidbe,
pored obale Peljeca, Morin se oslobaa okova i spaava se skakanjem u more. Posle
kratkogodmoraiokrepljenjauseluKoba,kodStona,nastaviojeput,ali18.februara1944.
godine nailazi na njemaku zasjedu iznad uvale Prapratne, gdje je i ubijen. Ivan Morin je
jedanodpoznatihrevolucionarainajhrabrijihboracajuneDalmacije.

Narodnimherojemproglaenje14.decembra1949.godine.

324
 Mokri Janeza Joe Ciril
Roen je 2. marta 1902. u Dobrunjama kod Ljubljane,
Slovenija sin radnika, izuio je tamparski zanat. Bio je
eljanznanja.Mnogojeitaopretenobeletristiku,alii
marksistike knjige. Radnika svest i vrsto politiko
uvjerenje rano su ga doveli u radniki pokret. Godine
1930. je primljen u Komunistiku partiju. Radio je u
naprednim organizacijama ljubljanskih grafiara, i 1935. je
biojedanodglavnihpokretaaiorganizatoratrajkagrafi
ara, koji je trajao vie sedmica i zavrio se pobjedom
trajkaa.

UDobrunjamajeMokribiomeuosnivaimaradnikog
kulturnogdrutva"Svoboda",ikasnije"Vzajemnosti",koja
je bila kola naprednog radnikog pokreta. Napisao je
mnogo revolucionarnih pjesama i vie dramskih djela. Na
radnikim priredbama recitirane su njegove pjesme i igrani njegovi komadi: Rdee rue",
Razkrinkanamorala",Borbazakruh",iStariinmladi".

U godinama prije rata pridobivao je napredne grafiare za suradnju s ilegalnom partijskom

tehnikom. Taj njegov rad dobio je poseban znaaj u danima okupacije, kad je s
najprovjerenijim ljubljanskim grafiarima stvorio monu partijsku organizaciju. Ta
organizacija bila je jezgro grafiara koji su od leta 1941. omoguavali Komunistikoj partiji
da zadovolji svoje potrebe za ilegalnom tampom. Istovremeno je Joe Mokri radio i u
Dobrunjama i okolini, gdje je pripremao ljude za otpor. Njegova je zasluga to je biva
dobrunjskaopinadalapartizanakaomalokojadruga.

U proljee 1942. otiao je u partizane, iako ga je tuberkuloza ve bila znatno iscrpla. U

partizanima se posvetio uenju mladih boraca i napisao mnogo tekstova za partizanske
listove.

U ljeto 1942. je Joe Mokri Ciril imenovan za povjerenika CK KPS zaDolenjsku.Najvie

se zadrao u Lipoglavskim brdima blizu zaviaja u sjeditu 3. bataljona
Zapadnoodolenjskog odreda, i odande je obilazio partijske organizacije. Trei bataljon je,
posle ograivanja Ljubljane ianom mreom, imao posebne zadatke koji su djelomino
ulazili u Mokriev djelokrug: osigurati prelazak preko Ljubljanice, omoguiti prijenos i
prijevozintendantskerobeizLjubljanezapartizane,istaratiseoredovnimkurirskimvezama
izmeuLjubljane,vodstvaoslobodilakogpokretaipartizanskihjedinica.

Talijani su dobro znali to znai ljubljanska okolina za snabdijevanje partizana iz Ljubljane,

zamobilizacijuboracaizaveze.ZatosuuselimaokoLjubljanegustoposijalibelogardistike
poloaje.

UkakvimuslovimajetadaivioJoeMokri,moesebardjelominorazabratiizodlomaka
njegovih izvjetaja Edvardu Kardelju. Dvadeset devetog oktobra 1942. je poruivao: "Danas
smo imali sastanak Rejonskog odbora Osvobodilne fronte za Dobrunje. Izvjetaji su oajni.
Samo ovoga mjeseca je ubijeno 18 naih ljudi, dok ih je u zatvorima i u konfinaciji vie od
200." Jedanaestog novembra izvjetava: Bela garda utvruje svoje poloaje. Sad su se
utvrdiliokocrkvenaUrhu.Potosunainedavnospaliliupnukuuiekonomskezgrade,ovi

325
sad grade barake. Izgradili su bunkere i postavili mitraljezenazvonik...Mismonoasspalili
Prosvjetnidomuotru.Belogardistisunamjeravalidaseugnijezdeunjemu..."

Dvadeset drugog februara su belogardisti opkolili kuu u kojoj se nalazio Joe Mokri.
Prihvatio je borbu s velikim brojem dobro naoruanih izdajnika. Prestao je da gaa tekonda
kad su ga pogodili neprijateljski meci. Polumrtvog su ga odvukli na svoj poloaj na Polici,
gdjesugajomuili,a23.februarasugaubili.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

326
 Mrazovi Czofek Stjepana Karlo
Gapar
Roen je 26. oktobra 1902. u Murskom Srediu,
akovec, Hrvatska. Potjee iz porodice eljeznikog
radnika, u kojoj je bilo sedmoro djece. Zarana je upoznao
ne samo siromatvo i oskudicu, ve i teak fiziki rad.
Rijeen da se po svaku cijenu koluje, kao
jedanaestogodinji djeak zapoljava se kao najamni
radnik,itakozavravaestrazredaosnovneietirirazreda
srednje kole. Ideje Oktobra i revolucionarna zbivanja u
Maarskoj presudna su za Mrazovievo idejnopolitiko
opredjeljenjeinjegovovezivanjeuzkomunistikipokret.

Poslije stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,

Mrazovi se kao esnaestogodinji mladi ukljuuje u
Meimursku legiju ali, im je uspostavljena Maarska
sovjetska republika (1919), organizira bijeg i s grupom svojih drugova ukljuuje seuredove
maarske Crvene armije. Kada je pao Bela Kun, i maarskarevolucijaukrviuguena,vraa
se u zemlju, gdje ga vlasti hapse i odvode u istrani zatvor Vojnog suda. No, on bjei iz
zatvora, opet prelazi jugoslavenskomaarsku granicu, i nekoliko mjeseci ilegalno radi pod
HortijevimreimomuMaarskoj.Opetrazvijarevolucionarnudjelatnost,alijezbogprovale,
u martu 1920, prisiljen da bjei i da se ilegalno vrati u Jugoslaviju. Zahvaljujui tome to su
jugoslavenske vlasti znale samo za jedno Mrazovievo prezime (Czofek), pod kojim je bio
registriraniumaarskojCrvenojarmijiiuistranomzatvoruVojnogsudauZagrebu,onse,
sluei se iskljuivo drugim prezimenom, legalno zaposlio kao rudar, kao mlinarski radnik,
odsluio i vojni rok, a potom se nastanio i opet zaposlio u Zagrebu. Sada ve ovrsnuo
radniki borac s autentinim revolucionarnim iskustvom, Mrazovi ulazi u klasni sindikalni
pokret, ive1924.onjelanCentralneupraveradnikaiveneindustrijeiobrtaJugoslavije.
Ve afirmiran sindikalni rukovodilac i revolucionar, 1927. formalno je (na prijedlog Josipa
Debeljaka)primljenuKomunistikupartijuJugoslavije.

Uvoenjem estojanuarske diktature, i Mrazoviu kao kompromitiranom i prokazanom

revolucionaru prijetihapenje i on, po odluci CK KPJ, emigrira u SSSR. Tu mu se konano
ukazala mogunost da ostvari davnu elju da izvjesno vrijeme posveti uenju. Upisuje se
na Komunistiki univerzitet nacionalnih manjina Zapada (drutvene nauke), i 1932. zavrava
ga s odlinim uspjehom. Kao aspirant (na filozofskom odjeljenju) izvjesno vrijeme radi i u
aparatuKominterne,ado1936.biojeiupravnikjugoslavenskogodjeljenjaKUNMZ.

im je poeo graanski rat u paniji, 1936, Mrazovi kao dobrovoljac prelazi Pirineje i
svrstava se u redove internacionalnih brigada. Poto se u Moskvi stalno bavio i vojnom
naukom, a na frontovima panije zapaen u nizu vatrenih okraja po svojoj hrabrosti i
snalaljivosti, ubrzo je postavljen za komandira ete.No,tekoranjen,moraojeubolnicu,a
zatim je (uz Blagoja Parovia) postavljen za jednog od urednika lista Dimitrovac" i lana
Redakcije radiostanice Madrid. U januaru 1939, ilegalno se vraa u zemlju. Po direktivi
Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske, Mrazovi se sada legalizira i izlazi pred
Dravni sud za zatitu drave, koji ga, u nedostatku dokaza, oslobaa optube za
komunistiku djelatnost. Zbog policijskog izgona iz Zagreba, kratko je vrijeme u rodnom
mjestu, gdje radi na jaanju klasnog radnikog pokreta u Meimurju, ali se uskoro vraa u

327
Zagreb i rukovodi Komitetom za pomo panjolskim borcima u francuskim koncentracionim
logorima. Poslije potpisivanja sporazuma CvetkoviMaek, u decembru 1939, i Mrazovi
postaje rtvom Maekovog pootrenog kursa prema komunistima s veom grupom
partijskihrukovodilacazatvorenjeuLepoglavi.PoslijeizlaskaizLepoglave,uproljee1940,
prekaljeniradnikiborac,veodavnasrastaosPokretom,preuzimanoveodgovornedunosti:
u augustu 1940, on je delegat na V konferenciji Komunistike partije Hrvatske, i u
novoizabrani Centralni komitet ulazi kao lan Politbiroa, a iste godine sudjeluje i na V
zemaljskojkonferencijiKPJ.

Poslije okupacije zemlje, svoje dvadesetogodinje iskustvo revolucionara Mrazovi koristi

kao jedan od organizatora ustanka u Hrvatskoj. Bio je prvi komandant 1. slavonskog
partizanskog odreda, komandant pa komesar Tree operativne zone, i lan Glavnog taba
narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Hrvatske. Na tim funkcijama uvijek je
pokazivao organizacijske sposobnosti, politikuirinu,smisaozaanalitikuprocjenusituacije
i istanan refleks za brzo donoenje odluka. Kao nekadanji suradnik Srpa i ekia",
Dimitrovca" i Vjesnika", od 1942. Mrazovi rukovodi agitacionopropagandnim odjelom
Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske. Pri tom posebnu panju posveuje
revolucionarnim ciljevima za koje se borio od najranije mladosti: osnivanju
narodnooslobodilakih odbora i izgradnji narodne vlasti. Biran je u najvie predstavnike
organezemlje:zavijenikaAVNOJaizalanaPredsjednitvaZAVNOHa.

Poslije osloboenja Jugoslavije, od 1945. do 1962. neprekidno je zastupnik u Saboru

Hrvatske i poslanik u Saveznoj narodnoj skuptini. Dvije godine (19471948) ambasador u
Maarskoj i (19481949) u SSSRu, a od 1949(poslije smrti Vladimira Nazora) do 1952.
predsjednik Prezidijuma Sabora Hrvatske. Iste je godine imenovan ambasadorom FNRJ u
Meksiku, gdje je uspostavio diplomatske odnose s Kubom, Hondurasom, Kostarikom i
Panamom, a 1953. izabran je za potpredsjednika Sabora Hrvatske. Istodobno je bio lan
Saveznog odbora SSRN Jugoslavije i Glavnog odbora SSRN Hrvatske, i lan Saveznog i
RepublikogodboraSUBNORa.MrazovijegeneralpotpukovnikJNAurezervi.NaV,VI,
VII i VIII kongresu KPJ, odnosno SKJ, biran je za lana Centralnog komiteta Saveza
komunista Jugoslavije. Od 1963. lan je Savjeta Federacije. Nosilac je Ordena junaka
socijalistikogradaidrugihbrojnihvisokihdomaihistranihodlikovanja.

Narodnim herojemproglaenje20.decembra1951.godine.

328
 Mrkoci Marka Marko
Roenje18.rujna1918,godineuPoznanovcu,Hrvatsko
zagorje, Hrvatska. Roditelji su mu bili siromani, a otac
mujebioradnikutvornicicigle"Zagorka"uBedekovini.
Markojezavriostrojobravarskizanat,iradiojenajprijeu
tvornici koza u Poznanovcu, a zatim Zagrebu, Soblincu,
SlavonskomBrodu,idrugdje.
Kao mladi radnik, ukljuio se u radniki pokret pod
vodstvom Komunistike partije Jugoslavije radio je u
URSovim sindikatima. Angairao se u radu s mladim
radnicima, s omladinom, a 1939. godine postao je i lan
KPH.
Okupaciju zemlje doekao je sluei vojni rok. Kad se
vratio u rodno mjesto, odmah se povezao s partijskom
organizacijom, koja je djelovala u tom kraju jo od 1934,
godine, i poeo raditi na pripremama ustanka, zatim na
SirenjuorganizacijaNOPa,naskupljanjuoruja,naaktiviranjuseljakairadnikanapolitikoj
platformi KPJ i KPH. U kolovozu 1941. godine odlazi, s grupom od petnaest lanova KP,
koje je i sam okupljao, uumuDubravapokrajPoznanovca,gdjejeorganiziranapartizanska
jedinica.Tuje,uokrajusneprijateljem,ilakoranjen.

Odoujka1942.godine,odvremenaformiranja1.zagorskogpartizanskogodreda,vodnikje
u1.partizanskojeti,kojajeosnovanaikojajedjelovalanapodrujutadanjegkotaraZlatar.
Medu borcima te ete istakao se u prvim sukobima s ustaama, pokazavi veliku hrabrost i
portvovanost.
No,urodnomZagorju,ubliziniZagreba,nijeostaodugo.Veusvibnjuistegodine
odlazi medu partizane u Slavoniju tu je boravio nekoliko mjeseci, istiui se u sukobima s
neprijateljskimvojnicima.
Po nareenju Glavnog taba Hrvatske, potkraj 1942. godine odlazi ponovno na podruje
Hrvatskog zagorja, da kao ve iskusan boracipartijskiradnikradinairenjuustanka.Ovdje
se bori ne samo kao partizan. Ispunjava i mnoge politike zadatke. Angaira se u radu na
proirenju partijskih organizacijaiskojevskihgrupauselima,nastvaranjukotarskihkomiteta
KPH i SKOJa, irenju mree narodnooslobodilakih odbora, organa narodne vlasti i drugih
organizacijanarodnooslobodilakogpokreta.Posebnoseangairainastvaranju2.zagorskog
partizanskogodredapripremanjegovoformiranje.

U neprestanom radu, u bitkama s esto nadmonijim neprijateljem, istie se hrabrou,

smislom za organiziranje napada na neprijatelja. Ima i vanu funkciju u Partiji do kraja
rataMarkojesekretarOkrunogkomitetaKPHKrapina.
Poslije osloboenja zemlje, radi na raznim partijskim i drugim dunostima. Zavrio je Viu
politikukolu"uroakovi",iViuvojnuakademiju.RadiojeuCKKPHipostaonjegov
lan, bio je poslanik Ustavotvorne skuptine FNRJ. savezni i republiki poslanik od tada do
1974. godine. Uz to, bio je i sekretar Kotarskog komiteta KPH Kutina, Kotarskog komiteta
ZlatariKrapina.

Marko Mrkoci je bio i na mnogimodgovornimdunostimauprivredi:radiojekaogeneralni

direktor kombinata "Jugokeramika" u Zagrebu, bio je predsjednik Udruenja nemetala
Jugoslavije, potpredsjednik Skuptine grada Zagreba za privredu, predsjednik Privredne
komoreZagreba,igeneralnidirektorKreditnebankeZagrebakasnijejeumirovljen.

329
NosilacjePartizanskespomenice1941.inizadrugihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje9.svibnja1952.godine.

330
 Mrkoci Franje Slavko
Roen je 2. listopada 1922. godine u Poznanovcu,
Hrvatskozagorje,Hrvatska.Porodicaukojojserodiobila
jesiromana:otacFranjoradiojenaeljeznicikaoradnik,
a malo zemlje nije bilo dosta ni za prehranu obitelji
osim Slavka, bilo je jo sedmoro djece. Slavko je u
Poznanovcu zavrio osnovnu kolu i kovaki zanat, pa je
postaovjetutomposlu,majstor.

U vrijeme kad je on zavrio zanat, poinje se u tom kraju

aktivirati ilegalna Komunistika partija. Organizacija
KomunistikepartijeosnovanajeuLuguPoznanovekom,
1934. godine njezina se djelatnost ubrzo pokazala medu
ciglarskim radnicima "Zagorke" u Bedekovini i Tvornici
koa u Poznanovcu, kao i u ostalim radionicama tog
podruja. Radnici su se ukljuili u sindikate iz sklopa
Ujedinjenog radnikog sindikalnog saveza Jugoslavije (URSSJ), popularnog URSa, i poeli
suorganiziratimnogeakcijezapoboljanjematerijalnogpoloajairadnihuvjeta.

U tim akcijama sudjelovao je i mladi Slavko. Kao mladi radnik, uio je zajedno s drugima
revolucionarnu teoriju i praksu, raspravljao o poloaju radnika i mogunostima njegove
izmjene, o politikim prilikama u zemlji i u svijetu, o Sovjetskom Savezu, o komunizmu, o
borbi koju je tada vodio panjolski narod protiv faizma i o mnogim drugim pitanjima borbe
zauspostavuboljeg,pravednijegdrutva.PostaojelanSKOJa1941.godine.

Na tom poslu zatekla ga je okupacija zemlje. Odmah radi na pripremama za ustanak, na

skupljaju oruja, odravanju veza izmeu prvih grupa boraca i partijske organizacije. U
kolovozu1941,grupaodpetnaestlanovaKP,naoruanihboraca,okupilaseuumiDubrava
blizuPoznanovca.Slavkojesnjombioustalnojvezi.

Sjoetrnaestskojevaca,ulistopadu1942.godineodlaziuKalnikipartizanskiodred.Onisu
postalijezgroZagorskeudarneetenaKalniku,aSlavkopostaonjezinprvikomandir.Tuse
istie velikom hrabrou i vjetinom u napadima na neprijatelja. Postaje jedan od najboljih
mitraljezaca i bombaa u Odredu. Zbogdrugarstva,brigezadruge,pristupanosti,omiljenje
medudrugovimatakavjeostaousjeanjumnogihsvojihsuboraca.

Zadaa Zagorske udarne ete bila je borba na teritoriju Hrvatskog zagorja, kako bi se
omoguilojaanjeustankairevolucijeutomdijeluHrvatske.KaokomandirZagorskeudarne
ete, Slavko Mrkoci je prednjaio u mnogim njezinim oruanim akcijama, ali i u politikom
radu medu stanovnicima tog kraja. eta je, uglavnom, imala posebne zadatke, koje je
dobivala izravno od taba Kalnikog odreda. Posljednji takav zadatak bio je napad na jako
neprijateljskouporiteuVaradinskimToplicama,gdjesubiliustakilegionariidomobrani.

Napad je izvrila Zagorska udarna eta, na elu sa Slavkom, 21. rujna 1943. godine.
Neprijatelj je dao otpor. Na kraju je dolo do borbe prsa u prsa. Slavko je i ovog puta
primjerompokazaokakoseboripartizan,
heroj. Bacao je bombe na neprijatelje. Na kraju je pao, i sam pogoen neprijateljskom
bombom.

331
Odprvogdanaustankairevolucijecijelajenjegovaporodicasudjelovalauborbi:osimnjega,
poginulisuisestraTonkaibratStjepan.

Narodnimherojemproglaenje9.svibnja1952.godine.

332
 Muker Ivana Ivan
Roen je 25. lipnja 1914. godine u Neu Pella, u Donjoj
Austriji. Roditelji su mu bili iz Daruvara, Slavonija,
Hrvatska, a u Austriju suotilizaposlom.Otacmujebio
bravarski, a Ivan metalski radnik. Dobro je poznavao nje
makijezik.

S porodicom vraa se 1917. godine u Daruvar, a poslije

togaiviuPakracu,BosanskogBrodu,SlavonskomBrodu
i Kruevcu, i u Smederevskoj Palanci. Poslije odsluenja
vojnog roka, 1937. godine, radi kao metalostrugar u
Tvornici vagona u Slavonskom Brodu, a zatim u
Kruevcu. Aktivan je politiki, radnici ga biraju za
sindikalnog rukovodioca. Srpnja 1938. godine postaje
lanom KPJ Jugoslavije, poslije ega je uhapen i muen.
USmederevskuPalankuvraase,sasuprugomikerkom,

1940.godine.Tusezapoljavautvornicivagona,Jasenica",kaoposlovoastrugare,ukojoj
radi oko stotinu mladia koje on, od tada, okuplja i pouava. Iste godine, s jo dvojicom
drugova, pristupa prvoj partijskoj eliji obnovljene partijske organizacije Smederevske
Palanke. Oujka 1941. godine postaje i lanom tek formiranog Mesnog komiteta KP
JugoslavijezaSmederevskuPalanku.

Poslije kapitulacije 1941. godine, ostaje u Palanci, i kao rukovodilac vojne komisije vri
pripreme za stvaranje Palanake ete. Zahvaljujui njegovu radu,otilojeupartizane,ve6.
srpnja, na dan formiranja te ete, oko 60 radnika. On ostaje u gradu i izvrava partijske
zadatkealise,poslijeprovaleod18.srpnja,prebacujeuetu,20.srpnja1941.godine.
U eti je najprije borac, ali ve krajem1941. godine postaje zamjenik politikog komesara, a
zatim i zamjenik komandira i komandir Palanake ete. Zatim je bio instruktor taba i
komandantKosmajskogNOPodreda(veljaa1942.godine).

Istakao se u mnogim borbama Palanake ete. esto je, koristei se znanjem njemakog
jezika, zbunjivao Nijemce. Znao ih je, nareujui im na njihovom jeziku, dovesti do
partizanskih zasjeda. Tako je, rujna 1941. godine, u Bainu napao iz zasjede i zapalio
automobil u kojem se nalazio njemaki komesar. Razoruao je Nijemce, skinuo im uniforme
i, odjevene u seljaka odijela, ispratio ih u Palanku. Kada su, poslije toga, Nijemci poli u
potjeru za partizanima i zauzeli poloaj pred kavanom, u koju se sklonio sa svojim
drugovima, iziao je pred njih preobuen u njemaku uniformu i sa ljemom na glavi, i
obratio im se na njemakom jeziku. Iskoristio je zabunu nastalu meu Nijemcima, i izvukao
sesdrugovimaizobrua.PosebnoseistakaouborbiuAzanji(28.rujna1941.godine),kada
je Palanaka eta, pod njegovom komandom, ubila106 Nijemaca, kao i u demoliranju
eljeznikih stanica i u borbi s ljotievcima u selu Kovacu. U Kusadku je zapalio njemaku
kompoziciju s hranom, a transportnom vlaku, koji je s vojskom iao iz Palanke, pustio je
ususret lokomotivu i izazvao sudar. Sudjelovao je i u borbama oko Uica na Koranu i
Pranjanima. Poslije I ofanzive, vraa se, sdijelomete,aponareenjuGlavnogtabaSrbije,
uumadiju,gdjesKosmajskimNOPodredomsvakodnevnovodiborbusNijemcima.Usvim
borbama pokazivao je veliku brigu za svoje drugove, U borbi na arganu iznio je ranjenu
drugaricu koja je ostala u snijegu, a u selu Mravinjcu, kod Valjeva, u estokoj borbi s
ljotievcima,juriaoje,ikadamujenestalomunicije,daspasiranjenogdruga.

333
IzveojepodvigiuseluTrenjevici.IaojenaelukoloneskomandantomKosmajskogNOP
odreda. Nou ih je zaustavila etnika patrola, i uperila u njihpukomitraljez.IvanMukerje
samzgrabiocijevpukomitraljezaioteoga,azatim,uborbiubiomnogoetnika.Pritomje
bio i sam lako ranjen, komandant Odreda je poginuo. Veljae 1942. godine, na sastanku
lanova KP iz Odreda, izabran je za komandanta Odreda. Odmah se istakao u borbi s
Nijemcima,kodVenana(28.veljae),kaoiuborbisNijemcima,naputuizselaMiroslavca
za Palanku, kada je teko ranjen. Sklanja se, poto je preplivao rijeku, 6. oujka u Palanku.
Meutim, Nijemci ga uskoro otkrivaju. Ubio se 12. oujka 1942. godine, na tavanu kue u
kojoj se sklonio, da ga ne bi Nijemci uhvatili iva. Nijemci su ga mrtvog objesili 13. oujka
1942.godinenatrgu,ucentruSmederevskePalanke.

Narodnimherojemproglaenje8.listopada1953.godine.

334
 Na Stjepana Kosta
Roen je u Petrovaradinu, Vojvodina, u porodici
staklarskog majstora Stjepana Naa, 13. maja 1911.
godine.Osnovnukoluietirirazredagimnazijezavrioje
u Petrovaradinu, a kad je, 1926. godine, poeo da u
novosadskoj avioindustriji Ikarus" ui tokarski zanat,
otac mu se, pogoenekonomskomkrizom,moraoodseliti
izPetrovaradina.PorodicaNasetadanastanilauZagrebu
gdje,uskoroumiruiAnaiStjepan,Kostiniroditelji.

Kosta je imao etiri brata. Svi su ve bili izabrali zanate

samo je Kosta, zbog porodine seobe prekinuvi
naukovanje u Ikarusu", bio bez zanimanja. Opredijelio se
zareenjekojee,kasnije,ocijenitikaonevoljnununost,
ali nunost koja e mi i te kako koristiti" otiao je u
Vojnu podoficirsku kolu u Bilei. Posle zavretka
Podoficirskeakademije,zadranjeuBilei,daobuavanovepitomce.

Podoficir Na je, 1932. godine, znatieljan da otkrije istinu o ivotu, drutvu i klasnim
odnosima ono to je profesionalnim vojnicima bilo najstroe zabranjeno poeo da ita
naprednuliteraturu,akadsenekakodomogaonekihmarksistikihknjiga,tojeotkrilaivojna
policija. Odmah je uhapen, i u lancima odveden u Niki, a iz Nikia u Sarajevo, odakle
bjeiitrigodineuglavnomuZagrebu,prelazeipovremenogranicuuuzaludnomtraenju
poslapogladnoj,faistikomnajezdompritisnutojEvropi iviilegalno.

Ilegalac Na je posredstvom brae, lanova Partije, koji su u podrumu svoje male kue na
rnomercu, po nalogu Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku, organizirali ilegalnu
tampariju, doao u vezu s partijskom organizacijom, iako ilegalac, vrlouspjenojedjelovao
uprogresivnojorganizacijiPrijateljiprirode".

Uproljee1936.godine,panskifaistikigenerali,poticaniizRimaiBerlina,izvelisupui
poveliratprotivRepublikepanije,ukojojjenavlastibioNarodnifront.FaistikaItalijaje
protiv Republike poslala 120.000 vojnika, a nacistika Njemaka aviokorpus Kondor".
Republika je tada pozvala u pomo sve one kojima je sloboda bila osnovni ivotni interes.
KPJ je svoje lanove i sve napredne Jugoslavene pozvala da se ukljue u internacionalne
brigade, osnovane ujesen 1936. godine. Kosta se odmah javio dr. Pavlu Gregoriu, koji je u
Zagrebu rukovodio punktom za slanje dobrovoljaca, to su kraljevske vlasti na sve naine
spreavale.Kostajenekolikoputapokuaodapreegranicu,sjevernoodMaribora.Uspioje
tek prvih dana januara 1937. godine. Na putu do panije, bio je zatvaran u Austriji i
vicarskoj,dabiPirinejepreaoiprijavioseuprihvatnomlogorudobrovoljaca,uFignerasu,
8.marta1937.godine.

Uinternacionalnimbrigadama,Kostajekomandiraovodom,etomibataljonom,da
bi, krajem januara 1939. godine, titei odstupnicu hiljadama panskih izbjeglica, primio
komandu jedne od dvije posljednje brigade koje su se povlaile preko Pirineja na sjever. U
panijijetriputaranjen,atamoje,1937.godine,primljeniuPartiju.

Kraljevina Jugoslavija nije naim interbrigadistima doputala povratak u zemlju. Kosta je, s
nekolikostotinasvojihzemljaka,odfebruara1939.domaja1941.godinemoraodaprovedeu

335
francuskim logorima Sen Siprien, Girs i Verne. U sva tri logora bio je, od svojih drugova,
izabranzakomandantabalkanskegrupe.

U maju 1941. godine, s ostalim drugovima odlazi iz logora Verne u Njemaki radni logor
Desau. To je uinjeno po preporuci partijskog rukovodstva, kako bi panci" mogli lake
pobjeiuokupiranuJugoslaviju.Bjegjeorganiziraopanac"VjeeslavCvjetko,pozadatku
CKKPJ.

Kostajesprvomgrupompanaca"bjegunacaiznjemakoglogorauZagrebstigao16.
jula1941.godine.RadeKonariVladoPopovisugazadraliuZagrebudo5.kolovoza,kad
je poslat u Karlovac, da pomogne Operativnom rukovodstvu u organiziranju ustanka. U
kolovozu je djelovao u Topuskom Velikoj Kladui, vrgin moanskim selima i Drenici.
Zajedno s Vladom Popoviem i vojnim rukovodiocima Korduna, odlazi 5. septembra u
Krbavicu,navojnopolitikosavjetovanjeslikimrukovodstvomustanka.

Od9.septembradokrajaoktobra,Kosta,ponaloguGlavnogtabaNOPOJugoslavije,djeluje
u Bosanskoj krajini. U meuvremenu je, na savjetovanju u Stolicama, imenovan za lana
novoosnovanogGlavnogtabaNOPOBosneiHercegovine.

Od 6. novembra 1941. do 9. februara 1942. godine, Kota je komandirao romanijskim,

jahorinskimidrugimjedinicamauistonojBosni.

Kad je Vrhovni komandant reorganizirao rukovodstvo partizanskih snaga Bosne i

Hercegovine, poetkom februara 1942. godine, Kosti je povjerena komanda jedinicama
zapadne Bosne od rijeke Bosne do Une. Od 23. februara do kraja jula, kad je u zapadnu
BosnuprodrlagrupaproleterskihbrigadasVrhovnimtabom,jedinicepodkomandomKoste
Naa (oko 14.000 boraca) stvorile su ogromnu slobodnu teritoriju povezanu s Dalmacijom,
Likom,Kordunom,Banijomi Slavonijom.

Tokom 1942. godine jedinice, pod komandom ve onda opjevanog Koste Naa (Paveliu,
gledaj sa nebesa, kako Kosta Krajinu pretresa"), oslobodile su Prijedor, Krupu, Dobrljin,
Klju, Drvar, Petrovac, Sanicu, MrkonjiGrad, Jajce... Od 2. do 4. novembra Kosta je
rukovodio dotad najveom operacijom narodnooslobodilakog rata bitkom za Biha.
Njegova taktika osvajanja utvrenih gradova, po sistemu klinova, iznenaivala jeizbunjivala
neprijatelja. Tito je, 6. novembra, Naovim jedinicama uputio priznanje i pohvalu" za
junako dranje pri osloboenju grada Bihaa", utvrdivi da su svi borci pokazali da ste
zaista dostojni potomci vaih slavnih predaka, da nosite visoko zastavu narodnog
osloboenja",nepokolebljivouprvimredovimanaenarodnooslobodilakevojske".

Unovembru1942.godine,kadjeosnovanaNOViPOJugoslavijeiobrazovanprvikorpuste
vojske,Kostajepostaokomandanttogakorpusa.Kolikojeutovrijemecijenjen,vidiseipo
tome to je, uz Vrhovnog komandanta, jedini partizanski komandant izabran u poasno
predsjednitvoPrvogkongresaUSAOJa.

Kostina Krajina je dala dvadeset partizanskih brigada dva korpusa. Te snage su, u ljeto
1943. godine, posle 4. i 5. ofanzive, doekale Vrhovni tab (poslije Sutjeske) sa slobodnom
teritorijem veom od one koju su proleteri ostavili odlazei u ofanzivu na Neretvu, januara
1943.

336
U mnogim bitkama Kostinih jedinica redovno je dolazilo do izraaja njegovo pronicljivo
komandantskoherojstvo,alibilojeisituacija,kaonaprimjeruvrijeme4.ofanzive,ukojima
jeonpokazaoizadivljujueherojstvo.

Titoje,10.kolovoza1943.godine,svojimnajviimkomandantimadodijeliooficirskeinove.
Kosta, Peko i Koa sutadapostalipukovnici,advadesetdanakasnijegenerali.Depeao
unapreenju zatekla je Kostu na putu za istonu Bosnu: kao komandant korpusa poslat je u
istone krajeve samo s jednom brigadom, da bi tamo, u najkrae vrijeme, stvorio nove
divizije.NaroduistoneBosnesepredstavioblistavompobjedom osloboenjemTuzle.

Osnovni zadatak divizija, kojima je od jeseni 1943. godine komandirao general Na, bio je
osiguranje planiranog prodora NOVJ na istok, u Srbiju. To je bilo mogue ostvariti 1944.
godine. Tada poinje prva faza zavrnih operacija za osloboenje Jugoslavije. U novom
prerasporedu snaga, kad NOVJ preuzima na sebe cjeloviti front, koji spaja frontove Crvene
armije (u Maarskoj) i angloameriki front (u Italiji), generalu Kosti je povjerena komanda
Glavnog taba Vojvodine, kako bi drao na sjeverni front u suradnji s Treim ukrajinskim
frontom CA. Ujesen 1944. godine, i tokom zime 1944/45. godine, Naove jedinice od1.
januara prerasle u Treu armiju JA (12, 6. i 10. korpus) forsirale su Dunav i Dravu,
potpunooslobodileVojvodinu,BaranjuidioSlavonije,ipripremilesezazavrnu
pobjedonosnuoslobodilakuofanzivu,kojajepoelauaprilu1945.godine.

U zavrnim operacijama, jedinice pod komandom Koste Naa tri puta su pohvaljene kod
Batine (... pokazali izvanrednu hrabrost i upornost pri osloboenju Baranje..."), za brzi
prodor uz Dravu, preko Slavonije i Podravine, u tajersku (,,u svojem pobjedonosnom
nastupanju, jedinice Tree armije u viednevnim upornim borbama, lomei ilavi otpor
neprijatelja, zauzele su i oslobodile vei broj mjesta, meu kojima: Bjelovar, Koprivnicu,
Krievce, Varadin, Varadinske Toplice, Ruj i Krajinu, i nanijele neprijatelju velike gubitke
u ljudstvu i materijalu...") i, 15. maja, za brzo, uspjeno i potpuno izvrenje postavljenog
zadatka", u slamanju otpora snaga Jugoistoka i ostataka kvislinkihjedinicaizmeuCelovca,
Celja i Maribora (Ovim su likvidirane posljednje neprijateljske snage, koje su pred naim
trupamajoprualeorganiziraniotpor").

Posljednji ratni raport Vrhovnom komandantu Kosta Na je poslao u depei 15. maja 1945.
godine.

Posle osloboenja, u novoj Jugoslaviji, Naovo revolucionarno iskustvo i izuzetne vojno

organizatorske i politike sposobnosti omoguuju mu da bude jedan od najbliskijih Titovih
suradnikaujaanjunaihoruanihsnaga.Zbogogromnihzaslugaikomandantskihvrlina,bio
je drugi ovjek u JA koji je postao general armije. Sve to vrijeme, djelujui kao komandant
armije ili na drugim najodgovornijim funkcijama u JNA, vrio je i odgovorne politike
dunosti:uviesazivaje,od1945.godine,poslanikSavezneskuptine,aodVIkongresaSKJ
jeetiriputabiranuCKSKJ.Od1974.do1981.godinebiojepredsjednikSaveznogodbora
SUBNORJugoslavije.

Nosilac je mnogih inostranih i naih najviih odlikovanja: Ordena slobode, Ordena junaka
socijalistikogradaidrugih.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

337
 Nemet Vladimir Braco Kozaranin
Roen je 8. prosinca 1918. u Zagrebu, Hrvatska. Kao
srednjokolac, bio je lijevo orijentiran, pa se, dolaskomna
Zagrebako sveuilite, ukljuio u revolucionarni student
skipokret.UpisavisenaTehnikifakultet,Nemetse,kao
i sve njegove kolege komunisti, naao pred sloenim
politikimzadatkom:voditiborbuprotivreimainjegovih
stalnih napada na autonomiju Sveuilita, a istodobno
demaskirati desniarske teroriste u opoziciji", oliene u
frankovakom pokretu. Tehniki fakultet Zagrebakog
sveuilita, odnosno struno udruenje studenata Tehni
kog fakulteta, godinama je bilo bastion frankovske
intelektualne omladine, iz koje su dolazile sve diverzije na
jedinstveni naprednistudentskipokret.Unjemuseuporno
pokuavala provesti antisemitska ideja o numerus
claususu" za studente idove, u njemu je odbijena
svaka akciona suradnja sa studentima Ljubljanskog i Beogradskog univerziteta. Zbog togaje
razbijanje tog frankovakog uporita partijska organizacija na zagrebakom sveuilitu
postavilapredsvekomunistenaTehnikomfakultetukaozadatakoijemjeizvrenjuovisilo
uspostavljanje jedinstvenog fronta naprednih studenata svih jugoslavenskih univerziteta. Na
godinjoj skuptini Udruenja studenata Tehnikog fakulteta, 18. svibnja 1940, frankovci su
doivjeli potpun poraz zadatak je izvren. Izveo ga je, uz nosioca ljeviarske liste, Niku
Tomia,iVladimirNemet,kojije,uzpetoriculjeviara,uaounoviUpravniodbor.Biojeto
uspjeanpoetakmladogrevolucionara,skojevca,kojie,neposrednopredrat,bitiprimljenu
KomunistikupartijuJugoslavije.

Poslije okupacije zemlje, Nemet ostaje u Zagrebu iilegalnodjelujepodirektivamapartijskog

rukovodstva.Prikupljaorujeirasturaletke.

Kad je Centralni komitet Komunistike partije Jugoslavije donio odluku o dizanju ustanka,
Nemet(usrpnju1941),pomoufalsificiranepropusnice,izlaziizokupiranogZagrebaistieu
Prijedor. Tu se povezuje s narodnim herojem Ivicom Maruiem Ratkom. i zajedno s njim
organizira ruenje postrojenja u rudniku Ljubiji. Iz Prijedora, Nemet odlazi na Kozaru, gdje
najprije postaje kurir 2. kozarakog odreda za centralnu Bosnu. Prenosio je povjerljive
materijale, probijao se i kroz neosloboenu teritoriju, i uvijek je pokazivao hrabrost i
snalaljivost. Tu je dobio i nadimak Braco Kozaranin. Potkraj 1942, Braco je sekretar
Okrunog komiteta SKOJa za Kozaru. Formira nove skojevske aktive i uspjeno prolazi
uvenebitkenaopkoljenojKozari.

Samje,potom,rukovodiokursomzaskojevskerukovodioceuMrkonjiuiJajcu.Kaoodlian
organizator,1943.ulaziuPokrajinskikomitetSKOJazaBosnuiHercegovinu,gdjeuspjeno
primjenjuje revolucionarno iskustvo iz studentskih dana, stvarajui u nacionalno heterogenoj
sredinijedinstvenantifaistikiomladinskifront.

Poginuoje2.augusta1944.izmeuKljuaPetrovca,uneprijateljskomzranomnapadu.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

338
 Nenadovi Gavra Dragomir
Roen je 7. aprila 1915. godine u selu Goradu, Berane,
CrnaGora.Zemljoradnik.UKPJprimljen1938.godine.U
NOB uestvovao od julskog ustanka 1941. Poginuo 22.
februara 1942. na Paljskoj kosi, izmeu Mojkovca i
BijelogPolja.

Roenjeusiromanojseljakojporodici,kojaseucijelom
kraju isticala potenjem i naprednom orijentacijom. Poslije
zavrene osnovne kole, bavi se poljoprivredom na vrlo
skromnom imanju. Stariji njegov brat i sestra bili su
lanoviKomunistikepartije,tojeuticaloinaDragomira
da se, jo u vrlo mladim godinama, opredijeli za napredni
omladinski pokret. Prije nego to je (1937) postao lan
SKOJa, uestvuje u akcijama i demonstracijama
progresivno orijentirane omladine beranskog sreza. UKPJ
jeprimljen1938.godine,oprobanurevolucionarnimdogaajima,sveodreenimiskustvom.

Zbog uea u demonstracijama i drugim akcijama, vie puta je hapen. Njegovo dranje na
sasluanjima i u zatvoru bilo je nepokolebljivo. To mu je pribavilo ugled iautoritet,naroito
meuomladinom.Izvriojesvakipartijskizadatakkojimujepovjeren.

Aktivno je uestvovao u pripremama za oruani ustanak. U julskom ustanku se istie

hrabrou,naroitounapadunaandarmerijskestanice,atakoeruborbamazaosloboenje
Berana, 17. i 18. jula 1941. godine. Istakao se i u borbama za obranu slobodne teritorije
beranskog sreza (krajem jula, i u prvoj polovini augusta 1941). Odluno i nepokolebljivo je
izvravao zadatke Partije u borbi protiv reakcionara i izdajnika. Novembra 1941, zajedno s
Vojom Maslovariem, upao je u Berane, s ciljem da unite jednog od najveih protivnika
NOP, predsjednika budimske opine Tomicu ukia, koji je mnoge napredne ljude poslao u
smrt i talijanske koncentracione logore. Maslovari je ubio poznatog izdajnika, izmeu
njegovih tjelohranitelja, a Nenadovi je bio pored njega, obezbjeujui mu odstupnicu iz
grada.IkasnijeseistiepodvizimauubojstvupijunainarodnihizdajnikaLjubaKokoevia,
DanaPavelica,Miraaekiaidrugih.

Kada je formiran Beranski partizanski bataljon, krajem 1941, Nenadovi je postao njegov
borac. Njegova izvanredna hrabrost potvrdila se u mnogim tekim borbama ovog bataljona
prvih mjeseci 1942. godine u Sandaku. Zahvaljujui borbama Beranskog bataljona, snage
narodnooslobodilakog pokreta u znatnom dijelu Sandaka uspjele su da izbjegnu najtee
udarceneprijatelja.Doprinossvakogborcaovogbataljonabiojeveliki.Iskustvo,izdrljivosti
hrabrost Nenadovia isticali su se posebno. Herojski juriajuinaetnikepoloaje,ubijenje
neprijateljskimrafalomnaPaljskojkosi,izmeuMojkovcaiBijelogPolja,22.februara1942.
godine.

Narodnimherojemjeproglaen27.novembra1953.godine.

339
 Nikoli Mihajla Gojko
Roen je 11. augusta 1911. godine u selu Sjeniak,
Vrginmost, Hrvatska. Potjee iz sveenike porodice.
Osnovnu kolu je zavrio u Sjeniaku, a gimnaziju u
Karlovcu i Sremskim Karlovcima. Medicinu je studirao u
Beogradu diplomirao je 1936. Jo u vrijeme studija,
Nikoli je na Beogradskom univerzitetu pristupio
revolucionarnom pokretu i postao lan SKOJa, 1934, a
lanKPJ1935.godine.

Kadrovski vojni rok sluio je u Niu i Beogradu. Tu

zavravaikurszausavravanjevojnihlijenika.

Ve istaknuti komunist, Nikoli 1937. odlazi, s drugim

Jugoslavenima, iz Beograda u paniju, dapomogneborbu
panskog naroda. U inu sanitetskog porunika vri
dunostupravnikabolniceuPontonesu,kodAlbacete,azatimdunostbatatjonskoglijenika
11.internacionalnebrigadeuvrijemebitkenarijeciEbru,1938.godine.

Septembra 1940. poslije devet mjeseci provedenih u logorima u Francuskoj, vratio se u

Jugoslaviju, gdje je odmah upuen na prisilni boravak u selo Sjeniak, do poetka 1941.
godine. Sedmog aprila 1941, po nalogu Partije, odlazi iz Zagreba u Sarajevo, s tadanjom
procjenomdaeuBosnibitidatodluanotporokupatoru.Meutim,slijedibrzakapitulacija,
i Nikoli se vraa na Kordun, u rodno selo. Tu se odmah ukljuuje u rad partijskih
organizacija na pripremama za oruanu borbu. Organizira proslavu 1. maja i odrava niz
sastanakaskomunistimailjudimauviesela,objanjavajuidaepravirattekpoeti,izato
sevaljapripremitiiprikupititovieoruja.PozadatkuPartije,odlaziuBeograd,gdjestupa
u vezu s partijskom organizacijom, i s Blagojem Nekoviem stvara partijsku eliju, da
skuplja sanitetski i drugi materijal. Njegov zadatak je bio da s ostalim komunistima vri
pripreme meu lijenicima za preuzimanje sanitetske slube u Beogradu ako bude ustanka u
gradu.

19. augusta 1941. godine, po nalogu Partije, odlazi za lijenika u Kragujevaki partizanski
odred.Veudrugojpolovininovembra1941.nalaziseuUicu,nadunostreferentasaniteta
Vrhovnog taba NOVJ. Od tada do kraja rata ostaje na ovoj dunosti, sa zadatkom da
organizira i usavrava sanitetsku slubu u partizanskoj vojsci. S 1. proleterskom brigadom,
januara1942.godine,GojkouestvujeumarusRomanijeprekoSarajevskogpoljaiIgman
planine, gdje se posebno istie u spaavanju velikog broja promrzlih partizana. Februara iste
godine, Nikoli u jugoistonom dijelu Bosne organizira sistem partizanskih bolnica: Foa
Gorade ajnie Piva. Ni saznanje o ubojstvu supruge Ivanke, u ustakoj policiji u
Zagrebu 1942, kao ni umorstvo brata Duana u beogradskoj policiji, poslije desetodnevnog
muenja,nezaustavljakomunistadr.GojkaNikoliananjegovomrevolucionarnomputu.

Od juna doaugusta1942.godineorganiziratransportviestotinaranjenikauvelikommaru
proleterskih brigada iz Crne Gore prema Bosanskoj krajini. Odmah poslije dolaska u
Bosansku krajinu, Gojko organizira izgradnju bolnice u okolici Petrovca i Drvara, a ve
krajem septembra iste godinerukovodiPrvimkongresompartizanskihlijenikauBosanskom
Petrovcu,gdjeimareferatoorganizacijisanitetskeslubeuuslovimapartizanskogratovanja.

340
Objavljeni referat u Biltenu" Vrhovnog taba bio je osnova za izradu statuta sanitetske
slubeNOVJ.

U vrijeme etvrte neprijateljske ofanzive, Nikoli rukovodi pokretom 4500 ranjenika i

bolesnika iz Bosanske krajine u pravcu Neretve i Crne Gore. Osobite zasluge pripadaju dr.
Gojku Nikoliu to uspijeva da, u najteoj situaciji, u bici na Neretvi, meu skupljenim
ranjenicima koji su bili izloeni napadima jakih njemakih, etnikih i talijanskih snaga u
prozorskojkotliniodrirediorganiziranjihovospaavanje.Njegovjeuspjehtimebiovei
toje75postobilobolesnoodtifusa.

Nikoli se uspio braniti bolesti sve do dolaska u Glavatievo, gdjejeinioposebnenaporeu

zbrinjavanju boraca 7. banijske udarne divizije, oboljele od tifusa, kada je i sam obolio od
pjegavca i zapaljenja plua. Poslije leanja od svega nekoliko dana, u eljeznikom tunelu
kodDrine,madajobolestaniiscrpljen,prisustvujesastankuVrhovnogtabanakojemsuse
donosilemjerezaspaavanjeranjenikaibolesnika,iouvanjezdravihboraca.

Poslije ozdravljenja, Nikoli pokree "Bilten", organ sanitetskog odsjeka Vrhovnog taba.
Probivi se iz obrua V neprijateljske ofanzive, formira sanitetsku kolu u Jajcu, u kojoj
zavrava sanitetski kurs vie od 200 partizanskih bolniarki i bolniara. Kao i mnogo puta
ranije, i u vrijeme desanta na Drvar Nikoli se, ranjen, tue s neprijateljem. Organizira
sanitetsku slubu u vrijeme boravka Vrhovnog taba na Visu. Upravo zahvaljujui njemu,
sanitetskaslubajebilaustanjudaizvriinajveezadatkeuvelikimbitkamazaosloboenje
zemlje, a posebno u osloboenju Beograda i na sremskom frontu. Nikoli ima neprocjenjive
zasluge za razvitak sanitetske slube u jedinicama NOV. Posebno je doprinio organizaciji
partizanskihbolnicaujunojItaliji.

U toku NORa, Nikoli je vijenik l i II zasjedanja AVNOJa i vijenik l, II iIII zasjedanja

ZAVNOHa. Poslije osloboenja zemlje, narodni je zastupnik za kotar Vrginmost
Ustavotvornog sabora NRH, narodni zastupnik za izborni kotar Vrginmost drugog saziva, i
poslanik Savezne skuptine u vie saziva.lanjeCKKPHilanOponumostvaCKSKJza
organizaciju u JNA, ambasador u Indiji, i naelnik sanitetskeslubeuJNA.lanjekomiteta
za narodno zdravlje Vlade, i lan Savjeta za narodno zdravlje FNRJ, predsjednik Naunog
drutva za historiju zdravstvene kulture Jugoslavije, lan Savjeta Beogradskog univerziteta,
poasnipredsjednikMeunarodnogkomitetavojnemedicineifarmacije.

SadajegeneralpukovnikupenzijiilanSrpskeakademijenaukaiumetnostiuBeogradu.
NosilacjePartizanskespomenice1941.imnogihvisokihodlikovanjaipriznanja.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

341
 Njei Lazara Vid
Roen je 20. juna 1903. godine u selu Vijaini, Prnjavor,
Bosna i Hercegovina. Bio je obuarski radnik. Rano je
stupio u politiki ivot. Bio je aktivist lijevog krila
Zemljoradnike stranke. Na parlamentarnim izborima
1935, kao opozicioni kandidat dobio je veinu glasova, a
kasnije ga je narod izabrao za predsjednika prnjavorske
opine.

Vid se krajem jula 1941. godine povezao s komunistima

organizatorima ustanka u svom kraju, i ukljuio se u
oruanu borbu. Predvodio je ustanike u napadu na
neprijateljske posade u Vijaanima i Hrvaanima, i u
borbama na komunikaciji PrnjavorBanja Luka, na
Ljubiplanini, na Kremnici, Gradini, Galjubovcima i
drugimmjestimasrednjeBosne.

U jesen 1941. godine, kao utjecajna linost u svom kraju, Vid po zadatku Partije radi na
stvaranju narodnooslobodilakih odbora, a u novembru 1941. bio je izabran za predsjednika
OpinskognarodnooslobodilakogodborauVijaini.TadajepostaolanKPJ.

Uproljee1942.godine,uvrijemeetnikihpuevanapodrujusrednjeBosne,Vidprelaziu
ilegalnost i nastavlja partijskopolitiki rad. Nekoliko puta padao je uetnikeruke,alizbog
njegovepopularnostiunarodunietniciganisusmjeliubiti.Usprkosveomatekimuslovima
ilegalnog rada, uspjeno je organizirao sistem ilegalnih punktova, okupljajui ljude u
narodnooslobodilakipokret.

Dolaskom proleterskih jedinica, januara 1943. godine, na podruje srednje Bosne i

osloboenjem Prnjavora, Vid ponovo radi na stvaranju narodnooslobodilakih odbora i
jaanjupartizanskihsnagausvomekraju.IzvjesnovrijemebiojeuPrnjavorskombataljonu,a
sredinom 1943. je lan Sreskog komiteta KPJ za prnjavorski srez. Novembra 1943, prilikom
izbora Sreskog narodnooslobodilakog odbora za prnjavorski srez, Vid je izabran za prvog
predsjednika.Odtada,uveomatekimuslovima,radinaorganiziranjunarodnevlastiuovom
kraju. Kao istaknuti aktivist Vid je bio vijenik na II zasjedanju AVNOJa u Jajcu 1943. i
vijenikIzasjedanjaZAVNOBiHuMrkonjiu,istogmjeseca.

Umartu1944.formiranjeOkruniNOOzapodrujesrednjeBosneuPrnjavoru,kojikasnije
prelaziuTesliVidNjeijeizabranzanjegovogprvogpredsjednika.Natojdunostiostaje
dokrajaivota.

S izrazitim smislom za pravinost, djelovao je tiho i staloeno, ali je na svako asocijalno

ponaanje ljudi veoma energino reagirao. Zbog svoje estitosti, hrabrosti, politike irine,
bistrineinepokolebljivosti,biojecijenjenusvojojsrediniipotovanunarodu.

NaputuodTesliazaBlatnice,etnicisunapalivozukojemsenalazioiVid.Tekoranjen,
umrojeuteslikojbolnici,marta1945.godine.

Narodnimherojemproglaenje23.jula1953.godine.

342
 Ogulinac Imbra Franjo Seljo
Roen je 1904. godine u selu abno, Sisak, Hrvatska, u
mnogobrojnoj seljakoj obitelji. Njegovi roditelji, Imbro i
Marija, imali su jedanaestero djece, a Franjo im je bio
deseti.Franjojeosnovnukoluiobuarskizanatzavriou
Sisku. Ipak se vratio u selo, da pomogne roditeljima.
Ubrzo je, zavrivi vojni rok u artiljeriji, postao primjer
uzorna domaina. Nije se bavio samo itanjem knjiga o
unapreivanju poljoprivrede, poeo se i politiki
obrazovati. U tome su mu pomagali i drugovi koji su iz
Siska stizali u abno, pa je Ogulinac ubrzo postao i
osniva i prvi sekretar jedne seoske organizacije
Komunistike partije Jugoslavije. To je bilo u vrijeme
estosjeanjske diktature, 1931. godine, i u vrijeme
ekonomskekrize.FranjoOgulinac,aiztogvremenapotie
i njegov nadimak Seljo, predvodio je suseljane i kao
naprednipoljoprivrednikikaopolitikiizgraenovjek,pripadnikKomunistikepartije.Uto
se doba isticao u davanju otpora vlastima koje su plijenile stoku i drugu seljaku imovinu
zbog neisplaenog poreza. Zabiljeena je i njegova aktivnost u vrijeme petomajskih izbora,
1935. godine, kad je organizirao otpor suseljana zbog falsificiranja izbornih lista. Njegova je
zasluga i okupljanje seljaka oko melioracije podvodnog zemljita dugog oko sedam
kilometara.

Aktivnost Ogulinevu zamijetili su ne samo organi vlasti, koji su ga na razne naine

maltretirali, nego i vii partijski forumi. Odlueno je da se skloni pred policijom, ipoaljena
politiko kolovanje u Sovjetski Savez. Otiao je iz zemlje 9. listopada 1935. godine. U
Moskvi je pohaao Komunistiki univerzitet nacionalnih manjina Zapada, uio teoriju
revolucije. Tu je promijenio ime, i postao Milan Snagi.

Dokjestjecaoznanja,upanijipoeoje,ukolovozu1936.godine,rat,protivfaizma.Meu
onimakojisupoliupomopanjolskomnarodubiojeiFranjoOgulinacSeljo.Upanjolsku
je stigao 15. oujka 1937. godine, sa skupinom jugoslavenskih dobrovoljaca koji su poli iz
Sovjetskog Saveza. Ogulinac se u paniji borio u bataljonu "uro akovi", u sklopu
internacionalnih brigada. Bio je na elu mitraljeske ete. Kao interbrigadist, proveo je u
paniji gotovo dvije godine. Meu drugim suborcima, Seljo se isticao kao neustraiv boraci
mitraljezac.

Kad je, u poetku 1939. godine, rat zavren Frankovom pobjedom, interbrigadist i su
prebaeni iz panije u koncentracione logore u Francuskoj. Ogulinac je najprije bioulogoru
Saint Cyprien, a zatimuAngelessurMeriGirs.UlogoruGirsbiojemeduonimistaknutim
interbrigadistima iz Jugoslavije koji su se suprotstavili odvoenju logoraa na "Maginotovu
liniju". Zbog toga je, u svibnju1940.godine,prebaenulogorVerne.Odatleje,neklonuvi
duhom u tekim uvjetima logorakog ivota, potajno krenuo preko Njemake u domovinu,
gdje se ve vodila borba.

Urodnoselostigaoje15.kolovoza1941.godine,iukljuioseuSisakiodred,formiran22.
lipnja iste godine. Ovdje, meu suborcima, Ogulinac prenosi iskustvo ratnika, mitraljesca.
Sudjeluje u napadu na jako ustako uporite u Zrinju, u listopadu 1941, a zatim i u mnogim
akcijama tog Odreda na tlu Banije. Dok je bio pripadnik tog Odreda, koji je imao glavno

343
uporite u umi amarici, uao je u tek osnovani Glavni tab Hrvatske. Ubrzo postaje i
politiki komesar tog taba.

Kako su se vojne operacije irile i narodnooslobodilaki pokret jaao, Ogulinac dobiva nove
zadatke i esto mijenja boravite. Od 28. prosinca 1941, do 12. sijenja 1942, boravi na
podruju Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, kao operativni oficir Glavnog taba NOP
odreda Hrvatske. Odmah poslije toga, odlazi, kao operativni oficir, u Liku, a povremeno
zamjenjuje i komandanta Glavnog taba. Sudjeluje u obrani Petrove gore, a u lipnju 1942, u
napadu na neprijateljsko uporite, u Buko Kamensko.

U rujnu 1942. godine postaje komandant Druge operativne zone koja obuhvaa podruje
Pokuplja, Moslavine i umberka. Tu dolaze do izraaja mnoge njegove sposobnosti:
izvanredan je organizator mnogih, za partizane uspjenih, bitaka i neustraivborac.Uvijekje
u prvim borbenim redovima: kod Vukove Gorice, Netretia, Ribnika i na mnogim drugim
mjestima.Ubicijeipoginuo:umrojeherojski,9.listopada1942.godine,kodselaVisoe,u
umberku, u okraju s ustaama.

Narodnimherojemproglaenje11.srpnja1945.godine.

344
 Orekovi Jose Marko Krntija
Roen je 3. marta 1896. u siromanoj zemljoradnikoj
porodici u selu iroka Kula, Gospi, Hrvatska. Jo kao
dijete osjetio je teinu ivota. Osnovnu kolu zavrio je u
selu. U proljee 1912. otiao je, zajedno s grupom
suseljana, na rad u Njemaku. Posle poetka prvog
svjetskog rata 1914, vratio se u Liku, i slijee godine bio
mobiliziran u austrougarsku vojsku. Najprije je sluio u
Otocu, zatim je prekomandiran u mornaricu u Puli, gdje
je,kaoloa,ukrcannabrod"SantItvan",kojije11.juna
1918. torpediran u Jadranskom moru, ali je Krntija uspio
da se spasi. Kao protivnik Austrougarske monarhije i
pristalica ujedinjenja svih junoslavenskih naroda, esto je
dolaziousukobspretpostavljenima.SlomAustrougarske
zatekaogajeuirokojKuli,gdjejedoaonadopustzbog
smrtimajke.

UnovojdraviKrntijajeponovostupioumornaricu,alijenamonitoru"Dunav"brzodoaou
sukob s komandantom broda. Posle zatvora, odlazi u pilotsku kolu posle dvije godine
provedeneukoli,odnosnoukupno6godinauvojsci,demobilizirasekaorezervnipodoficir,
pilotivoza.

Posle jednogodinjeg lutanja i rada u raznim mjestima Makedonije i Kosova, Krntija 1926.
dolazi u Beograd, gdje poinje da radi za radniki pokret ulanjuje se u sindikat. Izvjesno
vrijeme "bio je taksist i voza Partije", kako sam kae za sebe, a zatim se zaposlio u
Ministarstvu graevina, kao lini ministrov voza. Godine 1927. primljen je u KPJ. Zbog
revolucionarnog politikog rada meu radnicima i kritike ondanjih vlastodraca, brzo je
doaousukobspolicijom.Uaugustu1929.jeuhapen,azatim,odDravnogsudazazatitu
drave u Beogradu, osuen na 5 godina robije, koju je izdrao u Sremskoj Mitrovici i
Lepoglavi.

SrobijeKrntijajeprotjeranurodnoselo,alionodlaziuSloveniju,gdjegaopethapseposlje
zatvora u Ljubljani i Mariboru, protjeruju ga u iroku Kulu. No, on bjei u Zagreb, i tamo
nastavlja politiki rad.Godine1936.ilegalnoodlazi,prekoAustrije,vicarskeiFrancuske,u
paniju, gdje se, najprije kao mitraljezac u 2. bataljonu 129. internacionalne brigade, a zatim
kao vodnik i partijski rukovodilac u bataljonu, bori protiv faizma za slobodu panskog
naroda. Posle povratka iz panije, 1939, hapsi ga zagrebaka policija, i posle nekoliko
mjeseci provedenih u zatvoru u Zagrebu, Beogradu i ponovo u Zagrebu, puta ga poslije
trajkaglau.NaIkonferencijiKPH1940.izabranjezalanaCKKPH.No,policijagaopet
hapsi i sprovodi u Lepoglavu, ali on 1940. uspijeva da pobjegne iz zatvora i da borbu za
osloboenjeradnikeklasenastaviuilegalnosti.Oktobra1940.uestvujeuraduVzemaljske
konferencije KPJ u Zagrebu, i na njoj biva izabran za lana Centralnog komiteta
KomunistikepartijeJugoslavije.

Kao prekaljenog revolucionara i iskusnog borca, poslije okupacije zemlje, CK KPJ upuuje
ga u Liku zbog organiziranja oruanog ustanka. U strahovitom ustakom teroru, neumorno
obilaziselaizbjegovenaroda,stieiuDrvar,pripremaustanak,uvrujebratstvoijedinstvo
srpskog i hrvatskog naroda, organizira ustanike partizanske snage i ulijeva narodu vjeru u
pobjedu. Takvim svojim radom brzo je postao popularan i voljen, cijenjen i potovan u Lici.

345
To to je Lika od poetka ustanka postala jedno od najjaih arita oslobodilake borbe u
Hrvatskoj,poredlikihkomunista,velikajezaslugaiMarkaOrekovia.

Uoktobru1941.postavljenjezapolitikogkomesaratabaGrupeNOPodredazaLiku,koji
jetadaformiran,aistogmjesecaizaprvogpolitikogkomesaraglavnogtabaHrvatske.No,
nije stigao da se posveti ni jednoj ni drugoj dunosti. Ubili su ga proetniki elementi, iz
koristoljublja, i bacili u jamu, 20. oktobra 1941, u zabaenom selu Oijevu, prilikom
njegovog povratka iz Drvara u Liku. Njegovom smru narodnooslobodilaki pokret, a
posebno Lika, gotovo u samom poetku, izgubili su organizatora ustanka, sposobnog
rukovodiocaineustraivogborcarevolucionara.

NaroduLiciispjevaojeonjemumnogepjesmeistvoriolegendu.Mjesecdanaposlenjegove
smrti, prvi partizanski bataljon formiran u Hrvatskoj dobio je naziv bataljon "Marko
Orekovi", a njegovo ime nosila je i prva partizanska brigada Hrvatske, odnosno kasnije 1.
brigada6.likeproleterskedivizije.

Narodnimherojemproglaenje26.jula1945.godine.

346
 Paji Dai Vase Duan
Roenje14.novembra1912.useluKotorackodSarajeva,
Bosna i Hercegovina, u zemljoradnikoj porodici. Do rata
bavio se zemljoradnjom i prijevozom drveta s okolnih
umskih radilita. Od 1935. godine poeo je da se drui s
komunistima, a 1940. godine postao je kandidat za lana
KPJ.Odaprila1941.godinejelanKPJ.

U narodnooslobodilaku borbu stupio je u prvim

ustanikim danima. Ujesen 1941. godine, kada je
osloboena teritorija od Sarajeva do Kalinovika,
neustraivi Paji je s Kijevskom etom, iji je bio
komandir, kontroliraao Krupacki klanac na putu
SarajevoTrnovo,ituzadaoneprijateljuvieudaraca.

Februara 1942, Pajieva eta je napadala ustaki garnizon

na Palama, kod Sarajeva. Kada je mnogostruko nadmoniji neprijatelj izvrio protunapad,
veina boraca poela je da odstupa. Na poloaju je ostao samo Duan s dvojicom partizana,
odolijevajui neprijatelju. Ohrabreni junatvom svoga komandira, borci su se vratili, i
zajednikimsnagamapotuklibrojnijegneprijatelja.

NjegovisaborciirukovodiocipiuoDuanudajezaneprijateljabiopojamstrahaipanike."
JednomjeupaomeugrupuustaanaKotorcu,isveihzarobio.

Uljeto1942.godinesdijelomKalinovikogpartizanskogodreda,prebaciosenaosloboenu
teritoriju Prozora. Uskoro je postao komandant Duvanjskog bataljona. Paji se istakao u
probijanju ustakog obrua prilikom prvog naputanja Livna. Tada je, nou, bataljon
opkoljen.Predzoru,Duanjeodabraonajhrabrijeborce,komuniste,upoznaoihsasituacijom
ukojojsenalaze,rasporedioihpoetamainaelubataljonakrenuoujuri.Probojjeuspio.

Poetkom 1943. godine, kada je rasformiran Duvanjski bataljon, Duan je postavljen za

komandiraartiljerijskebaterije10.hercegovakebrigade.Kaoartiljeractopdija,istakaoseu
borbama za epe i Prozor. Njegovi topovi nalazili su se uvijek iza prvogstreljakogstroja.
Poslijepadaepa,1.bataljon10.hercegovakebrigadepokuavaojedaprodre
uz dolinu Bosne ka Nemiloj i Vranduku. Tada je naiao na teku prepreku dvospratni
veliki bunker pun Nijemaca. Napad bataljona nije uspio. Dva bombaa, odreena da unite
bunker, pali su teko ranjeni predsamimbunkerom.Bataljonjetraiopomotopova.Doao
je Paji i postavio dva svoja topa na 400 metara od bunkera. Ispalio je nekoliko granata, ali
one su bile nedovoljne za snano utvreni bunker. Paji sam prilazi bunkeru da ga izbliza
osmotri,damunadeslabomjestoidaizvueranjenike.Komandant1.bataljonasavjetujemu
daneide,aliDaiganeslua.Osmatrabunkers50metara,prilazijoblie,uzimaranjenog
bombaaiizvlaiga.

Izvravaju zapovijest Vrhovnog komandanta druga Tita da Prozor noas mora pasti" u
nezadrivomjuriunatalijanskuposaduuProzoru,ranjenje,16/17.februara1943.godine,i
Duan Paji, prvi komandir artiljerije 10. hercegovake brigade. Prenesen je u partizansku
bolnicu,useloDuge,ukojojje,poslijenekolikodana,preminuo.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

347
 Paji Oi Bartola Vinko
Roen je 27. maja 1912. u Splitu, Hrvatska, u
zemljoradnikoj porodici. Bavio se zemljoradnjom. Kao
mladiukljuioseurevolucionarnipokret,a1939.godine
primljen je u KPJ, i bio je meu rijetkim teacima
komunistima u Splitu. Najvie je radio na irenju
politikogutjecajaPartijemeuzemljoradnicima.

U danima aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije, Paji je

sasvojomporodicomsklonioveekoliineoruja,kojesu
komunisti oteliizkasarninaGripamaodstraeMaekove
zatite, aprila 1941. Ovim orujem su djelomino
naoruani prvi partizani iz Splita. U temeljima svoje kue
sainio je jedan od prvih i veih bunkera" skladita
oruja i ratnog materijala. Tu se, u ljeto 1941, nalazila
izvjesno vrijeme i Tehnika PK KPH za Dalmaciju iizlazio
organ PK KPH za Dalmaciju, Na izvjetaj". U kui i oko nje odravani su sastanci i
dogovorikomunistazbogorganiziranjaivoenjaoruaneborbe.

Krajem juna1941.postaojelanborbenihodredazaizvoenjesabotaa,diverzijaioruanih
napada na faiste, i 9. augusta 1941, prilikom formiranja 1. splitskog NOP odreda, Vinko je
stupio u odred sastavljen od komunista i skojevaca, preteno radnika. Splitski NOP odred
krenuojenazadatak11.augusta1941,naveer,izsplitskogpolja,prekoMosora,zaDinaru.
Neprijatelj je otkrio pokret odreda i uputio protiv njega jake snage. Poslije napornog
trodnevnog mara, izvoenog samo pod zatitom mraka, odred je bez hrane, vode i vodia
stigao pred zoru i ulogorio se blizuselaKoute.Nenaviknutnamareveipremoren,Splitski
odredjenapadnutiznenadaodustaaiandara,ranoizjutra14.augusta1941.Iakoiznenaen,
odred se brzo sredio i odbio napad neprijatelja. U tom prvom i otrom sudaru s ustaama i
andarima, Paji je teko ranjen. Komandir odreda, narodni heroj Mirko Kovaevi, tada je
narediodaseodredpovuenanovipoloajuumarkuizaozidaneograde.Zatitniciodreda,
pukomitraljescu Ini Markoviu, i njegovom pomoniku Alfireviu, naredio je da tite i
omogue prebacivanje odreda na novi poloaj. Teko ranjeni komunist i partizan Paji
dobrovoljnosepridruujeizvravanjuovogodgovornogzadatka.Kadasudrugovihtjelidaga
ponesudonovogpoloaja,onsetomeodlunosuprotstavioirekao:Ostavitemimuniciju,ja
u ostati ovdje, da vam budem zatitnica". Zajedno s puko mitraljescem i njegovim
pomonikom, Paji, iako teko ranjen, tukao je po neprijatelju koji je poao u novi napad,
odbiogaiomoguiopovlaenjesvojihdrugovanaboljipoloaj.Sadajetrebalodasepovue
i zatitnica. Pukomitraljezac Markovi i njegov pomonik Alfirevi htjeli su da ponesu
ranjenog Pajia na novi poloaj. Paji je ponovo odbio, i rekao da e ostati kao njihova
zatitnica. Oprostio se od drugova, osvrnuo za njima u pauzi borbe, pozdravio ih stisnutom
pesnicomi,leeiizakamena,tekoranjen,oekivaonovinapadneprijatelja.

Ostala je tajna kako je Paji izdrao na isturenom poloaju, ispred odreda, teko ranjen, bez
hrane i vode po augustovskoj ezi. Njegovi drugovi znaju da su se jo dugo uli pucnji
njegovepukeidasuzajednotukliiuspjenoodbijalinapadesvebrojnijegneprijatelja,kome
su stizala pojaanja iz Sinja. Svaki napad Talijana i ustaa teko ranjeni Paji je odbijao s
drugovima, uz povike: Ovdje je komunista, padajte, krvnici". Njegova odvanost i hrabrost
na predstrai poticala je i bila primjer njegovim drugovima. Teren ispred njih na kome se
nalazioPajinijepaosvedosumraka.Iznemogaoionesvjeen,biojezarobljeniodvedenu

348
sinjski zatvor, gdje se ponovo naao sa svojim drugovimai bodrioih.Ustakamuenjamu
nisu slomila duh, ali je od rana zadobivenih u borbi protiv ustaa i od njihovih muenja
izdahnuo,17.augusta1941.godine,adanijeodaonisvojeime.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

349
 Paji Davida David
Roen je 11. maja 1911. godine, u malom selu Agii kraj
Bosanskog Novog, Bosna i Hercegovina. David je imao
samoestgodinakadajeotac,seoskikova,umroakada
je, ubrzo posle njega, umrla i majka, stric ga je doveo u
Beograd, gdje je uio bravarski zanat. Izvjesno vrijeme
pohaao je i srednju tehniku kolu, ali je nije zavrio, jer
se1931.zaposlioufabriciZmaj".

Kao lan Ujedinjenih radnikih sindikata, ve u vrijeme

tarifnog trajka radnika 1935. godine, zapaen je kao
jedan od najborbenijih metalaca. S Radojem Dakiem i
Miloem Mamiem esto je, kao lan trajkakog odbora,
predvodioradnikeuborbizaboljeuvijeteradaiivota.U
generalnom trajku graevinskih radnika 1936. prvi put je
uhapen. U istranom zatvoru pokuavali su da ga slome,
tukli su gaimuili,aliodnjeganisuulinirijepriznanja.Posledevetmjeseciprovedenihu
zatvoru,PajijeprimljenzalanaKomunistikepartijeJugoslavije.

Od tada e cijeli svoj ivot posvetiti borbi radnike klase. Siguran i portvovan, jedan od
najomiljenijih metalaca, postao je olienje beogradskog radnikog pokreta. Kratko vrijeme
boravio je u Niu. U Fabrici duhana poeo je da organizira radnike i propagira ideje KPJ.
Meutim, policija ga je, s lisicama na rukama, protjerala iz Nia. Poetkom 1938. postao je
lan,azatimisekretarSavskogrejonskogkomitetaKPJuBeogradu.

KadajeKPJ,podparolomBraniemozemlju",pozvalaradnikeiomladinudasepripremaju
za otpor faizmu, David Paji je radio na stvaranju bataljona odbrane i obuci mladih u
rukovanju orujem. Bio je jedan od pokretaa i rukovodilaca poznatog trajka 2.300
aeronautikihradnikaBeogradaiZemuna,itadajebiouhapen,ali,zbognedostatka
dokaza,biojeosloboen.

Od poetka 1940. godine, Paji je lan Mesnog komiteta KPJ. Bio je meu organizatorima
antiratnih demonstracija 8. septembra 1940, u Koutnjaku, koje su se zavrile
andarmerijskim plotunima u radnike i omladinu. Radio je na organiziranju narodnog otpora
27. marta 1941. godine. Posle aprilskog sloma 1941, David Paji je jedan od najistaknutijih
lanova Mesnog komiteta. Neumorno radi na osnivanju vojnih komiteta, prikupljanju oruja,
napropagandinarodnooslobodilakeborbeiorganiziranjuborbenihgrupa,auskorojepostao
iinicijatornjihovihborbenihakcija.

IakojeodranijebiopoznatbeogradskojSpecijalnojpoliciji,Pajisestalnonalazioupokretu,
iao sa sastanka na sastanak, stvarao kanale za prebacivanje novih boraca u partizane i
osiguravaoradilegalnepartijsketamparije.

Ali, 6. oktobra 1941, kada je sa Vukicom Mitrovi unjom urio na zakazani sastanak
komunista,biojeiznenadaopkoljen.Posleotporakojijedaoagentima,DavidPajijepaona
plonik ispred kue u Strumikoj broj 1, smrtno pogoen. Tada je savladana ranjena Vukica
Mitroviunja,istaknutirevolucionarinarodniheroj.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

350
 Palikua erifa Ibe
Roena je 1927. godine u Debru, Makedonija, u srednje
imunojporodici.Otacjojjebiohoda.

Poslije zavrene osnovne kole, ostala je u kui, kao i

veina albanskih djevojicanjenoguzrasta.Pripremaseda
budedomaica.

