Professional Documents
Culture Documents
Gotova Skripta Hnig PDF
Gotova Skripta Hnig PDF
5
Kratak istorijski razvoj organske hemije ......................................................................................... 6
ime se bavi organska hemija? ......................................................................................................... 7
Strukturna teorija .............................................................................................................................. 7
Vrsta veze ........................................................................................................................................... 7
Gustina () .......................................................................................................................................... 70
Relativna gustina ............................................................................................................................. 70
Gustina proizvoda ............................................................................................................................ 71
Viskozitet ............................................................................................................................................ 71
Dinamiki viskozitet .................................................................................................................... 71
Kinematska viskoznost ................................................................................................................ 71
Strukturna teorija
Atomi u molekulu meusobno se povezuju na osnovu sledeih principa:
1. Atomi u molekulu meusobno su povezani po odreenom redu, u skladu sa
njihovim valencama;
2. Osobine jedinjenja su funkcija njihove strukture.
Isti broj istih atoma moe se meusobno povezati na vie naina. Zbog toga su
mogua jedinjenja iste molekulske formule, ali raznih osobina izomerna jedinjenja
ili izomeri.
Vrsta veze
Hemijske veze su privlane sile koje deluju izmeu estica koje izgrauju supstance.
U graenju hemijskih veza uestvuju elektroni iz poslednjeg energetskog nivoa. Ti
elektroni se nazivaju valentni, a po nauniku Luisu ih predstavljamo tako to pored
simbola elemenata stavljamo rasporeene elektrone obeleene takicama ili kruiima.
Kovalentna veza
Kovalentna veza se obino uspostavlja izmeu istih ili razliitih atoma nemetala.
Ova veza se moe objasniti po:
1. Oktetnoj eoriji valence (Luisova teorija);
2. Teoriji valentne veze i teoriji molekulskih orbitala.
Po oktetnoj teoriji valence, kovalentna veza nastaje izmeu atoma nemetala koji
grade molekul da bi atomi dostigli strukturu najblieg plemenitog gasa (oktetno-
valentna teorija koju je dao naunik Luis). Do uspostavljanja takvih konfiguracija dolazi
stvaranjem zajednikih elektronskih parova.
Kovalentna hemijska veza moe biti kovalentno polarna i kovalentno nepolarna.
Kovalentno nepolarna veza se gradi izmeu istih atoma nemetala H2, O2, N2, Cl2 itd.
Nepolarna je zato to su zajedniki elektronski parovi simetrino rasporeeni
izmeu jezgara atoma koji grade vezu.
Kovalentno polarna veza gradi se izmeu razliitih atoma nemetala, takoe preko
zajednikog elektronskog para, ali je elektronski par vie privuen atomu koji ima vei
afinitet prema elektronu i taj atom nosi malo negativno, a drugi atom malo pozitivno
naelektrisanje.
Jonska veza
Jonska veza je elektrostatiko privlaenje suprotno naelektrisanih jona. Obrazuju se
izmeu atoma metala i nemetala.
Stvaranje jonske veze je posledica elektronegativnosti- Sposobnosti atoma da
privue elektrone iz zajednikog elektronskog para.
Elektronegativnost raste od elemenata 1. prema elementima 18. grupe PSE.
Elektronegativnost opada od elemenata 1. prema elementima 7. periode.
Atomi metala da bi postigli stabilnost otputaju svoje valentne elektrone i tako
nastaju katjoni (pozitivno naelektrisan jon). Atomi nemetala da bi postigli stabilnost
primaju elektrone od atoma metala i tako nastaju anjoni (negativno naelektrisani jon).
Kada joni nastanu izmedju njih se javlja privlaenje to jest JONSKA VEZA.
U jonskim supstancama (osim u gasovitom stanju) nikada nije jedan katjon povezan
samo sa jednim anjonom, ve na jedan katjon dolazi vie anjona i obrnuto. Zato je jonska
veza mnogo jaka, a t.k. i t.t. jonskih supstanci velike (preko 1000 stepeni C). Sve soli
imaju jonsku vezu.
Jedinjenja koja imaju jonsku vezu imaju jonsku kristalnu reetku i vrstog su
agregatnog stanja. Kristalnu jonsku reetku grade joni, imaju visoku taku kluanja i
topljenja.
Jonska jedinjenja u vrstom stanju ne provode struju jer nema slobodnih jona.
Struju provode samo svoji vodeni rastvori ili njihovi rastopi.
Oksidacioni brojevi odgovaraju broju otputenih ili primljenih elektrona iz
poluenergetskog nivoa.
Tamo gde su brojevi otputeni oksidacioni broj de biti +, a primljeni -.
2. Hemijski sastav nafte
Nafta (zemno ulje, petroleum, crude oil) na molekulskom nivou sadri
ugljikovodonina jedinjenja kao i organska jedinjenja sumpora, azota i kiseonika, a mogu
biti prisutni i metali ali u manjoj koliini. I ako vei deo sastava nafte ine
ugljikovodonici, vrsta i nain njene obrade veinom je odreen neugljikovodinim
sastavom (sumpor, kiseonik i azot). Organska jedinjenja sumpora, azota i kiseonika
imaju tendenciju koncentriranja u naftnim frakcijama s viim temperaturama kljuanja
i na taj nain bez obzira na njihov poetni sadraj u sirovoj nafti znatno oteavaju
obradu tih naftnih frakcija. Ugljikovodini deo nafte veinom se sastoji od parafinskih,
naftenskih i aromatskih organskih jedinjenja. Olefinska jedinjenja se uobiajeno ne
nalaze u sirovoj nafti, kao ni acetilenski ugljikovodonici.
Udeo parafina u sirovoj nafti zavisi od vrste nafte, meutim, uopteno e se udeo
parafinskih ugljikovodonika smanjivati s poveanjem molekulske mase. U benzinskim
frakcijama e tako udeo parafinskih ugljikovodonika dostizati 80 %, dok e u mazivim
uljima iznositi do 30 %. Koliina razliitih jedinjenja nekog homolognog niza znatno
varira s obzirom na njihov apsolutni i relativni sadraj. U bilo kojoj frakciji sirove nafte
moe postojati manji broj jedinjenja koje ine vei dio sadraja te frakcije, a vrsta tih
jedinjenja zavisie od prirode izvornog materijala kao i od relativnog sadraja pojedinih
jedinjenja koji preovladavaju u uslovima stvaranja sirovine.
Elementarni sastav proseno (%):
C 83-87
parafini:n-,izo-, razgranati
H 11-14
S 0.5-6 ugljovodonici cikloparafini (=nafteni)
N 0.1-2.0 aromati derivati benzena
O 0.05-1.5
Metali u tragovima: ~ 40 metala. najvaniji: Fe, Al, Ca, Mg, Ni, V.
Hemijski sastav nafte zavisi od mesta njenog nalaenja i veoma je sloen-nafta je
smea oko 1000 razliitih individualnih supstanci. Osnovne vrste supstanci
koje ulaze u sastav nafte su:
1. Ugljovodonici (organska jedinjenja C i H)
2.Heteroatomska organska jedinjenja - jedinjenja u iji sastav ulaze, pored C
i H, i drugi elemenati i to: S, N i O.
3. Metaloorganska ili organometalna jedinjnja -organska jedinjanja u iji sastav
ulaze i metali (najee V i Ni);
4. Voda
5. Mineralne soli
6. Soli organskih kiselina
7. Mehanike primese (pesak, krenjak i glina).
2.1. Ugljovodonici
Ugljovodonici su po sastavu najprostija organska jedinjenja, jer u sastav njihovih
molekula ulaze samo 2 elementa: C i H.
2.1.1.Podela ugljovodonika
Prema nainu kako su meusobno povezani atomi C u njihovim molekulima i prema
vrsti hemijskih veza izmedju C atoma u molekulima podela ugljovodonika moe skraeno
da se prikae dole navedenom emom:
I) ACIKLINI ili ALIFATINI II) CIKLINI ili PRSTENASTI
C atomi su meusobno povezani u
C atomi su meusobno povezani u otvorene
zatvorene nizove ili prstenove, pri emu u
nizive, koji mogu da budu linijski ili razgra
sastav molekula mogu da ulaze 1, 2, 3 ili
nati-ravasti
vie prstenova.
Vrste alifatskih (aciklinih)
Vrste ciklinih ugljovodonika:
ugljovodonika
Aliciklina Aromatska
Zasieni aciklini Nezasieni aciklini jedinjenja- jedinjenja-jedinjenja
ugljovodonici ugljovodonici ciklizovana sa benzenovim
alifatska jedinjenja prstenom
Alkeni (u molekulu Benzen i dr. (u
Alkani (u molekulu Cikloalkani (u
je prisutna 1 molekulu je
su prisutne samo molekulu su
nezasiena prisutna aromatina
jednostruke prisutne samo
dvostruka veza veza izmeu C
zasiene veze) zasiene veze)
izmeu C atoma) atoma)
Alkini (u molekulu Cikloalkeni (u
je prisutna 1 molekulu je
nezasiena prisutna 1
trostruka veza dvostruka veza
izmeu C atoma) izmeu C atoma)
Nafta i zemni gas su najvei prirodni izvor ugljovodonika. Dok su u zemnom gasu
zastupljeni nii, gasoviti lanovi - pretei metan, u nafti su pomeani teni, vrsti i u
manjoj meri gasoviti ugljovodonici.
U lakim frakcijama nafte odnosno proizvodama nieg intervala kljuanja, do oko
350C, zastupljeni su laki ugljovodonici jenostavnije strukture i manjih molskih masa.
Oni pripadaju sledeim homolognim serijama:
1. Alkani i izo-alkani (parafini) CnH2n+2
2. Monociklini cikloalkani (nafteni) sa peto-i estolanim prstenovima, CnH2n
3. Diciklini cikloalkani (nafteni) , petolani, estolani i meoviti CnH2n-2
4. Triciklini cikloalkani (nafteni), CnH2n-4
5. Monociklini aromatski ugljovodonici, benzenova sarija - CnH2n-6
6. Diciklini ugljovodonici meanih struktura naftensko-aromatskih, CnH2n-8
7. Diciklini aromatski ugljovodonici; CnH2n-12
Sa porastom intervala kljuanja proizvoda iznad 350C poveava se udeo
ugljovodonika slozenijih struktura i veih molskih masa kao i neugljovodoninih
komponenata. Oni se svrstavaju u sledee grupe:
1. Alkani velikih molskih masa, CnH2n+2
2. Mono i policiklini cikloalkani sa duim ili kraim boim nizom, alkil-ostacima i
optim formulama od CnH2n do CnH2n-10, tj. od monociklinih do estociklinih
struktura.
3. Mono i policiklini aromatski ugljovodonici sa bonim alkil ostacima i optih
formula od CnH2n-6 do CnH2n-36, tj. od alkilbenzena do struktura sa 6
kondenzovanih prstenova u molekulu.
