Jostein Gaarder

Sofijin svijet
Roman o povijesti filozofije

S norvekoga prevela Iva Klara

Andersson
 RAJSKI VRT

...na kraju krajeva, neto je jednom moralo

nastati ni iz ega...

Sofie Amundsen vraala se kui nakon kole. Prvi dio puta ila je s Jorunn. Razgovarale su o
robotima. Jorunn je rekla da je ovjeji mozak kao komplicirani kompjutor. Sofie nije ba bila
sigurna bi li se s time mogla sloiti. Pa ovjek mora biti neto vie od stroja?
Razile su se kod velikog prehrambenog centra. Sofie je ivjela na kraju velikog naselja
obiteljskih kua i njezin put do kole je bio gotovo dvostruko dulji od Jorunninog. Kao da je
kua bila na kraju svijeta; iza njezinog vrta nije bilo drugih kua. Tamo je poinjala duboka
uma.
Sada je skrenula u Djetelinsku ulicu. Ova je na samom kraju naglo skreta-la, to su svi
obiavali zvati Kapetanov zavoj. Gotovo samo subotom i nedjeljom njome su prolazili
ljudi.
Bio je to jedan od prvih dana svibnja. U nekim ]e vrtovima bilo narcisa u obliku gustih
vijenaca pod vokama. Breze je ovio tanak plat zelenih pupoljaka.
Zar nije udno kako sve poinje rasti i cvasti u ovo doba godine? Sto pomae da
kilogrami tog biljnog zelenila prokuljaju iz beivotne zemlje im zatopli i ieznu posljednji
ostaci snijega?
Sofie virne u potanski sandui dok je otvarala dvorina vrata. U njemu je u pravilu
bilo mnotvo reklamnih broura, uz nekoliko velikih kuverti za
JOSTEIN GAARDER

mamu. Obiavala je ostaviti taj debeli sveanj na kuhinjskom stolu prije nego to bi se popela u svoju
sobu i poela pisati zadae.
Za tatu su samo ponekad stizala neka pisma iz banke, ali on ba i nije bio obian otac. Sofijin otac je
bio kapetan na velikom naftnom tankeru, tako da ga uglavnom nije bilo kod kue. Kada bi dobio
dopust i doao na nekoliko tjedana, tabanao bi okolo po kui i stvarao ugodan ugoaj za Sofie i
mamu. Ali kad je bio na brodu, doimao se prilino daleko.
Danas je u sanduiu bilo samo jedno malo pismo - i ono je bilo za Sofie.
Sofie Amundsen, pisalo je na siunoj omotnici. Djetelinska ulica 3. To je bilo sve, nije pisalo
od koga je. Nije bilo ak ni potanske marke.
im je Sofie za sobom zatvorila dvorina vrata, otvorila je kuvertu. Jedino to je nala bio je jedan
poprilino malen list, ne vei od omotnice u kojoj je leao. Na listiu je pisalo: Tko si?
Nita vie. Na ceduljici nije bilo pozdrava ni imena poiljatelja, samo te dvije, rukom ispisane
rijei, i veliki upitnik iza njih.
Opet je pogledala omotnicu. O da - pismo je bilo za nju. Ali tko ga je stavio u sandui?
Sofie je pourila otkljuati vrata svoje crvene kue. Maak Sherekan se, kao obino, uspio
douljati iz grmlja, skoiti na odmorite na stubitu i mu-gnuti kroz vrata prije nego to ih ona zatvori
za sobom.
- Mic, mic, mic!

Kad bi Sofijina mama zbog neega bila ljuta, dogodilo bi se da kae da je kua u kojoj su ivjeli
menaerija. Menaerija je zbirka razliitih ivotinja; i zaista - Sofie je bila prilino zadovoljna vlastitom
kolekcijom. Prvo je dobila akvarij i zlatne ribice, Zlatokosu, Crvenkapicu i Crnog Petra. Onda je dobila
papigi-ce Tokicu i Mrvicu, kornjau Govindu i na kraju uto-smedeg tigrastog maka Sherekana.
Sve te ivotinje dobila je kao neku odtetu zato to mama kasno dolazi s posla, a tata plovi po bijelom
svijetu.
Sofie hitne kolsku torbu u kut i dade Sherekanu hrane u zdjelicu. Onda se spusti na kuhinjski
stolac s mistinim pismom u ruci.
Tko si?
Ni govora da je znala odgovoriti. Ona je Sofie Amundsen, naravno, ali tko je to? Do sada jo
nije uspjela rijeiti to pitanje.
Kako bi bilo da ima sasvim drugo ime? Anne Knutsen, na primjer. Bi li onda bila tko drugi?
 SOFIJIN SVIJET