RatiokupacijaTalijanskihfaistazatiujeuDebru.Njena
porodica je bila antifaistiki nastrojena. Brat joj je radio
za oslobodilaki pokret. Ona je, kao pionir dobila prve
zadatkedakaokurirprenosipismaiprovodiilegalce.Ona
sesvevieangaira,itairasturaletke.

Kao petnaestogodinja djevojica, primljena je u SKOJ.

Lako se kree po gradu, jer u nju ne sumnjaju da je
komunist, zbog toga to joj je otac hoda. U njihovoj kui se esto odravaju sastanci i
svraaju ilegalci. Aktivnost Ibe se, u partijskoj organizaciji Debra, osobito cijeni, pa je jula
1943. godine primljena u KPJ. Otada njena aktivnost postaje jo obimnija. Ona je vatreni
agitatorzaNOBnesamougradu,veiuokolnimselima.

Useptembru1943.godine,kadjekapituliralafaistikaItalija,uDebruseorganiziranarodna
vlast. Ibe danonono prisustvuje sastancima i konferencijama. Prilikom povlaenja
partizanskihsnagaizDebra,Ibeodlazizajednosnjimaistupaujedinicu.Meutim,uskoroje
partijskaorganizacijavraauDebar,napozadinskirad,usvojstvulanaMKKPJzaDebar.

Njen ilegalni politiki rad u ovom periodu odvija se naroito medu enskom omladinom.
Neprijatelj je pokuavao da je onemogui. Da ne bi pala u ruke neprijatelja ili bila ubijena,
MKjeodobrionjenodlazakupartizanskejedinice.Ibeseupartizanimaistakla,i26.augusta
1944. godine postala je zamjenik komesara ete u 6. brigadi narodnooslobodilake vojske
Albanije.

Od formiranja, brigada je stalno u borbama s balistima, koje su Nijemci pomagali i

snabdijevali tekim naoruanjem. U jednoj takvoj borbi, 20. septembra 1944. godine, na
periferiji Kieva, prilikom davanja odstupnice posljednjim borcima iz bataljona, Ibe je teko
ranjena.Poslijedvadana,podleglajeranama,useluutovu,kodKieva.

Narodnimherojemproglaenaje8.oktobra1953.godine.

351
 Palkovljevi Miloa Boko Pinki
Roen je 14. decembra 1920. u Manelosu, kod Sremske
Mitrovice, Vojvodina. Poto je zavrio osnovnu kolu u
rodnom mjestu, upisaoseusrednjukoluuNovomSadu.
Kako je u koli postojala jaka skojevska organizacija,
Pinki se ukljuio u nju, i ve 1940. postao rukovodilac
SKOJaukoli.Ubrzojeorganiziraotrajkuenika,kojim
su traeni bolji uvjeti uenja i ovjeniji odnosnastavnika.
Neto kasnije je uhapen, jer je njegova skojevska
organizacija uestvovala u trajku tekstilnih radnika. U
zatvorujeproveodvamjesecaiposlijetogaputen,poto
Sudnijemogaodautvrdinjegovukrivicu.

U vrijeme njemakog napada na Jugoslaviju, 1941, iako

nije bio vojnik, Pinki je, odazivajui se pozivu Partije,
dobrovoljno stupio u vojsku i u borbi s Nijemcima
zarobljen. Prije transportiranja u sabirni logor, uspeo je da pobjegne iz Rume, ponijevi i
jednu bombu, koju je uzeo prilikom istovarivanja njemake municije, a s privremenog
aerodroma u selu Velikim Radincima uzeo je mitraljez, i naoruan stupio u partizane na
Frukojgori.

Palkovljevi je bio i jedan od organizatora uvenog bijega komunista iz tamnice u Sremskoj

Mitrovici. Poslije izvrenih priprema za bijeg, on je dobio zadatak da s grupom naoruanih
drugova saeka bjegunce na izlazu iz prokopanog kanala. Kada su, 22. augusta, poslije pola
noi, trideset dva zatvorenika jedan za drugim izali iz podzemnog kanala, kraj samog
zatvora, Pinki ih je sa svojim drugovima prihvatio i odveo na Fruku goru. Poto je bilo
odluenodaetvoricaostanunaFrukojgori,aostalidaseprebaceuSrbiju,Pinkijeprebacio
drugoveuBogati,gdjesuihprihvatilipartizaniizSrbije.

Pinki je bio neustraiv borac. Prvi voz u Sremu digao je uzrakminomkojijesamnapravio,

Odmah poslije toga, usred dana, preobuen u domobransku uniformu, s dakom na leima,
odluio je da digne u zrakieljeznikimostnaBosutuiakosumudrugovigovorilidamost
uvajakastraa,onjeodluiodapokua.Priaojeustakomstraaruizamoliogadamuda
vatredazapali.Potojevideopredsobomdomobrana,straargajepozvaodaueunutra,u
baraku.Pinkijebrzoizvadiopitoljiubioustau,azatimidrugogstraarakojijepotraoiz
susjedne barake. Deset minuta kasnije, postavio je minu i digao most u zrak. Snalaljivost i
neustraivostsubileodlikekojesukrasileovogborca.

Pinki je bio i prvi kurir iz Srema koji je u Vrhovni tab donio prve izvjetaje o
narodnooslobodilakoj borbi u Vojvodini, poslije neprijateljske ofanzive u zapadnoj Srbiji i
povlaenja partizanskih jedinica prema istonoj Bosni i Sandaku. Od poetka decembra
1941.godine,kadajepozadatkupoaonaput,padopoetkajanuara1942,cijelogmjeseca,
Pinki se probijao kroz neprijateljsku teritoriju ibio ak zarobljavan odetnika,alijezadatak
potpunouspeodaizvri,ivratioseuSremsdirektivama.VezaVrhovnogtabasaSremomje
bila,zahvaljujuinjemu,uspostavljena.

Kada se, 10. juna 1942. godine, vraao iz akcije ruenja mosta, na putu RumaVeliki
Radinci, zadrao se u Maloj Remeti. U zoru je narod poeo da bjei na sve strane, jer su u
selodolaziliNijemci.Pinkijezauzeopoloajiotvoriovatru,snamjeromdazaustaviNijemce

352
i omogui narodu da pobjegne u ume. Kada je pokuao, poslije toga, da se prebaci preko
neke istine, mitraljeski rafal mu je presjekao grudi. Na izdisaju je razbio svoju puku i
dvogled,aposljednjimmetkomubiojejojednogNijemca.

Nekoliko dana poslije Pinkijeve smrti, u sremskim selima nije se ula pjesma partizana, u
znakalostizapoginulimdrugom,neustraivimborcemSrema.

Narodnimherojemproglaenje25.oktobra1943.godine.

353
 Pani ora Todor
Roenje1911.godineuseluBoljaniu,Graanica,Bosna
i Hercegovina. Poslije zavrene osnovne kole, bavio se
zemljoradnjom do osamnaeste godine, kada je otiao u
pjeadijsku podoficirsku kolu u Bilei. Poslije zavretka
kole, dobio je in podnarednika i izvjesno vrijeme
boravio u Sloveniji radei na podizanju graninih
utvrenja. Kada se, poslije kapitulacije Kraljevine
Jugoslavije, vratiokuikaonarednik,uselusuvepoela
proganjanjaistrijeljanjaSrba.TihdanasunaOzrenstiglii
lanoviKPJ,zbogpripremazaustanak.Todorimjepriao
ipoeodapomaeuorganiziranjuustanka.

U prvim ustanikim borbama zapaen je kao hrabar i

snalaljiv borac, pa je izabran za rukovodioca u
graanikom kraju. Njegovo vojniko znanje dolo je do
izraajauprvim
borbama, a kasnije se sve vie potvrivalo. Ponjegovimplanovimaizvrenesumnogeakcije
naeljeznikestanice,utvrenamjestaivojneposade.

Osobitu umjenost i odvanost u rukovoenju pokazao je u borbi za unitenje jakog

neprijateljskog uporita na Lepoglavi, kod urevika, u oktobru 1941. godine. Zahvaljujui
njegovoj hrabrosti i snalaljivosti, neprijatelj je tada bio teko poraen izgubio je veliki broj
vojnika i oficira. Partizani su tada zarobili veliki ratni plijen. Pored ostalog, zarobljena su tri
teka i nekoliko lakih mitraljeza, veliki broj puaka i znatna koliina municije. U ovoj borbi
Todorjebioranjen,alijeiporedtogazavrijemeborbeneprekidnoobavljaosvojudunost.

Krajemnovembra1941,uspjenojekomandirao3.bataljonomkojijerazbioinatjeraoubijeg
zloglasnu ustaku bojnu iz Graanice. Ovom pobjedom potpuno je propao plan ustaa da
uniteOzrenskiodred.

Todor se istako i prilikom unitenja njemakog uporita Dukin Krst, na pruzi Doboj
Sarajevo, polovinom decembra 1941. Juriajui na elu svoje jedinice, uspio je da zauzme
uporiteurokuodsata.TusuNijemcipretrpjeliznatnegubitkeuljudstvuinaoruanju.
Krajem februara 1942, u napadu na neprijateljske utvrene poloaje na Krstau i Dugom
Brdu, njegova jedinica slomila je neprijateljsku obranu i razbila domobranski bataljon,
izbacivi iz stroja vie od 150 vojnika i oficira. Tada su zaplijenjena dva teka i pet lakih
mitraljeza,oko150puakaimnogodrugogmaterijala.

Poetkom 1942, Todor Pani je izabran za zamjenika komandantaOzrenskogpartizanskog

odreda. U to vrijeme bio je to jedan od najjaih odreda u Bosni i Hercegovini. Todor je
nepokolebljivo stajao na pozicijama dosljedne borbe protiv okupatora i domaih izdajnika, i
zauzimaojeodluanstavprotivetnikainjihoveizdaje.Dabiukloniliovoghrabrogiveoma
popularnogpartizanskogkomandanta,etnicisuorganiziralinjegovomukoubojstvo.Todora
Paniaje,polovinomjuna1942,zaklaoetnikiplaenik,prilikombrijanja.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

354
 Pap Henrika Pavle ilja
Roenje9.januara1914.uPerlezu,Zrenjanin,Vojvodina.
Student medicine. U Novom Sadu zavrio je Jevrejsku
osnovnukolu,azatimidravnumukugimnaziju.

Za samo sedam godina partijske djelatnosti uzdigao se od

mladog komunista do lana CK KPJ, postao istaknut
organizator radnikog pokreta, SKOJa i Partije i NOB u
Jugoslaviji.
Srevolucionarnimradnikimpokretompovezaosejokao
akviihrazredagimnazije.Septembra1931.upisaosena
Medicinski fakultet u Beogradu. Kao student medicine,
isticao se revolucionarnomaktivnou meu omladinom u
Beogradu,naroitomeustudentima.

lan SKOJa postao je u jesen 1932. Sekretar je

organizacije SKOJa na Medicinskom fakultetu, i ve tada jedan od istaknutih rukovodilaca
studentske omladine Beogradskog univerziteta. lan je Univerzitetskog vea studenata
Beogradskog univerziteta, lan uprave Udruenja jugoslovenskih medicinara, pokreta i
organizator stvaranja opih studentskih udruenja, a u decembru 1933. uestvuje u
organiziranju akcije studenata u Beogradu protiv suenja Georgi Dimitrovu i drugim
komunistimauNjemakoj.TegodineprimljenjeuKPJ.

NjegovapolitikadjelatnostmeumladimauBeograduirilase.Poetkom1934,pokrenuoje
iureivaolist"Medicinar",ufebruarujelanMKSKOJazaBeograd,aumartulanjezgra
PK SKOJa za Srbiju, koje je formirao Blagoje Parovi. Po uputama Parovia, Pap je
organizirao tampanje i bio glavni urednik "Mladog komunista", organa PK SKOJa za
Srbiju. Njegova politika djelatnost meu studentima i mladim radnicima Beograda nije
ostalanepoznatapoliciji,kojajetragalazanjim,hapsilagaiprogonilaizBeograda.

UprovalipartijskeiskojevskeorganizacijeuBeogradu,9.jula1934,uhapenjeiodSudaza
zatitu drave 20. decembra 1934. osuen na 3 godine robije, koju je izdrao u Sremskoj
Mitrovici.Uzatvorujeizdraostrahovitutorturu,alinijeodaonisvojedrugovenitampariju
"Komunista",zakojomjeupornotragalabeogradskapolicija.

Na robiji je bio jedan od najodlunijih boraca za poboljanje uvjeta ivota politikih

zatvorenika. Tu je prouavao marksizamlenjinizam, i u tome pomagao drugim
zatvorenicima.

Poslije izlaska s robije, 9. jula 1937, nastavlja revolucionarnu djelatnost u Vojvodini. U

Bakoj i Banatu je sa arkom Zrenjaninom radio na stvaranju i jaanju partijskih
organizacija,auBeograduokupljaipolitikidjelujemeuvojvoanskimstudentimakaolan
Pokrajinskog odboranaprednihstudenataizVojvodine.TadajepostaolanCKSKOJa.Od
1938. godine Centralni odbor Ujedinjene studentske omladine djelovao je po njegovim
instrukcijama.Paptadapietekstove"Problemiomladine"i"Frontmladegeneracije",kojisu
umnoeniirasturaniuBeograduicijelojzemlji,ipreko"Seljakogkola"iriidejeKPJ.

Kada je, 19. juna 1938. godine, policija raspisala za njim potjernicu zbog "komunistike
propagande",prelaziuilegalnost,lakomunijesueno,Sudzazatitudraveosudiogaje,17.

355
novembra 1938, u odsustvu, na 15 godina robije. U ljeto i jesen 1938. skrivao se i aktivno
politiki djelovao, piui razne tekstove u nizu radnikih listova Srbije i Vojvodine, dok po
direktiviCKKPJnije,krajemnovembra,prebaenuZagreb.

U strogoj ilegalnosti radio je u Centralnoj partijskoj tehnici u Zagrebu. Iskustvo iz ranijeg

radaiznanjesteenonarobijisadajeprimjenjivaonaovomvrloodgovornomzadatku.
Ilegalni partijski materijal, partijska tampa i literatura u velikim koliinama i sigurnim
kanalimarasturanajepoitavojzemlji.

Na V zemaljskoj konferenciji KPJ, oktobra 1940. u Zagrebu, izabran je za lana CK KPJ.

Pred rat je radio u Zagrebu kao instruktor CK KPJ u zagrebakoj partijskoj organizaciji, i
rukovodio Centralnom partijskom tehnikom. U ljeto 1940. bio je jedan od predavaa na
partijskomkursuuMakarskoj,azatiminaviempartijskomkursuuZagrebu.

Poslije okupacije zemlje, radio je na jaanju partijske organizacije i formiranju udarnih grupa
u Zagrebu. Sa zagrebakim komunistima organizirao je prikupljanje oruja i sanitetskog
materijala, organizirao sabotae i diverzije i ubojstvo zloglasnog policijskog agenta Tiljka,
poetkomjula1941.godine.

Po direktivi CK KPJ i CK KP Hrvatske, poetkom augusta 1941, u svojstvu delegata CK,

odlazi u Dalmaciju da pomogne PK KPJ za Dalmaciju u organiziranju partizanskih odreda i
oruaneborbe.

Poslije obavljenog zadatka u Splitu i ibeniku, Pap je otiao na podruje Zatona i Vodica,
gdje je bilo izvjesnih kolebanja meu nekim starijim komunistima. Lomei njihov otpor Pap
je,poslijeformiranjaodreda,otiaouBukovicu,datamopripremiiosiguraprihvatboracaiz
Zatona i Vodica. Na put je krenuo 14. augusta uveer. Meutim, tokom noi je sa svojim
vodiem zalutao, pa je, u zoru 15. augusta, na prepad uhvaen kad se umivao na vrelu kod
sela Vaana. Talijani su zarobljenike sproveli u Skradin, gdje su ih poslije ispitivanja i
muenja, istog dana strijeljali, mada nisu znali da su strijeljali Pavla Papa, jer su kod njega
naliispravenaimeVjekoslavaMagdalinia,aonimnitanijepriznao,paaknisvojeime.

Pred samo strijeljanje, Pavle Pap je, stisnute pesnice, rekao:"IditesvomeMusoliniju,irecite

mu kak umiru komunisti. ivela sloboda!" Faistiki plotun ugasio je mladi ivot i prekinuo
veomabogatiplodanrevolucionarnirad.

Na V kongresu KPJ, jula 1948. godine, generalni sekretar Josip Broz Tito rekao je o Pavlu
Papu: ... neumorni organizator partizanskih odreda, poginuo je u Dalmaciji herojskom
smru,uvrijemekadajepoveouborbupartizanskeodrede".

Narodnimherojemproglaenje5.jula1945.godine.

356
 Papi Jove arko
Roen je 20. januara 1920. uVlahinjikodBilee,Bosnai
Hercegovina.

Potie iz siromane radnikoseljake porodice. Osnovnu

kolu zavrio je u Bilei kao odlian ak, ali kolovanje
nije mogao da nastavi zbog siromatva porodice. Kada je
odrastao,zaposlioseuBileikaopruniradnik.

Od rane mladosti itao je naprednu literaturu i tampu,

koju je dobivao od brata i drugih naprednih radnika i
srednjokolaca. Kasnije je i sam primao i rasturao
naprednu tampu i literaturu meu radnicima u Bilei i
mladim seljacima. Njegovao je prijateljstvo i drugarstvo,
rado pomagao drugima u radu i imao znatan utjecaj na
omladinu u Bilei i svom selu. Njegova kua je pred rat
bila jedan od partijskih punktova za bileki srez, pa je arko od 1940. esto bio i partijski
kurir.

Odmah poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, ukljuio se u pripreme za ustanak.

Okupljaojeokosebeomladinuiobuavaojeurukovanjuorujem.Radiojenastvaranjuprve
ustanikeeteibiomeunjenimprvimborcima.Uprvimsukobimasneprijateljemisticaose
hrabrou i snalaljivost. Bio je odlian bomba i pukomitraljezac i dobar organizator, paje
ubrzoizabranzakomandiravoda.USKOJjeprimljenseptembra1941,auKPJjanuara1942.
godine.

Kada je, 22.augusta1941,jednaustakodomobranskajedinicapoladazapaliseloMiruei

masakrira stanovnitvo, arko je s jo dvojicom drugova zadraonastupanjeneprijatelja,sve
doknijestiglapomo.NeprijateljsepovukaouBileu,ostavljajuizasobomorujeiranjene
vojnike.

arko je bio posebno spretan u borbama nou, u pripremanju i izvoenju iznenadnih napada
na neprijateljske poloaje i utvrenja. Volio je da se uvue u neprijateljske redove, i da
bombama izaziva paniku meu neprijateljskim vojnicima. Tako je, krajem augusta 1941,
bombama rastjerao ustae u utvrenju Drakuljica, nedaleko od Bilee, na koje su partizani
pripremalinapad.IzteakcijeizniojedvamitraljezakojasuustaeostavilebjeeiuBileu.
Unovembru1941.biojesekretaraktivaSKOJauVlahinjiilanOpinskogkomitetaSKOJ
a.

Uproljee1942,kaokomandirvodaukombiniranojpartizanskojeti,tekojeranjenuborbi
s crnogorskim etnicima. Borci su ga, kao tekog ranjenika, prenijeli kui, gdje je i ostaona
lijeenju poslije povlaenja partizanskih jedinica iz Hercegovine, juna 1942. etnici su ga
ubrzo otkrili, danonono sasluavali i strahovito muili, traei od njega da izda svoje
drugove u ilegalnosti. arko je stoiki podnosio muenja, ostao nijem. Zato su ga predali
Talijanima na dalji postupak". U Talijanskom zatvoru je ostao dok su mu rane zalijeene, a
onda je uspeo da pobjegne. Poslije toga, ivio je u ilegalnosti, sve dok se, poslije bitke na
Sutjesci, u Hercegovinu nije vratila 10. hercegovaka brigada. Tada je arko u svom selu
formirao vod i s njim poao u susret brigadi, od kojesevienijeodvajao.Stupiojeudrugu
etu4.bataljona10.brigade.

357
arko je pokazao izuzetnu hrabrost u mnogim borbama, a naroito u napadu na njemaku
kolonu (20. septembra 1943) kod sela Vlahovia, na ustaka utvrenja u Popovom Polju, u
razbijanju njemakih snaga na Moskvu, poetkom oktobra i razbijanju Kalinovike i
Sarajevske etnike brigade 17. oktobra na Gatu, razbijaju ustae u Fazlagia Kuli 19/20.
novembra 1943. Marta 1944. godine postavljen je na dunost komandira 2.ete1.bataljona
10.hercegovakebrigade.

Dvadesetpetogaprila1944.godine,jakeetnikesnagenapalesuizBilee,tuseluBaljcima,
nou,opkolili1.i4.bataljon10.hercegovakebrigade.Shvativiopasnostukojojsebataljon
naao,arkojeprvisasvojometompoaoujuri,azanjimiostali.Ukrvavojborbiprsau
prsa, probijen je obru, i omogueno izvlaenje 4. bataljona, ali je u tom juriu arko
poginuo,zajednosjo8boracasvojeete.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

358
 Parenta Miloa Nenad
Roen je 19. decembra 1913. u Zadru, Hrvatska, u
sveenikoj, patriotskoj porodici, koja se borila protiv
talijanske okupacije i za vraanje Zadra Jugoslaviji. Poto
je, nepravednim odlukama velikih sila, ovaj grad ustupljen
Italiji, porodica Parenta se, septembra 1921 preselila u
Knin, a poslije godinu dana u Sremske Karlovce, gdje je
otac Milo dobio slubu. Tu je Nenad poao u gimnaziju,
koju je zavrio u Beogradu, gdje se 1927. opet preselila
njegovaporodica.

Na Medicinski fakultet se upisao 1932. godine. Tada

poinje njegova organizirana revolucionarna aktivnost.
Godine1934.primljenjeuSKOJ,aetirigodinekasnijeu
KPJ. Bio je skroman, omiljen i potovan od svojih
drugova. Partiji i radu je pripadao svim srcem, odano i
nesebino se borei za njen program. Radio je na irenju utjecaja KPJ meu studentima i
nastavnicima Medicinskog fakulteta, na organiziranju i jaanju partijske i skojevske
organizacije meu mladim radnicima i zanatlijama. Uestvovao je ivo na irenju ideja KPJ,
istupajui na javnim skupovima koje je KPJ organizirala preko postojeih legalnih drutava i
organizacija, a s grupom mladih naprednih ljekara tampao je knjigu Narodno zdravlje u
Sovjetskom Savezu". Poslije zavretka studija i odsluenja vojnog roka, zaposlio se 1940. u
bolnici saobraajnog osoblja na Dedinju. Gotovo u isto vrijeme izabran je za sekretara
RejonskogkomitetaKPJ.

Poslije okupacije zemlje, Nenad i njegova porodica roditelji i tri sestre svojski
izvravaju zadatke oko priprema za oruanu borbu. Provodei odluke Partije na podruju
njegovog Rejonskog komiteta, Nenad je organizirao bijeg i pri hvatanje nekoliko stotina
zarobljenih vojnika iz privremenihNjemakih logora.Prikupljenojedostaoruja,sanitetskog
materijala, municije, materijalnih i novanih sredstava. Uporno radi na jaanju i irenju
partijske i skojevske organizacije meu radnicima, zanatlijama i zdravstvenim radnicima.
Organizator je i predava na partijskim i sanitetskim kursovima. Za osiguranje neprekidnog
rada partijskim rukovodstvima i za pri hvatan je ilegalaca, organizirao je mreu ilegalnih
stanova.Stannjegoveporodice,uSazonovojbr.70,injegovstanuuliciJovanaRajiabr.2,
bili su mjesta u kojima su se odravali sastanci i radni dogovori najistaknutijih rukovodilaca
KPJ, preuzimale i predavale vane poruke za NOB. Tu su dolazili i ilegalno radili istaknuti
revolucionari i rukovodioci NOB: Petar Stamboli, Spasenija Babovi, Milentije Popovi i
drugi. Svega devedesetak dana poslije ulaska Njemakih okupatora u Beograd, po zadatku
rukovodstvaKP,NenadjeorganiziraopaljenjepolicijskearhiveuUpravigradaBeograda.

Poinjanjem ustanka, na podruju rajona neumorno radi na organiziranju udarnih grupa koje
izvode sabotae, diverzije i oruane akcije. Neposredno uestvuje u organiziranju spaavanja
Aleksandra Rankovia iz zatvorske bolnice u Vidinskoj ulici. Pored organiziranja borbenih
akcija na podruju svoga rajona, Nenad je partijskim vezama prebacio iz grada nekoliko
stotinapartizanauoblinjepartizanskeodrede.

Plodnu revolucionarnu aktivnost istaknutog partijskog radnika prekinulo je hapenje 19.

septembra1941.godine,naprostoruciglaneianskog,kadajedolazionazakazanisastanak
zaskoilo ga je iznenada est zloglasnih agenata Specijalne policije, savladalo i otjeralo u

359
sjediteSpecijalnepolicije.Uprkosdirektnomtereenjuimuenju,Parentasehrabrodraoi
ostao veran zakletvi Partiji i narodu. Poslije nekoliko dana, krajem septembra ili poetkom
oktobra, izdajnici srpskog naroda odveli su i, na neutvrenom, jednom od brojnih gubilita
okoBeograda,strijeljaliParentu.

Nenadovasmrtjebilateakudaraczaroditeljeinjegovetrisestre,aliihnijezaustaviladaidu
putem omiljenog i plemenitog sina, brata i supruga, putem Partije. Na izvravanju partijskih
zadataka,njegovasestraGordana,lanKPJ,provaljenajeiuhapena10.maja1943.godine.
Agenti Specijalne policije su je na najzvjerskiji nain muili, ali ona nije izdala nijednu
partijsku vezu i nijednog druga. Narednog jutra je podlegla mukama. Najstarija sestra, Olga,
uhapena je 5. jula 1943, i na Banjici streljana 28. kolovoza 1944. Njihova majka je bila
aktivanuesnikNOPaisasvojomdjecomdijeliladobroizlo,ustrajavajuinaputuborbe.
Njegov rodni grad na obalama Jadrana, NOBom vraen matici zemlji, dao je etalitu pred
rodnomkuomimeovogistaknutogkomunistairevolucionara.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

360
 Pavlovi Miloje
Roen je 28. novembra 1887. godine u Jaruicama. kod
Rae Kragujevake, Srbija. Osnovnu kolu je zavrio u
svom rodnom mjestu, gimnaziju u Kragujevcu, Filozofski
fakultet1912,iPravnifakultet1925.godineuBeogradu.

Uestvovao je u balkanskim ratovima 19121913.

godine, kao podoficir, a i u prvom svjetskom ratu, od
19141918, kao oficir. Za pokazanu hrabrost, odlikovan
je Ordenom bijelog orla s maevima i Zlatnom medaljom
za hrabrost. U bivoj jugoslovenskoj vojsci imao je in
rezervnogkonjikogpotpukovnika.

Od1913do1929.slubovaojeuKragujevcukaosuplent,
profesor i direktor Prve muke gimnazije. Zatim je bio
direktor gimnazije u Valjevu, a od 1932. direktor enske
uiteljskekoleuKragujevcu.Natojdunostiostaojedosmrti.

Miloje Pavlovi je bioistaknutiiuglednidrutveniradnik,imnogogodinajebiopredsjednik

Narodnog univerziteta u Kragujevcu. U vrijeme diktature Petra ivkovia, 1929. godine,
Narodni univerzitet je morao da obustavi rad, a Pavlovi je po kazni premjeten u Valjevo.
Bio je predsjednik Odbora za podizanje spomenika palim umadincima, lan Uprave
rezervnih oficira, i drugih drutvenih organizacija onogvremena.Vrloaktivnojesuraivaou
asopisima: Misao", Venac", Glasnik profesorskog drutva", Vojni vesnik", Uiteljska
iskra", Knjievni sever", a ureivao je i list Polet". Povremeno je suraivao i u drugim
asopisima.

Pavlovi je bio istaknuti intelektualac velikog obrazovanja i bogate kulture, poznavalacetiri

strana jezika. Na svojim profesionalnimdunostima,udrutvenomraduiusvojojsredinibio
jepoznatkaodosljedandemokrativelikirodoljub,dostojanstven,ponosan,hrabarineobino
skroman ovjek. Svojom linou, stavovima i djelima vrio je snaan utjecaj na generacije
svojih uenika. Njegova demokratska shvaanja i humanizam bili su nerazdvojni dio njegove
linostiidoprinijelisudazasvevrijeme,anaroitood1930.godinedorata1941.godine,u
Uiteljskoj koli u kojoj je bio direktor, prevladaju napredna demokratska shvaanja, ime je
omoguioutjecajKomunistikepartijeJugoslavijenaomladinu.

Kao direktor, podravao je rad naprednog omladinskog pokreta u Uiteljskoj koli. U

nekoliko mahova se otvoreno i odluno suprotstavio odluci policije da nadzire rad kole i
uenika: Dok sam ja ovdje direktor, policija se nee mijeati u nadzor nad mojim
uenicima." Uprava policije u gradu je morala da se povue, jer je Pavlovi bio vrlo
autoritativanicijenjen,apodravalogajevrlojakodemokratskojavnomjenjeugradu.

Pavloviseeksponiraokaorodoljubiantifaist.Govoriojenaprotestnimzborovima,25.i27.
marta 1941, protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. Od poetka okupacije, Nijemci i
ljotievcioptuivalisugadajevaspitaiodgajivageneracijakomunista."Napadenanjega
ponavljalisupovodomsvakeakcijeukojojbiacinjegovekoleuestvovali.Onjeodlunoi
hrabrostajaonapozicijamanarodnooslobodilakogpokreta.

361
Miloje Pavlovi uhapen je s vie od 7.000 graana i kolske omladine Kragujevca, 20.
oktobra1941.godine.Njegasuprikljuiliostalimuhapenimgraanima,kojisubilismjeteni
u topovske upe. Tu je, sa svim ostalim nevinim na smrt osuenim, meu kojima je bilo
profesoraiakaiznjegoveidrugihkola,proveodanino.

Okupator i njegove sluge, ljotievci i ostali, nastojali su da Miloja, kao uglednu linost,
pridobiju za suradnju. Na strelitu su mu ponudili da se izdvoji iz stroja aka i graana
odreenihzastrijeljanje.Milojejebioestitipotenovjek,aiznadsvegavelikirodoljubkoji
je vie volio uspravno i dostojanstveno poginuti nego, kao kukavica i izdajnik, sluiti
neprijatelju. Njihovu ponudu je prezrivo i odluno odbio, rekavi im da je njegovo mjesto u
stroju, i da eli do kraja da dijeli sudbinu svojih aka. Sa svojim acima, profesorima i
ostalimgraanimasvogaslobodarskoggrada,strijeljanje,21.oktobra1941.godine.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

362
 Pavlovi Veljka Ratko iko
Roen je 1. marta 1913. godine u selu Berilju, Prokuplje,
Srbija.Potieizzemljoradnikeporodice.

Srednju kolu pohaao je u Prokuplju, Beogradu i

Leskovcu. Studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Godine 1933. primljen je u KPJ. Iste godine izdao je u
Leskovcu zbirku pjesama Okovi i bez okova." Drao je
predavanja na Narodnom univerzitetu, a svoje tekstove
politike i socijalne sadrine objavljivao u listu Glas" u
Leskovcu.

Od 1935. studirao je na Ekonomskom fakultetu u Pragu,

kao stipendist Prake banke. Tamo je izabran za
predsjednika Udruenja jugoslovenskih studenata, koje je
imalo oko 200 lanova, i za sekretara jedne od dviju
partijskihelijajugoslovenskihstudenata.

NekolikomjeseciprijeodravanjaSvjetskogomladinskogkongresauenevi(31.augusta
6. septembra 1936), Pavlovi je s Veljkom Vlahoviem radio na sastavljanju broure Svi za
mir mir za sve." Jedan je od pokretaa i organizatora rada studenata za upuivanje
dobrovoljacaupaniju.IzPragaodlaziupaniju,iboriseusastavuinternacionalnihbrigada,
u bataljonu GeorgiDimitrov."RanjenjeuborbisfalangistimanareciMarami(13.februara
1937). Posle ozdravljenja, upuen je u Oficirsku kolu u Rozo Rubio kod Albacete, gdje je
izabran za politikog komesara slovenske grupe slualaca, a zatim je bio politiki komesar
kole.Potomponovoodlaziubrigadu,,br.129",ukojojseisticaoizvanrednomhrabrou.U
paniji je napisao pjesmu Drugovima iz Andaluzije i Asturije", koja je objavljena u knjizi
Krv iivotzaslobodu",Barcelona1938,uizdanjuFederalneunijepanskihstudenata.

Posle naputanja panije, s grupom jugoslovenskih interbrigadista zatoen je u logoru San

Siprijen, zatim u logoru Girs. U logorima je biran za sekretara partijskih elija nacionalne
grupejugoslovenskihinterbrigadista,itufunkcijukasnijejepreuzeoIvanGonjak.Veomase
istakaokaopredavamarksizmaipolitikeekonomije.

U zemlju se vratio 1940, i nastavio revolucionarni rad. Krajem iste godine, pozvan je na
odsluenjevojnogroka.Poslepoetkarata,doaojeupunojratnojspremiuToplicu.Jedanje
od osnivaa Toplikog partizanskog odreda (3. augusta 1941). Bio je politiki komesar
Odreda, komandant Odreda, zamjenik komandanta Odreda, zamjenik komandanta Pasjako
jablanikog odreda, naelnik taba 1. junomoravskog odreda i komandant 2. juno
moravskogpartizanskogodreda.

Imao je izvanredno znaajnu ulogu u organiziranju, uvrivanju i uspjenom rukovoenju

NOP na jugu Srbije. Prenosio je svoje vojnikoiorganizacionoiskustvo,stavljajuiuslubu
NOP sve svoje sposobnosti, svoju kulturu, uvjerljivost svoje rijei i govorniku sposobnost,
zbog ega je veoma brzo postao najutjecajnija linost meu borcima i u narodu. Poznata je
njegova zasluga za sjajno izvoenje operacija prilikom oslobaanja Prokuplja i Blaca, i
rudnika Lece u Jablanici. U borbama s etnicima na planini Pasjaci (1214. oktobra 1941),
partizanske jedinice pod njegovom komandom nanijele su etnicima Koste Peanca teak
poraz. Vest u taktici iznenaenja neprijatelja, iskusan u pronalaenju uspjenih i originalnih

363
operacionihplanova,hladnokrvan,odluaniveomasnalaljivuizvoenjuoperacija,uporanu
savlaivanju tekoa, toan i ustrajan u izvravanju povjerenih zadataka, brzo je meu
svojim borcima stekao autoritet prvoklasnog vojnog rukovodioca, koji je ulijevao veliko
pouzdanje, borbenost i polet onima kojima je komandirao. U diskusijama u tabovima o
pojedinim spornim pitanjima, njegovo miljenje je bilo skoro uvijek odluujue, a izvoenje
najteih vojnih zadataka uvijek je njemu povjeravano. U toku 1942. neprijatelji su
koncentrirali velike snage da unite NOP na jugu Srbije. Zahvaljujui njegovom vojnikom
iskustvu, hrabrosti i snalaljivosti, spaen je znatan dio snaga iz obrua neprijatelja. Pavlovi
nije bio samo dobar vojnik. Bio je i odlian agitator, u brojnim govorima ulijevao je narodu
snagu i veru u pobjedu NOP. Takoer je bio odlian uitelj mladih rukovodilaca. Kod njega
su uili prvu praktinu kolu vojnih vjetina i politike borbe mnogi budui komandanti i
politikikomesari.

Zahvaljujui velikoj popularnosti legendarnog junaka Pavlovia, narod s podruja june

Srbijespjevaomujebrojnepjesme.

Poginuo je kao komandant Drugog junomoravskog partizanskog odreda, u borbi s

bugarskim jedinicama, kod sela Strezimirovaca, 26. aprila 1943, na jugoslovenskobugarskoj
granici.

Kao istaknutog borca protiv faizma, Prezidijum Vrhovnog sovjeta SSSRa odlikovao ga je
Ordenomotadbinskograta1.stupnja.

Narodnim herojemproglaenje9.oktobra1945.godine.

364
 Penezi Spasoja Slobodan Krcun
Roen je 2. jula 1918. godine u Uicu, Srbija, u
zanatlijskoj porodici. Osnovnu kolu i gimnaziju uio je u
Uzicu. U viim razredima gimnazije, preko literarne
druine Napredak", poeo je da se upoznaje, a ubrzo i
ukljuuje u napredni omladinski pokret gimnazije od
19351937.godine.

Posle mature, upisao se na Poljoprivredni fakultet u

Zemunu, gdje se, 1937. godine posredovanjem Dobrivoja
Radosavljevia ukljuio u napredni studentski pokret.
Odmah se potpuno posveuje revolucionarnom radu. U
KPJ je primljen je 1939, a poetkom 1940. godine postao
je sekretar Partijskog biroa u Zemunu i lan
Univerzitetskog komiteta SKOJa, a neto kasnije, iste
godine, i lan PK SKOJa za Srbiju. Do poetka rata
obilazioje,kaodelegatPKSKOJaUzice,Kraljevo,KragujevaciKruevac,alimujeglavna
aktivnostbilanaUniverzitetu.

AprilskiratgajezatekaouBeogradu.Gradjenapustio6.aprila1941.OtiaojeuUice,gdje
je pokuao da se prijavi u vojsku, ali je bio odbijen. Kada su Nijemci zauzeli Uice, povukao
se u Sandak, i tu ostao do kraja aprila 1941. godine. U toku maja uspeo je da se vrati u
Beograd,gdjejedobiozadatakodPKSKOJadasevratiuUzice,kaolanOK,ipoveeses
tamonjomorganizacijomKPJ.OdOKKPJzaUzicedobiojezadatakdaradiuzlatiborskom
srezunapripremiustankaiformiranjuZlatiborskepartizanskeete.Posleformiranjateete,
napozivOK,doaojeutabUikogNOPodreda,gdjejeodreenzazamjenikapolitikog
komesara. Posle osloboenja okruga od Nijemaca, imao je zadatak da organizira u Uicu
borbu protiv pete kolone", hapsei pri tom najistaknutije kontrarevolucionare. Na toj
dunosti je ostaouperioduUikerepublike.KadjeUzicepaloNijemcimauruke,povukao
semeuposljednjima,pokuavajuiuzputdaorganizirademoraliziraneborce.URadoinjuje
stigao 5. decembra 1941. godine, i biojezaduendaradinaosiguranjuVrhovnogtaba.Na
tojdunostijeostaosvedokjeVrhovnitabboraviouFoi.PrilikompovlaenjaizSandaka,
juna 1942. godine, postao je rukovodilac politodjela 2. proleterske brigade, a uskoro, kod
Mrkonjigrada,postaojezamjenikpolitikogkomesarabrigade,inatojdunostiostaojesve
doaprila1943.godine,kadajeodreenzakomesarabrigadeposlesmrtiAlekseDejovia.U
septembruistegodineodreenjezakomesara2.proleterskedivizije,isnjomjeuestvovaou
oslobaanju Sandaka. Smijenjen je 7. decembra 1943. godine, zbog poraza divizije kod
Prijepolja.Posletoga,biojes2.i5.krajikomdivizijomkojesuileuSrbijudoIbra,inatrag
u Crnu Goru, gdje se oformila grupa rukovodilaca za Srbiju, koji su od manastira Morae,
juna1944,otilinaVis.TujePeneziizabranuPokrajinskikomitetKPJzaSrbijuiodreen
zanaelnikaOZNedaidesjednomgrupomuSrbiju.SVisaje,poetkomjula,otiaouBari,
aodatleavionomujunuSrbiju,gdjejepoeodaformiraprveorganizacijeOZNe.Izjune
Srbije je preao u osloboeno Valjevo, zatim u Aranelovac, pa u Beograd, gdje je postao
naelnikOdjeljenjazatitenarodazaSrbiju.

NaosnivakomkongresuKPSrbije,maja1945.godine,izabranjezalanaCKKPS,auskoro
izabran u politbiro CK KPS. Na V kongresu KPJ 1948. godine izabranje za lana CK KPJ.
Od 1946. do 1953. godine bio je ministar unutranjih poslova, a zatim potpredsjednik

365
Izvrnog vea Srbije do 1962. godine. Od tada je bio predsjednik Izvrnog vea Srbije do
pogibijeusaobraajnojnesrei,5.novembra1964.godine,useluopiu,kodLazarevca.

Odlikovanjesviedomaihistranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje5.jula1952.godine.

366
 Peri Miloa Vladimir Valter
Roen 1919. u Prijepolju, Srbija. Posle zavrene osnovne
kole, upisao se u Trgovaku akademiju. Zbog loeg
materijalnog stanja, bio je prisiljen da se sam uzdrava i
koluje. Posle zavrene Trgovake akademije, odlazi u
Beograd na Visoku ekonomskokomercijalnu kolu. U
vrijeme kada je bio na slubi u Hipotekarnoj banci u
Sarajevo, od 1940. godine postao je lan Mjesnog
komiteta Komunistike partije Jugoslavije za Sarajevo,
Prije toga je aktivno uestvovao i radio u naprednom
radnikompokretu.

Kada su faistiki zavojevai okupirali Jugoslaviju, Valter

jenastavioilegalnodaradiuSarajevu,dabiubrzostupiou
Majeviki partizanski odred, iji je komandant postao
krajem 1942. godine. Otiao je, zatim, u Zeniki
partizanski odred, koji se u poetku prouo po mnogim uspjenim akcijama. Valter je bio
komandantudarnogbataljona.
U6.istonobosanskojbrigadibiojekomandantbataljona.

Poetkom 1943. godine, upuen je na ilegalni rad u Tuzlu. U ovom gradu, i pored izuzetno
tekihuslovarada,uspjenojeizvravaosvezadatke.

U ljeto 1943. godine, rukovodstvo NOP u Bosni i Hercegovini je uputilo Valtera na ilegalni
raduSarajevo.TamojepostaosekretarMjesnogkomitetaPartije,Kaoiskusanboracidobar
poznavalacprilikauovomgradu,uiniojemnogodaoiviilegalnipokret.Davaojeznaajnu
pomo partizanskim jedinicama koje su djelovale u okolini Sarajeva. Organizirao je mreu
partizanske obavjetajne slube. U nekoliko navrata, Specijalna policija pokuavala je da
otkrije i uniti i legalne punktove i sarajevsku organizaciju u cjelini. To joj, osim rijetkih
sluajeva, nije polazilo za rukom. Valter je jo za ivota postao legenda, kao jedan od
najiskusnijih i najhrabrijih obavjetajaca narodnooslobodilakog rata. Hrabar, veoma
inteligentan,pronicljivisposobanborac,svakiputjenadmudrivaoneprijatelja.Nekolikoputa
je po specijalnim zadacima odlazio na slobodnu teritoriju i u Vrhovni tab
narodnooslobodilakevojskeipartizanskihodredaJugoslavije.

Gotovo do kraja rata, do 6. aprila 1945. godine, stajao je na elu svih akcija ilegalne
organizacijeuSarajevu.Poginuojeuzavrnimborbamazaosloboenjegrada.

Hrabro,kakavjeinaebiocijelogivota,Valterjesgrupomboracauvaoelektrinucentralu
koju su ustae htjele da unite prilikom povlaenja. U ovim borbama, minobacaka granata
prekinula je ivotni put Vladimira Peria. Ostala je legenda o neustraivom i odvanom
obavjetajcuValteru.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

367
 Petranovi Zdenko Jastreb
Roenje8.travnja1919.uDelnicama,Hrvatska.Radioje
kao trgovaki pomonik u Suaku. Uestvovao je u
demonstracijama koje su organizirane u Suaku protiv
Hitlerovog porobljavanja ehoslovake. Zbog uea u
demonstracijama bio je zatvoren.

Kapitulaciju Jugoslavije i okupaciju zemlje doekao je u

Suaku. Tada se poelo aputati po gradu da se otpor
nastavlja i da su svi rodoljubi pozvani u borbu za
osloboenje.Zdenkosesjetiorazgovorasbratomkojiseu
Delnicama, preko drutva esperantista, upoznao s
delnikim komunistima i njihovim ciljevima. Dola je
jesen, i Zdenko se odluio. Otiao je bratu u Delnice i
povezao se s lanovima KP. Prikljuio se grupi novih
boraca i otiao u partizane. Delnika eta je bila
napadnuta, pa je Zdenko s grupom boraca poao u likofuinski partizanski logor na
Bitoraju. Poslije jedne akcije, Zdenko se vratio u logor i, po obiaju, naslonio se na jelu.
Pogled je uperio negdje u daljinu, a oi su mu odjednom dobile tvrd izraz. "Vidi Zdenka,
gledakaojastreb",rekaojeualijedanstarijidrug.Zdenkojeodtadanosiosvojpartizanski
nadimak "Jastreb".

U borbi kod Litoria, krajem svibnja 1942, osobito se istakao mitraljezac Delnike ete,
Zdenko Petranovi Jastreb. On se sa svojim mitraljezom prebacivao s jednog krila na drugo,
takodajeneprijateljdobiodojamdaganapadajumnogojaesnagenegotosu,ustvari,bile.

Usastavu3.bataljona"Goranin"PrimorskogoranskogNOPodredabilajeiOmladinskaeta.
KomandiretejebioZdenkoPetranoviJastreb.Prvanjegovasamostalnaakcijabiojenapad
na posadu od 25 talijanskih vojnika, smjetenu u lugarskoj kui na Praprotu.Jastrebovaeta
se,uranuzoru,pribliilalugarskojkuiiiznenadakrenulaujuri.Svih25talijanskihvojnika
je zarobljeno.

Krajem lipnja 1942. slovenake partizanske jedinice su zatraile pomo 2. primorsko

goranskogNOPodreda.PrekorijekeKupejeupuenaOmladinskaeta,naelusaZdenkom
Petranoviem. Uz pomo jedne ete slovenakih partizana, 21. lipnja 1942. Zdenkova eta
napalajeneprijateljskouporiteuBanjojLoki.Borbajetrajalagotovocijelidan.Zdenkojesa
svojom etom potisnuo neprijatelja. Juriao je na mitraljesko gnijezdo i uspio zaplijeniti
mitraljez. Upao je, zatim, u konjunicu, uzeo mazgu, natovario na nju mitraljez i predao je
kuriru.

Kolona neprijateljskih tenkova kretala se prema Banjoj Loki. Partizanske jedinice su se

povukle. U borbi je poginuo Zdenko Petranovi Jastreb, jedini borac. 2. odreda koga je do
tada pohvalio tab Pete operativne zone Hrvatske.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

368
 Petrovi Petra Adam, Gigac
Roen je 17. aprila 1913. godine u selu Veliki Gradac,
Glina, Hrvatska. Potjee iz siromane seljake po rodice.
Kao dijete ostao je bez oca i majke, pa je ivio s djedom,
bakom i strievom dvanaesto lanom porodicom. Kako je
morao uvati stoku, jedva je uspio zavriti tri razreda
osnovnekole.S13godinaodlaziodkue,izapoljavase
napilaniuDoduima.

Skraeni vojni rok od 9 mjeseci sluzi 1937, u Prizrenu.

Vraa se u selo, gdje na svega tri jutra zemlje zasniva
porodicu, ali ga siromatvo tjera na posao sezonskog
radnikainadniara.

Aprila 1941, u Sisku, u rezervi, saznaje o zloinakoj

ustakoj organizaciji, doivljava rasulostarejugoslavenske
vojske i s maarske granice preko Daruvara, Grubinog polja, Siska uspijeva doi do
Petrinje, gdje mu ,,Maekova zatita" oduzima vojnu opremu i oruje. Iz pritvora u Petrinji,
Gigacjepobjegao,iprekoBanskogGrabovcadoaouselo.

Kako su ustae jo prije ustanka poele masovna zvjerstva nad srpskim narodom Banije,
GigacsesklanjauoblinjuumuAnelinakosa,kaoimnogidrugimukarci,itekpovremeno
navraa kui. Prije akcije partizana Vasilja Gaee na neprijateljsko uporite Banski
Grabovac, 23. jula 1941., Petrovi uestvuje u odbrani svoga sela od ustakih nasrtaja 10.
augusta1941,kadaVasiljGaeasgrupomustanikaprolazikroznjegovoselo,Adamstupau
Gaein odred. Ve u prvim akcijama istie se Gigac posebno je zapaen u borbama s
ustaama kod sela Maje, gdje zarobljava karabin s 60 metaka. U oktobru 1941, postaje
desetar. Tri puta uestvuje u borbi s ustaama na Zrinju posebno je zapaena njegova
smjelost, kao komandira voda, u napadu na ustaku posadu u Dodoima, gdje naelugrupe
bombaaunitavavelikugrupuustaakojajedoladaubijaipljakauselu.Hrabrikomandir,
ubacivi bombeujednukuu,uskaeunjuiubijadvojicupoznatihkrvnika.

Slijedi napad na andarmerijsku stanicu u Kralievanima. u kojem ima zadatak da napadne

opinskuzgradukojujeuvalonekolikostraara.
Gigac je upao u zgradu i ubio dvojicu neprijateljskih vojnika, pa iz nje uspio iznijeti dvije
puke,3pisaemaineidrugikancelarijskimaterijal.
Kaovodabombakegrupe,PetrovijeiznenadnoupaoueljeznikustanicuBauga,gdjeje
ubio 6 ustaa, apetoricuzarobio.Zatimupadauprostorijepetrinjskogvodovoda,prethodno
ubijajui straare, i zarobljava 13 domobrana, dvojicu ustaa, i zapljenjuje 11 puaka i
pukomitraljez.

U KPJ primljen je 17. aprila 1942. On je ve tada poznat svim borcima i narodu Banije po
smjelim akcijama i junatvu. Na cesti Novi Krupa, Adam pokazuje osobitu smjelost i
junatvo, kad s jednim borcem pretrava brisani prostor i dolazi do samog ustako
domobranskog utvrenja. Dok je grupa boraca s raznih strana pucala na utvrenje, Gigac se
odjednom pojavio pred neprijateljskom posadom, rekavi im da su opkoljeni i da se predaju.
Vidjevigapredsobom,takosigurna,pokazalisubijelumaramicu:50domobranaiustaaje
zarobljeno, sa svom ratnom spremom. Od tada, Gigac kao komandir 1. ete 1. bataljona 1.
banijskogpartizanskogodredauestvujeunizuakcija.

369
Petrovi je primjerom uio borce hrabrosti, vodei brigu o svakom pojedincu. On je primjer
sposobnogkomandira,zatogaborcivoleicijene.

Kako je ustakodomobranska posada u Banskom Grabovcu bila velika prepreka u irenju

slobodnog podruja, domiljati komandir Adam Petrovi preobukao je dva voda partizana u
domobranske uniforme, i uao od sela Bauge u ovo snano utvrenje. Tada je zarobio 60
ustaa i domobrana, sa svom ratnom spremom. Zbog blizine drugih neprijateljskih uporita,
GigcunijeuspjelounititibunkerizgraduSokolskogdomaukojemjeneprijateljbioutvren,
alijetouiniovetogadananaveer,sdesetinompartizana.

U Ravnom Rau sam ulazi u zgradu neprijateljskog utvrenja, rukama hvata straara i
zarobljava 27 domobrana i ustaa. Slijede akcije operativnog ficira Adama u tabu 3.
bataljona 16. brigade 7. divizije, na Hrvatskom untiu i na Lebrenici, iznad Bosanskog
Novog, gdje zarobljava 200 domobrana i ustaa, i 3 Nijemca s veom koliinom oruja i
municije.Uborbama7.banijskedivizije,odKlasniaiBrubnja,Adamvodiusputneborbedo
Prozora, a zatim uestvuje u svim bitkama s njemakim, ustakim i etnikim snagama u
etvrtojipetojneprijateljskojofenzivi.VelikijunakBanijesvjedokjeistradanjasvognaroda
kojijebionaputusdivizijom.PoslijepovratkanaBaniju,Gigacjekomandantbataljonau2.
brigadi 7. banijske divizije. Uestvuje u svakodnevnim akcijama divizije, a posebno junatvo
pokazuje u borbi, marta 1944, kod arenog mosta, blizu Kostajnice. Hrabri komandant,
puzei, doao jenadvadesetakmetaraoddvojicenjemakihoficira,kaoprethodnice,iuspio
ihubiti.Meutim,ubrzomnaletuerkezajetekoranjen.Ostaojesam,tekoranjen.Imaoje
samorevolversdvametka.Otkoiogaje,snamjeromdaseubijeakobipolipremanjemu.
Nijeimhtiopastiivuruke.Kadjeuorijeidrugova.znaojedajespaen.Otpremljenjeu
partizansku bolnicu, u selo irovac. Iako jo nezacijeljenih rana, poslije svega 15 dana
lijeenja,otiaojeubataljon.PonovnojeranjenkodSunje,useluMalaGradua,iotpremljen
upartizanskubolnicuDebelobrdo,kodBrestika,aondauosloboenuGlinu,gdjemujenoga
amputirana.TakoseAdamPetrovimoraozauvijekoprostitiodsvogbataljona.Dokrajarata
aktivnoradiuOpinskomnarodnooslobodilakomodboruMaliGradac.

Poslije osloboenja, radi u drutvenopolitikim organizacijama opine i kotara Glina.

Predsjednik je opinskog odbora SUBNORa i rezervnih vojnih starjeina. Pored Ordena
narodnogherojaiPartizanskespomenice1941,odlikovanjesvieodlikovanjaipriznanja.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

370
 Pijade Samuila Moa ia Janko
Roen je 4. januara 1890. u Beogradu. Posle zavrene
osnovne kole i nie gimnazije, 1905, pohaao je
zanatskoumjetniku kolu u Beogradu, a od 1906. do
1910. studirao je slikarstvo u Minhenu i Parizu, gdje je
naroito pokazao svoj slikarski talent. 1910. je svoj
slikarski poziv zamijenio novinarskim jer mu je on vie i
neposrednije odgovarao. Godine 1911. i 1912. bio je
sekretar udruenja novinarskih suradnika, a 19131915.
jenastavnikcrtanjauOhridu.

Poetkom1919,MoaPijadepokreeiizdajeuBeogradu
napredni dnevni list "Slobodna re", koji je, uz
komunistiku tampu, bio najnapredniji list u zemlji. U
Komunistiku partiju Jugoslavije primljen je 1. januara
1920, i odmah zatim izabran za sekretara partijske
organizacije "Dunav". Tada je poeo da surauje i u centralnom organu KPJ, "Radnike
novine".

Na Drugom vukovarskom kongresu KPJ, Moa vodi upornu borbu protiv "centrumaa".
Augusta1920.izabranje,nalistiKPJ,zaodbornikagradaBeograda.Kadaje,1921.godine,
Zakonom o zatiti drave zabranjen rad KPJ i uhapen Izvrni odbor KPJ, Moa Pijade
postaje lan ilegalnog Izvrnog odbora KPJ i veoma aktivno radi na stvaranju Nezavisnih
radnikih sindikata, i ureuje sindikalni organ "Organizirani radnik". Ponovo pokree
Slobodnure",kaonedjeljnilistkojije,ustvari,biolegalniorganKPJ.

Godine 1922, Moa Pijade predstavlja KPJ na Drugoj konferenciji Balkanske komunistike
federacije u Sofiji. U vrijeme kada je KPJ iz ilegalnosti traila legalne forme politikog rada,
Moa krajem 1922. godine priprema osnivanje Nezavisne radnike partije Jugoslavije. Kada
je ona, 1923, osnovana, Moa je ureivao i organ ove partije "Radnik", a kada su ga vlasti
zabranile,poeojedaizdajeiureuje"Okovaniradnik".

Zabranom Nezavisne radnike partije, prestale su mogunosti legalnog politikog rada KPJ,
pa je Partija morala prei u jo veu ilegalnost. Partija je Moi dala zadatak da organizira
ilegalnutamparijuCKKPJuBeogradu.Tusutampanileciilist"Komunist",ijajepojava
vrlo snano djelovala na lanove KPJ, njihove simpatizere i redove naprednihljudi. Februara
1925, ilegalna tamparija je otkrivena, a Moa Pijade uhapen. Sud za zatitu drave ga
osuujena20godinarobije,kojamuje,netokasnije,smanjenana12godina.Kaznuzatvora
jeizdraouSremskojMitroviciiLepoglavi,gdjejemeuzatvorenicimarazviovrloznaajnu
i raznovrsnu politiku aktivnost, zbog ega je, posebno 1934. godine, osuen na jo dvije
godine,pajetakoizdrao14godinanarobiji.

I pored tekih zatvorskih uvjeta, Moa je neumorno nastavio revolucionarnu aktivnost.

Njegovimizuzetnimzalaganjem,tamnicesupretvoreneukolekomunista.Biojeorganizator
mnogihakcijapolitikihosuenikaprotivzatvorskogreima:demonstracija,trajkovaglaui
drugih metoda koje su pred uzimane radi boljih uvjeta ivota u zatvoru,zadobivanjeknjiga,
asopisa... Bio je predava na mnogim kursovima odranim u kaznioni i pomagao mlaim i
nedouenim drugovima da savladaju osnove marksizma. Nalazio se i u prvim redovima
boraca protiv raznih frakcionaa, a posebno protiv Petka Miletia, kojijepokuaodarazbije

371
jedinstvo radnikog pokreta. CK KPJ je ovlastio Mou Pijade da u njegovo ime moe da
raspravi sluaj Petka Miletia u kaznionici. Moa je ovaj zadatak izvrio uz pomo ostalih
drugova, odanih Partiji razobliio je Petka kao izdajnika i unitio svaki njegov utjecaj na
partijskekadrove.

Od izvanredno velikog je znaaja prijevod Marxovog "Kapitala" koji je na robiji, zajedno s

olakoviem, preveo Moa Pijade. Taj podvig je predstavljao veliki doprinos
revolucionarnom uenju i obrazovanju komunista i proirivanju njihovog marksistikog
pogleda na svijet. Pored toga, preveo je "Komunistiki manifest", "Bijedu filozofije" i
"Kritiku politike ekonomije". U kaznioni u Lepoglavi Pijade se, 1930, upoznao s Josipom
Brozom Titom zajedniko tamnovanje i revolucionarna borba zbliila ih je i nerazdvojno
povezala.

U aprilu 1939. godine, Moa je, posle 14 godina tamnovanja, izaao s robije. Odmah je
nastaviopartijskiraduBeogradu.Januara1940.godinePijadejeponovouhapeniupuenu
koncentracioni logor u Bileu, u kome je ostao do aprila 1940. Na Petoj zemaljskoj
konferencijiKPJ,oktobra1940,izabranjezalanaCKKPJ.Februara1941.Moajeponovo
uhapen,aputenjedvadanaprijenapadafaistikeNjemakenanauzemlju.

Posle aprilskog sloma, Moa je upuen u Crnu Goru, da izvri pripreme za narodni ustanak.
UskoroprelaziuVrhovnitabukojem,odpoetka1942,radinaorganizacijinarodnevlasti,
narodnooslobodilakih odbora i organiziranju pozadine, kao naelnik ekonomskog odjeljenja
Vrhovnog taba. U razvoju i uvrivanju NOO, veliku ulogu su odigrali Foanski propisi
kojeje,februara1942,izdaoVrhovnitab,apripremioMoaPijade.

Moa se izvjesno vrijeme posvetiostvaranjuAVNOJa,ananjegovomDrugomzasjedanjuu

Jajcu najaktivnije uestvovao u izradi svih odluka koje su bile temelj nove socijalistike
Jugoslavije.NaDrugomzasjedanjuizabranjezapotpredsjednikaAVNOJa.

SvevrijemerataMoajenalaziovremenadasevrloaktivnobavipublicistikomdjelatnou,
objanjavajui revolucionarnu sutinu NOO kao organa revolucionarne vlasti, izraavajui
optimizam i veru u pobjedu nad faizmom. On je osniva i prvi suradnik jugoslovenske
novinske agencije Tanjug, osnovane 5. novembra 1943, i koja je imala veliku ulogu u
obavjetavanjusvjetskejavnostioborbinarodaJugoslavijezaosloboenje.

Posle osloboenja, Moa je stalno biran za poslanika Savezne narodne skuptine. Bio je i
poslanik Narodne skuptine Srbije l i II saziva. Do januara 1953. godine bio je u Saveznoj
skuptini predsjednik Ustavotvornog, a zatim Zakonodavnog odbora. Od tada do januara
1954. godine bio je potpredsjednik Saveznog izvrnog vea, kada je izabran za predsjednika
Savezne skuptine. Posebno se istakao u izgradnji narodne vlasti i socijalistikog
zakonodavstva.JedanjeodautoraprvogUstavaFNRJ,Ustavnogzakonaidrugihzakonakoji
supredstavljalipravnetemljenaezemljeinjenihustanova.Uestvovaojeurjeavanjusvih
pitanja poslijeratne izgradnje zemlje, a istakao se i na MirovnojkonferencijiuParizu,gdjeje
zastupaonauzemlju.NaVkongresuKPJbiojereferentoprogramuPartije,itadajeizabran
uPolitbiroCentralnogkomitetaKPJ.

Kada je Informbiro, 1948, grubo gazei principe marksizmalenjinizma, napao nau Partiju,
MoajesvimsvojimrevolucionarnimaromstaouobranuKPJ.NaVIkongresuKPJponovo
je izabran u CK i u Izvrni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Bio je lan predsjednitva
Socijalistikog saveza radnog naroda Jugoslavije, Centralnog odbora Saveza boraca, redovni

372
lan Srpske akademije nauka, lan Udruenja novinara i Udruenja likovnih umjetnika.
Ostavio je za sobom oko 120 slikarskih radova (od kojih je dvije treine izgubljeno) i vie
stotina skica i crtea, posebno s robije, koje je namjeravao da prenese na slikarska platna.
Njegovigovoriitekstoviod19411949.godineobjavljenisuudvijeknjige.
Bio je nepokolebljiv revolucionar i ulagao sve svoje umne i fizike snage za pobjedu
socijalizma. Bio je primjer discipliniranog lana Partije praktian i duhovit, mrzio je
fraziranje, a reci su mu uvijek pratila djela. Posjedovao je neposrednost, humanost i
razumijevanjezaljudskenevolje.Biojevrloomiljenipopularanunarodu.

Za portvovan i neumoran rad, za veliki lini doprinos izgradnji socijalistike Jugoslavije,

odlikovanjeOrdenomjunakasocijalistikograda.

Umro je u Parizu, 15. marta 1957, vraajui se u zemlju iz Londona, gdje je predvodio
jugoslovensku parlamentarnu delegaciju, a sahranjenuBeogradu,uGrobnicinarodnihheroja
naKalemegdanu
.
Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

373
 Pilipovi ure Milan
Roen je 18. januara 1919. u selu Gunjevcima, Bosanska
Dubica, Bosna i Hercegovina. Zavrio je, u Krievcima,
srednju poljoprivrednu kolu. Prva saznanja o radnikom
pokretudobiojeodsvogocaure,nekadanjegrudaraiz
rurskih rudokopa i pripadnika Socijaldemokratske partije.
U vrijeme specijalizacije u banjalukoj poljoprivrednoj
koliukljuioseuradnikipokretipostaoaktivist.

Poslije odsluenja vojnog roka, zaposlio se kao tehniar

PoljoprivrednekoleuBosanskojDubici,uijojsesredini
odmah osjetilo njegovo djelovanje. Kada je primljen u
KPJ, septembra 1940, na sastanku partijske elije u
Meuvou, dobio je zadatak da formira gradsku partijsku
organizaciju u Bosanskoj Dubici. Za vrlo kratko vrijeme
Milan je uspio da okupi najprogresivnije mlade ljude u
svomrodnomgraduformiraojeprvupartijskuorganizacijuipostaonjenprvisekretar.

Lako je uspostavljao kontakte i imao veliku mo uticanja na ljude, bio je vrstan propagator
revolucionarnih ideja i organizator politikih akcija. Da bi onemoguili njegovu aktivnost,
organi vlasti premjestili su ga u Veliku Kladuu, aliseMilanbrzosnaaounovojsredini,is
istimpregalatvompoeodaokupljaaktivisteitumaidogaajekojisupredstojali.
Kao rezervni oficir, vrativi se, sredinom aprila 1941, iz kratkotrajnog rata, krenuo je u
obilazak partijskih organizacija, s ciljem da se organizira otpor prisilnom pokrtavanju Srba i
raspirivanjurazdoraimrnje,dasesprijeipredajaorujaiodlazaknaraduNjemaku.

Prvih dana jula 1941. Milan je, u pohabanom odjelu, storbakomifesom,doaonapodruje

bosanskokrupskog sreza, s direktivom o dizanju naroda na ustanak. U Rujikoj, gdje je
najdue boravio, okupljao je ljude i pripremao ih za akciju. Tu je organizirao tampanje i
rasturanje radiovesti koje su se suprotstavljale skoroj propasti Sovjetskog Saveza. Vrio je
direktne pripreme za ustanak: evidentirao raspoloivo oruje, izabrao vojne povjerenike i
formirao tabove u Ruikoj i aevii, Blatini i Suvaji. Ustanovio je i veze s Dubovicima i
Jasenicom, MajkiJaprom i Haanima, Benakovcem i LuciPalankom. Ni ovdje njegova
aktivnostnijeprolanezapaeno,pasuustakevlastiraspisalezanjimpotjernicu.

U selu Osredku, Milan Pilipovi upao je u zasjedu. Borio se hrabro dok je bilo municije, a
ondajeskoiouUnu,snamjeromdaseprebacinadrugustranu.Aliuiprajuna
obali ekala ga je i druga zasjeda. Vezan u lance i nemilosrdno tuen, dotjeran je u Bihaku
kulu,tadaveprepunustakizatvor.

PotosuunjegovomdepupronaliproglasCKKPJkojimsepozivanarodnaustanak,ustae
su oekivale da e od njega saznati mnogo. Meutim, Milan je priznaodajelanKPJ,alije
prkosnorekaodaimvienitaneerei.Takojeibilo.

Poslije izricanja smrtne presude strijeljanjem, na uobiajeno pitanje predsjedavajueg da li e

sealiti,Milanjeodgovoriodamilostnetrai,jerjenion njimanebidao.

374
Sauvano je i njegovo kratko pismo, kriom upueno iz Bihake kule: Dragi oe, uhvaen
sam i optuen za komunistiku propagandu i noenje oruja. Osuen sam na smrti biu
strijeljan.Nemojsealostiti.Budihrabar.Jojednom:budihrabar".

Hrabar je bio 22godinji Milan Pilipovi, komunist, kada je, 22. augusta 1941, otiao na
gubilite visoko uzdignute glave, upravo u trenutku kada su njegovi Kneopoljci raspalili
ustanikiplamenpodKozarom,kojinikakvasilavienijemoglaugasiti.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

375
 Popovi Aleksandra Koa Pera
Posavski
Roen je 14. marta 1908, uBeogradu.Kaodijete,kratko
vrijeme je ivio u vicarskoj. Gimnaziju je zavrio u
Beogradu, a zatim je otiao na odsluenje vojnog roka.
Filozofiju je studirao na Sorboni, a apsolvirao na Filozof
skomfakultetuuParizu,1932,godine.Odtadapadorata
1941. bavio se publicistikom i knjievnou. Od rane
mladosti usvojio je marksistiki pogled na svijet, i
opredijeliosezaradnikipokret.Toseogledaunjegovim
publicistikoknjievnim radovima, objavljenim u
naprednim listovima i asopisima tog vremena. Godine
1933. primljen je u Komunistiku partiju Jugoslavije,
posle ega je jo intenzivnije nastavio revolucionarnu
djelatnost, zbog koje je bio izloen progonima policije, a
vieputajeihapen.

Od jula 1937. godine borio se u panskom nacionalnooslobodilakom (graanskom) ratu,

prvokaoborac,zatimkaonaelniktaba,pakomandantartiljerijskogdiviziona,kadajedobio
inporunikapanskerepublikanskearmije.Okodvijegodineuestvovaojeusvimborbama
artiljerijskih jedinica internacionalnih brigada, na svim bojitima republikanske panije, do
njeneposljednjebitke.

Posle sloma Republikanske armije panije, Koa Popovi, zajedno s ostalim borcima
internacionalnih brigada, prelazi u Francusku, Zbog uea u panskom graanskom ratu,
interniran je, i mart i april 1939. provodi u koncentracionom logoru Sen Siprijen. Izvjesno
vrijeme radio je u Komitetu za panske borce u Parizu. Septembra 1939, preko partijskih
veza, iz Francuske se vratio u Jugoslaviju, gdje je nastavio revolucionarnu aktivnost,
izvravajui zadatke koje mu je postavljala Komunistika partija Jugoslavije. U toku 1940.
biojeilanPKKPJzaSrbijudonovoghapenja(oktobraistegodine).Oruanuborbuprotiv
faizma,poetkuupaniji,nastavljauJugoslavijiodprvogdanaoruanogustanka,jula1941.
godine.

Od samog poetka ustanka, nalazi se na rukovodeim i komandnim dunostima. Prvo kao

komandant Kosmajskog, a kasnije Posavskog odreda. Pod njegovom komandom, ovi odredi
vodilisubrojnebitkeiizvojevalimnogepobjedeuljetoijesen1941.Sdunostikomandanta
Posavskog odreda postavljen je za komandanta grupe odreda u umadiji i zapadnoj Srbiji.
Novembra 1941, u vrijeme Prve neprijateljske ofanzive, komandirao je zatitnicom koja je
osiguravala povlaenje Vrhovnog taba i glavnine partizanskih snaga iz Srbije za Sandak.
Prilikomformiranja1.proleterskebrigade,prveregularnejediniceNOViPOJ,uRudom,21.
decembra1941,Koajepostavljenzanjenogprvogkomandanta.Podnjegovomkomandom,
brigada je vodila borbe u istonoj Bosni, izvrila uveni Igmanski mar i pohodu Bosansku
krajinu. Pobjede 1. proleterske brigade, rasadnika bratstva i jedinstva i zaetka budue
regularne armije, vezane su za njenog prvog, vjetog i sposobnog komandanta i panskog
borcaKouPopovia.

Prvog novembra 1942, Koa je postavljen za prvog komandanta 1. proleterske divizije, i na

toj dunosti je ostao do 5. oktobra 1941. Divizija se naroito istakla u IV neprijateljskoj

376
ofanzivi u borbama na Ivanplanini protuudaru Glavne operativne grupe kod Gornjeg
Vakufa, i u zatitnici Glavne operativne grupe i Centralne bolnice, zatvarajui pravce:
BugojnoProzoriKupresujicaProzor.UVneprijateljskojofanzivi,9.i10.juna1943,
1. proleterska divizija probila je obru 369. ne make divizije kod Balinovca 12. juna na
komunikaciji FoaKalinovik, i 17. juna PraaRenovica, ime je otvorila put operativnoj
grupidivizijaNOVJnaSutjesci.

Petog oktobra 1943. Koa Popovi je postavljen za prvog komandanta 1. proleterskog

korpusaNOVJ,inatojdunostiostaodokrajajula1944.Zatovrijeme,Korpussenaroito
istakaouborbiprotivNjemakog15.brdskogarmijskogkorpusaucentralnojBosni,uprvoj
banjalukojoperaciji,drvarskojoperacijiidrugimbrojnimbitkama.

Jula1944.KoaPopovijepostavljenzakomandantaglavnogtabaNOViPOJzaSrbiju.To
je bilo u vrijeme kada se teite borbenih operacija NOVJ i svih drugih zaraenih strana
prenosilonaSrbiju,predodluujuubitkuzanjenoosloboenje.

Izvjesno vrijeme bio je komandant June grupe divizija, a januara 1945. godine postavljen je
za komandanta 2. armije, koja se istakla u zavrnim operacijama za osloboenje Jugoslavije,
svojim radom napravcu:UiceSarajevoBanjaLukaKarlovacZagreb.Odosloboenja
zemlje do 1953. Koa Popovi je bio naelnik Generaltaba Jugoslovenskenarodnearmije,s
inomgeneralpukovnikaJNA.

U vrijeme narodnooslobodilakog rata, komandirao je najelitnijim jedinicama NOVJ, i

pripada plejadi proslavljenih i popularnih komandanata i generala nove oslobodilake
revolucionarne armije. O podvizima jedinica koje su se borile pod njegovom komandom
narodivojniciispjevalisumnogepjesme.

U vrijeme NOR, i posle njega, uvijek je bio lan najviih politikih predstavnitava nove
Jugoslavije. Bio je lan AVNOJa od Prvog zasjedanja (1942. godine), a predsjednitva
AVNOJa od Drugog zasjedanja, 1943. godine. Bio je poslanik Ustavotvorne skuptine
Demokratske Federativne Jugoslavije i poslanik Privremene narodne skuptine Jugoslavije.
Od 1945. godine neprekidno je biran za narodnog poslanika Savezne narodne skuptine i
NarodneskuptineSrbije.