4. Ugljovodonici meovitih, policiklinih struktura sastavljenih od cikloalkana i
aromatskih prstenova sa alkil-ostacima i opte formule; od CnH2n-8 do CnH2n-22.
5. Razliita organska jedinjenja policiklicne meavite strukture sa S, O, ili N kao
heteroatomima i duim ili kraim alkil ostacima.
Promena udela razliitih struktura ugljovodonika sa poveanjem intervala kljuanja
nafte do 500C, prikazana je na sl. 1.
Fizike osobine
Pri obinim uslovima (25oC i atmosferskom pritisku) normalni alkani mogu da budu
u svim agregatnim stanjima: prva 4 ugljovodonika (C1-C4) su gasovi, sledei
ugljovodonici (C5-C17) su tenosti, a od C18H38 su vrste supstance.
Sa poveanjem molske mase (broja C atoma u molekulu) raste veliina molekula,
raste jaina medjumolekulskih - Vandervalsovih sila, a samim tim i temperature
kljuanja, temperature topljenja i gustina normalnih alkana.
Gustina alkana je manja od vode (1 g/cm3).
Razgranati alkani imaju niu temperaturu kljuanja nego normalni alkan sa istim
brojem C atoma. Temperature topljenja razgranatih alkana mogu da bude ili vie, ili
nie od temperature topljenja normalnog alkana sa istim brojem C atoma.
Alkani su praktino nerastvorljivi u vodi, a dobro se rastvaraju u nepolarnim
organskim rastvaraiam (C6H6- benzen, CCl4- ugljentetrahlorid). Ovakvo ponaanje
alkana je u vezi sa poznatim empirijskim pravilom slino se rastvara u slinom.
Naime, alkani su sagraeni od nepolarnih molekula i zato se nerastvaraju u vodi u
iji sastav ulaze polarni molekuli, a dobro se rastvaraju u nepolarnim organskim
rastvaraima koji se sastoje od nepolarnih molekula.
Motornom benzinu n-alkani daju loa antidetonatorska svojstva to nije sluaj sa
izo-alkanima tj. razgranatim strukturama. n-parafini sa 9-15 C-atoma izdvojeni iz
petrolejske (kerozinske) frakcije nafte, slue kao sirovina za dobijanje bioloki
rasgradivogg alkilbenzensulfonata koji, je osnovna komponenta u sredstvima za pranje.
n-parafini veih molskih masa obrazuju pri hladjenju kristale u nafti i njenim frakcijama
iz kojih se izdvajaju kao "parafin". Sadraj kristalnih struktura n-parafina poveava
viskoznost proizvoda.
Alkani sa normalnim nizovima imaju manju viskoznost u odnosu na izo-alkane i
aromatske ugljovodonike, meutim i alkani i izo-alkani imaju vei indeks viskoziteta od
aromatskih ugljovodonika. U skoro svim naftama su alkani zastupljeniji u veim
koncentracijama od izo-alkana.
Hemijske osobine
Alkani nisu hemijski aktivne supstance. Pri obinim uslovima oni su inertni, a u
hemijske reakcije stupaju tek kada im se obezbede posebni uslovi (visoka temperatura,
prisustvo jake svetlosti, prisustvo katalizatora).
Znaajne reakcije alkana su:
1. Reakcije sagorevanja ili reakcije sjedinjavanja sa kiseonikom, pri kojima na
visokoj temperature i u prisustvu vika kiseonika dolazi do potpunog sagorevanja alkana
i obrazovanja CO2 i H2O (pri nepotpunom sagorevanju alkana obrazuje se otrovan gas
CO-ugljen monoksid, ili a-C).
Na primer:
CH4 + 2O2 CO2 + 2H2O; Ho = -889,5 kJ
2C2H6 + 7O2 4CO2 + 6H2O; Ho = -3116,6 kJ
Reakcije sagorevanja alkana su egzotermne(Ho<0), zbog ega se alkani koriste kao
goriva.
Sagorevanje gasovitih alkana moe da se odigra nemerljivo velikom brzinom, tj. uz
eksploziju, na temperaturi paljenja ovih gasova, kada su oni prisutni u vazduhu u
koncentraciji koja je u oblasti granica eksplozivnosti. Zbog toga je neophodna stalna
kontrola koncentracije ovih gasova , naroito metana u rudnikom vazduhu, jer je metan
gas koji se stvara u rudnicima uglja i pripada grupi eksplozivnih rudarskih, ili rudnikih
gasova
2. Reakcije supstitucije ili zamene pri kojima se jedan ili vie atoma vodonika u
alkanu zamenjuju (supstituiu) jednim ili vie drugih atoma ili atomskih grupa.
Znaajne reakcije supstitucije su halogenovanje, pri kojima se atomi H u alkanu
zamenjuju atomima halogenih elemenata :Cl i Br (supstitucija H atoma atomima F je
vrlo burna reakcija i zahteva posebne uslove, a supstitucija H sa I praktino nije
mogua). Na primer:
( l
l h vetlo t) l
metan hlormetan
l h ( vetlo t) l
l l
hlormetan dihlormetan
l h ( vetlo t) l
l l
dihlormetan trihlormetan
l h ( vetlo t) l
l l
trihlormetan tetrahlormetan
Mehanizam reakcije halogenovanja alkana:
I) Poetak reakcije, inicijacija
h Cl + Cl Cl Cl Cl + Cl
Cl Cl Cl + Cl
T
H H
H C H + Cl H C + HCl
H H
H H H H
H C + H C H H C H+ C H
H H H H
H H
H C + Cl Cl H C Cl + Cl
H H
metilhlorid
III) Zavretak reakcije, terminacija
H H
Cl + Cl Cl Cl H C + Cl H C Cl
H H
H H H H
H C + C H H C C H
H H H H
Energetske promene prilikom odvijanja hemijskih reakcija
H H
H C H + Cl Cl H C Cl + H Cl
H H
428 kJ + 244 kJ -340 kJ - 433 kJ - 101 kJ/mol
I) Cl Cl Cl + Cl H= 244 kJ
II) Cl + CH4 HCl + CH3 H= - 5 kJ
III) H3C + Cl Cl CH3Cl + Cl H= - 96 kJ
H C H Cl
Kreking propana:
1. CH3CH2CH3 CH2=CHCH3 + H2
propan propen
2. CH3 CH2 CH3 CH2 = CH2 + CH4
propan eten metan
Pored krekinga koji se odigrava na povienim temperaturama (od 600oC, pa navie),
a koji se naziva termiki kreking, postoji i kreking koji se odigrava na niim
temperaturama (350-500 oC) i u prisustvu katalizatora ( alumosilikata-zeolita,
aluminijum hlorida i dr.) i on se naziva katalitiki kreking.
Kreking ima veliku primenu pri sekundarnoj preradi nafte da bi se poveao prinos
benzina, i da bi se poveao oktanski broj benzina.
4. Reakcije dehidrogenovanja (dehidrogenizacije- oduzimanje vodonika)
Pri ovim reakcijama alkani se pretvaraju u alkene (nezasiene ugljovodonike) uz
izdvajanje vodonika (H2). Ove reakcije se odigravaju u prisistcu katalizatora na
povienim temperaturama:
lkan lken
5. Rakcije izomerizacije
Reakcije izomerizacije su procesi pri pri kojima se normalni alkani prevode u
razgranate alkane (izomere) zagrevanjem u prisustvu katalizatora.
Na primer:
n propan
i propan
I ove reakcije ima praktinu primenu u sekundarnoj preradi nafte kada se normalni
ugljovodonici prevode u razgranate (ravaste) u cilju poveanja oktanskog broja benzina
(najmanju sklonost ka detonaciji imaju razgranati zasieni ugljovodonici, a najveu
normalni zasieni ugljovodonici).
5. Reakcije ciklizacije
Ovim reakcijama se normalni alkani, u prisustvu odgovarajuih katalizatora,
prevode u ciklina jedinjenja.
H H
H H H H H H H H
C
H C C H
H C C C C C C H H H + H2
C C
H H H H H H H C H
H H
Opta formula alkena je CnH2n. Obrazuju, kao i alkani, homologi niz u kome se
svaki sledei alken u odnosu na predhodni razlikuje za CH2 grupu, tj. ima jednu vie
CH2 grupu.
Nazivi i izomerija
Pravila za nazive alkena , koja su usvoljena od strane Meunarodnog Saveza za
istu i primenjenu hemiju (IUPAC), su slina pravilima za davanje naziva alkanima:
normalni alkeni
1. nastavak an odgovatrajueg alkana zamenjuje se nastavkom en,
2. lanac se numerie od kraja kome je blia dvostruka veza,
3. naziv normalnog alkena pie se na sledei nain: broj atoma C na kome se nalazi
dvostruka veza-ime alkena;
CH3 Cl Cl
H2C CH2 H2C C C C
H Cl H
etilen propilen trihloretilen
razgranati alkeni
1. osnovnim alkenom smatra se najdui lanac u kome se nalazi dvostruka veza, i
on se numerie od kraja kome je blia dvostruka veza (a ne od kraja kome su blie bone
grane),
2. pisanje naziva razgranatog alkena vri se po sledeem redosledu: broj atoma C za
koji je vezan boni niz-naziv bonog niza-broj atoma na kome je dvostruka veza-ime
osnovnog alkena. Na primer:
1 2 3 4 5
CH3 CH=CHCH CH3
4-metil-2-penten (a ne 2-metil-3-penten)
CH3
Pored IUPAC naziva postoje i stari nazivi za alkene, koji su se jo uvek zadrali u
upotrebi.
Tako se esto koriste nazivi koji se izvode od naziva alkana tako to se umesto
nastavka an stavlja nastavak ilen. Za razlikovanje izomera koriste se grka slova (, ).
Kod alkena postoji strukturna izomerija (poloajna i izomerija lanaca, poloaj
dvostruke veze) i prostorna- geometrijska izomerija i to Z/E-izomerija. Z/E izomerija se
javlja kada su u molekulu alkena oba atoma C, povezana dvostrukom vezom, vezana za
2 razliita atoma ili atomske grupe:
U sluaju da su sa jedne, ili sa dve strane dvostruke veze isti atomi ili atomske grupe,
nije mogua izometrija.
H CH3
H CH2CH3
Iste grupe Iste grupe C C Iste grupe
C C
H CH3
H H
2-Metilpropen
1-Buten
Formule i nazivi prvih 4 lana homologog niza alkena (sa izomerima) dati su u dole
navedenoj tabeli 1.
Fuzike osobine
Pri obinim uslovima (25oC i atmosferskom pritisku) normalni alkeni mogu da budu
u svim agregatnim stanjima: prva 3 alkena (C2-C4) su gasovi, sledei ugljovodonici (C5-
C16) su tenosti, a od C17H34 su vrste supstance. Sa poveanjem molske mase (broja C
atoma u molekulu) raste veliina molekula, raste jaina medjumolekulskih sila, a samim
tim i temperature topljenja i temperature kljuanja normalnih alkena. Rastvorljivost u
void je jako mala (ali vea od alkana), a dobro se rastvaraju u nepolarnim rastvaraima
(benzen, etar, hloroform).