Istog trenutka se sjetila da ju je tata htio nazvati Synnove. Sofie je pokuala zamisliti da
nekom prua ruku i predstavlja se kao Synnove Amundsen, ali ne, ne bi ilo. itavo vrijeme je to
bila jedna sasvim druga djevojka koja se predstavljala umjesto nje.
Skoila je na pod i otila u kupaonicu s tim udnovatim pismom u ruci. Stala je ispred zrcala i
zabuljila se u svoje oi.
- Ja sam Sofie Amundsen - rekla je.
Djevojka u zrcalu nije odgovorila niti najmanjom grimasom. Bez obzira na to to bi Sofie
uinila, i ova bi napravila ba isto. Sofie je pokuala preduhitriti odraz kakvim munjevitim
pokretom, ali druga je bila jednako hitra.
- Tko si ti? - upitala je.
Opet nije bilo odgovora, ali u trenutku se nala u nedoumici je li ona postavila pitanje ili
odraz.
Sofie pritisne kaiprst o nos u zrcalu i ree:
- Ti si ja.
Ne dobivi odgovor, preokrene reenicu naglavce i ree: -Ja sam ti.
Sofie Amundsen nije ba uvijek bila zadovoljna svojim izgledom. Obiavali su joj rei da ima
lijepe bademaste oi, ali to su sigurno govorili samo zato to joj je nos bio premalen, a usta
prevelika. Osim toga, ui su joj bile preblizu oima. Najgore od svega bila je ta glatka kosa koju je
bilo nemogue njegovati. Tata ju je znao gladiti po kosi i zvati djevojica lanene kose, po jednoj
skladbi Claudea Debussyja. Lako je njemu rei takvo to, kad on nije osuen ivjeti s tom crnom,
ravnom kosom. Sofijinoj kosi ne pomae ni sprav ni gel.
Ponekad je imala osjeaj da izgleda tako udno da bi se poela pitati je li nakazna. Barem je
mama priala o tekom poroaju. Ali, je li stvarno poroaj ono to odluuje o neijem izgledu?
Nije li udno da ne zna tko j e ? I zar nije nepravedno da nije mogla birati svoj izgled? Taj je
samo doplutao. Moda moe birati prijatelje, ali samu sebe nije izabrala. Nije ak izabrala niti da
bude ovjek.
to je ovjek?
Sofie opet pogleda djevojku u zrcalu.
- Mislim da u sada otii gore pisati zadau iz prirode - rekla je kao da se
ispriava. Sljedeeg je trenutka bila u hodniku.
Ne, idem radije van u vrt.
JOSTEIN GAARDER

- Mic, mic, mic, mic!

Sofie izgura maka na stube i zatvori vrata za sobom.

Kad je stigla na ljunani puteljak s onim zagonetnim pismom u ruci, obuze je udan osjeaj. Kao
da je bila lutka koju je dodir arobnog tapia odjednom oivio.
Zar nije udno da ona sada postoji, da moe vrljati naokolo u jednoj udnovatoj bajci?
Sherekan je lako preskoio ljunak i kliznuo medu guste grmove ribizla. Jedan ivi maak, iv
ivcat od bijelih brkova pa do gipkog repa otraga na glatkom tijelu. On je isto u vrtu, ali sigurno toga
nije svjestan kao i Sofie.
Postupno, nakon spoznaje da postoji, Sofie poe razmiljati o tome da nee postojati vjeno.
Sada postojim, mislila je. Ali jednog dana u nestati, potpuno.
Ima li ivota nakon smrti? Niti ovog pitanja sigurno nije bilo u makovoj glavi.
Nedavno je umrla Sofijina baka. Vie od pola godine, gotovo svakog dana, mislila je na to
koliko joj baka nedostaje. Nije li nepravedno da ivot jednog dana mora prestati?
Razmiljajui, Sofie zastane na ljunanom puteljku. Pokuala se usredotoiti na misao da postoji,
kako bi na taj nain zaboravila da nee ivjeti zauvijek. To je, meutim, bilo nemogue. im se
koncentrirala na to da postoji, u njezine je misli uskoila i pomisao na kraj ivota. I obrnuto: tek
kad bi je obuzeo snaan osjeaj da je jednog dana vie nee biti, shvatila je da je ivot zapravo
neprocjenjivo vrijedan. Te su misli kao glava i pismo na kovanici, i tu je kovanicu ona sada
neprestano prevrtala. I to je vea i jasnija bila jedna strana, to je vea i jasnija postajala i druga. ivot i
smrt su dva lica jedne te iste stvari.
Nije mogue doivjeti da postoji a da ne spozna da e i umrijeti, mislila je. Isto tako, nije
mogue razmiljati o svojoj smrti a da u isto vrijeme ne pomisli kako je fantastino udnovato
ivjeti.
Sofie se sjetila da je baka rekla neto slino onog dana kad je od lijenika doznala da je bolesna.
Tek sad znam koliko je ivot bogat, rekla je.
Nije li tuno da se veina ljudi mora razboljeti prije nego to shvati kako je fino ivjeti? U
svakom sluaju morali bi dobiti kakvo tajanstveno pismo!
Moda bi trebala provjeriti ima li jo neeg u sanduiu? Sofie otri do dvorinih vrata i podigne
zeleni poklopac. Poskoila je kad je unutra ugledala:

12
 SOFIJIN SVIJET

posve istu omotnicu. Zar se nije bila uvjerila da je sandui prazan kad je uzela prvu kuvertu?
I na ovoj je pisalo njezino ime. Rastrgala ju je i izvukla bijelu cedulju, potpuno jednaku prvoj.
Odakle dolazi svijet? pisalo je.
Nemam pojma, mislila je Sofie. To valjda nitko ne moe znati ? Pa ipak -Sofie je mislila da je
pitanje opravdano. Po prvi put u ivotu bila je svjesna da ne moe ivjeti na ovom svijetu a da barem
ne pita odakle on dolazi.
Zagonetna pisma toliko su smutila Sofijin mozak da je odluila sjesti u Tjesnac.
Tjesnac je Sofijino supertajno skrovite. U nj je odlazila samo kad je bila vrlo ljuta, vrlo tuna ili
vrlo sretna. Danas je bila samo zbunjena.

Crvena kua je leala u velikom vrtu. Tamo je bilo mnogo cvjetnih gredica, grmova s bobicama, veliki
travnjak s vrtnom ljuljakom, ak i mala sjenica koju je djed sagradio baki kad je izgubila prvo dijete
samo nekoliko tjedana nakon poroda. Sirota djevojica se zvala Marie. Na nadgrobnom kamenu je
pisalo: Mala Marie k nama je dola, pozdravila nas kratko i vratila se.
Dolje u jednom kutku vrta, iza svih grmova malina, bilo je gusto ipraje na kojemu nije raslo
cvijee ni bobice. Zapravo bila je to stara ivica koja je jednom bila granica prema velikoj umi, ali -
kako je nitko nije njegovao zadnjih dvadeset godina izrasla je u neprohodno ipraje. Baka je
ispriala kako je ivica prijeila lisice da love kokoi za vrijeme rata, kad su kokoi slobodno etale
dvoritem.
Za sve osim Sofie stara je ivica bila isto toliko nekorisna koliko i kavezi za zeeve koji su bili
malo dalje u vrtu. Ali to je bilo samo zato to nisu znali Sofijinu tajnu.
O uskom ulazu u ivicu Sofie je znala jo od malena. Kad se provue
kroza nj, nae se u velikom otvoru meu grmljem, koji je nalikovao maloj
kolibi. Mogla je biti potpuno sigurna da je tamo nitko ne moe pronai.
Sofie je protrala dvoritem s dvije omotnice u ruci, spustila se na sve etiri i provukla kroza
bunje. Tjesnac je bio toliko velik da se gotovo mogla uspraviti, ali je ipak sjela na neko debelo
korijenje. Odatle je mogla viriti kroz nekoliko siunih rupa u granju i liu. Iako nijedna rupica nije
bila vea od kovanih pet kruna 1 , imala je dobar pregled cijelog vrta. Kad je bila mala, voljela je
prouavati kako mama ili tata hodaju okolo meu drveem i trae je.

1 promjer petokrune: 3 cm (prev.)