Od januara 1953. do 1965. godine bio je lan Saveznog izvrnog vea i dravni sekretar za
inostraneposlove.Kaosekretarzainostraneposlove,uestvovaojeusvimpregovorimanae
zemlje s mnogim zemljama svijeta. Koa Popovi je uestvovao, kao ef jugoslovenski h
delegacija, na zasjedanjima Generalne skuptine Organizacije ujedinjenih nacija. Svojom
zapaenom aktivnou u UN, i zalaganjem za principe aktivne i miroljubive koegzistencije,
mnogo je doprinio poveanju ugleda i afirmaciji Jugoslavije u svijetu. Godine 1966. i 1967,
biojepotpredsjednikRepublike.ZalanaCKSKJbiranjenaVI,VIIiVIIIkongresu,alan
PredsjednitvaCKSKJpostaojeoktobra1966.godine.BiojelanprvogCKKPSrbije,ana
Devetom kongresu izabran je za lana stalnog dijela konferencije SKJ. lan je Saveznog
odboraSavezaudruenjaboracaNORJugoslavije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena slobode i drugih visokih domaih i stranih
odlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

377
 Popovi Momilo Ozren
Roen je 1909. godine u selu Biilovcu, kod Paraina,
Srbija. Osnovnu kolu zavrio je u svom mjestu, a
gimnaziju u Parainu, 1928. godine. Tu prilazinaprednom
omladinskom pokretu i aktivno uestvuje u svim akcijama
parainske kolske i radnike omladine. Na umarskom
fakultetu diplomira 1933. godine. Kao umarski inenjer
radi u Aleksincu, i usporedno vanredno studira prava. Na
PravnomfakultetuuBeogradudiplomira1939.godine.
lanKPJpostaje1938.godine.UAleksincu,gdjejeubrzo
po dolasku postao poznat i vrlo popularan, aktivno radi s
omladinom i radnicima. Formira kruoke u koje okuplja
uenike, intelektualce i radnike. Kruoci prerastaju
postepeno u debatne marksistike grupe. U svom stanu
Momilo otvaraStolnoteniskiklub.Takojebiolegaliziran
njegov ilegalni rad i grupa koju je okupljao. Poto je
usporednostudiraoiprava,ikaopravnikosnivauAleksincuStudentskiklub,kojiokupljasve
studente iz grada i okoline, i koji je posebno bio aktivan u vrijeme velikih ljetnih odmora.
Momilojebiolannjegoveuprave.Sjonekolikoistaknutihaleksinakihkomunista,osniva
sportsko drutvo Napredak". Tu okuplja znatan broj radnike i ake omladine, posebno
napredne omladine uiteljske kole, Da bi legalizirao i proirio rad sportskog drutva na cio
aleksinaki kraj, a posebno na seosku omladinu, 1936. stvara pri drutvu i diletantsku
dramsku grupu, koja prikazuje kazaline komade ne samo u Aleksincu, ve i u selima ovog
kraja.

Zbog aktivnosti bio je proganjan, hapen, a izvjesno vrijeme i otputen iz slube. Meutim,
ubrzo, 1939, kaoumarskiinenjer,ponovojevraenuslubuipostavljenuNiu.Ali,nitu
senijedugozadrao.PremjetenjeuKurumliju.ObilaziGolijuiKopaonikistalnojeuvezi
sa seljacima, kojima najprije govori o umama iumarstvu, o poloaju seljaka, da bi zavrio
osvrtomnadanupolitikusituaciju,naekonomskeprilikeuzemlji,isaopio,svojimrijeima,
stavove i nazore ilegalne KPJ o borbi za slobodu, o pravu na zemlju i kruh. Zato je, svuda
gdje je radio, uivao posebno potovanje i ljubav, i kao strunjak i kao ovjek, kod seljaka,
kojisumuseobraalizamiljenjeisavjet.

U vrijeme priprema za ustanak 1941. godine, nalazio se u Beogradu. Po nalogu Partije, kao
ovjek koji je uivao veliki ugled u Aleksincu i elom tom kraju, i kao lan KPJ, odlazi
odmah u Aleksinac da radi na pripremama i organiziranju ustanka. Jedan je od prvih
organizatora Ozrenskog partizanskog odreda, koji je, pod komandom Dimitrija Dragovia,
vrlobrzooslobodioteritorijualeksinakosokobanjskogiraanjskogsreza,izuzimajuisreska
mjesta. Momilo je ostao u odredu i djelovao u cijelom ovom kraju kao povjerenik
Pokrajinskog komiteta KPJ i Srbiju za sresko partijsko rukovodstvo. Poznat je bio ne samo
kao izuzetno vest i snalaljiv partijski rukovodilac, koji brzo i odluno reagira i donosi
odluke,veikaovrlohrabarboracipartizanskistarjeina.etepodnjegovimrukovodstvom
unosile su meu okupatore i domae izdajnike paniku i strah. Da bi ga se to prije i lake
domogle, jer je bio komandant Ozrenskog partizanskog odreda, kvislinke vlasti izdaju
potjernice, ucjenjuju njegovu glavu. Neprijatelj se u ovim raunicama nije prevario, Momilo
je bio izdat u selu Subotincu kod Aleksinca, i opkoljen sa jo 11 drugova rukovodilaca i
boraca Ozrenskog odreda, meu kojima se naao i Drake Milovanovi. Tu je, u

378
neravnopravnojitekojborbi,pao,3.februara1943.godine,kaokomandantodreda.Snjimje
togadanapalojo10boraca.

TijelaubijenihkomunistaizloenasuuAleksincunajavnommjestu.

Narodnimherojemproglaenje9.oktobra1953.godine.

379
 Popovi Rada Jevrem
Roen je u zanatlijskoj porodici, 12. novembra 1914
godine, u Uicu, Srbija. Rano je ostao bez roditelj, pa je
odrastao u domu za ratnu siroad, u Uicu i Beogradu.
im je poodrastao, postaje radnik, Brzo se ukljuio u
radniki pokret, i postao njegov aktivan borac Uio se i
ugledao na svoga brata, Peru Popovia Agu, jednog od
sedam legendarnih sekretara SKOJa i heroja revo
lucionarnogpokretaizmeudvasvjetskarata.

lanKPJpostaoje1939godine.Kaokomunistipripadnik
revolucionarnog radnikog pokreta, proganjan je od
vladajue buroazije, a kao uesnik svih akcija koje je
organizirao ili provodio OK Uice, iji je lan bio, dva
putajehapen(1939.i1940.godine).

Popovi se naao meu organizatorima ustanka u uikom kraju 1941, godine. Povjerene su
mu odgovorne dunosti u vojnim i politikim organima i organizacijama
narodnooslobodilakogpokreta.IdaljejebiolanOkrunogkomitetaKPJzaUikiokrug,a
kadajeosnovanUikiNOPO,postavljenjezazamjenikakomandantaOdreda.

Pored vojnih dunosti koje je obavljao uOdredu,gdjesepokazaokaoveomahrabarboraci

organizatormnogihakcija,onjekaoiskusnipartijskiradnikaktivnopolitikiradionaterenu.
Poslije odstupanja glavnine partizanskih snaga iz Srbije, krajem 1941, Jevrem prelazi u
Sandak, zatim u Bosnu, gdje se marta 1942. svrstava u redove 2. proleterske brigade.
Kreui se stazama ove slavne brigade i vrei dunosti od borca, bombaa i
pukomitraljesca, do komesara bataljona svuda se isticao hrabrost u, vrstinom,
pregalatvom.

StariradnikikomunistPopovisenaroitoistakaouborbama2.proleterske1942.godine,na
Durmitoru (3. juna), na Gatu (8. juna), u pohodu proleterskih brigada u zapadnu Bosnu: na
pruziSarajevoMostar,utorbamanaKupresu,zaLivno,uCetinskojkrajini.Veomahrabro
ipostojanoborioseubitkamanaNeretviiSutjesci uprotuudarukodGornjegVakufa(3
5. marta 1943), kod Kalinovika, na Drini, kod elebia i na Vuevu (maja 1943), u dolini
Sutjeske i na Zelengori (juna 1943). Nekoliko puta je bio ranjen, ali se vrlo brzo vraao u
borbenistroj.Uproljee1944.godinetekojeranjeniprebaennalijeenjeuItaliju.

U augustu 1944. prebacuje se avionom u Srbiju, gdje mu je povjerena dunost politikog

komesara 13. srpske brigade 24. divizije. Na ovoj dunosti ostaje nekoliko mjeseci,iujesen
postajepolitikikomesar47.divizijeNOVJ.

Kaopolitikikomesarbataljonau2.proleterskojbrigadi,ikasnijekaopolitkomesarbrigadei
divizije, Popovi je pokazivao hrabrost, portvovanje, skromnost, drueljublje i veliki osjeaj
odgovornosti. Linim primjerom nadahnjivao je svoje podinjene. Ulagao je maksimalne
napore da se jedinica vojno i politiki uzdigne. U brigadi koja je dala desetine heroja, meu
kojima su se naroito isticali omladinci (Boko Buha, Sava Jovanovi Sirogojno), pa Lune
Milovanovi, Aleksa Dejovi, iz koje je ponikao i Petar Lekovi, trebalo je imati ne samo
hrabrostinegoiumjenostiurukovoenju,tojeJevremuvijekpokazivao.

380
Popovi je poslijeosloboenjazemljenastavioradnanjenojobnoviisocijalistikojizgradnji.
Kratko vrijeme je radio kao privredni rukovodilac u Srbiji. Na lini zahtjev, reaktiviran je i
vraen u JNA. Do 1948. godine radio je kao instruktor u Politikoj upravi JA, a od 1948
1950. godine bio je pomonik rukovodioca Kontrolne komisije Opunomostva CK KPJ u
Jugoslovenskoj armiji. U periodu privredne blokade nae zemlje od zemalja Informbiroa,
dvije godine je bio generalni direktor Industrije brodskih maina naRijeci(19501952).Od
1954. do penzioniranja, 1965. godine, bio je pomonik komandanta Graninih jedinica JNA
zamoralnopolitikouenje.

ZavriojeViupartijskukoluCKKPJuroakovi"iViuvojnuakademijuJNA.

Od penzioniranja 1965. do 1967. godine bio je predsjednik Gradskog odbora SUBNORa

Beograda. Bio je lan Savjeta Republike Srbije, generalpotpukovnik u rezervi i aktivan
drutvenopolitikiradnik.

Narodnimherojemproglaenje6.jula1953.godine.

381
 Pravica Riste Dragica Draga
Roena je 28.oktobra1919.useluBjelaa,kodTrebinja,
Bosna i Hercegovina, u imunoj seoskoj zemljoradnikoj
porodici. Osnovnu kolu uila je u manastiru Dui, a
gimnaziju zavrila 1939. u Dubrovniku. Kao uenica
gimnazije prila je naprednom omladinskom pokretu i
aktivno radila u omladinskim sekcijama i drutvima u
DubrovnikuiTrebinju.Ve1938.lanjeMesnog,a1939.
i Sreskog komiteta SKOJa za Trebinje. Bila je dijete
toplog hercegovakog kra i junjakog podneblja,
neobine ljepote. Odlikovala se ivahnou i upornou,
na mahove plahovitou, ali ivelikompravinou.Bilaje
odlian ak u gimnaziji i s lakoom polagala ispite na
fakultetu.

Kao student Filozofskog fakultetauBeograduukljuilase

upolitikeakcijenapredne
studentske omladine i SKOJa i Partije u Beogradu. Isticala se politikim radom u Domu
studentkinja i u brojnimstudentskimakcijama,udemonstracijamaimanifestacijama,naroito
demonstracijama od 14. decembra 1939. godine. Smjelo je ila i u najotrije sukobe s
policijom i andarmerijom. U toku 1938/41. radila je u omladinskoj sekciji udruenja
Neretva", kulturnoumjetnikoj grupi studentskog udruenja Petar Koi", bila je lan
Akcionog odbora strunih studentskih udruenja na Beogradskom univerzitetu 1940/41.
godine.lanKPJpostalajeuljeto1940.godine.

Odmahposle27.marta1941.vraaseurodnikraj.PoslekapitulacijeKraljevineJugoslavije,
zajedno sa svojim starijim bratom Radom i ostalimkomunistima,smnogopoletaradilajena
pripremama za oruanu borbu. U svojoj opini Dragica je rukovodila politikim radom s
omladinom i enama. Uestvuje u prikupljanju oruja, formiranju prvih partizanskih jedinica,
aktivaomladineiSKOJa,odboraAFa,atakoeriuoruanimakcijamaprotivokupatorai
domaihizdajnika,ustaaietnika.

Obavljala je i niz znaajnih i odgovornih dunosti u narodnooslobodilakom pokretu. Bila je

sekretar Sreskog komiteta SKOJa za Trebinje, lan Sreskog komiteta KPJ za Trebinje, od
oktobra1941,ilanOkrunogkomitetaSKOJazaistonuHercegovinu.Bilajeneumornau
radumeuomladinomienamanaterenuiupartizanskimjedinicama,kojesu,krajem1941.
i u poetku 1942, vodile mnoge uspjene borbe s okupatoromidomaimizdajnicima.Aprila
1942. postaje lan, a u maju i sekretar Okrunog komiteta KPJ za Hercegovinu i lan
OblasnogkomitetaKPJzaHercegovinu.

Posle okupatorskokvislinkeofanzivenaslobodnuteritorijuuHercegovini,majaipoetkom
juna 1942. godine, i povlaenja partizanskih jedinica u zapadnu Bosnu, ostala je po
partijskom zadatku u trebinjskom srezu. Ubrzo su je uhapsili etnici i muili u zatvoru u
Zupcima, a zatim predali talijanskim faistima. U zloglasnom zatvoru Kazbek" u
Dubrovniku muena je od 1216. juna 1942, ali je faisti nisu mogli slomiti. Drala se
prkosno i herojski. Svojim dranjem, hrabrou i ljudskom dostojanstvenou, zapanjila je
muitelje. Ne mogavi iznuditi priznanje, usprkos svim ponienjima i uasnim muenjima,
Talijani su je vratili etnicima. U etnikom zatvoru u Ljubomiru, kraj Trebinja, muena je
desetak dana najstranijim mukama: bievali su je do krvi, palili joj kou i kosu, zalijevali

382
rane solju. Kad joj je etniki komandant rekao da moli za milost, polumrtva se podigla i
izdajniku pljunula u lice. Odmah zatim, bila je streljana zajedno s bratom Radom, 27. juna
1942. godine. Svojim dranjem zadivila je slobodarski narod Hercegovine i cijele nae
zemlje.Bilajeprimjerhrabrosti,prkosaokupatoruiizdajnicima.

Narodnimherojemproglaenaje8.juna1945.godine.

383
 Prica Uroa Ognjen
Roen je u sitnoslubenikoj porodici, 27. novembra
1899, na Ilidi, Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Osnovnu
koluuiojeuVisokomiSarajevu,gdjeje1918.zavrioi
gimnaziju, s odlinim uspjehom. U gimnaziji je uio
njemaki, ruski, francuski i latinski jezik. Jo u to vrijeme
upoznaje se s djelima Hegela, Marxa, Engelsa i Bebela, i
opredjeljujesezaradnikipokret.UVIIrazredugimnazije
postao je lan Socijaldemokratske partije Bosne i
Hercegovine.

Posle zavretka gimnazije, Ognjen se upisujenaFilozofski

fakultet u Zagrebu. U vrijeme stvaranja drave Srba,
Hrvata i Slovenaca, kao mlad student, djeluje na liniji
ljevice u socijaldemokratskom pokretu Hrvatske. Radi na
stvaranju jedinstvenog jugoslavenskog radnikog pokreta,
ujedinjenjusocijaldemokratskihpartijaistvaranjuKomunistikepartijeJugoslavije.

Poto je rukovodstvo Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije bilo protiv tog

ujedinjenja, Ognjen s jo nekim predstavnicima zagrebakih socijaldemokratskih
organizacija, 27. marta 1919. godine, objavljuje "Manifest opozicije", pozivajuidaseidena
kongres ujedinjenja zbog obrazovanja jedinstvene socijalistike partije jugoslavenskog
proletarijata. Stvaranjem KPJ, 1919, postaje njen lan. Zbog revolucionarne aktivnosti,
zagrebakapolicijaprotjerujegana5godinauSarajevo.Ali,umjestouSarajevo,onemigrira
u Be, odakle odlazi u Prag, pa u Berlin, i ponovo u Be. Tamo nastavlja da studira
matematiku, fiziku i filozofiju, i da prouava Marxa, Engelsa, Lenjina, Plehanova, Kauckog.
UBeuradiiubirouBalkanskekomunistikefederacijeisuraujeunjenomlistu"Balkanska
federacija".

Krajem 1923, Ognjen se vraa u zemlju. U Beogradu ga hapsi policija, posle ega je bio
osuen na mjesec dana zatvora. Sljedee godine, posle zavretka studija, dobio je mjesto
suplenta u Drugoj dravnoj gimnaziji u Sarajevu, gdje je naredne etiri godine predavao
matematiku. Istovremeno radi na stvaranju partijskih organizacija, bori se protiv frakcija,
surauje u asopisu "Radniki pokret", i 1928. postaje lan Pokrajinskog komiteta KPJ za
BosnuiHercegovinu.Potojetegodine,kaopolitikinepodobanzavladajuireim,otputen
iz slube, odlazi, po partijskoj direktivi, u Zagreb, gdje ivi polulegalno i postaje glavni
urednik "Borbe", organa KPJ.

Poslije zavoenja estojanuarske diktature, "Borba" je bila zabranjena, a Ognjen uhapen,

1929. godine. Posle 3 mjeseca zatvora u Zagrebu, protjeran je u Korenicu, zaviajno mjesto
njegovih roditelja, odakle je sproveden u Sarajevo, gdje je sedam mjeseci proveo u zatvoru.

Marta1930.godineizvedenjepredDravnisudzazatitudraveuBeogradu,ibioosuenna
7 godina robije i trajan gubitak asnih prava. Na robiji u sremskomitrovakoj kaznioni
razvija bogatu marksistikopedagoku aktivnost meu politikim zatvorenicima. Objanjava
im osnovne principe marksizma i pie za njih popularne udbenike iz oblasti dijalektikog i
historijskog materijalizma.

Surauje u ilegalnom robijakom asopisu ZB (Za boljevizaciju) i ui starogrki, talijanski,

384
panski i esperanto, tako da se mogao sluiti skoro svim evropskim jezicima. U zatvoru je
napisao studije o Vargi i Talhajmeru, preveo Lenjinova djela: "Materijalizam i
empirokriticizam" i "Imperijalizam kao najvii stadij kapitalizma", zatim "Manifest
komunistike partije" Vitfogelovu "Istoriju graanskog drutva"...

Posle izlaska s robije, 1936, Ognjen je ponovo interniran u Korenicu, a zatim je dobio
odobrenje da se nastani u Zagrebu, ali s ogranienim pravom kretanja.

S Boidarom Adijom ureivao je asopise: "Znanost i ivot", "Kultura", "Izraz","Knjievni

savremenik" i "Nae novine". Objavio je, za potrebe radnika, "Rjenik stranih rijei" i
"Politiki rjenik", zatim vie analiza i radova o suvremenoj naunoj i filozofskoj misli.

Dosta njegovih radova ostalo je neobjavljeno, a mnogi rukopisi su izgubljeni. Posle V

zemaljske konferencije KPJ, drao je predavanja iz dijalektikog materijalizma na kursu koji
je Centralni komitet KPJ obrazovaozavisokepartijskerukovodioce.KaolanagitpropaCK
KPH. radio je na partijskim ideolokopolitikim poslovima do hapenja.

Kao jedan od filozofski i marksistiki najobrazovanijih komunista, Ognjen je svojom

agitacionopropagandnom i publicistikom djelatnou dao veliki udio u borbi Partije za
emancipaciju naeg kulturnog ivota i u populariziranju materijalistikog shvaanja prirode,
drutva i ljudskog miljenja, kao i u teorijskoj pripremi kadrova za revoluciju.

PonaloguMaekaiubaia,Ognjenje,nouizmeu30.i31.marta1941,uhapenzajedno
s vie komunistikih aktivista, naprednih intelektualaca i radnika, i zatvoren u zatvoru na
Savskoj cesti. Posle stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, predat je ustaama, koje su ga
prebacile u logor Kerestinec, i poslije tromjesenog muenja, zajedno s grupom
revolucionara, strijeljale 9. jula 1941, u Maksimirskojumi.Prilikomstrijeljanjanijedozvolio
da mu veu oi, ve je ustaama doviknuo: "Pucajte, vi ste banda ubojica!"

Narodnimherojemproglaenje26.jula1945.godine.

385
 Primorac Antuna Rudolf
Roen je 15. aprila 1904. godine u Sutomoru, Bar, Crna
Gora.

Osnovnu kolu zavrio je u Drniu, a est razreda

gimnazije u ibeniku. kolovanje je nastavio u Vojnoj
akademiji, iz koje je iziao kao potporunik 1925.godine.
Aprilski rat 1941. zatekao ga je kao majora, na dunosti
komandanta 2. bataljona 85. pjeadijskog puka. Ovaj puk,
ojaan divizionom artiljerije, zatvarao je neretljanski
pravac na sektoru Metkovia. Na dan proglaenja
NezavisneDraveHrvatske,pukseraspao,sizuzetkom2.
bataljona, koji se, pod komandom Primorca, probio na
pravac MostarNevesinje, i na tom sektoru vodio
ogorene borbe protiv ustaa. Poslije kapitulacije
Jugoslavije, kod Nevesinja je zarobljen od Talijana, i
odvedenuzarobljenitvouRijeku.Tamojeostaood10.juna1941.kadaje,zatotojeroen
naanektiranojteritoriji,putenizzarobljenitvaiotiaouSplit.

U Splitu se ve augusta 1941. godine, povezao sa splitskom partijskom organizacijom, i po

njenim direktivama radio u obavjetajnojslubinapopulariziranjuNORmeuoficirimabive
jugoslovenske vojske, koji su se u znatnom broju prikupili u Splitu, i na razbijanju etnike
organizacije, koja se u jesen 1941. ve poela oformljivati. Poslije uspjenog izvrenja niza
specijalnih zadataka, odlukom KPJ prebaen je, jula 1942, u tab IV operativne zone
Hrvatske i postavljen za vojnog instruktora jedinica ove zone. Kao instruktor, vrio je
specijalne zadatke. Oktobra 1942. primljen je u KPJ. Za naelnika taba 1. dalmatinske
brigade postavljen je 5. novembra 1942.godine.Unjenimoperacijamadopoetkadecembra
uzeo je vidnog uea, posebno u borbama za zauzimanje Jajca, i u obrambenim bitkama na
pravcu TravnikJajce. Vrhovni komandant je za taj uspjeno izvren zadatak pohvalio 1.
dalmatinsku brigadu. U decembru iste godine postavljen je za naelnika taba 3. udarne
divizije NOVJ. S tom, slavom ovjenanom divizijom, proao je mnogobrojna ratna poprita
tokomIViVofanzive,iprotuofanziveuistonojBosni.Svojimrukovoenjemtomdivizijom
u izvravanju zadataka na Prozoru, Neretvi, Nevesinju, Javorku, Pivi i Sutjesci imao je
znaajanudio.Septembra1943.postavljenjezanaelnikatabaIIudarnogkorpusaNOVJ,i
natojdunostiostaodojula1944.godine.Korpusjeutomperioduimaoizvanrednoznaajnu
i vojnooperativnu i politiku ulogu. To se ogleda u razoruanju talijanskih trupa poslije
kapitulacije u Crnoj Gori, i stvaranju od njih talijanskih partizanskih divizija, ukljuujui ih u
svoje formacije, i uneprekidnimborbamazastvaranje,proirenjeiobranuslobodneteritorije
u Crnoj Gori, Hercegovini i Sandaku kao operativne osnovice za predvieni prodor na
rodnooslobodilakevojskeJugoslavijeuSrbiju.

U svim ovim operacijama, Primorac je imao istaknutu ulogu, a posebno u operacijama za

obranuslobodneteritorije,kadajedvaputasamostalnorukovodiooperacijamadijelajedinica
II udarnog Korpusa na izuzetno vanim sektorima. Primorac je i u jesen 1943, na sektoru
KolainAndrijevicaBerane, rukovodio jedinicama koje su poslije dugotrajnih i tekih
borbi, uspjeno obranile Polimlje. Usprkos vanredno tekim uvjetima, uspjeno je izvrio
zadatke. U proljee 1944. godine, kada su snage Vermahta i etnici s linije Prijepolja i
Pljevalja prodrli u juni Sandak i dio Crne Gore, bio je odreen da rukovodi operacijama
dijelovaIIudarnogkorpusanasektoruMojkovca,iuspjenoizvriozadatak.Utimtekimi

386
dugotrajnim borbama, s neusporedivo nadmonijim neprijateljskim snagama, pokazao je
primjernuhrabrost,angairanostivjetinuukomandiranju.

Jula 1944. postavljen je za naelnika Glavnog taba NOV i PO Srbije, i sa aerodroma u

Beranima prebaen avionom u Bari (Italija), a odatle u Srbiju, gdje je ve u formiranju bilo
pet novih divizija NOVJ. Uestvovao je urukovoenjuzavrnimoperacijamazaosloboenje
Srbijedodecembra1944,kadajepostavljenzapomonikanaelnikaVrhovnogtabaNOVi
POJ. U tom svojstvu, uestvovao je u izradi planova i izvoenju i koordiniranju operacija
mnogihjedinicaNOVJiJA.

Uinpukovnikaproizvedenje1.maja1943unapreenjeuingeneralmajora1.novembra
1943,auingeneralpotpukovnika1.decembra1944.godine.

U aprilu 1945. postavljen je za efa Jugoslovenske vojne misije u SSSR. Od povratka iz

SSSR, pa do penzioniranja, u inu generalpukovnika, 1960. godine, obavljao je visoke
dunosti u JNA. Pored ostalog, bio je pomonik naelnika Generaltaba, glavni inspektor
JNA, komandant Korpusa narodne obrane i komandant Graninih jedinica Jugoslavije. Umro
je13.januara1979.godine,uBeogradu.

Nosilacjepartizanskespomenice1941.ivieodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

387
 Princip Jove Slobodan Seljo
Roen je 25. maja 1914. godine u Hadiima kod
Sarajeva, Bosna i Hercegovina, u srednje imunoj
trgovakoj porodici, To je, u stvari, uvena porodica
Princip, koja je jugoslovenskoj historiji dala i Gavrila
Principa, atentatora na austrougarskog
prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Odgajan je i uen
uslobodarskomduhu.GimnazijujepohaaouSarajevu,i
jo u vrijeme kolovanja radio je na stvaranju
revolucionarnih omladinskih organizacija i naprednih
kulturnoprosvjetnih i sportskih drutava. U vrijeme
kolskih raspusta, Slobodan se esto kretao meu
radnicima i pomagao im da podiu klasnu i politiku
svijest. Donosio im je ilegalne letke, partijsku tampu i
itao naprednu literaturu. Jednom je bio inicijator
radnikog trajka na oevoj pilani, u Dobrom Polju kod
Trnova.

Poslije zavretka gimnazije, mladi Princip odlazi u Beograd, gdje se upisuje na Tehniki
fakultet. Jo kao student, bruco, aktivno se ukljuuje u cjelokupni studentski ivot. Stariji
drugovi ga brzo zapaaju, i primaju u Partiju. Dugo je bio lan, a zatim predsjednik
bosanskohercegovakog studentskog drutva "Petar Koi", koje je imalo znaajnu ulogu u
okupljanjuiuenjustudenata,irenjuprosvjeteikulturevanUniverziteta,uspostavljanjuveze
s radnikom, kolskom i seljakom omladinom, u politikoj mobilizaciji masa ... U vrijeme
studentskih raspusta, Drutvo je obilazilo mjesta irom Bosne i Hercegovine, gdje je dralo
priredbeimanifestacijskezborove,Takosubeogradskistudenti,podrukovodstvomPrincipa,
obili 1938. godine Tuzlu, Doboj, Derventu, Banju Luku, Prijedor, Sarajevo, Mostar i
svugdje gdje su bili ostavili su vanredno snaan utisak na sluaoce i gledaoce. Obino je
priredba poinjala konferencijom u kojoj bi Princip, ili neko od njegovih drugova, govorio o
politikim prilikama u zemlji i svijetu, lako su vlasti nerado gledale na studente, teko su
nalazilenainadaimseodupru.

Druga, jo bogatija strana Slobodanove aktivnosti, vezana je za djelovanje na samom

Univerzitetu, na kome je zajedno s Veljkom Vlahoviem, Mahmutom Buatlijom,
Osmanom Karabegoviem, Ivom Lolom Ribarom i plejadom drugih revolucionarnih
studentskih aktivista djelovao kao pravi masovik. Kada se radilo o branjenju studentskih
zahtjeva pred fakultetskim vlastima, izvravanju programa Akcionog studentskog odbora,
organiziranju radnikostudentskih demonstracija, obraunu s policijomilimakakvimdrugim
oblicimajavnogistupastudenatauvijeksenalaziouprvimborbenimredovima.Zbogtoga
jezatvaraniodvoenubeogradskuGlavnjau.Ali,poprirodiveseo,prisanidinamian,apo
karakteru odluan i energian, on je to brzo zaboravljao i ponovo se, s istim pregalatvom,
davao na novi, isto tako opasan posao. Umio je da zatalasa masuidajeneodoljivoprovue
naprijed. Ukratko, Princip je bio najizrazitiji predstavnik naprednog studentskog pokreta u
njegovoj najrevolucionarnijoj fazi razvitka, Njegov izraz, lik, sportsko dranje, kao i
cjelokupnivanjskiizgled,odavalisuskladnost,ljepotuiharmoniju.

Napad faista na Jugoslaviju zatekao je Slobodana na dunosti rezervnog potporunika u

bivoj jugoslavenskoj vojsci. Poslije kapitulacije zemlje, vratio se u Sarajevo i radio na
pripremamaustanka.Juna1941.godineimenovanjezalanaVojnogrukovodstvazaBosnui

388
Hercegovinu, a jula iste godine postao je komandant Oblasnog vojnog taba za sarajevsku
oblast.PoslijetrinaestojulskesjednicePokrajinskogkomitetaKPJzaBosnuiHercegovinu,na
kojoj je donijeta odluka o pokretanju oruane borbe, on zajedno s Hasanom Brkiem,
Slaviom Vajnerom i drugim partijskim aktivistima odlazi na Romaniju, gdje pokree
openarodni ustanak. Iz milote, a i zbog naina odijevanja, narod je poeo da ga zove
"Seljom". Kao i ranije na Univerzitetu, tako i sada meu romanijskim seljacima, bio je
skroman,neposredan,otvoren,vedarimio.Unjegovomlikuipodvizimadjevojkesunalazile
inspiracijuzasvojupjesmu,astarcigausporeivalisromanijskimhajducima.

Pod Principovom komandom izvedene su prve oruane akcije na Romaniji: unitena kolona
Nijemaca, oteti prvi mitraljezi, razruene andarmerijske kasarne, presjeen saobraaj,
osloboen Sokolac, Rogatica, stvorena prostrana slobodna teritorija, organizirana prva
narodna vlast, formiran Romanijski partizanski odred, uspostavljena veza sa susjednim
odredimajednomrijeju,irokorasplamsananarodnooslobodilakaborba.

Krajem septembra 1941. godine, Slobodan se, zajedno sa Svetozarom Vukmanoviem

Tempom, nalazi na partijskom politikom savjetovanju u Stolicama, gdje je bio imenovan za
lana Glavnog taba NOP odreda za Bosnu i Hercegovinu. Poslije povratka na Romaniju,
rukovoditekimidugotrajnimborbamazaosloboenjeRogatice,nosiseuspjenosetnikim
oficirima koji ele da NOP u istonoj Bosni skrenu u nacionalistike vode, organizira
politika savjetovanja i openarodne manifestacijske zborove, iri optimizam, usavrava
ustanikuvojnuorganizacijuizalaesesvimsvojimbiemzajedinstvoborbe.

Poetkomfebruara1942.godine,PrincipjeimenovanzakomandantaOperativnogtabaNOP
i DO za istonu Bosnu, i na toj dunosti ostao je sve do svoje prerane smrti. U jeku III
neprijateljskeofanzive,razbolioseodpjegavogtifusa.NjegoviborcisugaprenijeliizPustog
Sela u Gorade, a zatim u Centralnu bolnicu u Fou. Umro je pri povlaenju bolnice na
epanPoljukrajSutjeske.

Narodnimherojemproglaenje6.septembra1942.godine.

389
 Radi Svetozara Lepa
Roena je 19. decembra 1925. godine u selu Ganici kod
Bosanske Gradike, Bosna i Hercegovina. Osnovnu kolu
zavrila je u susjednoj Bistrici, prvi razred enske
zanatske kole pohaala je, s neto starijom sestrom
Darom, u Bosanskoj Krupi uz pomo strica Voje, koji
je, kao lugar, vie godina slubovao u Podgrmeu dok
jeostalerazredezavrilauBosanskojGradiki.

Jo kao uenik, isticala se marljivim radom i ozbiljnou.

Vetada,itajuinaprednuliteraturu,Lepajepoeladase
formira pod snanim utjecajem strica Vladete Radia, koji
je, kao uenik gimnazije, prvo u Bosanskoj Gradiki, a
zatim u Banjoj Luci, bio ukljuen u napredni radniki
pokret.

Neposredno posle aprilskih dogaaja 1941, od Vladete je saznala i za pripreme ustanka. U

stvari, pomagala mu je u skrivanju prikupljenog oruja. Tih julskih dana 1941. u ustanak je
ispratila etvoro lanova porodice: oca, strieve Voju i Vladetu i strinu Jovanku, jednu od
prvihpartizankinaKozari.Uoktobru1941.Lepajeizvezlazastavuspetokrakomzvijezdom
za borce Drugog krajikog odreda. U vrijeme prve ofanzive na ustanike Kozare, novembra
1941, ustaesuhapsileLepuisvepreostalelanoveporodiceRadi.No,uzpomoilegalnih
partizanskihsuradnika,posle20danamaltretiranjauustakomzatvoruuGradiki,putenisu.

Posleizlaskaizzatvora,23.decembra1941,zajednosasestromDarom,Lepajepostalaborac
7.partizanskeete2.krajikogodreda.Kratkovrijemebilajebolniarueti,azatimslualac
omladinskog kursa u selu Lamovita, pod Kozarom, i skojevski aktivist na prijedorskom
terenu.

Pokazaviizuzetansmisaozamasovniradsomladinom,odluenoje,krajemmaja1942,kada
je primljena u KPJ, da se Lepa poalje kao politikiradniknapodrujePodgrmea.Unovoj
sredini izvanredno se snala, i ubrzo postala lan opinskog komiteta KPJ u Srednjem
Duboviku, kod Bosanske Krupe. Zbog skromnosti i primjernog ophoenja, narod ju je brzo
zavolio i cijenio. U radu je bila neumorna, vesto je organizirala seoske konferencije mladih,
esto i sama istupala pred mnogo starijim ljudima, govorei o bratstvu i jedinstvu, garanciji
naepobjede,iherojskojborbinarodnooslobodilakevojske.Svojusposobnostisnalaljivost
Lepa je osobito pokazala u organiziranju omladine na zajednikoj etvi i prikupljanju ita
ispredneprijateljskihpoloajauselimaokoKrupe,GornjimPetroviima,OstruniciiBadiu,
a izuzetnu hrabrost u partizanskim akcijama na Bosanski Novi, Krupu, aevicu i Otoku, u
kojima je uestvovala kao borac. Gotovo da nije bilo znaajnijeg dogaaja u Podgrmeu u
kojem Lepa nije uestvovala sa svojom omladinom. Te jeseni 1942. je prekrta rila sva sela
ratnih opina Bosanske Krupe, Dubovi ka, Jasenice i Potkalinja, kada se radilo na
organiziranju narodne vlasti pred Prvo zasjedanje AVNOJa u Bihau, omladinskih akcija na
prikupljanju odjee i obue za NOV, borbenih takmienja u ast Prvog kongresa USAOJa,
brizi oko ranjenika i izgradnji bolnica i magazina u umama Grmea. Na smotri etvrte
krajikedivizije,kojujeuJaseniipodGrmeom,7.januara1943,izvriodrugTito,Lepaje
predvodila omladinu Dubovika i donijela tradicionalne krajike darove za Vrhovnog
komandanta i njegovu vojsku. Lepa Radi je pokazala svu svoju vrijednost i zadivljujuu
hrabrost mladog komunista u vrijeme etvrte neprijateljske ofanzive na slobodnu teritoriju

390
Podgrmea. Kao lan taba za evakuaciju ranjenika i stanovnitva iz ugroenih podruja,
Lepa je, od 20. januara 1943, bila meu najistaknutijim organizatorima zbjegova to su se,
februara 1943, nali u sleenom Grmeu u koji su ve duboko bile zale jedinice iz sastava
714, 717, 369 i 7. SS Princ Eugen" divizije. Meu prvima je organizirala blagovremeno
izvlaenje ranjenika iz Doma ratnihvojnihinvalidauSrednjemDuboviku,ipomokolonama
banijskih iz beg l i a koje su se u masama, ve iscrpljene i promrzle, povlaile ispred
neprijatelja u zatitu partizanske vojske i Grmea. Bez predaha je obilazila zbjegove i
ratrkane grupe promrzlih ljudi, enaidjece,sklanjalaihuzavjetrine,savjetovalakakodase
ponaajuprilikombombardiranja.Unastojanjudaodrimoral,uvjeravalajenaroddaenae
brigade zaustaviti faiste. Snagu svog vjerovanja uporno je prenosila na ljude oko sebe, a
trebalo je mnogo moralne i fizike snage da se izdri zima u Grmeu i stalni pritisak
neprijatelja koji nije imao milosti ni prema djeci u kolijevci. Sve je to Lepa podnosila bez
panike,imnogisusepitali:odakletolikasnagauovojkrhkojdjevojici?

I kada je ve izgledalo da e Krajinici u estokim okrajima obraniti Trovrh, jedan od

dominantnih visova Grmea, u predveerje 8. februara 1943. zbjeg koji je predvodila Lepa
RadiiznenadajeopkoljeniznadselaPratala,nedalekoodLuciPalanke,itadajeostala
pribrana i hrabra. Ispucala je na Nijemce svu municiju iz svoje puke, branila se pozivajui
narod da se bori golim rukama, da se ne predaje, ak i onda kad su je savladali udarcima
kundaka. Pokuala je, tko zna koliko puta, da zatiti uhvaeni narod koga su esesovci
zlostavljalinaputupremaBosanskojKrupi,Ubijtemene,narodnijekriv"vikalajeLepa,
posruipodudarcimalegionara369.divizije.

Posle trodnevnog zlostavljanja, dovedena je pred podignuta vjeala, u bagremaru izmeu

tunela i eljeznike stanice u Bosanskoj Krupi. Ruke su joj bile vezane telefonskim kablom,
bezcipela,samouvunenimarapama,iscrpljenaiiznemogla,aliponosnaiprkosna.

S postolja pod vjealima, u stvari s jednog sanduka od amovine za municiju, Lepa je

pokuala da se obrati zarobljenom narodu iz zbjega, ali je oma prekinula njene posljednje
rei.

SSpukovnikmithuberje,11.februara1943.godine,dobioodsvojihpodinjenihizvjetajo
egzekuciji:Banditkinja,objeenauBosanskojKrupi,pokazalanevieniinat".

Imalajetada17godina.

Narodnimherojemproglaenaje20.decembra1951.godine.

391
 Radosavljevi Vera Nada
Roena je 22. septembra 1922. godine u Brusniku, kod
Negotina, Srbija, u uiteljskoj porodici. Do 1932. godine
ivjela je u selima u okolini Negotina, u kojima je njen
otac slubovao, i gdje je zavrila osnovnu kolu.
Gimnaziju je uila u Skoplju i bila vrlo dobar ak. U
sedmom razredu postala je aktivist napredne ake i
studentske omladine, i uestvuje u svim akcijama koje su
omladinci vodili. U osamnaestoj godini,1940,primljenaje
u SKOJ. Iste godineiskljuenaje,snekolikodrugarica,iz
skopske gimnazije, zbog rasturanja letaka i pisanja parola
protiv Kraljevine Jugoslavije. Poslije iskljuenja, vraa se
uNegotin,gdjejeimaturirala,juna1941.godine.

U Negotinu je nastavila da radi s naprednom

srednjokolskom omladinom. U vrijeme priprema ustanka
i stvaranja NOP odreda, aktivno se ukljuuje u rad, rasturajui partijsku tampu i letke.
Narodnooslobodilakipokretutomkrajudoaoje,19411942,ukrizu:partizanskiodredisu
razbijeniunekolikomahova,avezasOkrunimkomitetomuZajearuestoprekidana.Vera
senijepokolebala,vejejoupornijenastavilasvojupolitikuaktivnost.

Polovinom 1942. godine, ponovo je uspostavljena veza s OK KPJ, pa je njena aktivnost

postala jo organiziranija. Te, 1942. godine, primljena je za lana KPJ, a u proljee 1943.
godine postala je lan Sreskog komiteta KPJ za srez Negotin. Kako je njena politika aktiv
nostbilaotkrivena,postojalajeopasnostdajeuhapse,pajeodlukompartijskogrukovodstva,
otila u Timokiodredsjonekolikodrugovaidrugarica,meukojimasubilinjenamajkai
brat.UOdredujezaduenazapolitikiradupozadini.

Kao lan Sreskog komiteta Partije za negotinski srez, Vera je radila na stvaranju
narodnooslobodilakih odbora i partijskih organizacija u Negotinskoj krajini. Na tom
pozadinskompartijskomraduuhvatilisujeodrediSrpskedravnestrae,juna1943.godine,u
seluTrnoveu,kodZajeara,ipredaliGestapou.PredNjemakimagentima,iporedmuenja,
Verasejunakidralainitanijepriznala,niti makogaizorganizacijeizdala.

Kolovoza1943.Nijemcisuje,sjodesetoricomboraca,strijeljaliucentruZajeara.Odlazei
na strijeljanje, Vera je pjevala partizanske pjesme i hrabrila drugove da se hrabro i
dostojanstvenodre.

Narodnimherojem proglaenaje5.jula1951.godine.

392
 Radovanovi Maksima Jovo Jova
Roenje5.kolovoza1915.godineuTobutukodLopara,
Tuzla,BosnaiHercegovina.Potieizporodicesiromanih
seljaka koji nisu imali uvjeta da sinu omogue kolovanje.
Uz to, Jovo je vrlo rano ostao bez majke, a u petnaestoj
godiniibezoca.Dabiseprehranio,moraojedaradikod
imunijihseljaka.

U vrijeme kapitulacije bive jugoslavenske vojske,

Radovanovi odluno odbija da preda oruje. S grupom
drugovavraasekui,alisuihNijemcinaputupohvatalii
odveli u logor. Riskirajui ivot, Jova bjei i vraa se u
zaviaj.

Poziv Komunistike partije na ustanak prihvata s

oduevljenjem,ijedanjeoduesnikaprvihborbenihgrupa
na Majevici. Kroz lanac oruanih borbi, on se sve vie kali i ubrzo postaje primjer za ugled
drugima. Novembra 1942. godine povjeren mu je vrlo delikatan vojniki zadatak: trebalo je
da se probije kroz podruje zaposjednuto od neprijatelja, i da odnese potu Glavnom tabu
BiH. Jova ga izvrava na najbolji nain. Zbog izvanredne hrabrosti i spremnosti u borbi,
Partija ga prima u svoje redove. U prvom i svim narednim sukobima setnicimapokazaose
kao vrsti nepokolebljiv borac. Poetkom 1942. godine, Jova postaje pomonik komandira
ete uvenom borcu Veljku Lukiu Kurjaku, u jo uvenijem Udarnom bataljonu, koji je
postaojezgropriformiranju6.istonobosanskebrigade.

U bici protiv etnika na Maleevcima, novembra 1942. godine, on se jo jednom potvruje

kao izvanredan borac i komandir. Zatim su slijedile borbe na Busiji, Jelici, Capardama,
Kalesijiimnogimdrugimmjestima,ukojimajestalnopokazivaoizuzetnuodvanost.Uborbi
na Kalesiji bio je teko ranjen, ali se, poslije djelominog izljeenja u partizanskoj bolnici u
ekoviima, obreo ponovo s malom partizanskom grupom, na Majevici. Kroz borbenu
aktivnost,njegovagrupaubrzoprerastaubataljon,kojipostieznaajneuspjeheurazbijanju
lokalnihetnikihgrupacija.

Pri napadu na Tuzlu, Jova je ponovo ranjen i vraa se na Majevicu. Tu ga zatie i VII
neprijateljska ofanziva. Poslije ozdravljanje, imenovan je za komandanta bataljona u 17.
majevikoj brigadi. Kolovoza 1944. godine dobio je zadatak da sa svojom jedinicom ispita
teko prohodne ume Milanplanine, Na tom putu dolo je do otre borbe, u kojoj je palo
mnogo Nijemaca, ali je i Jova dobio teke povrede. Poslije bitke na Prijevoru, Jova je
promijenio vie partizanskih bolnica, Teke rane sporo su zarastale. Doao je u Tuzlukadje
bila konano osloboena. Poslije zavretka rata, bio je oficir JNA, a zatim je otiao u
mirovinu,kaoteakratniinvalidizasluannarodniborac.

Narodnimherojemproglaenje26.jula1945.godine.

393
 Rakovac Joakim
Rodio se 14. listopada 1914. u Rahovcima, Pore,
Hrvatska. Jo u vrijeme njegova djetinjstva, dolo je do
faistikog porobljavanja Istre. Naturenu talijansku
osnovnukolupohaaojeuBademi.Svjesnojeizostajaos
nastave,No,kakodrugogizlazanijebilo,ipakjujemorao
zavriti. Poslije zavrene osnovne kole, bavio se
vinogradarstvom na skromnom obiteljskom posjedu.itao
je stare hrvatske poetnice i druge knjige na hrvatskom
jeziku.

Faistikiprogoniistarskogivljaosjetilisuseiunjegovu
selu. Prilikom dravnih praznika, esto su u selo navraali
karabinjeri ipritvaraliJoakima.

U vrijeme napada faistikih sila na Jugoslaviju, 1941, bio

je mobiliziran u talijansku vojsku. Kao politiki sumnjiv, opremljen je u neboraki bataljon,
odaklesespretnoizvukaoivratiouRahovce.

Krajem 1942. godine, do njega su doprle prve vijesti o narodnooslobodilakoj borbi. Pravu
sliku o NOBi i njenim ciljevima dobio je u dodiru s Joom uranom. Poslije toga, u kui
Joakima Rakovca sastaje se tridesetak rodoljuba, i dogovaraju se o skupljanju pomoi i o
nainu kako da se da jai otpor faistikim porobljivaima. Krajem sijenja 1943. godine,
prisustvujesastankuistaknutihaktivistaNOPaPoretinesAntomDrndiem,kodRapavelske
lokve,nedalekoodselaRapavela.Uveljai1943.godine,nanjegovuinicijativuuRahovcima
jeformiranNOO,kojiubrzopostajearitepomoioslobodilakojborbinarodaIstre.Otuda
su se iskre ustanka irile Poretinom, Rovinjtinom, sve do Pule i Bujtine, jednako meu
hrvatskim i talijanskim radnicima i seljacima. Travanj 1943. godine bio je znaajan za
Joakima i narodnooslobodilaki pokret u Istri. Naime, blizu sela Fabci osnovana je
simpatizerska grupa Komunistike partije Hrvatske, u koju je uao i Joakim Rakovac. U
svibnju iste godine je, zbog portvovanosti, organizacionih sposobnosti i ustrajnog rada na
irenju NOPa, primljen u KPH. Tada su u Poretini uslijedile sabotae i diverzije, a
istovremeno se vrila mobilizacija za NOV. Vie od 60 omladinaca je, 29. srpnja 1943,
krenulo iz Poretine k Motovunskoj umi i Gorskom kotaru, u jedinice 13. primorsko
goranske divizije. Partijsko rukovodstvo je, meutim, vratilo Rakovca, vrsnog politikog
radnikaiuputiloganaraduselaPazintine.NaPazintinijeformiraoNOOeibudioborbeni
duhnaroda.

Kapitulacija faistike Italije zatekla ga je u Gologorici vodio je veu grupu novih boraca
prema Planiku. Odmah je organizirao grupu, i s njom razoruao garnizone u Cerovlju i
Borutu, a zatim je uestvovao u osloboenju Pazina. Slijedeeg dana je, s grupom boraca,
krenuokamionompremaPoreuioslobodioga.

NasastankuPrivremenogpokrajinskogNOOazaIstru,kojijeodran25.rujna1943,Joakim
Rakovac je izabran za predsjednika. Odbor je potvrdio odluku, donesenu jo 13. rujna, o
vraanjuIstreusastavHrvatskeiJugoslavije.

Poslije njemake ofanzive naslobodniteritorijIstre,Joakimodlazinateren,prikupljaborcei

formira etukojaodmahpoinjenapadenanovogokupatora.Krajemprosinca1943,Joakim

394
Rakovac je postao lan tek formiranog Oblasnog komiteta KPH za Istru. Bio je vijenik
ZAVNOHa i uestvovao je na njegovom Treem zasjedanju, u Topuskom, u svibnju 1944,
godine. Vraa seuIstru,opetobilazisela,prisustvujesastancima,agitirazaNOP.Nacistisu
danju i nou upadali u istarska sela, hapsili i ubijali, iako su na pomolu bile posljednje borbe
zaosloboenje,JoakimRakovacjeneumornoradionaterenu.Takoje,18.sijenja1945,bio
na sastanku u selu Korenii, na Kanfanartini. Nacisti su iznenada opkolili selo. Pri povlae
nju, Joakim Rakovac je teko ranjen. Sutradan, u jednoj umici, omladina sela ervari i
Koreniinalagajemrtvog.

Narodnimherojemproglaenje9.prosinca1952.godine.

395
 Rankovi Mateje Ana
Roena je 26. aprila 1909. u selu Izbitu, Vrac,
Vojvodina, u siromanoj seljakoj porodici. Tekstilni
radnik.Osnovnukoluzavrilajeurodnommjestu,aniu
gimnaziju u Vrcu. Kao 18godinja djevojka dola je u
Beograd,sasvojimbratomIsomJovanoviem,zaposlilase
u tekstilnoj fabrici "Elka" (poslije osloboenja, tekstilna
fabrika "Ana Rankovi") i odmah se ukljuila u borbu
revolucionarnogradnikogpokreta.

DolajeuBeograduvrijemekadaseuradnikompokretu
vodila odluna borba izmeu raznih struja, a u Partiji
izmeu lijeve i desne frakcije. Ubrzo poslije dolaska u
Beograd, nala se meu onim mladim radnicima,
komunistima i skojevcima koji su beskompromisno poveli
borbuprotivfrakcionatva,zajedinstvoPartije.

Poslijegodinudanaportvovanogpolitikograda,1928.primljenajeuSKOJ.Njenapolitika
aktivnost od tada se jo vie pojaava. Zbog svoje dobrote i skromnosti, portvovanja i
predanosti radu i politikoj djelatnosti, brzo je osvojila simpatije svojih drugova i drugarica,
tekstilnihradnika.

U najteim uvjetima estojanuarske diktature nastavila je politiku djelatnost u Beogradu, s

grupom neuhapenih komunista i skojevaca. Ve 1930. uhapena je, i u zatvoru beogradske
Glavnjae muena i danonono sasluavana, ali nita nije priznala. U nedostatku dokaza,
putenajeizzatvoraiprotjeranaurodnomjesto,useloIzbite.Tuje,saarkomZrenjaninom
idrugimkomunistima,nastavilapolitikudjelatnost,pajetegodineiprimljenauKPJ.

Ve1932.ponovojeuBeograduzapoljavasekaotekstilniradniknaKaraburmi,i
odmah se ukljuuje u revolucionarni radniki pokret. Ubrzo je postala i sekretar partijske
elije tekstilaca. Ideje Partije irila je meu radnicima putem legalnih formi rada: izleta
radnike omladine, kulturnoumjetnikih i radnikih drutava... Zajedno s VukicomMitrovi,
a kasnije i Miloom Matijeviem, od sredine tridesetih godina politika djelatnost meu
tekstilnimradnicimauBeogradujepojaanaipostalasvestranija.

Ana je bila jedan od organizatora i rukovodilaca velikog trajka tekstilnih radnika na

Karaburmi,krajemdecembra1937,iuprvojpolovinijanuara1938.godine.Odpoetka1938.
bila je lan rejonskog komiteta KPJ na Karaburmi. Do aprila 1941. pet puta je hapena i tri
puta protjerivana u rodno mjesto. Pred policijom je bila nepokolebljiva i odluna, podnosei
muenjei odbijajuioptube.

Poslije okupacije zemlje, do jeseni 1941 ilegalno je radila u Beogradu. Uestvovala je u

pripremama sabotaa i drugih akcija u gradu. Polovinom septembra 1941. iz Beograda je
prela na slobodnu teritoriju zapadne Srbije, gdje je, do povlaenja glavnine partizanskih
snaga u Sandak, u novembru 1941, radila kao partijskiradniknaterenuuikogokrugaiu
Uikomodredu.

Kada je formirana 2. proleterska brigada, 1. marta 1942. godine, izabrana je za zamjenika

politikog komesara i partijskog rukovodioca ete u 4. bataljonu ove brigade. Bila je po

396
prirodi tiha, ali poduzimljiva i veoma hrabra. Sluila je kao primjer ostalima, kako se valja
bespotednoboriti,aliiuvatiivoljetisvojedrugove.

Poginula je u juriu, 11. juna 1942. na Gatu, kod Gacka, u dotad najkrvavijem i najeem
sukobu 2. proleterske brigade s etnicima u sjeveroistonojHercegovini.etnicisutogdana
iznenadili4.bataljon2.proleterskebrigade.Ukrvavojborbiprsauprsapaloje50proletera,
meunjimaiAnaRankovi.

U ovoj borbi pokazala posebnu hrabrost i prisebnost. Sama je unitila grupu etnika koji su
juriali da je ivu zarobe. O njenoj smrti, njeni drugovi su zapisali: "Silna je bila, i pribrana.
Ilajeisprednassviju,isamogovorila:Naprijed,drugovi!"

Herojski je zavrila ivot ba onda kad je bila najpotrebnija Partiji, svom narodu i svom
malomsinu.

Narodnimherojemproglaenaje6.juna1953.godine.

397
 Rankovi Milivoja Aleksandar
Marko
Roen je 28. novembra 1909. u selu Draevcu, kod
Obrenovca, Srbija. Potie iz siromane seljake porodice.
Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a abadijski
zanatuBeogradu(19221925).

U ranoj mladosti, kao 16godinjak ukljuio se u

revolucionarni radniki pokret. lan je Saveza radnike
omladine Jugoslavije i nezavisnih sindikata od 1924.
godine. Sekretar je Sekcije abadijskih radnika od 1926. i
lan Izvrnog odbora Sekcije krojakih i tekstilnihradnika
u Beograduod1927.godine.USKOJjeprimljen1927,a
u KPJ1928. Za sekretara MKSKOJazaBeogradizabran
je krajem 1927, a za sekretara PK SKOJa za Srbiju
septembra 1928. godine. Pripadao je onoj grupi
rukovodeeg jezgra u SKOJu kojese,19271928,nepomirljivoboriloprotivfrakcionatva
u KPJ. Organizira i rukovodi politikim akcijama omladinskog pokreta u Beogradu i Srbiji,
od kojih se posebno istiu velike demonstracije u Beogradu (2. septembra 1928). Zbog
revolucionarne aktivnosti u sindikatima i omladinskom pokretu, hapen je 1927. godine
jednom, i 1928. dva puta, muen u policijskom zatvoru i protjerivan u rodno mjesto. Da bi
nastaviorevolucionarnirad,moraojedapreeuilegalnost.

S grupom lanova Partije i SKOJa, organizirao je, 11. januara 1929, tampanje i rasturanje
Proglasa PK KPJ i PK SKOJa za Srbiju, s pozivom na borbu protiv diktature. Veina
organizatora ove akcije je pohapena, meu njima i Aleksandar Rankovi. U zatvoru je bio
izloenzlostavljanju,alipolicijanijemogladagaslomi.Sudzazatitudrave25.maja1929.
osudiogajena6godinarobije,kojujeizdraouSremskojMitroviciiLepoglavi.Narobijije
nastavio revolucionarni rad. lan je Kanjenikog komiteta KPJ u Sremskoj Mitrovici,
uestvuje u organiziranju i voenju trajka glau za prava politikih zatvorenika, oktobra
1933, u organiziranju partijskih organizacija u kaznionicama i uspostavljanju veza s
komunistima u Beogradu. Kao i drugi komunisti, na robiji je upotpunio znanje iz teorije
marksizmailenjinizma.

Poslije izlaska s robije, 11. marta 1935, protjeran je u rodno mjesto, odakle brzo dolazi u
Beograd i nastavlja rad u sindikatima i na obnavljanju partijskih organizacija, a zatim odlazi
naodsluenjevojnogrokauSkoplje.

Januara 1937. vraa se u Beograd i radi na organiziranju i jaanju partijskih organizacija i

rukovodstva u Beogradu i Srbiji, koje su bile teko pogoene u velikim provalama 1935, i
1936.godine.

U martu 1937. godine formirao je MK KPJ za Beograd, sredinom 1937. izabran je za

sekretaraPKKPJzaSrbiju,a1938.zalanaCKKPJ.Poslijehapenja2.maja1938,preao
je u potpunu ilegalnost i nastavio politiki rad kao profesionalni partijski radnik. Juna 1939.
uestvuje na savjetovanju rukovodeeg aktiva KPJ, pod marnom gorom, u Sloveniji, Pod
njegovimrukovodstvomorganiziranesubrojneakcijeradnikeklaseuBeograduiSrbijiuoi
rata. Na V pokrajinskoj konferenciji KPJ za Srbiju, juna 1940, izabran je za politikog

398
sekretara PK KPJ. Uestvuje u pripremama i radu V zemaljske konferencije KPJ, oktobra
1940. u Zagrebu, na kojoj je podnio referat osindikalnompitanjuiizabranuCK,Politbiro.
CK i njegov sekretarijat. Od tada do jula 1966. aktivno uestvuje u donoenju i realiziranju
najvanijihodlukaCKKPJ.

PoodluciPolitbiroaCKKPJ,zbograzmjeneiskustavairadauCK,AleksandarRankovi
je, januara 1941, doao na privremeni partijski rad u Hrvatsku, a u Srbiju je upuen Rade
Konar,sekretarCKKPHrvatske.

Rat ga je zatekao u Zagrebu, gdje je, 10. aprila 1941, uestvovao u radu sjednice Politbiroa
CK KPJ na kojoj je odlueno da se pristupi pripremama za oruanu borbu. Po odluci
Politbiroa CK KPJ, vratio se u Beograd 17. aprila 1941. godine, i odmah nastavio rad na
sreivanju partijskih organizacija u Srbiji i povezivanju njihovih rukovodstava s PK KPJ,
zbogprovoenjaodlukaCKopripremamazaoruanuborbu.

Sudjelovao je na historijskim sjednicama Politbiroa CK KPJ, 22. juna i 4. jula 1941, kada je
odlueno da se uputi poziv narodima Jugoslavije na oruani ustanak za borbu protiv
neprijatelja.

Radeinaorganiziranjuborbeprotivokupatora,paojeurukeGestapa,27.jula1941.godine.
PoslijezvjerskogmuenjauGestapu,ponijetjeubesvjesnomstanjuuzatvorenikoodjeljenje
bolniceuVidinskojulici.

Odatle je, 29. jula, osloboen oruanom akcijom beogradskih komunista, koje su predvodili
lanoviMKKPJzaBeogradiPKKPJzaSrbiju.

Od tada je, zajedno s drugim lanovima Glavnog taba NOPOJ, iji je lan od njegovog
osnivanja, radio na organiziranju i voenju oruane borbe naroda Jugoslavije. Kao
organizacionisekretarCKKPJ,najviejeradionaorganiziranjuijaanjuPartijeujedinicama
NOV i POJ i na terenu, na kadrovskim pitanjima, a kasnije i na osnivanju i izgradnji
Odjeljenjazazatitunaroda(OZNe).

Na II zasjedanju AVNOJa izabran je za lana njegovog Predsjednitva, a na I zasjedanju

ASNOSa(10.novembra1944)zapotpredsjednikaASNOSa.Izratajeizaaouinugeneral
lajtnanta,apenzioniranjeuinugeneralpukovnikaJNA.

Poslije osloboenja obavljao je visoke dravne funkcije: lan Predsjednitva Privremene

narodne skuptine DFJ (1945), Predsjednitvu Ustavotvorne skuptine (19451946),
Prezidijuma Narodne Skuptine FNRJ (19461953), ministar unutranjih poslova u Vladi
FNRJ(19461948),potpredsjednikVladeFNRJiministarunutranjihposlova(19481953),
potpredsjednik Saveznog izvrnog vea (19531963), predsjednik Savezne komisije za nu
klearnu energiju (19551962), potpredsjednik Republike (19631966) i lan Savjeta
Federacije(19631966).

BiranjezaposlanikaSavezneiRepublikeskuptineod19451963.
Od V do VII kongresa KPJ, odnosno SKJ, biran je za lana Politbiroa CK KPJ, odnosno
Izvrnog komiteta SKJ. Od VII kongresa obavljao je dunost sekretara CK SKJ do IV
plenumaCKSKJ(1966).

399
OdosnivanjaNarodnogfrontaJugoslavije,odnosnoSSRNJ,biranjezalanaPredsjednitvai
generalnog sekretara SSRNJ (1960 1963). Od l kongresa Saveza boraca NOR biran je za
sekretara Glavnog odbora (1947 1951), a zatim predsjednik Centralnog i Izvrnog odbora
Centralnog odbora SUBNOR (19511961) i predsjednika Saveznog odbora SUBNORa
(19611966). Zbog birokratskodogmatskog suprotstavljanja razvitku socijalistikog
samoupravljanja i zloupotrebe svojih pozicija u Slubi dravne sigurnosti, na IV plenumu
CKSKJ (jula 1966.) lien funkcija, a na sjednici CK SK Srbije (septembra iste godine)
iskljuenizSKJipenzioniran.

Narodnimherojemproglaenje4.jula1945.godine.

400
 Raovi Radosava Milija
Roen je 1915. godine u selu Fundina, kod Podgorice,
Crna Gora, u siromanoj seljakoj porodici. lan je KPJ
od 1942. godine. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom
mjestu, ali zbog tekih materijalnih uvjeta nije mogao da
produi kolovanje. Siromatvo i besposlica su ga
primoralidapotraiizlazuandarmeriji.

Kran, zdrav i pismen, primljen je u andare. Bio je

andar, ali nije zaboravio da ga je tamo otjeralo
siromatvo.Znaojedasuonikojimasluiglavniuzronici
takvog stanja, i njegove i mnogih drugih porodica. Bio je
jedan od rijetkih andara u Beogradu koji je aktivno i
stalno suraivao s naprednim studentima, obavjetavajui
ih o namjerama policije i prenosei dragocjene poruke
uhapenima.

Okupatora nije saekao u Beogradu, i nije htio da mu slui. Ostavio je to za ovjeka

naprednihshvaanjaponiavajueparehljeba,ivratiosekui.

Stanje poslije kapitulacije nije ga iznenadilo. Udruio se s najnaprednijim drugovima i

pripremaosezaustanak.Veomajeaktivanuprikupljanjuiskrivanjuratnogmaterijalaiobuci
omladinaca u rukovanju orujem. Kada su poele prve ustanike akcije, primao je svaki
zadatak. Njegovoj srei nije bilo kraja kada je uo da se organizira odred za operacije u
Sandaku. Bio je meu prvim dobrovoljcima. Tako je poao na put, ne u neizvjesnost, nego
kaciljusvojeideolokeopredijeljenosti.

Prvi marevi i druge tekoe bili su i praveprilikedasepokaekaodrug,nesebianiuvijek

spreman da pomogne drugima, da uzme najteizadatak.Uborbamajebioneustraiv.Stajao
je kao stijena, kao da ne uje zvidanje metaka i eksplozije granata i bombi. Na Savinom
Laktusvezadivljujehrabrou,auborbamanaMaouoduevljavasmjelimjuriima.

Redaju se borbe i marevi, Milija hrabri i pomae drugove. U borbama kroz istonu Bosnu
tkoznakojiputpokazaojejunatvo.Redajuseborbe,ionjezasvojuhrabrostdobionajvee
priznanjepostaojelanKPJ,zasluenoneizmjernomhrabrou.

NeustraivjeiuborbamasetnicimauHercegovini.Herojskipodvignapravioje,sa
svojom desetinom, 12. juna 1942. godine, branei na brdacu Plee prodor etnika ka
emernu. etnici su, uz snanu podrku talijanske artiljerije, mnogo puta juriali da prodru
preko Plea. Hrabra desetina je cijelog dana izdrala. Milija je sjajno izvrio zadatak
etnicinisuproli.

Tokom1942.vodeseborbenapruziSarajevoKonjic,kodProzoraujice,Duvna,napadna
Livno,borbesTalijanimakodAraneidruge,iMilijajeneustraiv.UborbamazaSitnicu,s
pukomitraljezomjeupaouneprijateljskoutvrenje.Tojebioprolomnitrenutak.Iznenaeni,
Nijemci i domobrani su se predali. O tom njegovom podvigu govorila je "Slobodna
Jugoslavija", i nazvala ga partizanskim herojem. Tu pohvalu primio je kao pravi heroj:
skromno,sosjeanjemodgovornosti,spremannanoveherojskepodvige.

401
U borbama kroz Bosnu i Hercegovinu bio je primjer portvovanja, izdrljivosti, smjelosti,
energinosti i upornosti u razbijanju njemakih, ustakih, etnikih i domobranskih snaga.
Teke borbe na Ivansedlu, Ratelici, kod Gornjeg Vakufa i druge izdrao je s lakoom,
neustraivokaoiuvijek.
Borba na Drini, poetkom aprila 1943. godine, njegova je posljednja borba. U toj borbi za
stvaranjemostobrana,dijelovi1.proleterske(okoezdesetboraca)nalisuseuveomatekoj
situaciji. Prelaenje ostalih snaga bilo je oteano, municija ponestajala, a na Krinom brdu u
rovovima se grevito branio bataljon Talijana. Milija se tada javlja kao dobrovoljac grupe
bombaa koja je Talijane imala da napadne i s leda, to bi ih prisililo na povlaenje.
Komandantujebiloaotosebaonjavio,aliutakvimtrenucimanemakolebanja.Otiaoje
sasvojomgrupom,probioseuzsamerovove,ipuzeiobasuobombamaneprijateljskianac.
Pao je, ali njegovo mrtvo tijelo kao da je opominjalo Talijane na neunitivost hrabrih
partizanapobjeglisu.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

402
 Rategorac Andrije Ante
Roen je 8. septembra 1923. godine u Zloselu, Kupres,
BosnaiHercegovina,usiromanojseljakojporodici.

Urodnomseluzavriojeetirirazredaosnovnekole,dva
razreda gimnazije u Travniku, i Srednju zanatsku kolu, s
elektromehanikim zanatom, u eljeznikoj loionici u
Sarajevu.

Druei se s naprednim radnicima u Loionici, vrlo mlad

seopredjeljujezaradnikipokret.Kaoesnaestogodinjak,
1939.godineprimljenjezalanaSKOJa.a1941.zalana
Partije.
Rategorac je, kao napredan omladinac, zatvaran 1940.
godine,advaputa1941.

Aktivanjeupripremamazapodizanjeustanka.Oktobra1941.stupiojeuIgmanskiodred.Po
zadatku Partije, dolazio je nekoliko puta u Sarajevo, gdje izvrava brojne zadatke. Petog
marta1942.godinestupiojeu1.proleterskubrigadu.

Meuproleterima,prvovatrenokrtenjeAntejeimao9.maja1942.godine,naVeerinovcu,
kod Mojkovca, i pokazao veliku hrabrost. Bio je meu prvim borcima koji su 3. juna, u
Dobrom Dolu na Durmitoru, upali meu etnike Pavla uriia. Vie puta se istakao u
vrijeme pohoda proleterskih brigada s Vrhovnim tabom u Bosansku krajinu. Njegova je
velika zasluga (jedini je znao da rukuje lokomotivom) to je1.bataljon,prilikomzauzimanja
Konjica, unitio 60 lokomotiva s ureajima. Kao pomonik pukomitraljesca, istakao se u
borbama za Duvno, it, Bugojno, a naroito na Borovoj glavi, nedaleko od ujice, gdje je
njegov bataljon osam dana i noi vodio borbu s ustakom "Crnom legijom". Kao veoma
snalaljivborac,istakaoseiuborbamazaLivno,Klju,BosanskoGrahovo,Jajce.

Decembra 1942. dobio je "arac". Kao pukomitraljezac, bio je neustraiv u borbama s

etnicima na Joavki i oko Mrkonjia. U danima IV ofanzive posebno se istakao u borbama
na Ivanplanini, kod ieva i Glavatieva. U poznatoj bici na Drini, aprila 1943, prvi je
preao nabujalu reku, sa svojim "arcem" omoguio je prijelaz 1. bataljona preko hladne
rijeke.TakavjeiuborbamauVofanzivi:kodBrodareva,naZlatnomboru,Vuevu,Sutjesci,
Balinovcu,iuborbamauistonojBosniposleovevelikeoperacije.

Ustroju1.proleterskebrigaderanjenjetriputa,dabi,uborbiod1.augusta1943.godine,pri
prijelazu rijeke Bosne kod Nemile, izgubio i oko, to ga je i odvojilo od proletera. Posle
ozdravljenja, upuen je u Pratei bataljon Vrhovnog taba, u kojem ostaje do aprila 1944.
godine, kada je, s etom prikupljenih avijatiara i mornara, u ulozi komesara grupe (ete),
upuennaotokVis.SVisaodlaziuKomandubazeNOVJuBari(Italija),gdjejerasporeen
nadunostkomandantabataljona,skojimje,krajemoktobra1944.godine,stigaouBeogradi
uaousastavgardijskebrigade,afebruara1945.godinepostavljenjezakomandantabrigade
3. beogradske divizije KNOJa. Kao starjeina jedinice KNOJa, istie se u unitenju
neprijateljauBeograduibliojokolini.

403
Posle rata i zavrene vojne kole, bio je komandant brigade, komandant 6. divizije KNOJa,
vii savjetnik u SUP Jugoslavije, direktor poduzea... Bio je generalni direktor Poslovne
zajedniceBeogradBar.

NosilacjePartizanskespomenice1941.ivieodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951,godine.

404
 Ribar Ivana Ivo Lola
Roenje23.travnja1916.uZagrebu,Hrvatska.Potjeeiz
demokratske porodice poznatog hrvatskog politiara dr.
Ivana Ribara. Osnovnu kolu i gimnaziju, pohaao je u
Karlovcu i Beogradu. Inteligentan, stekavi ve u
roditeljskoj kui radne navike i temeljito poznavanje
stranih jezika, Lola je tokom cijelog kolovanja nastojao
da stekne to vri obrazovni temelj i to iru kulturu.
Kroz nau nacionalnu historiju i kroz nae knjievnosti, u
stalnom kretanju i upoznavanju s razliitim nacionalnim
sredinama,onjeusebizaranarazviojednakuljubavzasve
nae narode. Kao odlian ak, u viim je razredima
gimnazije pokazao posebno interesiranje za drutvene
nauke, za politiku ekonomiju i politologiju, iji je
praktini graanski oblik provjeravao u politikom ivotu
stare Jugoslavije. U traganju za idejnom orijentacijom,
Lolu ne zadovoljavaju nastavni planovi i programi tadanje gimnazije. Sam prouava klasike
idealistike i materijalistike filozofske kole: Nietzschea, Voltairea, Hegela da bi se
idejno opredijelio za Marxa i Lenjina. Bila je to logina idejna evolucija slobodarski
nastrojenog mladia, koji, mada iz situirane graanske obitelji, kroz paralelni studij klasika
marksizma i prakse graanske politike, racionalistiki prihvaa nauni socijalizam kao svoj
pogled na svijet, a program avangarde radnike klase kao svoj ivotni cilj.

Na poetku kolske 1934/35. godine, Lola je stigao u Pariz da studira politike nauke, ali
poslije atentata na kralja Aleksandra (po savjetu Svetozara Pribievia) naputa Francusku.
Odlazi u enevu, gdje ui metodologiju naunog rada, studira politiku ekonomiju, nabavlja
marksistiku literaturu do koje u zemlji nije mogao doi, a zatim se, iste jeseni, upisuje na
Pravni fakultet u Beogradu. BilojetovrijemekadasenaBeogradskomuniverzitetuPartijai
SKOJ javljaju kaoprvorazredaninilacpolitikogivotastudentskeomladine,ikadpolitike
akcije mladih revolucionara u borbi za autonomiju univerziteta i za demokratska prava naih
naroda nalaze sve iri odjek i podrku i van granica Jugoslavije, i upravo u takvoj sredini i
takvom pokretu Lola je mogao do maksimuma izraziti svoju, izvanrednom memorijom i
radomformiranu,erudiciju,kaoivisokukulturu,govornikidar,talentorganizatora,politiki
takt tribuna, a istodobno se, u zajednikoj borbi i zajednikim progonima, potvrditi i kao
human ovjek i prisan drug. Ve 1935. primljen je u SKOJ i izabran za lana Akcionog
odborastrunihstudentskihudruenja,a1936.lanjeKPJ.Uvrijemekadsufaistikedrave
od verbalnih prijetnji svjetskom miru prele na ratne pohode (Etiopija) i otvorene oruane
intervencije (panija), Lola je bio gotovo stalni delegat jugoslavenske omladine na svim
znaajnijim svjetskim mirovnim omladinskim skupovima (eneva, Bruxelles, Pariz), i svojom
jenaelnouiugledomznatnodopriniodaveafirmiranmirovnipokretmladihuJugoslaviji
dobije i meunarodno priznanje, koje se ogledalo u injenici to su jugoslavenski prijedlozi
rezolucija usvajani kao zvanini dokumenti tih skupova.

KadjedrugTito,1937.godine,postaogeneralnisekretarKomunistikepartijeJugoslavije,on
Lolu postavlja na elo Centralne izvrne komisije pri Centralnom komitetu KPJ (koja e
prerasti u Centralni komitet SKOJa), i povjerava mu oivotvorenje svojih koncepcija o
omladinskom pokretu. Prema tim koncepcijama, trebalo je SKOJ, poslije krize u koju je
zapao 1936, iz osnova reorganizirati i pretvoriti ga u rukovodeu jezgru naprednog ope
jugoslavenskog pokreta mladih. Lola je postao jedan od najbliih Titovih suradnika, i sve

405
njegove naelne stavove s uspjehom je provodio u revolucionarnu praksu. On je i mirovni
pokret mladih, od nerealnih pacifistikih shema, znalaki transformiraousnaanantifaistiki
omladinski front, u pokretu u kojem e se od akcionog jedinstva stvarati idejnopolitika
monolitnost. On je bio organizator omladinskih akcija i studentskih trajkova, pokreta i
urednik omladinskih listova i asopisa ("Student", "Mladost"), suradnik partijskih organa
("Proleter"), pisac letaka, proglasa, tekstovai,poredsvepolitikeangairanosti,iodlian
student. Godine 1939. je diplomirao, a 1940. upisao se na Filozofski fakultet Beogradskog
univerziteta.

Uoi rata, kurs Centralnog komiteta KPJ na pripreme za obranu zemlje provodi se meu
omladinom po Lolinim uputama u svim krajevima Jugoslavije, i posebna sepanjaposveuje
uvrivanju suradnje i sinkronizaciji akcija revolucionarnih studenata svih jugoslavenskih
univerziteta. SKOJ, koji je, poslije prvog svjetskog rata izloen stalnim udarcima, esto
dolazio na periferiju politikih tokova,sadajeprvorazredanpolitikiinilacpolitikogivota
zemlje, i prvi je put u svojoj historiji registrirao vie od 10.000 aktivnih lanova.