Hemijske osobine
Alkeni su znatno hemijski aktivniji od alkana. Hemijska svojstva alkena odreena
su prisustvom dvojne veze (koja se sastoji od 1 i 1 veze) izmeu dva atoma C, tj;
C=C
,to predstavlja funkcionalnu grupu, koja odreuje hemijsko ponaanje
alkena. Sve reakcije alkena zavise od prisustva ove dvostruke veze, a ostatak molekula
je inertan.
Tabela 1:
Dobijanje alkena
1. Dobijanje alkena iz alkana krekingom nafte
U nafti se ne nalaze alkeni, oni se mogu dobiti samo krekingom, na visokoj
temperaturi. Smatra se da je za kreking minimalna temperatura 873oK
CH3 CH CH2 + H2
H H H
H3C C C H H3C C C H + H
H H
H H H H
KOH
H3C C C H alkohol
H3C C C H + KCl + HOH
propen
H Cl
1-hlorpropan
H H H
KOH
H3C C C C H alkohol H3C CH CH CH3 + CH3 CH2 CH CH2 + KCl + HOH
H Cl H 2-buten (80%) 1-buten (20%)
2-hlorbutan
H H H H
H C C H + Zn H C C H + ZnBr2
Br Br
Al2O 3
d. Dehidratacija alkohola:
CH3CH2CHAlkeni se dobijaju dehidratacijom
+ HOH alkohola pomou
2O H 573-673 K CH3CH CH2
sumporne ili fosforne kiseline na temperaturi od 200C, ili prevoenjem para
alkohola preko katalizatora, kao to je aluminijum-oksid, na 350-400C
H2SO 4(60%)
H3C CH2 CH CH3 370 K H3C CH CH CH3 + CH3 CH2 CH CH2 + HOH
OH 2-buten (80%) 1-buten (20%)
sec-butilalkohol
H2SO 4
H3C CH2 CH2 CH2OH T
H3C CH CH CH3 + CH3 CH2 CH CH2 + HOH
2-buten (80%) 1-buten (20%)
n-butilalkohol
Reakcije alkena
1. Reakcije adicije
Osnovni tip reakcija u koje alkeni stupaju lako jesu reakcije adicije, koje su
praene raskidanjem veze iz dvostruke veze i nastajanjem 2 nove veze ( veza je
slabija od veze i zato se ona raskida):
C C C C
-adicija vodonika pri kojoj nastaje alkan sa istim brojem C atoma kao polazni alken
H3C C CH3
CH3 CH3
H H
H2C C CH3 + H3C C CH3 H2C C CH3 CH3 C H2C C CH3
CH3 H CH3 CH3 CH3
i-buten i-butan i-oktan
2-metilpropen 2-metilpropan 2,2,4-trimetilpentan
Ova reakcija ima primenu u sekundarnoj preradi nafte radi poveanja oktanskog
broja benzina.
Nastali izooktan je vrlo postojan prema detonaciji i ima najvei oktanski broj 100 (n-
heptan ima najmanji oktanski broj i to 0).
3. Reakcije oksidacije
Reakcije oksiudacije alkena vre se pod dejstvom razliitih oksidacionih sredstava.
Reakcija oksidacije alkena sa rastvorom kalijum permanganate (KMnO4) u
neutralnoj baznoj sredini (pH>7) na sobnoj temperature tee uz obrazovanje
dvohidrolsilnih alkohola:
OH OH
[O] (KMnO4)
R CH =CHR R CHCHR
Simbol [O] ne oznaava atom kiseonika ve jedinjenje koje moe da da kiseonik pri
reakcijama oksidacije.
Kao rezultat ove reakcije ljubiast rastvora KMnO4 se obezbojava, a zatim dobija
mrku boju zbog izdvajanja taloga MnO2. Ova reakcija slui za kvalitativno dokazivanje
nezasiene veze (dvostruke veze).
Na visokoj temperature i u prisustvu dovoljne koliine kiseonika vri se potpuno
sagorevaje (oksidacija) alkena uz nastajanje CO2 i H2O:
C2H4 + 3O2 2CO2 + 2H2O
4. Reakcije polimerizacije
Alkeni imaju veliku sklonost za reakcije polimerizacije- stvaranje veoma velikih
molekula (makromolekula) pri sukcesivnom (jednim za drugim) vezivanju njihovih
molekula monomera. Polimerizacija alkena vri se adicijom jednog molekula alkena na
drugi, pri emu se dobijaju molekuli velike molekulske mase
monomer polimer
Nalaenje u prirodi
Alkeni su znatno manje rasprostranjeni u prirodi od alkana. Mogu da se nau u
manjim koliinama u nafti.
Pravila nomenklature
1. Numerisanje ugljenikovih atoma prstena je neophodno samo ako ima vie od jednog
supstituenta
2. Kod monosupstituisanih cikloalkana ugljenik za koji je supstituent vezan oznaava se
brojem 1
3. Ako ima vie supstituenata, njihov poloaj oznaava se brojevima i to najniim
moguim
4. Ako su mogua dva takva redosleda, prioritet supstituenata se odreuje na osnovu
abecednog redosleda
5. Ako je i sam supstituent cikloalkil grupa, pri navoenju imena veliki prstenovi imaju
prednost nad manjim:
Primeri nomenklature:
hlorciklopropan 1,1-dimetilciklopentan
Nomenklatura spiro-ugljovodonika
"Spiro-veza" je nain vezivanja dva prstena preko samo jednog zajednikog C-atoma
tzv. "spiro-atoma. Prema broju spiro-atoma razlikujemo monospiro-, dispiro-, trispiro-
...itd. jedinjenja. Slede pravila nomenklature najjednostavnijih jedinjenja ovog tipa
monospiro-jedinjenja: Monospiro-jedinjenja, koja se sastoje samo od dva aliciklina
prstena, imenuju se tako to se ispred imena normalnog alkana otvorenog niza sa istim
brojem C-atoma stavi prefiks "spiro". Broj ugljenikovih atoma u svakom prstenu
vezanom za spiro-atom oznaava se u uglastim zagradama po rastuem nizu izmeu
prefiksa "spiro" i imena ugljovodonika.
spiro[4,5]dekan
Monospiro-jedinjenja, koja imaju dva identina monociklina lana sa istim
zasienjem (i istim poloajem nezasiene veze), imenuju se tako to se ispred imena
ciklinog jedinjenja stavlja prefiks "spirobi", a spiro-atom oznaava brojem 1:
Struktura cikloalkana.
60 o 90 o 108 o
Stolica amac
Ciklobutan i Ciklopropan imaju veze pod uglom koji je znatno manji od normalnog
ugla veze od 109.5 , i jaina deformacija ugla je velika.
Kod ciklopropana ugao izmeu ugljenikovih atoma u prstenu iznosi 60, to
onemoguava kolinearnost sp3orbitala. Preklapanje ovih orbitala pod uglom (koji u
sluaju ciklopropana iznosi 104) dovodi do ugaonog napona
Podela
Prema broju C atoma u prstenu, tj. prema veliini prstenova, dele se na:
male prstenove - 3 i 4 C-atoma
normalne prstenove - 5-7 C-atoma
srednje prstenove - 8-12 C-atoma
velike prstenove - 13 i vie C-atoma
Vieciklini cikloalkani izolovani su iz frakcija ulja za podmazivanje iji je interval
kljuanja iznad 350oC. Cikloalkani benzinu daju dobra antidetonaciona svojstva.
1. Monociklini parafini
Ciklopentan Cikloheksan
2. Biciklini
cikloparafini (zdrueni
CH3
prstenovi)
Dicikloheksil Dicikloheksilmetan
2. Reakcije izgaranja
C6H12+9O26CO2+6H2O
3. Reakcije adicije
+ Br2 Br Br
Pt
+ H2 200 C
o
2.1.2.4. Aromati
Areni ili aromatski ugljikovodici nazasieni su cikliki ugljikovodici koji se po
hemijskim svojstvima bitno razlikuju od drugih nezasienih ugljovodika. Ime su dobili po
tome to su se odlikovali nekim mirisom.
Aromatini ugljovodonici se po osobinama prilino razlikuju od alifatinih:
- veliki stepen nezasienosti;
- otporni su prema oksidacionim i adicionim reakcijama;
- podleu reakcijama elektrofilne supstitucije;
- imaju veliku rezonancionu energiju, odnosno veoma su stabilni
Pod pojmom aromatinost podrazumevamo posebnu stabilnost spojeva, koji imaju u
svojoj strukturi nezasieni prsten od est ugljenikovih atoma benzenski prsten ili vie
benzenovih prstenova.
Benzenov prsten sadri 6 atoma C vezanih posebnom vezom
koja nije ni jednostruka, ni dvostruka, vec tz. aromatina veza. Po
duini ova veza je izmeu jednostruke (0,154 nm) i dvostruke veze
(0,134 nm) i iznosi 0,139 nm.
Svaki ugljenikov atom prisutan u benzenovom prstenu gradi
hemijske veze pomou 3 sp2 hibridne orbitale i 1 p atomske orbitale.
Dve sp2 hibridne orbitale svaki C atom koristi za graenje 2 veze
sa 2 susedna C atoma u porstenu, a treu sp2 hibridnu orbitalu za
graenje 1 veze sa atomom H, ili nekom atomskom grupom. Svaki atom C u prstenu
koristi po 1 atomsku orbitalu za graenje tz. delokalizovane veze (prikazuje se
krugom), koja pripada svakom od 6 C atoma u prstenu, to znai da nisu vezani na jedno
odreneno mjesto, tj. uz pojedini ugljenikov atom.
Stabilnost benzenskog prstena posledica je delokalizacije -elektrona i zove se
aromatinost. Aromatini spojevi, iako nezasieni, u hemijskim reakcijama ne ponaaju
se kao alkeni.
Mol. formula benzena je C6H6-nezasieni spoj. Otkriven 1825. godine od strane
Faraday-a, Tek 1865. godine Kekul postavlja zadovoljavajuu, ciklinu strukturu
benzene.
Stabilnost benzena
Nomenklatura
IUPAC nomenklatura je preuzela i zadrala ime "benzen". Razliiti derivati benzena
dobijaju se zamenom jednog ili vie vodonikovih atoma u benzenu drugim atomima ili
grupama.
Monosupstituisani derivati dobijaju imena tako to se alkil, alkenil ili arenil grupi
doda re benzen. Neki od ovih derivata imaju svoja specifina imena.
Kada se iz molekula benzena izdvoji 1 atom H dobija se fenil grupa ili fenil prsten ,
koja moe da se prikae formulom C6H5 i esto se koristi pri imenovanju.
Fenil grupe blisko srodne benzenu i mogu se posmatrati kao benzenski prsten,
umanjen za vodonik, koji slui kao funkcijska grupa. Fenil grupe imaju
est atoma ugljenika, zajedno vezanih u heksagonalni planarni prsten, od
kojih je pet vezano za pojedinane atome, a preostali ugljenik vezan je
za supstituent. Fenil grupe su uobiajena pojava u organskoj hemiji. Iako se esto
prikazuju s naizmjenino dvostrukim i jednostrukim vezama, fenil grupe su hemijski
aromatske i imaju duine priblino jednake vezama izmeu atoma ugljika u prstenu.
fenilacetilen difenilbenzen
(etilebenzen) bifenil
(fenilbenzen)
Sledee grupe su poznate uglavnom po svojim trivijalnim imenima:
-
o-ksilen m-ksilen p-ksilen
Derivati
naftalena
Nalaenje i dobijanje
Glavni industrijski izvor benzena i ostalih aromatinih jedinjenja je katran kamenog
uglja. U laboratoriji se benzen moe dobiti na vie naina dekarboksilovanjem
aromatinih kiselina ili njihovih soli
1. Dehidrogenizacija naftena, reakcija u kojoj se nafteni pretvoraju u aromate kako je
prikazano na primeru konverzije metilcikloheksana (naphthene) u toluene
(aromatini):
metilcikloheksan toluen
Ova reakcija je najpoeljnija reakcija u katalitikom reformingu, benzina, kojom se
aromati dobijaju od naftena, koji su grupa hemijskih jedinjenja koja ima najvii oktanski
broj. Ova reakcija se odigrava na visokoj temperaturi (495-525oC), na visokom pritisku
(5-45 bara) i uz Pt/Re katalizator.
2. Dehidrogenacija i aromatizacija parafina u aromate (naziva se i dehidro-
ciklizacija):
n-heptan toluen
Reakcije aromata
Benzeni i srodni aromatski spojevi reagiraju s razliitim reagensima obino u
prisutnosti nekog kiselog katalizatora tako da daju supstitucijske produkte. Reakcija je
supstitucijska, a ne adicijska zbog toga to je produkt koji nastaje supstitucijom stabilniji
od onoga koji je nastao u drugom stupnju adicijom dijela reagensa bogatog elektronima.
Najee primjenjive supstitucijske reakcije na aromatskim spojevima jesu
halogeniranje, nitriranje, sulfoniranje i alkiliranje. Reakcije supstitucije napreduju uz
katalizator ve pri niim temperaturama. Reakcije adicije nisu karakteristine za
aromatske ugljikovodike i mogue su samo uz povien tlak i temperaturu. Takve reakcije
su hidrogeniranje i kloriranje benzena.
Reakcije adicije
1. Adicija vodonika se vri u prisustvu katalizatora (Pt, Pd, Ni) i na povienoj
temperaturi:
benzen cikloheksan
2. Adicija hlora se odigrava u prisustvu suneve ili ultravioletne svetlosti, kao
katalizatora:
benzen heksahlorcikloheksan
Reakcije supstitucije
3. Reakcije halogenovanja (zamena H atoma atomima halogenih elemenata: Cl, Br). Bezen
reaguje sa bromom ili hlorom samo u prisustvu Lewis-ove kiseline i to najee FeCl3,
FeBr3, AlCl3, i gradi brom- ili hlorbenzen:
AlCl3
C6H6 + 6Cl2 C6Cl6 + 6HCl
benzen heksahlorbenzen
benzen metilbenzen
5. Reakcije oksidacije Za benzen nisu karakteristine reakcije oksidacije, a oksidacijom
benzenovih homologa nastaju odgovarajue kiseline.Sam benzen je vrlo otporan prema
oksidacionim sredstvima uobiajeni reagensi korieni za oksidaciju alkena (npr.
CrO3, KMnO4, H2O2, OsO4) ne deluju na benzene, na visokoj temperaturi benzen se
moe oksidovati u anhidrid maleinske kiseline vazdunim kiseonikom u prisustvu
V2O5 kao katalizatora:
Fizike osobine
Aromatini ugljovodonici mogu da budu u tenom ili u vrstom agregatnom stanju.
Imaju karakteristian miris, ali mogu da budu i bez mirisa. Gustina im je manja od 1
g/cm3, a njihove take kljuanja rastu pravilno s porastom relativne mol. mase, a taka
topljenja zavisi od simetrije molekula. Ne rastvaraju se u vodi, a rastvaraju se u
polarnim organskim rastvaraima (alkoholu, hloroformu i dr.). Sami oni (teni) su dobri
rastvarai i u njima se rastvaraju mnoge organske supstance.
U tabeli .su date fizike osobine nekih aromatinih ugljovodonika.
Ime Taka topljenja, C Taka kljuanja, C Gustina, g/cm3,
Benzen 5,5 80 0,879
Toluol -95 111 0,866
o-ksilol -25 144 0,897
m-ksilol -47 139 0,881
p-ksilol 13 138 0,854
Korienje aromata
Benzen i njegovi derivati predstavljaju vane sirovine u kem. industriji. Potrebe su
tako velike da vie ne zadovoljavaju koliine koje se dobivaju kao nusprodukt pri suhoj
destilaciji kamenog ugljena, ve se naveliko dobivaju iz nafte. Velike koliine nafte rabe
su u dobivanju stirena, fenola, cikloheksana, najlona.
Hibridni
ugljovodonici
1,2,3,4 tetrametil
Tetralin fluoreni
tetralin
Molekuli ovih ugljovodonika sadre razliite strukturne elemente, tj. aromatske
prstenove, peto- i esto-lane naftenske prstenove preteno u kondenzovanin
strukturama sa linearnim ili razgranatim alkilnim ostacima. Kombinovanjem navedenih
strukturnih elemenata molekula moe da se dobije veoma mnogo isomera. Pri
atmosferskoj destilaciji nafte ovi ugljovodonici poinju da se pojavljuju u kerozinskoj
frakciji, a koncentracija im se poveavaju u viim frakcijama i ostatku destilacije. Tako
su iz srednjih destilata, kerozina i lakog gasnog ulja, izdvojeni i identifikovani tetralin i
homolozi, kao i indan i njegovi homolozi. U tekim gasnin uljima nadjeni su tetraciklini
naftenski aromatini ugljovodonici kao to je ciklopentenofenantren, a u teim
frakcijama mazivih ulja identifikovane su meane neftensko-aromatske strukture koje
mogu da sadre i do 6 prstenova u molekulu.
metantiol cikloheksantiol
Dobijanje tiola
Tioli (tioalkoholi) su jedinjenja koja se dobijaju od alkohola zamenom kiseonikovog
atoma sumporom. Tako se iz metanola dobija metil-merkaptan (ili metantiol (CH3SH)),
iz etanola etil-merkaptan (ili etantiol (CH3CH2SH)), itd..
Oksidacijom tiola nastaju sulfonske kiseline, pa tako npr. oksidacijom
etantiola kalijum permanganatom ili azotnom kiselinom nastaje etansulfonska kiselina
(CH3CH2SO3H).
1. Iz olefina i sumporovodika
Sumporovodonik se lako adira na olefine u tenoj fazi pod uticajem svetla kratke
talasne duine (oko 2800 A). Adicija ne slijedi Markovnikovljevo pravilo, pa su produkti
od 1-alkena primarni alkilhidrogensulfidi.
Reakcije tiola
1. Stvaranje soli
Upravo kao to je sumporovodik kiseliji od vode, merkaptani su kiseliji od alkohola i
reaguju s jakim bazama otopljenim u vodi, dajui soli. Kao i natrijum sulfid, ove soli
znatno hidrolizuju u vodenom rastvoru.
RSH + NaOH RSNa + H2O
Soli tekih metala, kao soli olova, ive, bakra, kadmija i srebra, netopljive su u vodi.
2. Oksidacija u disulfide
Rastvori natrijumovih hipohalogenida oksiduju na sobnoj temperaturi merkaptane do
sulfida.
2 RSH + I2 + 2 NaOH RSSR + 2 NaI + 2 H2O
Ako se upotrijebi standardan rastvor joda, ova je reakcija povoljna za kvantitativno
odreivanje merkaptana. Oni se lako oksiduju vazduhom, naroito u prisustvu
amonijaka.
3. Reakcija tiola pri povienoj temperaturi
Polisulfidi:
Dobijanje sulfida
1. Sulfidi (tioetri) se dobijaju iz alkilhalogenida i tiolata:
C2H5Br + Na S C2 H5 C2 H5 S C2H5 + NaBr
Reakcije sulfida
1. Alkilovanje sulfida:
trimetilsulfonijumbromid
trimetilsulfonijumhiroksid
(jaka baza)
2. Oksidacija sulfida:
S S S S S S
benzotiofen (I), benzotiofan (II), tio- cikloalkan (III), dibenzotiofen (lV), naftotiofan (V) i
naftobenzotiofen (VI).
Ostaci destilacije naroito (teikih nafti sadre vei broj jo uvek nedovolono
prouenih sumpornih-jedinjenja u kojima su uglavnom zastupljene kondenzovane
policikline naftensko-aromatske strukture sa sumporom koji je verovatno kao
heteroatom vezan u vidu tiofenskih grupa. Sumporna jedinjenja su i sastavne
komponente u strukturama .asfaltena. Opte je poznato da je sadraj sumpornih
jedinjenja u nafti, bogatijoj asfaltenima, vei nego u nafti ii je sadraj asfaltena manji.
Vei sadraj sumpora moe se oekivati u naftama vee gustine.
- sekundarne amine koji nastaju zamenom 2 atoma H u NH3, ija je opta formula:
RNHR i
- tercijarne amine koji nastaju zamenom 3 atoma H u NH3, ija je opta formula:
RN R.
R
Alifatini amini dobijaju nazive tako to se na ime alkil grupe (ili alkil grupa) doda
re amin:
CH NH CH NH CH CH N CH CH N CH
3 2 3 3 3 3 3
metilamin dimetilamin
CH3 C2H5
C2H5 NH2 trimetilamin dimetiletilamin
etilamin
Fizike osobine
Mogu da budu u gasovitom stanju (metilamin, dimetilamin, trimetilamin i etilamin),
tenom i vrstom stanju. Gasoviti i teni imaju neprijatan miris, slian mirisu
amonijaka, a vrsti su bez mirisa. Nii lanovi su rastvorljivi u vodi. Sa porastom molske
mase opada rastvorljivost; vrsti su nerastvorni u vodi.
Hemijske osobine
Vodeni rastvori amina, slino amonijaku, imaju bazni katakter (pH >7) zbog
+ -
vezivanja H jona iz vode i oslobadjanja OH jona prema:
+ -
C2H5 NH2 + HOH C2H5 NH3 + OH
etilamonijum jon hidroksidni jon
Amini obrazuju soli pri reakcijama sa kiselinama:
C2H5 NH2 + HCl C2H5 NH3Cl
etilamonijumhlorid
Heterociklina jedinjenja
Generalno, reakcije se izvode na 200 do 500 C. Prinosi mogu da budu i do 60%. Drugi prekurzori
indola su formiltoluidin, 2-etilanilin, i 2-(2-nitrofenil)etanol. Oni su svi podloni ciklizaciji. Mnogi
drugi metodi su bili razvijeni.