Ni surovi reim u bilekom koncentracionom logoru, u koji je interniran 1940, nije slomio
Lolin revolucionarni duh samo mu je ojaavao vjeru u opravdanost revolucionarnih ciljeva
kojima je dao svoju mladost. Sada ve istaknuti omladinski i partijski rukovodilac, poslije
izlaska iz Bilea Lola, prema Titovim uputama, organizira VI zemaljsku konferenciju SKOJ
a. Na toj je konferenciji ponovo aklamiran za sekretara Centralnog komiteta SKOJa i za
delegata na V zemaljskoj konferenciji KPJ, na kojoj e biti izabran i za lana Centralnog
komiteta KPJ. Lolin referat, kao i rezolucija VI zemaljske konferencije SKOJa koju je on
animirao, bili su rezime cjelokupnog preenog puta te organizacije mladih komunista i
posljednji apel lanstvu da se pripremi za predstojee dogaaje.

Poslije faistike okupacije Jugoslavije,Lolapreuzimanajodgovornijedunostiupripremama

za ustanak. Sudjeluje na Majskom savjetovanju u Zagrebu, rukovodi sastankom Centralnog
komitetaSKOJakrajemjunauBeogradu,abiojeijedanodestoricelanovaCKKPJkoji
su,shistorijskesjednice4.jula1941,narodimaJugoslavijeuputilipozivnaoruanuborbu.U
juluiaugustu1941,LolaneposrednorukovodiakcijamaskojevacauokupiranomBeogradu,a
u septembru iste godine prelazi na slobodnu teritoriju, u Uice. Dvadeset estog septembra
sudjeluje na vojnom savjetovanju u Stolicama, gdje je, uz ostalo, odlueno da se u svim
krajevima Jugoslavije formiraju glavni tabovi, a da se Glavni tab preimenuje u Vrhovni
tab. Jedan od lanova Vrhovnog taba bio je i Lola. Zbog uspjenijeg organiziranja
narodnooslobodilakog pokreta, putuje po svim krajevima Jugoslavije, Kao osobni izaslanik
druga Tita, sa specijalnim zadacima nekoliko puta odlazi i u okupirani Zagreb.

No,poredsvihopihobavezakojemujenametalafunkcijalanaCKKPJiVrhovnogtaba,
Lolaisadanajvievremenaposveujeomladini.Onjepokretaiglavniurednik"Omladinske
borbe", i istodobno lan redakcijskog kolegija "Borbe" ovi listovi izlaze ve 1941. u
osloboenom Uicu. Titovoj zamisli o stvaranju iroke platforme na kojoj bi se u
narodnooslobodilakompokretuokupilasvarodoljubivaiantifaistikiraspoloenaomladina,
Lola daje i organizacione oblike. Od prvih narodnooslobodilakih saveza omladine, koji suu
razliitim krajevima zemlje dobivali razliite nazive, stvara se, krajem 1942, na kongresu u
Bihau, masovni jedinstveni Ujedinjeni savez antifaistike omladine Jugoslavije. Kroz taj je
Savez stotine hiljada mladia idjevojakapristupilonarodnooslobodilakompokretu,aLolina
zasluga u stvaranju tog Saveza je neprocjenjiva.

U asu kada se spremao da poleti avionom u Kairo, kao prvi izvanredni i opunomoeni

406
delegat Vrhovnog taba i druga Tita, odnosno nove Jugoslavije, poginuo je na Glamokom
polju, pogoen bombom iz neprijateljskog aviona, 27. novembra 1943. godine.

Narodnimherojemproglaenje18.novembra1944.godine.

407
 Rolovi Vladimir Vlado
Roen je 21. maja 1916. godine u selu Breli Crmnica,
Bar,CrnaGora,usiromanojseljakojporodici.

Djetinjstvo je proveo u selu Breli, gdje je zavrio

osnovnu kolu poslije je, u tekim uvjetima, nastavio
kolovanjeubarskoj,pekojicetinjskojgimnaziji.Kadaje
zavrio gimnaziju, upisao se na Pravni fakultet Beo
gradskoguniverziteta.

Jokaoakcetinjskegimnazijeopredjeljujesezanapredni
radniki pokret, i vrlo aktivno uestvuje u svim akcijama
omladine, u gimnaziji i zanatskom i sportskom drutvu
Loven". Godine 1935. primljen je za lana SKOJa, a
poetkom1936.godineuPartiju.OdprijemauPartiju,do
aprila 1941. godine, obavljao je mnoge odgovorne
funkcije:radiutehniciMKBeogradaiPKKPJzaSrbijupotomgaPartijaaljenaraduCrnu
Goru, gdje je izvjesno vrijeme rukovodio sreskim komitetom SKOJa, a zatim je postao
sekretarSreskogkomitetaKPJzasrezbarski1940.godineizabranjeuPKCrneGore,aiste
godine i za delegata partijske konferencije Crne Gore uoi rata 1941. u Beogradu, bio je
zaduenzaradpovojnojliniji.

Zbog svog revolucionarnog rada, hapen je 1935. godine na Cetinju, i 1938. godine u
Beogradu.Predpolicijomseprimjernodrao.

Aprila1941.vraaseurodnikraj.Odmahseaktivnoukljuujeupripremezaustanakusrezu
barskom (u optini Patrovii). Trinaestog jula 1941, kao rukovodilac ustanka u svomkraju,
poaojeuoruanuborbuprotivokupatora.Uustankusuuestvovalestotinepatriota,lanova
KPJ, SKOJa i simpatizeri iz dijela Crnogorskog primorja (Patrovii). Unitili su sve
karabinjerskeposadeodBudvedoBara.UtomejevelikezaslugeimaoVladoRolovi,kojije
veuprvimoruanimakcijamapokazaoorganizatorskusposobnostihrabrost.

Novembra 1941. javlja se kao dobrovoljac za odlazak u Sandak. Prvog decembra 1941, u
sastavu Lovenskog bataljona uestvuje u napadu na Pljevlja. I tu pokazuje primjerom kako
se valja boriti. Pokazuje veliku prisebnost u najteoj situaciji (borba u okruenju, protiv
viestruko jaeg neprijatelja). Dvadeset prvog decembra 1941, kao politiki komesar1.ete,
stajaojeustrojusvog1.crnogorskog(lovenskog)bataljona1.proleterskebrigade.Odtoga
dana,onkoraaborbenimstazama1.proleterskebrigade.Divnisuprimjerinjegovehrabrosti
uborbamanaOkruglici,epi,Igmanu,naUlogu,uupikodKalinovika,naSinjajevini.Ilina
DobromDolu,gdjeje,naeluete,uskoiomeuetnikeinanioimtekegubitke.Poznatisu
injegovipodviziuborbamazaKonjiciLivno,1942.godine.UdanimaIVofanziveuvijekje
ijuriimanaelu1.bataljona,kaonjegovpolitikikomesar.

Hrabar, samoprijegoran, marksistiki izgraen, dobar organizator, upuivan je na odgovorne

dunosti. Bio je rukovodilac politodjela 1. dalmatinske, potom rukovodilac politodjela 15.
majevike brigade, pa rukovodilac politodjela 17. istonobosanske divizije. Za politikog
komesara38.divizijeimenovanje1944.godine.

408
Poslijezavretkarata,1945.godineupuenjenaraduOZNuzaJugoslaviju.Daojeznaajan
doprinos unitenju neprijateljskih ostataka u naoj zemlji i suzbijanju neprijateljske
djelatnosti.

Uperioduizgradnjesocijalizmaobavljaojemnogeodgovornedunosti:naelnikOdjeljenjau
OZNiJugoslavije,lanVladeCrneGore,pomoniksaveznogsekretarazainostraneposlove,
sekretar Komiteta partijske organizacije DSIP, lan Gradskog komiteta SK Beograda,
ambasador SFRJ u Norvekoj, Japanu, vedskoj. U tokholmu je, 7. aprila 1971. godine,
smrtnoranjenodgrupeustakihterorista,aosamdanakasnijepodlegaojeranama.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, i vie domaih i stranih odlikovanja. Rezervni je

generalmajorJNA.

Narodnimherojemproglaenje9.aprila1971.godine.

409
 Rozman Franca Franc Stane
Roen je 27. marta 1911. u Ljubljani, Slovenija, a
porodica je ivjela u selu Spodnje Pirnie, opina
Ljubljanaika. Tamo je i Rozman proveo svoje
djetinjstvo. Otac mu je 1914. nestao na ruskom frontu, i
ostavioporodicimalozemljeitronukuu.

Rozman je, zavrivi etiri razreda osnovne kole, radio

kod seljaka kao obanin i sluga. Kako su mu se sestre
udale, Sud je Francu i njegovom mlaem bratu odredio
starateljekojisuihvieiskoritavalinegotosuseonjima
brinuli. Na njihovu sreu, dobili su, poslije mnogih, za
staratelja Tina Roanca, kasnije komunista i narodnog
heroja. On je brau izveo na put i omoguio im da naue
zanat. Uticao je odsudno na Franca da postane klasno
svjestanradnikisimpatizerPartije.

Franc je pekarski zanat nauio u Ljubljani, kod majstora Cimpermana. Poslije je, izvjesno
vrijeme,radiokaokalfakodistogtogmajstora.Prijaviosedobrovoljnozaodsluenjevojnog
roka,ueljidagaprimeunekupodoficirskupilotskukolu,jergajeprivlaiovojnikipoziv.
Odbijen je zbog nedovoljne kolske spreme, pa je vojni rok odsluio u pekarskoj eti, u
Petrovaradinu,idobioinkaplara.

Poslije odsluenja vojnog roka, pokuao je da otvori u Medvodama svoju pekaru. Sam je
radio sve poslove, i na kraju bankrotirao. Umoran i razoaran, odlazi u Italiju, da se
dobrovoljno javi u talijansku vojsku i da se bori u Etiopiji. Nisu ga primili, jer se u
meuvremenuratvezavrio,auztosu,izgleda,sumnjalidamujenamjeradaprebjegnena
stranuEtiopljana.

U jesen 1936. meu prvima odlazi preko Italije u Francusku, a odatle u paniju, gdje je
uestvovaokaobranilacprveodbraneMadrida,unovembru1936.Uproljee1937.poslatje
na podoficirski kurs, koji je zavrio s vrlo dobrim uspjehom. Za kratko vrijeme je savladao
ruski ipanskijezik.Izvjesnovrijemeradikaoprevodilacsovjetskihinstruktora.Primljenjei
uKPpanije.Otresitihrabar,besprijekornogvojnikogdranja,poslatjenaoficirskikursu
Albasetu. Poslije zavretka kursa, postaje porunik i komandir ete bataljona "Dimitrov", u
15. internacionalnoj brigadi. Kasnije je unaprijeen u in kapetana, i postavljen za
komandanta bataljona. U vrijeme povlaenja u Francusku, februara 1939, opet komandira
bataljonomivrlovestogaizvlaiizopkoljavanje.

Od1939.do1941.jeufrancuskimlogorima,aaprila1941,podirektiviPartije,odlazinarad
u Njemaku. Jula iste godine bjei iz okoline Lajpciga, gdje je radio kao pekar, i stie,
augusta,uZagreb,odaklesepjekeprobijauSlovenijuistieuLjubljanu.

Poetkom septembra 1941, odreen je za komandanta 1. tajerskog bataljona, kojim

komandira u mnogim akcijama, i u poznatom pokretu prema Brezicama, u oktobru i
novembru, kada su partizanske jedinice pokuale da sprijee masovnu deportaciju
slovenakog stanovnitva. Kad se bataljon podijelio na manje grupe zbog zime, odlazi u
Ljubljanu, gdje je postavljen za komandanta 2. tajerskog bataljona. Njime komandira u

410
pokuaju bataljona da se probije u njemaku okupacionu zonu, u decembru 1941, a poslije
povratkulogorujenabrduPogled,kodLjubljane,gdjeobuavaborce.

Uproljee,bataljonprerastau1.tajerskupartizanskubrigadu,okokojeseobrazuje2.grupa
odreda. Rozman komandira u mnogim borbama, u maju i junu 1942, izmeu ostalih kod
JanjaiMujave.Juna,grupaodlaziprekoNotranjskeiGorenjskezatajersku,gdjeseprobija
poetkom septembra,poslijetekihborbiidanononihmareva.

Dolaskom u tajersku, organizira nove partizanske jedinice, a na poetku 1943, poslije

reorganizacije,postajekomandant4.operativnezone,a14.jula1943komandantGlavnog
taba kada je naredbom od 1. maja 1943, unapreen u in generalmajora. Idue godine, 1.
septembra,unapreenjeuingenerallajtnanta.

Kadje7.novembra,zajednosgrupomviihoficira,isprobavaonoviengleskilakiminobaca,
kod Petrove Vai, jedna mina je eksplodirala usamojcijevi,ismrtnogaranila.Istogdanaje
umroubolniciKaniarnica,kodrnomlja.

FrancRozmanjetriputaranjen:jednomupaniji.idvaputauJugoslaviji.

Narodnimherojemproglaenje11.novembra1944.godine.

411
 Roanc Joefa Tine
Roen je 8. februara 1895, u selu Trata, entvid, opina
LjubljanaSiska, Slovenija. Otac mu je bio zemljoradnik
s malo zemlje, tako da je porodicu hranio prevozei robu
konjskom zapregom. Poslije osnovne kole uio je
obuarskizanat.Uvrijemeprvogsvjetskograta,usastavu
17. pjeadijske regimente"KranjskiJanezi",ratujeprvona
ruskom, a poslije na talijanskom frontu. Uestvuje u po
buni u Judenburgu, 1917. je uhapen poslije uguivanja
pobuneiosuennasmrt,apotompomilovan.

Poslije rata, Roanc se zapoljava u eljeznikim

radionicama u Dravljama, i vrlo brzo se od obuara
prekvalificirao u livca. Tu uestvuje u trajkueljezniara,
1921. Godinu ranije oenio seipreseliokodsuprugekoja
jeimalakuuinetozemljeuseluSpodnjePirnie.

U novoj sredini, Roanc stie povjerenje veine seljaka, iako je bio ateist i stranac. Radi u
vatrogasnom drutvu i Savezu planinara, a bio je i odbornik opine martno. U vrijeme
monarhofaistike diktature, 1929, oduzet mu je mandat na traenje imunih seljaka i
zanatlija,jerjeistupaoprotivnjih.Kaoopinskiodbornik,biojeutovrijemeistarateljbrai
Martinu i Francu Rozmanu, iji je otac nestao na ruskom frontu u vrijeme prvog svjetskog
rata.UticaojenabrauRozmaniumnogomejenjegovazaslugatojeFrancotiaoupaniju.

Poslije poara, radionica u Dravljama nije vie obnavljana, pa su radnici preli na posao u
Sisku,tamojeradioiRoanc,ituje,kadmujebilo40godina,1935.primljenuPartiju.To
to su ga tek tada primili svjedoi da je ve odavno bio po uvjerenju komunist, a to nije
ranijepostaolanPartijesamojeodrazondanjihorganizacionihslabosti.Ubrzoje
postaosekretarelijeuloionicieljeznice,aporedtogajenastaviodaradipolitikiuseluu
kojemjeivio.Davaojesvimaprimjerlinimpotenjemiprimjernimporodinimivotom.

U vrijeme kapitulacije Jugoslavije, Roanc se istie u skupljanju oruja i municije, za to je

imao prilino mogunosti u loionici, koja je bila pored eljeznike stanice, kroz koju su
prolazilimnogivozovisvojskom,naoruanjemimunicijom.

Spodnje Pirnie su bile u njemakoj okupacionoj zoni, a Loionica u Ljubljani u talijanskoj

zoni. Do poetka ustanka, Roanc surednimispravamasvakogdanaodlazinaposaoivraa
sekui,tomuomoguavadaobavljakurirskeposloveodravajuivezuizmeurukovodstva
u Ljubljani i organizacija u okolini. Nacistika policija dugo nije sumnjala u njega, a kad je
htjeladagauhapsi,oko20.augusta1941,onimjepobjegao.Uhapsilisumusuprugu,alisu
je, oktobra, pustili. Tada su Roanc i supruga preli demarkacionu liniju i otili u Ljubljanu.
Vanbranisinnjegovesuprugeinjegovsinbilisutadavepartizani,iobojicapoginuli1942.
godine.

Roanc je u Ljubljani naao stan kod Petra Romavha, sekretara Komiteta KP eljeznikog
vora, iji je i sam Roanc bio lan. U Komitetu je Roanc imao razna zaduenja, ali je
uglavnomputovao,vreikurirskeposlove.Prilikomtihputovanja,izvravaojemnogevane
zadatke,naroitoprenoseimaterijalzapotrebepartizanskihodreda.

412
Prvog juna 1942, talijanska policija je sluajno, ili "zaslugom" nekog potkazivaa, zaustavila
na ulici Petra Romavha, kod koga je stanovao Roanc. Prilikom pretresa, nali su kod njega
nekoliko letaka i primjeraka ilegalnih novina, a u stanu dosta ilegalnog materijala. Tada su
uhapsili i Roanca sa suprugom. Nita im nisu mogli dokazati, pa su nju poslali u logor na
Rabu,aRoancauGonars.Ulogorususenaliizdajnicikojisugaprokazali,pajevraenu
Ljubljanuitamosasluavan.Nijenirijeiprogovorio.

U to vrijeme, 13. oktobra 1942, u svojoj vili u Ljubljani, ubijen je bivi ban Dravske
Banovine, doktor Marko Natlaen, vod Slovenake bele garde, Talijani su jo istog dana,za
odmazdu, pred njegovom kuom, strijeljali 24 taoca, meu njima i Roanca. Prema
talijanskom izvjetaju taoci su, pred strijeljanje, uzvikivali parole i pozdravljali pesnicama.
Roanc nije odmah bio mrtav. Pridigao se na koljena i uzviknuo: "Smrt faizmu!",ipodigao
pesnicunapozdrav.Tadamujejedantalijanskioficirispaliometakuglavu.

Narodnimherojemproglaenje21.jula1953.godine.

413
 Rudolf Janka Janko
Roen je 23. jula 1914. u Kriu kod Komende, Kamnik,
Slovenija.Potieizseljakoradnikeporodice.

Mladost je proveo kod oca u Notranjskoj. Osnovnu kolu

jepohaaouBegunjamakodCerknice,izavrio5razreda.
Zatim je ivio kod majke u Ljubljani, i stekao struno
obrazovanje za kirurkog tehniara. Godine 1935. bio je
zaposlen u Jesen i ama. u fabrici "Sava", i uestvovao u
trajku solidarnosti jesenikih radnika eljezare. Godine
1935. i 1936. sluio je kadrovski rok u Zagrebu. Poslije
povratka iz vojske, zaposlio se u fabrici Unitas" u
Ljubljani,iuestvovaouizborimaradnikihpoverenika.
Godine 1938. zaposlio se u fabrici EKA u Ljubljani. Tada
je uestvovao u demonstracijama protiv njemakog naci
zma, koji je tih dana anektirao Austriju i raskomadao
ehoslovaku. Godine 1940. stupio je u Drutvo prijatelja Sovjetskog Saveza. Prilikom
raspadajugoslovenskevojske,biojeuVelikojGorici,kodZagreba.

Kada se vratio kui, prikljuio se onima koji su poeli skupljati i skrivati oruje, opremu i
drugi vojni materijal. Maja 1941. godine postao je kandidat za lana KPJ, a mjesec kasnije
primljenjeuPartiju.

U fabrici EKA bio je povjerenik za vojna pitanja, od novembra 1941. povjerenik Delavske
enotnosti. Od januara 1942, bio je sekretar partijske elije u fabrici, i u istovrijemelanRK
KPS Beigrad u Ljubljani, a pred odlazak u partizane, komandant bataljona Narodne zatite
RonaDolina.

Trinaestog jula 1942. stupio je u narodnooslobodilaku vojsku, u 1. etu 1. bataljona

Dolenjskog odreda, i bio pomonikmitraljesca.Oktobra1942.postaojepolitkomesareteu
3. bataljonu "ercerove brigade", a zatim zamjenik politikog komesara 3. bataljona. Kao
hrabar borac, napredovao je, i 13. jula 1943. postao politiki komesar "ercerove brigade" i
vriotufunkcijudokapitulacijeItalije.

PoslijekapitulacijeItalije,zanekolikodanasubileotvorenecesteiogradaodbodljikaveice
kojom je bila okruena Ljubljana, i na hiljade Ljubljanana je stupilo u partizane. Vei dio
pridoliaokupiosenaGolom,iznadIga,gdjeje10.septembra1943.formiranaLjubljanska
brigada. Glavni organizator i osniva brigade bio je Janko Rudolf, koji je bio imenovan za
prvog politikog komesara brigade. Brigada, mada sastavljena preteno od novih boraca,
uskoro je postala dobro organizirana, vrsta i borbena vojna jedinica, za to mnogo zasluga
imaJanko.PosebnovaljaspomenutiborbekojesuvodileLjubljanskai"cankarevabrigada"s
Nijemcima, 1. i 2. novembra na Ilovi gori. Meutim, Janko ide na novu dunost. Decembra
1943. postao je komandant 18. divizije, a februara 1944.komesaristedivizije(usastavu18.
divizijebilesu8.Levstikova,9.i10.Ljubljanskabrigada).

U drugoj polovini novembra 1943,18. divizija otila je u Gorski kotar, da bi zajedno s

hrvatskim jedinicama oslobodila taj kraj. Na tom pohodu je divizija napala i zauzela ustako
uporiteVrbovsko,23.decembra1943.godine.

414
Ve jula 1944. otiao jenanovudunost usastavIXkorpusa,ipostaopolitikikomesar
30.divizije.U30.divizijibiojedo20.januara1945,kadajeuborbizaTrnovo,kodGorice,
tekoranjen.

Poslije rata je vrio niz visokih i odgovornih funkcija. Od 1957. do 1959. bio je predsjednik
Republikog vea Saveza sindikata Slovenije, zatim lan Izvrnog vea Slovenije. Od 1960.
do 1962. bio je sekretar Sreskog komiteta KP Kranj, a od 1969. do 1978. predsjednik
Republikog odbora Saveza udruenja boraca NOR Slovenije. Od te godine bio je
potpredsjednikSkuptineSlovenije.

PoredtogajebiopotpredsjednikSaveznogodboraSUBNORJugoslavije,lanPredsjednitva
Centralnog komiteta SK Slovenije. Bio je lan Predsjednitva SUBNOR Jugoslavije, lan
PredsjednitvaSUBNORSlovenijeilanSavjetaFederacije.

NosilacjePartizanskespomenice1941.iviedomaihistranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje22.decembra1951.godine.

415
 Rukavina Ivana Ante
Roen je 1922. godine u egaru kod Bihaa, Bosna i
Hercegovina, u siromanoj seljakoj porodici. Osnovnu
koluzavriojeuBihau,azatimjeuioobuarskizanat.
Kaomladradnik,gotovodijete,stupaunapredniradnikii
omladinskipokret.Godine1938.postaojelanpodrunice
Saveza zanatskoindustrijskih radnika u Bihau (URSJ).
Poetkom 1939. godine aktivno uestvuje u organiziranju
obuarskih radnika u sklapanju kolektivnog ugovora za
povienje radnikih nadnica ugovor je s poslodavcima
potpisanistogdanakadjeakcijapokrenuta.

Godine 1940, kada je pokrenuta akcija za socijalno

osiguranje svih zaposlenih, za povienje nadnica i
sklapanjekolektivnogugovoras130radnikazaposlenihna
izgradnji vojnih kasarni u egaru, organizira prikupljanje
novane pomoi. Istie se u prikupljanju pomoi prilikom trajka rudara u Ljubljani, kao i
pomoi naim dobrovoljcima koji su se na strani Republike borili u panskom graanskom
ratu.

Zbog naroite aktivnosti u izvravanju zadataka u svim akcijama koje je organizirala mjesna
partijska organizacija, kao provjeren omladinac, primljen je 1939. godine u SKOJ, a 1940,
godineuKPJ.Aprila1941.godinepostaojelanMKKPJzaBiha.

KadamujePartijapovjerilazadatakuvanjapartijskogmaterijala(leci,okrunice,Proleter",
Istoriju SKP (b)"), ispoljio je naroitu umjenost u uvanju i rukovanju ovim materijalom.
Potomusekuanalazilaublizinigroblja,onjesveovematerijaleuvaougrobnici,takoda,
i pored svih hapenja i premetaina stanova lanova KPJ i SKOJa, koje su vrili policija i
andari, pa ak i zloglasni beogradski agenti Kosmajac i Vujkovi nisu pronaeni ovi
materijali, niti je izvrena provala u Mjesnoj partijskoj organizaciji. Prilikom dolaska u
Kamensko (Lika), donio je prijemnik (Istorije SKP(b)", koji je, u danima ustanka 1941,
godine, bio jedini i prvi primjerak koji se poeo umnoavati za potrebe lanstva KPH u
operativnojgrupilikihpartizanskihodreda.

Do jeseni 1941. godine ilegalno radi u Bihau, zatim se prebacuje u Kamensko (Lika), gdje
stupa u jednu od eta Operativne grupe likih partizanskih odreda. Poslije kratkog
zadravanjauKamenskom,napozivOKKPJzaPodgrme,stupauBihakuetu1.krajikog
narodnooslobodilakogpartizanskogodreda.

Ve u prvim akcijama istakao se velikom hrabrou. U poetku, naoruan samo kocem,

juriao je na neprijatelja. U borbama se uvijek nalazio na elu jedinice, l u najteim
situacijamaostajaojeuporaniodlian.Neustraiv,drueljubiv,uvijekveseoinasmijan,uspio
jedadobijesimpatijenarodaiboraca.Uborbisteenimautoritetom,provodeipolitikuNOP
uspjenojeradionasuzbijanjubratoubilakogpokoljaistvaranjubratstvaijedinstva.

Poetkom 1942. godine, po direktivi OK KPJ za Podgrme, odlazi na dunost zamjenika

politikog komesara omladinskog bataljona 5. krajikog narodnooslobodilakog partizanskog
odreda.

416
Juna 1942. godine, u borbama za osloboenje Glamoa istakao se u juriu na poloaje
talijanskih faista. Tada je i ranjen. Novembra 1942. godine, u borbama za osloboenje
Bihaa, istie se u borbi s ustakodomobranskim jedinicama u selu Golubiu. Potom se
istakao,vieputa,ikaoboracikaostarjeina.

Poginuo je 4. juna 1943. godine u selu Vijaanima, kod Prnjavora, kad je, iz stojeeg stava,
pukomitraljeskomvatromzadravaonadiranjeNijemaca.

Narodnimherojemproglaenje5.juna1951.godine.

417
 Rukavina Ivana Ivan
Roen je 26. sijenja 1912. u Otocu u Lici, Hrvatska.
Student.

IvanRukavinajeprijerataiviouGraacuiOgulinu,gdje
je pohaao gimnaziju. Zavrni razred gimnazije i veliku
maturu zavrio je u Zagrebu. Poslije zavrene gimnazije,
upisao je studij medicine na Medicinskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu. Na fakultetu se ubrzo povezao s
pripadnicima naprednog studentskog pokreta, a godine
1933. je postao lan SKOJa. Jo kao skojevac, bio je
uhapen kada je rasturao letke, te je od tada ivio pod
strogom prismotrom policije. Poto mu je bio otean
revolucionarni rad, Ivan Rukavina je ubrzo, odlukom
Partije,emigriraouinozemstvo.Najprijeje,1934,otiaou
Be, a slijedee, 1935, u Prag, kada je iprimljenuKP.U
Praguradi,tokom1935.i1936,godineuTehniciKPJ,kojajepripremilaizdavanjepartijskog
listaProleter".

UvrijemepripremazapartijskukonferencijuuPraguponovnojeuhapen,alijeubrzoputen
izzatvora.Uprosincu1936.godineodlaziupanijuiuestvujeuborbamanastranipanske
republikanske armije. U panskom graanskom ratu Rukavina se istakao u nizu borbi kao
vodnik u bataljonuDimitrov".UbrzojenapredovaodoinakapetanaRepublikanskearmije,
a poslije ozdravljenja postao je komandant bataljona uro akovi". Poslije pada
Katalonije, preao je s ostalim panjolskim dobrovoljcima u Francusku, gdje je interniran u
koncentracionilogor.Godine1939.uspiojedaseizvueizlogoraidasevratiuzemlju.Ivan
Rukavinaseukljuiouradzagrebakepartijskeorganizacije,anaroitojeaktivanuSKOJu,
tepostajelanPKSKOJazaHrvatsku.

NapadnaJugoslaviju,travnja1941.godine,zatekaojeRukavinunaodsluenjuvojnog
rokauNikiu.PoslijeraspadavojskeKraljevineJugoslavije,zarobljenjeodTalijana.Poslije
petnaest dana provedenih u logoru, uspijeva pobjei i vratiti se u Zagreb, gdje se ponovo
ukljuuje u rad partijske organizacije, U pripremama za podizanje ustanka postavljen je,
svibnja1941.godine,zalanaVojnogkomitetazaHrvatsku.Ulipnju1941.godineodlazina
Baniju, gdje sudjeluje u osnivanju Sisakog partizanskog odreda. S Banije se Ivan Rukavina
ponovnovraanakratkovrijemeuZagreb,apoetkomkolovozaodlazinaKordun,gdjeradi
na formiranju partizanskih odreda. U studenom 1941. godine postavljen je za komandanta
Glavnog taba NOV i PO Hrvatske. Na toj je dunosti ostao do studenog 1943, kada je
postavljen za komandanta IV korpusa NOVJ. Od studenog 1944. do veljae 1945. godine
IvanRukavinajekomandantVojneupravezaVojvodinu,azatimefVojnemisijeuParizu.

Poslije osloboenja, Rukavina je bio na dunosti naelnika III uprave Generaltaba

Jugoslovenske armije, na dunostima u Ministarstvu obrane, naelnik Vie vojne akademije i
komandant armije. Na VI iVII kongresu SKJ izabran je za lana CK SKJ, a naVkongresu
SKHzalanaCKSKH.DanasiviuZagrebu,uinugeneralaarmije.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

418
 Rukavina Pavla Ivan Sio
Roen je 17. sijenja 1901. godine u Moenici, Petrinja,
Hrvatska, u siromanoj seljakoj porodici. Jo od
najranijegdjetinjstvamoraojesebizaraivatikruh,auzto
i pomagati roditelje. Poslije zavrene osnovne kole,
zaposlio se kao uvar stoke u tvornici Gavrilovi" u
Petrinji.UbrzojeotiaouSisak,nakovakizanat.Kadaje
zavrio zanat, zaposlio se na eljeznici, u Sisku, a kasnije
radiueljeznikojloioniciuSubotici.

Jo kao egrt, Ivan je pripadao naprednoj omladini, a u

Subotici je sindikalni funkcioner. Njegov rad ubrzo je
zapazila policija, pa je protjeran iz Subotice. Rukavina
tadaodlaziuVinkovce,gdjenastavljaraduPokretu.Zbog
te aktivnosti ponovo je, 1937. godine, protjeran iz
Vinkovaca u Sisak. U Sisku se zaposlio u Loionici, i
odmahjepovezaospartijskom
elijomLoionice.Tuje,1937.godine,postaolanKP.Dookupacije,Rukavinajeneumorno
radio,sudjelovaoutrajkovima,demonstracijamaidrugimakcijama.

Kadaje,22,lipnja1941,VladoJaniotiaosprvomgrupomkomunistaizSiskaupartizane,
Rukavina je preuzeo dunost sekretara Gradskog komiteta KPH Siska. Sada Rukavina jo
neumornijeradi,aestoisamizvodiakcije.Takoje,srpnja1941,Siopodmetnuominupod
vlak, koji je ulazio u sisaku stanicu. Poslije te akcije, uhapen je i podvrgnut muenju ali,
kako nita nije priznao, puten je na slobodu. Pored borbenih akcija, Rukavina je formirao i
narodnooslobodilaki odbor Siska, organizaciju Antifaistike fronte ena, i posebno
pomogao u radu omladinske organizacije. U Sisku je ostao do 1943, kada je bio prinuen,
zbog opasnosti od hapenja, da ode na slobodnu teritoriju Banije, gdje je nastavio rad.
Meutim,kadajesaznaodajeuprovaliupartijskuorganizacijuSiskauhapenaNadaDimi,
i da je u pokuaju bijega iz zatvora teko ranjena i uhapena, odluio je da dugogodinjeg
aktivista Partije, koju je dobro poznavao iz ilegalnog rada, oslobodi. Preobuen u ustaku
uniformu, uao je u sisaku bolnicu. Straara koji je uvao Nadu Dimi razoruao je a njoj
viknuo da se spremi i ide s njim. No, plan nije uspio. U bolnici je nastala uzbuna. Sio je
potrao prema izlazu, i Nijemcima koje je sretao vikao: "Gore je partizan", a sam je uspio
pobjeinaslobodnuteritoriju.

PoginuojeuseluRoenici,27.prosinca1943,kadajepoaodarazoruanjemakogvojnika
koji se krio u jednoj osamljenoj kuici. Kada je priao vratima, Nijemac ga je ubio
pukomitraljezom.PoginuojekaopotpukovnikNOVJ.

IvanRukavinaSio,hrabriboraciiskusnirevolucionar,daojezaslobodusvognarodaivot
svojesupruge,sinapartizanskogkuriraivlastitiivot.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

419
 Runko Miloa Zvonko Pavle
Roen je 4. januara 1920. u Ljubljani, Slovenija. Otac mu
je bio istarski Hrvat, a majka Srpkinja iz Gacka. Prije 1.
svjetskogrataiuvrijemerata,porodicaRunkojeivjelau
Puli, gdje mu je otac bio policajac. Poslije talijanske
okupacije Istre, porodica je dola u Ljubljanu, i stari
Runkojeitukratkovrijemebiopolicajac.

Zvonko je zavrio osnovnu kolu u iki, predgrau

Ljubljane. Porodica je stanovala u starim vojnikim
barakama, gdje su uglavnom ivjele izbjeglice iz Koruke,
Istre i Slovenskog primorja. Poslije osnovne kole,
produio je kolovanje u gimnaziji, u Beigradu. Najstariji
bratutovrijemevejeradioueljeznikimradionicama,i
donosio je komunistiku tampu. Zvonko je bio, kao
mnogi drugi sinovi izbjeglica, u poetku jugoslovenski
nacionalistailan"Sokola".

tampa,kojumujedonosiobrat,vrlobrzojeuticalanaZvonka.Istupaiz"Sokola",odbacuje
nacionalizam i poinje da surauje s komunistima, tako da je, ve 1936. godine, primljen u
SKOJ.UoiBoia,1937.godine,kadsuaciimalikratkiraspust,odlazisnekolikomladia
u planine, da tamo u jednoj kui prouava marksizam. Tamo je trebalo da doe i tadanji
student medicine Sergej Krajger, upravo puten iz Sremske Mitrovice, gdje je izdravao
kaznu,idvadrugaomladincabilisuveuzatvoru,zbogpolitikeaktivnosti.

Izgleda da ih je pratila policija, uztosunekimjetanijaviliandarmerijidaseuplaninarskoj

kui nalazi grupa sumnjivih aka. Doli supolicijskiagentiipohapsiliih,inapravilikodsvih
premetainu.Nalisunekematerijale,zbogegasuizvrilipremetaineikodnjihovihkua,i
opetsuponetonali.

Zvonko Runko se vrlo vjeto izgovarao, ali je ipak bio mjesec dana u istranom zatvoru.
Nepunoljetan,nijemogaodabudekanjensudski,vejepredatnadlenimkolskimvlastima.
IskljuenjeizsvihsrednjihkolauJugoslaviji,alispravompolaganjaprivatnihispita.Poslije
iskljuenja,Runkoseposveujeiskljuivopolitikomradumeuomladinom.

1940. godine pozvan je u vojsku, ali je odbijen zbog ira na stomaku. Krajem godine, ili u
poetku1941,primljenjeuKomunistikupartijuJugoslavije.

Ve u ljeto 1941. organizira u iki, pod rukovodstvom Franca Ravbara Viteza, tri udarne
grupe koje su kasnije izvrile mnoge akcije. U oktobru ga trai policija, ali ga ne nalazi kod
kue. Od tada kree se po gradu s obojenom kosom i lanim ispravama. Jednom su ga
policajci legitimirali i htjeli da ga uhapse kao sumnjivog, ali je pobjegao, iako su za njim
pucali.

Kad su talijanske vojne vlasti, krajem februara 1942. godine, zatvorile Ljubljanu pojasom
icanih prepreka i bunkera, i poele masovno da odvode mukarce u logore, kretanje i
zadravanjeilegalacaugradupostajevrloteko.Zbogtoga,rukovodstvoaljeRunkauNovo
Mjesto, da tamo radi na organizaciji udarnih grupa. Prvog marta 1942, s lanim ispravama
putujevozomizLjubljane.

420
Unovoj,nepoznatojsrediniiumanjemgraduvrlobrzojeuhapen.Uzatvorupretvaraseda
jeobolioodupaleslijepogcrijeva,poslijeegajeprebaenubolnicuzbogoperacije.
Operiran je, poslije ega s jo nezacijeljenom ranom, uz pomo ljekara, bjei iz bolnice
skaui kroz prozor. Izvjesno vrijeme se jo lijeio kod povjerljivih ljudi u okolini Novog
Mjesta,aposlijeodlaziupartizane.

Tamo postaje lan taba 3, grupe odreda, odgovoran je za Varnostnoobveevalnu slubu.

Poetkomjuna1942,dobiojezadatakdauokoliniNovogMestaizviditosetamodeava
oko sumnjivog "tajerskog bataljona", u kojem su bili, u partizane prerueni, belogardisti.
Onisuinilisvedanarodomrznenarodnooslobodilakipokret.

esnaestog juna 1942.godine,grupalanihpartizananamamilajeRunkainjegovogpratioca

na sastanak u umi kod crkve svetog Roka, u blizini Novog Mesta. Tamo su obojicu muki
zaklali,aleevezakopali.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

421
 Rustanbeg Milan
Roenje14.rujna1914.uDelnicama,Hrvatska.Kadamu
je bilo est godina, ostao je bez roditelja. Jo kao djeak
otiao je u Vojvodinu, i zaposlio se u Riici. Uio je
brijaki zanat, koji nije izuio, jer ga je vlasnik brijanice
tjeraodaradidrugeposlove.Poslijeetirigodine,vratiose
u Delnice, i zaposlio se kao fiziki radnik. Okupaciju
JugoslavijedoekaojekaosimpatizerKP.

U Delniku partizansku etu otiao je 6. listopada 1941.

godine.Pokazaojeizuzetnuhrabrostkadase,sjojednim
drugom, dobrovoljno javio za opasan zadatak. Naime, u
Delnicama je bilo nekoliko ljudi koji su bili protivnici
NOPa. Meu njima se isticao Ladislav porer, ustaki
dounik i krivaczasmrtjednogskojevca.Delnikaetaje
donijela odluku da ga ubije. Milan je krenuo prema
Delnicama, koje je okupator ve bio opasao bodljikavom icom i bunkerima. Uspio se
provuimimoneprijateljskihstraa,iuspjenoizvritizadatak.
Kao izvrstan skija, bio je komandir skijakog voda, a zatim je postavljen za komandira
Delnikepartizanskeete.UKPprimljenje1942.godine.

Sredinom 1942, neprijatelj je namjeravao napasti Moraviku partizansku etu, koja je imala
logor na Litoriu. O tome je tab Pete operativne zone Hrvatske obavijestio Delniku etu,
koja je s komandantom Milanom Rustanbegom stigla navrijeme,zauzelapogodnepoloajei
odbilaneprijateljskinapad.

Kad je, u srpnju 1942, formiran Udarni bataljon 2, primorskogoranskog NOP odreda, u
njegov je sastav ula i Omladinska eta bataljona Goranin", s komandirom Milanom
Rustanbegom. Dunost komandira Omladinske ete Milan je obavljao i u 6. brigadi NOVH,
kojajeformiranapolovinomlistopada1942.Godine1943.Milanjepostavljenzakomandanta
bataljona"MatijaGubec".Kaokomandantbataljona,postigaojeizvanredneuspjeheunapadu
naneprijateljakodBrodanaKupi,inacestiCrniLugGerovo.

U drugoj polovini 1943. Milan Rustanbeg je upuen na karlovako podruje, gdje je, kao
iskusnivojnirukovodilac,preuzeodunostkomandanta1.karlovakogpartizanskogodreda,

Poetkom 1944, Milan je opet u svom Gorskom kotaru, sada kao komandant 2. brigade13.
primorskogoranske divizije. S brigadom je postigao znaajan uspjeh u napadu na
neprijateljski aerodrom kod Kikovice. Prilikom napada na neprijateljski garnizon u Zlobinu,
23.rujna1944,tekojeranjen.Ubrzojepodlegaoozljedama.

Narodnimherojemproglaen je27.studenog1953,godine.

422
 Ruika Ivana Josip
Roen je 10. kolovoza 1919. u Otkopima, Daruvar,
Hrvatska.

PoslijezavreneosnovnekoleuKonenici,JosipRuika
se zaposlio kao sezonski najamni radnik u Ribnjaarstvu
Konenica. Iako mu je tada bilo samo dvanaest godina,
mladi Ruika je ve tih dana uvidio da je za rjeavanje
osnovnih pitanja radnike klase neophodna radnika
organizacija,kojaeokupitisveradnikeuborbizanjihova
prava.

Radnika organizacija stvorena je 1929. godine, ozbiljnije

je poela djelovati 1936. Te godine radnici su,
petodnevnim trajkovima, uspjeli od poslodavaca izboriti
skraenje radnog vremena od 12 na 10 sati, i poveanje
nadnice za 50 para. Ruika se u ovom trajku posebno istakao. Spreavao je novu radnu
snagu,kojusuposlodavciizsusjednihselahtjelidovestinaposao.

Listopada 1941, Ruika je pozvan u domobransku vojsku. Najprije je bio u Slavonskoj

Poegi, a zatim dobiva prekomandu u Zagreb, gdje se povezuje sa simpatizerima NOPa.
Veljae1942,odlazinadopusturodnomjestoOtkope,gdjejevebioformiranNOO

Ruika,kaosimpatizerNOPa,predajesvojeoruje,pitoljiuniformuNOOu,iucivilnom
odijelusevraauZagreb.UZagrebusugaustaeuhvateizatvore.Ruikauspijeva,oujka
1942,izzatvorapobjei,paseprebacujenasektorGaria,gdjesepovezujespartizanima.

Prvo je bio borac, kasnije vodnik, pa komandir ete. Isticao se snalaljivou i

hladnokrvnou.Sgrupomdrugovarazoruavaojemnogedomobraneiustae.Ujesen1942,
prelazi s grupom drugova na sektor Daruvara, vodei, uzput,borbesraznimneprijateljskim
jedinicama.Tadajeiranjen,pajeizvjesnovrijememoraoostatiuOtkopimanalijeenju,gdje
pomaeraduNOO.Kadjeozdravio,vratioseujedinicu.Poetkom1943,kaodobarboraci
rukovodilac, Ruika postaje lan Komunistike partije, a malo zatim odlazi na srednji
partijskikurs,kojegsuspjehomzavrava.

Treeg svibnja 1943, Ruika postaje komandant novoformiranog ehoslovakog bataljona,

koji je bio pod neposrednom komandom Tree operativne zone. U sastavu 17. brigade,
bataljon prelazi s Javornika. preko Psunja, na Baniju. Tada Ruika izvodi uspjenu akciju
protivneprijateljakodZelenika.Uakcijijeranjen,paseopetvraauOtkope,inastavljaradu
NOOu. Poslije oporavka, odlazi u tab 12. divizije, a veljae 1944. postaje komandant
ehoslovakebrigade"Janika",osnovane26.listopada1943,uBuju.

UborbamabrigadeuMoslavini,Slavoniji,PoekojkotliniiPosavinibiojevieputaranjen.
Zbog vojnog usavravanja, u zimu 1944. godine, naputa jedinicu. Zavrio je vojnopolitiki
kurs u tabu VI korpusa. Veljae 1945, ponovo se vraa u Brigadu Janika",nadunost
komandanta brigade. Na toj dunosti ostao je do pogibije. Poginuo je kao major
Jugoslovenskenarodnearmije,7.veljae1945,kodOrahovice,uborbiprotivNijemaca.

Narodnimherojemproglaenje24.srpnja1953.godine.

423
 Sabljak Nikole Ivan
Roen je 21. lipnja1919.uRakovici,Karlovac,Hrvatska.
Obuarskiradnik.

ivio je u Zagrebu, gdje je 1938. stupio u Ujedinjeni

radniki savez. Ubrzo se istakao politikim radom meu
radnikom omladinom. Godine 1940. primljen je u
Komunistiku partiju. Kao lan Partije, jo proiruje
politiki rad s omladinom, istiui da je neophodna
suradnjaradnikeiseljakeomladine.

Poslije okupacije i formiranja NH, jedan je od glavnih

organizatora akcija omladinskih udarnih grupa u
okupiranom Zagrebu. U to vrijeme izabran je i u Mjesni
komitetSKOJazaZagreb.Prepoznatodustakihagenata
na ulici, uhapen je 5. kolovoza 1941. godine, a ubrzo
zatim interniran u logor u Jasenovcu. U logoru nastavlja da radi s omladinom, nastojei
organizirati internirane omladince, U sijenju 1942, prebaen je u logor Stara Gradika, gdje
je izabran za sekretara logorskog partijskog rukovodstva. Zbog politikog djelovanja meu
zatvorenicima,nekolikoputajebiousamici.

Radei kod nekog ustae kao posilni,IvanSabljakjeuspio,prekonekihlogoraaupuivanih

na rad van logora, da uspostavi vezu s Kozarakim partizanskim odredom. Bilo je planirano
da Odred napadne logor ioslobodizatoenike.Utomejetrebalodadajupomoikomunisti
logorai. Njih je za tu akciju pripremao Ivan Sabljak, organizirajuikraeorujaodustaau
logoru.

Osloboenje zatoenika bilo je planirano za ljeto 1944. godine no, ustaka nadzorna sluba
uspjela je da otkrije plan akcije. Ubrzo su saznali da je glavni organizator pokuaja bijega
Ivan Sabljak. Baen je u samicu, ali unato muenju nije odao ostale organizatore akcije,
Kadasuuvidjelidaodnjeganemogunitasaznati,povelisuga,jednenoiulistopadu1944.
godine, na strijeljanje. Nastojei iskoristiti posljednju priliku za bijeg, Ivan Sabljak je poeo
bjeati,alisugaubijeguustaeubile.

Narodnimherojemproglaenje24.srpnja1953.godine.

424
 Sadiku Ramiz Baca
Roen je u Pei 1915. godine, Kosovo. Ovdje je zavrio
osnovnu kolu i nastavio srednju. Srednje i vie
obrazovanje bilo je tada iskljuivo privilegija imunih, a
Ramizov otac nije pripadao njima. Ipak, uz veliku elju i
odlino uenje, Ramiz je opovrgao tu tradiciju, i zavrio
gimnaziju.

Svoje mlade dane Ramiz provodi na tri fronta: ui,

revolucionarnoradiipomaeuposluboleljivomocu.

Sve svoje slobodno vrijeme Ramiz Sadiku ispunjava

itanjem naune, i naroito politike literature. Zbog
itanja ruskih pisaca, 1933. kanjen je s 10 dana zatvora.
Iste godine, veoma aktivna organizacija SKOJa u gradu
prima ga u svojeredove.Mesnikomitetga,1936,godine,
prima u KPJ 1937. postaje lan Biroa OK KPJ za Kosovo i Metohiju. Progoni koji su ga
pratiliusrednjojkolinastavljenisuiuBeogradu,uvrijemestudiranjanaPravnomfakultetu.
Inae,dabijojsesinprehranioimogaodastudira,majkajeprodavalastvariukui.

U Beogradu, Ramiz Sadiku odmah stupa u redove beogradskih skojevaca i komunista.

Policija prati svaki njegov korak, Godine 1938. kosovskim studentima, skojevcima i
komunistimaOKKPJjenaloiodatampajuProglaszahtjevzanacionalnuravnopravnost
Albanaca.UovomProglasureimuburoaskeJugoslavijeupuenjeotarzahtjevdaprestane
s iseljavanjem Albanaca i oduzimanjem njihovog zemljita. Ovaj Proglas, u ijem je
sastavljanju uestvovao i Ramiz, i potpisao ga s jo 68 drugova, naiao je na veliki odjek u
masama.ProglasjeupueniDrutvunarodauenevi.

Talijanskoj okupaciji Albanije 1939. godine estoko su se suprotstavili svi Albanci. OK KPJ
organizira javne skupove na Kosovu i politiki osvjetljava faistiki upad u Albaniju.
Komunisti tampaju i letke namijenjene Albancima i ukazuju im na neravnopravan poloaj.
Policija Pei ima urukamadesetakovihletaka,iorganizirahapenjezahapenjem.Zatvoren
je i Ramiz Sadiku. Dva mjeseca tamnovao je u Pei, a onda ga, posle boravka u zatvoru na
Adi Ciganliji, ponovo vraaju u rodni kraj, na suenje. Tuilac je traio smrtnu kaznu, ali
nijednakrivica"izdajstvadomovine"nijemoglabitidokazana,pajeosloboen.

S tree godine prava morao je na odsluenje vojnog roka upuen je u 42. pjeadijski puk u
Bjelovaru. Ovdje je svoje revolucionarno djelovanje proirio na brojne vojnike i napredne
oficireiuspostaviovezuspartijskomorganizacijomgrada.

Aprila 1941. godine, zajedno s komunistiki nastrojenim vojnicima, organizirao je estok

oruaniotporokupatoru.Zarobljenjenaborbenojlinijiisprovedenugradskilogor.Meutim,
bjelovarskikomunistisugaizbavili.

U rodnom kraju su ga ekali drugovi. Velikih zadataka je bilo na pretek. Narodu je valjalo
objanjavatidajeokupatorzasveiteljeKosovaokupator,bezobziratose,nasuprotreimu
stare Jugoslavije, preruio kao "oslobodilac" Kosova. Okupatorske vlasti znaju Ramizovu
nepokornost i revolucionarnost, i jedva ekaju priliku da ga ubiju. Zato oniviilegalno,alii

425
stalnojeprisutanuBirouOKKPJupoetkuokupacijerukovodiOKKPJgotovosam,jersu
mnogirukovodiocipreliuCrnuGoru.

Jula 1942. uhvaen je na partijskom zadatku u Pei, i zatvoren u zloglasnu eremetkulu,

Okovan,ovdjejebiozatoensvedoseptembra,kadajeprebaenuzatvoruTirani.

Partijska organizacija u ovom zatvoru organizirala je bijeg istaknutog kosovskog

revolucionara.Odmahposleizlaska,zajednosKoljirokom,ilegalnoprelazinaKosovo.
Aprila 1943. Ramiz Sadiku i Boro Vukmirovi borave u akovici. Odlueno je da njih
dvojicakrenusodredomEminDuraku"premaJablanicialibautovrijemedolaziSvetozar
VukmanoviTempouPrizren,iBoroiRamizkreumuususret.

Na putu ih je faistika policija iznenadila, prepoznala i uhvatila. Znala je da su visoki

rukovodioci NOPa i pokuala da odmah izvue podatke, zvjerskim muenjem, du puta od
akovice prema Prizren u. Kod sela Landovice, policija ini posljednji pokuaj da ih,
zagrljene,razdvoji.Nanaredbudaserazdvoje,zagrlilisusejojae.Bratskizagrljeni,ubijeni
surafalima,iostalisimbolbratstvaijedinstva.

Narodnimherojemproglaenje6.marta1945.godine.

426
 Salihagi Beira Himzo
Roen je 1917. godine u selu ujici kod Duvna, Bosna i Hercegovina. Posle zavretka
osnovne kole, u rodnom mjestu, radio je kao najamni radnik kod imunijih seljaka, sve do
1936.godine,kadajeotiaonaraduSarajevo.

Tamojeradionagraevinama.Doaojeudodirsnaprednimradnicima,prekokojihjedobio
osnovnaznanjaoborbizaradnikaprava.Kaopripadnikradnikogpokreta,uestvovaojeu
akcijama Komunistike partije Jugoslavije, a vjerojatno je tada i postao lan Partije. Kada se
1940.godinevratiouSuicu,odmahjepoeodaseistiekaoboracprotivreima,reagirajui
nanepravilnepostupkeondanjihrukovodilacaopineidrugihpredstavnikavlasti.

Prvih dana ustanka 1941. godine, Himzo se povezao s grupom drugovakojisuvebiliizili

na Cincarplaninu i rukovodili organiziranjem ustanka. U martu 1942. stupio je u Livanjski
partizanski odred. Kasnije je preao u 5. crnogorsku brigadu, gdje je ubrzo bio zapaen kao
hrabariodvaanboracikaoovjekizuzetnihvrlina.Usvimborbamaukojimajeuestvovao
uvijek je dolazila do izraaja njegova hrabrost i herojstvo. Naroito se istakao u borbi s
etnicima na prostoru DolacVelimlje, u gatakom srezu. U toj borbi nekoliko puta je
dolazilo do naizmjeninih juria, pa su se partizani izmijeali s etnicima i nastala je borba
prsa u prsa. Himzo se u toj situaciji prvi snaao, stavio no na puku i poeo da ubija
protivnike. Zbunjeni, etnici su poeli da se povlae, iako mu je u borbi, u jednomtrenutku,
bilaprebijenaruka,Himzojenastaviodasebori,svedokseetnicinisupovukli.

U borbi koju je vodila 5. crnogorska brigada oko Livna, Himzo je meu prvima uskoio u
neprijateljske bunkere i nanio neprijatelju velike gubitke. U borbama koje su 1943. godine
voene za osloboenje Prozora, Himzo je, kao dobrovoljac, uestvovao u kidanju
neprijateljskih icanih prepreka, a zatim je bombama unitio posadu dva i talijanska bunkera,
uskoiounjih,itakoomoguiodaljenapredovanjesvojojjedinici.

Poginuo je 22. marta 1943. godine u Kifinom Selu, u borbi s etnicima i Talijanima, kadaje
bombama, van zaklona, tukao neprijateljske poloaje iz neposredne blizine. Mitraljez ga je
pogodiougrudi,Himzojenekolikominutakasnijeizdahnuo.Sahranjenjeuistomselu.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

427
 Semi Joeta Stane Daki
Roen je 13. novembra 1915. u Ljubljani, Slovenija, u
mnogolanoj porodici. Otac mu je po zanimanju bio
kova.Stanejeuiopekarskizanat.

Godine 1936. otiao je na odsluenje vojnog roka u

Kraljevicu, kod Suaka, ali se s prvog odsustva vie nije
vratio, ve je, 4. novembra 1936, pobjegao u paniju,
kamo je, zbog mnogih tekoa na putu, stigao tek
sredinom maja 1937. godine, Borio se u internacionalnim
brigadama, bio je na toledskom frontu i uestvovao u
borbamazaEstramanduru.TamojedobioimeDaki.

Poslije pada panske republike, povukao se u Francusku,

gdje je bio interniran u koncentracioni logor Girs. U
septembru 1940. uspelo mu je da pobjegne, pa je preko
Njemake, Salcburga i Maribora stigao u Stenjevec, kraj Zagreba. Maja 1941. vratio se u
Ljubljanu.Ve26.jula1941.otiaojeupartizane,naMokreckodLjubljane,gdjejeprimljen
uKP.

Kao mitraljezac Loke ete, Krimskog partizanskog bataljona, izvanredno se istakao u borbi
zaLo,uoktobru1941.KadjerazbijenKrimskibataljononse,zajednosLjubomercerom,
vratio u Ljubljanu, gdje su ga Talijani, novembra 1941, uhapsili. Kad je puten iz zatvora,
otiao je partizanima na Koljek, kod Borovnice tamo je postavljen za komandira
partizanskoglogora.

Prvog i drugog februara je, s 3. partizanskim (ili ercerovim bataljonom"), uestvovao u

napadu na eljezniku stanicu Verd. Krajem marta 1942. formirao je Leteu (ili Proletersku
patrolu), koja je bila u sastavu ercerovog bataljona", i bio njen komandir. S njom je
uestvovao u borbama za osloboenu teritoriju na Igu i oblinjim selima. Aprila 1942. je
formiranPetibataljonNotranjskogodreda,iDakijepostaonjegovkomandant.

esnaestog jula 1942. imenovan je za zamjenika komandanta 1. slovenske udarne brigade

ToneTomi".UtalijanskojofanzivinaRogu,tekojeranjenuRateu,10.kolovoza1942,i
prevezenubolnicuuNovomSelu,Hrvatska.

Poslije povratka iz bolnice, preuzeo je, 25. oktobra 1942, funkciju zamjenika komandanta
Slovenake udarne brigade Ivan Cankar". Dvadeset estog decembra je, kao zamjenik
komandanta, ponovo vraen u brigadu Tone Tomi", s kojom je uestvovao u unitavanju
mnogih belogardistikih uporita u Dolenjskoj. U martu 1943, brigada je uestvovala u
ofanzivi prve etiri slovenake brigade na Suhu Krajinu i na uemberk. Jula 1943, Daki je
postaokomandanttebrigade.

Poslije kapitulacije Italije, Dakijeva brigada je unitavala okupatorskobelogardistika

uporita u Velikim Laama, Ribnici i na gradu Turjak. Krajem godine je vodio borbe na
Maunu, za uporita Grahovo, Velike Laste i Koevje, U blizini Dolenje Vasi je ponovo
ranjeniposlatnalijeenje.

428
Dva mjeseca je bio u partijskoj koli na Rogu, a 3. aprila 1944.jeposlatuoficirskukoluu
Metliku.Dvadesetetvrtogmajasevratioipostaozamjenikkomandanta15.divizije,skojom
jeuspjenovodioborbezaNovoMestoiuemberk.

Poslije unitenja uporita u uemberk u. imenovan je, u junu 1944, za komandanta 18.
divizije,skojomjeuestvovaouunitenjutampetovogmosta.

Oktobra 1944, poslat je u Glavni tab NOV i POS, i imenovan za operativnog oficira.
Novembra iste godine, poslat je na kolovanje u SSSR, gdje je zavrio Vojnu akademiju
Voroilov"uMoskvi.Uzemljusevratiotekposlijeosloboenjaunovembru1945,itadaje
imenovanzakomandanta43.i2.divizijeKNOJa.

Petnaestog kolovoza 1946. preveden je u rezervu, s inom pukovnika, poslije ega je bio
slubenik Kontrolne komisije Slovenije, zatim Ministarstva poljoprivrede, funkcioner u
GlavnomodboruSavezaboracaNORSlovenijeiMuzejanarodnogosloboenjauLjubljani.

Odlikovanjeordenomnarodnogheroja,kaoprviiviSlovenac.

Narodnimherojemproglaenje20.oktobra1944.godine.

429
 Spasi Save Milan
Roen je 8. novembra 1909. godine u Beogradu, Srbija.
Aktivni oficir bive jugoslovenske ratne mornarice. Potie
izsiromaneporodice,porijeklomizSjenice.Odrastaojei
kolovao se u Beogradu. Gimnaziju je zavrio 1929.
godine s odlinim uspjehom. Iste godine u jesen, na
osnovu rezultata postignutih na prijemnom ispitu, primljen
je, kao prvi u rangu, u VII klasu Pomorske vojne
akademije u Dubrovniku. To mjesto zadrao je za sve tri
godine kolovanja i tokom cijelog kasnijeg slubovanja. I
kurs za torpedominersku specijalizaciju zavrio je s
odlinimuspjehom.Zasvedrugoveuklasiioficirekojisu
ga bolje poznavali, bio je uzor. Njegov prijedlog da se
klasa stara o svakom pojedincu, a svaki od njih o ugledu
klase, bila je svesrdno prihvaena i ostvarena. On je bio i
jedan odonihkojiseiskrenozanimaozalineiporodine
problememornaraisvojihpodinjenih,uvijeknastojeidaimpomogne.

Ugled i uspjesi koji su pratili Spasiev ivotni put bili su rezultat skladnog spoja njegove
prirodne obdarenosti, zdrave ambicije, karakternih vrlina i priljenosti u radu. Sa strau je
saznavao ono to je sainjavalo teorijsku i praktinu stranu njegovog poziva, i ubrzo stekao
reputaciju oficira izvanrednih sposobnosti. Rado je svoje znanje prenosio na mlade, a za
pomo su mu se obraali i stariji oficiri. Prilikom putovanja kolskog broda Jadran" u
Sjevernu Ameriku, 1937. godine, povjerena mu je navigacija. Posle vie od 20 dana jedrenja
po puini, Jadran" je, u tono odreeno vrijeme i na predvienoj udaljenosti, proao kraj
Bermudskih otoka. To je bio pravi podvig, imajui u vidu nain plovidbe i skromnu
navigacijskuopremubroda.

Kadajeizbioratuaprilu1941.godine,Spasije,uinuporunikabojnogbrodaIIklase,bio
torpedominerski oficir na razarau ,,Zagreb" u Boki Kotorskoj. U asu napada talijanskih
bombardera na Boku, ujutro 6. aprila, Zagreb" je bio privezan uz mol u Dobroti. Pet
tromotornih bombardera, s velike visine, sruilo je na njega tovar bombi, koje su pale svega
nekoliko desetina metara od broda. Brod se tresao od eksplozija, ali nije pretrpio nikakve
tete. Sljedeih dana, zbog loih vremenskih prilika, aktivnost neprijateljske avijacije svela se
na letove izviaa, pa je u Boki bilo mirno, Ponovni vei napad na Boku i brodove u njoj
izvren je 13. aprila, ali opet bez posljedica. No, iako je praktino ostala netaknuta, flota je,
zbog razvoja situacije na kopnu, ka pilula niskog dranja komandanata i aktivnosti pete
kolone", sve vie gubitka borbenu gotovost, pogotovo kada je brodovima nareeno da se
maskiraju, a posade danju iskrcaju na kopno. Potom je, 15. aprila, dolo i obavjetenje o
primirju, zabrana da se brodovi potope, kao i zabrana da se na neprijateljske avione otvara
vatra.Najzad,17.aprila,kadasuTalijaniuliuBoku,nareenojedasebrodovinapuste,
Spasia i njegovog druga Sergeja Maeru bolno je pogodio slom Jugoslavije i faistika
okupacija. Ne videi mogunost da se borba nastavi, odluili sudasvojbroduniteipoginu
na njemu. Zagreb"jeprvonapustilaposada,zatimmlaioficiri,aoko14asovauzbrodje
pristao motorni amac da bi preuzeo komandanta, prvog oficira, Spasia, Maeru i jednog
artiljerijskognarednika.Meutim,premadogovoru,SpasiiMaeraodbilisudauuuamac
i saopili komandantu da e pripaliti tapine koji su vodili do municionih komora. Stavljen
pred svren in, komandant se s ostalima brzo udaljio. Nekoliko minuta kasnije eksplodirala

430
je prva, a potom i druga municiona komora, a brod je, raznijet u komade, nestao s povrine
zajednosoficirimakojisugadigliuzrak.

Sutradan su ribari u Tivatskom zaljevu otkrili le u mornarikoj uniformi, za koji je

ustanovljeno da je Spasiev. Sahranjen je 19. aprila, na vojnikom groblju u Savini kraj
HercegNovog, uz uee graana, mornara i drugova. Impresionirani tolikim junatvom i
patriotizmom,Talijanisuuputilinasahranuvodvojnika,kojimujeodaovojnepoasti.
Narodnimherojemproglaenje1973.godine.

431
 Stankovi Radoja Velizar Veca
Koragin
Roen je 9. marta 1922. godine u Gotovui kodPljevalja,
Crna Gora, gdje su mu roditelji bili na slubi. Potie iz
slubenikeporodice.Djetinjstvo,djeatvoikolskedane
Velizar je proveo u mjestima slubovanja svojih roditelja.
Osnovnu kolu uio je u Vrnjakoj Banji, gdje je zavrio
prvirazredgimnazije.Drugi,treiietvrtirazreduiojeu
Vukovaru. Ostale razrede zavrio je u Kruevcu, gdje se
istakao naroito u VII i VIII razredu, radom u literarnoj
druini Napredak", pa je izabran za njenog predsjednika.
Bilojetoneposrednopredrat1940.godine.

Kadajepoeofaistikinapadnanauzemlju,biojejou
akoj klupi. Velizar je bio inicijator i istaknuti uesnik
svih prvih akcija u Kruevcu, a posebno pri spaljivanju
okupatorske tampe 6. augusta 1941. godine, kada su spaljeni paketi novinaNovovrijeme"
na eljeznikoj stanici u Kruevcu. Ovaakcijaimalajeizuzetanpolitikiznaajunaprednom
omladinskom pokretu Kruevca, kada je Veca, kao istaknuti omladinski tribun, primljen u
SKOJ.

URasinskiNOPodredstupiojesgrupomomladinaca,uesnikaovihakcija.Poslijedolaskau
Odred,Velizarsekaodesetar,sasvojomdesetinomposebnoisticaousvimborbamaOdreda.
U napadu na Kruevac, septembra 1941. godine, pokazao je veliku smjelost, snalaljivost i
hrabrost, prodirui u grad. Nekoliko dana kasnije, u borbi s Nijemcima kod sela Mrzenice,
Velizar se istakao u ruenju eljeznike pruge i unitavanju etiri eljeznike kompozicije.
IstegodinepostaojelanKPJ.

Izuzetan je njegov doprinos u ruenju drumskih i eljeznikih komunikacija, mostova,

propusta, telefonskih linija, gdje je pokazao izvanrednu umjenost i hrabrost. Tako je Odred
uspjenounitioeljeznikimostnapruziiputuitluku,Ribniku,Stopanjiikodunisa,kao
inizdrugihsaobraajnovanihzaneprijatelja.

Velizarjebiozapaenusvakojborbi,aposebno4.i5.decembra1941.godineuosloboenju
Blaca,uborbisBugarimauMikulovcu,decembra1941,usudarusetnicimauLomnici,13.
januara 1942. godine, kada je izuzetnom hrabrou unitio elu etniku grupu u Pretrenji i
Joanici, zarobivi, sa svojom desetinom, elu etu etnika. Stankovi se istakao u
jednodnevnoj borbi protiv neprijatelja u toplikoj borbi protiv neprijatelja u toplikoj Velikoj
Plani,kaoiuborbikodBajinskihkolibauToplici.

Velizar Stankovi je bio jedna od najomiljenijih linosti u Odredu i narodu kuda se ova
jedinica kretala. Zbog primjerne hrabrosti, Stankoviu je odred dao ime legendarnog heroja
Koragina,okomejeonuvijeksazanosomgovorioiuticaonaborbenimoraldrugova.

Kao ovjek, Stankovi je bio vrlo plemenit, iskren i pravdoljubiv, za to je umio da se bori
isto tako uporno i dosljedno kao i protiv neprijatelja, pa ga je i zbog ovih osobina veoma
cijenioOdred.

432
Kao marksist, bio je jedan od najobrazovanijih boraca jedinice Stankovi je poginuo
herojskomsmru,13.februara1942.godine,uborbisnadmonijimneprijateljem,naSamaru,
kodRibarskeBanje.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

433
 Stanojlovi Spire Milorad Mia
Roen je 1919. godine u Druetiima, Valjevo, Srbija.
lanKPJodaugusta1941.godine.

Okupacija Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. zatekla je

Miuuinuaktivnogpodnarednika.Meutim,onnijehtio
da se preda snagama Vermahta i ode u ropstvo, ve se s
orujem vratio u selo. Tu je poeo da surauje s
komunistima u pripremi oruanog ustanka protiv
okupatora i kolaboracionista. Kada je, 11. jula 1941.
godine, formirana Podgorska eta Valjevskog odreda,
Mia je postao borac te ete. Ve narednog dana,uborbi
kod sela Gola Glava, ispoljio je veliku smjelost i snala
ljivost.Zahvaljujuinjegovojhrabrosti,etajeutojborbi
zarobila grupu njemakih vojnika. Sa svojom etom se
naroito istakao u borbi 2. septembra 1941. godine, kod
sela Ostobia, na putu Valjevo Loznica, napavi njemaku kolonu koja se kretala od
Krupnja prema Valjevu. U tom napadu, Mia je, s pukomitraljezom, tu kolonu saekao na
oko 50 metara, i zatim je po njoj osuo vatru. Kolona Nijemaca je bila razbijena, 3 kamiona
unitena, a veliki broj njemakih vojnika tada je ubijen i ranjen. Kada je Podgorska eta,
septembra 1941. godine, prerasla u bataljon, Mia je postavljen za komandira ete. U toku
njemakeoperacijeuzapadnojSrbiji(poznatojkao1neprijateljskaofanziva),onjesasvojom
etom saekao njemake tenkove kod sela Grabovice, na putu izmeu Valjeva i apca, i na
njih s nekoliko metara bacio bombe. Poslije kratke borbe, Nijemci su se uz osjetne gubitke
vratiliuValjevo.Takosudijelovi125.pjeadijskogpukasprijeenidapljakajuokolnaselai
ubijaju nevine ljude, i drugom prilikom Mia je, sa svojom etom, saekao u zasjedi
njemaku kaznenu ekspediciju koja se kretala od Loznice prema Valjevu, i nanio joj teke
gubitke, a ostatak natjerao u panino bijeg, prisiljavajui neprijatelje da na putu ostave
opljakanustokuihranu.NadunostikomandiraeteValjevskogodredaostaojeuSrbijisve
do 6. marta 1942. godine, a tada se, s dijelom Odreda, prebacio preko Drine, na putu za
Bosnu. U Bosni je postavljen za vodnika Pratee ete Vrhovnog taba, l u toj eti njegova
hrabrost i snalaljivost uvijek su dolazile do izraaja, pa je izveo niz smjelih podviga. Takav
je ostao sve do 30. septembra 1942. godine, kada je od etnike zasjede ubijen kod sela
Mlinita(blizuGlamoa).ZasjedajebilapostavljenablizuVrhovnogtaba,inanjusu,pored
Mie, naili dr Sima i Olga Miloevi. etnici su na njih otvorili vatru iz pukomitraljeza, i
Miupogodiliugrudi,aOlguranili.Meutim,onje,iakotekoranjen,otvoriovatruizsvog
automata, omoguujui dr imi i Olgi MiloevidaseBorbujevodiosvedoknijepodlegao
ranama.

Narodnimherojemproglaenje7.jula1953.godine.

434
 Stefanovi Dimitrija Svetislav
ea
Roen je 8. aprila 1910. u Kuevu, Srbija. Potie iz
siromane porodice. Poslije zavrene osnovne kole i dva
razreda gimnazije, zbog slabih materijalnih mogunosti,
prekidakolovanjeiodlaziuBeograd,nazanat.Udodirs
radnikim pokretom dolazi prvi put 1925, preko Saveza
radnike omladine. lan je Nezavisnih sindikata od 1926,
kadajeposebnoaktivanusportskomdrutvuRadniki"i
kulturnoumjetnikom drutvu Abraevi", radnikim
drutvima u kojima su se tada odgajali mladi
revolucionari.

lan SKOJa postao je 1927 te godine uestvuje u

mnogim akcijama beogradskog radnitva, od rasturanja
letaka do organiziranja radnikih zborova, trajkova i
demonstracija. Ubrzo poslije prijema u SKOJ, izabran je za sekretara elije, a potom i
sekretara Rejonskog komiteta SKOJa Dunav". Njegova aktivnost nije ostala nezapaena
policiji. Krajem 1927. uhapen je s grupom skojevaca, i februara 1928. osuen na 6 mjeseci
robije,kojujeizdraouPoarevcu.

Poslije izdrane kazne, u jesen 1928.vraaseuBeograd,gdjeseodmahukljuujeurad,iu

septembru postaje sekretar MK SKOJa za Beograd. Te godine primljen je i u KPJ. Pored
rada s radnikom omladinom u sindikatima i u radnikim sportskim organizacijama,
uestvovaojeuborbiantifrakcijskogjezgrauKPJiSKOJuuBeograduprotivlijeveidesne
frakcijeuKPJ.

Prilikom rasturanja letaka PK KPJ i PK SKOJa za Srbiju protiv diktature, uhapen je 12.
januara1929,imuenuGlavnjai,a25.maja,,,unedostatkudokaza",osloboenoptubeod
Suda za zatitu drave. U Beogradu je nastavio partijski rad sve do odlaska na kolovanjeu
SSSR, 1930. godine. U Moskvi je zavrio Komunistiki univerzitet nacionalnih manjina
Zapada,1933.godine.

Uzemljusevraa1934,napartijskiraduZagreb,kaoinstruktorCKKPJ.Ubrzojeuhapeni
osuenna4godinerobije,kojujeizdraouSremskojMitrovici.

Poslije izlaska iz zatvora, nastavlja partijski rad u Beogradu 1940. izabran je za sekretara
PokrajinskogodboranarodnepomoizaSrbiju,postigavizapaenerezultatenatomzadatku.

Poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941, po nalogu PK KPJ za Srbiju, radio je
kao instruktor PK na organiziranju oruane borbe i partizanskih odreda uumadiji.Radioje
najprije u kragujevakom okrugu na formiranju Kragujevakog partizanskog odreda, a zatim
je, u jesen 1941, prebaen na partijski rad u OK KPJ za aak. Do povlaenja partizanskih
snaga s teritorije ovog okruga, davao je pomo partijskom rukovodstvu i partizanskim
jedinicama.

Poslije povlaenja partizanskih snaga iz Srbije u Sandak, uestvovao je u nizu borbi i

okraja,istakaviseposebnounapadunaSjenicu.

435
Marta 1942. CK KPJ i V uputili su ga u Crnu Goru, kao delegata V, da radi na
organiziranju i jaanju partizanskih bataljona i odreda. Bio je i zamjenik politikog komesara
Durmitorskogodreda,akrajemjuna1942.ipolitikikomesarHercegovakogodreda.

PrilikompovlaenjapartizanskihsnagaizCrneGoreiHercegovineuzapadnuBosnu,
vodio je brigu oko zatite Centralne bolnice i pozadine jedinica koje su prve nastupale u
pravcuzapadneBosne.
Septembra 1942. upuen je za instruktora CK u Pokrajinski komitet KPJ za Dalmaciju. U
Dalmacijisenalaziosvedomaja1944.godine,obavljajuinizodgovornihdunosti.
KadajeformiranoOdjeljenjezazatitunaroda(OZNa),postavljenjezazamjenikanaelnika
OZNe pri Povjerenitvu, a kasnije Ministarstvu narodne obrane, i proizveden u in
pukovnikaNOVJ.Rezervnijegeneralpotpukovnik.