Karbazol(dibenzopirol) i njegove homologe
Karbazol je bezbojna vrsta supstanca nerastvorna u vodi, a
5 4 rastvorna u organskim rastvaraima. Ponaa se kao slaba kiselina, a sa
6 3
alkalnim metalima gradi soli.
9
7 2 Karbazol je aromatino heterociklino organsko jedinjenje. On ima
N
8 1 triciklinu strukturu, koja se sastoji od dva estolana benzenova prstena
H kondenzovana sa pirolskim prstenom. Struktura ovog jedinjenja je
bazirana na indolu koji je kondendenzovan sa dodatnum benzenskim prstenom
Sinteza karbazola
Klasina laboratorijska organska sinteza carbazola je Borsche-Drechsel ciklizacija
Bazni
(ssa.30%)
piridin indolin kinolin amidin
Porfirin
Neutralni +
(ssa.70%) Kompleksi sa
V, Ni, Fe
pirol indol karbazol
Mada je udeo baznih jedinjenja oko 30% ukupno prisutnih azotnih jedinjenja, ona su bolje
prouena od neutralnih. Iz ove grupe iz gasnih ulja su izolovani alkil-piridini, alkil-hinolini i derivati
izo-hinolina.
Kao poznatija neutralna azotna jedinjenja javljaju se pirol, karbazol i indol i njihovi derivati.
bazna azotna jedinjenja su trovai katalizatora. Azotna jedinjenja su vrlo reaktivna i na svetlosti i pod
dejstvom vazduha daju nedefinisane tamne proizvode i taloge. Sagorevanjem se stvaraju azotni oksidi,
a pojedina azotna jedinjenja su kancerogena.
+ Dicikline
Monocikline
alifatske Aromatske
naftenske
Karboksilne kiseline
Karboksilne kiseline su organska jedinjenja sa kiseonikom.
Funkcionalna grupa karboksilnih kiselina naziva se KARBOKSILNA GRUPA, -
COOH. Opta formula karboksilnih kiselina je R COOH
Karboksilna grupa sastoji se iz hidroksilne i karbonilne grupe. OH + C= O
Podela kiselina
1. Prema broju karboksilnih grupa u molekulu, karboksilne kiseline se dele na :
monokarboksilne kiseline : H COOH, CH3 COOH
polikarboksilne kiseline: COOH
COOH
2. Prema vrsti hemijske veze u molekulu karboksilne kiseline se dele na :
zasiene karboksilne kiseline: CH3 CH2 CH2 - COOH
nezasiene karboksilne kiseline: CH3 (CH2)7 CH = CH (CH2)7 -
COOH
Nomenklatura
Nazivi karboksilnih kiselina izvode se iz naziva ugljovodonika sa istim brojem C-
atoma, dodavanjem nastavka SKA i KISELINA.
Neke karboksilne kiseline poznatije su po uobiajenom nazivu koji su dobile prema
ivotinji ili biljci iz koje su izolovane.
broj C-
racionalna strukturna
atoma u NAZIV
formula
molekulu
Viemasne kiseline
Vie masne kiseline u svom molekulu sadre vei broj C-atoma(16,18 i vie). Imaju
veliki bioloki znaaj jer njihovi ostaci ulaze u sastav prirodnih masti i ulja.
Mogu biti zasiene (sve veze u ugljovodoninom nizu su jednostruke) ili
nezasiene (imaju bar jednu dvostruku vezu u ugljovodoninom nizu).
U prirodnim mastima i uljima najzastupljeniji su ostaci PALMITINSKE(C16),
STEARINSKE (C18) i OLEINSKE (C18,nezasiena) vie masne kiseline.
Vie masne kiseline su na sobnoj temperaturi u vrstom agregatnom stanju
(palmitinska i stearinska) i one ulaze u sastav masti. Oleinska kiselina je tena i
izgrauje ulja.
Stearinska CH3(CH2)16COOH
Dobijanje
1. Dobijaju se blagom oksidacijom aldehida
HCHO HCOOH
metanal metanska(mravlja)kiselina
CH3CHO CH3COOH
etanal etanska (siretna) kiselina
Fizike karakteristike
Kao i kod alkohola, na fizika svojstva karboksilnih kiselina utie prisustvo polarne,
funkcionalne grupe karboksilne grupe i duina ugljovodoninog niza.
Kiseline koje imaju od 1 do 9 C-atoma, na sobnoj temperaturi su tene, a zasiene
kiseline dueg niza su vrste.
Sa porastom broja C-atoma u molekulu, opada rastvorljivost u vodi a poveava se
rastvorljivost u nepolarnim rastvaraima.
Kiseline sa kraim nizom(1-3C-atoma) imaju otar miris, one iji molekuli imaju 4-7
C-atoma su neprijatnog mirisa, dok su kiseline sa veim brojem C-atoma bez mirisa.
Kiseline sa manjim brojem C-atoma su kiselog ukusa, dok su one sa veim brojem C-
atoma bez ukusa.
Primena
Od svih karboksilnih kiselina, najveu primenu ima ETANSKA, odnosno
SIRETNA kiselina. 80% rastvor siretne kiseline naziva se ESENCIJA i koristi se u
prehrambenoj industriji kao konzervans. 4 10% rastvor siretne kiseline je SIRE koje
koristimo u domainstvu.
U hemijskoj industriji, etanska kiselina se koristi za proizvodnju celuloze, papira,
kauuka i gume.
ista, bezvodna siretna kiselina naziva se glacijalna(ledena) zbog toga to na
temperaturi nioj od 16C0 kristalie do vrstih, bezbojnih kristala koji podseaju na
komadie leda.
4.1.7. Metali
Metali se u nafti nalaze u obliku razliitih jedinjenja. Metali V, Ni, Fe, Mo, Cu, Na,
Si, Al, Zn i jedinjenja metala spojevi koji se pojavljuju u sirovoj nafti s udelima izmeu
0.02 i 0.03% imaju veliki znaaj pri preradi nafte u odnosu na njihov vrlo mali sadraj.
Metali se nalaze u obliku soli - sulfata rastvorenih u vodi koja je emulgovana u nafti ili
suspendovanih u nafti u obliku kristala.
Dve grupe metala nalaze se u znaajnijim koncentracijama u izvornim sirovim
naftama:
Cink, titanijum, kalcijum i magnezijum nalaze se u obliku soli i organometalnih
sapuna koji imaju povrinski aktivne karakteristike, a adsorbovani su na meufaznoj
povrini voda/nafta i ponaaju se kao stabilizatori emulzija. Pri povienoj temperaturi
dolazi do hidrolize metalnih soli pri emu nastaju spojevi koji prouzrokuju pojavu
korozije.
2H20, > T
MgCl2 hidroliza
Mg(OH)+
2 2HCl korozija
Ove soli se pre svake prerade nafte odstranjuju vodom u postupku odsoljavanja
nafte.
Vanadijum, bakar, nikal i deo gvoa nalaze s u obliku jedinjenja topljivih u nafti.
Ovi metali imaju sposobnost stvaranja kompleksa s pigmentima pirola koji se nalaze u
klorofilu i hemoglobinu te su sigurno bili dio izvornog biljnog i ivotinjskog materijala.
Nikal i vanadijum esto stvaraju i komplekse s porfirinom. kao primer moe se uzeti
porfirinski kompleks sa vanadil grupom, koja se u nafti moe javiti i u
koncentracentraciji od 300 ppm.
Dejstvo metala
Tako e ak i tragovi gvoa, bakra te naroito nikla i vanadijuma u ulaznim
sirovinama za katalitiko krekovanje uticati na aktivnost katalizatora i prouzrokovati
poveane prinose gasa i koksa, uz smanjenje prinosa benzina.
1. Parafini
n- CH3 CH2 R 14%
izo- CH3 CH (CH3) R
razgranati CH3 CH2 CH (CH3)n R
}18%
2. Cikloparafini
alkil-ciklopentani10%
alkil-cikloheksani6%
kondenzovani prstenovi5%
3. Aromati
alkil-benzeni18%
binuklearni17%
tri + tetra4%
arom. cikl.5%
Fluoreni 3%
= 100%
Analiza nafte
FIZIKO-HEMIJSKA SVOJSTVA NAFTE
Odreivanje i poznavanje fiziko-hemijskih svojstava nafte je znaajno za njenu
preradu i korienje proizvoda koji se pri tome dobijaju.
Pojam analize nafte, poznat kao randman analiza, potie od francuske rei "le
rendement" , to znai prinos. Randman analiza predstavlja sistematizovane
podatke o fizikim i hemijskim osobinama nafte kao i njenih frakcija koje ulaze u
sastav gotovih proizvoda ili se dalje prerauju na postrojenjima za sekundarnu
preradu. U engleskom govornom podruju navedeni podaci poznati su pod imenom
assay.
Prerada nafte i razvoj motora sa unutranjim sagorevanjem datiraju jo od
poslednjih godina XIX veka.
Randman analiza daje podatke koji su bitni pri:
projektovanju primarnih rafinerijskih postrojenja,
karakterizaciji nafti,
karakterizaciji sirovina za rad sekundarnih postrojenja,
proceni pogodnosti pojediniih nafti za proizvodnju specifinih proizvoda u
ve postojeim postrojenjima rafinerije,
pri izradi periodinih planova rada u rafinerijama,
pri izradi raznih tehnoloko-ekonomskih studija i analiza o radu
postrojenja,
u berzanskim i drugim poslovima trgovine naftom.
Ukratko, randman analiza je neophodna pri sagledavanju kvaliteta nafte i
kvaliteta pojedinih frakcija ili nameanih proizvoda, to je osnova za planiranje
prerade.
Randman analiza sadri funkcionalnu zavisnost zapreminskog i masenog
procenta destilata od take kljuanja (Tklj), poznata pod nazivom TBP kriva (True
Boiling Point). Pored toga, poeljno je dati i funkcionalnu zavisnost sadraja
sumpora, gustinu i viskoznosti od Tklj frakcija ili od kumulativnog prinosa frakcija u
sirovoj nafti.
1,2163 Tm
Kw 15
(5)
d 15
- a d 15
15 relativna gustina, gde se gustina tenosti i destilovane vode odnose na istu
temperaturu 15C.
U zavisnosti od vrednost Faktora karakterizacije, sirovine se klasifikuju prema
Tabeli 2.
RANDMAN NAFTE
Randman nafte je zbirka laboratorijskih podataka i podataka dobijenih na pilot
postrojenju koji definiu mogunosti date nafte. Najmanje to randman treba da
sadi je TBP kriva i krivu specifine gustine za naftu. Ipak mnogi dobavljai nafte
gledaju da ukljue i sadraj sumpora, viskozitet, taku teenja i mnoge druge
osobine.