Poslije zavretka rata, bio je pomonik ministra unutranjih poslova FNRJ (1946 1953), a
zatimSaveznidravnisekretarzaunutranjeposlove(19531963)ilanSaveznogizvrnog
veado1966.Zasaveznogirepublikogposlanikabiranjenasvimizborimaod19451963.
godine.

Bio je lan CK SKS i CK SKJ (do 1966). Zbog zloupotrebe poloaja u Slubi dravne
sigurnosti, na IV plenumu CK SKJ (jula 1966.), razrijeen svih politikih funkcija, iskljuen
izCKSKJipenzioniran.UmrojeuBeogradu,9.januara1980.godine.

NosilacjePartizanskespomenice1941.iviejugoslovenskihistranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

436
 Stevovi Velimira Rodoljub Rode
Roen je 25. juna 1917. u Novoj Varoi,Sandak,Srbija.
Odrastao je u trgovakoj porodici, ali se, kao radnik,
veoma rano povezao s naprednim radnikim pokretom.
lanKPJjeod1941.godine.

Poslije kapitulacije jugoslovenske vojske, na poetku

ustanka, Rode je meu prvima stupio u partizane i
uestvovaoveuprvojborbipartizanaNoveVaroiprotiv
ustaa. Kasnije je uestvovao u svim borbama njegove
jedinice u rajonu Zlatara, protiv okupatorskih jedinica i
njihovih snaga. U mnogim borbama pokazao je hrabrost i
snalaljivost, a najvie se istakao u borbi protiv etnika u
Akmaiima. Ubrzo poslije toga, Stevovi je postao
politiki komesar Drugog zlatarskog bataljona i lantaba
Zlatarskoggerilskogodreda.

Poetkom 1942. godine, u vrijeme neprijateljske ofanzive, odlukom Glavnog taba za

Sandak,Stevovise,sgrupomodoko50boraca,ponovovrationaZlatar,danastaviborbus
narodnimizdajnicimaidaoiviustanaknatojteritoriji.Svedo1943.godinenjegovagrupaje
vodilaogoreneborbesaznatnonadmonijimokupatorskimikvislinkimjedinicama,kojesu
teilepodsvojomkontrolomdazadreteritorijesrezovazlatarskog,mileevskog,sjenikogi
pribojskog. U tim borbama poginulo je vie od polovine boraca ete, ali se eta, uz pomo
stanovnitva, odrala, obnavljajui redove novim borcima i sauvala estim mijenjanjem
pravacakretanja.Stevovijebioprimjerborcaikomunita,kojijesveodlukeviihkomanda
dosljedno izvravao. Bio je hrabar i neustraiv, i prema izdajnicima naroda neumoljiv. U
svomkrajupohvataojesvepoznateetnikeikaznioih.

etvrtog aprila 1943, dok je bio pored ranjenog politikogkomesaraodredaVojeLekovia,

na Zlataru, iznenada su ih napali etnici Stevovi je u poetku borbe ranjen, ali je nastavio
borbusvedokmunijeponestalomunicije.Kadajevideodagaisnagaizdaje,oduzeojesebi
ivot,danebipaourukeneprijatelju.

Narodnimherojemproglaenje27.marta1953.godine.

437
 Stikovi Mihajla Miloslav
Roen je 23. maja 1914. godine u selu Toi, Prijepolje,
Srbija.Zavriojeosnovnukolu,apotomigimnaziju.Kao
student na Beogradskom univerzitetu prikljuio se na
prednom studentskom pokretu, koji je, neposredno pred
rat,vodiopolitikeakcijeprotivreakcionarnogreima.Jo
prije napada Njemake na Jugoslaviju, Stikovi je ve
stekao solidno politiko i ideoloko obrazovanje. Zbog
svoje aktivnosti, bio je pod prismotrom beogradske
policije, koja ga je esto proganjala i nekoliko puta
zatvarala.

Kada je, 1941. godine, Komunistika partija Jugoslavije

pozvala narod na ustanak protiv okupatora, Stikovi je
jedan od organizatora ustanka u Sandaku. Iste godine
primljen je u KPJ. Tu, u svom kraju, brzo je stekao
povjerenjedrugovainaroda.Postaojekomandirprvepartizanskeeteumileevskomsrezu.

Jaanjempartizanskihsnaga,neprijateljjepoeoeedanapadapartizane,takodasu
biliprinuenidanaputajuSrbijuiprelazeuBosnu,kakobiseprikupilenovesnageistvorila
druga aritaborbe.NaokupiranojteritorijiSandakaostalesumanjepartizanskejedinice.S
njima je ostao i Stikovi, kao pozadinski partijsko politiki radnik. Odvano i neumorno
organiziraojeiokupljaovelikibrojsimpatizeranarodnooslobodilakogpokreta,iuspeodaih
ideolokiipolitikiobrazuje.

Okupatori i domai izdajnici pokuavali su na sve naine da ga uhvate. To im, meutim,

nijednom nije uspelo. Onda su odluili da strijeljaju njegove najdrae: gotovo ela
Stikovievaporodicajeubijena.Unarodnooslobodilakojborbipoginulasumui dvabrata.
Istakao se kao hrabar borac i dobar organizator i rukovodilac. Krasile su ga vrline ovjeka i
komunista. Sa svojom jedinicom i drugovima preivio je jednu od najteih ofanziva V
neprijateljsku,naSutjesci(1943).

Pri povratku sa Sutjeske,sukobiosesetnikimbandama.Opkoljensasvihstrana,prihvatio

je neravnopravnu borbu, lako nije biloizlaza,nijehtiodasepreda.Boriosedanepadneiv
neprijateljuuruke,iposljednjimmetkomoduzeojesebiivot.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

438
 Stojanovi Ilije Branko Krvavi
Roen je 11. oktobra 1923. godine u selu Mirosavci kod
Lopara,BosnaiHercegovina,uzemljoradnikojporodici.

Branko Stojanovi stupio je novembra 1941. godine u

Majeviki partizanski odred. U Odredu je bio meu
najhrabrijim borcima. Poslije borbi na Teoaku, u Gornjoj
aavici i Krbetima, naroito se istakao u borbi s etni
cimakodVukosavaca.Utrenutkuetnikogjuria,Branko
je prvi poao u protujuri, povukavi za sobom i ostale
borce.Takojeslomljenetnikijuriipostignutapobjeda.

Od kraja marta 1942. godine, Branko je u 2.

istonobosanskom udarnom bataljonu, a zatim je u 6,
istonobosanskoj proleterskoj brigadi. Istakao se u
borbama u okolini Srednjeg i evljanovia kod Sarajeva,
kod Okruglice i na Stanorinama, gdje je bio ugroen glavni tab Bosne i Hercegovine, i u
borbamakodVlasenice,juna1942.godine.TadajeprimljenuKPJ.

Kada su se, poetkom novembra 1942. godine, 6. istonobosanska brigada i Sremski NOP
odredprebaciliizSremanaMajevicu,etnicisupoelidasepripremajudaunitepartizanske
snage dolo je u Maleevcima. Nekoliko sati juriale su jedinice 6. brigade. Nalazei se u
prvom streljakom stroju, na dunost vodnika, Branko je iz neposredne blizine tukao
pukomitraljezom. Kada je doao vrhunac bitke, kada su partizanski redovi bili sasvim blizu
etnikih rovova, Branko je uletio u neprijateljski rov. Skoili su za njim i borci njegovog
voda. Pridruili su mu se i partizani iz ostalih jedinica. Nastala je estoka borba, u kojoj su
zbunjeni i obeshrabreni etnici bili potpuno slomljeni: na bojitu je ostalo 150 mrtvih, a
zarobljeno je oko 500 etnika. Branko je teko ranjen u ovoj borbi. On je, sav u krvi (zbog
toga je i dobio nadimak Krvavi), nastavio da gaa neprijatelja jednom rukom. Unitenje
etnikeudarnesnagenaMajevicibilojeodvelikogpolitikogivojnogznaaja.

Poslije lijeenja u selu Trnovi, Branko je postao komandir ete pri Komandi podruja, a
krajem 1943. godine postavljen je za komandanta bataljona u novoformiranom Majevikom
odredu.Kaokomandantbataljonaistakaoseumnogimborbama(useluPirkovci,Vukosavci,
JablanicaispodMeednika).Uovomodreduostaojedokraja1944.godine.Izvjesnovrijeme
boravio je u Sremu, uestvujui u borbama na pruzi izmeu Brkog i Vinkovaca, u
SlavonskomSamcu,uSemberiji,useluBalatunuiVelinuSelu.

Poslije povratka na Majevicu, oktobra 1944. godine, bio je u OZNi u Tuzli, a poetkom
1945. postavljen je za komandanta bataljona 2. brigade KNOJa i ostao na Majevici da isti
teren od zaostalih etnikih bandi. Naroitu upornost pokazao je u ubojstvu najveeg
etnikogzloincanaMajevici,RadivojaKerovia.Ponajveemsnijegu,onje30.kilometara
traozaKeroviemkojijebjeao,stigaogaiubio.

Poslije rata ostao je u aktivnoj slubi u JA, s inom potpukovnika. Zavrio je Pjeadijsku
oficirsku kolu JNA. Umro u Beogradu 10. augusta 1981. godine. Nosilac je Partizanske
spomenice1941.iviedrugihodlikovanja.

Narodnimherojem proglaenje24.jula1953.godine.

439
 Stojanovi Maksima Mihajlo Puljo
Roenje1918.godineuseluLucu,kodBerana,CrnaGora.Zemljoradnik.lanKPJpostao
je1938.godine.UNOBjeuestvovaoodprvogdanajulskogustanka1941.

Roenjeusiromanojseljakojporodici.Poslijeosnovnekole,baviosezemljoradnjom.Kao
sedamnaestogodinjak,ukljuioseunapredniomladinskipokret,i1935.postaolanSKOJa.
Odlikovao se izuzetnom hrabrou i smjelou. Zato je vrlo brzo zapaen kao neustraiv u
mnogim akcijama koje su KPJ i SKOJ vodili u beranskom srezu. Naroito se istakao u
demonstracijamauBeranama,1938,inaZagradu,1940.godine,kadasesukobiospolicijom.
Zbog otvorenog istupanja protiv andarmerije, neustraivosti i odvanosti, stie veliku
popularnost u narodu, posebno meu seoskom i kolskom omladinom. U KPJ je primljen
1938. godine. Poslije sloma Jugoslavije u aprilskom ratu, po zadatku MK KPJ, radi na
obuavanjuomladineurukovanjuorujem.Izvravaidrugezadatkeupripremamanarodaza
oruanuborbuprotivokupatora.BiojemeuprvimborcimaLuakoggerilskogodreda,kada
je poela borba protiv okupatora. Naroito je ispoljio veliku prisebnost i hrabrost prilikom
upada i talijanske jedinice u selo, s namjerom da ga uniti, a ljude poubija i odvede u
internaciju. U trenutku kada je meu mladim, neiskusnim borcima zavladala panika, pojurio
jesamususretneprijatelju,rafalimamitraljezazaustavioprodorTalijana.

IstakaoseizuzetnomhrabrouuborbizaosloboenjeBerana,jula1941,ikasnijeuodbrani
slobodne teritorije. Ujesen iste godine izvrio je vie znaajnih diverzantskih akcija, po
zadatku politikog i vojnog rukovodstva NOP beranskog sreza, razoruavi ak i nekoliko
neprijateljskih straa. Napravio je veliki borbeni podvig u bici na Pljevlja, 1. decembra 1941,
kadajekaomitraljezacuvodumeuprvimauspiodaprodreugradizauzmedobrobranjenui
utvrenuzgradugimnazije,odaklejetukaoneprijatelja.Prilikompovlaenjapartizana,samje
s mitraljezom titio odstupnicu. Meutim, u jednom trenutku, mitraljez mu je otkazao, ali je
Puljo bombama zaustavio nalet Talijana i tako omoguio povlaenje naih boraca. Borei se
po izuzetno hladnoj zimi, slabo obuven, promrzle su mu noge. Poto je postao nepokretan,
drugovi su ga sklonili kod roaka u Trenjevu, u andrijevikom srezu. Ali, tu ga otkrivaju
etnici, i promzla i gotovo nepokretna sprovode u kolainski etniki zatvor. Odbio je,
prkosnoinepokolebljivo,etnikeponudeinagovoredaseodrekneKomunistikepartije,uz
garanciju da mu se pokloni ivot. Mada gotovo bespomoan, hrabro je prkosio etnicima,
nazivajui ih izdajnicima i ubicama naroda. Bio je izloen mukama, ali hrabri partizan nije
slomljen. Meu zatvorenicima su se dugo prepriavali detalji o nadovjenoj izdrljivosti
mitraljesca Pulja". Njegove rijei: Bilo iv bilo mrtav, ja sam komunist, i vi me samo
takvog moete ubiti", bile su rijei o hrabren ja za sve zatvorenike da izdre do kraja pred
izdajnicima.

Stojanovijedokrajaherojskiizdraosvamuenja,inastrijeljanju,1942.godineuKolainu,
prezrivo i prkosno gledao je svoje ubojice, poruujui im da e osveta brzo doi i da e
partizanipobijediti.

Njegov lik neustraivog heroja posluio je naem knjievniku Mihailu Laliu da napie
nadahnuto kratku novelu Mitraljezac Puljo", u kome je na umjetniki nain prikazao lik
borcakomunistakojiseneplaismrti.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

440
 Stojanovi Sime Mladen
Roen je 7. aprila 1896. godine u Prijedoru, Bosna i
Hercegovina. Posle osnovne kole, koju je zavrio u
rodnom gradu, Mladen je sa Sretenom, dvije godine
mlaim bratom kasnije poznatim jugoslovenskim
vajaromnastaviogimnazijuuTuzli.Veuprvimrazre
dima izdvajao se inteligencijom, itao rusku literaturu,
pisao pjesme i knjievne kritike, a 1911, u okviru Tajne
ake druine", odrao je i prvo javno predavanje s
temom:,,Ozdravljunaroda".

U vrijeme balkanske krize 1912, Mladen je postao lan

tajne nacionalistike organizacije Narodna odbrana".
Posleestrazredagimnazije,preaojeuBeograd,kadamu
se dala prilika da upozna Gavrila Principa, Mustafu
Golubia i Nedeljka abrinovia, istaknute lanove
organizacijeMladaBosna".Tegodinekolskiraspustjeiskoristioukasarni"VojvodeVuka
uVranju,izavriokursvojneobuke.

Povodom sarajevskog atentata na Franca Ferdinanda, 7. jula 1914. godine, uhapeni su i

pripadnici tajne organizacije u Tuzli, meu njima i Mladen. Kao maloljetan, osuen je na 15
godina robije. Amnestiran je posle tri godine kazne, a ve sljedee godine, na kraju prvog
svjetskograta,uSremskojMitroviciuestvovaojeurazoruavanjuaustrougarskevojske.

Posle rata studirao je medicinu u Zagrebu. Pored studija, bavio se i knjievnou. Godine
1925, s Gustavom Krklecom i Miroslavom Feldmanom radio je na antologiji jugoslovenske
lirike.

Posle zavretka studija, stairao je u Sarajevu, a kao ljekar poeo je da radi1926.godine,u

Puiu na Brau. Godine 1929. vratio se u Prijedor, da bi, kao ljekar, vrlo brzo stekao
simpatijenarodaKozareiPodgrmea.Tuseprikljuioradnikompokretu,a1940.primljenje
u KPJ. Kao vojni ljekar, aprilski slom doivio je uDalmaciji.VraaseuPrijedor,inastavlja
ilegalni rad. Ustae su ga uvrstile u grupu talaca i uhapsile 22. juna, ali je Mladen, 17. jula
1941. godine, zapalivi slamu u zatvorskoj eliji, iskoristio zabunu straara i prebacio se u
kozarskasela.Uzaludjezanjimbilaraspisanaustakapotjernica.

Samoosamdanakasnije,napartijskomsavetovanju25.jula1941.useluOrlovcima,iznad
Prijedora,doktoruMladenuStojanoviupovjerenajedunostrukovodiocaustankanaKozari.

U prvim ustanikim danima doli su do izraaja njegova zrelost i veliko iskustvo. Ve 3.

kolovoza 1941, na velikom narodnom zboru u selu Marinima, svi su osjetili kako svaka
njegova rije djeluje snano i sugestivno. Ljudi su mu beskrajno vjerovali, cijenili ga i
potovali, masovno se odazivali njegovom pozivu, i bez oklijevanja prihvatili liniju
narodnooslobodilake borbe. Otada poinju da se odvijajudogaajipodKozarom,kojisene
mogu odvojiti od njegovog imena. Mladen je inspirator mnogih smjelihakcijapodKozarom,
dalekosenogznaaja.Vojnikouvrenje2.krajikogodreda,istvaranjeslobodneteritorije
s mreom novih organa vlasti, pretvaranje Kozare u najsnanije arite ustanka u Bosanskoj
krajini najljepesustraniceizpovijestiovogakrajaiivotadoktoraMladenaStojanovia.

441
Na drugu neprijateljsku ofanzivu, pred uzetu protiv partizanskih snaga na Kozari, Mladen je
odgovorio 23. oktobra 1941. napadom na jako uporite u Podgradcima i pilanu Naika",
koja je davala drvo za njemakog okupatora. I dok su ete, s Josipom Maarom oom,
njegovim zamjenikom, lomile obranu, Mladen je, tu na poloaju, previjao ranjene drugove i
govorio zarobljenim domobranima o ciljevima oslobodilake borbe naroda pod vodstvom
Komunistike partije Jugoslavije. Mladenova popularnost kaoljekara,humanistaiustanikog
voedoprinijelajeirenjuidejeobratstvuSrba,MuslimanaiHrvata.

Pod vodstvom Mladena i oe, kozarski partizani unitili su, decembra 1941, jaku
neprijateljsku posadu na Mrakovici, postavljenu da bi osigurala kontrolu nad Kozarom.
Pobjeda na Mrakovici predstavljala je, u to vrijeme, ratni podvig, i bila prijelomna toka za
rastkozarskogpartizanskogodreda,

Neprijatelj je u dokumentu od 24. decembra 1941, ovako ocjenjivao Mladena i njegove

partizane: Doktor Mladen Stojanovi, lijenik iz Prijedora, koji je voa pobunjenika na
Kozari, istaknuti je komunist i cijeli njegov pokret je na komunistikoj bazi, i kao takav
privukao je k sebi i prilian broj seljaka iz okolnih mjesta. Organizirao je oruanu snagu od
pet hiljada puaka, s oko sto strojnica i etiri bacaa mina. On je najopasniji voa
pobunjenika,predvodinajveiinajjaugrupu,vrlointeligentanioprezan,anapadpripremai
izvodispunosistema".

Januara 1942, doktor Mladen Stojanovi s Kozare odlazi tamo gdje je Partijaocijeniladae
biti jo potrebniji Pokretu. im je preao Sanu i stupio na podgrmeko tlu, doekala ga je
uma barjaka i nepregledna masa seljaka i omladine" zapisao je Branko opi.
Neumornim radom, obilaskom partizanskih jedinica i slobodne teritorije Bosanske krajine,
Mladenjemnogodopriniouvrenjukrajikogustanka.

Kao naelnik Operativnog taba za Bosansku krajini, Mladen je s kozarskom proleterskom

etom poao u centralnu Bosnu, da snagom svog autoriteta sauva jedinstvo naroda u
zajednikojborbiprotivneprijateljaisuzbijeizdajnikuaktivnostetnika.

Prilikom ulaska u selo Lipovac, etnici su vatrom s prozora Osnovne kole doekali
partizansku kolonu s Mladenom na elu. Na usku i duboku snjenu prtinu palo je, smrtno
pogoenih, 12 proletera. Meu vie ranjenih bio je i doktor Mladen, koji je samom sebi
zaustavio krvarenje, dok su proleteri odbijali nasrtaje etnika. Neto kasnije, 1. aprila 1942,
etniciRadaRadiapoinilisuzloinmasakrom26ranjenikaizpartizanskebolniceu
selu Joavki. Sutradan, etnici su pronali i doktora Mladena Stojanovia, koji je leao u
oblinjoj kui Danila Vukovia. Poto je prkosno odbio da potpie izjavu solidarnosti s
etnikimpokretom,onisugaizvukliizkueiubili.

Mladen je bio ovjek kakvi e ljudi tek biti" rekao je pjesnik Gustav Krklec. To to je
Kozara bila i ostala partizanska, velika je zasluga Mladena Stojanovia, hrabrog i estitog
Krajinika.

MladenovasmrtbolnojeodjeknulanaKozari.Kadajeonpoginuo,kozarskipartizanskiodred
s 3.500 boraca bio je meu najjaim u Jugoslaviji. Samo 17 dana kasnije, odred je ponio i
zvanino ime svog prvog komandanta: 2. krajiki narodnooslobodilaki partizanski odred
DoktorMladenStojanovi".

Narodnimherojemproglaenje7.kolovoza1942.godine.

442
 Stojanovi Vukoja Boidar
Dreniki
Roen je 1914. godine u Medvei, Srbija. Odrastao je u
siromanoj seljakoj porodici. Osnovnu kolu zavrio je u
svom mjestu, s odlinim uspjehom. Uvijek je pokazivao
eljudapomogneslabijemu.

Zemlja koju je imao njegov otac bila je nedovoljna da

prehrani veliku porodicu, pa je stoga postao kolonista na
Kosovu,inastaniouseluBanjici,kodDrenjice.Upoetku
se bavio zemljoradnjom. Vojsku je sluio u Beogradu,
1933. godine. Poslije toga, zaposlio se kao radnik, na
eljeznici,apotomjepostaoumar.

Uspostavio je prijateljske odnose s albanskim ivljem, i u

tojsrediniiriobratstvoijedinstvo.

Krajem 1940. godine, pozvan je na vojnu vjebu, i uestvuje u aprilskom ratu. Poslije toga,
vraa se na Kosovo, ali zbog sloene situacije on i njegov stric su se odmah odmetnuli u
umu,jernisuhtjelidasepredajuokupatoruialbanskimnacionalistima.

Poetkom maja 1941. godine naputa selo i prebacuje se u Medveu. Prilikom prebacivanja
naaerodromuuObilievu,ubiojenjemakogstraaraizapalionekolikonjemakihaviona.

U poetku je bio u tabu na Sokolovini, kod vojvode Koste Peanca. Uvidio je da je Kosta
izdajnik.SusreosesakolskimdrugomZejnelomAjdinijem,studentomilanomKPJ,kojiga
je obavijestio da KPJ priprema oruani ustanak. Boza je odmah pristao da se ukljui u te
pripreme. Poslije odlaska jablanike grupe u Kukaviki NOP odred, Boza jebioostavljenna
terenu,dapripremaljudezaNOP.

Bio je jedan od prvih boraca Jablanikog NOP odreda. Ve u prvim borbama pokazuje
neobinu smjelost i odgovornost. Zbog toga mu je povjerena jedna od veih partizanskih
akcija: protiv njemakih tenkova koji su u decembru 1941. godine nadirali prema Lebanu.
Borcisubilinaoruanipukamaimitraljezima.Ovimnaoruanjemnisusemoglisuprotstaviti
elinim oklopima, pa su to nadoknaivali hrabrou. Skakali su na tenkove, kroz otvore su
bacali runebombe,itakoihpalili.Bozajeimaonajvieuspeha.UtojakcijiBoaDreniki
je bio teko ranjen. Uzeo je donji dio koulje, pocijepao je iprevionoge.Ostaojena mjestu
ranjavanja, jer nisu mogli da ga izvuku. Skrio se tako da ga nisu pronali, a sutradan su ga
izvukliismjestiliupartizanskubolnicunaRadanu.

Poto se oporavio od rane, nastavio je borbu. Poetkom 1942. godine uestvovao je u

mnogobrojnimborbama,iunjimapokazaojunatvo.TadajepostaolanKPJ.

Izabrali su ga za desetara u Jablanikoposjakom odredu. Na Obradi, u borbi s etnicima,

Dreniki je, kao desetar, bio svuda gdje je najtee. U Poreju i na planini Kukavici
uestvovaojeumnogimakcijamaprotivetnikaiBugara:kodStudene,Tumbe,Barja...

443
Sa svojom etom istakao se u razbijanju njemakih, nedievskih i bugarskih snaga koje su,
koristeizauzetost1junomoravskogNOPodreda,poeledapljakajuselaPusteReke.

Prilikomformiranja1.junomoravskebrigade,postavljenjezakomandantabataljona.Usvim
borbama brigade od Srbije do Bosne i natrag, bataljon Boidara Stojanovia, Drenikog
primjernojeizvravaosveborbenezadatke.PreivjevimnogeborbeuBosni,Drenikijepao
nadomak njegove Puste Reke i Jablanice. Poginuo je na mjestu koje je neprijateljski tobdija
gaao poslije borbe. Vest o pogibiji njihovog komandanta bolno je odjeknulameuborcima,
kojinisumoglidavjerujudaihjezauvijeknapustionjihovneustraivOluja".

Narodnimherojemproglaenje8.oktobra1953.godine.

444
 ari Ive Ante Rade panac
Roenje21.septembra1913.godineuseluTribi,Livno,
Bosna i Hercegovina, u siromanoj seljakoj porodici.
Osnovnu kolu zavrio je u selu ukliu. Kad mu je bilo
15 godina, otiao je na rad u Francusku, s jo nekoliko
svojih vrnjaka ispod Kamenice. Radei u mnogim
poduzeima Pariza, aktivno je uestvovao u naprednom
radnikom pokretu. Naroito se isticao neumornim radom
meu naim iseljenicima u borbi protiv frankovakih
elemenata, koji su vrbovali radnike u Pavelieve ustae.
Naposluseisticaokaovrstanineustraivminer.

Kad je, 1936. godine, poeo graanski rat u paniji, Ante

je, na poziv Komunistike partije Jugoslavije, meu
prvima otiao u paniju da se bori na strani panske
republike, prvo kao borac, a ubrzo zatim kao vodnik u
jednojodinternacionalnihbrigada.Uestvovaojeusvimborbamabrigade.Triputajeranjen,
jednom teko, ali nije naputao bojite. Uestvovao je i u bitkama za obranu Madrida.
Pretpostavljasedaje1937,godinepostaolanKomunistikepartijeJugoslavije.

Posle poraza snage panske republike i povlaenja internacionalnih brigada, Ante ari se
prebaciouFrancusku,akrajem1940,godineuJugoslaviju.Iskusanrevolucionar,nijepoaou
rodnikraj,vejeilegalnoboraviouZagrebu,iponekadnedalekoodrodnogkraja,uSinjskoj
krajiniinaKamenici.OdblierodbinejedinojenjegovbratMateznaogdjesenalazi.

KadajepoeoustanakuBosniiHercegovini,AntejeizZagrebaugrupidoaouSarajevo,a
odatleje,poetkomseptembra,upuenuMostar,iturasporeenupartizanskiodrednaterenu
Konjica. Tu je primio dunost komandira 1. ete, koja je djelovala na sektoru Bijela kod
Konjica. Rade panac tako su ga zvali svi njegovi borci, jer mu pravo ime nisu ni znali,
svedonjegovepogibijeistakaosejunatvomuvieborbiprotivTalijana,ustaa,etnikai
Nijemaca.Takoje,poetkomoktobra1941,sasvega30boracauborbisdesetostrukojaim
ustakodomobranskim snagama, uspeo odrati poloaje i razbiti neprijatelja, nanijevi mu
velikegubitke,uzbogatratniplijen:nekolikodesetinapuaka,veekoliinemunicijeibrdski
top. Jo vee junatvo je ispoljio u martu 1942. godine, kada je s desetinom boraca uspeo
odbiti napad nadmonijeg neprijatelja i nanijeti mu teke gubitke. Ante ari je bio vrstan
strijelac, odlian drug i rukovodilac pravi partizanski komandir. On je u najkritinijim
trenucima bio vrlo priseban i tako istananog sluha da je tono znao ocijeniti pravi trenutak
kadvaljakrenutiuodlunijuri.

U junu 1942. godine njegovu su etu u koli u Bijeloj opkolili etnici. Voena je krvava
borba. Hrabri komandir je uspjeno odbijao svaki napad neprijatelja. etnici su se potajno
nadali da e se partizani predati, jer im je ponestalo municije. U trenutku kada su povici na
predaju bili najglasniji, Ante je na elu svojih hrabrih boraca izvrio juri s bombama i
uspeo je da seprobije,nanijevietnicimavelikegubitke.Posleoveborbe,etaRadapanca
prikljuila se ostalim dijelovima Konjikog bataljona na brdu Tisovii, odakle je krenuo u
Prozor, gdje se prikljuio grupiproleterskihbrigadapodneposrednomkomandomVrhovnog
taba.

445
Posle osloboenja Livna i cijelog njegovog kraja, Ante je, prvi put od odlaska u Francusku,
posjetiosvojeroditeljeuseluTribiu.

Kadajeformirana10.hercegovakabrigada,10.augusta1942.godine,uujici,Radejeostao
nadunostikomandiraeteiuestvovaousvimborbamabrigade.

Poetkom novembra 1942. godine, kada je u 10. hercegovaku uao i livanjski bataljon
VojinZirojevi",Radepanacjekaokomandiretetogabataljonauestvovaouvieborbi,
azatimiuIVneprijateljskojofanzivi.NaroitojunatvopokazaojeuborbamaokoKonjica,
krajem februara i prvih dana marta 1943. godine. U tim borbama, kao komandir Zatitne
pratee ete, vesto komandirajui tekim orujem, odbijao je napade viestruko brojnijeg
neprijatelja. Neprijatelj je uporno juriao, ali za Antinog ivota nije uspeo zauzeti poloaje
partizanskih snaga. Obilazei poloaje svoje ete zajedno s politikim komesarom Karlom
Batkom, obojica su poginuli od avionske bombe jedan pored drugoga, komandir i
komesar.SilniRade"kakosuganazivalinjegovidrugoviiz10.hercegovake
brigade,paojenaistommjestugdjeje,godinudanaprije,uspjenoodbijaonapadeTalijanai
ustaa.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

446
 epanovi Petra Jafto ajo
Roen je 25. januara 1911. godine u Donjem Zagaru,
Danilovgrad, Crna Gora. Potie iz seljake porodice. Do
1941.godineslubenik.

Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, gimnaziju u

Podgorici, a Pravni fakultet u Beogradu, 1934. godine.
Kao student, uestvovao je u osnivanju studentskih
udruenja i u raznim studentskim akcijama i demonstraci
jama koje je organizirala KPJ. Poslije zavrenih studija,
vratio se u Podgoricu i zaposlio se, poetkom 1935, u
Financijskoj direkciji. U ovom gradu se povezao s
naprednim pokretom i uestvovao u njegovim akcijama.
Godine 1935. bio je primljen u lanstvo KPJ. Odmah
poslije prijema u KPJ, izabran je za sekretara inovnike
partijske jedinice u Podgorici, i na toj dunosti ostao sve
dopoetkarata1941.

ZasekretaraOKKPJzaPodgoricubiojeizabran1936.Ujesen1936.biojeizabranzalana
PK KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandak i Metohiju. Poetkom 1940. godine odreen je za
sekretara Narodnepomoi(Crvenepomoi")zaCrnuGoru,BokuiSandak.Utoku1940.
godine bio je sekretar tehnike pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Crnu Goru. U ljeto 1940.
izabranjezalanaMKKPJzaPodgoricu.Krajem1940.imenovanjezarezervnoglanaMK
KPJzaPodgoricu.Krajem1940.imenovanjezarezervnoglanaPKzaCrnuGoru.Takoer,
krajem 1940. godine bio je izabran za lana Biroa PK KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandak.
Izvjesno vrijeme, pred izbijanje rata, vrio je u PK dunost politikog sekretara. Kada je,
krajem1940.godine,PKobrazovaoVojnukomisiju,postaojenjenlan.

Kada je, krajem 1940. godine, vlada CvetkoviMaek zabranila rad URSSJ, PK KPJ, za
Crnu Goru imenovao je komisiju za sindikalni rad, a za predsjednika je postavljen
epanovi.

Pred trinaestojulski ustanak, nalazi se na dunosti sekretara OK KPJ u Podgorici. Od jeseni

1941.dofebruara1942.sekretarjeOKuKolainu.Poslijepovlaenjapartizanskihjedinicaiz
Crne Gore za Bosnu, ostao je u ilegalstvu na terenu srezova cetinjskog i podgorikog, prvo
kao lan OK u Cetinju, a zatim kao politiki sekretar OK u Podgorici u toku V ofanzive
rukovodilac je politodjela 5. proleterske crnogorske brigade. Zatim je vraen na teren
cetinjskog okruga kao instruktor i delegat Pokrajinskog komiteta pri OK u Cetinju. Na
dunosti zamjenika politikog komesara 3. sandake brigade nalazi se od jeseni 1943, ali
kratko vrijeme, jer je bio teko ranjen, i poetkom 1944. prenijet na lijeenje u Italiju. U
BarijujebionaelnikpersonalnogodjeljenjatababazeNOVJipartijskisekretartabaBaze.
Odaprila1945.biojepolitikikomesarKomandepozadineJugoslovenskearmije.

Od 1946. godine bio je lan Biroa Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i predsjednik
Planske komisije Vlade Crne Gore. Od 1948. do 1952. bio je lan Politbiroa CK KP Crne
Gore. Bio je ministar graevina Vlade Crne Gore, i ponovo predsjednik Planske komisije
Vlade Crne Gore. Od 1950. do 1953. bio je ministar industrije, a zatimfinancijaVladeCrne
Gore i sekretar Izvrnog vijea Narodne skuptine Crne Gore. Od 1953. do 1957. bio je
predsjednik Odbora za privredu Republikog vijea Narodne skuptine Crne Gore. Bio je

447
poslanik Saveznog vijea Savezne skuptine od 1953. do 1963, kada je izabran za sudca
Ustavnog suda Crne Gore. Od 1965. godine redovni je profesor Tehnikog fakulteta u
Titogradu.PredsjednikUstavnogsudaCrneGorebiojeod1968.do1974.

Bio je dugo redovni profesor na Tehnikom fakultetu u Titogradu. lan Savjeta Federacije
biojeod1975.do1978.godine.Umroje7.augusta1978.godine.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

448
 egrt Obrena Vlado
Roen je 18. decembra 1907. u selu Aranelovu, Lastva,
Trebinje,BosnaiHercegovina.

Osnovnu kolu zavrio je u Lastvi, i do 1941. bavio se

zemljoradnjom, a esto je radio i kao sezonski radnik i
druio se s naprednim radnicima, koji su ga i uveli u
revolucionarni radniki pokret. lan SKOJa postao je
1928,aKPJ1931.UPartijugajeprimioSavaKovaevi,
koji je na njega vrio snaan utjecaj. Do formiranja
partijskeorganizacijeuLastvi,Vladojebiolanpartijskog
rukovodstva u Grahovu. Ve iskusan politiki radnik, od
1936.VladojelanMKKPJzaTrebinje,aod1939.ilan
SreskogkomitetaKPJzaTrebinje.

U toku aprilskog rata nalazio se na poloajima u Boki,

izbjegao je zarobljavanje i donio oruje kui. Odmah posle kapitulacije Kraljevine
Jugoslavije, stupio je u vezu sa Savom Kovaeviem i drugim komunistima u trebinjskom
srezu.Radiojenaorganiziranjuoruaneborbeidavanjuotporaustakimzloincima.Usvom
selu je formirao etu, bio je njen komesar u prvim uspjenim oruanim akcijama protiv
neprijatelja. Od septembra 1941. ova partizanska eta, e, pod njegovim rukovodstvom,
odnijeti nekoliko znaajnih pobjeda nad talijanskim i ustakodomobranskim snagama. To je
uticalo na stanovnitvo da se bre opredjeljuje za NOP. Vlado egrt se isticao kao dobar
organizator i vrlo hrabar borac. Linim primjerom poticao je ostale borce, i ubrzo postao
popularan u svom kraju. Zajedno sa Savom Kovaeviem i drugim borcima, skakao je i na
talijanske tenkove, unitavao ili zarobljavao njihovu posadu. U jednoj od tih akcija, u
novembru 1941, zaplijenjena su 3 tenka, 8 kamiona i dosta oruja i municije. Kod Klenka,
nedaleko od Moska, izmeu Bilee i Trebinja, razbio je, sa svojimborcima,6.januara1942,
talijansku kolonu i dobio veliki plijen u oruju, municiji i drugoj ratnoj opremi. Posebno je
bioodluanuborbamasetnicima.UnapadunaBora,sredinomaprila1942,komandiraoje
junim sektorom fronta, posebno se istakavi u napadu na utvrene ustake poloaje na
Mjedeniku.

U toku rata bio je na raznim vojnim i politikim dunostima: politiki komesar partizanske
ete u Lastvi zatim komandant Bataljona Luka Vukalovi" komandant 1. hercegovako
crnogorskog udarnog partizanskog bataljona od 28. januara 1942 komandant Sjeverno
hercegovakog NOP odreda od aprila 1942 komandant Hercegovakog NOP odreda od
sredine juna 1942 komandant 10. hercegovake brigade od 10. augusta 1942 zamjenik
komandanta3.udarnedivizijeNOVikomandant29.hercegovakeudarnedivizije,odnjenog
osnivanja,sredinomnovembra1943,dokrajarata.

U borbama s neprijateljskim snagama u zapadnoj i centralnoj Bosni, na Kupresu, oko

ImotskogiPosuja,okoMrkonjiGrada,Glamoa,Jajca,Busovae,Turbeta,epa,Prozora
iRame,borcinjegovebrigadeizvojevalisunizsjajnihpobjeda.UborbamazaProzor,Ramui
naNeretvi,uborbamazaosloboenjeNevesinjaiGacka,sasvojimborcimanapravio
je nekoliko podviga, razbijajui iunitavajui, martaaprila 1943, brojnetalijanske,etnike
iustakodomobranskesnage.

449
U borbama na Sutjesci, 10. hercegovaka brigada pod komandom Vlada egrta vodila je
krvave borbe s njemakim snagama na M rat inju, Pivskom Javorku, Volujaku i Magliu, u
doliniSutjeske.

Kao komandant 29. hercegovake divizije, vodio je mnoge i poznate borbe i odnio mnoge
pobjede u Hercegovini, kod Dubrovnika i HercegNovog, Mostara, Sarajeva, Trsta i
Ljubljane. Iz rata je iziao u inu generalmajora JNA. O njemu injegovimborcimanarodje
u toku rata ispjevao mnoge pjesme. Bio je vijenik i lan ZAVNOBiHa i AVNOJa, a od
septembra 1944. lan je Oblasne narodnooslobodilake skuptine i lan Oblasnog odbora
NOFazaHercegovinu.

Posle osloboenja, obavljao je niz odgovornih politikih i dravnih funkcija: ministar

poljoprivrede u prvoj vladi BiH (19451948), predsjednik Prezidijuma Narodne skuptine
BiH(19481953),lanIzvrnogveaBiH(od1953)ipotpredsjednikNarodneskuptineBiH
(od1953).BiranjezaposlanikaSavezneiRepublikeskuptineBiHneprekidnoposleratado
1967.godine.

Vlado egrt je bio lan CK KPJ (SKJ) i lan Politbiroa, odnosno IK CK SK BiH, do 1965.
Bio je predsjednik Kontrolne komisije CK SK BiH do 1964. i lan CK SKJ. Pored toga,
VladojebioilanGlavnogodboraSSRNBiHilanSaveznogodboraSSRNJdo1963,lan
Glavnog odbora SUBNOR BiH i Saveznog odbora SUBNOR i lan Glavnog odbora
Udruenjarezervnihoficira.BiojelanSavjetaFederacije.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

450
 entjurc Franca Lidija
Roena je 18. marta 1911. u porodici rudara Franca
entjurcauHrastniku,Slovenija.Otacjepoginuouprvom
svjetskom ratu i ostavio enu Alojziju sa troje djece.
Pomou male gostionice koju je otvorila u Hrastniku,
majci je s velikim naporima uspelo da ikoluje svoju
djecu. Lidija je posle osnovne kole u Hrastniku pohaala
graansku kolu u Krkom, a zatim uiteljsku kolu u
Ljubljani. Bila je meu onim revirskim uenicima koji su
svakodnevno putovali vozom u kolu, to je iscrpljivalo
mladeljude,posebnoonekojisusevozilinaradurudnike
i fabrike, a pred sobom nisu vidjeli nikakve perspektive, i
upravo ti susreti i saznanja u toku vonji u kolu bitno su
uticalinanjenuivotnuorijentaciju.

U uiteljskoj koli se povezala s komunistiki usmjerenim

omladincima, meu njima i sa Edvardom Kardeljem, to je sve uticalo na njeno ideoloko
opredjeljenje. Poto ga je javno ispovijedala u diskusijama na seminarima i zbog toga ve
imala prve kune pretrese, nije imala izgleda za zaposlenje posle zavrene kole. Zato se
upisala na Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani i godine 1938. diplomirala na
pedagokojgrupi.

Na univerzitetu se odmah ukljuila u revolucionarni studentski pokret i ve 1932. godine

postala lan KPJ. Sljedee godine je pred Sudom za zatitu drave osuena na dvije godine
robije, koju je izdrala u kaznenom zavodu u Poarevcu. Po povratku je nastavila svoj
revolucionarni rad meu studentima, u enskim organizacijama i naroito meu rudarima u
trbovljanskomreviru.Naroitojebioznaajannjenradprirazvijanjumasovnog
antifaistikog omladinskog pokreta u godinama 19351937, kada je bila u Zagrebu lan
AgitpropaCKSKOJaiurednitvaGlasaomladine",aposlezagrebakeprovale,ufebruaru
1936. postala je lan pokrajinskog rukovodstva SKOJa za Sloveniju i urednitva njegovog
legalnog glasila Mlada pota". U jesen 1937. CK KP Slovenije joj je, kao iskusnom
partijskom radniku, povjerio zadatak da srediodnoseupartijskojorganizacijistudenata,gdje
je bilo dolo do raznih nezdravih pojava. U godinama 1937. i 1938. je radila u omladinskim
komisijama pri CK KPJ i CK KPS i u isto vrijeme je djelovala u rudarskim revirima, gdje je
bilalanOKKPSlovenijezarevire.

Prvih dana okupacije Nijemci su je iselili iz Hrastnika u Srbiju, ali se ona ve u augustu
ilegalno probila do Ljubljane. Tu je radila kao lan pokrajinskog rukovodstva SKOJa na
uvrivanju i irenju komunistikih omladinskih organizacija i na pripremama za oruanu
borbu.

U jesen 1941. bila je medu osnivaima masovne narodnooslobodilake omladinske

organizacije Mladinske Osvobodilne fronte. U ovoj organizaciji ona je bila sekretar i
predstavnikkomunistikeomladine.

Od proljea 1942. do proljea 1943. radila je u najteim ilegalnim uslovima u Ljubljani,

opasanoj icom. Prvo je bila sekretar OK KPS, a po odlasku rukovodstva oslobodilakog
pokreta iz grada, lan Povjerenitva CK KPS i Izvrnog odbora Osvobodilne fronte za
Ljubljanu. Nalazila se meu onim vodeim kadrovima ilegalne Ljubljane koji su izuzetnom

451
organizacijom podzemnog pokreta i njegovom irokom osnovom omoguili da Ljubljana
postanegradheroj.

U proljee 1943. otila je na osloboenu teritoriju, postala lan CK KPS i na koevskom

zboru izabrana u SNOO. Poetkom godine 1944. rukovodstvo KPS ju je poslalo na vrlo
odgovoranpolitikiraduPrimorje,gdjejebilasekretarPovjerenitvaCKKPSzaSlovenako
primorje, Gorenjsku, Koruku i Trst. Naroito je znaajno bilo njeno ilegalno djelovanje u
Trstu, gdje je uestvovala u stvaranju slovenakotalijanske antifaistike organizacije
DelavskeenotnostiiuformiranjukomandemjestaNOViPOSuTrstu.

Ufebruaru1945.postalajeorganizacionisekretarCKKPS.

Posle rata Lidija entjurc vrila je odgovorne dunosti u organima vlasti i u drutveno
politikim organizacijama: ministar prosvjete (1946) i ministar za komunalne poslove
(19471949) u Vladi NarodneRepublikeSlovenijeiorganizacionisekretarCKKPS(1949
1952).

U vremenu 19521968, kad je radila u saveznim organima u Beogradu, bila je

potpredsjednik Savezne skuptine i predsjednik Odbora za socijalnu politiku i narodno
zdravlje, lan Saveznog izvrnog vea i sekretar za socijalnu politiku i komunalne poslove,
lan Izvrnog odbora, odnosno potpredsjednik Centralnog odbora SSRNJ i predsjednik
njegovekomisijezaorganizacionaikadrovskapitanja.Od1963.lanjeSavjetaFederacije.
Po povratku u Sloveniju 1969. njena su glavna nastojanja usmjerena na sakupljanje grae za
istorijuSavezakomunistaSlovenijekaopredsjednikIstorijskekomisijepriPredsjednitvuCK
SKS,nakojojdunostijeostalado1980.godine.

LidijaentjurcjebilaposlanikRepublike(19451953)iSavezne(19451963)skuptine,Od
1948.do1969.bilajelanCKSKJi ugodinama19661969.lannjegovogPredsjednitva.

Zanarodnogherojaproglaenaje27.novembra1953.godine.

452
 ercer Ivana Ljubomir Ljubo
Roen je 1. augusta 1915. u Braniku (ranije Rihemberk)
Slovenija.Ubrzoposlezavretkaprvogsvjetskograta,ela
ercerova porodica pobjegla je u Ljubljanu. Tu je Ljubo
zavrio niu gimnaziju, a zatim postao pitomac Vojne
akademije. Neposredno pred rat, bio je porunik u Kninu.
Bio je poznat kao napredan, poten oficir. Prilikom
kapitulacije jugoslovenske vojske, Ljubo se sa svojom
etomnijepredao,vesesnjomeprobijaopremaSrbiji,u
nadidaetamopostojatiboljiuslovizaobranuotadbine.
Svojumitraljeskuetujeraspustiotekondakadsesnjom,
posle kratke i otre borbe, probio iz njemakog obrua.
Razoaran,vratioseuLjubljanu.

ULjubljanijeodmahdobiovezusOsvobodilnomfrontom
ercer je jedan od prvih jugoslovenskih oficira koji se
ukljuio u OF. Bio je vojni inspektor omladinskih borbenih grupa. ercer tada jo nije bio
politiki opredijeljen. 24. jula 1941. otiao je u partizane, u Molniku etu iji je komandir
postao. Kao borac izuzetnih vojnikih sposobnosti, neograniene predanostiivelikihljudskih
vrlina,ubrzojepostaokomandirMokrekeete.Snjomje,30.augusta,napaokarabinjersku
stanicunaTurjaku.Utomnapadu,iunizudrugih,Ljubojeneustraivojuriaonaelusvoje
ete.UtalijanskojofanzivinaMokrec,od14.do16.septembra1941.jojednomjepokazao
velike vojnike sposobnosti. Svoje borce je podijelio u male grupe, i njima tako spretno
manevrirao da su dvije talijanske kolone, od kojih je svaka imala oko stotinu ljudi, nekoliko
minuta zasipale vatrom jedna drugu! Najvea i najznaajnija akcija Ljube ercera i njegovih
boraca bio je napad na Lo, 19. oktobra 1941. Dva dana prije napada, Ljubo je u civilnom
odjelu otiao u Lo i tamo, kroz prozor gostionice, detaljno razgledao poloaj i snagu
talijanske jedinice. Borovnika eta je napala Bezuljak, ercerova jedinica je napala Lo.
Napad na Lo je bio vrlo teak. Sa 47 boraca, ercer je morao napasti nekoliko zgrada u
kojima je bilo oko 80 talijanskih vojnika. ercer je uspjeno izvrio napad. Zaplijenjeno je 7
puaka i dosta municije, ubijeno i ranjeno nekoliko desetina talijanskih vojnika, zarobljeno 7
vojnika i komandant mjesta u Lou. Partizani su imali 3 poginula borca. Mada su Talijani
poslali pomo iz Starog Trga, ercer je svoju jedinicu sigurno izvukao iz Loa. Meutim,
dalje povlaenje je bilo tee nego sam napad. Talijani su upravo tada poeli snanu ofanzivu
protiv partizana na Krimu i Mokrecu i borci su se povlaili pod neprestanom borbom. Ljui
neprijatelj od talijanske ofanzive iznenada je postala rana i otra zima. Palo je oko metar
snijega, pritisnuli mraz i glad, borce su iscrpljivali umor i bolesti. Najtee borbe s neprijate
ljem su bile 26. i 27. oktobra kad je neprijatelj, u selu Belim Vodama, napao partizansko
uporite u nekim skrivenim barakama. Zbog izdajstva je neprijatelju uspelo da zarobi neko
liko boraca i da presjee put patroli koja je borcima donosila hranu. Posle nadovjenih
napora,ercerujeuspelodaborceizvueizopasnogobrua.

PoslezavreneofanzivepovuklisuuLjubljanuborcekojisubiliiscrpljeni,aprijesvih
ostalih one koji su bili ranjeni ili bolesni. Oko 30. oktobra 1941. vratio se i Ljubo ercer.
Uslijedizdaje,Ljubojeuhapen13.novembra.

U zatvoru su tada bili i borci koje su Talijani zarobili u toku i posle povlaenja iz Loa.
Zatvorene borce su teretili u Lou zarobljeni talijanski vojnici, koje su borci u tekim

453
uslovima povlaenja pustili, a jo vie su ih teretila etiri partizanska dezertera. Najtee su
teretiliercerakaokomandantaivousvihakcija.

U zatvoru, u kasarni i kasnije na Sudu, Ljubo je bio u samici. Na sasluanju, muen, uope
nijeodgovarao.Njegovsuborac,StaneSemiDaki,zapisaoje:Nimalosenismobojalidae
ercernamuenjubilotorei.Znalismodajepartizansvimsvojimbiemidaeradijepoi
usmrtnegoteretitisvojedrugove..."

Petnaestog decembra je poelo suenje Ljubi erceru i esnaestorici njegovihsuboraca.Prva

toka optunice ih je teretila da su na teritoriji Loa inadrugimmjestimabiliunaoruanoj
gomili da bi vrili zloine protiv sigurnosti i opstanka drave, s oteavajuom okolnou za
erceradajebioinicijator,organizatorivo..."

Kadjeoptunicaproitana,javioseLjuboercer:

Suditemi,alinekaozloincu,vekaooficirukojijeostaoveranzakletvikojujedaosvom
naroduisvojojdomovini!"

Presuda je izreena 16. decembra 1941. Ljubo ercer i pet njegovih drugova osueni su na
smrt.

Dvadesetdrugogdecembraercer,Kogoj,Kari,Kranjc,Verbiiagarstajalisunastrelitu
uStrahomeru,kodTomilja,predpukama.Prijenegotosuodjeknulesalve,onisukliknuli:
Smrt faizmu! ivjela sloboda! ivjeli slovenaki drugovi!" Tako iz vijest avaj u talijanska
dokumenta.

Faisti se nisu usudili da mrtve junake pokopaju u Ljubljani. Odnijeli su ih u Tri, blizu
Trsta,ipokopaliihnatamonjemgroblju.

Ljubo ercer je bio meu prvim Slovencima koji su za svoj doprinos borbi za slobodu jo u
tokurataodlikovaniOrdenomnarodnogheroja25.oktobra1943.godine.

454
 ibl Armina Ivan
Roen je 28. listopada 1917. u Virovitici, Hrvatska. Do
1929. godine ibl je ivio u Virovitici, gdje je zavrio
osnovnu kolu i jedan razred Realne gimnazije. Iz
Virovitice se seli u Zagreb, gdje zavrava malu maturu i
dva razreda Uiteljske kole. Dok je pohaao Uiteljsku
kolu, ibl se povezao s naprednim omladinskim
pokretom, pa je zbog svoje aktivnosti bio iskljuen iz
kole. kolovanje nastavlja u akovcu i Vrcu, ali su ga,
ubrzo, ponovo iskljuili iz kole. Godine 1935. vraa se u
Zagreb, gdje nastavlja aktivnost u revolucionarnom
omladinskompokretu.Utovrijemebiojeilanradniko
sportskog drutva "Metalac", u kojem se okupljala
radnika omladina. Iz tog je drutva etrdeset lanova
poginulo u NOBu, medu kojima i Rade Konar, Joa
Vlahovi,PetarBikupVenoiMarijanavi.

Godine 1939. Ivan ibl odlazi na odsluenje vojnog roka. Poslije povratka iz vojske, nije
mogaouZagrebudobitizaposlenje,pasezaposliouDuvanskojstaniciuBujanovcu,ujunoj
Srbiji. Poslije tri mjeseca, vraa se u Zagreb i dobiva zaposlenje u biblioteci Ekonomsko
komercijalnekole,ukojojradido1941.godine,Utomserazdobljusveviseosjeanjegova
aktivnosturadnikompokretu.

Poslije okupacije i stvaranja NDH, Ivan ibl kao lan udarne grupe sudjeluje, u ljeto i jesen
1941,unizuoruanihakcijanazagrebakimulicama.Urujnu1941.godineprimljenjeuKP.
Pred kraj 1941, ustaka policija je otkrila njegovu aktivnost, i zato on 24. sijenja 1942.
godinenaputaZagreb,iodlaziuBanijskipartizanskiodred.Sudjelujeunizuborbiprvokao
borac, a zatim kao politiki komesar ete i bataljona u Odredu. Ujesen 1942. godine, iblje
upuen u Kalniki partizanski odred, na dunost politikog komesara bataljona. Na toj se
dunosti nalazi do 31. prosinca 1942, kada je njegov bataljon uao u sastav 17. slavonske
brigade. Poetkom 1943. godine, postavljen je na dunost politikog komesara te brigade, a
poetkom listopada 1943. preuzima dunost politikog komesara 28. slavonske divizije.
Krajem 1943. godine, Ivan ibl je postavljen za vrioca dunosti politikog komesara Druge
operativne zone, a u sijenju 1944. godine postaje politiki komesar X korpusa. Tu funkciju
vridoosloboenja.

Poslijeosloboenja,izabranjenadunosttajnikaGradskognarodnogodborauZagrebu,ina
toj se dunosti nalazio do kraja 1945. godine, kada ponovo prelazi u slubu u JA. U
Jugoslavenskoj armiji vri dunost zamjenika komesara i komesara armije, naelnika
Kadrovske uprave u glavnoj politikoj upravi Ministarstva narodne odbrane u Beogradu i
politikog komesara Zagrebake vojne oblasti. Godine 1953. preveden je u rezervu, u inu
generalpotpukovnika. Kratko vrijeme radi kao glavni urednik "Borbe" u Beogradu, a u
razdoblju 19541963. ibl se nalazi na dunosti generalnog direktora RTV Zagreb. Godine
19631967.biojepredsjednikProsvjetnokulturnogvijeaSaboraSRH,a19671969.bio
je zastupnik u Vijeu naroda Savezne skuptine. Od 1946. godine Ivan ibl jenekolikoputa
biran za zastupnika u Saboru NRK Od 1949. bio je kandidat za lana CK KPH, a od 1953.
postaje njegovim lanom. Godine 1969, izabran je na dunost predsjednika Glavnog odbora
SUBNORa Hrvatske. U prosincu 1971. godine daje ostavku na sve svoje dunosti. Godine
1972.iskljuenjeizSavezakomunistaipenzioniran.

455
Ivan ibl bio jeveomaaktivaniupublicistikojdjelatnosti.Objavioje:"Zagrebakaoblastu
narodnooslobodilakoj borbi", "Iz ilegalnog Zagreba 1941", "Partizanski razgovori", "Ratni
dnevnik", brouru "Prve politike akcije komunista u okupiranom gradu i monografiju
"Zagreb tisuu devetsto etrdeset prve". Prema ",Ratnom dnevniku" snimljena su dva filma:
"Kadujezvona"i"Ugorirastezelenbor",asamjenapisaoscenarijzafilm,,Naiseputovi
razilaze"itelevizijskuserijuu9epizoda"Sumornajesen".

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

456
 korpik Josipa Velimir
Roenje2.aprila1919.uBrodarici,kodZadra,Hrvatska.

Posle zavretka srednje kole, primljen je u Pomorsku

vojnu akademiju, koju zavrava 1940. godine, i postaje
aktivni oficir BJV. Kapitulacija stare Jugoslavije zatekla
gajeuibeniku.Danebipaouzarobljenitvo,torpednim
amcem bjei u Divulje, gdje potapa amac i odlazi u
Split, a zatim u Zagreb. Tu je mobiliziran i upuen u
Makarsku kao mornariki oficir NDH, da primi dunost
lukog zapovjednika. Odmah se povezao s komunistima
Makarske i ubrzo formirao grupu aktivista meduoficirima
i podoficirima u spomenutomzapovjednitvu.Kaoaktivan
uesnik NOPa, pred kraj 1941. godine, postao je lan
KPJ. U tekim uslovima ilegalnosti, mladi korpik razvija
raznovrsnu aktivnost medu neprijateljskim vojnicima.
Rastura propagandni materijal, prikuplja podatke o planovimaTalijanaiustaa,iobavjetava
o svemu rukovodstvo PartijeuMakarskoj.PodirektiviPartije,sdvojicompodoficiraiocem
Josipom (pukovnikom BJV u penziji), 1. decembra 1942. godine, napustio je Makarsku i
prebacio se na slobodnu teritoriju Biokova. Prethodno je napisao proglas, kojim je pozvao i
ostale pripadnike Lukog zapovjednitva da se prikljue partizanima. Posle desetak dana,
stigao je u tab etvrte operativne zone u Glamo a 18. decembra, u Bosanskom Petrovcu,
korpik je vodio razgovor s drugom Titom o stvaranju mornarice NOV i POJ i mogunosti
partizanskog ratovanja na moru. Istog dana, Vrhovni Slab je naredbom formirao Sekciju za
ratnu mornaricu pri tabu etvrte operativne zone, i za efa Sekcije postavio Velimira
korpika. Tako je korpik postao prvi komandant partizanske ratne mornarice. Odmah je
pristupio formiranju mornarikih stanica, a zatim i prvog mornarikog partizanskog odreda.
Posebnu panju posvetio je opremanju i naoruavanju amaca i uvjebavanju kadrova za
borbenamoru.Odpoetkajeteiodamornaricadobijesvojaobiljejailinojeuestvovaou
izradi zastave Ratne mornarice i mornarike uniforme. Ve u decembru 1942. godine,
biokovski partizani su izveli vie uspjelih akcija u Hrvatskom kanalu, a 31. decembra su
zaplijenili pet brodova. Ove akcije prisilile su Talijansku komandu da pristupi konvojiranju
brodova koji plovekrozovajkanal,idaihosiguravajuratnimbrodovima.Kadaje,sredinom
februara 1943. godine, rasformirana Sekcija za ratnu mornaricu, korpik je postavljen za
komandanta 1. mornarikog odreda, Odred je odbio nekoliko pokuaja neprijatelja da se
iskrca na obalu Makarskog primorja. Poetkom marta, Mornariki odred je preformiran u
Biokovski partizanski odred, a korpik postao komandant odreda. Polovinom maja, posta
vljen je za naelnika taba cetinskog odreda. Poslije osloboenja Zadvarja, augusta 1943.
godine, primio je dunost komandanta Grupe cetinskih bataljona. U borbama oko Trilja,
Lovrea i Arana pokazao je veliku umjenost ukomandiranjujedinicom.Poslijekapitulacije
Italije, postavljen je za komandanta taba Obalske komande, kojoj su bile podinjene flotile
naoruanihbrodovasrednjeijuneDalmacijeiobalskaartiljerija.Krajemseptembra,Obalska
komanda je preimenovana u Komandu flote naoruanih brodova, i korpik je postao njen
komandant.Imaojeznaajnuulogu,uoktobru,uorganiziranjuiprebacivanjujedinicaNOVJ
s kopna na srednjodalmatinska ostrva. Za kratko vrijeme uspiojedaosposobijediniceflotile
zaveeakcijeidaihorganizacionopripremizaveeborbenezadatkenamoruuborbiprotiv
Nijemaca. Na njegovu inicijativu, upuena je, poetkom oktobra,delegacijaNOVJuBari
Italija na pregovore sa Saveznicima. On je, u ime etvrte operativne zone, potpisao
punomojezaraddelegacije.

457
Kada je, naredbom Vrhovnog taba, 18. oktobra 1943. godine, formirana Mornarica NOV i
POJ, korpik je postavljen za naelnika taba Mornarice. Ovu dunost nije primio, jer je u
meuvremenupostavljenzanaelnikataba3.dalmatinskebrigade.

Poetkom novembra, korpik je krenuo u tab 4. dalmatinske brigade zbog dogovora o

uestvovanjuupredstojeimborbama.ProlazeiporedselaZagorja,kodPosuja,naiaojena
ustae.Pokuaojedapobjegne,alinijeuspiobiojeubijen,opljakanipokrajputazakopan.
Tako je, u 24. godini ivota, poginuoprvikomandantpartizanskeratnemornariceiistaknuti
borac,narodniherojVelimirkorpik.

Narodnimherojemproglaenje8.septembra1952.godine.

458
 olaja Simo Simela
Roen je 1905. godine u selu Pljevi kod ipova, Bosna i
Hercegovina, u siromanoj seljakoj porodici. Do rata je
radiokaoumarskiradnikinadniar,uBosni,CrnojGorii
Srbiji.

Kao patriot, teko je primio poraz Kraljevine Jugoslavije.

im je poeo ustaki teror u okolini ipova, s nekoliko
svojih prijatelja i susjeda sklonio se u oblinju umu, i tu
poeodaskupljaljudeiorujezapredstojeuborbu.Kroz
narod se tada neprestano prenosio apat o pripremama
komunistazaustanak.olajajepostaonestrpljiv,ijedvaje
ekaodanekopone.Najzadjestiglavijestunjegovoselo
da su komunisti u Drvaru digli ustanak. Odmah je s
nekoliko svojih drugova usred dana napao i razoruao
andare na eljeznikoj stanici Ravni Do, kod Pljevskih
podova.

U susjednom selu Janju, komunisti su ranije izvrili pripreme za poetak ustanka. olaja
uspostavlja vezu s njima i zajedno vode borbe oko ipova, Jezera i MrkonjiGrada, koje
oslobaaju u toku augusta 1941. godine poinju pripreme za napad na Jajce. U svim ovim
akcijama,olajajebiomeuprvima.JuriajuinaustaeuJezeru,28.augusta,upaojemeu
njih,alisebombamaiuzpomopristiglih drugovaspasio.

Poslije trodnevne velike ofanzive Nijemaca, ustaa idomobrananaslobodnuteritorijuJanjai

Pljeve,poetkomseptembra1941.godine,olajasepodborbompovukaonaKozila,junood
svogsela.Ustanikifrontseraspao.Tadajeolajasasvojomnekompletnometomdoekao,
i u odlunom juriu razbio, etu ustaa, gonei ih premaseluMujidiima.Njemususetada
pridruilirasutiborci,seljaci,ene,paidjeca.Takojeformiranfrontustanikainaroda,kojije
u naletu protjerao neprijatelja iz Pljeve, Janja i iz ipova. olaja se doepao i dva topa.Ova
velika pobjeda, iji je inicijator bio olaja, dala je nov polet ustanku u ovom i u okolnim
krajevima.olajajepostaoveomapopularankodboracainaroda.

Sredinom septembra 1941. godine, Talijani su s jednim bataljonom krenuli od Mrkonji

Gradazaipovo.IzdajnikUroDrenoviproputaihbezborbe.olajaihdoekujekodsela
Sokocasjednimvodomi,poslijeviesatneneravneborbe,prisiljavaihdasepovuku.

Sredinom oktobra 1941. godine, prilikom formiranja 3. krajikog partizanskog odreda, u

njegovomsastavujebataljonIskra",podolajinomkomandom.

TalijanisuposebnorespektiraliolajuposlijeporazakodSokocaiuRastievu,kodKupresa,
3.decembra1941.godine.PotosuuseptembrupaktiralisetnikomDrenoviem,pokuavali
sunaraznenainedatouradeisaolajom.Poetkom1942.godine,poslalisusvogsuradnika
olaji, s veom sumom novca da pokua da ga podmiti. Kada je olaja uo o emu je rije,
izvadiojepitoljiubioizdajnika,govorei:Toimjemojodgovor!"

olaja je bio pravi jurinik i bomba, veoma skroman. Na sebi je nosio andarsko odijelo,
kojeg se doepao u prvoj akciji. Njegova kona torba bila je uvijek puna bombi, lako je bio

459
neuk, nepismen seljak, njegov postojani karakter i veliki patriotizam nainili su od njega
odlunogibeskompromisnognarodnogborca.

Podnjegovomkomandom,bataljonIskra"jeuborbiizmeu31.decembra1941.i1.januara
1942. godine unitio utvrenja u Majdanu, izmeu Jajca i MrkonjiGrada, a 14. februara
razbio bataljon domobrana na Voenom Podu i Previlima, koji je pratio komoru iz Jajca za
MrkonjiGrad. Najzad je donijeta odluka da se 25. februara izvri napad naMrkonjiGrad.
Pod pritiskom boraca, i Drenovi je obeao da e grad napasti s june i zapadne strane. U
odreeno vrijeme olaja je sa svojim borcima prodro u centar grada i tu unitio andarsku
stanicu, spalio Talijansku motorizaciju i unitio nekoliko utvrenja. Meutim, Drenovi nije
krenuounapad,paseolajasasvojimborcimamorao,utekimuslovima,probijatiizgrada.

Kadaje,umaja1942.godine,uslijedilaetnikaakcija,olajusuetnicinaprijevaruuhvatili
ipoveliuMrkonjiGradTalijanima.Partizaninjegovogbataljonabezborbesugaoslobodili.

Kada su se, krajem jula i poetkom augusta 1942. godine, razvile borbe izmeu ustaa,
utvrenih u Kupresu, i proleterskih i udarnih brigada i jedinica 3. krajikog partizanskog
odreda, i olaja je sa svojim bataljonom pohitao u pomo. U noi izmeu 13. i 14. augusta,
juriajui na ustake bunkere, junaki je poginuo. Odlukom CK KPJ, posmrtno je primljen u
KPJ.

Narodnimherojemproglaenjeaugusta1942.godine.

460
 oti Pala Pal
Roenje19.januara1916.godineuBeeju,Vojvodina,u
seljakoj bezemljakoj porodici. Osnovnu kolu, etiri
razreda gimnazije i mehaniarski zanat zavrio je u
rodnom mjestu. Postavi metalski radnik, ukljuuje se u
radniki sindikalni pokret. Uestvuje u rasturanju i itanju
HIDa, naprednog asopisa na maarskom jeziku. U
Beogradusezaposlio1936.godine.Tuaktivnouestvujeu
borbi komunista i ostalih naprednih radnika za prerastanje
URSa u klasnu i revolucionarnu radniku sindikalnu
organizaciju, a 1939. godine postaje lan KPJ. Zbog
revolucionarnog djelovanja, policija ga u maju 1940.
hapsi, i Poslije osam mjeseci dranja u policijskom i
sudskom istranom zatvoru, straarno ga sprovodi u
vojsku.

Poslije sloma stare Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine, Pal se vraa u Beograd, i
odmah se ukljuuje u narodnooslobodilaki pokret. Najprije je sekretar Sreskog komiteta
SKOJa i lan Sreskog komiteta KPJ u Zemunu, a 1942. godine postaje i sekretar tog
Komiteta. Poslije odluke CK KPJ o prikljuenju partijske organizacije Zemuna i zemunskog
srezapartijskogorganizacijiVojvodine,ujulu1943.godinekooptiranjezalanaPK.Utom
svojstvu,domarta1944.godinedjelujeuSrijemuiBanatu.ZatimprelaziuBakuiBaranju,
gdje se intenzivnije angairao u narodnooslobodilakoj borbi i borio se u ovim dijelovima
Vojvodine, koji su se nalazili u tekim uslovima okupacije pod hortijevskom Maarskom i
hitlerovskom Njemakom. Tu postaje sekretar OK KPJ za Baku iBaranju,azatimsekretar
PovjerenitvaPKKPJzaBakuiBaranju.NaovojdunostiostajedoosloboenjaVojvodine,
uoktobru1944.godine.

PoslijeosloboenjaVojvodine,postajesekretarOkrunog,azatimGradskogkomitetaKPJu
Novom Sadu. Vijenik je Vojvodine na III (beogradskom) zasjedanju AVNOJa 1945.
godine.NaizborimazaUstavotvornuskuptinu,istegodine,izabranjezasaveznognarodnog
poslanika.

U osloboenoj zemlji, Pal oti je obavljao ove politike i drutvene funkcije: rukovodilac
kadrovskog odjeljenja Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, predsjednik Planske
komisije APV, potpredsjednik Izvrnog vea Narodne skuptine APV,organizacionisekretar
Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, lan Centralnog komiteta SKJ, lan Centralnog
komiteta SKS, lan Sekretarijata Pokrajinskog komiteta SKV, poslanik Saveznog vijea
Narodne skuptine, poslanik Narodne skuptine Srbije, poslanik Pokrajinskog vea Narodne
skuptine APV, lan Saveznog odbora Saveznog odbora SSRNJ, lan Saveznog odbora
SUBNOR, predsjednik Pokrajinskog obra SSRNV, lan Predsjednitva SKJ i lan Savjeta
Federacije. Zbog suprotstavljanja politici SKJ, 1973. godine iskljuen je iz SKJ i opozvan s
funkcijelanaSavjetaFederacije.

BiojerezervnijepukovnikJA.NosilacjePartizanskespomenice1941.godine.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

461
 palj Ivana Milan
Roen je 1918. u Podravskim Sesvetama, Koprivnica,
Hrvatska.Student.

Prije rata studirao je na graevinskom odjelu Tehnikog

fakulteta u Zagrebu. Ve na prvoj godini studija ukljuio
se u napredni studentski pokret, a 1937. postao je lan
SKOJa. Zbog aktivnosti i zalaganja, primljen je,
poetkom1941.godine,zalanaKP.

Poslije okupacije, aktivno se ukljuuje u pripreme za

podizanje ustanka. U stanu svojih roditelja u Zagrebu
odrava sastanke, i zajedno sa svojim bratom Lukom
umnoava agitacioni partijski materijal. U rujnu 1941.
godine,biojeuhapen,alijeposlijeetrnaestdanaputen,
potopolicijanijeposjedovalanikakvedokazeonjegovom
radu. Poslije izlaska iz zatvora, nastavio je da ivi ilegalno u Zagrebu, sudjelujui u nizu
omladinskihakcija.

Poslijejedneprovale,ustakajepolicijaupala,20.studenog1941,ustanukojemjeboravio,i
uhapsila ga. Unato muenju, Milan palj nije nita priznavao. Napokon je bio izveden pred
Prijeki sud, ali ga on nije mogao osuditi, jer nije bilo nikakvih dokaza. Meutim, i dalje je
zadran u zatvoru. Neprestano je podvrgavan sasluavan)ima i torturi, Prilikom suenja
Milanu palju, njegov otac je jednomsnjimrazgovarao.Onotomujetadasinispriao,on
jerekaouizjavipredKomisijomzaratnezloine:"Znamdasetuiodasumustavljalivrue
igle pod nokte, i jo se sjeam da je na raspravi pokazao obje ruke, te su se na njimavidjeli
tragovi zlostavljanja, jer su mu nokti bili crni." Priao je da je bio u samici vezan, da su ga
agentipresluavaliimuili.

Ne mogavi od njega iznuditi priznanje, ustae su ga, u veljai 1942, godine, internirale u
Jasenovac. Kasnije je prebaen u logor u Staroj Gradiki, gdje je, u srpnju 1943, osuen na
smrtglau.

Narodnimherojem proglaenje24.srpnja1953.godine.

462
 panovi ure Ilija
Roen je 30. aprila 1918. u selu Dragotina, Glina,
Hrvatska. Potjee iz seljake porodice. Osnovnu kolu
zavrio je u svom selu, a mesarski zanat u Glini. Kao
mesarski pomonik bio je izvjesno vrijeme zaposlen u
tvornici "Gavrilovi", zatim u Kninu i Beogradu. Ve kao
mladi radnik dolazi u vezu s naprednim radnikim
pokretom Beograda. Aktivan je lan URSovih sindikata
zapaen od komunista, postao je kandidat KPJ. Vojni rok
sluiuSkoplju,gdjegaizatierasulostarojugoslovenske
vojske. Tekom mukom, vie pjeice, uspijeva doi u
Dragotinu, selo koje je ve doivjelo uase ustakih
divljanja.Odmahsepovezujeskomunistimasvogakraja,i
smlaimbratomulaziuredprvihbanijskihustanika.

Snalaljivou i hrabrou istie se u prvim borbama s

ustaama, andarima i domobranima. On se posebno istie u napadu na andarsku stanicu u
selu irovac, gdje na elu grupe boraca baca bombu, upada prvi u zgradu i primorava
neprijatelja na predaju. Svoju snalaljivost i junatvo pokazuje i u napadu na ustaku posadu
eljeznike stanice Bauga, kada, preobuen u domobransku uniformu, ulazi u stanicu i
razoruava grupu ustaa. Hrabri i neustraivi Ilija, februara 1942, postaje lan KPJ. ubrzo je
desetar,pavodnik,ikomandir2.ete1.bataljonaBanijskogpartizanskogodreda.

On se, i u napadu na bunkere kod Volinje, uspjeno posluio svojim ranijim trikom, kada je
preobuenudomobranskuuniformuzarobioneprijateljskuposaduubunkeru.

Jula 1942. godine, kao ve prekaljeni borac Banije, postaje komandir 1. ete udarnog
banijskogbataljona.Sasvojometomistieseunizubitaka,aposebnokodNovske,kadaje
bio opkoljen od mnogo nadmonijih neprijateljskih snaga. Zahvaljujui njegovoj prisebnosti i
hrabrosti,probioseizobruaiizbjegaounitenjeete.Krajem1942,Ilijapostajekomandant
bataljonau7.banijskojbrigadi.VodiborbenapodrujuBanije,KordunaiBosanskekrajine.