Destilacione krive
S obzirom da su nafta i njene frakcije sloene smese ugljovodonika, njihovo temeljno
svojstvo isparljivosti je podruje kljuanja (eng. Boiling range), koje se odreuje
laboratorijskim postupcima destilacije.
Destilacija je postupak kojim se u prikladnoj tikvici isparava tena naftna frakcija
na atmosferskom ili niem pritisku pri emu se dobijaju podaci o temperaturnom
podruju kljuanja ispitivanog uzorka. Dobijene vrednosti temperatura ukazuju na
sastav ispitivanog uzorka s obzirom da temperatura kljuanja zavisi od molekulske mase
i strukture. Temperatura kljuanja poveava se s poveanjem molekulske mase, a
izoparafini imaju nie temperature kljuanja od odgovarajuih n-parafina.
Temperatura kljuanja na odgovarajuem pritisku za pojedine ugljovodonike je
fizika konstanta. Smea ugljovodonika, razliitih molekulskih masa i struktura, kljua
u odredjenon intervalu temperature ija irina zavisi od razlike temperatura najteih i
najlakih ugljovodonika. Iz nafte se pri njenoj preradi destilacijom izdvajaju u odreenim
temperaturnim intervalima frakcije ugljovodonika iji prinos zavisi od hemijskog sastava
nafte tj. udela ugljovodonika koji kljuaju u datom temperaturnom intervalu.
Destilacijoni opseg ima veliko znaenje u oceni nafte i naftnih frakcija, a dobijene
informacije osobito su vane pri projektovanju i pracenju rada destilacionih kolona.
Buduci da je isparljivost primarna funkcija tenost, ona je, povezana s ostalim fizikim
karakteristikama, temeljna u karakterizaciji tekucih naftnih goriva, kao to su teni
naftni gas, prirodni benzin, motorni i avionski benzini, petrolej, gasna ulja, dizelska
goriva i lo ulja.
[( ) ]
Gustina ()
Definie se kao masa uzorka u jedinici zapremine fluida. Gustina je funkcija stanja, i
za ista jedinjenja zavisi od temperature i pritiska, a izraava se u g/cm3 ili kg/m3.
Relativne gustine naftnih frakcija uobiajeno imaju vrednosti od 0.8 (45.3 API) za
lake frakcije do iznad 1.0 (10 API) za teke asfaltenske frakcije. Na gustinu naftnih
frakcija utie njihov hemijski sastav. Poveanje sadraja aromatskih jedinjenja izaziva
poveanje gustine dok poveanje sadraja zasienih jedinjenja izaziva smanjenje gustine
naftne frakcije. Gustina (relativna gustina) i API mogu se izmeriti pomou tzv.
areometra ili pomou piknometra. Zavisnost gustine od temperature, odnosno koeficijent
irenja vrlo je vana tehnoloka karakteristika jer se veina naftnih proizvoda prodaje s
obzirom na zapreminu te se relativna gustoa najee odreuje pri temperaturi (21 C),
a ne na standardnoj temperaturi(15.56 C).
Na osnovu API nomenklature izvrena je podela nafti na lake i isparljivije i teke i
viskozne. Lake nafte imaju API gustinu od 30 do 40 stepeni, to znai da je gustina je
mnogo manje od 1,0 g / cc. Nasuprot tome, neke teke nafte imaju API gustinu manju od
12 stepeni, to znai da su tee od vode.
Gustina proizvoda - Relativna gustina smee frakcija nafte u tenom stanju
rauna se po pravilu aditivnosti:
n
1
d sm = v d i i n
gi
i 1
i 1 d i
Viskozitet
Viskozitet je najvanija karakteristika tenosti, koja utie na teljivost nafte i
naftnih proizvoda i mera je unutranjeg otpora pomeranja tenosti koje izazivaju
kohezione sile meu molekulama ili molekulskim aglomeratima.
Indeks viskoznosti se uzima u obzir prilikom procene stepena filtrabilnosti u
formiranju eksploatacione buotine, i kod izbora i izraunavanju pumpi za naftu i drugo.
Nafta je neidealan sistem (fluid). U pogledu hemije ugljovodonika i meusobne
hetero interakcije (fizike, Van der Waals mehanike interakcije). Sa matematike take
gledita sve posmatrane makrokarakteristike sistema nafte ne mogu se dobiti prostim
principom aditivnosti komponenata, zbog meusobne interakcije komponenata.
Parametar viskoznost najue korelira sa stepenom tih interakcija izmeu komponenata.
Dinamiki viskozitet (apsolutna, dinamika viskoznost) definie se kao odnos
primenjenog naprezanja smicanja i gradijenta brzine smicanja. Predstavlja silu trenja
(unutranji otpor), koji nastaje izmeu dva susedna sloja unutar tenosti ili gasa na
jedinici povrine jedinice u njihovom meusobnom pomeranju (kretanju).
Jedinice kojima se iskazuje dinamiki viskozitet u CGS sistemu mera je poise (poise)
odnosno centipoaz (centipoise), a u SI sistemu mera Pascal sekunda (Pascal sekunda,
Pa x s, mPa x s), odnosno mili Pascal sekunda (mPa x s), to je identiki jednako sa
kgm1s1 ili u CGS sistemu 1 stoks = 100 centistoksa = 1 cm2s1 = 0,0001 m2s1.
Kinematska viskoznost je mera za otpor teenju pod uticajem gravitacije.
Predstavlja osobinu fluida koja obezbeuje otpornost na kretanje jednog dela tene faze u
odnosu na drugu uzimajui u obzir silu gravitacije.
Odreuje se merenjem vremena protoka tenosti kroz kapilaru poznatih dimenzija, a
predstavlja odnos dinamikog viskoziteta i relativne gustine.
Jedinice mere za kinematski viskozitet su: u SI sistemu - 1 stoks = 100 centistoksa =
1 cm2s1 = 0,0001 m2s1, a u - CGS sistemu - 1 centistoks = 1 mm2s-1 = 10-6m2s1.
Konverzija iz CGS sistema u SI = 104 m2/s
Viskoznost slojne nafte uvek se znaajno se razlikuje od viskoznosti separisane
(stabilizovane) nafte, zbog velikog koliine rastvorenog gasa, poveanog pritiska i
temperature (Sl 3.3.). Viskoznost se smanjuje sa poveanjem koliine ugljovodoninog
gasa rastvorenog u nafti.
Sa poveanjem molekulske teina gasne komponente (od SN4 do S4N10) viskozitet
nafte se smanjuje, a sa poveanjem molekulske mase tene komponente (od S5N12 na
vie) viskozitet nafte raste.
Sa porastom koliine azota rastvorenog u nafti viskozitet slojne nafte raste.
Poveanje pritiska izaziva poveanje viskoziteta, a temperature - smanjenje. Viskoznost
"sirove" nafte je vii od viskoziteta nafte nakon separacije. Naftne smee koja imaju vii
sadraj arena (aromata) imaju i vii viskozitet, od smea kod kojih su dominantni alkani
(aromatska i parafinska nafta). Mnoge nafte sadre i asfaltene i smole (polarnije
komponente), vee viskoznosti.
0.7 za i 1,5
f (i )
0.085i 1.5 0,7 za i 1,5
2
- gde su g i maseni udeli komponenata,
- i su viskoziteti komponenata smee.
Napon pare
Napon pare - je pritisak pare iznad tenosti. Molekul na povrini tenosti moe u
sudaru sam molekulom iz unutranjosti (usled toplotnog kretanja) da dobije komponentu
brzine normalnu na povrinu tenosti i da se tako 'otkine' sa povrine. To je dobro
poznati proces isparavanja. Dakle, iznad svake tenosti postoji izvestan broj molekula (ili
atoma za atomske tenosti) u gasnoj fazi koji obrazuju paru. Kao i svaki drugi gas, para
na datim uslovima vri odreeni pritisak to zovemo napon pare.
Na isti nain na koji molekuli naputaju povrinu tenosti, mogu u nju da se vrate.
Dakle, molekul usled toplotnog kretanja udara povrinu tenosti i postoji konana
verovatnoa da ga na povrini zadre privlane meumolekulske sile. To je proces koji
zovemo kondenzacija. Jasno da se isparavanje i kondenzacija istovremeno odigravaju i
ako je sistem zatvoren i preputen samome sebi nakon dovoljno dugog vremena
uspostavie se ravnotea - broj molekula koji ispare u jedinici vremena po jedinici
povrine jednak je broju molekula koji se kondenzuju. Dakle, kada se uspostavi
ravnotea brzina isparavanja i brzina kondenzacije se izjednaavaju i na datoj
temperaturi napon pare dostie konstantnu vrednost, dakle, dostignut je ravnoteni
napon pare ili pritisak zasiene pare.
Ravnoteni napon pare zavisi od vrste tenosti, a za za svaku tenost zavisi od
temperature. Ukoliko temperatura raste, raste i pritisak, dobijajui maksimalnu
vrednost pri kritinoj temperaturi i tada se on naziva i kritini pritisak. Iznad svoje
kritine temperature gasna faza se ne moe pritiskom prevesti u tenost. Dakle, iznad
kritine temperature govorimo o gasu, a ispod o pari. Na primer kritina temperatura
vode je 374 C pa u svakodnevnom ivotu govorimo o vodenoj pari.
Tenost kljua kada se njen napon pare izjednai sa spoljanjim pritiskom.
Pritisak zasiene pare daje se kao jedan od parametara kojima se karakteriu
tenost.
Molekulska masa
Molekulska masa je osnovna fiziko-hemijska karakteristika nafte i naftnih frakcija.
Ona zavisi od hemijskog sastava i odreuje se kao srednja vrednost prisutnih
ugljovodonika u frakciji i/ili nafti. najnii lan tenih ugljovodonika pentan, ima
molekulsku masu 72, a najtei sastojci nafte imaju molekulsku masu 5000-8000.
Srednje molekulske mase mnogih nafti nalaze se u granicama od 200 do 600. Sa
poveanjem temperature kljuanja, frakcija nafte, srednja molekulska masa raste.
Postoje vie metoda za odreivanje srednje molekulske mase. Za lake frakcije
koriste se krioskopske, a za tee frakcije ebulioskopske metode. Za frakcije kljuanja
preko 200oC koristi se metoda parno-fazne osmometrije.
Ova metoda se zasniva na principu osmoze, tj. prirodnoj tenji molekula rastvaraa
da kroz polupropustljivu membranu preu iz razblaenog u koncentrovani rastvor da bi
se uspostavila ravnotea. Pri ispitivanju, razblaeni rastvor ima koncentraciju nula, dok
koncentrovani rastvor sadri naftnu frakciju. Efekat prolaska rastvaraa kroz
membranu dovodi do razlike u pritiscima to zavisi od koncentracije i molekulske mase
naftnih frakcija.