Poslijenekolikobitaka,njegovjebataljonsmatrannajboljimu7.banijskojdiviziji.Oniborci
ovogbataljonanekolikoputasu,zbogvelikehrabrostiiportvovanosti,pohvaljivaniodtaba
7. divizije. Sa svojim bataljonom u sastavu divizije, panovi, popularni junak u jedinicama i
narodu Banije, odlazi u IV iV neprijateljsku ofanzivu.Usvimbitkamanjegovebrigade,Ilija
se naroito istie u rukovoenju bataljonom. U V ofanzivi, poslije prelaska Neretve, u
iznenadnojborbisetnicimanaplaniniPrenj,hrabrojepoginuo10.marta1943.godine.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.

463
 panovi Vase Tomica
Osim Tomice, koji je roen aprila 1914. godine u selu
Johova,krajBosanskeDubice,BosnaiHercegovina,Vaso
panovi imao je jo etiri sina i dvije keri, lako
siromaan, uspeo je ne samo da Tomici omogui osnovno
kolovanje,vegajeuputiouBosanskuDubicu,nauenje
zanata. Radio je kao trgovaki pomonik. Kratko vrijeme
1938. godine radio je i u jednom od holandskih rudnika.
Prva saznanja o Komunistikoj partiji Tomica je dobio u
drutvu trgovake omladine, koja je pripadala naprednom
radnikompokretu.

Poslije okupacije zemlje i dolaskom ustaa na vlast u

Bosansku Dubicu, maja 1941. godine, Tomica je napustio
posao, vratio se u selo i ukljuio u pripreme ustanka, i
prvogdana,27.jula1941,kadajeustanakpoeo,Tomica
jezaplijeniokarabin.Uvrijemeborbenadubikomfrontu,naKomlencuiKrukovcu,kojesu
voene sve do augusta 1941. godine, zbog spreavanja ustakih zloina u potkozarskim
selima, Tomica se svrstao u red najhrabrijih. A onda su uslijedile akcije na neprijateljska
uporita, u kojima su izrastali neustraivi borci, desetari, vodnici i komandiri partizanskih
eta,kakavjebioiTomicapanovi.

PoslijenapadanaandarskustanicuuDrakseniu,iuspjenaakcijenaneprijateljskouporite
u Podgradcima, 23. oktobra 1941, kada je Tomica predvodio grupu bombaa, primljen je u
KPJ.UzauzimanjusnanogneprijateljskoguporitanaMrakovici,5.decembra1941,Tomica
je stajao na elu voda kozarskog odreda. Za linu hrabrost i izvanredne uspjehe u ovoj
znaajnoj akciji sa svojom jedinicom, pohvaljen je naredbom komandanta 2. krajikog
odreda,doktoraMladenaStojanovia,ipostavljenzakomandira3.eteu2.bataljonu.

Smjela je bila njegova zasjeda na obali Save, kada je potukao posadu na brodulepu i
zaplijenio velike koliine ita i drugih namirnica a odmah zatim, 1. januara 1942, s etom
maskiranom u dubokom snijegu, doekao je i prisilio na povlaenje ustaku satniju koja je
pokualada,prekoselaCrnci,prodreuDrakseni.VelikeuspjeheTomiinaetajepostiglau
borbama s njemakom grupom Vute" iz 718. divizije, koja je, februara 1942, nastojala da
izvuesvojblokiranibataljonizrudnikaLjubija.

S etom je proao teke borbe u velikoj neprijateljskoj ofanzivi na Kozari. Kada je, 22.
septembra 1942. godine, na kozarskom proplanku Paleu formirana 5. kozarska brigada,
Tomicajepostaokomandir2.eteu3.Meavinombataljonu.

PoslijemnogihborbinapodrujuKozareiPodgrmea,5.kozarskojbrigadipovjerenjejedan
od teih zadataka u bihakoj operaciji, koja je uspjeno okonana 4. novembra 1942. Neto
kasnije, 18. novembra 1942, brigada je napadala poloaje na liniji od Bosanskog Novog do
rudnikaLjubija.Utojborbi,ispredbunkerakodStarerijeke,sbombomuruci,paojesmrtno
pogoeniTomicapanovi,neustraivijunaklegendarneKozare.

OtacTomicepanovia,majkaidvabratatakoersudaliivoteuNOBi.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

464
 piljak Dragutina Mika
Roenje28.novembra1916.uOdri,kodSiska,Hrvatska.
Potie iz siromane porodice eljeznikog radnika koja je
ivjela na selu na malo zemlje u neposrednoj blizini Siska.
Da bi bar djecu oslobodio vjenog straha pred su
tranjicom, otac je Miku poslao u Sisak na izuavanje
postolarskog zanata. Svakodnevno je ranim jutrom
putovao na posao,aukasnoveevraaosekui.Sisaka
radnika sredina imala je presudan utjecaj na Mikino
idejnopolitiko formiranje. Svaki je slobodan trenutak,
koristiodatovieproirisvojeznanjekadvezbogloih
materijalnihuslovanijemogaodasekoluje.

U doticaju sa starijim zanatskim i industrijskim radnicima

koji su se okupljali u klasnim sindikatima, i s
revolucionarnom omladinom oko SKOJa, on ubrzo uvia
da se njegov drutveni poloaj moe izmijeniti samo revolucionarnom izmjenom itavog
drutvenoekonomskog sistema. Ve kao sedamnaestogodinji mladi radnik, 1933. zapoinje
sa aktivnim radom u sindikatima, sudjeluje u trajkovima i demonstracijama i pretvara se u
revolucionarakojie1935.iformalnobitiprimljenuSKOJ.

Organizaciono povezan u skojevskoj organizaciji u svom selu Odri, Mika se istodobno

politiki angaira i u "Seljakoj slozi" u Odri, provodei tako u praksi tada aktualnu parolu,
proklamiranu na VI kongresu Komunistike omladinske internacionale iIV kongresu SKOJ
a, o nunosti ulaska mladih revolucionara u graanske organizacije. Nepune dvije godine
zbogsluenjavojnogrokaodsustvujeizSiska,alijeneposrednonakonpovratkaizvojske(u
novembru 1938) primljen u KPJ u partijskoj eliji sela Odra. Slijedee godine Mika je lan
Kotarskog komiteta SKOJa za Sisak, zatim lan Okrunog komiteta SKOJa, a 1940.
odnosno 1941. kao delegat jedne od najboljih skojevskih organizacija u zemlji, sudjeluje na
VI zemaljskoj konferenciji SKOJa i potom na Pokrajinskoj konferenciji. Na tim je
konferencijama izabran za lana Centralnog komiteta SKOJa i lana Pokrajinskog komiteta
SKOJazaHrvatsku.

Nakonokupacijezemljepiljakjejedanodorganizatoraustankasisakogpodruja.Odrava
vezu izmeu rukovodstva u Zagrebu i partizanskog odreda u okolini Siska. Hrabar je i
snalaljiv u najkritinijim situacijama. Vojniku karijeru" zapoeo je 18. jula 1941. godine
kaoboracipolitikidelegatvoda,alijepotkraj1941.opetnapartijskojdunostiuKotarskom
komitetu KP Hrvatske za Sisak. Od proljea do jeseni 1942, Mika je komesar 6. banijskog
bataljona, kad se oktobra 1942. godine definitivno vraa na partijski rad, Prvo je sekretar
Kotarskog komiteta Komunistike partije Hrvatske Velika Gorica, zatim sekretar Okrunog
komitetaSKOJazaProkuplje,pasekretarOblasnogkomitetaSKOJazagrebakeoblasti,sa
kojedunostijeupuenzaorganizacionogsekretaraOblasnogkomitetaPartijezazagrebaku
oblast.

U februaru 1944. po odluci CK KPH i CK SKOJa, Mika je postavljen za sekretara

PokrajinskogkomitetaSKOJazaHrvatsku,gdjejeostaodooktobra1944.godine.

Uslijed politikih problema koji su se javili u Pokuplju CK KPH donosi odluku da Mika ide
za sekretara Okrunog komiteta Komunistike partije Hrvatske za Pokuplje na toj dunosti

465
ostaje do osloboenja. Dva mjeseca prije osloboenja, odlukom Centralnog komiteta
Komunistike partije Hrvatske, Mika je postavljenzasekretaraGradskogkomitetaZagrebai
dobiozadatakdapripremaekipuzaosloboeniZagreb.Takojetadvamjesecaobavljaodvije
funkcije. Ve iz ovih nekoliko podataka se vidi, da ga je rukovodstvo Partije esto slalo sa
jednog na drugo podruje, uvijek mu povjeravajui odgovorniji i sloeniji zadatak. Tako mu
je u osloboenoj zemlji povjeren vrlo odgovoran posao, sekretara Gradskog komiteta
Zagreba, a ujedno i tajnika Narodnog fronta grada, koje je dunosti obavljao prvih sedam
godina.

Godine1946.kooptiranjeuCKKPH,a1951.izabranzalananjegovogPolitbiroa,kadajei
poao iz grada na rad u CK KPH, gdje se uz druge poslove, preteno bavio kadrovskom
politikom. Na VI kongresu SKJ biran je u CK SKJ, a na VIII kongresu u Izvrni komitet
CKSKJ.

Osim tih partijskih funkcija, Mika je od 1945. narodni zastupnik u Saboru NR Hrvatske i
poslanik u Saveznoj narodnoj skuptini, a obavljao je i niz odgovornih dravnih poslova:
potpredsjednikipredsjednikGradskognarodnogodborauZagrebuod1948.do1951.godine,
a od 1952. i lan Izvrnog vijea NR Hrvatske. Na njegovu inicijativu kao kadrovika u
Politbirou CK SKH otvoreno je u Hrvatskoj nekoliko viih i visokih kola u kojima se
osposobilo nekoliko hiljada radnika i seljaka, bivih uesnika NORa. Godine 1958. Mika je
izabran za potpredsjednika Centralnog vijea Saveza sindikata Jugoslavije, a ujedno je i lan
organizacionopolitikog sekretarijata CK SKJ i sekretarijata Socijalistikog saveza radnog
naroda Jugoslavije. Godine 1963, ga ponovo vraaju u Hrvatsku i biraju za predsjednika
Izvrnog vijea Sabora SR Hrvatske, gdje su opet dole do izraaja njegove kvalitete, na
temelju kojih je i predloen za predsjednika Saveznog izvrnog vijea. Tako je poslijeizbora
1967. godine izabran za predsjednika Saveznog izvrnog vijea na kojoj dunosti je ostao
dvije godine. Potom je 1969. godine izabran za predsjednika novoformiranog Vijea naroda
Savezne narodne skuptine, pa je u toj funkciji na kraju petogodinjeg mandata, proglasio
NoviUstav1974.godine.Potomje1974.godineponovopreaonaraduSindikatiizabranza
predsjednikaVijeaSavezasindikataJugoslavije.Nadunostipredsjednikaostaojedo1980.
godine, kada je prvi u Jugoslaviji sproveo inicijativu druga Tita o kolektivnom radu i
jednogodinjem mandatu, te ostao dalje na radu kao lan Predsjednitva Vijea Saveza
sindikataJugoslavije.

Nosilacje"Partizanskespomenice1941.godine",Ordenajunakasocijalistikogradaidrugih
visokihdomaihistranihodlikovanja.

Zanarodnogherojaproglaenje29.novembra1953.godine.

466
 tajnberger Mavra Drago Adolf
Roen je 15. februara 1916. godine u Zagrebu, Hrvatska.

Put Draga Adolfa tajnbergera je put radnikog

revolucionara, koji je cijeli ivot posvetio radnikoj klasi i
Komunistikoj partiji. Rano je priao revolucionarnom
omladinskom pokretu, i u njemu se izgraivao u
marksistikog revolucionara, da bi ubrzo postao i lan
SKOJa, Kao skojevac, neumorno vodi svoje drugove u
trajkove, demonstracije i druge akcije protiv bespravlja i
eksploatacije. Svojim radom isticaoseumnogimakcijama
zagrebake radnike klase protiv reima.

tajnberger pripada reduistaknutihjugoslovenskihboraca,

koji su prenosili slavu i junatvo po bojitima panjolske,
pomaui panjolskom narodu u borbi za slobodu. U
panjolsku odlazi kao dobrovoljac za vrijeme graanskog rata, i ukljuuje se u redove
internacionalnih brigada. Isticao se kao veoma hrabar i snalaljiv borac. Kao dokaz njegove
hrabrostiiodanostiidejamakojesugadoveledopanjolskogbojita,moeposluitiinjenica
da je tajnberger, 1938. godine u panjolskoj, postao lan KP. Posle zavretka rata u
panjolskoj, s nizom drugih jugoslovenskih boraca nalazio se u koncentracionom logoru u
Francuskoj. Neto kasnije, nalazio se na prisilnom radu u Njemakoj, odakle se, sredinom
srpnja1941.godine,prekoveuspostavljenogkanalazapovratakpanjolskihdobrovoljaca,s
prvom grupom "panjolaca" vraa u zemlju.

Poslije dolaska u Jugoslaviju, vrlo kratko je boravio u Zagrebu, odakle se prebacuje na

osloboeni teritorij na Kordun. Iskusni revolucionar tajnberger se istie u organiziranju
prvih partizanskih jedinica u Perjasici, Kestenjcu, Veljunu, Klokou i Kladui. Najvie se
zadrao u odredu u ljivnjaku. Od prvog dana, tajnberger se isticao u borbama, i svojim
junatvom sluio kao primjer kako se komunist bori za slobodu domovine. Uestvovao je u
mnogim akcijama i unitavao neprijatelja. Onemoguavao je neprijatelju pljaku i paljenje
siromanih domova, ubijao izdajice i druge suradnike neprijatelja. Hrabar ratnik, ubrzo je
postao rukovodilac svojim drugovima. Meu partizanima i narodom Korduna bio je poznat
pod imenom Adolf.

Kada su Talijani, poetkom 1942. godine, pokuali da pomou etnike izdaje razbiju
jedinstvo partizanskih jedinicanapodrujuKorduna,Dragoneumornoradinaraskrinkavanju
etnika, zalaui se za jedinstvo partizanskih redova, za bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih
naroda.

Izvrstanvojniipolitikirukovodilac,hrabarborac,Dragojebiopohvaljenodtabaodredai
tabagrupeodredanaKordunu.Njegovapolitikaivojnaaktivnostnijedugotrajala.Travnja
1942.godine,DragoAdolfpaojekaortvaizdaje.Jedanvod3.ete3.bataljona.2.odreda
priao je etnicima, pa su 3. travnja 1942. iznenadili 3. etu i razoruali je. S 3. etom se
nalazioikomandantodredaRobertDomany,komesar3.bataljonaBrankoLatas,komandir3.
eteStevouturiloipolitikikomesar3.eteDragoAdolftajnberger.Svesuihetniciiste
noi (3. travnja 1942. godine) ubili, kod Balinka Pei, u Lici. Da se ne bi pronala njihova
tijela, bacili su ih u jamu Balinka, duboku oko 380 metara, u Likoj Jesenici. Godine 1966.
jedna engleska speleoloka ekipa pronala je njihova tijela, pa su sahranjeni u zajedniku

467
grobnicu u Plakom.

Kadjeubijen,Dragotajnbergerjebiopolitikikomesar3.ete3.bataljona.2.kordunakog
NOPodreda.

Narodnimherojemproglaenje27.srpnja1943.godine.

468
 tekovi Pere Lazo
Roenje10.novembra1924.usetuPetrinjikodBosanske
Kostajnice, Bosna i Hercegovina, kao tree dijete Pere i
Mileve tekovi. Na vrlo siromanom posjedu podigli su
desetoro djece, ali nisu bili u stanju da ih koluju.Lazoje
bio prinuen da i sam prekine kolovanje, i pridrui se
roditeljimauteakimposlovima.

A onda se, nekako odjednom, sve pokrenulo pod

Kozarom. U napadu na Bosansku Kostajnicu, 31. jula
1941. godine, hiljadu ustanika, samo sa sedam puaka,
rastjeralo je posadu od 80 ustaa i 10 orunika, i
zaplijenilo neto oruja. Meu onima koji su prvi upali u
varoicunalazilisusei17godinjibratMiloiotacPero.
Jednim skokom na orunika, Lazo je meu prvima doao
do puke, ali je morao da je preda iskusnijem drugu. Jo
jednutugudoiviojeuprvomustanikomdanu:poginuojeotacPero,krajmostanaUni.

Poslije formiranja partizanskih eta i izvoenja krupnijih akcija, organizirani su, gotovo u
svakoj eti, omladinski vojnopolitiki kursovi. jedan od njih, u sastavu 1. bataljona, pohaao
jeiLazotekovi.

U vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozaru, u ljeto 1942. godine, Lazo je, ve kao iskusan
borac, uao u bitku u kojoj su bataljoni, 1. i Udarni, 4. jula1942,razbilineprijateljanacesti
Prijedor Bosanska Dubica i izveli iz obrua zbjeg od oko 10 hiljada Kozarana. U
rovovimanaPogleevu,naneprijateljskomuporituuDobrljinu,ibunkerimaokoBosanskog
Novog u nastojanju da se rasterete partizanske snage to su ostale u okruenju na Kozari,
Lazo je stalno bio medu prvima u juriu, tamo gdje se skakalo na no, gdje su se bacale
bombe.

Poslijeofanzive,22.septembra1942,naproplankuPale,ustrojunovoformirane5.kozarske
brigadestajaojeiLazotekovi,veprekaljeniratnik.

U borbama za osloboenje Bihaa, Lazo je sa svojom desetinom na juri zauzimao uporita,

jedno za drugim, u Brkiima i Jezeru, Kurtovom selu i Srbljanima. a odmah zatim 18.
novembra 1942, na sektoru Suhaa i Mijske glave juriaonabunkerenalinijiBosanskiNovi
Ljubija.

UIVneprijateljskojofanzivi,kadase5.kozarskabrigadanalauizuzetnotekojsituaciji u
gotovo neprekidnim borbama i pokretu, jakoj hladnoi i gladi, krajnjoj iscrpljenosti Lazo je
uestvovaosnajjaimaurazbijanjuNijemacanacestiBosanskaKrupaBarakeiizvlaenju
ostalihdijelovaiznemoglebrigadeupodgrmekasela.Tadaje,marta1943,primljenuKPJ.

U mnogim borbama brigade tokom 1943. godine uestvovao je i Lazo, pokazujui izuzetnu
hrabrost.SgrupombombaapohvaljenjezapodvigpodTesanjskomtvravom,aunapadu
na Banja Luku, uoi Nove 1944. godine, nalazio se meu deset boraca koji su unitili
neprijateljauutvrenommanastirutrapista.

469
Kadaje5.kozarskabrigadastiglapredBeograd,oktobra1944,Lazotekovijebionaelu
voda.UborbamavoenimnaBanovombrduzatopove,iurvanjusNijemcimazavrhAvale,
pokazaojezadivljujuuhrabrost.

OsloboenjeSremskeMitrovicebilajeposljednjaborbaLaetekovia.
Poslijerataikolovanja,rasporeenjenaslubuugardijskujedinicuuBeogradu.Poginuoje
nesretnimsluajem,22.marta1952.godine.

Narodnimherojemproglaenje15.novembra1944.godine.

470
 tokovac Antona Jovan oja
Roenje2.oujka1922.godineuPeroju,Pula,Hrvatska.
Do 1941. godine bio je metalski radnik. ivio je u
SremskojMitrovici,idoratasebaviometalskimzanatom.
Kao metalac, doao je u dodir s naprednim radnikim
pokretom, kome se vrlo rano pridruuje. Strojobravarski
zanat nauio je, 1936. godine, u Sremskoj Mitrovici.
Neposredno pred rat 1941. godine, postaje lan KP
Jugoslavije.

NOPu se pridruuje 1941. godine. Jedan je od prvih

frukogorskih partizana. UtokuratabiojelanOkrunog
komitetaSKOJazaSrem,azatimpolitikikomesareteu
Bosanskom NOP odredu, pomonik politikog komesara
bataljona u sremskom NOPO Tree operativne zone
Hrvatske, politiki komesar 3. bataljona 1. vojvoanske
brigade,pomonikpolitikogkomesaraikomesar1.vojvoanskebrigade.

Za cijelo vrijeme NORa isticao se hrabrou. Desetina kojom je rukovodio je u prvim

partizanskim akcijama uspjeno izvrilapostavljenizadatakiunitilaustakupatroluod67
ljudi. Bio je najsmjeliji u desetini upao je u jednu kalanu i sam ubio dvojicu ustaa.
Zasluan je, kao politiki komesar bataljona, to je do tada najslabiji 3. bataljon 1. brigade
postao najborbeniji, s najveim brojem dobrih bombaa i pukomitraljezaca. Posebno se
istakao u borbi s Nijemcima i ustaama koji su tenkovima i avionima nastojali deblokirati
garnizon u Brkom. Tada je uspio, zajedno sa svojim bataljonom, zadrati deset puta jaeg
neprijatelja. Prosinca 1943. godine, u napadu na Tuzlu, njegov bataljon, ve poznat kao
pouzdan, dobiva najtei zadatak,lporedvelikihgubitaka,bataljonjeizdraoborbudokraja.
Sudjeluje, kao politiki komesar brigade, ne samo u svim akcijama brigade, ve je u gotovo
svim tim akcijama meu najboljima i najhrabrijima. U borbi na Zajednicama, u istonoj
Bosni, njegova brigada je unitila vie od 500 gestapovaca, zaplijenila 8 topova i velike
koliine ratnog materijala. U maru 1944. godine, s terena oko rijeke BosneuCrnuGoru,u
uvjetima kada su borci umirali od gladi, 1. brigada je zadavala teke udarce neprijatelju.
Poslije prelaska ceste KalinovikFoa, i prilikom sputanja na Sutjesku, njegova brigada je
dobila zadatak da zaposjedne Veternik i osigura pokret korpusa preko Sutjeske na
Mrkaljklade. Tada je bio na najisturenijem poloaju, vlastitim primjerom poticao je borce na
borbu.Poloajje,sposljednjimborcima,napustiotekposlijeizvrenogzadatka.Takavjebio
iunizudrugihborbi naMakiuiukarici,uSremukodRumei Mitrovice,uBaranji.

Poslije rata, u osloboenoj domovini obavljao je dunosti politikog komesara divizije,

naelnika taba korpusa... Viu vojnu akademiju JNA zavrio je 1957. godine. Bio je i
pokrajinskisekretarzanarodnuobranuVojvodine.

Jovan tokovacjebiogeneralmajorJNA.

Narodnimherojemproglaenje5.srpnja1952.godine.

471
 trok Pavla Izidor Mrki
Roenje24.travnja1911.uPodgori,Krapina,Hrvatska.

Izidor je odrastao u radnikoj porodici, a i sam je bio

metalski radnik. Osnovnu je kolu zavrio u rodnom
mjestu, a strojobravarski zanat u utnici, gdje je ostao na
radudo1927.godine,kadasenjegovaporodicapreselilau
Zagreb.Ranojepristupioradnikompokretu,aposebnose
isticao sindikalnim radom. Kada je u panjolskoj poeo
graanskirat,trokodlazidasebori,kaodobrovoljac,na
strani Republikanske armije. U paniji je ostao do kraja
1938.godine.TadajeprimljenuKomunistikupartiju.Na
povratkuizpanjolske,biojeinterniranuFrancusku,gdje
je ostao u koncentracionom logoru do oujka 1941. go
dine, kada se, da bi se mogao lake vratiti u Jugoslaviju,
javlja na dobrovoljni rad u Njemaku. Iz Njemake se,
posebnim kanalima, prebacio, poetkom srpnja 1941. godine, u zemlju. Poslije dolaska u
Zagreb, aktivno se ukljuuje u pripreme za podizanje ustanka. Zajedno s jo nekim svojim
drugovima iz panjolske, Izidor trok, poslije nekoliko dana boravka u Zagrebu, odlazi u
Karlovac, gdje se susree s Josipom Kraem. Uz pomo partijskih veza u Karlovcu, trok
odlazi na Debelu kosu, ogranak Petrove gore. U Tuiloviu, gdje se formira prvi partizanski
odred, dolazi u prvi dodir s partizanima i pomae im u radu, prenosei im svoja iskustva iz
panjolske. U listopadu 1941,istieseunapadunaneprijateljskouporitenaPerjasici.Tada
postajepolitikikomesarete,aubrzozatim,uprosincu1941,ipolitikikomesarbataljona.

Sredinom1942.godine,premadirektiviGlavnogtabaHrvatske,tabDrugeoperativnezone
donio je odluku da se na umberku formira eta od etrdesetak dobrovoljaca koja bi bila
upuena na Kalnik, i da sa tamonjim partizanima i dobrovoljcima, koji su bili upueni iz
Slavonije, formira Kalniki partizanski odred. U eti dobrovoljaca nalazio se i Izidor trok.
Na putu za Kalnik, eta je vodila gotovo svakodnevne borbe. Izmeu ostalog, unitila je
neprijateljsku posadu na eljeznikoj stanici Klju, zapalila eljezniku stanicu u Zaboku,
vodila borbu kod Marije Bistrice, i razbila posadu u urmancu. U studenom 1942. godine,
etajeustaniciCerjeTunozarobilavlakkojijetrebalodakrenepremaVaradinu.Partizani
su se ukrcali na vlak i krenuli prema Varadinu, elei da to prije stignu na Kalnik. etiri
kilometra pred Varadinom, partizani su se iskrcali, zapalili vlak i tako ga, u punoj brzini,
pustiliustanicu.TajeakcijaimalavelikiodjekucijelomHrvatskomzagorju.

Poslije formiranja Kalnikog partizanskog odreda, Izidor trok je postao njegov komandant.
Zbog akcija ete dobrovoljaca sa umberka (ona je, prilikom formiranja Odreda, ula u
njegov sastav, kao 3. bataljon), neprijatelj poduzima u studenom i prosincu 1942. godine,
veliko ofenzivu na Kalnik. Pred nadmonim neprijateljskim snagama, Odred je prisiljen na
povlaenje. Prvi bataljon kree prema Zagrebakoj gori, Drugi na Bilogoru, i Trei na
Ivanicu. Poslije ofanzive, u prosincu 1942. godine, Odred se vraa na Kalnik. Prema
nareenju Glavnog taba Hrvatske, 1. i 2. bataljon odlaze u Slavoniju da ondje pojaaju
jedinice NOV, a na Kalniku je ostao samo 3. bataljon, koji je postao jezgra oko kojeg se
stvorio novi Kalniki partizanski odred, na ijem je elu bio Izidor trok, trok je, takoer,
ostaonaKalnikuzajednosasvojimdrugovima,kojisusnjimstiglinaKalnikizumberka.

472
Uoujku1943.godinepoinjenovaneprijateljskaofanzivanaKalnik.Odredsemorapovui
uMoslavinu,aposlijezavretkaofanziveponovosevraanaKalnik.TuOdredorganiziraniz
uspjenih akcija. Poetkom lipnja 1943. godine, na podruje sjeverozapadne Hrvatske dolazi
12. slavonska proleterska divizija, koja zajedno s Kalnikim partizanskim odredom, i uz
pomo artiljerijskog domobranskog diviziona koji je preao na stranu NOPa, u noi izmeu
13.i14.lipnja1943.godineoslobaaLepoglavu.

U rujnu 1943. godine, Izidortrokpostavljenjezakomandantabrigade"BraaRadi",koja

pod njegovom komandom oslobaa Novi Marof, Varadinske Toplice, i u emovcu vodi
uspjene borbe s dvije ustake bojne. U prosincu 1943. godine, Izidor trok je postavljen za
komandanta 32. divizije, koja je pod njegovom komandom izvrila niz uspjenih operacija u
Hrvatskom zagorju. Kolovoza 1944. godine, trok je postavljen zanaelnikadivizijeKNOJ
a,apoetkom1945.godinezakomandantaAutokomandeJAuBeogradu.

Poslije osloboenja, Izidor trok je postavljen, u Sloveniji, za efa delegacije za raspodjelu

robe koju je poslala UNNRA. Poetkom 1946. godine, postavljen je za tehnikog direktora
"Autosaobraaja Hrvatske", a sredinom 1946. je upuen u Tiranu, kao instruktor auto
saobraaja, gdje ostaje do kraja 1946. godine. Poslije povratka u zemlju, bio je na nizu
dunostiuJNA,do1956,kadaje,uinupukovnika,prevedenurezervu.

Poslije izlaska iz Armije, kratko vrijeme radi kao direktor VIMPIKa u Vrbovcu, a zatim niz
godina kao direktor "Hospitaldenta", poduzea za promet medicinskim i zubarskim
instrumentima,aparatimaipriborom.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihvisokihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.studenog1953.godine.

473
 tuli Mirko
Roenje5.februara1914.useluPloa,Graac,Hrvatska.
Dijete je siromanih zemljoradnika. Poslije osnovne kole
napustio je roditeljsku kuu i krenuo u svet. Radio je
najteefizikeposloveiromzemlje,aizvjesnovrijemeiu
kudeljari i ciglani u Vukovaru, i upoznao bijedu i gorinu
eksploatacije. Neposredno pred rat, prihvatio se slube u
andarmeriji. U toku aprilskog rata i kapitulacije
jugoslavenske vojske, nije dozvolio da ode u
zarobljenitvo,vesevratiourodnoselo.

Mirko je odmah, bez kolebanja, prihvatio poziv KPJ za

oruani ustanak. U oruanoj borbi protiv okupatora i
domaihizdajnikavideojejediniputkapravojslobodi,pa
je uporno ioduevljenoradionapripremamazaustanaku
svomselu.Objanjavaojepotrebu

borbe protiv (talijanskih okupatora, koji su na recima bili zatitnici" srpskog naroda od
ustakog terora, a, u stvari, bili glavni krivci za sve ono to je donijela okupacija. Takvim
radom brzo je stekao ugled i popularnost ne samo u svom, ve i u okolnim selima. Za rad i
odanost narodnooslobodilakoj borbi i KPJ mu je odala priznanje, primivi ga1941.zasvog
lana.

Kadajeuselu,poetkomaugusta1941,formiranaPloanskaeta(odred),borcisuzanjenog
komandira izabrali Mirka. U prvoj oruanoj akciji u ustanku, 5. augusta 1941, prilikom
napadanaustakuposaduuselu,onkomandiraetomivesetadaistiekaohrabarboraci
umjean komandir, to mu jo vie podie ugled i popularnost meu borcima i u narodu. U
narednim borbama ete, spreavajui napade ustaa i Italija na iz Lovinca i sa eljeznike
staniceRadunaosloboenuteritoriju,Mirkojestalnouprvimborbenimredovima.Postaoje
primjer neustraivosti i revolucionarnosti, zbog ega je izabran za lana Kotarskog komiteta
KPHzakotar

Kad je, ujesen 1941, formiran 1. liki NOP odred Velebit", Mirko je postao komandir 1.
ete.1.bataljonatogOdreda.Kaoiuranijimborbamaprotivustaa,onseodlunouistiei
u napadu na Talijane, poetkom januara 1942, u rodnom selu, zatim u spreavanju njihovog
prodoraprekoPloanskogklancakaUdbini,krajemmartategodine,kadasuTalijanskesnage
imalegubitkeodoko50mrtvihiviedesetinaranjenih.Aprila1942.godine,Mirkosetomu
nezadrivom juriu zauzima selo Vranik, u kome se nalazila jaka ustakodomobranska
posada. U napadu etiri partizanska bataljona na ustakodomobransku posadu u
Podlapai, poetkom jula vesto manevrirajui etom, a naroito smjelim juriom i
bombamazauzima najjae utvrenje iznad Podlapae, i time odluujui doprinosi opem
uspjehusvihjedinicakojesutadazauzeletoselo.

lako je u meuvremenu postao zamjenik komandanta 1. bataljona 1. likog odreda, Mirko u

napadu njegovog bataljona, sredinom jula, na brdo Otru i okolna ustaka uporita u
neposrednoj blizini Gospia, rukovodi napadom jedne ete na Strelite, l kao rukovodilac
voliojedasenaeuzonuetuilivodkojisuimalinajteiborbenizadatak,dabiuodsudnim
trenucima ulio samopouzdanje borcima. Meutim, u ovoj borbi, juriajui u streljakom

474
stroju, pogoen mitraljeskim metkom, pao je zajedno s jo sedam svojih suboraca, 14. jula
1942.godine.

Da bi sauvali uspomenu na svog omiljenog suborca i starjeinu, borci su 1. bataljonu 1.

likogNOPodredadaliimeMirkotuli".

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

475
 umenjak Slavka Slobodan Feks
Roen je 11. jula 1923. u marju kod Jela (Celje),
Slovenija. Roditelji su mu bili dr. Slavko, sudac, i Ana,
roena Lacko. Porodica je bila napredno orijentirana.
Poslije zavrene osnovne kole, Slobodan se preselio u
Mursku Sobotu, gdje je pohaao tamonju gimnaziju. Bio
jeskojevacod1939.godine.

Odmah poslije okupacije slovenakog Prekomurja od

strane Maara, u aprilu 1941, Slobodan se povezao s
prekomurskim aktivistima OF i ukljuio se u njihove
akcije. Ve 29. juna 1941. izveo je svoju prvu sabotau u
Murskoj Soboti, a za njom su sledile i ostale. Masovno
hapenje, koje je poelo 25. septembra 1941, spretno je
izbjegao sklonivi se u Podturen, a zatim je otiao u
Meimurje.UZagrebujedobiolanadokumenta,i23.de
cembra1941.se,prekoNovogMjesta,prebaciouLjubljanu.Drugizsobotskegimnazije,Edo
Brajnik, ukljuio ga je u redove VOSa, i Feks je poeo uestvovati u oruanim akcijama u
samoj Ljubljani: u ubojstvu pijuna krivog za hapenje trideset aktivista na Ljubljanskom
univerzitetu,uubojstvuustakogagenta,iudrugimakcijamaVOSa.

Talijani su ga u masovnim hapenjima, 28. juna 1942, uhapsili i odveli u logor Gonars. Svoj
radnijenitamoprekidao.UkljuioseuorganizacijuOFiuestvovaoupripremamaza
bijeg.Sgrupomdrugova,meukojimajebioiBorisKrajger,uspeojedapobjegneipri
povratkuuSlovenijuprikljuiosepartizanimauBrdima.PoslatjeuTrst,gdjejepreuzeo
odgovornost za Slubu sigurnosti. Uestvovao je u mnogim uspjenim akcijama. Godine
1943.primljenjeuKPS.

RukovodstvoVOSagaje,uproljee1944,poslalouPrekomurje,datamoorganizirajedinice
obavjetajne slube. Poslije prebacivanja preko Mure, uzeo je novo ilegalno ime: Miran.
Madajeimaospecijalnezadatke,aktivnoseangairaoiudjelatnostiOF,isvojomdjelatnou
mnogo doprinio razvoju narodnooslobodilakog pokreta u tom djelu Slovenije. Poetkom
oktobra 1944, otiao je u Budimpetu, odakle je Vrhovnom tabu NOV i POJ slao skice
vanihobjekataBudimpete,obavjetavaoopripremamaHortijevekapitulacije...

Poslije povratka iz Budimpete, namjeravao je da s drugovima iskoristi slom faistike

Maarske i da, u ime OF, preuzmu vlast u MurskojSoboti.Meutim,teplanovejeosujetila
izdaja, a presudno je bilo i to to partizani nisu odredili rok za pregovore i predaju
neprijateljskoggarnizonauMurskojSoboti.

Maarska policija je otkrila njegovu borbenu grupu, ali je Miranu i nekim njegovim
drugovima uspelo da pobjegnu iz grada. U Vanei, seocetu sjeverno od Murske Sobote,
sklonili su se u vinogradsku kuicu da seodmore.Vinogradar,faist,prijavioihjebiljeniku
u Puconcima, a ovaj je telefonom obavijestio Mursku Sobotu. Dvadesetog oktobra 1944,
Maarisuopkolilikuicuukojojsuseoninalazili.Borbajetrajalaokopolasata.Tadasuih
Maaripoelizasipatibombama.Miransesdrugovimaboriodoposljednjegmetka.Pokuao
jedaseprobijekrozobru,alimujemaarskivojnikzariobajonetulea.OkoMiranasuse
skupili vojnici, i ranjenog su ga muili da bi iznudili priznanje, ali Miran nije rekao ni svoje
ime.utiojedokumukamanijeizdahnuoistogdana,20.oktobra1944.

476
Pokopan je u Vanei, a poslije osloboenja su mu posmrtni ostaci preneseni na groblje u
MurskuSobotu.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

477
 umonja Dragomira Milo
Roen je 23. septembra 1918. godine, u selu Tuilovi,
Karlovac, Hrvatska.Sinuitelja.Osnovnukoluzavrioje
uTuiloviu,aetirirazredagimnazijeiUiteljskukoluu
Karlovcu. Do 1941. bio je uitelj u selu Slavsko Polje, na
Kordunu.

Nije pripadao politikim strankama. Uestvovao je u

nekim akcijama koje je organizirala KPJ, davao prilogeza
Crvenu pomo", potpise u korist dobrovoljaca za
paniju...

Okupacijom zemlje i uspostavom NDH, umonja je bio

svjedok velikog zla kojeg je, ve u prvim danima
okupacije, trpio narod Korduna, Aktivno surauje s
komunistima koji rade na pripremi oruanog ustanka. U
novembruidecembru1941,suraujesborcimapartizanskihodredasjevernogdijelaKorduna,
a9,januara1942.postajeboracu1.kordunakomodredu,izakratkovrijemeoficirutabu
grupe Kordunakih partizanskih odreda. Polovinom marta 1942.godine,Milojeprimljenza
lana KPJ. Uestvuje u svakodnevnim akcijama i borbama kordunakih partizana u svojstvu
komandanta 1. kordunakog partizanskog odreda, politikog komesara i komandanta 5.
kordunakebrigade,naelnikataba,politikogkomesaraikomandanta8.kordunakeudarne
divizije i komandanta 4. korpusa NOVJ. Ve 1942. godine umonja se istie u proboju
ustakodomobranskog obrua, 14. maja 1942. godine, u Petrovoj gori. Kao komandant 5.
brigade,umonjaimaposebnezaslugezauspjeneborbesjedinicamaPrincEugen"divizije,
okoKarlovca,Veljuna,RakoviceupoetkuIVneprijateljskeofanziveazatimnaDrenovai,
u napadu na Cazin, i u napadu na etnike formacije, 7. januara 1943, u Likoj Jasenici.
Posebna umjenost komandanta divizije dola je do izraaja oktobra 1943, u borbi s 392.
legionarskom divizijom u Plaanskoj dolini, u borbamanaBaniji,uPokuplju,naumberku,
u napadu na ustakodomobransku posadu u Vukmaniu. borbisNijemcimakodPrimilja,u
napadu na Cazin, i na dunosti komandanta korpusa u borbama 1945. godine, posebno kod
Vaganca i Bihaa, i u unitenju 97. njemakog korpusa kod Ilirske Bistrice. Oktobra 1943,
umonjajebiranizavijenikaDrugogzasjedanjaZAVNOHa.

umonja je sa svojim jedinicama proao sve bitke na Kordunu, Baniji, Cazinskoj krajini.
Pokuplju,umberku,Sloveniji,Lici,GorskomkotaruiIstri.Kaokomandantikomesar,istie
se uvoenjupartizanskogrataisluiprimjeromskromnog,hrabrogisnalaljivogstarjeinei
najkompliciranijim ratnim situacijama. U svim krajevima gdje je uestvovao u bitkama
jednako je cijenjen i od naroda i od boraca. Poznavao je po imenu svakog borca i sve
starjeine.Znaojenjihoveradostialiitugeitekoe,ikodnjegaseuvijeknaladobrarijei
pomo. Kao komesar je bio u borbi gdje bi se naao komandant, a kao komandant bio je
istovremeno i komesar. Vedar, uvijek je u tabovima i jedinicama gdje se nalazio vladala
izuzetna harmonija, drugarstvo i pravo partizansko raspoloenje. Dugo e narod i borci
pamtiti svog komesara i komandanta Miu, kako su ga od milja zvali, kao jednog od veoma
omiljenihstarjeina.

Poslije rata, vrio je dunost naelnikaoperativnogodjeljenjaetvrtearmije,aposlijetogaje

dvijegodineuSovjetskomSavezu,uVojnojakademijiFrunze".DolaskomizSSSRa,bioje
komandant etvrte armije, naelnik odjeljenja u Generaltabu JNA, naelnik uprave u

478
Generaltabu i naelnik Kabineta Vrhovnog komandanta oruanih snaga SFRJ. Kao naelnik
Kabineta Vrhovnog komandanta, bio je u pratnji Predsjednika Republike u vrijeme njegove
posjete Engleskoj, Grkoj, Turskoj, Indiji, Burmi, Egiptu, Etiopiji, Francuskoj, SSSRu,
Indoneziji, Cejlonu, Sudanu, Siriji, Maroku, Tunisu, Gvineji i drugim zemljama. Bio je
komandant Splitske armijske oblasti, naelnik Generaltaba JNA i zamjenik saveznog
sekretara za narodnu obranu Jugoslavije, u inu generalpukovnika JNA. Bio je ambasador
SFRJuNizozemskoj.

NosilacjePartizanskespomenice1941.idrugihvisokihdomaihistranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje23.juna1952.godine.

479
 upica Rade
Rodio se u selu Vojnovcu, 14. veljae 1902, opina
Ogulin, Hrvatska. U potrazi za poslom dolazi u Suak
(danas istoni dioRijeke)izapoljavasekaolukiradnik.
USuakujetadadjelovalavrstaorganizacijaKPJ.

Mladi Rade dolazi u dodir s komunistima koji rade u

suakoj luci. Postaje simpatizer, a 1934. i lan, KP. Iste
godine je bio uhapen i suen u Ogulinu, s velikom
grupom komunista iz Hrvatskog primorja. Nepodnoljivi
ivotni uvjeti i fiziko muenje u policijskomzatvoru nisu
gaslomili.Radejepostaobeskompromisanboraczaprava
radnike klase, hrabar i odan lan KPJ. Poslije izlaska iz
zatvora, nastavlja da radi u Partiji i klasnim radnikim
sindikatima. Kad je, u kolovozu 1935, osnovan Savez
lukih i oblasnih radnika na Suaku, postaje lan Odbora
Saveza. Policija ga opet hapsi, i 1936. predaje Sudu, koji ga, zbog nedostatka dokaza,
oslobaaoptube.Upolicijskomzatvorusenaaoponovo1940.godine.Nitadapolicijanije
mogla iznuditi od Rada nikakvo priznanje, pa ga je morala pustiti. Iste godine, u prisustvu
RadaKonara,izabranjezasekretaraOKKPHzaHrvatskoprimorje.

PoslijekapitulacijeJugoslavije,utravnju1941,ianeksijedijelaHrvatskogprimorjaodstrane
faistike Italije, Rade intenzivno radi na pripremama za oruanu borbu. Napad Hitlerove
NjemakenaSSSRzatekaogajeusuakojbolnici,gdjegajeilegalnolijeiodr.Kui,iako
bolestan,RadeodlaziuZagreb,gdjeodCKKPHdobivadirektivudadigneoruaniustanak.
USuakusvimsilamaradinadosljednomprovoenjupartijskedirektive.Upravozahvaljujui
njegovom upornom radu i nastojanju, odlazi prva grupa suakih skojevaca u partizanski
borbeni logor na brdu Tuhobi, iznad Hreljina. Njima se pridruuju borci iz Grovnitine i
Hreljina, a kasnije i Kastavtine. U rujnu 1941. Rade vodi partizane s Turiobia u logor
bribirskihpartizananaplaniniVievici.Tamosuzajednikipoloilipartizanskuzakletvu.

Polovinom rujna 1941. formiran je novi OK KPH za Hrvatsko primorje. Rade je lan novog
OK, a istovremeno vri dunost sekretara KK KPH za Suak. Suak je tada prepun
okupatorskevojskeipolicije.Vieliinavojnilogornegonagrad.Radkomunistajeveoma
teak i opasan, ali Rade ostaje i djeluje u Suaku. ivi tekim ivotomilegalca. Rijetko dva
puta noi u istom stanu. Po gradu se kree naoruan. neumornoradi,jerKKKPHzaSuak
ima zadatak da djeluje na cijelom anektiranom podruju Hrvatskog primorja. Neprekidno
odrava vezu s OK. Tako je, u veljai 1942, doao na vezu u Crikvenicu. ekao je prema
dogovoru, u gostionici simpatizera NOPa. Postao je sumnjiv nekom agentu, koji je doveo
karabinjere. Rade nije imao isprava, i karabinjeri su ga htjeli povesti u policiju. Na izlazu iz
gostione hitro je izvukao pitolj, ispalio nekoliko metaka na karabinjere i nestao. Iznenaeni
karabinjerikasnosupoelipucatizabijeguneem.Okupatorskevojnike,kojisubilinaulici,
iznenadna pucnjava je uplaila.Bjealisu,sklanjaliseisamibezrazlonopucali.Ubrzoimse
pridruio cijeli okupatorski garnizon u Crikvenici. Pucnjevi su odjekivali do kasno u no.
Organiziranajepotjera,alijeRadeumakao.

U travnju 1942, na ulici u Suaku, uhapsila ga je i talijanska policija. Daojeotpor,alisuga

karabinjeriuspjelisavladati.Gotovopunatrimjesecajebiouzatvoru.Faistisugastrahovito
muili, traei da oda suradnike NOPa. Izdraojemuenjeinikognijeodao,Nitkonijebio

480
provaljen, a Radu su, kao sekretaru, bili poznati svi lanovi komiteta, mnogi lanovi KP i
suradnici NOPa. Konano je izveden pred Specijalni sud, koji ga je osudio na smrt.
Izmrcvaren i prekriven ranama, strijeljan je na Orahovici, kraj Rijeke, 21. srpnja 1942.
godine.

Narodnimherojemproglaenje24.srpnja1953.godine.

481
 upi Blagoja Obren
Roenje1907.godineuseluIzgorimakodGacka,Bosnai
Hercegovina. Potie iz siromane seoske porodice poslije
osnovnekole,ostaojeurodnommjestuibaviosezemljo
radnjom.

Poslije kapitulacije jugoslovenske vojske, Obren se vratio

u rodno mjestoinastaviodasebavizemljoradnjom,alise
ubrzo, im je poeo ustanak, prikljuio ustanicima i
uestvovao u prvim borbama voenim u gatakom srezu.
Ve u obrani sela od ustakih zloina pokazao je veliku
hrabrost i snalaljivost, pa je ubrzo izabran za komandira
ete u Gatakom bataljonu. Kao komandir, u borbi kod
Vrbepokazaosekaojunak,juriajuinaelusvojeetena
talijansku kolonu, koja je, zbog iznenadne jake vatre i
smjelog juria partizana, bila ubrzo razbijena. Ta borba i
uspeh koji je postigla Obrenova eta imala je i politiki utjecaj na rasplamsavanje ustanka u
gatakomibilekomkraju,jerjebilajednaodprvihveihborbi,okojojjepoelodasepria
meu mjetanima. Kao komandir ete, Obren se istakao i u borbi protiv ustaa kod sela
Gredelj.Godine1942.primljenjeuKPJ.

Prilikom povlaenja partizanskih snaga iz Hercegovine, u vrijeme velike neprijateljske

ofanzive, juna 1942, Obren je postavljen na dunost komandira ete u 1. bataljonu
novoformiranog Hercegovakog NOP odreda, koji je, zajedno s 5. crnogorskom brigadom,
preuzeo osiguranje partizanske bolnice Vrhovnog taba, vodei teke borbe, osobito s
etnikimsnagama.UtimborbamaupokretukaProzoru,Obrensehrabroborionaelusvoje
ete,kojajeimalauloguprethodnicekolone.Zahvaljujuinjegovojodvanostiihrabrosti,ko
jomjesluiokaoprimjersvojimborcima,etajeuspjenoizvrilasvezadatkeutimsloenim
itekimuvjetima.

Obren je ostao na dunosti komandira ete i prilikom formiranja 10. hercegovake brigade,
poetkom augusta 1942. godine. U viednevnim borbama voenim u napadu na Kupres,
augusta1942,Obrensetakoeristakao,titeisasvojometomodstupnicubrigadi.Njegova
hrabrost, neustraivost i komandirska sposobnost dola je do izraaja i u borbama kod
Travnika,inadrugimmjestima.

Hrabro se borio i predvodio svoju etu i u bici na Neretvi i u borbama protiv glavnine
etnikih snaga na masivu Prenja. Junaki je poginuo u borbi s etnicima kod Bijele, blizu
Konjica,poetkommarta1943.godine.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

482
 uran Joe Josip
Rodio se 5. travnja 1890. u selu urani, opina Pore,
Istra,Hrvatska.BiojezrioovjekkadajeIstru,naosnovu
ugovora u Rapalu, anektirala Italija. Kao zemljoradnik, i
sam je osjetio teinu ivota teaka koje su faisti u Istri
nemilosrdno osiromaivali. Teko se mirio s postojeim
prilikama i nastojanjem Talijanskih faista da, ne birajui
sredstva, potalijane hrvatsko stanovnitvo Istre. Stoga su
Jou urana, poznatog narodnjaka", faisti ve od 1930.
godineproganjaliibatinali.

Prve vijesti o narodnooslobodilakoj borbi, koja se vodi

protiv faistikih zavojevaa s onu stranu Uke, u
Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, doprle sudoJoe
sredinom 1942. godine. Kao iskreni rodoljub i poznati
antifaist, uivao je ugled i potovanje u cijeloj Poretini,
pa je sekretar MK KPH Rijeke Mario piler, prilikom boravka u Istri, upuen da uspostavi
vezusnjim.Krajem1942.godine,JoeSuranstupauvezusrukovodiocimaNOPauIstri.U
blizini ceste Trst Pula, nedaleko sela Rapavela, sastaje se, 15. XII 1942, s Antom
Drndiem, izraava elju da stupi u redove KPH, i od tada sve svoje znanje i sposobnosti
stavlja u slubu NOPa. irio je ilegalnu tampu na Poretini, rasturao letke u Poreu,
nabavljao oruje, odjeu, hranu i upuivao na dogovorene punktove. Krajem sijenja 1943.
godine, organizira sastanak istaknutih suradnika NOPa Poretine s Antom Drndiem, kod
Rapavelskelokve.RezultatovogsastankabilojenagloirenjeNOPanaPoretini.UNOPse
tada ukljuuju nove grupe aktivista, stvaraju se prve simpatizerske grupe KPH i organi
narodne vlasti. Joe uran okuplja suradnike NOPa, i s njima izvodi niz akcija unitavanje
elektrinih vodova i ruenja telefonskih stupova. U travnju 1943. godine postaje lan
simpatizerskegrupeKPH,osnovanekodselaFabci.Nepunmjeseckasnije,postajelanKPH,
zatimsekretarpartijskeorganizacijeuseluSmolnici,ipredsjednikseoskogNOOa.Uskoroje
moraopreiuilegalnost,jersuTalijanskifaistiotkrilinjegovuaktivnost.

Na vijest o kapitulaciji Italije, organizira grupu ustanika, s kojom 11. IX 1943. razoruava
posaduuVinjanu.Pridruujese,zatimustanicimakojikreunaTinjanioslobaajuga.Nije
prisustvovao sastanku Okrunog NOOa za Istru, 13. IX 1943, jer je poslije osloboenja
Porea i sukoba s nacistima, na raskru ceste kod Tiana, smatrao da mora ostati uz narod
Poretine.

Poslije njemake ofenzive na slobodni teritorij Istre, poetkom listopada 1943. godine, Joe
uran je aktivan i poznat u cijeloj Poretini i Tinjantini. Za njega i njegov rad znao je i
okupator.

Kada je, poetkom 1944. godine, izvrena reorganizacija Privremenog pokrajinskog NOOa
za Istru i njegovo preimenovanje u Oblasni NOO za Istru, Joe uran je izabran za
predsjednika Kotarskog NOOa Tinjan. Kao predsjednik Kotarskog NOOa, neumorno je
obilazio Tinjantinu i pomagao aktivistima NOPa na terenu. Prilikom jednog takvog
obilaska,paojeurukefaista.Ispitivalisugazvjerskimuili,alinitanisusaznaliobazamai
suradnicima NOPa. Palili su mu obrve i brkove, tukli ga, vodili ga vezanog konopcem oko
vrata po selima Tinjantine, da bi ga ponizili. Konano su pripremili vjeala na jednom
telefonskom stupu. Prije vjeanja, upitali su ga kaje li se za uinjena djela? Odgovorio imje:

483
,,alim to vam nisam popalio i ovaj pal". Objesili su ga kraj Vinjama, u svibnju 1944.
godine.

Narodnimherojemproglaenje20.prosinca1951.godine.

484
 urbat Ilije Branko Bane
Roenje6.maja1920.uSarajevu,BosnaiHercegovina,u
siromanoj radnikoj porodici. Osnovnu kolu i gimnaziju
zavrio je u rodnom gradu, a 1940. godine upisao se na
novootvoreniPoljoprivrednoumarskifakultetuSarajevu.

U viim razredima gimnazije ukljuio se u napredni

omladinski pokret, i od poetka bio jedan od najaktivnijih
omladinaca. S mnogo smisla za organiziranu akciju, uz to
hrabar i neustraiv, Bane urbat je u svim akcijama
napredne omladine Sarajeva bio meu prvima.
Zahvaljujui njegovoj upornosti i dovitljivosti i, prije
svega, njegovom borbenom duhu, kua njegovih roditelja
u Kovaeviima ubrzo je postala ilegalno sastajalite i
stjecite komunista i skojevaca, koji su radili na
obnavljanju naprednog omladinskog pokreta u Sarajevu u
cijeloj Bosni i Hercegovini. U SKOJ je primljen krajem 1939, a u KPJ poetkom 1941.
godine.
Poslije aprilskog rata, radi na pripremama za oruanu borbu. Dolaskom ustaa, morao se
povuiuilegalnost,jersuzanjimustaeraspisalepotjernicu.

Kadajepoeoustanakusarajevskojoblasti,Baneurbatjemeuprvimastupioupartizanske
redove. Najprije se nalazio u partizanskim jedinicama na terenu Semizovca, Vogoe i
Srednjeg,aposlijeformiranjaNOPodredaZvijezda"imenovanjezasekretaraOKSKOJai
lana OK KPJ za Zvijezdu". Uporedo s obavljanjem ovih partijskopolitikih zadataka,
uestvovao je i u borbama koje je izvodio Crnovrki bataljon NOP odreda Zvijezda".
Pokazavi primjernu smjelost i hrabrost u borbama protiv ustaa i Nijemaca, stekao je ubrzo
simpatijesvihboraca.PosebnoseistakaouborbamazaosloboenjeSrednjegiLjubine,zatim
unapadunaVare,kaoiuborbamaprotivetnika,poetkom1942.godine.

Od aprila1942,Banejepolitikikomesar2.ete1.istonobosanskogudarnogbataljona.U
vie borbi ispoljio je veliku hrabrost i neustraivost. Prilikom prebacivanja bataljona nalijevu
obalu Krivaje, poto su etnici neto ranije onesposobilimost,onjepreplivaoreku,postavio
daskenastupoveitakoomoguioprijelazbataljona.Nemanjuhrabrostpokazao
je u borbama kod Vlasenice, 15. juna 1942. godine, kao i kod Graanice na rijeci Sprei,
krajemistogmjeseca.

U 6. istonobosanskoj brigadi Bane urbat bio je poznat kao jedan odnajvrednijihpolitikih

komesarainajhrabrijihboraca.IsticaoseneustraivomuuborbamaprotivNijemacauSremu
na Filipovom putu i u Bosutskim umama protiv etnika na Maleevcima, 28. oktobra
1942protivustaaiNijemaca,18.i19.decembraistegodinenaJelici(Majevica),ikodHan
Krama,9.marta1943.godine.

Posebno junako dranje ispoljio je u borbama s neprijateljem u V neprijateljskoj ofanzivi.

Vragolija, Ifsar, Korlatuma, selo Zavajit, predio Vijenac i Trovrh bila su mjesta gdje je
Bane urbat sa svojom etom nanosio velike gubitke njemakom okupatoru i njegovim
domaimpomagaima.

485
Poginuo je 23. maja 1943. godine, na poloaju na Trovrhu. Smrtno ranjen, ostao je na
brisanomprostoru izmeu partizanskih i neprijateljskih poloaja. Borcima svojeete,kojisu
juriompokuavalidagaizvuku,doviknuoje:Organiziranonapadnite,inaebadavaginete".
Tosubileposljednjereciovogvrsnogborcaiomiljenogpartizanskogrukovodioca.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

486
 urkalo Mirjana Dinko
Roen je 13. jula 1920. u siromanoj radnikoj porodiciu
Docu, ibenik, Hrvatska. Bio je trgovaki pomonik, ali
ga je slaba zarada tjerala da se bavi ribarstvom i pomor
stvom.

Oktobra 1939. postao je lan SKOJa. Prvih dana

decembra 1941, s jednom partizanskom grupom iz
ibenika krenuo je u Liku, davodioruanuborbuiunjoj
kuje bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda.
Postao je pukomitraljezac, u 1. hrvatskoj dalmatinskoj
eti bataljona Marko Orekovi", i odmah uao u borbe
protivTalijanakodKorenice,istakavisehrabrou.Prvih
dana maja 1942. postao je borac1.proleterskogbataljona
uHrvatskoj,iuesnikumnogimborbama.Sredinommaja
1942, prilikom napada na talijansku artiljerijsku kolonu na
drumu Knin Strmica, Dinko se, nosei mitraljez, zajedno s grupom boraca, probio na
drum,zaplijenio4topa,okrenuoihkaKninuiispaliopetnaestakartiljerijskihgranata.

Poslije velikih uspjeha u Dalmaciji, Proleterski bataljon je prebaen u Liku, Hrvatsko

primorje i Gorski kotar, razgarajui oruanu borbu. Svojim primjerom, Dinko je doprinosio
uspjenom resa van ju ovih sloenih zadataka, naroito u julu i augustu, poslije velike
Talijanske ofanzive u sredinjem i sjeverozapadnom djelu Gorskog kotara i Hrvatskog
primorja,kadasuokupatorskesnageunitilestotinenaselja,pobileiliukoncentracionelogore
otjeralenahiljadestanovnika,pretenoena,djeceistaraca.Pravilnimismjelimodabiranjem
poloaja, hrabrou i dovitljivomu. urkalo je omoguio da se mitraljeskom vatrom uniti
baterija topova na ovoj cesti. Poslije ove borbe, povukao se s poloaja zbog rada Talijanske
brodske artiljerije. Augusta 1942. urkalo je, u partizanskom logoru Risnjak veoma vjetim
rasporedom dijelova proleterskog bataljona doekao nadmone i talijanske snage, nanio im
velikegubitkeiprinudioihnapovlaenje.

Krajemseptembra1942,prilikommaraproleterskogbataljonazaumberak,urkalo
jesgrupomboracapreplivaoKupudabisavladaostraukodskele,kojajebilapotrebnazbog
prebacivanja bataljona na drugu stranu, zbog dolaska ustakih jedinica. Poslije dolaska na
umberak, ustae sunapaleiznenadaMitraljeskuetuuseluKordiu.Dinkojehitrozgrabio
mitraljez, i stojei osuo vatru na ustae, i s grupom drugova odbio napad. U januaru 1943.
godine, kao komandirmitraljeskeete,zadraojejakutalijanskukolonukodLoviPrekrija
pola dana. U aprilu 1943. godine, u vrijeme jednog od mnogih napada neprijatelja na
slobodnu teritoriju umberka, kao zamjenik komandanta 4. bataljona, zatraio je od
komandanta 13. proleterske brigade "Rade Konar", koja se povlaila s ranjenicima ka Sv.
Geri,dagaostaviuzasjedi.Potojedobioodobrenje,skomandirommitraljeskeeteijodva
proletera s dva teka mitraljeza i dosta bombi zauzeo je poloaj u jednom Talijanskom
bunkeru u Donjem Prekriju (umberak} S i odatle vatrom iz mitraljeza i runim bombama
nanio velike gubitke neprijatelju, a potom se povukao. U napadu na Gorenju Vas, kod
Stojdrage, jednog od najjaih ustakih uporita, 8. septembra 1943. urkalo je dovukao
protutenkovskitopnaokopedesetakmetaraodbunkera,unitiogaitakootvorioputborcima
u uporite. Izvjesno vrijeme upravljao je radom haubice i tu bio teko ranjen. Poslije
ozdravljenja, postavljen je za komandanta 3. bataljona 16. omladinske brigade "Joa
Vlahovi", u kojoj ponovo dokazujehrabrost,prisebnostisamoinicijativu,prenoseinanove

487
borce ratno iskustvo i proletersku postojanost i neustraivost. Za njega i njegovu neiscrpnu
samoinicijativunijebilonesavladivih preprekainerjeivihsituacija.

Poslije viegodinjeg ratovanja u Lici, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju, Kordunu,

umberkuiPokuplju,jula1944.vraaseuDalmaciju,uVpomorskoobalskisektor,najprije
za komandanta artiljerije, a potom za komandanta mornarike pjeadije. Uestvovao je u
organiziranjuiizvoenjumanjihdesantnihprepadanaKoruli,PeljecuiMljetu,iuborbama
za osloboenje june Dalmacije i Boke Kotorske. Krajem rata je bio komandant 3. brigade
mornarikepjeadije.

Poslije osloboenja zemlje, vrio je odgovorne dunosti u Mornarici. Ima in admirala i

visokaodlikovanjazaherojstvouratuisamoprijegoranradnaizgradnjinaihoruanihsnaga,
posebnoRatnemornarice.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

488
 urlan Marka Gojko
Roenje12.jula1909.useluDevetacimakodBosanskog
Novog, Bosna i Hercegovina. Rano je ostao bez oca, koji
jeumroodmahposlijepovratkasfrontaizprvogsvjetskog
rata. U tim prilikama, s majkom,etiribrataidvijesestre,
Gojko gotovo nije ni imao djetinjstva. Osnovnu kolu nije
pohaao upravo zbog tekih materijalnih prilika. S
nepunih 14 godinabiojeprinuendasezaposli,prvokao
fiziki radnik, a zatim i kao kopa rude u malom rudniku
Ljeljani, Kada je, 1934, ostao i bez majke, sav teret u
podizanju nejake brae i sestara pao je na njegova lea, i
on se rtvovao: jednog brata je kolovao u prijedorskoj
gimnaziji, a dvojicu je uputio, preko Privrednika", na
zanatuBeograd.

Inteligentan i odvaan, a iznad svega plemenit, Gojko je

jo kao mladi u rudniku prihvaen i ubrzo postao cijenjen u svojoj sredini. Kroz sindikalnu
organizacijuuaojeurednajistaknutijihaktivistauborbizaboljeuvjeterada,a1940.godine
postaojelanKPJ.

U jednoj rudnikoj nesrei teko je ranjen i ostao bez tri prsta na desnoj ruci, ali to nije
smetalo da se meu prvima, s pukom pribavljenom u vrijeme rasula bive jugoslovenske
vojske,naesustanicimaKozare,jula1941,Ubrzosuzanjimkrenulaiostalabraaisestre.
Ve u prvom uspjenom napadu na rudnik Ljeljane, 30. jula 1941, Gojko se istakao
odlunou i vjetinom. Kao strunjak za rukovanje eksplozivom, razorio je elektrinu cen
tralu, iaru i druge pogone rudnika, tako da Ljeljani za okupatora nikada vie nisu
osposobljeni.UprvojpartizanskojgrupiGojkourlanjepostaodesetar.

PrilikomupadaizKostajniceuseloGumnjane,ujesen1941,ustaesuizvrilepokoljukome
su stradali Gojkova supruga i dvoje djece. Sutradan, na narodnom zboru u Mljeanici, u
govorukojijeodrao,Gojkosezalagaozabratstvoijedinstvosvihuzajednikojborbi,jerza
zloine nije kriv ni hrvatski ni muslimanski narod, ve ustae. Njegov govor imao je snaan
odjekuovomkraju.

UborbinaMrakovici,5.decembra1941,Gojkojesbombakomgrupomunitioustakirovi
zaplijenio dva teka mitraljeza. Neposredno poslije osloboenja Lozarca, 16. marta 1942,
formiran je udarni bataljon, u kojem je Gojko postavljen za zamjenika komandira voda u 2.
eti, s Kojim je proao sve okraje s etnicima na Goleima i Han Kolima na Manjai, na
njegotoni i Poezni u centralnoj Bosni. Posebno se istakao u borbi na Kaperau, kada je, s
dobrovoljcimaiz2.ete,razbioetnikublokadunanijeviimvelikegubitke.

UdarnibataljonsevratiouosloboeniPrijedorkrajemmaja1942,predpoetakneprijateljske
ofanzive na Kozaru, u kojoj je Gojku, kao iskusnom rudaru, povjerena izgradnja baza za
ranjenikekojinisuuspeliproiuvrijemeprobojaobrua.

U5.kozarskojbrigadi,kojajeformirana22.septembra1942,Gojkojepolitikikomesarete
u 1. bataljonu. Uestvovao je u borbama za osloboenje Bihaa i Bosanske Krupe u
razbijanju utvrene neprijateljske linije Mijska glava Suhaa, novembra 1942, Gojko je, s
grupomodvanihboraca,uspeo daneopaenoproeizmeubunkerainapadneneprijateljas

489
lea, ime je doprinio osvajanju uporita na Suhai. Tokom IV neprijateljske ofanzive,
uestvovao je u estokim borbama za zatitu partizanskih bolnica u Grmeu. Kada je 5.
kozarska brigada, maja 1943, prela u centralnu Bosnu, Gojko urlan je postavljen za
politikog komesara bolnice 11. divizije, koja je bila smjetena u selu eavi. Zahvaljujui
njegovoj prisebnosti i hrabrosti, u iznenadnom napadu uspjeno je organizirana obrana i
neprijatelj zadransvedoknijepristiglanajbliapartizanskajedinica.

UvrijemeprobojasremskogfrontaiuzavrnimoperacijamaGojkoje,kaoobavjetajnioficir,
pokazaoizvanrednekvaliteteismjelostuvieprilika,kadajeizafrontaprikupljaopodatkeo
neprijatelju,pronalazionjegoveslabetakeiotomeobavjetavaobrigadnicentar.

Borbeni put, koji je poeo pod Kozarom kao ljeljanski rudar, zavrio je pobjedonosno 15.
maja1945,nagranici,kodCelja.

Iznenadna smrt, 3. februara 1951. godine, prekinula je njegovo vojnostruno obrazovanje u

armiji,kojojjepokloniosvetojeimao.

Narodnimherojemproglaenje24.jula1953.godine.

490
 Turi Ivana Ivan Iztok
Roen je 28. septembra 1922. u selu Rakek, Cerknica,
Slovenija. Roditelji su mu bili imuni zemljoradnici.
Poslije zavretka osnovne kole, u rodnom selu, Ivan
ostaje kod kue i obrauje porodino imanje. Odgajan u
religioznom duhu, bio je izvjesno vrijeme lan klerikalne
poluvojnike organizacije Fantovski odsek". Ali se
uskoro od nje rastao. Okupacija zemlje pomogla mu jeda
uoi ulogu graanskih partija i njihovu odgovornost za
slom i kapitulaciju. Ubrzo postajelanOsvobodilnefronte
i, tokom zime 19411942, uestvuje u akcijama kidanja
telefonskih ica, skupljanja i prenoenja oruja i municije,
pisanja parola po zidovima. U proljee 13. marta 1942.
odlazi, zajedno s gotovo svim organiziranim omladincima,
upartizane,ubataljonLjuboercer".Onisuostalizajed
no,iodnjihjeformiranaRakovskaeta.

Ova se eta istakla u mnogim akcijama, naroito u predjelu Loabar. Izmeu ostalog,
jedna njena zasjeda, 19. aprila, na putu abarPrezid, na hrvatskoj teritoriji, nanijela je
Talijanima teke gubitke. Ve u maju, ela ova teritorija bila je osloboena, a nekadanja
Rakovska eta" postaje jezgro bataljona Milo Zidanek" u sastavu Notranjskog odreda.
Ve u junu, Ivan Turi, tada lan Saveza komunistike omladine Jugoslavije, postaje
bataljonski obavjetajac. Vaio je kao vrlo hrabar, i bio meu drugovima veoma omiljen.
UskorojeprimljenuPartiju.

Ovajbataljonjenastojaodapoalje,prekotadanjetalijanskojugoslavenskegranice,tovei
broj partizana, kako bi u Primorju postali jezgro novih jedinica. Ali, bataljon je morao da se
vrati,jerjedoivioestokureakcijutalijanskihsnaga,asamkomandantKovajepoginuo.U
tombataljonubiojeiIvanTuri.

Krajem kolovoza, formiran je Loki odred od 2. bataljona. I njegov je zadatak bio da pree
prekograniceitamosepoveesbataljonomSimonGregori",kojiseveboriouPrimorju,
ibiosastavljenodmjetana.Utomodredu,komesar1.bataljonabiojeIvanTuri.Prijelazje
uspeotekkrajemoktobra,iodobabataljonaibataljonaSimonGregori"formiranjeSoki
odred,ukojemjeIvanTuripostaokomesar3.bataljona.

Kad je, sredinom februara 1943, Soki odred podijeljen na Severnoprimorski i Juno
primorski,TurijepostaokomesarJunoprimorskogodreda.

Poslije formiranja brigade Simon Gregori", Turi je imenovan za njenog komesara. Ova
brigada je, zajedno s brigadom Ivan Grabnik", u vrijeme Pete neprijateljske ofanzive protiv
NOVJ, izvrila pohod na Beneku Sloveniju, i tamo naila na jake neprijateljske snage. U
tekimborbama,brigadajepretrpjelagubitke.Turiseistakaokaohladnokrvanrukovodilac,
uspevi da pokupi preostale borce i da ih izvede iz neprijateljskog obrua i prebaci preko
Soe.

Krajem jula, od brigada Ivan Gradnik" j Simon Gregori" formirani su brigada Ivan
Gradnik"iPrimorskiodred.KomandantodredajepostaoTuri.

491
Poslije kapitulacije Italije, Primorski odred se ponovo razdijelio na Severnoprimorski i
Junoprimorski,iTurijeopetpostaokomandantJunoprimorskogodreda.

Krajem septembra 1943, Turi postaje komandant nove brigade Simon Gregori*".
Brigada je pod njegovim rukovodstvom postigla velike uspjehe, i Turi je ocjenjivan kao
sposobankomandant.Marta1944.imenovanjezanaelnikataba31.divizije,akrajemmaja
iste godine, za komandanta 30. divizije. Ve 1. novembra 1943. bio je unapreen u in
majora,a1.septembra1944.posmrtnojeunapreenuinpotpukovnika.

Jula 1944, u velikoj neprijateljskoj ofanzivi koju je uspjeno razbijala njegova divizija, bio je
lakoranjen,alijeidaljeostaoustroju.

U blizini sela Lokve, 30. jula 1944, dok je gonio neprijatelja, u umi je naiao na
neprijateljskupatrolu,iuborbisnjompoginuo.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

492
 Vajner Duana Slavia ia
Roen 27. juna 1903. godine u Novom Vinodolu,
Hrvatska. Potjee iz siromane inovnike porodice. Kao
slubenik, otac mu je vie puta premjetan, pa je i Slavia
djetinjstvo i mladost proveo u raznim krajevima zemlje
od Like i Hrvatskog primorja do Srijema i Slavonije. U
viim razredima gimnazije, kad je pod utjecajem
Oktobarskerevolucijepoelorevolucionarnopreviranjeiu
redovima omladine, Slavia je jedan od osnivaa akih
vijea u bjelovarskoj gimnaziji. U sukobu dviju struja u
tadanjem pokretu srednjokolaca revolucionarne i
graanskoliberalne on se priklonio prvoj. U borbi
protiv klerikalnih elemenata, koji su taj pokret
srednjokolaca u Hrvatskoj nastojali staviti pod svoju
kontrolu, Slavia je doao u sukob i sa kolskim vlastima,
pa je iskljuen iz bjelovarske gimnazije. Prisiljen da
potrai drugukolu,izabraojeKoprivnicutamojematurirao.

Dolaskom na Zagrebako sveuilite, Slavia se kao student tehnike ponovno angaira u

antireimskim politikim akcijama. Kao dobar student i omiljen drug, izabran je za
predsjednika strunog Kluba sluaa tehnike, jedinog strunog udruenja studenata koje je
ve u to vrijeme vodilo politiku kampanju protiv primanja stranih i zapostavljanja domaih
strunjaka u jugoslavenskoj privredi. Ta akcija Slaviinog Kluba naila je na odjek u
jugoslavenskoj,paistranojtampi.

Dobivi diplomu inenjera, Slavia je nekoliko godina radio u Zagrebu, a 1930. otiao je u
BanjaLuku,gdjejeuvrijemediktaturerazvioantireimskupolitikudjelatnost.Povezaoses
revolucionarnim studentima koji su tada djelovali u pokrajini, i posebnu panju posvetio
poznatom Klubu akademiara Banja Luke (KAS). Kao kroz svojevrsnu kolu marksizma,
kroz KAB je prolo nekoliko stotina studenata, od kojih su neki kasnije postali istaknuti
partijski i dravni rukovodioci, Kao komunist, iako jo formalno to nije bio, Vajner je 1936.
premjeten u Sarajevo. No, Slavii, dinaminom ovjeku, premjetaj u glavni grad Bosne i
Hercegovine daje samo vee mogunosti za revolucionarnu djelatnost. Drueljubiv temeljite
naobrazbe, ubrzo stjee irok krug prijatelja i post o val a a koji su ga cijenili i kao
karakternog ovjeka i kao strunjaka. Udruenje inenjera bira ga za svog sekretara, to za
sarajevsku partijsku organizaciju, u vrijeme kada komunisti razvijaju intenzivnu politiku
aktivnost, znai novo pouzdano uporite i meu tehnikom inteligencijom. Godine 1940, i
formalnojeprimljenuKomunistikupartijuJugoslavije.

Poslije faistike okupacije zemlje, Vajner neumorno radi na pripremama za ustanak, sve
svoje znanje i dvadesetogodinje revolucionarno iskustvo stavlja na raspolaganje Partiji. Kad
je Centralni komitet KPJ, 4. jula 1941, narodima Jugoslavije uputiopozivnaoruanuborbu,
Vajner odlazi na Romaniju, gdje organizira prvu oruanu grupu za borbu protiv okupatora.
Komandir prve partizanske etejeia,komandantprvogpartizanskogRomanijskogodreda
jeopetia.Onjeve1941,kaoneustraivborackojijeprvijuriaonaljebove,naMokro,
Kram,Sokolac,Rogaticu,ivpretvorenulegendu.Unarodujebioolienjehrabrostiipravde.
Bio je komandantdrug koji i posljednju cigaretu dijeli s borcima, ali i komandantstarjeina
koji kanjava svaku neposlunost. Kao iskusan politiki radnik i zapaenvojnistrateg,bioje
lan Glavnog taba Bosne i Hercegovine. U tom je svojstvu, zajedno s Rodoljubom

493
olakoviem i Svetozarom Vukmanoviem, prisustvovao sastanku s Titom i lanovima
Vrhovnogtaba,25.decembra1941,uRogatici.NatomjesastankuTitorezimiraodotadanja
iskustvaborbeidaosmjernicezarazvojustanka.

Posebnu ulogu ia je imao u raskrinkavanju etnike izdaje potkraj 1941. Portretirajui

Vajnera u knjizi "Susreti i sjeanja", Rodoljub olakovi, jedan od bliskih iinih prijatelja i
suboraca, kae da, u vrijeme kratke borbene suradnje etnika ipartizana1941,obinietnici
nisu skrivali divljenje prema ii. On je i za njih bio "legendarni junak s Romanije" s kojim
"nema ale". Uz ve poznatu etniku averziju prema komunistima, koja je bila sutina
Draine "nacionalne politike", bio je to razlog vie zbog kojeg su etniki glavari, im su
prekinuli suradnju s partizanima, pokualiubijeditisvojeljudstvoinaroddajepotrebnoubiti
iu. No, na njihovo zaprepatenje, iabiseiznenadapojavljivaonanjihovimzborovima,i
stojei u sedlu na konju, odrao narodu i postrojenim etnicima govor o ciljevima
narodnooslobodilake borbe i etnikoj izdaji, a zatim bih se uz ope odobravanje prisutnih,
udaljiosasvojimpratiocima,adasenijedanetniknebiusudiodapucazanjim.

U vrijeme druge neprijateljske ofanzive, ia se sa umadijskimbataljonomPrveproleterske

brigade nalazio u HanPijesku, gdje je tada bio smjeten i Glavni tab BosneiHercegovinei
Pokrajinski komitet Partije. Prisiljen na povlaenje pod desetostruko nadmonijim
neprijateljem poslije estoke borbe, ia jeproletere,meukojimasenalazilaigrupaboraca
Biranskog odreda, doveo u Pjenovac. Tu su, na eljeznikoj stanici, prenoili, da sutradan
krenuupravcuOlova.No,kadjevedioBiranskogodredaotiao,ikadsekolonaproletera
formirala za pokret, etnici su doveli njemako skijako odjeljenje na brdo iznad eljeznike
stanice, dok je eljeznikom prugom od Berkovine pristiglo njemako konjiko odjeljenje.
Obasuodjeljenjaotvorilavatruizautomatskogoruja,iprostopokosilaiznenaeneborce.U
tjesnacuukojemsenalazilaeljeznikastanica,21.januara1942.jepoginulo59boracaPrve
proleterske, meu njima i njihov komandant Milan Ili i komesar Dragane Pavlovi, dok je
Cia, teko ranjen, da ne bi iv pao neprijatelju u ruke, izvrio samoubojstvo.Njegovotijelo
NijemcisuodvezlinajprijeuVlasenicudagapokaunarodu,aodatleunepoznatompravcu,
prema Srbiji. Za njegov grob nikad se nije saznalo. Umjesto njegova groba, ostale su brojne
pjesmeineunitivalegendaoiiRomanijskom.

Narodnimherojemproglaenje25.septembra1944.

494
 Videkovi Ivan Pavel
Roen je 1908. godine u selu Novaci, Samobor, Zagreb,
Hrvatska. Seljakog porijekla, i sam se bavio
zemljoradnjom.

Bio je aktivnilan Hrvatske seljake stranke, i na njezinoj

listi izabran je za potpredsjednika opine. Uvidjevi da je
politikavodstvaHrvatskeseljakestrankeuperenaiprotiv
seljaka, opredjeljuje se, neposredno pred rat, za
komunistikipokret,isveviesepribliavakomunistima.

Tokom1939.godine,postaojeilanKomunistikepartije
Hrvatske, a poslije formiranja OK KPH Zagreb, u svibnju
1941.godine,ilantogkomiteta.

U srpnju 1941. godine, radio je na pripremama za

oslobaanjekomunistaizlogoraKerestinec,jerjedobropoznavaotajkraj.Poslijetoga,bioje
aktivanuorganiziranjuumberakogpartizanskogodreda"MatijaGubec"Istakaose,tada,u
mnogim akcijama, veim i manjim, u prvim danima ustanka i revolucije. Dovezao je, tako,
partizanima,urujnu1941.godine,kolapunavojnikeopreme.

Poetkom 1942. godine, nalazi se u 1. zagorskom partizanskom odredu, kao komandir ete
rukovodiojenapadomnaBrdovec,uneposrednojbliziniZagreba.

Preaoje,zatim,uumberak,utravnju1942.godine,aukolovozutegodineimenovanje,po
naredbitabaDrugeoperativnezone,zazamjenikakomandira3.etebataljona"JosipKra".

Zajedno sa svojim suborcima esto je napadao komunikacije Zagreb Karlovac i

onesposobljavaoprugu.SudjelovaojeiunapadunaHrvatskiLeskovac,uneposrednojblizini
Zagreba,izarobiodevetdomobranaizaplijenioestpuaka.

Bio je otprije poznat u selima oko Zagreba to mu je dobrodolo u ustanku i revoluciji.Nije

djelovaosamokaovojnik,radiojeipolitikimeduseljacima.PostaojeisekretarKKKPHza
Samobor. Ovdje je radio na irenju partijskih organizacija, njihovu jaanju. Sve je to bilo
teko, jer je Samobor, u blizini Zagreba, bio i ustako uporite, a u njemu je bilo i uporite
HSS i klera. Bio je neumoran u tom radu, i vrlo zasluan za razvoj narodnooslobodilakog
pokretauselimaokoZagreba.

Natakvomjednomzadatkupoginuojeherojski.Odravaoje,uKerestincu,10.travnja1943.
godine, partijski sastanak kad su zgradu u kojoj se nalazio iznenada opkolili Nijemci. U
estokojbici,nepredajuise,zavriojeivot.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

495
 Vidovi Ivana Marija Abesinka
Roena je 6.veljae1924.godineuNovskoj,Hrvatska,u
siromanoj obitelji seljaka, doseljenika iz Hrvatskog
zagorja.

Zbog siromatva, roditelji su joj se 1919. godine preselili

iz Kuana Donjeg u Novsku. Otac Ivan, invalid iz prvog
svjetskograta,umrojekadMarijajonijeimalanigodinu.
Majkajeostalasaetvoromaledjece.

ZavriviosnovnukoluuNovskoj,Marijaodlazinazanat
kodseoskogtrgovca.Kaoi
ostali egrti, radila je teke poslove, koji nisu bili u vezi s
njenim zanatom. Kad vie nije mogla izdrati napore, a
estoiuvredeiamare,napustilajezanat.Kadjojje,1938
godine,umrlamajka,Marijaje,sa14godina,preuzelasve
kuanskeposlove.

Bilojojjepetnaestgodinakadse,1939,godine,opredijelilazanapredniradnikipokret.Iste
godine postala je i lan SKOJa. I Marijina tri brata aktivno su sudjelovali u radnikom
pokretu.

Neposredno pred rat, Marija je na kratko vrijeme napustila Novsku. Otila je najprije u
Zagreb, a kasnije u Karlovac, i zaposlila se kao radnik. Meutim, ubrzo se vraa kui u
Novsku.OtadapasvedokonanognaputanjaNovske,sjeseni1941,Marijasudjelujeusvim
akcijama:udijeljenjuiraspaavanjuletaka,skupljanjudobrovoljnihdoprinosa,organizira
njukruoka,radameuomladinom,irenjunapredneliterature.Prenosilajeporukepojedinim
drugovimaumjestuiokolnimselima.

Poslije okupacije, Partija joj je dala zadatak da uspostavi prekinute veze s organizacijom u
Posavini. Vie puta je obilazila, kao kurir, na razliite veze, nosei upute i materijal. U
poetku, nitko od vlasti nije sumnjao da bi ta sitna djevojica mogla nositi letke i proglase
Centralnogkomiteta,ukojimasenarodpozivanaoruaniustanak.

Rujna 1941. godine, ustae su uhapsile Mariju i njenog najstarijeg brata. U zatvoru su je
muili,alionajeutala.Mukamajebiopodvrgnutinjezinbrat.Kadsuustaevidjeledaiod
njega nee nita saznati, jedne su je noi odveli njemu. Poeli su je pred njim ispitivati i
muiti,

Poslijeetiridanasuihpustili.

Iziaviizzatvora,Marijanesustaje.Svakogdanauzatvornosihranunajmlaembratu,koji
je tu bio kao talac. Po nareenju Partije, uspjela je u zatvor unijeti pitolj i dvije bombe, a
zatimuestvovalauuspjenojakcijispaavanjadrugovaizzatvora,2.listopada1941.Kadjoj
senajstarijibrat,potkrajlistopada1941.spremaoupartizane,Marijajetrailadapoesnjim.
Poslijedugoguvjeravanjadajetonemoguno,Marijajepristaladaseprivremenosmjestikod
roaka, najprije u Zagreb, a kasnije u Varadin ali je odatle, potkraj oujka 1942. otila na
Kalnik,uprvukalnikupartizanskuetuituuestvujeusvimakcijamaeteutravnju.

496
Potkrajtravnja1942,neprijateljjekrenuouofanzivunaKalnik,nebiliunitioetu.Tridana
i tri noi, po kii i snijegu, borila se eta od 56 partizana protiv tri tisue dobro naoruanih
neprijateljskihvojnika.Uztekegubitke,partizanisuuspjeliprobitineprijateljskiobru.

Marija se s etvoricom drugova prebacuje, preko Bednje, prema Varadinu. Umorni, gladni,
odluili su da se sklone u kuicu u seluJalkovcu,uneposrednojbliziniVaradina,idasetu
odmore. Netko ih je primijetio i izdao ustaama. Rano ujutro 29. travnja, ustae su opkolile
kuu i pozvale partizane da se predaju. Partizani su odgovorili vatrom. Opkoljeni partizani
borilisusedoposljednjegmetka.Poslijetrosatneborbe,Marijajejedinaostalaiva.Danebi
palaneprijateljuivauruke,hrabrapartizankaizvrilajesamoubojstvo.

Narodnimherojemproglaenaje27.studenog1953.godine.

497
 Vladui ura Branko
Roen je 1. aprila 1917. godine u Zrmanji, Graac,
Hrvatska. Odrastao je meu estoro djece siromanih
seljaka ura i Jovanke. Osnovnu kolu zavrio je u
Zrmanji, i doodlaskaujugoslovenskuvojskubavioseze
mljoradnjom. Vrlo bistar, nemirna duha, jo kao mladi
nastojaojedasetoprijeoslobodisiromatva.Zbogtoga,
posle odsluenja vojnog roka, prijavljuje se i dobiva
slubu u andarmeriji. U aprilskom ratu 1941. godine
izbjegava zarobljavanje, i iz Srbijedolaziurodnikraj.Ali,
nitunijemiran,jermoradaseskrivaodustaa.Krijuise
po okolnim umarcima, vrlo je aktivan u pripremanju
oruane borbe,i27.jula1941.godinestupau10.gerilski
odredpodrukovodstvomMilojkauka.Vesutradan,28.
jula, uestvuje s Odredom u razoruavanju orunike
postaje u Zrmanji. Istog dana, u potrazi za ustaama i
orunicima, u zajednici s bratiem Duanom, samoinicijativno i vrlo vjeto privlai se do
eljeznikog vijadukta Bender, gdje na prepad zarobljavaju etiri domobrana i sprovode ih u
tab odreda. Posle osloboenja Zrmanje, Branko uestvuje u borbama s ustaama i
domobranima kod Graaca. Posle ulaska Talijana u Graac, Branko se povukao sa svojim
OdredomnapoloajeokoZrmanje.Uoseciustankavrlojeaktivanuagitacijizanastavljanje
borbeprotivtalijanskogokupatora.Napozivestarjeinazanoveakcije,uvijeksejavljameu
prvima. Uestvuje s grupom Zrmanjaca, poetkom oktobra 1941. godine, u borbi protiv
domobranskoustaki h snaga koje su prodirale prema Donjem Lapcu,gdjeseposebnoistie
hrabrouivjetinom.

KasnijeVladuiseposebnoistieuagitacijizaodlazakubataljonMarkoOrekovi",i23.
novembra1941.godine,sveomgrupomZrmanjaca,stupaunjegovu2.etu.Uovojjedinici
uestvuje u napadu na Plitvice, 25. decembra 1941. godine, a zatim u Gackoj dolini. U
estokimokrajimaokoKorenice,krajem1941.ipoetkom1942.godine,Brankojepokazao
izuzetnu hrabrost, snalaljivost, samoinicijativu, i veliku umjenost u rukovanju orujem. U
borbama na ijanovom Klancu, s grupom boraca uskoio je meu Talijane, i sam zarobio 3
vojnika i 1 oficira i oteo im pukomitraljez i pitolj. Konano je dobio pukomitraljez od
kojeg se nije rastajao do smrti. Iste osobine Branko je ispoljio i narednih dana u tekim
okrajima s Talijanskom kolonom koja je nadirala prema Turjanskom na Radovom
Klancu, kao i u borbama s ustaama i domobranima u Ramljanima i anku, i u opsadi
Korenice,posebnouborbamaokoStanievekue,Brankojemajstorugaanju.Unapaduna
donji Lapac, 28. februara 1942. godine, Branko je desetar, ali ne naputa pukomitraljez. S
borcima Mianom Prodanoviem i Nemanjom Maretiem privukao se u neposrednu blizinu
crkvenog dvorita i zgrade Sreskog naelstva. Tu su se ukopali u snijeg, i neprestano gaali
talijanske bunkere. Kako u poetku nisu postignuti uspjesi, sva trojica su se nali u gotovo
nemoguoj situacijibrisaniprostornasvestrane.Paipak,Brankojesasvojimdrugovima
izdraodonoi,kadasukrenuliujuri.

UnapadunaSrb,4.marta1942.godine,Brankojenaelusvojedesetine,iovdjejesasvojim
pukomitraljezom. No, prvi juri nije uspeo. Sutradan, 5. marta, njegov vod se povukao u
zaselak Ciganovii, da s te strane dre blokadu i talijanskog garnizona. Tada je Branko
narediosvojojdesetinidaseodmara,asamje,spukomitraljezom,zauzeopoloajuzaklonu,

498
stotinjak metara daleko od i talijanskih bunkera. Na poloaju je ostao vie od tri sata,
pokazujuimajstorstvouborbisneprijateljem,svedoknijesmrtnopogoen.

Izuzetnohrabar,drueljubivi,posebno,nesebianpremadrugovima,Brankojeubrzopostao
omiljen borac ete, pa i bataljona. Njegovo iskustvo vojnika posebno je cijenjeno i obilato
koriteno.Strogpremasebi,tojetraioioddesetine,aistovremenospunorazumijevanjaza
tekoe svakog borca i uvijek spreman da preuzme najtee zadatke, Branko je uivao veliki
ugled ne samo u svojoj desetini ve i u eti, a posebno se borcima svialo njegovo
majstorstvo u gaanju i odnos prema oruju, lakodesetar,Vladuijesvojpukomitraljezs
ponosomnosiouborbiinamaruivrloneradogaustupaodrugome.

U maju 1942. godine, prilikom osnivanja bataljona od novih dobrovoljaca u Zrmanji

Zrmanjaca i Plavanjaca vidjela se popularnost Branka Vladuia. U prisustvu bataljona
Marko Orekovi" i naroda Zrmanje, jednoglasno je prihvaen prijedlog da se novi bataljon
nazove njegovim imenom. Time se narodZrmanjeoduiosvomhrabromsinu,aborcinovog
bataljona, vojujui od Dalmacije, preko Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Srijema nisu ga
iznevjerili.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

499
 Vlahovi Franeta Josip Joa
Roen je 3. oujka 1916. godine u Zagrebu, Hrvatska.
Radnik.

Odrastaojeusiromanojradnikojporodici.Stanovaojeu
radnikoj etvrti, Trenjevka, na periferiji Zagreba. elio
je u kolu, ali mu to nisudozvolileloematerijalneprilike
porodice. Zavriojeosnovnukolu,dvarazredagimnazije
i metalski zanat. Zanat je uio u tvornici lustera ,,Lux", a
kasnije je preao kod privatnog majstora, gdje je 1933.
godine poloio pomoniki ispit. Kao egrt, pristupio je
radnikom pokretu, i za kratko vrijeme postao jedan od
rukovodilaca sindikalne omladine Ujedinjenog radnikog
sindikalnog saveza. Godine 1932. primljen je u SKOJ.
Nekoliko puta je hapen, ali je putan zbog nedostatka
dokaza. Godine 1935. je bio izveden pred Sud za zatitu
drave, i osuen na est mjeseci zatvora. Ubrzo poslije izlaska iz zatvora, krajem 1935
godine, primljen je u Komunistiku partiju, a kratko vrijeme poslije toga postao je lan
MjesnogkomitetaSKOJazaZagreb.

Uproljee1937.odlazinaodsluenjevojnogroka,uNoviSad.TamojenaaoRadaKonara,
pa njih dvojica organiziraju tajne marksistike kruoke. Godine 1938. vraa se s odsluenja
vojnog roka, i zapoljava u tvornici Siemens", gdje je i ranije radio. Kao lan Mjesnog
komiteta SKOJa, veoma je aktivan u politikom radu s omladinom. Taj njegov rad nije bio
nezapaen ni od strane policijskih organa, tako da je nekoliko puta uhapen, ali se uvijek
hrabrodrao.

Poetkom 1939. godine, Joa Vlahovi je postao lan Pokrajinskog komiteta SKOJa za
Hrvatsku,aubrzozatimisekretartogkomitetailanCKKPH.UimePokrajinskogkomiteta
SKOJazaHrvatsku,sudjelovaojenaViVIzemaljskojkonferencijiSKOJa.

Prvog maja 1940. godine, Joa Vlahovi je organizirao zagrebaku radniku i studentsku
omladinu da zajedno demonstriraju protiv tiranije vlasti. Ove demonstracije su uzgibale i
radnike mase u Zagrebu, pa je policija poela hapsiti zaetnike demonstracija. Tako su
policijski agenti doli u tvornicu Siemens", da uhapse Rada Konara. Vidjevi agente, Joa
Vlahoviorganiziraradnike,kojisuihpretukliiizbaciliiztvornice.

Prije okupacije Jugoslavije, poznavali su ga mnogi omladinski rukovodioci Splita, Osijeka,

Bjelovara, Varadina, Slavonskog Broda i ostalih gradova. On je s njima esto odravao
sastanke u Zagrebu, ili odlazio na razne sastanke SKOJa u mnoge gradove u Hrvatskoj.
Uputstva i savjeti koje je dijelio ostavljali su duboki dojam i mnogo su koristili ostalim
rukovodiocimaskojevskihorganizacija.

Na VI zemaljskoj konferenciji SKOJa, krajem 1940. godine, Joa Vlahovi je postao lan
CK SKOJa. Njegovo poznanstvo s Ivom Lolom Ribarom obogatilo ga je dragocjenim
iskustvimauradusomladinom.UtovrijemeSKOJuHrvatskojpredstavljaojevelikusnagu,
okokojeseokupljalaomladina.

500
Okupacija Jugoslavije ga jezateklauZagrebu.Odmahsesnaaounovimuvjetima,iokuplja
napredne, patriotski orijentirane omladince, t formira diverzantske grupe u Zagrebu. Nedugo
poslijeproglaenjaNDH,dobivapozivzavojsku,ionse,podirektiviPartije,odaziva.Bioje
rasporeen za pisara u tabu topnike vojarne". Odmah poslije dolaska, Joa Vlahovi
poinjeokupljatiantifaistikiorijentiranedomobrane,atakoerjenabavljaoorujezaakcije
ilegalaca. Poslije kratkog vremena, Joa Vlahovi je dezertirao iz domobrana, i nastavio
ilegalni rad. Poslije niza akcija koje je organizirao u ilegalnom Zagrebu, 22. kolovoza 1941.
godineprepoznaogajeustakidounikMajerhold,pasugaagentiuhapsili.Ustakapolicija,
koja je naslijedila policijska dokumenta stare Jugoslavije, ve ga je dugo traila. Ustae su
znale da imaju jednog od rukovodilaca SKOJa i KPH,pasupristupilioprobanommetodom
presluavanja, lako podvrgnut mukama, Joa Vlahovi je ostao dosljedan sebi, nita nije
priznavao. Uvidjevi da ne mogu nita postii ni zlostavljanjem, ustae su ga, u rujnu 1941.
godine,strijeljale.

Narodnimherojemproglaenje14.prosinca1949.godine.

501
 Vlahovi Milinka Velimir Veljko
Roen je 2. septembra 1914. u selu Trmanje, u Rovcima
kodKolaina,CrnaGora.Inenjermainstva.

Istaknuti omladinski i partijski rukovodilac, humanist i

neumornigraditeljsocijalistikeJugoslavije.

Osnovnu kolu uio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u

Podgorici i Beogradu, Studirao je mainstvo na
Tehnikom fakultetu u Beogradu, Pragu, na Sorboni (u
Parizu)idiplomiraonaUniverzitetuuMoskvi.

Proet naprednim shvaanjima,slobodarstvomijunatvom

kraja iz koga je ponikao i borbom tadanje jugoslovenske
omladine,veomaserano,jokaosrednjokolac,ukljuiou
napredni pokret. U Beogradu je 1932. godine izabran za
sekretara udruenja srednjokolaca beogradskih gimnazija, koje je tada bilo jezgro
revolucionarnog,srednjokolskogpokreta.

Stupajui na studije mainstva na Tehnikom fakultetu u Beogradu, po prirodi sistematian,

radan i uporan, ubrzo je postao jedan od istaknutijih boraca i rukovodilaca naprednog
studentskogpokretauBeogradu.USKOJjeprimljen1933,auKPJ1935,kaoveistaknuti
studentskiaktivist.

Sredinom tridesetih godina, napredni studenti Beogradskog univerziteta bili su pokretai i

organizatoribrojnihpolitikihakcijaugraduinaUniverzitetu.Vlahovijevetadabiojedan
od istaknutih organizatora i rukovodilaca borbe beogradskih studenata za autonomiju
Univerziteta, slobodu nauke i kulture, protiv nacionalistikih udruenja i policijske
strahovlade, za demokratskeslobodeidrutveninapredakzemlje.Biojelanodosnivanja,a
1935, do jula 1936, i predsjednik Akcionog odbora strunih studentskih udruenja na
Beogradskom univerzitetu, i jedan od najistaknutijih organizatora i rukovodilaca velikih
studentskih trajkova (februara 1935. i 4. aprila 1936.) u Beogradu. Zbog toga je hapen i
interniran u koncentracioni logor u Viegradu (14. februara do 20. marta 1935) i iskljuen s
Univerzitetaza1935/36.godinu.PrijeiutokutrajkovaputovaojeuZagrebiLjubljanuzbog
koordinacijezajednikeakcijestudenataovatrivelikauniverzitetaprotivtadanjegreima.

Zajedno s Lolom Ribarom uestvovao je u formiranju akcionih komiteta i u pripremama

jugoslovenske studentske delegacije za Svjetski omladinski kongres u enevi, odran ujesen
1936.godine.

Polovinom 1936, po odluci partijskog rukovodstva na Univerzitetu, da bi izbjegao hapenje,

otputovao je u Prag, gdje se odmah ukljuio u rad partijske organizacije jugoslovenskih
studenatauovomgradu,iubrzoizabranzazamjenikasekretarapartijskeorganizacije.

Nepokolebljivi borac Partije i revolucije, uestvovao je u panskom graanskom ratu, kao

boracInternacionalnihbrigada.Krajemjanuara1937,sgrupomod26jugoslovenskih
studenata, iz Praga se ilegalno, preko Pariza, prebacio u paniju. Iz prvih dana njegova
boravka u paniji potie i njegovo poznato pismo studentima Beogradskog univerziteta, u

502
kome ih poziva na akciju davanja svestrane pomoi panskom narodu u borbi za njegovu
slobodu.

U paniji se borio u Balkanskom internacionalnom bataljonu Dimitrov" i poeo da polae

ispite iz velike lekcije istorije", kako je nazivao borbu za pansku republiku. Ubrzo posle
dolaskaupaniju,ubicinaMarami,14.februara1937.tekojeranjenunogu.

U paniji je bio borac s pukom u ruci i vrio niz odgovornih dunosti u Internacionalnim
brigadama. Najprije je radio u kadrovskoj sekciji Baze internacionalnih brigada u Albaceti, a
zatim je biopomoniknaelnikazakadroveBalkanskeinternacionalnebrigade.Posletogaje
radio u Komesarijatu internacionalnih brigada u Madridu i Barceloni, a zatim u Centru za
evakuaciju boraca internacionalnih brigada u S'Agara. U drugoj polovini 1937, posle smrti
Blagoja Parovia, izvjesno vrijeme je bio i urednik lista Dimitrovac". Posljednja funkcija u
panskojrepublikanskojvojscibilamujekomesarbataljona.

Posle prelaska u Pariz, od CK KPJ dobio je zadatak da organizira tehniku i dokumenta za

ilegalniilegalnipovratakuzemljujugoslovenskihdobrovoljacaizpanskoggraanskograta.
U Francuskoj je djelovao i kao lan Partijskog biroa nekoliko partijskih elija u Parizu. U
ParizuseprviputsusreosdrugomTitom,iodtadajejedanodnjegovihnajbliihsuradnikai
dosljednihsljedbenika.DokjeboravioiradiouParizu,izabranje1939.zalanaCKSKOJa.
Oktobra 1939. upuen je u Moskvu, kao predstavnik SKOJa, u Komunistiku omladinsku
internacionalu (KIM). U Moskvi je nastavio studije na moskovskom Tehnikom fakultetu i
radio u organima KIM, kao predstavnik SKOJa, a 1942. i 1943, do rasformiranja, kao
sekretarKIM.PoredradauKIM,bioipredstavnikKPJuKominternidonjenograsputanja,
1943.godine.

Aprilski rat i okupacija Jugoslavije 1941. godine zatekli su ga u Moskvi. Vlahovi je tada
pojaao rad na vezama jugoslovenskih komunista i graana s domovinom i radio na
popularizacijinarodnooslobodilakogpokreta.

PozadatkuCKKPJiVrhovnogtabaNOPOJ,uMoskvije,11.novembra1941,organiziraos
urom Salajem radiostanicu Slobodna Jugoslavija", preko koje je u svet prodirala istina o
borbi naroda Jugoslavije protiv okupatora i domaih izdajnika. Odravao je vezu s V i
dobivao izvjetaje iz zemlje, pripremao emisije za radiostanicu, pisao u sovjetskoj tampi i
drao predavanja studentima, radnicima i sovjetskim graanima o oslobodilakoj borbi
jugoslovenskihnaroda.StaraosedaradiovestiSlobodnaJugoslavija"idobiveniizvjetajiiz
zemljebuduemitiraninaviestranihjezikaijezicimajugoslovenskihnaroda.

UJugoslavijusevratiokrajem1944.godine,ipreuzeodunostnaelnikaUpravezaagitaciju
ipropaganduCentralnogkomitetaKomunistikepartijeJugoslavije.

Poslije osloboenja zemlje, obavljao je najodgovornije partijske i dravne dunosti:

potpredsjednik Vea naroda u Narodnoj skuptini FNRJ, predsjednik Odbora za prosvjetu
Saveznog vijea, predsjednik Spoljnopolitikog odbora Narodne skuptine FNRJ, zamjenik
ministra inostranih poslova FNRJ (19511952) i direktor Borbe" (1953). Bio je lan
Izvrnog odbora i lan Predsjednitva SSRNJ (do juna 1966), predsjednik Komisije za
meunarodne veze SSRNJ, lan Centralnog odbora SUBNOR Jugoslavije, predsjednik
Centralnog odboraSavezaratnihvojnihinvalidaJugoslavije(dooktobra1965)ilanUprave
udruenjapanskihboracaJugoslavije.

503
ZalanaCKKPJ(SKJ)biranjeodVdoXkongresa.OdVIIkongresaSKJlanjeIzvrnog
komiteta,aodVIIIkongresadoIVplenumaCKbiojejedanodsekretaraCKSKJ.NaIXi X
kongresu biran je za lanaPredsjednitvaCKSKJ.BiojeipredsjednikGradskekonferencije
SKSBeograda(mart1968mart1970).

BiojelanSavjetaFederacijeirezervnigeneralmajorJugoslovenskenarodnearmije.

Bio je lan (1950) i ef jugoslovenske delegacije na zasjedanju Generalne skuptine

Organizacije ujedinjenih naroda i lan jugoslovenske delegacije na I konferenciji efova
dravailivladanesvrstanihzemaljauBeogradu,septembra1961.godine.

U vrijeme svog bogatog politikog rada, Vlahovi se bavio opepolitikim i ideoloko

teorijskim pitanjima marksizmalenjinizma. Objavio je vie tekstovaistudijaorazvojuiulozi
SKJ u socijalistikom samoupravnom drutvu i drugim pitanjima. Za njegovu stvaralaku
misaovezanisumnogidokumentinaepartijeuijojjeizradiuestvovao,kaotojeProgram
Saveza komunista Jugoslavije i platforma za X kongres SKJ. Bio je veoma cijenjen kao
suborac i drug, kao izuzetno skroman, principijelan i dosljedan borac za socijalizam. Kao
istaknuti teoretiar, prekaljeni revolucionar, sljedbenik i suborac druga Tita, imao je veliki
autoritetunaojzemljiiurevolucionarnomiprogresivnompokretuusvijetu.

Na poslanikim izborima, biran je za poslanika Savezne narodne skuptine u vie saziva.

Umroje7.marta1975.godine.SahranjenjeuBeogradu,uAlejivelikana.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i velikog broja jugoslovenskih i stranih visokih

odlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

504
 Vlaji ivana Milosav
Roenje4.januara1921.useluParcani,kodMladenovca,
Srbija, u siromanoj seljakoj porodici. Zbog loeg
materijalnog stanja roditelja, nije imao priliku da se
koluje. Izvjesno vrijeme je obraivao zemlju i radio kod
imunijih seljaka. Kad mu se ukazala prilika, zaposlio se
kaopruniradnik.Tadajeimao17.godina.

Poetkom augusta 1941. stupio je u 1. etu Kosmajskog

odreda, i uestvovao u svim akcijama odreda protiv
okupatora i domaih izdajnika. lan KPJ postao je pred
kraj 1941. godine. Isticao se smjelou. U juriu je bio
uvijek meu prvima. Izvjesno vrijeme bio je
pukomitraljezac, i svojim zalaganjem doprinosio je da
jedinicapostigneuspjehe.Za
pokazanu hrabrost i samoinicijativu bio je istican kao
primjer, i postao je vodnik. Uestvovao je u borbama koje je Kosmajski odred vodio na
eljeznikeslaniceRipanj,Raljaiurinci,septembra1941.Sgrupomboracaje,kodraljskog
tunela, napao voz s Nijemcima i prinudio ih da se povuku u Mladenovac. U jednoj borbi, u
februaru 1942, kod Venana, probio je neprijateljski obru i uspeo da spase svoje borce.
Izvjesno vrijeme bio je lan SK KPJ za kosmajski srez. Poetkom 1943. postao je zamjenik
komandanta Kosmajskog odreda. Poetkom juna 1943. odreenjezazamjenikakomandanta
Samostalnog bataljona, koji je sluio kaojezgrozaformiranjeumadijskeNObrigade.Kada
se,3.juna1943,1.etaodredasukobilaspripadnicimanedievihjedinicanaTresiji.biojeu
prvoj borbenoj liniji, i tada je ranjen. Prilikom jednog sastanka taba odreda s lanovima
Glavnoga taba NOV i POJ za Srbiju, u Oraeu, iznenada su na kuu u kojoj se odravao
sastanak napali etnici. Milosav je dohvatio pukomitraljez i, sa sebi svojstvenom hrabrou,
razbio etniku bandu. Bio je omiljen drug, hrabar, snalaljiv i odvaan borac i starjeina.
PoginuojeuborbamaprotivandarauVlakoj,25.juna1943.

Narodnimherojemproglaenje6.jula1945.godine.

505
 Vujanovi Sava ua
Roen je 1923. godine u selu kod Prnjavora, Bosna i
Hercegovina. Poslije osnovne kole, zavrio je fotografski
zanat. Doao je u Valjevo, gdje je radio kao fotografski
radnik.Utom
gradu priao je naprednom radnikom pokretu.
Uestvovao je u trajkovima, demonstracijama i drugim
akcijama KPJ. Najvie je radio u SKOJu. Poslije
okupacije zemlje i poetka narodnog ustanka, Sava je
iziao iz Valjeva i, preko partijske veze, 18. jula 1941.
godine, doao s osam drugova na Roanj, gdje je boravio
dio ete s politikim komesarom ikicom Jovanoviem
pancem. Grupu je predvodio Sava. Sutradan, 19. jula
1941. godine, ispod visa Proslap, na putu Ljubovija
Pecka, odran je sastanak lanova Partije zbog formiranja
partijske organizacije. Meu lanovima ove prve partijske
organizacijebiojeiSava.

Na tom prvom partijskom sastanku razmatrana je i vojna aktivnost. Odlueno je da se

napadneandarmerijskastanicauPeckojidemoliratelefonskacentralaPote.Nasastankuje
odlueno da se eta podjeli na grupedesetine. Za rukovodioce ovih grupa bili su odreeni
lanoviPartije.Napadjeuspjenoizveden.andarisusepredali,poslijepogibijenarednika.
Kad je, zbog priliva novih boraca, Azbukovakoraevska eta narasla na 350 boraca,
formiranje Raevski partizanski bataljon Valjevskog NOP odreda. U 2. eti novoosnovanog
bataljonazapolitikogkomesaraodreenjeua,kojijebioisekretarpartijskeorganizacije
elije.

U poetku, partizani su suraivali s etnicima. Kasnije su etnici raskinuli taj sporazum i

poelidanapadajupartizane.Kadsuetnici,podkomandomJoveVasia,sudijeizLjubovije,
iznenadanapaliirazoruali6.raevskuetuuLjuboviji,tabValjevskogodredaposlaoje1.
i 2. raevsku etu da napadnu etnike u Ljuboviji i oslobode zarobljene partizane, meu
kojima je bio i komandir ete Petar Vragoli. etnici su se nadali napadu partizana, pa su
spremnodoekaliobjeraevskeete.Partizanisumoralidasepovuku.Utojborbizarobljen
jeuaijonekolikopartizana.

Zarobljene partizane etnici su odveli u Ljuboviju i tamo ih osudili nasmrt. Poslije toga,
povelisuihnaDrinu,daihtamostrijeljaju.uaje,vezanihruku,skoiouDrinu.Kadjeve
bioblizudrugeobale,etnicisugasmrtnopogodili.

Narodnimherojemproglaenje27.novembra1953.godine.

506
 Vukmanovi Nikole Svetozar
Tempo
Rodio se 3. augusta 1912. godine u selu Podgoru, Bar,
CrnaGora.

Pripada onoj generaciji istaknutih jugoslovenskih

komunista koja se, od sredine tridesetih godina, nalazi u
sreditu borbe revolucionarnog radnikog pokreta, a
kasnije na elu narodnooslobodilake borbe i poslijeratne
socijalistike izgradnje u Jugoslaviji. Tempo je ovjek
borbena duha, raznovrsnih, eruptivnih ideja i
revolucionarnog cilja, do kojeg se stie samo nepotenom
borbom.

OsnovnukoluzavriojeuPodgoru,gimnazijunaCetinju,
a Pravni fakultet 1935. u Beogradu. Posle zavretka
studija,biojeprofesionalnipolitikiradnik,revolucionar.

OdmahposleupisanaPravnifakultet,ukljuujeseuborbunaprednogstudentskogpokretana
Beogradskom univerzitetu. Isticao se borbenou u studentskim trajkovima i
demonstracijamaiuakcijamaradnikeklaseuBeogradu.

lan je SKOJa od 1932, a KPJ od 1933. godine. Kao lan Akcionog odbora studentskog
pravnikog drutva, a od novembra 1934, jedan je od organizatora i vrlo aktivnih
rukovodilaca borbe napredne studentske omladine protiv nacionalistikih studentskih
udruenja, jedan je od organizatora i aktivnih uesnika velikih studentskih trajkova na
Beogradskom univerzitetu 1935. i 1936. godine. Zbog uea u organiziranju trajkova
studenata Beogradskog univerziteta, januarafebruara 1935, bio je zatvoren u koncentracioni
logoruViegradu(od4.februarado20.marta1935).Posleizlaskaizlogora,radioje,utoku
leta 1935, na formiranju partijskih organizacija u Crnoj Gori. Od jeseni 1935, Kao lan MK
SKOJazaBeograd,angairaoseupolitikomradusastudentskomiradnikomomladinomi
u organiziranju trajkova i drugih akcija beogradskih radnika i studenata. Posle odsluenja
vojnog roka, u koli rezervnih oficira u Subotici, sredinom 1937. ponovo odlazi na partijski
rad u Crnu Goru, za instruktora pri PK KPJ. Posle povratka u Beograd, poetkom 1938.
godine,biojekratkouzatvoru,azatimjeizabranzalanaMKKPJzaBeograd,ajuna1939.
izalanaPKKPJzaSrbiju.Odtadadorata1941,pozadatkuPKKPJzaSrbijuiCKKPJ,
radio je na irenju mree partijskih elija u Srbiji i Makedoniji, kao i organizaciji partijske
tehnike: organizirao je tampanje letaka, ilegalnih partijskih listova i drugog partijskog
materijala. Od CK KPJ bio je zaduen da organizira tampanje i rasturanje ilegalnog
materijala u Srbiji, Vojvodini, Makedoniji, Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori i Bosni i
Hercegovini. Po zadatku CK KPJ, od augusta 1939. radio je u Makedoniji, kao partijski
instruktor, a u ljeto 1940, kao instruktor PK KPJ za Srbiju, i u unutranjosti Srbije: u Niu,
Zajearu i rudnicima istone Srbije. U jesen 1940, kao delegat CK KPJ, prisustvuje
PokrajinskojkonferencijiKPJzaMakedoniju.

Do 1941. vie puta je hapen i proganjan, i 5 puta izvoen pred Sud za zatitu drave. Na
policijiinaSududobrosedrao.Zbogprogonaihapenja,iviojeestouilegalnosti.

507
NaVpokrajinskojkonferencijiKPJzaSrbiju,juna1940,izabranjezalanaPKidelegataza
VzemaljskukonferencijuKPJ.NaovojkonferencijiKPJ,oktobra1940.uZagrebu,podnioje
izvjetaj o stanju partijske tehnike i bio izabran za lana CK KPJ. Tada je i dobio nadimak
Tempo. Govorei o dinaminosti politikih dogaaja na koje komunisti, a posebno partijska
tampa i ilegalna partijska tehnika, moraju blagovremeno reagirati i o tome obavjetavati
maseradnikaigraana,Vukmanovijeestoisticaopotrebubregtempapolitikograda.
Uzimajui rije odmah posle toga, drug Tito je naglasio da je ..... ono to je ovdje o tempu
radagovoriodrugizBeograda,onajdrugTempo,veomajevanozanaekadrove..."Poslije
toga,idrugidelegatikonferencije,akasnijeinjegovidrugoviskojimajeradio,nazvalisuga
Tempo. To e biti njegovo ilegalno ime kojim se sluio u politikom radu do rata i u toku
NOB.Podtimimenomznalisugavojnitaboviipartijskarukovodstvaucijelojzemlji,avan
naezemljekaogeneralaTempa.

Neposredno pred poetak rata 1941, radio je u Beogradu, na organiziranju i tehnikom

opremanju ilegalnih partijskih tamparija PK KPJ za Srbiju i CK KPJ. Bio je jedan od
organizatorairukovodilacavelikihdemonstracijaimanifestacijauBeogradu,27.marta1941.
On je jedan od onih komunista koji su tog dana masi demonstranata drali rodoljubive i
revolucionarnegovore.

Posle kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, nastavio je rad na organiziranju tamparija CK KPJ

(naBanjikomvencuiAvalskomdrumu).Utokuleta1941,dokjeokupatorprovodioterora
ustanakseirio,gradoviiselabilisuzasutihiljadamaletakaiproglasaCKKPJ,spozivomna
ustanak,tampanihutamparijiCKKPJkojujeorganiziraoTempo.

PrisustvovaojeistorijskojsjedniciPolitbiroaCKKPJ4.jula1941,nakojojjedonijetaodluka
opoetkuoruanogustankauJugoslaviji.OdtadadokrajaNOR,pozadatkuCKKPJiV,u
raznimkrajevimaJugoslavijeobavljaojeistaknutevojneipolitikedunosti.KaodelegatG
NOPOJ i opunomoeni delegat CK, odlazi u BiH. Pod njegovim rukovodstvom, 13. jula
1941. odran je sastanak PK KPJ u BiH, na kome je prenio direktivu CK KPJ o poetku
openarodnog ustanka i razvoju oruane borbe prema uslovima u pojedinim pokrajinama
BiH. Uestvovao je u donoenju najvanijih odluka i rjeavanju mnogih pitanja iz politike
djelatnosti rukovodstva KPJ i voenju oruane borbe u prvim mjesecima ustanka u BiH,
naroitouistonojBosni.

Na Savjetovanju u Stolicama (26. septembra 1941) postavljen je za komandanta Glavnog

tabaBiH,iizabranzalanaVrhovnogtabaNOViPOJ.NapolitikomraduuBiHostaoje
sve do kraja 1942, kada je, po odluci CK KPJ i V, upuen na politiki rad u Makedoniju.
Kao opunomoeni delegat CK i V, dobio je zadatak da u junim pokrajinama Jugoslavije
organizira i ojaa partijska rukovodstva, pomogne oivljavanje oruane borbe i organiziranje
partizanskihodreda,brigadainarodnevlasti.Pruiojevelikupomostvaranju,razvojuiradu
KP Makedonije, NOV i POM, narodne vlasti i Narodnog fronta. Oslobodilaki pokret u
Makedoniji, na Kosovu i Metohiji i na jugu Srbije u 1943. i 1944. godini naglo je jaao i
postajao masovniji. Formirani su partizanski odredi i brigade a potom divizije i korpusi, koji
suuspjenovodiliborbuprotivnjemakogibugarskogokupatora,protivetnikaibalista.
Pored toga, Vukmanovi je odlazio u Grku i Albaniju, uspostavio veze s Bugarskom
radnikom partijom i odravao vezeisastankespredstavnicimacentralnihkomitetaiglavnih
tabovaovihzemaljazbogjaanja,povezivanjaikoordinacijeoslobodilakeborbebalkanskih
naroda.

508
Iz Makedonije prebacio se, sredinom 1944, preko Barija(Italija),naVis,gdjejenasastanku
Politbiroa CK KPJ i V konstatirano da je Tempo veoma uspjeno obavio sve postavljene
zadatke CK i V u Makedoniji i na Kosovu i Metohiji. Posle toga, vratio se ponovo na
partijskiraduMakedoniju,gdjejeostaodonovembra1944,kadase,napozivCKKPJ,vraa
uosloboeniBeograd.

Posleosloboenjazemlje,SvetozarVukmanovijebionaelnikGlavnepolitikeupraveJNA
i pomonik ministra za narodnu obranu (19451948), ministar rudarstva Vlade FNRJ,
predsjednik Savjeta za energetiku i ekstraktivnu industriju Vlade FNRJ, predsjednik Savjeta
zaindustrijuVladeFNRJ,od1953.predsjednikPrivrednogsavjetaSIVipotpredsjednikSIV
(19541958),azatimlanIzvrnogodboraSUBNORaJugoslavijeipredsjednikCentralnog
veaSavezasindikataJugoslavije(19581967).BiojelanSavjetazanarodnuobranujlan
Izvrnog odbora Saveznog odbora SSRNJ. Od 1945. do aprila 1969. biran je za poslanika
Savezneskuptinesvihsaziva.

NaVkongresuKPJ1948.izabranjezalanaCKKPJikandidatazalanaPolitbiroaCK,od
1952. lan je IzvrnogkomitetaSKJ,aodoktobra1966.lanjePredsjednitvaCKKPJ.Na
svimposlijeratnimkongresimaKPJ(SKJ)doIXbiranjeuCKSKJ.
Aktivnosebavipublicistikimiteorijskimradovima,isuradnikjevielistovaiasopisa.
Pored brojnih priloga u domaim i stranim listovima i asopisima, dosad je objavio sljedea
dijela: ,,0 narodnoj revoluciji u Grkoj", Ekonomski problemi Jugoslavije", Sindikati u
novim uslovima" I, II, III, IV i V knjiga, Problemi poljoprivrede", Privredni razvoj i
socijalistika izgradnja" (19481958), memoare Revolucija koja tee", lII, kao i studiju
BorbazaBalkan".

BiojelanjeSavjetaFederacije.

NosilacjePartizanskespomenice1941,ordenajugoslovenskevelikezvijezdeidrugihvisokih
domaihistranihodlikovanja.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

509
 Vukmirovi Nikole Boro Crni
Pripadaredunajistaknutijihboracaradnikogpokreta,KPJ
iNOBnaKosovu.

Roen je 1. augusta 1912. u Bercigovu, Bugarska.

Osnovnu kolu i 6 razreda gimnazije je zavrio je u Pei.
Rano je ostao bez oca, pa je ubrzo sav teret oko
izdravanjaporodice
paonanjega.Zbogtogajeprekinuokolovanje,izaposlio
sekaoradnik.RadiojeuPeiidrugimmjestimaKosovai
Metohije, aktivno uestvujui u organiziranju i voenju
radnikeborbe.

lan SKOJa postao je 1932, a lan KPJ 1933. godine.

Vekrajem1934.jesekretarMKKPJzaPe.

Zbogrevolucionarnedjelatnosti,vieputajezatvaran,a1935.jemuenupolicijskomzatvoru
u Pei i izveden na sud, ali je osloboen optube u nedostatku dokaza. Bio je dosljedan,
nepokolebljiv i uporan, pa je ubrzo postao jedan od istaknutih organizatora i rukovodilaca
KPJnaKosovuiMetohiji.

Na I oblasnoj konferenciji KPJ za Kosovo i Metohiju, poetkom jula 1937, izabran je za

organizacionogsekretaraOblasnogkomiteta,apoetkomaugusta1940.izalanaPKKPJza
Crnu Goru, Boku, Sandak i Kosovo i Metohiju. Tada je prihvaen njegov prijedlog da se
Oblasni komitet KPJ zaKosovoiMetohijudirektnoveesaCKKPJ,tojepotvrenonaV
zemaljskoj konferenciji KPJ, oktobra 1940. Vukmirovi je bio nepokolebljiv borac protiv
frakcionatva u partijskim organizacijama na Kosovu i Metohiji 1938/1939, zalaui se za
politikojedinstvoKPJ.

Organizator je trajkova, demonstracija i drugih akcija radnike klase u Pei i drugim

mjestima na Kosovu i Metohiji, posebno velikih antifaistikih demonstracija od 11. maja
1940.imartovskihdemonstracija1941.uPei.

NaVzemaljskojkonferencijiKPJ,oktobra1940,naprijedlogJosipaBrozaTita,izabranjeza
kandidata za lana CK KPJ. Kratko vrijeme krajem 1940. i poetkom 1941. pohaao je u
Zagrebu partijski kurs za rukovodee kadrove KPJ. Neposredno pred rat, radio je na
formiranjupartijskihorganizacijauvojnimjedinicamanateritorijiKosovaiMetohije.

Poslije aprilskog rata, radio je na sreivanju partijskih organizacija na Kosovu i, kao lan
Vojnogkomiteta,naorganiziranjuoruaneborbe.PoslehapenjaMiladinaPopovia,preuzeo
je funkciju sekretara Oblasnog komiteta KPJ. Po direktivi CK KPJ, uspostavio je veze s
albanskim komunistima, pomagao im u radu i organiziranju KP Albanije. Za njegovo ime i
rad vezani su mnogi uspjesi NOP na Kosovu i Metohiji u prvim godinama oslobodilakog
rata. Od oktobra 1941. komesar je Metohijskog odreda, a od oktobra 1942. lan je
privremenogGlavnogtabapartizanskihodredazaKosovoiMetohiju.Tadajepokrenuo,ido
smrti ureivao, list "Glas naroda", organ OK KPJ i NOP za Kosovo i Metohiju. Bio je
neumoraniustalnompokretu.Obilaziojepartijskeorganizacije,draosavjetovanja,radiona
irenjubratstvaijedinstva,formiranjupartizanskihodredanaKosovu.

510
Odlazei iz akovice, s Ramizom Sadikom, po partijskom zadatku u Prizren, na sastanaksa
Svetozarom Vukmanoviem, delegatom CK KPJ i Vrhovnog taba NOV i POJ, upao je, 7.
aprila 1943, u zasjedu, i u borbi s talijanskim faistima i balistima ranjen i uhvaen. Znajui
koga ima u rukama, neprijatelj je nastojao da muenjima iznudi priznanje, Ni u najstranijim
mukamaBoroVukmirovinijekazaonirijei,aknisvojeime.

Strijeljan je 10. aprila 1943. godine u selu Landovici, kod Prizrena, zajedno s Ramizom
Sadikom.Zagrljeni,otilisuusmrt,kliuiPartijiinarodnooslobodilakojborbi.

Narodi Kosova izgubili su velikog borca za radnika prava i bratstvo i jedinstvo, istaknutog
rukovodiocaPartijeioslobodilakeborbe.

Narodnimherojemproglaenje6.marta1945.godine.

511
 Zrenjanin ive arko Ua
Roen je 11. septembra 1902. u selu Izbitu, Vrac,
Vojvodina. Uitelj. Najistaknutiji je organizator i
rukovodilacKPJiNOBuVojvodini.

Potieizsiromaneseljakeporodice.Osnovnukoluuio
jeuVrcu,agimnazijuuSegedinu,BelojCrkviiPanevu.
Zavrio je uiteljsku kolu u Somboru 1923. godine. Jo
kao ak Uiteljske kole u Somboru priao je naprednom
omladinskompokretu.

Od1923.do1926.biojeuiteljuseluKanatlarci,usrezu
prilepskom, gdje je upoznao tegobe ivota makedonskog
seljaka bezemljaa i pelara. To saznanje presudno je
uticalo na njegovo politiko opredjeljenje. Da bipomogao
seljacima, nauio je makedonski i turski jezik, drao
popularna predavanja za odrasle, vodio borbu protiv sujevjerja, organizirao analfabetske
teajeve...Tuje,1926,prviputdoaousukobspredstavnicimavlastizbogsvojihnaprednihs
hvatanja.Zbogtogajenekolikoputahapen.

U julu 1926. premjeten je u rodno Izbite. Tu dolaze do izraaja njegove sposobnosti

uiteljaprosvjetiteljainaprednogpolitikogaktivista,itujeorganiziraoanalfabetsketeajeve
i otvorio narodni univerzitet, osnovao u selima narodne knjinice iitaonice. Suraivao je u
prosvjetnimipedagokimasopisimaipolitikidjelovao,prekouiteljskogdrutva
srezabelocrkvanskog,ijijepredsjednikbioviegodina.

lan je KPJ od 1927, kada je i osnovao prvu partijsku eliju u Izbitu, a sekretar SK KPJ
Vrcaod1930.godine.Marta1932.izabranjezasekretaraOkrunogkomitetaKPJzajuni
Banat. S beogradskom partijskom organizacijom je u prvim godinama diktature odravao
stalnuvezuibio,prekonjih,uvezispolitikimodlukamarukovodstvaPartije.

U svojoj kui u Izbitu organizirao je malu ilegalnu partijsku tampariju, u kojoj je, februara
1933, tampan prvi broj Lenjinista" (izala tri broja), organa OK KPJ za juni Banat.
Uvodnikeiveinulanakanapisaojesam.Aprila1933,tamparijujeotkrilapolicija.
Tada je arko osuen od Suda za zatitu drave na 3 godine robije, koju je izdravao u
Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi. Uz Mou Pijade, Ivana Milutinovia i druge istaknute
komuniste,Zrenjaninseboriozapravapolitikihosuenika,uestvujuiutrajkovimaglaui
drugimakcijamakomunista.

Iz zatvora je puten 6. aprila 1936, jo vri i ideoloki izgraeniji. Odmah je nastavio

politikirad,povezaoseskomunistimauBeograduipartijskomorganizacijomuVrcu.Jula
1936.ponovojeizabranzasekretaraOKKPJzajuniBanat,aseptembraistegodineizabran
jeuPKKPJzaVojvodinu.Policijagajeestohapsilaiproganjala.Dorata1941.hapenje5
putaimuenupolicijskimzatvorimauPetrovgradu,beogradskojGlavnjaiinaAdiCiganliji.

U godinama uoi rata pripada meu najistaknutijim aktivistima KPJ. Pored organizacijskog
partijskog rada, razvija agitaciju i propagandu. Napisao je mnoge tekstove o nacionalnom,
agrarnom i drugim problemima. Stoga je u obnovljenom Privremenom rukovodstvu KPJ za

512
Vojvodinu, krajem 1938, imenovan za sekretara, a u februaru 1939. za politikog sekretara
PKKPJzaVojvodinu,inatojdunostiostaodosmrti.

Juna1939.uestvovaojenapartijskomsavjetovanjurukovodeegaktivaKPJuTacnu,ispod
marneGore,uSloveniji.Tokom1939.obilaziojepartijskeorganizacijeuVojvodini.Bioje
lan Inicijativnog odbora Stranke radnog naroda Vojvodine, jedan od autora "Platforme" u
kojojjeistaknutodaeVojvodina,ubuduemureenjuJugoslavije,bitiautonomnajedinica,
s obzirom na svoju posebnu, ekonomsku, socijalnu i nacionalnu strukturu". Svojim ugledom
aktivnogpolitikogiprosvjetnogradnika,presudnojeuticaonaizborrukovodstvanaprednog
uiteljskogpokretauVojvodini.

etvrtog maja 1940. uhapen je i muen u zatvoru u Petrovgradu, iz koga je iziao tek 3.
oktobra 1940. godine. Iako se nalazio na robiji, na VI pokrajinskoj konferenciji KPJ za
Vojvodinu, poetkom septembra 1940, izabran je za sekretara PK i delegata za V zemaljsku
konferencijuKPJ,nakojojjeizabranzalanaCKKPJ.

Udecembru1940.pokreeiureujeilegalnipartijskilist"Istina",organKPJzaVojvodinu,u
kome pie mnoge tekstove, a u januaru 1941. pokree list "Trudbenik", odnosno, na
maarskom jeziku "A'delgozo". U vrijeme martovskih dogaaja, rukovodio je antifaistikim
demonstracijamauPanevuiVrcu.

Uestvovao je na Majskom savjetovanju KPJ u Zagrebu, a zatim organizovao pripreme za

oslobodilaku borbu u Vojvodini. U to vrijeme najvie radi u Banatu, i inicijator je stvaranja
partizanskih odreda i njihovih oruanih akcija u julu 1941. godine. Posle tekih udaraca koje
su organizacije KPJ u Banatu i Bakoj pretrpjele u ljeto i jesen 1941, radi na obnavljanju i
konsolidacijiPartije,razraujuitaktikuborbeuskladutamonjimuslovima.

Gestapojeiniovelikenaporeiorganizovaobrojnesnagedauhvati"crvenoggenerala",kako
suZrenjaninanazivali.Poetkomnovembra1942,drugTitojepozvaoZrenjaninadaiziena
slobodnu teritoriju zapadne Bosne i prisustvuje I zasjedanju AVNOJa. Prilikom pripremaza
odlazakuSrem,idaljeuzapadnuBosnu,ZrenjaninjeprokazanGestapu,i4.novembra1942.
opkoljenuseluPavliu,kodVrca.Pokuavajuidaseprobijeizobrua,ujuriujepoginuo.

Od23.decembra1946.PetrovgradnosiimeovogrevolucionaraZrenjanin.

Otkrivajuimuspomenik,drugTitoje11.maja1952.onjemurekao:"DrugZrenjanin,
kogamisvidobropoznajemo,biojeuzorvjernogsinasvoganaroda,uzorlanaPartije.
On je bio jedan od onih rijetkih rukovodilaca koji, i poslije svoje smrti, ostavljaju neizbrisivi
tragusrcimaonihkojisuihznali..."

Za zasluge u organiziranju revolucionarnog radnikog pokretaiNOBuVojvodini,Zrenjanin

je,5.decembra1944,proglaennarodnimherojem.

513
 Zrili Vlade ura
Roenje1917.godineuseluPlamenica,Klju,BosnaiHercegovina.

Potie iz siromane seljake porodice. Do stupanja u partizane bavio se zemljoradnjom, ali

esto i kao sezonski radnik, radei za "ipad" u slavonskim umama, zaraivao je sebi i
porodici za kruh. Vojsku je sluio u artiljeriji, i Poslije odsluenja roka unapreen je u in
podnarednika.

Kada je, jula 1941. godine, u Bosanskoj krajini poeo ustanak protiv okupatora, kvislinga i
kolaboracionista, ura je stupio u partizane. Od tada, do formiranja 7. krajike brigade,
borio se u zapadnoj Bosni. Isticao se u brojnim akcijama i poduhvatima. Od formiranja 7.
krajike brigade, 27. decembra 1942. godine, do kraja juna 1943. godine, borio se u ovoj
jedinici.UestvovaojeunjenimborbamanaterenuManjaeiokoJajca.UIVneprijateljskoj
ofanzivi, brigada uestvuje u obrambenim borbama 5. divizije na pravcu Sanski Most
BosanskiPetrovac.Teborbesuimaleveomavelikiznaajzaonemoguavanjebrzogprodora
neprijatelja prema jednom od najznaajnijih centara slobodne teritorije. U fazi pomeranja
Glavne operativne grupe i Centralne bolnice V prema Neretvi, brigada je vodila uspjenu
manevarsku obranu za pravcima koji do Banja Luke i Jajca vode ka Prozoru i Rami. U
zavrnoj fazi bitke na Neretvi zatvarala je pravac ProzorNeretva. U vrijeme ofanzive
proleterskih brigada s Neretve na istok, brigada je bila zatitnica snaga koje su nastupale
pravcem Glavatievo Kalinovik Drina,apritomuestvujeurazbijanjujakihetnikihi
(talijanskihsnaganasektoruelebia,ietnikanaSinjajevini.

U poetku V ofanzive, brigada je vodila borbe kod Kolaina, u Gornjoj Morai, a zatim na
Javorku pivskom. U periodu od 6. do 9. juna, Poslije prelaska Sutjeske, brigada uestvuje u
borbamakodKourainaZelengori.

U vrijeme protuofanzive Grupe divizija u istonoj Bosni, Zrili je ranjen kod Stambolia.
Time je zavren njegov ratni putu7.krajikoj,inakojemjedaodoprinosikaoboracikao
komandirete.

Kao ranjenik stupio je u 2. proletersku brigadu. U ovoj kadrovskoj jedinici poeo je kao
borac. Ali, zahvaljujui velikoj hrabrosti, iskustvu i snalaljivosti, prvih dana januara 1944.
postaojekomandir3.ete4.bataljona2.proleterskebrigade.Tihdanabrigadavodiborbena
Zlatiboru, Goliji, Munju i oko Ivanjice. Pojava proletera u Srbiji uznemirila je Nijemce,
etnike, Bugare, ljotievce i nedievce. Nije bilo ni jedne akcije a da u njoj nisu uestvovale
dvijetriudrueneskupineneprijateljskihsnaga.UborbinaBijelimbrdima,okokomunikacije
PribojDonjeVardite,Zrilisdesetinomcijelisatzadravaoko500neprijateljskihvojnika.
Manevrirajuiiizbjegavajuiopkoljavanje,sauvaojepoloajdoknijestiglopojaanje.

Krajem februara 1944. godine, Vrhovni tab je od 2. proleterske i 5. krajike divizije

obrazovao Udarnu grupu i naredio joj da prodre u Toplicu i Jablanicu. Krajem marta, ove
jedinicesuizbilenaIbar.alinisuuspeledapreu,pasusepovuklepremaIvanjici.Nekoliko
dana Poslije toga, 2. proleterska brigada upuena je u Dragaevo, da tamo, zajedno s 4.
crnogorskom brigadom, razbije etnike. Tamo su bili prikupljeni etnici iz ele jugozapadne
Srbije, a dijelom i iz umadije, kojima je komandirao Draa Mihailovi, ija se Vrhovna
komandanalazilauGui.

514
Najjaa borba s ovom etnikom grupacijom voena je kod sela Kaone, na planini Jelici.
Borbajepoela8.aprila1944.godineujutro,azavrilasekasnouno.Uovojborbiposebno
seistaklaZrilinaeta,kojajeuprvomnapaduzauzelapoloaje.Ali,neprijateljuprotunapadu
vraapoloaje,itakojeutokudanaosamputaZrilezauzimaoigubiopoloaje,dabiuveer
iz vijest i o tab bataljona da su etnici razbijeni i da ih eta goni prema Kaoni, i da je
zarobljenooko20etnikaimalakoliinamunicijeioruja.

Treeg maja, 4. bataljon 2. proleterske brigade spustio se s Gojevice ka selu Podbukovi,

izbivi na komunikaciju Kosjeri Valjevo, zaposjednutu Nijemcima i etnicima. U
podnoju bukova, kod Ilijincagroba, Nijemci su bataljon doekali mitraljeskom vatrom.
Bataljon se naao u tekom poloaju, jer se spustio u dolinu, pa je bilo teko, gotovo
nemogunoprimitiborbu.

U kanjonu Bukova i Lastre poela je borba. Zrile je prvi otvorio vatru i komandirao juri.
Njegova eta nala se na samom poloaju Nijemaca, koji sa napadali sa svih strana. eta
Zrilinabilajeizloenavatri,panijemoglaninaprijedninazad.Krenulisuunapadinjemaki
tenkovi u pratnji pjeadije a s brda, od pravca Boevca, krenuli su u napad etnici u dolinu
Lastre da pomognu Nijemcima. Odstojanje od neprijatelja se smanjuje. Tenkovi prilaze
nadomak runih bombi. Zrile se naao ispod mostanaKozlii,odaklejekomandiraoetom.
Nijemcisugatupogodiliiztenkovskogtopa.Kadmujepritraonjegovkomandantbataljona
Boidarorevi,zatekaojedvadrugakakomupovezujuranjenenoge.

Komandant bataljona je naredio da se Zrile iznese. Iz zatitnice su javili da su njemaki

tenkovipedesetakmetaraizakrivine,gdjejeZrilebio,sklonjen.Utommomentusbrdaiznad
ceste pripucali su i etnici. Zrile se podigao malo, oslanjajui se na nosila, i poeo da
komandira,aligajenovirafalubio.

Tako je ura Zrili, 3. maja 1944. godine, u selu Podbukovi, na komunikaciji Uice
Valjevo,ostaonavjenojstrai,usredituSrbije.

515
 Zupevi Mehmeda Asim
Roen je 1919. godine u Trebinju, Bosna i Hercegovina.
Zbog pripadnosti naprednom omladinskom pokretu, bio je
iskljuenizsrednjekole.UKPJjeprimljen1937.godine.
Kao stolarski radnik, radio je na okupljanju radnika u
sindikalne organizacije i na njihovoj revolucionarnoj
orijentaciji. Kada je poeo panski graanski rat, pokuao
je da se, s grupom komunista februara 1937. godine, iz
Trebinja prebaci za anj (nedaleko od Bara), gdje se
skupljala vea grupa komunista, i odakle je trebalo da se
prebace brodom u paniju, ali ga je policija otkrila i
sprovela u Trebinje. Na intervenciju porodice, putenjeiz
zatvora. Prilikom demonstracija u Trebinju, dolazio je u
sukob sa andarima, pa se ponovo naao u zatvoru. Dvije
godineposlijeprijemauKPJ,1939.godine,postaojelan
Sreskog komiteta KPJzaTrebinje.Otadapadookupacije
zemlje,Zupevijeradionaomasovljivanjupartijskih
organizacija u gradu i na selu, na provoenju politike linije KPJ, naroito na okupljanju
antifaistikihsnagauzemlji.

Poslije okupacije zemlje, 1941. godine, ukljuio se u rad na organiziranju oruanog otpora
protiv okupatora i ustaa. Muslimanima je objanjavao sutinu ustakog pokreta, razotkrivao
zlodjela ustaa i odvraao ih od stupanja u ustake redove. Zbog protesta protiv ustakog
reima, bio je uhapen. Kada se jednom vraao sa slobodne partizanske teritorije, a nosio je
oruje,Talijanisugauhapsili,alisuga,zbognedostatkadokaza,pustili.Poslijetoga,Asimje
stupio u partizanske redove. Osamnaestog decembra 1941, godine uestvovao je u borbi
protiv Talijana Radovandrijelu. To je bila prva borba protiv ovog okupatora na podruju
Trebinje Dubrovnik. Tada su unitena dva i talijanska tenka. Kada je jedan tenk, jo
neoteen,paoujarak,Asimjeskoio,otvoriopoklopactenkaiubioTalijanskogoficira.

Januara 1942. godine postao je politiki komesar ete u 1. hercegovakocrnogorskom

udarnombataljonu.17.aprila1942.godine,unapadunaustakuposaduukasarniBakraui
podVeleom,iznadMostara,Asimsesasvojometomistakaokaosnalaljivihrabarborac.
Prilikom povlaenja hercegovakih partizanskih jedinica u vrijeme Talijanskoetnike
ofanzive,uljeto1942.godine,uaojeusastavMostarskogbataljonakaopolitikikomesar2.
ete. Kada je, u augustu 1942. godine, formirana 10. hercegovaka udarna brigada, Asim je
uestvovao u mnogim akcijama ove brigade 1942. godine u Bosni, U nekoliko estokih
okrajabiojemedubombaima.

Decembra 1942. godine uestvovao je u borbama 10. hercegovake brigade na podruju

Vlaia i Pougarja. Poginuo je 28. decembra 1942. godine, kao politiki komesar ete 3.
bataljona10.hercegovakeNOVbrigadenaRavnojgori,kodTurbeta,sbombomuruci,pred
njemakimpoloajima.

Narodnimherojemproglaenje20.decembra1951.godine.

516
 Zvicer Blagote Jovan Jovo
Roenje18.januara1914.godineuseluTospude,Niki,
CrnaGora.Pekarskiradnik.
Djetinjstvo je proveo u roditeljskom domu u Tospudama,
gdje je zavrio etiri razreda osnovne kole. Teki
materijalni uslovi prisilili su ga da, ve od najmlaih dana,
ide u najamni rad kod imunijih seljaka. Kasnije naputa
TospudeiodlaziuBokuKotorsku,gdjeuipekarskizanat
iradikodprivatnika,svedoaprila1941.godine.Radeiu
Boki, preko URSovih sindikata povezuje se s naprednim
radnicimaiestoaktivnouestvujeuprovoenjuzadataka
Partije.

Posle kapitulacije bive Jugoslavije, aprila 1941. godine,

Jovan se s fronta kod Skadra vraa ocu u selo. Donio je
puku,municijuiuniformu,kojejedobrosklonio,dabiih,
jula 1941. godine, ponovo uzeo i kao partizan stupio u borbu protiv okupatora i domaih
izdajnika. U jesen 1941. borac je Lovenskog odreda. Kao dobrovoljac je poao na Pljevlja,
gdje je pokazao veliku hrabrost privrenost i odlunost, o emu se mnogo prialo meu
preivjelim borcima. Posle bitke za Pljevlja, vraen je u Crnu Goru. Ponovo dolazi u svoj
Lovenski partizanski odred i uestvuje u mnogim okrajima protiv okupatora i domaih
izdajnika. Kada je, u proljee 1942. godine, poelo povlaenje partizanske glavnine iz Crne
Gore, nalazi se meu borcima Odreda koji su poli na nove zadatke, u Bosnu. Kao ve
iskusan borac, naao se u stroju 4. crnogorske proleterske brigadenadannjenogformiranja,
11. juna 1942. godine. Od tog dana do svoje prerane smrti, Jovo Zvicer ide putem slave 4.
brigadeinjenog2.bataljona.Usvom2.bataljonu1943.godineprimljenjezalanaKPJ.

Izborbeuborbunjegovahrabrostpostajesvezapaenija.Istiuiseumnogimborbamakao
bomba i pukomitraljezac, desetar i komandir voda, uivao je ugled izvanredno stabilnog i
sigurnog borca, pa su mu povjeravani najtei i najopasniji zadaci. U vrijeme pohoda
proleterskih brigada u Bosansku Krajinu (junjul 1942), naroito se istakao u napadu na
Hadzie, kada je pukomitraljezom ubio veliki broj ustaa i izvukao ranjenog druga. Za
pokazanuhrabrostpohvaliogajetab4.proleterskebrigade.

U borbi za Livno, decembra 1942. godine, 2. bataljon 4. proleterske brigade vesto jeuaou
grad i naao se u njegovom centru prije nego to je pala spoljna obrana. Ustae juriaju sve
silovitije, reeni da unite bataljon proletera, spoljna obrana grada odbija sve napade
partizana. Proleterima nestaje municije. Ustae bornim kolima polaze u estok juri, situacija
postaje kritina. utljiv, ali uvijek nepokolebljiv i postojan, komandir voda Jovan Zvicer
provlai glavu kroz otvor pukarnice, i desnom rukom baca bocu petroleja sa zapaljenim
fitiljem na ustaka borna kola, iz kojih je odmah izbio plamen. Jovo je s grupom proletera
pojurio prema zapaljenim kolima, i iz te buktinje izvukao deset hiljada metaka i dva
mitraljeza. Ovaj podvig je preokrenuo situaciju u korist partizana: Livno je palo. Tako je 2.
bataljon (u kojem je bio i Zvicer) uspjeno izvrio zadatak, i za pokazanu hrabrost bio
pohvaljen.Podvigbataljonapostaojenadalekopoznat.

Besmrtnu slavu stekao je 2. bataljon 4. proleterske brigade i svaki njegov borac u krvavom
boju naViliagumnu,marta1943,boreiseprotivdesetostrukojaegneprijateljazasvakog
ranjenika Centralne bolnice u Prozorskoj kotlini. Posle sedam asova borbe, koja se vodila

517
prsa u prsa na snjenim bregovima, a u kojoj su runebombedonosileishod,Nijemcisubili
odbaeni. Vilia Guvno ostalo je u rukama crnogorskih proletera. Ovaj boj, zajedno s
poduhvatima kod Gornjeg Vakufa, na Ivansedlu i Neretvi, tih dana odluio je sudbinu
ranjenika.Odmalobrojnog2.bataljona,osamdesetljudijeizbaenoizstroja.Samonajednoj
kotipalojeetrdesetkomunista,meukojimaiJovoZvicer.
Za ovaj veliki uspeh, 4. proletersku brigadu pohvalio je Vrhovni komandant. Upohvalipie:
"Zaovobesprimjernoherojstvoboraca4.crnogorskeproleterskebrigade,anaroito
2.bataljona,izraavamimsvojepriznanjeidubokuzahvalnost.TITO".

DvabrataJoveZvicerapoginulisukaoborcinaearmije.

JovoZvicerjenarodnimherojemproglaen27.novembra1953.godine.

518
Narodni heroji strani dravljani:
BirjuzovSergejSemjonovi...........................................................................................520
BulkinAntonoviIvan....................................................................................................521
DmitrijenkoIgnatjeviPavel ..........................................................................................522
JakimovNikitoviPavel .................................................................................................523
KalinkinTihonoviBoris...............................................................................................524
KonstantinovNikiforoviIvan........................................................................................526
KozakAntonoviSemjon ...............................................................................................527
LongoLuigi....................................................................................................................529
MalinovskiJakovljeviRodion.......................................................................................531
ManagadzeAleksandarTeopanovi................................................................................533
OhrimenkoNikolajeviGrigorij .....................................................................................534
SudecAleksandroviVladimir .......................................................................................535
SvobodaLudvig.............................................................................................................536
TolbuhinIvanoviFjodor ...............................................................................................538
UliskoVasilijAndrejevi...............................................................................................541
VitrukAndrejNikiforovi ..............................................................................................542
ornikovSergejeviAleksandar .....................................................................................543
danovVladimirIvanovi ..............................................................................................545
imjerskiMihal ..............................................................................................................546

519
 BirjuzovSergejSemjonovi
Roen je 8. (21) augusta 1904. godine u Skopinu,
Rjazanska oblast, u radnikoj porodici, SSSR. Godine
1922.dobrovoljnoseukljuiouredoveCrvenearmije.Od
1926. je lan Komunistike partije Sovjetskog Saveza.
Vojnu akademiju Frunze" zavrio je 1937. godine. Posle
zavrene Akademije, komandirao je 132. streljakom
divizijom, s kojom je uestvovao u borbi od poetka
velikog Otadbinskog rata na Jugozapadnom i Brjanskom
frontu. U vrijeme staljingradske bitke, 1942 1943.
godine, bio jenaelniktaba2.gardijskearmije.Odaprila
1943. bio je naelnik taba Junog fronta, od oktobra
1943.naelnik.taba4.ukrajinskogfronta,odmaja1944.
naelniktaba3.ukrajinskogfronta.

Sergej Semjonovi Birjuzov uestvovao je u razradi i

realizaciji operacija za osloboenje Donbasa, Tavrije, Krima, jaskokiinjevske operacije,
1944.godine.

Od oktobra 1944. komandirao je 37. armijom, koja je, zajedno s narodnooslobodilakom

vojskomJugoslavije,uestvovalauborbamazaosloboenjeistoneSrbijeiBeograda.

Uvrijemerata,nalazeiseuarmiji,petputajeranjen.

Tokom 19461947. godine, bio je zamjenik glavnog komandanta June grupe sovjetskih
trupaipotpredsjednikSaveznekontrolnekomisijeuBugarskoj.

Odaprila1955.godine,S.S.Birjuzovbiojeglavnikomandantjedinicaprotuavionskeobrane
zemlje i zamjenik ministra obrane SSSR. 1955. godine imenovan je za marala Sovjetskog
Saveza,a1958.proglaenjeherojemSovjetskogSaveza.

SergejSemjonoviBirjuzovbiojelanCKKPSS,deputatVrhovnogsovjetaSSSR.

Napisao je niz tekstova i knjiga, posveenih povijesti velikog Otadbinskog rata Sovjetskog
SavezaiueusovjetskihoruanihsnagauborbizaosloboenjenarodaBalkana.