Primenljivost, za Mn izmeu 20.000 i 200.000, dok se za za Mn < 20.000 koristi
osmometrija parne faze.
Molekulska masa - smee rauna se pomou jednaine:
n n
1
M sm xi d i n
xi M i
gi
i 1
i 1 M i
i 1
Za cikloalkane:
( ) ( ) ( )
Vredmnost K se nalazi u granicicama 10 do 12,5.
CETANSKI BROJ
To je mera za odreivanje kvaliteta paljenja dizel goriva. Definie se kao procenat n-
cetana u smei n- -metil-naftalena, koja ima isto zakanjenje paljenja kao
ispitivano gorivo kada se testira na CFR motoru.Od dizela se zahteva da nema
zakanjenje pri paljenju, za razliku od benzina koji ne sme naglo sagorevati.
Sadraj sumpora
Jedinjenja sumpora koja se nalaze u nafti ili nastaju pri procesima prerade nafte i
imaju koroziono dejstvo. To su najee merkaptani i sumporovodonik koji ine
tzv.aktivni sumpor ije prisustvo je neophodno kontrolisati.Njihovo prisustvo u
derivatima se eksperimentalno utvrdjuje pomou srebrnih i bakarnih listia koji se
uranjaju u naftu (ili derivat ) zagrejanu na 50-1000 C .Ukoliko sumpora nema na ovim
ploicama nema sivih ili crnih mrlja. Za procese korozije je posebnostetno istovremeno
prisustvo i soli i sumpora.Npr.brzina korozije elika pod dejstvom soli-hlorida je 5-20
mm/godinje ali istovremeno prisustvo soli i sumporovodonika ubrzava koroziju elika 3-
4 puta.
S obzirom da je sumor aditivna veliina, ukupan sadraj sumpora u smei se
rauna prema jednaini :
n
S sm g i S i (13)
i 1
II.Termike osobine
a) Temperatura zamuenja je temperaturu na kojoj se opaa prvo zamuenje u
nafti koje je posledica izdvajanja parafina vee molekulske mase u vrstom agregatnom
stanju. Temperatura na kojoj se pojavi zamuenje ulja uzima se kao taka zamuenja.
Taka zamuenja se odreuje tako to se naftnom proizvodu smanjuje temperatura u
kontrolisanim uslovima.
b) Temperatura stinjavanja-stinite je temperaturu na kojoj nafta gubi odlike
fluida i ne moe vie da tee.Ona je obino nia za 2-3 0C u odnosnu na tempetaturu
zamuenja.Ove temperature su razliite za razliite nafte i kreu se u opsegu od 20 do
320oC.Vano je napomenuti da stinjavanje nafte nije promena hemijskog sastava nafte
ve promene agregatnog stanja vih parafina iz tenog u vrsto .Treba ga razlikovati od
zgunjavanja nafte koje se deava kada se isparavanjem lakih frakcija nafte promeni
njen hemijski sastav pa i rastvorljivost viih parafina usled ega se oni izdvajaju u
vrstom stanju. Ove temperature je neophodno poznavati jer su stinjavanje i
zgunjavanje nepoeljani procesi koji uzrokuju tekoe pri transportu i preradi nafte.
c) Taka paljenja - Flash point (FP)- temperatura paljenja je temperaturu na
kojoj se nafta pali. Ona je za veinu nafti u opsegu izmedju 30 i 700 C.Nafta sa
temperaturom paljenja ispod 200 C spada u klasu lako zapaljivih tenosti i rukovanje sa
njom ukljuuje specijalne mere.predostronosti.
To je najnia temperatura na kojoj e doi do paljenja naftnog proizvoda prinoenjem
plamena sa strane. Ova temperatura se odreuje testiranjem u laboratoriji korienjem
aparature koja se sastoji od zatvorene/otvorene posude u kojoj se naftni proizvod
zagreva, opreme za grejanje i opreme sa prilagoenim plamenom.
Tipovi opreme i metoda koje se koriste mogu biti:
- za srednje destilate i goriva je PENSKY MARTENS (PM) ( ASTM D 93)
aparatura,
- za kerozin i svetle destilate koristi se metoda po ABBEL-u (DIN 51755),
- za uljne destilate primenjuje se metoda sa otvorenom posudom po
CLEVELAND-u ( JUS ISO 2592, ASTM D 92).
Postoji dosta empirijskih metoda za odreivanje take paljenja iz ASTM
destilacione krive. Jedna takva korelacija je data izrazom:
FP= 0.77 (ASTM 5% - 88.64) FP i ASTM u (C)
Temperatura paljenja smee rauna se iz jednaine:
n 7 , 03
Terminologija
Na 11. Svetskom kongresu za naftu i gas, 1983. god. u Londonu, imenovana
Studijska grupa predloila je univerzalni nomenklaturni sistem. Za sve prirodne
meavine ugljovodonika koje se nalaze u podzemnim leitima, u razliitim geolokim
strukturama i na razliitim dubinama, bez obzira na agregatno stanje, usvojen je opti
naziv petroleum. Shodno tome prirodni naftni gas (Natural Gas) gasoviti deo petroleuma.
U zapadnoj strunoj literaturi koriste se i dodatni nazivi kojima se blie ukazuje na
osobine PNG, zavisno od tipa leita i od stepena obrade, odnosno, od pripreme za
upotrebu. Evo nekih od tih naziva.:
Natural Gas (NG) - prirodni naftni gas (PNG) - naziv je za onaj deo petroleuma koji
se u prirodnim podzemnim rezervoarima, u leinim uslovima, (pri odreenom pritisku i
odreenoj temepraturi) nalazi u gasovitom stanju i koji u takvom stanju ostaje i po
izlasku iz buotine, tj. pri atmosferskom pritisku i na temperaturi okoline. Uz to treba
rei da, zavisno ot tipa leita, deo PNG moe biti rastvoren u sirovoj nafti.
Non Associated Gas - naziv je za prirodni naftni gas iz izolovanog gasnog leita, koji
nije u kontaktu sa tenom naftom.
Associated Gas Gas Cap i Solution Gas - naziv je za prirodni naftni gas koji je u
leitu u kontaktu sa tenom naftom i koji je delom rastvoren u njoj, to zavisi od
leinih uslova.
Raw Natural Gas - naziv je za sirovi PNG, kakav je izaao iz buotine i koji nije
osloboen eventualno prisutnih - azota, ugljendioksida, vodoniksulfida i drugih neistoa
i primesa.
Marketable natural Gas - naziv je za PNG koji je osloboen tetnih primesa i
pripremljen za upotrebu u domainstvu ili u industriji.
Wet (Rich) Gas - naziv je za "vlani" ili masni PNG koji, osim metana, sadri i
odreene komercijalne koliine ugljovodonika viih molekulskih masa.
Dry (Lean) Gas - naziv je za "suv ili "mravi PNG, koji se preteno sastoji od
metana i ne sadri komercijalne koliine ugljovodonika viih molekulskih masa.
Sweet Natural Gas - naziv je za PNG koji ne sadri jedinjenja sumpora.
Sour Natural Gas - naziv je za PNG koji sadri vee koliine kiselih jedinjenja
sumpora ili ugljendioksida.
Liquefield Natural Gas (LNG)- naziv je za teni PNG (teni prirodni naftni gas -
TPNG), koji se posebnim postupkom (likvefakcijom) prevodi u teno stanje. U novije
vreme TPNG se sve vie transportuje specijalnim brodovima - tankerima.
Liquefield Petroleum Gas (LPG)- naziv je za teni naftni gas -TNG. To je obino
meavina propana i butana u tenom stanju, moe sadrati i neto propena i butena, ako
im se dodaju i olefini iz rafinerijskih procesa. Koristi se kao gorivo za domainstvo i u
industriji, a u novije vreme i kao gorivo za*pogon motora SUS.
Condensate - kondenzat - naziv je za laki prirodni gazolin koji se dobija iz tzv. gasno-
kondenzatnih leita. On sadri visok procenat pentana i viih ugljovodonika. Poto kao
takav nije pogodan za proizvodnju motornih benzina, njime se obino obogauje sirova
nafta, koja se prodaje po vioj ceni.
Sastav PNG
Pirodni gas je najistije fosilno gorivo, koje se sastoji se uglavnom od metana (CH4)
koji je najjednostavniji ugljovodonik i teih sloenijih ugljovodonika kao to su etan
(C2H6), propan (C3H8) i butan (C4H10). Gas koji se koristi kao gas za kunu upotrebu,
trgovini i industriji ustvari je gotovo isti metan. Vrednost prirodnog gasaizraava se
prema gorivim karakteristikama metana, koji je bez boje i bez mirisa, a kad se zapali
gori svjetlim i slabo sjajnim plamenom. Miris prirodnom gasa se vetaki dodaje
(odorisanje).
Prirodni gas esto sadri neistoe, kao to su ugljen dioksid, sumporovodonik i voda,
zatim azot, helijum i ostali gasovi u tragovima. Kako ugljen dioksid ne gori, smanjuje
time gorivu vrednost prirodnom gasu. Meutim, ugljen dioksid moe se utiskivati u
naftna leita za poveanje proizvodnje, tako da se ponekad izdvaja iz prirodnog gasa i
prodaje kao nus produkt. Azot se takoe koristi kao gas za utiskivanje u leita, dok je
helijum vredan u elektronskoj industriji i za punjenje balona.
U prirodnom gasu su prisutne i neistoe: vrste (pesak) i tene (nafta, voda). U
dole navedenoj tabeli prikazan je sastav prirodnog gasa:
Tabela 1. Sastav prirodnog gasa
Komnponenta Mas. %
Metan (CH4) 70-90
Etan (C2H6) 5-15
Propan (C3H8) i butan (C4H10) 5
CO2, N2, H2S i dr. U malim koliinama
Propan i butan izdvajaju se iz prirodnog gasa i prodaju odvojeno. Teni naftni gas
(TNG, LPG), (ukapljeni) koji je uglavnom propan, uobiajena je zamena za prirodni gas u
ruralnim podrujima gdje nema direktnegasne mree.
Sumporovodonik je jako otrovan, korozivan i opasan u vrlo malim koncentracijama s
mirisom na trula jaja. Zbog svoje korozivnosti uzrokuje velika oteenja u
gasnimbuotinama, na uzlaznim cevima, ventilima i spojevima, tako da se mora
odstraniti iz prirodnog gasa pre nego se transportuje u cevovode. Pored izdvojenog
sumporovodonika i ugljen dioksida, dehidracijom se tae ekstrahuje voda pre nego to se
gas transportuje u cevovode.
isti metan razvija se i u rudnicima uglja, jer ugalj ima takvu hemijsku strukturu
koja razvija samo metan. Gas je adsorbovan uz povrinu uglja du prirodnih pukotina,
koje prvo proizvode vodu a nakon toga oslobaa se metan. Zato su ugljenokopi opasni,
zbog opasnosti od eksplozije metana. Glavni uslov za pretvaranje organskog materijala u
naftu i gas je temperatura. U relativno plitkim naslagama gde temperatura nije bila
dovoljno visoka za pretvaranje u naftu, brzom bakterijskom akcijom proizvodi se
organski (biogeni) gas koji je gotovo isti metan, poznat kao movarni ili barski gas.