Poavi na proslavu dvadesetogodinjice osloboenja Beograda od faistikih okupatora,

maral Sergej Semjonovi Birjuzov tragino je izgubio ivot u avionskoj nesrei, oktobra
1964.godine.

Za vjeto izvoenje borbenih operacija i heroizam, pokazan u borbi protiv zajednikog

neprijatelja, za zasluge u razvijanju i jaanju prijateljskih odnosa oruanih snaga SSSR i
SFRJ,proglaenje,poslesmrti,narodnimherojemJugoslavije.

Maral Birjuzov bio je jedan od onih sovjetskih boraca o kojima je maral Tito pisao:
"Jugoslovenski narod e uvijek sa zahvalnou osjeati njihov doprinos zajednikoj borbi
protiv brutalnog faistikog neprijatelja i sauvat e zauvijek u sjeanju njihove svijetle
likove."

520
 BulkinAntonoviIvan
Roen je 20. juna 1920. godine u selu Tovtrud,
Dnjepropetrovska oblast Ukrajinske SSR, u seljakoj
porodici.

Poto je 1936. godine zavrio Srednju, upisao se u Viu

pedagokukolu,akadajujezavrio,bioje,1939.godine,
uitelj u seoskoj koli. Ivan Antonovi Bulkin regrutiran
je, 1940. godine, u Crvenu armiju i poslat u Ratno
zrakoplovnukolu,kojujezavrio1942.godine.

Od 1942.godinelajtnantakasnijeoberlajtnant,Bulkinse
stalno nalazio na frontu kao navigator u jedinicama
avijacije dalekog dometa, koje su bombardirale
neprijateljske koncentracije trupa i tehnike, eljeznike
vorove...

Poetkom1944.godine,zrakoplovnikorpusdalekogdometa,ukojemjesluioI.A.Bulkin,
dobio je zadatak od sovjetske vlade da snabdijeva Narodnooslobodilaku vojsku
Jugoslavije orujem, municijom, sredstvima za vezu, lijekovima... Uskoro su poeli noni
letoviuJugoslaviju.Triratnadruga,kojisuiniliposaduaviona:komandantaviona,kapetan
Aleksandar Managadze, navigatorlajtnant Ivan Bulkin, i strijelacradiotelegrafist vodnik
PetarBoltaruk,iznoiuno,polijetalisusaerodromanatekosloboenojteritorijiUkrajine
najugozapad.

U tim letovima, od I. A.Bulkinatraenajeizuzetnovelikavjetina.Trebalojedovestiavion

tono na cilj, daleko u brdima Jugoslavije, a navigator Bulkin je satima osmatrao nonom
tminomprekrivenuzemlju,traeinanjojjedvavidljiveorijentire.

Posadaaviona,ukojojjesluioI.A.Bulkin,letjelajeuraznekrajeveJugoslavije,isvakiput
dopremalajugoslovenskimratnimdrugovimaod1.500do2.000kilogramatereta
automateimunicijuzanjih,minobacaesminama,protutenkovskepuke,poljskeradio
staniceitelefone,lijekoveisanitetskimaterijal.Posadajesvezadatkeuspjenoizvrila.

Istiui veliki doprinos sovjetskih pilota davanju pomoi narodnooslobodilakoj vojsci

Jugoslavije, Predsjednitvo AVNOJa je, ukazom od 21. juna 1945. godine, proglasilo
navigatoraoberlajtnantaIvanaAntonoviaBulkinanarodnimherojemJugoslavije.
Poslerata,I.A.Bulkinostaojeuratnomzrakoplovstvu.Kaopotpukovnikavijacije,prebaen
je u rezervu 1960. godine. Posljednje godine ivota l. A. Bulkin proveo je u ukrajinskom
graduBelaCrkva,ijisugastanovniciestputabiralizadeputataGradskogsovjeta.

Kao lan delegacije Sovjetskog komiteta ratnih veterana, Ivan Antonovi Bulkin je, 1961.
godine, posjetio Jugoslaviju, gdje su ga toplo doekali ratni drugovi i suborci
jugoslovenskiveterani.

Ivan Antonovi Bulkin je preminuo 16. septembra 1974. godine, i sahranjen na groblju u
BelojCrkvi.

521
 DmitrijenkoIgnatjeviPavel
Roenje1920.godineuDnjepropetrovtini(Ukrajina),SSSR.PotojezavrioSrednjukolu,
upisao se u avijatiarsku kolu. Godine 1942, Pavel Ignatjevi Dmitrijenko je, u svojstvu
navigatora, upuen u daljinsku bombardersku avijaciju, u kojoj je sluio do zavretka rata,
uestvujuiubombardiranjuneprijateljskihvojnihobjekata.

Godine 1944, avijatiarski puk u kojem je sluio P. I. Dmitrijenko obavljao je zadatke u

davanju pomoi narodnooslobodilakoj vojsci Jugoslavije. Posada, koju su sainjavali P. D.
Petrov, komandant aviona, P. l. Dmitrijenko, navigator, A. J. erbakov, drugi pilot, V. S.
Vinogradov, radiotelegrafist i A. I. Lekomcev, strijelac, bila je jedna od najboljih u puku. S
obziromnatodasuavioniletelinou,nadnepoznatomteritorijemibezradionavigacionih
ureajazapronalaenjemjestanakojejetrebalosputatitovarzaNOV,razraenjespecijalni
sistemletasvoom.Prvije,kaovoa,polijetaoavionsjednomodnajiskusnijihposada,koji
je nalazio cilj,izbacivaotovarikruionadnjim,dajuiistovremenougovoreneradiosignale.
Ostali avioni ravnali su se prema ovim signalima kao prema radiosvjetioniku, i tono
pogaalicilj.PosadaP,D.Petrova,ukojojjekaonavigatorbioP.I.Dmitrijenko,popravilu
je obavljala izviake letove preuzimala ulogu voe. Navigator Dmitrijenko uvijek je
dovodioaviontononacilj.

Poslijezavretkarata,P.l.Dmitrijenkonastaviojedasluiuavijaciji.Umrojejanuara1951.
godine.

Predsjednitvo Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije proglasilo je, 21. juna
1945.godine,P.I.DmitrijenkanarodnimherojemJugoslavije.

522
 JakimovNikitoviPavel
Roen je 15. jula 1910. godine u Petrogradu, Rusija, u
radnikoj porodici. Rus. Godine 1929. zavrio je Srednju
kolu i dvije godine radio u fabrici muzikih instrumenata
u Petrogradu. P, N. Jakimov upisao se, 1931. godine, u
Viu avijatiarsku tehniku kolu, i zavrio je 1932.
godine, stekavi kvalifikaciju navigatora i strunjaka1 za
aparaturu. Do 1941. radio je u civilnom zrakoplovstvu
SSSR, kao instruktor i navigator, predava u kolama za
avijatiare.

Od prvih dana velikog Otadbinskog rata, P, N. Jakimov

nalazio se na frontu: tokom 19411942. na
Lenjingradskomfrontu,aodpoetka1943uavionsko
transportnojdiviziji.

Pavel Nikitovi Jakimov izvravao je sloenezadatkesovjetskeKomande,obaviovelikibroj

letova u neprijateljsku pozadinu zbog dopremanja, zranim putem (padobranima i
prizemljenjem),oruja,municijeihranezasovjetskepartizane.Odmaja1943.godinenalazio
se, u sastavu posade vojnotransportnog aviona, pod komandom A. S. ornikova. Januara
1944. godine, P. N. Jakimov uestvovao je u letu od Moskve do Barija. zbog prebacivanja
sovjetske vojne misije u Jugoslaviju. Zajedno sa sovjetskom Vojnom misijom, gardijski
kapetan P. N. Jakimov je, 23. februara 1944. godine, doletio na jedrilici u Jugoslaviju. Na
osloboenojteritoriji,nedalekoodselaMedenoPolje,P.N.Jakimovje,zajednosborcima5.
korpusa Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, pripremio, teren za slijetanje na kome je,
marta 1944, prvi put aterirao avion A. S. ornikovakoji je za narodnooslobodilaku vojsku
JugoslavijedopremaovojnuopremuizbazauItaliji.Istovremenosunaovajpartizanskiaero
dromslijetaliavioniizSSSR,kojisupadobranimasputalivojnuopremu..Utrenutkudesanta
na Drvar, 25. maja 1944. godine, P. N. Jakimov nalazio se na aerodromu, i uskoro se
pridruio prateim jedinicama Vrhovnog taba, s kojima se uputio na Kupreko polje. Ovdje
jeodabrao,iuzpomojugoslovenskihboracapripremioterenzasputanjesovjetskogaviona.

Oko tri mjeseca boravio je Jakimov meu borcima narodnooslobodilake vojske Jugoslavije,
dijeleisnjimasveopasnostiitekoe.Potosesovjetskiavion,unoi4.juna1944.godine,
spustio na Kupreko polje, P. N. Jakimov vratio se svojim obavezama navigatora u avionu
kojim je komandirao gardijski major A. S. Sornikov, i koji je prebacio u Bari (Italija)
rukovodstvo narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije, na elu s maralomTitom,iefove
sovjetske i angloamerike vojne misije. P. N. Jakimov uestvovao je i u drugom letu
sovjetskogaviona,kojijeobavljenistenoi,naKuprekopolje.

Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjetaSSSRod20.juna1944.godine,gardijskikapetanP.

N. Jakimov je, za izvrenje specijalnog zadatka sovjetske Komande, proglaen herojem
Sovjetskog Saveza. Septembra 1944. godine, Predsjednitvo Antifaistikog vea narodnog
osloboenja Jugoslavije proglasio je P. N, Jakimova narodnim herojem Jugoslavije. Poslije
sloma faistike Njemake, P. N, Jakimov vratio se civilnom zrakoplovstvu, bio navigator
civilneavijacijeSSSR,zatimnaelnikaerodroma.

Pavel Nikitovi Jakimov preminuo je marta 1968. godine, i sahranjen u Talinu (Estonska
SSR).

523
 KalinkinTihonoviBoris
Roen je 19. aprila 1913. godine u selu Dubasovu,
Saratovska oblast. Rus. Posle Oktobarske revolucije,
Kalinkinova porodica veselila se u Rtievo, gdje je uio
kolu, i posle zavretka kolovanja radio u Kombinatu za
preradu mesa. Ovdje se Kalinkin ulanio u Komsomol.
Poslat je, 1931. godine, u avijatiarsku kolu, koju je
zavrio 1933. godine, i postao pilot. Tokom 19331941,
B. T. Kalinkin je radio u civilnoj avijaciji kao pilot
instruktor, komandant jedinice, i letio na Kavkazu. Od
poetka Otadbinskog rata, kalinkin je bio drugi pilot
vojnotransportnog aviona, letio do sovjetskih partizana,
uestvovaouizvrenjuzranihdesanta,dopremanjuoruja
i vojne opreme jedinicama na frontu. Od jula 1943. bio je
drugi pilot u posadi A. S. ornikova. lan Komunistike
partijeSovjetskogSavezaodjanuara1943.godine.

U zimu 1944. godine, B. T. Kalinkin, kao drugi pilot, uestvuje u prebacivanju sovjetske
VojnemisijeuJugoslaviju,letidoaerodromanaMedenompolju.

Prema sjeanjima komandanta ovog aviona, heroja Sovjetskog Saveza i narodnog heroja
Jugoslavije A.S.ornikova,engleskiiamerikizrakoplovnistrunjaciiavijatiari,kojisuse
nalazili u aviobazi u Bariju (Italija), tvrdili su da je sputanje aviona na takvom
improviziranom aerodromu u brdima, kao to je Medeno polje, nemoguno, a jo manje
uzlijetanjesnjegasukrcanimteretom,zimi.

Da bi se nevjernici" uvjerili u to da je sovjetski avion uspjeno sletio na Medeno polje,

trebalo je podnijeti materijalne dokaze". Sovjetski pilotisukupiliuTalijanskojprodavaonici
nekoliko pletenih korpi, napunili ih snijegom u jugoslovenskim brdima, i posle redovnog
nonogletadonijeliihuBariipokazalisvojimzapadnimsaveznicimapilotima.

Sovjetski avion, na kome je letio gardijski kapetan B. T. Kalinkin, izvrio je, u zimu 1944.
godine, niz letova, nalazei se na raspolaganju jedinicama narodnooslobodilake vojske
Jugoslavije, dopremajui im sovjetsku vojnu opremu i prebacujui, u povratku, ranjene
jugoslovenskeborceistarjeineubolniceuItaliji.

B. T. Kalinkin je bio drugi pilot sovjetskog aviona kojije,ponareenjusovjetskeKomande,

po letio iz Barija na Kupreko polje, da bi na sigurnije mjesto prebacio jugoslovenske
rukovodioce na elu s maralom Titom. Let je obavljen u izuzetno tekim vremenskim
uslovima, trasa je vodila preko podruja gdje su faisti imali snanu protuavionsku obranu
osim toga, posada je ostala bez iskusnog navigatora, P. N. Jakimova (on se nalazio na
Kuprekom polju), B. T. Kalinkin bio je spreman da u svakomtrenutkupreuzmeupravljanje
avionomako.bisebilotodogodilokomandantuA.S.ornikovu.

Ali, zahvaljujui odvanosti i vjetini sovjetskih pilota, dva sloena i opasna nona leta
obavljena su uspjeno. Za izvrenje specijalnog zadatka sovjetske Komande, Prezidijum
Vrhovnog sovjeta SSSR proglasio je, 20. juna 1944. godine, gardijskog kapetana B. T.
KalinkinaherojemSovjetskogSaveza.

524
Predsjednitvo Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije proglasilo je,
septembra1944.godine,ovogsovjetskogpilotanarodnimherojemJugoslavije.
Boris Tihonovi Kalinkin tragino je izgubio ivot mjesec posle zavretka rata protiv
faistikeNjemake,10.juna1945.godine.

Zalaganjem uitelja i pionira .grada Rtieva, u kojem se on kolovao, u jednoj od kola

smjeten je Muzej borbene slave. U njemu su skupljeni graa i dokumenta koji govore o
borbenom putu pilota heroja Sovjetskog Saveza i narodnog heroja Jugoslavije i, pored
ostalog,onjegovimpodvizimanajugoslavenskomnebu.

525
 KonstantinovNikiforoviIvan
Roenje1920.godineusibirskomselu.Rus.Uoiratazavriojeletakukoluipostaopilot
srednjegbombardera.

Tokom 19411943. godine, Ivan Nikiforovi Konstantinov uestvuje u borbenim akcijama

daljinske bombarderske avijacije bombardira neprijateljske koncentracije trupa i tehnike u
neprijateljskoj pozadini, eljeznike vorove na sovjetskoj teritoriji, koju je privremeno
okupiraoneprijatelj,inateritorijiNjemake.

Odproljea1944.godine,gardijskikapetan,zamjenikkomandantaeskadrileIvanNikiforovi
Konstantinov uestvuje u dopremanju vojne opreme za narodnooslobodilaku vojsku
Jugoslavije.

Zajedno sa svojim ratnim drugovima navigatorom Nikolajom Abramovim i avio

tehniarom Arkadijem irkovim, obavio je oko pedeset nonih borbenih letovauJugoslaviju
u Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku i Dalmaciju. Posada je odlino izvrila sve zadatke. Za
borbenu aktivnost, Ivan Nikiforovi Konstantinov odlikovan je s triOrdena Crvene zastave,
Ordenom otadbinskog rata II reda, Ordenom Crvene zvijezde i mnogim drugim ratnim
odlikovanjima.

Poslije zavretka rata, Ivan Nikiforovi Konstantinov prebaen je u rezervu, i radio je u

civilnojavijaciji.

Predsjednitvo Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije proglasilo je, 21. juna
1945. godine, sovjetskog pilota, gardijskog kapetana Ivana Nikiforovia Konstantinova
narodnimherojemJugoslavije.

526
 KozakAntonoviSemjon
Roen je 1902. godine, po narodnosti Ukrajinac. Kao
devetnaestogodinji mladi uestvovao je u graanskom
ratu u SSSR, sluio u jedinicama za specijalne zadatke
(ON).

U Komunistiku partiju Sovjetskog Saveza ulanio se

1923.godine.

Od1924.godinebiojekadrovskistarjeinaCrvenearmije,
od poetka velikog Otadbinskog rata Sovjetskog Saveza
bio zaduen za osposobljavanje rezervnih borakih
jedinica u pozadini, oktobra 1942. godine upuen je u
aktivnu armiju i borio se na Staljingradskom,
Voronjekom, Sedmom i Treem ukrajinskom frontu,Pod
komandom S. A. Kozaka, 73. gardijska streljaka divizija
prelajeslavniputodVolgedosrednjegtokaDunava.Zaueeuunitenjufaistikihtrupa
kodStaljingrada,divizijajedobilapoasninaziv"Staljingradska".

Za uspjeno forsiranje rijeke Dnjepar i osiguravanje nastupita za napredovanje Crvene

armije, Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR, generalmajor S. A. Kozak proglaen
jeherojemSovjetskogSaveza.

Oktobra1943.godinebiojekontuziran,alijenastaviodasebori.Zaratnezaslugeodlikovan
je,1943.godine,OrdenomKutuzovaiMedaljomZaobranuStaljingrada",a1944ordenima
Suvorova,BogdanaHmeljnickogiCrvenezastave.

Oktobra 1944. godine, 73. staljingradska gardijska streljaka divizija, pod komandom S. A.
Kozaka, u sastavu trupa 3. ukrajinskog fronta, uestvovala je zajedno s jedinicama
narodnooslobodilake vojske Jugoslavije u Beogradskoj operaciji i osloboenju
jugoslovenskeprijestolniceodfaistikihokupatora.

Kao to je istaknuto u kolektivnom radu sovjetskih i jugoslovenskih autora, Beogradska

operacija", u vrijeme bitke za Beograd estoka borba je voena na podruju Glavne
eljeznike stanice, grupe zgrada Ministarstva, u Nemanjinoj ulici, i na ukarici, gdje su se
faisti ilavo branili. U tom djelu grada zajedno su se borile brigade 6. proleterske, 16. i 28.
udarne divizije narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, 4. gardijski mehanizirani korpus,
73, gardijska i 236. divizija Crvene armije. Dokumenti iz tih dana upeatljivo govore o
borbenomjedinstvusovjetskihijugoslovenskihboracauratuprotivzajednikogneprijatelja.

Zaodvanostihrabrost,pokazanuuborbamaprilikomosloboenjaBeograda,Predsjednitvo
Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije odlikovalo je ordenima i medaljama
vie od dvije hiljade sovjetskih vojnika i oficira. Trinaestoro sovjetskih boraca proglaeni su
narodnim herojima Jugoslavije, a meu njima je i komandant73.gardijskestreljakedivizije,
generalmajorS.A.Kozak.

Poslije Beogradske operacije, divizijajepodnjegovomkomandomnastavilaborbeneakcije,i

meu prvim jedinicama 3. ukrajinskog fronta forsirala Dunav. Za izvrsno rukovoenje
borbenim akcijama 73. gardijske streljake divizije prilikom forsiranja i proirenja nastupita

527
nadesnojobaliDunava,itadapokazanuodvanostijunatvo,ukazomPrezidijumaVrhovnog
sovjeta SSSR od 28. aprila1945.godine,generalmajorSemjonAntonoviKozakodlikovan
jedrugomZlatnomzvijezdomherojaSovjetskogSaveza.

Posle zavretka rata, ostao je u redovima Sovjetske armije. Generallajtnant S. A. Kozak

preminuojedecembra1954.godine.

528
 LongoLuigi
Roenje15.marta1900.godineuFubineMonferatukraj
Alesandrije Italija. Sa 17 godina, pod utjecajem opih
strujanjauradnikompokretuItalijeaposebnopokreta
uTorinu,gdjesetadakolovaoiutjecajemOktobarske
socijalistike revolucije u Rusiji, Longo se potpuno
opredjeljuje za revolucionarni radniki pokret, naputa
tehnike studije i postaje profesionalni revolucionar. U
Socijalistiku partiju Italije stupio je 1920. godine.
Uesnik je Osnivakog kongresa Komunistike partije
Italije, januara 1921. godine. Kao pripadnik lijevog
komunistikog krila Socijalistike partije Italije, zajedno s
Gramijem i Toljatijem, aktivno uestvuje u pripremama
za odcjepljenje od Socijalistike partije i za osnivanje
Komunistike partije Italije, to se i ostvarilo 1921.
godine.

Odmah poslije Kongresa u Livornu, 1931. godine. Longo postaje rukovodilac omladinsko
organizacije KP Italije. Ve sljedee (1922) godine, uestvuje u radu etvrtog kongresa
Komunistike internacionale u Moskvi. Godinu kasnije, zbog "subverzivne djelatnosti",
osuen je na 10 mjeseci zatvora. Poslije izlaska iz zatvora u Reo Emiliji, napadnut je od
faistikihformacija"skvadrista",itadasumunanijeteteketjelesnepovrede.

U vrijeme nastupanja faizma, torinska sekcija Komunistike partije zaduila je Longa da

organizira i vojniki pripremi otpor faistikom teroru.Nanjegovuinicijativu,obrazovanesu
tada manje vojne grupe za otpor faizmu. No zbog sve veeg narastanja faizma i njihovog
preuzimanjavlasti,Komunistikapartijajebilaprisiljenadapreeuilegalnost.

Longo se, Poslije etvrtog kongresa Kominterne, ilegalno vraa u Italiju i nastavlja
revolucionarni rad, naroito u redovi ma, omladine, gdje je ubrzo izabran u Sekretarijat
federacije komunistike omladine Italije. Kao predstavnik Federacije, odlazi 1926. godine u
IzvrnikomitetKomunistikeomladinskeinternacionaleuMoskvu.Od1927.do1932.iviu
Francuskoj, iaktivnouestvujeuorganiziranjuilegalnogradakomunistauItaliji.Od1933
1935. godine boravio je u SSSRu, gdje radi kao predstavnik Komunistike partije Italije u
rukovodeimorganimaKominterne,ikaolanpolitikekomisijeKominterne.Istovremenoje
i lan Izvrnog komiteta Kominterne. Poslije odlaska iz Moskve, Longo u Briselu (1935)
organiziraantifaistikiskupkojiosuujefaistikuItalijuzbognjeneagresijenaEtiopiju.
Uvrijemepanskoggraanskograta,Longoupoetkuorganiziraprebacivanjedobrovoljaca,
azatimisamuzimaorujezaobranurepublikanskeinarodnofrontovskepanije.
Kao politiki komesar Druge internacionalne brigade,biojeuesnikusvimveimokrajima,
a u jednoj borbi bio je i ranjen. Poslije ranjavanja, preuzeo je dunost inspektora svih
internacionalnihbrigada.

Poslije zavretka graanskog rata u paniji, prelazi u Francusku, gdje preuzima funkciju
predsjednika (talijanske narodne unije, koja je obuhvatila sve Talijane antifaiste u
emigraciji. Neposredno uoi poetka drugog svjetskog rata (1939), Longo je, zajedno s
mnogim svojim suborcima iz panskog graanskog rata, uhapen i odveden u koncentracioni
logor u Verneu, da bi 1941. bio predat Talijanima, koji su ga odveli u Italiju i zatvorili u
Ventotenu. Tu je ostao sve do pada faizma u Italiji (1943). Poto je izaao iz faistikog

529
zatvora, odmah organizira grupe Pokreta otpora u Rimu i okolini, a zatim prelazi na sjever
zemlje, gdje postaje zvanini predstavnik KP Italije u Komitetu za nacionalno osloboenje, i
istovremenokomandantpartizanskebrigadeGaribaldi".

Poslije osloboenja zemlje, Longo je, kao najblii suradnik Palmira Toljatija, veoma aktivno
uestvovao u mnogim velikim politikim bitkama i akcijama revolucionarnog pokreta Italije.
PoslijeToljatijevesmrti(1964),CentralniKomitetKPItalijejednoglasnojeizabraoLongaza
generalnog sekretara Partije, a od 1972. do kraja ivota bio je predsjednik ove
najmnogobrojnijeKomunistikepartijeZapada.

Nikad ne zanemarujui miljenja svojih suradnika, Longo je uvijek znao da usmjeri rad
Partije onim pravcem koji joj najvie odgovara, u interesu i svoga naroda i meunarodnog
radnikog pokreta. Tako je uradio i 1955. godine, kada je, kao prvi predstavnik jedne
zapadnoevropske komunistike partije, doao u Jugoslaviju zbog normaliziranja odnosa
izmeu Talijanskih i jugoslovenskih komunista. Prelazei informbirovske i staljinistike
pogledeipolitikupremaJugoslavijiiKPJ,Longoje,uspostavljajuitadalinuvezusTitom,
veoma predano i iskreno radio dae odnosi izmeu dvije partije uspjeno razvijaju i da se
povratimeusobnopovjerenje.

Kao dosljedan borac za pravedne odnose u meunarodnom radnikom pokretu, Longo je

Poslije Toljatijeve smrti svesrdno podrao njegove ideje, koje je on izrazio u poznatomPro
memoriju", i izborio se da se ovaj dokument objavi i postane prisutan u komunistikom
pokretu, Longo je i sam bio plodan stvaralac, naroito u oblasti historijskopolitike
publicistike,posebnooantifaistikojborbiipoliticiiteorijiKPItalije.

Velike su zasluge Luigi Longa u razvijanju prijateljskih odnosa izmeu SKJ i KP Italije, i
izmeu jugoslovenskih i Talijanskog naroda, Zbog ega je esto isticano, na obje strane, da
suradnjaizmeudvijupartijamoesluitikaoprimjersuradnjeumeunarodnomradnikomi
komunistikompokretu".

UmrojeuRimu,16.oktobra1980.godine,u81.godiniivota.

Povodom80godinjiceroenja,zaizvanrednezaslugeuborbiprotivfaizmainacizma,kao
i za razvijanje prijateljskih odnosa i suradnjeizmeuSFRJugoslavijeiRepublikeItalije",11.
marta 1980. godine predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao ga je Ordenom narodnog
herojaJugoslavije.

530
 MalinovskiJakovljeviRodion
Roen je 11. (23) novembra 1898. godine u Odesi, u
Ukrajini, SSSR. u vrijeme prvog svjetskog rata, 1914.
godine,otiaojekaodobrovoljacnafront.Februara1916,
poslat je u Francusku, u sastavu ruskog ekspedicionog
korpusa. Poslije povratka u Rusiju, 1919.godine,ukljuio
se u redove Crvene armije, i u sastavu 27. streljake
divizije uestvovao uborbamaprotivkontrarevolucionara
bjelogardijaca.Od20ihdo30ihgodina,preaojeputod
komandiravodadokomandantakorpusa.

U Komunistiku partiju Sovjetskog Saveza ulanio se

1926.godine.Vojnuakademiju,,M.V.Frunze"zavrioje
1930. Od 1937. do 1938. godine uestvovao je, kao
dobrovoljac, u panskom graanskom ratu, na strani
republikanskevlade.

Na poetku velikog Otadbinskog rata Sovjetskog Saveza, komandirao je 48. streljakim

korpusom,odaugusta1941.godine,6.armijom.Oddecembra1941.dojula1942.godine
komandantJunogfronta,odaugustadooktobra1942.komandiraoje66.armijomsjevernije
od Staljingrada. Oktobra novembra 1942. godine, zamjenik komandanta trupa
Voronjekogfronta.Odkrajanovembra1942,komandiraoje2.gardijskomarmijom,kojaje,
decembraistegodine,uestvovalauodbijanjunapadakojijenjemakaarmijskagrupa"Don"
poduzela da bideblokirala grupaciju njemakih trupa, opkoljenu kod Staljingrada, a zatim je
sudjelovao u njenom unitenju. Od februara 1943, R. J. Malinovski je komandant trupa
Junog,aodmartaJugozapadnogfronta(20.oktobra1943,ovajfrontjepromijenionaziv u3.
ukrajinskifront),kojesuseborilezaDonbasidioUkrajinenadesnojobali.

RodionJakovljeviMalinovskiimenovanjezamaralaSovjetskogSaveza1944.godine.
Od maja 1944. do maja 1945. godine, komandirao je trupama 2. ukrajinskog fronta ujasko
kiinjevskojoperacijiprilikomosloboenjaRumunjske,Maarske,Austrijeiehoslovake.

Od jula 1945, R. J. Malinovski komandirao je trupama Zabajkalskog fronta koje su nanijele

glavniudaracuMandurskojstrategijskojoperaciji,HerojemSovjetskogSavezaproglaenje
8. septembra 1945. godine, a 22. novembra 1958. postao je dvostruki heroj Sovjetskog
Saveza.

Poslijezavretkarata,R.J.MalinovskibiojekomandanttrupaZabajkalskoamurskogvojnog
okruga (19451947), glavni komandant trupa Dalekog istoka (19471953), komandant
trupa Dalekoistonog vojnog okruga (19531956), prvi zamjenik ministra obrane i glavni
komandantsuhozemnihtrupa(19561957).

Odoktobra1957,domarta1967.godine,doPosljednjihdanaivota,R.J.Malinovskibioje
ministarobraneSSSR.

Od1952.godinebiojekandidatzalanaCKKPSS,od1956.lanCKKPSSbiojedeputat
Vrhovnogsovjetaoddrugogdosedmogsaziva.OdlikovanjespetOrdenaLenjina,Ordenom
Pobjede, s tri Ordena Crvene zastave, dva Ordena Suvorova 1. reda, 16 stranih odlikovanja,
kaoimedaljama.

531
Za izuzetnu vjetinu u komandiranju trupama i heroizam pokazan u borbi protivzajednikog
neprijatelja, za zasluge urazvojuijaanjuprijateljskihodnosaizmeuoruanihsnagaSaveza
Sovjetskih Socijalistikih Republika i oruanih snaga SFRJ, Predsjednik SFRJ Josip Broz
Tito odlikovao je R. J. Malinovskog, 27. maja 1964. godine, Ordenom narodnog heroja
Jugoslavije.

Maral R. J. Malinovski preminuo je 31. marta 1967. godine, i sahranjen na Crvenom trgu,
kodzidinaKremljauMoskvi.

532
 ManagadzeAleksandarTeopanovi
Roen je 1919. godine uGruziji,SSSR.Neposrednopred
rat, A. T. Managadze zavrio je kolu ratnih avijatiara i
postaopilotsrednjegbombardera.

Aleksandar Teopanovi Managadze, sa svojim drugovima

iz posade navigatorom I. A. Bulkinim i strijelcem
radiotelegrafistom V. V. Boltarukom, leti, zbog
bombardiranja neprijateljskih trupa i tehnike, u duboku
neprijateljsku pozadinu i na sovjetsku teritoriju, koju su
hitlerovciprivremenookupirali,iusamuNjemaku.

Od 1944. godine, gardijski avijatiarski puk, u kome je

sluio komandir ete, gardijski stariji lajtnant A. T.
Managadze, poeo je da izvrava odgovorne zadatke
sovjetske vlade i komande Crvene armije da doprema
narodnooslobodilakoj vojsci Jugoslavije oruje i municiju, lijekove i sanitetski materijal,
hranuiodjeu.

Aleksandar Teopanovi i njegova posada letjeli su u pravcu trideset punktova na razliitim

podrujima Jugoslavije, dopremajui jugoslovenskim ratnim drugovima vojnu opremu. Sve
zadatkeizvrilisuuspjeno,

Za borbenu aktivnost u toku velikog Otadbinskog rata, A. T. Managadze odlikovan je s tri

Ordena Crvene zastave, Ordenom otadbinskog rata II reda, s dva OrdenaCrvenezvijezdei
mnogimmedaljama.

Aleksandar Teopanovi Managadze demobiliziran je Poslije rata, u inu majora, i dugo je

radioucivilnojavijaciji.

Predsjednitvo Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije proglasilo je, 21, juna
1945. godine, gardijskog starijeg lajtnanta Aleksandra Teopanovia Managadzea narodnim
herojemJugoslavije.

533
 OhrimenkoNikolajeviGrigorij
Roen je.1915. godine u Ukrajini. Zavrio je kolu ratne
mornarice i postao miner. Od tada, cijeli njegov ivot je
vezanzaratnumornaricuSSSR.

Od poetka velikog Otadbinskog rata, G. N. Ohrimenko

nalazi se u aktivnoj floti. Faisti su, 1941. godine, ulagali
velike, napore da bi osvojili Sevastopolj, koji se herojski
branio. Da bi omeli rad sovjetske flote, oni su postavili
hiljade mina u priobalnim vodama, primijenivi, pritom,
tehniku novinu magnetske mine. Ohrimenko je otkrio
tajnuovihmina.

Demontirao je jednu takvu minu, i prouio njen

mehanizam. U suradnji s naunim radnicima iz Akademije
nauka SSSR, pronaeno je efikasno obrambeno sredstvo
odmagnetskihmina.

Kapetan II klase Grigorij Nikolajevi Ohrimenko rukovodio je, 1943. godine, brigadom
minolovaca, koja se nalazila usastavuDunavskeratneflote,isuraivalasjedinicamaTreeg
ukrajinskog fronta, i pored estokih okraja, flota je uspela da pree vie od dvije hiljade
kilometara Dunavom,uzvodno.Velikakoliinamina,postavljenihuDunavu,bilajejednaod
glavnih prepreka. Brigadi minolovaca pripala je izuzetno opasna dunost da oisti Dunav od
mina i da ga od "puta smrti" pretvori u "put ivota". Ovaj zadatak je, pod komandom
GrigorijaNikolajeviaOhrimenka,uspjenoizvren.

Istiui zasluge Grigorija Nikolajevia Ohrimenka, Predsjednitvo Antifaistikog vea

narodnog osloboenja Jugoslavije proglasilo ga je, 21. juna 1945. godine, narodnim herojem
Jugoslavije.

Uruujui Grigoriju Nikolajeviu Ohrimenku Orden narodnog heroja, predsjednik

Predsjednitva AVNOJa dr. Ivan Ribar je rekao: Za Jugoslaviju, Dunav predstavlja ivot.
Oistivigaodmina,vratilistenamivot".

Poslije zavretka rata, Grigorij Nikolajevi Ohrimenko je nastavio sluiti u ratnoj mornarici.
Demobiliziranje1970.godine,uinukontraadmirala.

534
 SudecAleksandroviVladimir
Roen je 10. (23) oktobra 1904. godine u Ukrajini, u
Ninjednjepropetrovsku (danas je to dio grada
Dnjepropetrovska), u radnikoj porodici. lan
Komunistike partije Sovjetskog Saveza postao je 1924.
godine, ukljuio se u redove Crvene armije septembra
1925.Vojnotehnikukoluratnogzrakoplovstvazavrioje
1927, kolu ratnih pilota 1929, kursove za usavravanje
starjeinskog kadra pohaao je 1931. i 1933. godine, a
1937 1939. godine kolovao se uVojnojakademiji"M.
C.Frunze".

Od. 1929. do poetka velikog Otadbinskog rata

Sovjetskog. Saveza, nalazio se na raznim komandnim
dunostimau.Crvenojarmiji.

U vrijeme velikog Otadbinskog rata, 19411945. godine, komandirao je avijatiarskim

korpusom,biokomandantratnogzrakoplovstvaiVojnogokruga,odjunadoseptembra1942.
godine komandirao 1. bombarderskom armijom, od septembra 1942. do marta 1943, godine
zrakoplovnim bombarderskim korpusom, od marta 1943. 17. zrakoplovnom armijom.
Uestvovao je u bitkama na Jugozapadnom, Voronjekom, Kalinjinskom, Sjeverozapadnom,
Volhovskom, Lenjingradskom, Treem ukrajinskom frontu, prilikom proboja blokade
Lenjingrada,ukurskojbici,prilikomosloboenjaUkrajine,Rumunjske,Bugarske,Maarske,
Austrijeiehoslovake.

U toku zdruenih akcijaCrvenearmijeinarodnooslobodilakevojskeJugoslavijenateritoriji

Srbije, ujesen 1944. godine, V. A. Sudec je komandirao 17. zrakoplovnom armijom. Ratna
dejstva ove armije doprinijela su uspjehu Beogradske operacije i osloboenju jugoslovenske
prijestolniceodfaistikihokupatora.

Herojem Sovjetskog Saveza proglaen je 1945. godine. Za heroizam u borbi protiv

zajednikogneprijatelja,1964.godineproglaenjenarodnimherojemJugoslavije.

Poslije rata, V. A. Sudec nalazi se na komandnim poloajima u sovjetskoj armiji: naelnik je

Glavnog taba ratnih zrakoplovnih snaga, naelnik viih oficirskih kursova. Viu vojnu
akademiju"K.J.Voroilov"zavrioje1950godine.

Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR, od 11. marta 1955. godine, imenovanje za
maralaavijacije.

Od 1955. do 1962. godine, V. A. Sudec je komandant daljinske avijacije i zamjenik glavnog

komandanta ratnog zrakoplovstva, od 1962. glavni komandant jedinica protuzrane obrane
SSSR, zamjenik ministra obrane i zamjenik glavnog komandanta oruanih snaga zemalja
Varavskogugovora.Odjula1966.godine,maralavijacijeV.A.Sudecjevojniinspektoru
grupigeneralnihinspektora.Tokom19611966.godinebiojekandidatzalanaCKKPSS.

Umroje6.maja1980.godine.Zauspjenorukovoenjeborbenimoperacijama,V.A.Sudec
odlikovanjestriOrdenaLenjinaimnogimdrugimsovjetskimistranimodlikovanjima.

535
 SvobodaLudvig
Roenje25.novembra1895.godineuHroznatinu,eko
moravska visija, ehoslovaka, gdje je njegov otac imao
malu farmu. kolovao se za agronoma. U martu 1915.
godine bio je mobiliziran u austrougarsku vojsku. Te
godinebiojeupuennaRuskifrontgdjeje,,naelugrupe
ekih patriota, preao na rusku stranu. Tamo se, 1916.
godine, prikljuio ehoslovakoj legiji, da bi se s orujem
u ruci borio protiv austrougarske vlasti i za stvaranje
nezavisneehoslovakedrave.

Poslije povratka u ehoslovaku, 1920. godine, Ludvig

Svoboda je izvjesno vrijeme vodio oevu farmu. Godine
1922. ponovo se vratio u ehoslovaku armiju. Od 1931.
do 1934. godine predavao je na Vojnoj akademiji u
Hranicama. U vrijeme mobilizacije i minhenskog diktata,
biojekomandantbataljona3.pjeadijskogpuka"JanikaodTrocnova",uKromeriu.

NeposrednoPoslijenacistikeokupacijeehoslovake,LudvigSvobodajeuzeovaanudiou
organiziranju antifaistikog pokreta otpora u istonoj Moravskoj. Poetkom juna 1939,
godine, kada se rat pribliavao, preao je u Poljsku, i u Krakovu organizirao jedinicu
ehoslovake vojske u inostranstvu, izajednospoljskomarmijomborioseprotivokupatora
uvrijemenapadanaPoljsku.

Septembra1939.godine,preveojesvojuvojnujedinicuuSovjetskiSavez.Poslijenjemakog
napada na Sovjetski Savez, organizirao je Prvi nezavisni ehoslovaki bataljon u Buzuluku,
kojijepostaouvenuznamenitojbicikodSokolova,marta1943.godine.

U ljeto 1943. godine, u Novokopersku je formirana Prva ehoslovaka nezavisna brigada,

koja je stekla svoju prvu borbenu slavu blizu Kijeva, pod komandom Ludviga Svobode. Na
elu Prve ehoslovake armijske grupe u SSSR, on je uestvovao u borbi za Dukla Pas, i u
drugim operacijama na ehoslovakoj teritoriji, Ludvig Svoboda je, 4. aprila 1945. godine,
imenovanzaministranarodneobrane,biojesupotpisnikvladinogKbkogprograma,ivratio
sesehoslovakomvladomuosloboenudomovinu.

Cijela njegova porodica uestvovala je u pokretu otpora u vrijeme okupacije. Njegova

supruga, Irena Svoboda, suraivala je u upuivanju lanova pokreta otpora u inostranstvo,
brinulaseopadobrancimaiuvalaotpremnuradiostanicuusvojojkui.Kadjojjezaprijetila
opasnostodhapenja,prelaje,sasvojomkerkom,uilegalnost,igodinamasekrila,doksu
njenogsinaMireka,kojijetakoerradiouilegalnompokretu,uhapsiligestapovci,iulogoru
Mauthausensvirepojemuen.

Kaoministarnarodneobrane,LudvigSvobodajeorganiziraoehoslovakunarodnuarmijuu
periodu od 1945. do 1950. godine. U februaru 1948. godine stajao je na strani naroda, bio
izabran za poslanika Narodne skuptine, pristupio Komunistikoj partiji ehoslovake, i bio
lanCentralnogkomiteta1948.i1949.godine.

Kratko vrijeme vrsto je funkciju potpredsjednika vlade i predsjednika Dravnog komiteta za

fiziku kulturu i sport (19501951). ak i poto je bio razrijeen vodeih dravnih funkcija,

536
neumorno je pomagao izgradnju poljoprivrednih kooperativa i aktivno uestvovao u
socijalistikojrekonstrukcijisela.

Od1954.do1958.biojekomandantVojneakademijeKlementGotvald"uPragu.
Od 1945. aktivno je radio u prezidijumu Drutva ehoslovakoruskog prijateljstva (SSP).
Od 1948. do 1968. bio je poslanik Narodne skuptine, a od 1948. je i lan Predsjednitva
Saveza antifaistikih boraca. Takoer je autor knjige Od Buzuluka do Praga". Aktivno je
radio u Narodnoj skuptini i u Vojnoistorijskom institutu, i stalno odravao bliske veze s
omladinom.

Umartu1968.biojeizabranzapredsjednikaehoslovakeSocijalistikeRepublike,inatom
poloaju ostaje do maja 1975, kad je zbog bolesti osloboen dunosti. Od augusta 1968. je
lan GK Komunistike partije ehoslovake i lan njenog Predsjednitva. Krajem 1968, i
poetkom 1969. godine, bio je lan Izvrnog komiteta Predsjednitva CK Komunistike
partijeehoslovake.Uvrijemekritinogperioda19681969.godinezauzeojeodluanstav
u prilog neraskidivom prijateljstvu, savezu i bratskoj suradnji ehoslovake i Sovjetskog
Saveza, i mnogo uinio za konsolidaciju Komunistike partijeehoslovakeicijelogdrutva
napozicijamamarksizmalenjinizma.

Svoboda je general armije i nosilac najviih odlikovanja. On je prvi proglaen za heroja

ehoslovake Socijalistike Republike, 1965. godine. Nosilac je Ordena Klementa Gotvalda
za izgradnju socijalistike domovine, dva Ordena Republike, Ordena heroja Sovjetskog
Saveza,dvaOrdenaLenjinaidvaOrdenaSuvorova,OrdenaCrvenezvijezde,jugoslovenskih
Ordena zasluge za narod sa zlatnom zvijezdom (1946) i Ordena partizanske zvijezde sa
zlatnom lentom (1948), kao i mnogih drugih visokih odlikovanja ehoslovake i drugih
saveznikihdrava.Umroje1979.godine.

NarodnimherojemJugoslavijeproglaenje1946.godine.

537
 TolbuhinIvanoviFjodor
Maral Sovjetskog Saveza Fjodor Ivanovi Tolbuhin
roen je 16. juna 1894. godine u seljakoj porodici,
nedaleko od Jaroslavlja. Njegov otac Ivan bio je vrlo
siromaan i gotovo sve vrijeme radio je u Petrogradu.
MajkaAnaGrigorijevnabrinulaseoetvoromukeitroje
enskedjeceikakojekojeodnjihstasalozarad,odlazilo
je da trai kruha. Fea je, Poslije osme godine, 1902.
poao u osnovnu kolu. To su bile najtee godine u
porodici Tolbuhinovih, jer se otac razbolio i vie nije bio
sposoban za rad. Ali, poto je Fjodor s uspjehom zavrio
osnovno kolovanje, po savjetu uitelja i sveenika,
roditelji su ipak odluili da ga poalju u Davidovku,kako
bi zavrio jo dva razreda. Zimi je Fjodor, kao i ostala
djeca iz udaljenih sela, stanovao u Davidovki, i u
slobodno vrijeme pomagao svojoj gazdarici cijepao
drva, donosio vodu s jezera i radio druge poslove, a
subotominedjeljomjeodlaziourodnomjestoiprovodiotovrijemeuporodici.1907.godine
uspjeno je zavrio i ovu kolu. Te godine umro je i otac Ivan, pa su sve brige i staranje o
djeciprelinamajku.

Da bi kolikotoliko olakaoivotporodiceuselu,najstarijibratAleksandar,kojijeveivio
uPetrogradu,uzeojesobommalogFjodora,iujesenistegodinedaogauTrgovakukolu.
Poslije trogodinjeg kolovanja, Fjodor se zaposlio kod nekog trgovca. No, nije imao
trgovakogdarabiojeskroman,stidljivipoten.

Kada je poeo I svjetski rat, Fjodorov ivot se potpuno izmijenio. Godine 1915. postao je
dobrovoljacruskearmije.PoslijekratkogboravkauvozakojkoliuPetrogradskojnastavnoj
automobilskoj eti, kao motociklist bio je upuen na sjeverozapadni front, u tab 6.
pjeadijske divizije. Dva mjeseca Poslije toga stupio je u oficirsku kolu u Oranienbaumu.
Kada je zavrio skraeni kurs, jula 1915. godine, proizveden je u in zastavnika i upuen na
raspored u 22. brigadu. Kada su, u svojoj ljetnoj ofanzivi, Nijemci uspeli da probiju front 3.
ruske armije uGaliciji,idaubrzozauzmuPeremilj,LavoviznatandioGalicije,Tolbuhinje
polovinom septembra bio prebaen u sastav 9. armije. Naredbom komandanta armije,
postavljenjezamlaegoficirau11.etu,aPoslije11danapostaojenjenkomandir.

U sljedeoj ratnoj godini, Nijemci su teite svojih operacija prenijeli na zapadnoevropsko

ratite i poeli Verdensku bitku, dok su i na Talijanskom ratitu poele borbe oko Trentjina.
PotojesaveznikokomandiranjezatrailodaiRusijapreeuprotuofanzivu,kakobiolakali
situaciju na zapadnom ratitu, 4. juna 1916. jedinice ruskog Jugozapadnog fronta poele su
nastupanje prema Zapadu. Za potporunika Tolbuhina, ova operacija je bilaveomaznaajna,
iakonijedalaosobiterezultate.Meuvojnicimapoeojepostepenodasejavljaprotestprotiv
daljeg voenja rata. U bataljonima i etama pojavili su se boljeviki leci, s pozivom da se
okonaimperijalistikirat.UpukuukomejesluioFjodor,uestalasudezerterstva,iFjodor
nije mogao da se odvoji od ostalih vojnika. Februarska revolucija zadesila ga je u 13.
pograninomzamurskompuku,gdjejekomandiraobataljonom.Navojnikojkonferencijibio
jeizabranupukovskikomitetiuestvovaoujunskompohodu,kadajebiotekokontuzovan.
UseptembrujeproizvedenuinkapetanaiupuenuOmsk,u37.sibirskipuk.Tamojestigao
kadajevebilaformiranasovjetskavlast.

538
Udecembru1917.godineTolbuhinjebioupuennadvomjesenoodsustvo,zbogbolesti.To
vrijeme je proveo u rodnom mjestu u Jaroslavskoj guberniji, a u martu 1918. godine je
demobiliziran.

Potoseprilinooporavio,vekrajemjuna1919.godineTolbuhinje,nalinizahtjev,stupio
uCrvenuarmijuirasporeenutabzapadnogfronta,anetokasnijeupuenjenakolovanje
tapskih oficira. Sposoban i marljiv, uspjeno je zavrio kurs, i 15. decembra iste godine
imenovan je za pomonika naelnika taba tek formirane 56. streljake divizije, a neto
kasnije bio je i naelnik njenog taba. Za postignute uspjehe u borbi protiv
intervencionistikihsnagaodlikovanjeordenomcrvenezvijezde.

U jesen 1926. Fjodor je bio upuen u Vojnu akademiju "Frunze", a 19331934 zavrio je i
Operativni fakultet. U 1930. godini bio je postavljen za naelnika korpusa, i na toj dunosti
proveoje6godina.Godinukasnije,postaojekandidatKPSSSR.

Poto su Staljinove "istke" mimoile Tolbuhina, ve u septembru 1937. bio je postavljen za

komandanta72.streljakedivizijeuKijevskomvojnomokrugu.

Poetak II svjetskog rata zatekao ga je na dunosti naelnika taba zakavkaskog vojnog

okruga,kojijedobiozadatakdaosigurazapadnegraniceSovjetskogSaveza,aistovremenoi
sjevernegraniceIrana,gdjejetrebalodaseuspostavivezasasaveznikimjedinicama.Tonije
bilamalaodgovornostzatabVojnogokrugakojimjerukovodioTolbuhin.

Oko 20. novembra, Zakavkaski vojni okrug bio je preimenovan u Zakavkaski front, a
Tolbuhin, kao naelnik Operativnog odjeljenja fronta, proveo je noi i noi nad kartama u
razradi planova operacija. Poetkom 1942. godine, pripremana je nova operacija, koja nije
dala eljene rezultate, pa je Tolbuhin, 10. marta 1942, bio osloboen dunosti i pozvan u
Moskvunaodgovornost.

Kada su Nijemci prenijeli teite svojih operacija, u ljeto 1942. godine, prema Donskom
bazenu, i kavkaskoj nafti, neto kasnije u Privolkim stepama i oko Staljingrada vodila se
jedna od najveih bitaka II svjetskog rata, koja je, nesmanjenom estinom, trajala est i po
mjeseci. Veliki udio u zatiti volkih utvrenja pripao je Tolbuhinu. Poslije kratkog
obavljanja dunosti zamjenika komandanta Staljingradskog vojnog okruga, Tolbuhin je
postavljenzakomandanta57.armije.

Od marta 1943. godine Tolbuhin je komandant Junog fronta, zatim komandant 4.

ukrajinskog fronta, a sredinom 1944. godine postavljen je za komandanta 3. ukrajinskog
fronta. Jedinice pod njegovom komandom oslobodile su Taganrog, Donjeck, Rostovsku
oblast, Nikopolj,KrivijRog,KrimiSevastopolj,idosredineaugusta1944.izbilenagranicu
Rumunjske. Poto su, u suradnji s jedinicama 2. ukrajinskog fronta, u jakokinijevskoj
operaciji razbile njemakorumunjske snage, jedinice 3. ukrajinskog fronta oslobodile su
Bugarsku i, usuradnjisjedinicamaNOViPOJ,uestvovaleuosloboenjuBeogradaidijela
Srbije. Krajem 1944. godine, jedinice 3. ukrajinskog fronta, pod komandom Tolbuhina,
uestvovalesuuosloboenjuBudimpete,apoetkom1945.godineuzauzimanjuBea.

Poslijezavretkarata,TolbuhinjebiokomandantZakavkaskogvojnogokruga,aumroje17.
oktobra1949.godine,Ovadanakasnijeizvrenajekremacija,aurnaspepelomuzidanajeu

539
zidove Kremlja. Po odluci Sovjetske vlade, u Moskvi je postavljen spomenik Tolbuhinu.
Odlikovanjemnogimsovjetskimodlikovanjima.

NarodnimherojemJugoslavijeproglaenje31.maja1945.godine.

540
 UliskoVasilijAndrejevi
Roen je 1915. godine u Ukrajini. Pred rat je zavrio avijatiarsku kolu, i upuen u
bombarderskuavijaciju.

Od poetka rata, V. A. Ulisko bio je navigator u bombarderskoj avijaciji. Letio je u

neprijateljsku pozadinu, dovodei avion na cilj koncentracije neprijateljskih trupa i
tehnike, eljeznike vorove, skladita oruja i municije, aerodrome neprijateljske avijacije i
drugevojneobjekte.

Godine 1944, zamjenik navigatora Gardijskog avijatiarskog puka, gardijski major V. A.

Ulisko uestvovao je u zranim operacijama zbog davanja pomoi narodnooslobodilakoj
vojsciJugoslavije.Kaojedanodnajiskusnijihnavigatora,V.A.Uliskotrasiraojemarutedo
trideset poljana za sputanje tovara,narazliitimpodrujimaJugoslavije,Sobziromnatoda
su avioni letjeli nou, nad nepoznatom teritorijem i bez radionavigacionih ureaja, zbog
pronalaenjaciljabiojerazraenspecijalnisistemletovasvoom.Prvije,kaovoa,polijetao
avion,sjednomodnajiskusnijihposada,kojijenalaziocilj,izbacivaotovarikruionadnjim,
dajui istovremeno ugovorene radiosignale. Ostali avioni ravnali su se prema ovim
signalima, kao prema radiosvjetionicima, i tono pogaali cilj. Jedan od takvih voa u
avijatiarskojgrupi,kojaje,1944.godine,obavljalaletoveuJugoslaviju,biojeavionukojem
jekaonavigatorletioVasilijAndrejeviUlisko.

Poslijezavretkarata,V.A.UliskonastaviojedasluiuratnomzrakoplovstvuSSSR.Umro
jeuaprilu1956.godine.

Za hrabrost i visoku vojnu vjetinu, Predsjednitvo Antifaistikog vea narodnog

osloboenja Jugoslavije proglasilo je, 21. juna 1945. godine, gardijskog majora Vasilija
AndrejeviaUliskanarodnimherojemJugoslavije.

541
 VitrukAndrejNikiforovi
Roen je 1902. godine u Ukrajini, u siromanoj seljakoj
porodici. S trinaest godina poeo je da radi kao najamni
poljoprivredni radnik. Od 1924. godine nalazio se u
redovima Crvene armije. Osam godina je slubovao u
artiljerijskim jedinicama, a zatim odluio da postane pilot,
i upisao se u Borisolebsku avijatiarsku kolu. Poto je
zavrio kolu, i dobio zvanje pilota ratnog zrakoplovstva,
A. N. Vitruk je stupio u slubu ratnih zrakoplovnih snaga
Crvenearmije.Ovdjejepreaoputodpilotadogardijskog
generalmajora,komandantazrakoplovnihjedinica.

Od prvog do posljednjeg dana velikog Otadbinskog rata

Sovjetskog Saveza, uestvovao je u borbi protiv
hitlerovskihosvajaa.

UvrijemeBeogradskeoperacije,oktobra1944.godine,zrakoplovnejedinicepodkomandom
A. N. Vitruka nanosile su udarce faistikim trupama, svojim juriima i bombardiranjem.
Poto su borci Crvene armije i narodnooslobodilake vojske Jugoslavije oslobodili Beograd,
grupa A. N. Vitruka (10. gardijska jurina, i 236. lovaka zrakoplovna divizija, zajedno s
jedinicama za opskrbljivanje ratnim materijalom) sastavljena je na raspolaganje Komandi
NOVJ.Izvravajuiborbenezadatke,ovejedinicesuistovremenodoprinijeleosposobljavanju
jugoslovenskihpilota.

Zahrabrostiheroizam,pokazanubitkamaprotivhitlerovaca,sovjetskavladajeproglasilaA.
N. Vitruka herojem Sovjetskog Saveza. Za uee u protjerivanju faistikih okupatora.
PredsjednitvoAVNOJaproglasilogajenarodnimherojemJugoslavije.

Za svoje zasluge, A. N. Vitruk odlikovan je, takoer, s etiri Ordena Crvene zastave,
Ordenom Suvorova 2. reda, Bogdana Hmeljnickog 2. reda, Aleksandra Nevskog i Crvene
zvijezde.

JedinicakojomjeonrukovodioodlikovanajeOrdenomCrvenezastave,SuvorovaiKutuzova
2.reda.

Poslijerata,A.N.Vitrukostaojenadunostikomandantazrakoplovnejedinice.Preminuoje
2.juna1946.godine,uglavnomgraduUkrajine,Kijevu.

542
 ornikovSergejeviAleksandar
Roen je 31. oktobra 1912. godine u radnikom naselju
Jarevu, kod Vjaznika, Vladimirska oblast RSFSR u
radnikoj porodici. Rus. Tokom 19281930. pohaao je
koluuenikauprivredi,ipoto jujezavrio,poeojeda
radi kao kalfa u Tekstilnoj fabrici. Godine 1931,Lenjinski
Komsomol poslao ga jeu avijatiarsku kolu civilnog
zrakoplovstva,kojujezavrio1933,stekavizvanjepilota.

Prije velikog Otadbinskog rata Sovjetskog Saveza, letio

je na linijama civilnog zrakoplovstva u Zakavkazju, a
kasnije u Gruziji. Tamo je, u svojstvu pilota, kapetana, a
zatimkomandantatrenerskogodredastekaovelikoletako
iskustvoubrdovitimpredjelima.

Od 1941. godine, A. S. ornikov nalazi se u redovima

sovjetske armije, u aviotransportnoj diviziji ratnog zrakoplovstva, uspjeno izvrava sloene
zadatke u komandiranju. Godine 1943, oformila se borbena posada vojnog transportnog
aviona koju su inili: Aleksandar ornikov pilot, kapetan Boris Kalinkin drugi pilot
Pavel Jakimov navigator Ivan Galaktionov inenjer Nikolaj Verderevski radio
telegrafist. Januara 1944. godine, ova posada dobila je zadatak da u Jugoslaviju prebaci,
zranim putem, sovjetsku vojnu misiju, na elu s generallajtnantom N. V. Kornejevim,
Trebalo je obaviti let iz. Moskve u Teheran, a zatim, preko planinskih vijenaca. Azije,
pustinje Sjeverne Afrike i Sredozemnog mora u Bari (Italija), odakle su lanovi misije bili
jedrilicamaprebaeninaMedenopolje,kodBosanskogPetrovca.

Marta 1944. godine, avion kojim je upravljao gardijski major A. S. ornikov prvi put je u
tokunarodnooslobodilakogrataateriraonasnijegompokrivenojpoljani,visokoubrdima,na
podrujuMedenogpolja.A.S.ornikovjeizvrio,1944.godine,sasvojomposadomukupno
vie od etrdeset nonih letova u Jugoslaviju. Dopremao je borcima narodnooslobodilake
vojske sovjetsko oruje, municiju, hranu i prevozio ranjenike iz podruja ratnih operacija u
Italiju.

"Jednom smo ukrcali u avion petnaest ranjenih partizana", sjea se A. S. ornikov. "Tokom
cijelog leta iz partizanskog logora u Italiji, ni jedan od njih nije zajeao, iako su svi oni,kao
tosekasnijeispostavilo,bilibeznogu".

Sovjetski piloti srodili su se s jugoslovenskim partizanima, i uvijek su doekivali jedni druge

kaobrau.

Poslije faistikog desanta na Drvar (maja 1944. godine}, sovjetska KomandapovjerilajeA.

S.ornikovuzadatakdaprebacirukovodiocenarodnooslobodilakogpokretaJugoslavije,na
elusmaralomTitom,uBari.Unoi4.juna1944.godine,ponevremenu,A.S.ornikovi
posada njegovog aviona, izmakavi faistikoj priobalnoj protuavionskoj obrani, aterirali su
na improviziranom aerodromu na Kuprekom polju, ukrcali grupu lanova CK KPJ,
Vrhovnog taba Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, Predsjednitva AVNOJa,
rukovodstvo sovjetske i angloamerike misije, i prebacili ih u Bari. Iste noi, po nareenju
naelnika sovjetske vojne misije, A. S. ornikov je drugi put sletio na Kupreko polje, i
prebaciojodvadesetljudi.

543
UkazomPrezidijumaVrhovnogsovjetaSSSR,od20.juna1944.godine,zauzornoizvrenje
specijalnog zadatka sovjetske komande, gardijski major A. S. ornikov i lanovi posade
njegovog aviona, gardijski kapetan B. T. Kalinkin i P. N. Jakimov, proglaeni su herojima
Sovjetskog Saveza. Gardijski inenjerijski kapetan I. G. Galaktionov i gardijski oberlajtnant
N.S.VerderevskiodlikovanisuOrdenomLenjina.

Na jednoj od svojih redovnih sjednica na ostrvu Visu, Predsjednitvo Antifaistikog vea

narodnogosloboenjaJugoslavije,septembra1944.godine,donijelojeUkazoproglaenjuA.
S. ornikova, B. T. Kalinkina i P. N. Jakimova narodnim herojem Jugoslavije, I. G.
Galaktionov i N. S. Verderevski odlikovanisuOrdenompartizanskezvijezdeIIreda.Ordeni
suimurueniuosloboenomBeogradu.

Poslije osloboenja Beograda, pa do definitivne pobjede nad faizmom, avion A. S.

ornikova stajao je na raspolaganju Vrhovnoj komandi narodnooslobodilake vojske
JugoslavijeirukovodstvuKPJ.

Do1949.godine,A.S.ornikovostaojeuratnomzrakoplovstvuSSSR,Poslijeegasevratio
ucivilnozrakoplovstvo.

544
 danovVladimirIvanovi
Roen je 1902. godine u Kijevu, Ukrajina U Crvenu
armiju je stupio kao dobrovoljac, uestvovao u zavrnim
bitkama graanskog rata u Rusiji. Zatim, zavrivi
pjeadijsku kolu, stekao je veliko iskustvo u
komandiranju.

U Komunistiku partiju Sovjetskog Saveza V. I. danov

ulaniose1941.godine.

U vrijeme velikog Otadbinskog rata Sovjetskog Saveza

protiv faistikih agresora, bio je naelnik taba, a zatim
komandant 4. gardijskog mehaniziranogkorpusa,Pokazao
je hrabrost i heroizam, organizatorske sposobnosti u
Staljingradskoj bici, u borbama na jugu Ukrajine, u jasko
kiinjevskoj operaciji koja je sovjetskim trupama otvorila
put na Balkan. Vladimir Ivanovi danov uestvovao je uosloboenjuBugarskeiMaarske
odfaistikihokupatora.

U vrijeme Beogradske operacije, tenkisti mehaniziranog korpusa, kojim je komandirao V. I.

danov,borilisusezajednosborcimanarodnooslobodilakevojskeJugoslavije.V.I.danov
biojejedanodonihsovjetskihvojnihstarjeinakojisu,premarijeimaJosipaBrozaTita,"na
elu sovjetskih jedinica, rame uz rame s jugoslovenskim borcima, prolijevali svoju krv ne
samozaosloboenjeBeograda,veidrugihpodrujanaezemlje".

USovjetskomSavezu,zaslugegeneralaV.I.danovadobilesuvisokuocjenu.Odlikovanje
s dva Ordena Lenjina, tri Ordena Crvene zastave, Ordenom Suvorova 1. reda, s dva Ordena
Suvorova 2. reda, ordenom Crvene zvijezde i medaljama Sovjetskog Saveza. Proglaen je
herojemSovjetskogSaveza.

Za zasluge u zajednikoj borbi protiv neprijatelja i doprinos osloboenju Beograda i drugih

podruja Jugoslavije, gardijski generallajtnant tenkovskih jedinica danov proglaen je,
1944.godine,narodnimherojemJugoslavije.

U poslijeratnim godinama, V. I. danov zavrio je, s odlinim uspjehom, Vojnu akademiju

Generaltaba, i zauzimao odgovorne komandne poloaje u Crvenoj armiji. Poavi, kao lan
sovjetske vojne delegacije, na proslavu dvadesetogodinjice osloboenja Beograda od
faistikih okupatora, 19. oktobra 1964. godine, generalpukovnik V. I. danov tragino je
izgubio ivot u avionskoj nesrei. Na Avali, kod Beograda, sovjetskoj vojnoj delegaciji
podignutjevelianstvenspomenik.

545
 imjerskiMihal
Poljski maral, dravni i drutveni radnik Mihal imjerski,
roenje4.septembra1890.godine,uKrakovu.Zavrioje
Pravni fakultet na Jagelonskom univerzitetu. Od 1909.
godine radio je u oslobodilakompokretunateritorijipod
austrijskom okupacijom, uglavnom u poljskim streljakim
druinama (ilegalno ime Zavia). Od 19111912. godine
bio je u austrijskoj armiji. Oficirsku kolu zavrio je u
Bolcanu. U vrijeme I svjetskog rata, sluio je u poljskim
legionima. Inicijator je oruanog ustanka protiv
Austrijanaca i probijanja preko fronta na rusku stranu,
1918,kodRaranja.

Od februara 1918.godinejeeftaba2.poljskogkorpusa
u Rusiji, javni funkcioner Poljske vojne organizacije
(POW), komandant 2. puka 4. streljake divizije. Od
januara 1919. godine, Poslijepovratkauzemlju,postaojeoficirGeneraltabapoljskearmije.
Od20.augusta1919.jeefekspozitureGlavnekomandepoljskearmijeuSosnovjecu,gdjeje
organizirao pomo za lezijske ustanike. Od 1919 1920, komandirao je brigadom i
divizijom.Od19211923,studiraojenaVisokojvojnojkoliuFrancuskoj.Uinbrigadnog
generalaunaprijeenje1924.godine.Od19241926.jezamjenikefaadministracijearmije.
U maju 1926. godine istupio je protiv vojnog prevrata marala Pilsudskog, zbog ega je
otputen iz vojske i proganjan od sancijskih vlasti. Od 19311938, bio je u emigraciji u
Francuskoj(Pariz).

Uoktobru1938.godine,vratioseuzemlju.Poslijeseptembarskekampanje1939,ukljuiose
u borbu s hitlerovskim osvajaem. Bio je pristalica aktivnih oruanih operacija protiv
okupatora u vrstoj suradnji i oslanjanju na pomo i prijateljstvo SovjetskogSaveza.Godine
1942, uspostavio je vezu s Poljskom radnikom partijom i Glavnim tabom narodne garde.
Odmaja1943.godine,kaovojnisavjetnikNarodnegarde,prenosiojesvojevelikoiskustvoi
struno znanje u usavravanju organizacije i komandiranja, i razraivanju najefikasnijih
metoda oruane borbe protiv okupatora. Takoer je bio jedan od suorganizatora i lan
predsjednitva Zemaljskog narodnog vea ilegalnog Parlamenta poljskih demokratskih
grupacija, koji su, po inicijativi Poljske radnike partije, sazvani u novogodinjoj noi 1943.
godine. U januaru 1944. godine, naimenovan je, preko Zemaljskog narodnog vea, za
Glavnogkomandantanarodnearmije.Stekaojevelikezaslugeuuspjenomdjelovanjuiborbi
protiv vojnopolicijskih snaga okupatora na teritoriji Poljske. Mihal imjerski je bio
predsjednik delegacije Zemaljskog narodnog vea koja je, poetkom jula 1944, dola u
Moskvu na razgovore s vladom SSSR i predstavnicima Saveza poljskih patriota. Dvadeset
prvog jula 1944, imenovan je za glavnokomandirajueg poljske vojske i rukovodioca resora
zanarodnuobranuuPoljskomkomitetunarodnogosloboenja.Unaprijeenjeuingenerala
broni.KaojedanodorganizatoraPoljskenarodnevojske,imaojebitandoprinosupreporodu
i brzom razvoju regularnih oruanih snaga narodne poljske drave, pokazujui organizacioni
talentirukovodilakesposobnosti.Podnjegovimrukovodstvom,poljskanarodnavojskajeu
zavrnomperiodurataizraslauoruanusnagukojajebrojalavieod400hiljadaljudi,akoja
je znaajno doprinijela pobjedi nad faizmom. Za zasluge u razvoju vojske i jaanju narodne
Poljske, 3. maja 1945. je imenovan za marala Poljske. Od 19451949. je ministar za
narodnu obranu, Od 19491952. je lan Dravnog savjeta, a od 1956. godine je bio na
razliitimdunostimaicivilnojslubi.Od1969.godinejeupenziji.

546
On je zasluan i cijenjen drutveni radnik, poasni predsjednik Glavne uprave Saveza boraca
za slobodu i demokraciju. Kao priznanje za izuzetan udio u pobjedi nad faizmom u II
svjetskom ratu, kao i u preporodu dravnosti i jaanju Narodne Republike Poljske i njene
obrambene moi, odlikovan je Ordenom graditelja Narodne Poljske. Odlikovan je, takoer, i
drugim najviim odlikovanjima! Ordenom narodnog heroja Jugoslavije, Velikim kriem
ordena "Virtuti Militari" s lentom i zvijezdom, Grunvaldskim krstom l reda, Velikom lentom
poljskog preporoda, sovjetskim Ordenom pobjede, ehoslovakim Ordenom bijelog lava za
pobjedu sa zvijezdom 1 reda, bugarskim Ordenom 9. septembra 1944. godine, Ordenom
NarodneRepublikeMaarskeiamerikomLegijomzazaslugeredaglavnokomandujueg.

547
Podaci o narodnim herojima
Prvinarodniheroj,PetarLekovi,proglaenjeveljae1942.godine,neposrednopotoje,
odlukomVrhovnogtabaNOVJ,uvedenozvanjenarodnogheroja.Ordennarodnogheroja,
ustanovljenUkazomVrhovnogkomandantaNOViPOJod15.kolovoza1943.godine,o
odlikovanjimaunarodnooslobodilakojvojsci,dodjeljivanjeonimakojisupokazali
osvjedoeniheroizamnabojnompoljuiliudranjupredneprijateljem.Takvihjebilomnogo
meuborcimairukovodiocimaoruanerevolucije,ljudiienasvihuzrastaizanimanjaisvih
nacionalnosti.Ali,samonajboljimajepripaloovoizuzetnopriznanje.

OrdenomnarodnogherojaJugoslavijeodlikovanoje1.322uesnikaoruanerevolucije,19
stranihdravljana(16graanaSSSRipojedanCeh,Poljak,Talijan),32jediniceiustanove
NOVJ,4drutvenopolitikeorganizacijei6naihgradova.

Spol
Ogromnaveinanarodnihherojasumukarci:
Ukupno1322
Mukarci 1231
ene91

Politikapripadnost
Premapolitikojpripadnosti,veinanarodnihherojasukomunisti.Oko97%poginulihi
strijeljanihnarodnihherojabilisulanoviKPJ,atakoerisvikojisupreivjelioruanu
revoluciju.

Ukupno 1.322
lanoviKPJ1.284
lanoviSKOJa18
Neorganiziraniilinepoznatapolitikapripadnost20

Zanimanje
Podaciozanimanjunarodnihherojauvjerljivoilustrirajuirinuoruanerevolucije:unjojsu
uestvovaligotovosvislojevinaegdrutva.Najviejerudaraiindustrijskihradnika:34%.
Studentiiaciine19%svihnarodnihheroja,poljoprivredniradnici18,astrunjaciraznih
profila13%.Studentiiaciinepolovinuukupnogbrojaintelektualacameunarodnim
herojima.

Rudari,industrijskiinjimasrodniradnici 452
Poljoprivredniciinjimasrodniradnici 236
Radniciutrgovinamaiuslugama33
OficiriipodoficiriJugoslavenskevojskeiandari 82
Administracijainjimasrodnislubenici 78
Pravnici 64
Profesoriiuitelji 54
Inenjeriiljekari 27

548
Ostalistrunjaci,umjetniciinovinari 29
Studenti 184
aci 66
Domaice14
Nepoznato5

Starost
Analizastarosnestrukturenarodnihherojauvjerljivogovoriomladostinaeoruane
revolucije.

Polovinanarodnihherojaotilajeuratsmanjeod25godina,asamonjih325jeimalovie
od30godina.

Odukupnogbrojapoginulihiumrlihnarodnihheroja42%subilimladiizmeu16i26
godina,a38%suimaliod27do34godine.Trietvrtinenarodnihherojabilisumlaiod34
godine25meunjimanisuimalini 20godinautrenutkupogibije,atrojesubilimlaiod17
godina.SkojevkaMilkaBosniimalajesamo15godinakadajepoginulaposlesvog
poznatogpodvigaskidanjaebetaspartizanskogtenkaprilikomdesantanaDrvar,u
svibnju1944.godine.

Proglaeninarodniherojipremagodinama
MilkaBosnijeposljednjiproglaeninarodniherojJugoslavije,1974.godine.Ogromna
veinanarodnihherojajedobilazasluenopriznanjeposlerata.Najvieihjeproglaeno
1953,zatim1951.i1952.godine.Samojedanodnjih,JosipBrozTito,dobiojeovajorden
vieputa:jednomunovembru1944,advaputaposlijerata.

Godina Brojproglaenih
narodnihheroja
1942. 16
1943. 20
1944. 27
1945. 88
1946. 6
1947. 1
1946. 4
1949. 51
1950. 1
1951. 356
1952. 100
1953. 633
1955. 2
19561974. 16

Poginulipremagodiniborbeipremauzrastu

549
Od955palihheroja,77%izgubilojeivotudirektnojoruanojborbisneprijateljem.Oko15
%jestreljanoilinastradalouzatvorimailogorima,aoko7%jeumrloposlerataod
posljedicaratailimuenjauzatvorima.

Premagodinirata,najvienarodnihherojajepoginulo1943gotovo30%,azatim1942
27,5%.Neposrednoposleratapoginuloje9narodnihheroja,mahomuobraunusostacima
neprijateljskihbandi,anekiinesretnimsluajem.55narodnihherojajeizvrilosamoubojstvo
danebipali neprijateljuuruke.

Mjestoroenjaistradanjanarodnihheroja

NajveibrojnarodnihherojaroenjeuHrvatskoj 21,9%,zatimuBosniiHercegovini
20,6,uCrnojGori 18,7,uSrbijibezpokrajina15,uSloveniji11,05%.Najvie
poginulihistrijeljanihnarodnihherojajeizBosneiHercegovine23,1%,Srbije
21,HrvatskeiCrneGorepo20%.NajvienarodnihherojajepoginulouBosnii
Hercegovini 32%,uuojSrbiji 19,Hrvatskoj18,Sloveniji12,CrnogGori8,
Makedoniji5,Vojvodini2inaKosovu1%.Odukupnogbrojanarodnihheroja,relativnoje
najviepoginulihsKosova(85%).Tojest11od13proglaenih.TajprocentuuojSrbiji
iznosi78%,uBosniiHercegovini77%akodostalihsekreeod73uCrnojGorido65%,u
Hrvatskoj.

ivihnarodnihherojau1957.jebilo410,u1975.367,au1981,343narodnaheroja.

Godina Ukupno ene Starostumomentustradanja

stradanja
1519 2026 2734 3544 45ivie
godina godina
Ukupno: 955 74 25 368 367 116 79
1941. 119 9 4 37 52 21 5
1942. 262 19 5 104 112 26 15
1943. 282 25 8 119 114 32 9
1944. 188 18 7 91 71 14 5
1945. 32 1 1 13 11 7
Posle1945. 37 1 4 7 16 10
Nepoznato 35 1 35

550