Najvee gasno leite na svetu biogenog porekla je Urengoj u Sibiru sa zalihama od 8
milijardi kubnih metara , gde je gas zarobljen ispod stalno zamrznute zemlje
Gasno-kondenzatna Gasno-naftna
Naziv gasa Gasna leita
leita leita
Metan (CH4) 994,50 85,00 70,30
Etan (C2H6) 11,44 4,10 7,40
Propan (C3H8) 00,34 3,37 6,20
Butani (C4H10) 00,20 1,40 4,10
Pentani(C5H12) 0,14 0,80 3,20
Heksani (C6H14) 00,08 0,60 3,00
Heptani i vii (C7+) 00,40 3,40 2,00
Azot (N2) 00,30 0,81 1,79
Ugljendioksid (CO2) 22,60 0,50 1,90
Vodoniksulfid (H2S) - 0,02 0,11
Izvor.Grupa autora: Prirodni plin, Zagreb, 1989.goriva naftnog porekla
to je primesa u gasu manje, komercijalna vrednost leita i PNG vea je. Radi
poboljanja toplotne, odnosno, ogrevne vrednosti PNG, neugljovodonici se njaee
moraju odvajati posebnim tehnolokim postupcima.
Tabela 2.. Hemijski sastav PNG iz nekih leita u Vojvodini (Sadraj komponenata PNG
je u %)
Fe + H2CO3 FeCO3 + H2
Pri velikim brzinama protoka gasa kroz cevi, posebno ako je i pritisak visok,
ugljendioksid dejstvuje razornije nego u miru jer se kombinuju erozija i korozija.
Intenzivna korozija javlja se pri brzinama proticanja od 10 do 15 m/s i pri parcijalnom
pritisku iznad 0,2 MPa.
Ugljena kiselina moe reagovati i sa zemnoalkalnim hloridima koji se redovno
nalaze u leinim vodama. U tom sluaju sniava se pH, a oslobaa se hemijski veoma
aktivan i korozivan hlorovodnik iji su negativni efekti prikazani sledeim reakcijama:
2HCl + Fe FeCl2 + H2
Osim toga smatra se da CO2 i H2S mogu postati i dejstvom anaerobnih bakterija na
ugljovodonike C1 do C5 u vodom zasienim anhidritnim stenama.
Vodoniksulfid izaziva tri tipa korozije na opremi:
1. kiselu ili sulfidnu u prisustvu vode,
2. vodonikovu krtost,
3. naponsku koroziju.
Kisela ili sulfidna korozija ima za posledicu stvaranje sulfida gvoa. Idealni uslovi
za sulfidnu koroziju su kada je pH rastvora ispod 6.0. Ako je pH u intervalu od 6.0 do 9,5
oteenja na opremi retko se deavaju, a u sluajevima kada je pH iznad 9,5 korozija nije
zapaena. Na temperaturama iznad 80C proces sulfidne korozije je znatno manjeg
intenziteta.
Vodonikova krtost. U reakciji H2S sa gvoem oslobaa se vodonik koji se dalje
ugrauje u strukturu metala, gradei hidride, koji metale ine krtim. Ova vrsta korozije
skrauje vek opreme i predstavlja potencijalnu opasnost za korisnike. Treba naglasiti da
se sa poveanjem temperature ova vrsta korozije smanjuje. Utvreno je da se nakon
svakog poveanja temperature za 100C, pokretljivost vodonika udvostruava ali da se
istovremno poveava i njegova difuzija i koncentracija u metalu. Meutim, poveanje
pokretljivosti vodonika ima za posledicu ubrzan izlazak iz metala. Poveanom difuzijom i
promenom dinamike ravnotee objanjava se manje korozivno / razorno dejstvo
vodonika na povienim temperaturama. Neki autori tvrde da na temperaturama iznad
150C nije zabeleano oteenje metala prodorom vodonika u njihovu strukturu. Ipak,
treba imati u vidu da na temperaturama iznad 220C vodonik moe stupati u reakciju sa
karbidom gvoa pri emu postaje metan. To je proces dekarbonizacije. Posledica toga je
smanjenje vrstoe elika, a stvaranjem i oslobaanjem metana nastaju pukotine u
njemu.
Naponska korozija dosta je sloena i nepoptuno prouena. Utvreno je samo da
stepen korozije zavisi od parcijalnog pritiska vodoniksulfida i od temeprature.
Merkaptani. U PNG se najee sreu kao alifatini tioli normalne i razgranate
strukture, a znatno ree kao ciklina jedinjenja. I jedne i druge karakterie neprijatan
miris koji se osea i u veoma malim koncentracijama.
Etilmerkaptan (CH3CH2SH) osea se ve u koncentracijama od 0,03 - 0,07 ppm.
Zbog toga se moraju odstranjivati iz PNG posebnim tehnolokim postupcima.
iva Ne nalazi se esto u PNG. Prvi put je naana u vulkanskom gasu sa Kamatke
(0,075 mg/m3). Poetkom sedamdesetih godina otkrivena je u prirodnim gasovima iz
provincije Groningen (Groningen) u Holandiji (1,18 mg/m3), zatim iz podruja Salzwedel-
Peckenzen u bivoj Istonoj Nemakoj (2 mg/m3). U periodu 1973-75. god. iva je naena
i u gasovima na irem podruju Poznanja u Poljskoj (0,2 -2.0 mg/m3), 1983.godine u gasu
iz Podravine gde se u toku petogodinjeg praenja sadraji ive kretao od 0,55 do 0,80
mg/m3.
Azot. est je pratilac prirodnih naftnih gasova u leitima. Sadraj takoe moe da
varira u irim granicama, od 0 do 12%. Smatra se da je postao raspadom belanevina iz
biljnih i ivotinjskih ostataka to je verovatnije i prlhvatljivije, nego da je u leite na
neki nain dospeo vazduh.
Plemeniti gasovi. Sadraji helijuma, argona i neona u PNG mogu da se kreu od
0,005 do 0,1%, ali je naeno i oko 1,2% helijuma. Takvi prirodni gasovi mogu biti
posebno interesantni i za komercijalnu proizvodnju, budui da se koriste u tehnici.
Tabela 5 .Maksimalno doputene primese u PNG zavise od namene
Za iroku potronju Za proizvodnju
petrohemikalija
Ugljendioksid , ppm 1 -3 50- 100
Vodoniksulfid, ppm 3 3
iva, mikrograma / m3 10 10
Taka rose vode C -15 do -25 -70
Taka rose ugljovodonika -2 -2
C
Izvor. Grupa autora, Prirodniplin, INA Naftaplin, Zagreb 1987.
Literatura:
1. Dr Peruni M., Tehnologija prerade nafte- primeri i zadaci, Tehnoloki Fakultet
Univerzitet u Novom Sadu; Novi Sad, 1983.
2. Dr Ceri E., Tehnologija nafte, kolska knjiga, Zagreb, 1984.
3. Dr Nei M.S., Hemija nafte sa osnovama prerade, Univerzitet u Beogradu, Rudarsko-
geoloki fakultet, Beograd, 1991.
4. Dr Bebi D.O., Bogdanovi S., Bosiok M., Bogdan A., "Planiranje prinosa i kvaliteta
kljunih proizvoda primarne prerade Rafinerije nafte Panevo na osnovu randman
analiza istih domaih nafti" , Rafinerija nafte Panevo, 1993.
5. Jones D.S.J., "Elements of petroleum procesing ", Calgary, Canada.
6. Dr. sc. Katica Serti-Bionda, Procesi prerade nafte, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet
kemijskog inenjerstva i tehnologije, Zavod za tehnologiju nafte i petrokemiju, Zagreb,
2006.
7. Emirdanov R.T., "Primeri rasetov neftezavodskih procesov i aparatov" , Aznefteizdat,
Baku, 1957.
8. Hobson., "Modern Petroleum Technology" , London, 1984.
9. http://home.earthlink.net/~villalanti/GVMFeed.pdf
10. http://www.emis.platts.com/thezone/guides/platts/oil/productspecs.html
11. http://www.chevron.com/
12. http://www.hpiconsultants.com/index.html
13. http://www.petrotechintel.com/pti/index.html
14. Wauquier J.-P., "Petroleum products- process flowsheets", Institut Francias du Petrole,
Paris, 1995.
15. March, Jerry (1992). Advanced organic chemistry : reactions, mechanisms, and
structure (4th iz.). New York: Wiley. ISBN 0-471-60180-2.
16. "Virtual Textbook of Organic Chemistry: Aromaticity". Michigan State
University. http://www2.chemistry.msu.edu/faculty/reusch/VirtTxtJml/react3.htm
17. Hrvatska enciklopedija, Broj 6 (Sl-To), str. 758.. Za izdavaa: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea, Zagreb 2008.g. ISBN 978-953-6036-40-0
18. Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrika. Izdava:
Tehnika knjiga, listopad 1968.g.. Zagreb. Str. 274 i 275
19. Cacchi, S.; Fabrizi, G. (2005). "Synthesis and Functionalization of Indoles Through
Palladium-catalyzed Reactions". Chem. Rev. 105 (7):
2873. doi:10.1021/cr040639b. PMID 16011327.
20. Humphrey, G. R.; Kuethe, J. T. (2006). "Practical Methodologies for the Synthesis of
Indoles". Chem. Rev. 106 (7): 2875. doi:10.1021/cr0505270. PMID 16836303.
21. Gerd Collin and Hartmut Hke Indole Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry
2002, Wiley-VCH, Weinheim. DOI:10.1002/14356007.a14_167.
22. Katritzky A.R., Pozharskii A.F. (2000). Handbook of Heterocyclic Chemistry. Academic
Press. ISBN 0080429882.
23. W. Borsche (1908). "Ueber Tetra- und Hexahydrocarbazolverbindungen und eine neue
Carbazolsynthese. (Mitbearbeitet von. A. Witte und W. Bothe.)". Justus Liebig's Annalen
der Chemie 359 (1-2): 4980. doi:10.1002/jlac.19083590103.
24. E. Drechsel (1888). "Ueber Elektrolyse des Phenols mit Wechselstrmen". Journal fr
praktische Chemie 38 (1): 6574. doi:10.1002/prac.18880380105.
25. Organic Syntheses, Coll. Vol. 4, pp. 884 (1963); Vol. 30, pp. 90 (1950). Link
26. http://www.petrotechintel.com/pti/sampleassay.html
27. https://www.quora.com/What-are-the-additives-used-in-increasing-the-octane-number-of-
petrol