13
JOSTEIN GAARDER

Sofie je uvijek mislila da je vrt svijet za sebe. Svaki put kad bi ula o rajskom vrtu u prii o
postanku, bilo bi kao da sjedi u Tjesnacu i gleda svoj mali raj.
Odakle dolazi svijet?
Ni govora o tome da je znala. Sofiji je bilo jasno da je Zemlja samo jedan malen planet u
velikom svemiru. Ali odakle je sam svemir?
Naravno, moe se zamisliti da je svemir stalno postojao, te onda i nije potrebno traiti odgovor
na pitanje odakle dolazi. Ali, moe li neto biti stalno? Neto je u njoj bilo protiv toga. Sve to
postoji mora valjda imati i poetak? Dakle, i svemir je jednom morao nastati od neeg drugog.
Meutim, ako je svemir odjednom nastao od neeg drugog, onda je i to drugo jednom moralo
nastati od neeg. Sofie je shvatila da je samo odgodila cijeli problem. Na kraju krajeva, neto je
jednom moralo nastati ni iz ega. Ali je li to mogue? Zar nije i to jednako nezamislivo kao i to da
svijet oduvijek postoji?
U koli su uili da je Bog stvorio svijet, i Sofie se sada pokuala umiriti milju da je to ipak
najbolje rjeenje cijele zavrzlame. Ali, onda je opet poela razmiljati. Mogla se lako sloiti da je Bog
stvorio svemir, ali to je sa samim Bogom? Je li sam sebe stvorio ni iz ega? Opet se neto u njoj
pobunilo. Iako bi Bog sigurno mogao stvoriti i ovo i ono, nikada ne bi mogao stvoriti samog sebe
prije nego ima samog sebe ime bi mogao stvarati. Preostaje jo samo jedna mogunost: Bog je
postojao oduvijek. Ali tu je mogunost ve bila odbacila! Sve to postoji mora imati poetak.
- Do bijesa!
Ponovo je otvorila obje kuverte.
Tko si?
Odakle dolazi svijet?
Stvarno podla pitanja! I odakle samo stiu ta pisma? To je bilo gotovo jednako zagonetno.
Tko je to trgnuo Sofie iz svakidanjice i odjednom je stavio pred velike zagonetke kozmosa?

Po trei je put otila do potanskog sanduia.

Potar je tek donio dnevnu potu. Sofie izvue debeli sveanj s reklamama, novinama i nekoliko
pisama za mamu. Tu je bila i jedna razglednica sa slikom neke june plae. Okrenula ju je. Imala je
norveke marke i ig: Bataljun UN-a. Je li to moglo biti od tate? Nije li on bio na sasvim drugoj
strani svijeta? Osim toga, ni rukopis nije njegov.

14
 SOFIJIN SVIJET

Sofie je osjetila kako joj je srce poelo ubrzano kucati kad je proitala adresu na dopisnici. Hilde
Moller Knag, c/o Sofie Amundsen, Djetelinska ulica 3... Ostatak adrese je bio toan. Na razglednici je
pisalo:

Draga Hilde. Srdane estitke za tvoj petnaesti roendan. Kao to zna, elim ti pokloniti neto uza
to se moe usavriti. Oprosti to sam kartu poslao Sofiji. Tako je bilo najlake. Lijep pozdrav, tata.

Sofie je otrala natrag u kuu i ula u kuhinju. U glavi je osjeala oluju.

Tko je ta Hilde koja navrava 15 godina samo mjesec dana prije njezinog petnaestog roendana?
Sofie je iz hodnika donijela telefonski imenik. U njemu je bilo puno onih koji su se zvali Moller, neki
su se zvali Knag. Ali, nitko se u cijelom debelom telefonskom imeniku nije zvao Moller Knag.
Jo jednom je ispitala zagonetnu razglednicu. O da - bila je prava, s potanskom markom i igom.
Zato bi neki otac poslao roendansku estitku na Sofijinu adresu kad bi je oito trebalo poslati na
sasvim drugo mjesto? Koji bi otac uskratio keri roendansku estitku tako da je poalje na krivu
adresu? Kako to moe biti najlake? I prije svega: kako da ona pronae Hilde?
Tako je Sofie dobila jo jedan problem za razrjeenje. Pokuala je srediti misli:
U nekoliko poslijepodnevnih sati postavljena je pred tri zagonetke. Prva je zagonetka tko je stavio
one dvije omotnice u njezin potanski sandui. Druga su teka pitanja koja su ta pisma postavila. Trea
zagonetka je tko je Hilde Moller Knag, i zato je Sofie primila roendansku estitku te strane djevojice.
Bila je sigurna da su te tri zagonetke nekako povezane, jer je do tog dana ivjela posve obinim
ivotom.

15
 CILINDAR

.. .jedino to nam je potrebno da postanemo dobri filozofi jest

sposobnost da se udimo...

Sofie je slutila da e osoba koja joj je napisala anonimna pisma opet stupiti u kontakt s njom. Do
daljnjega je odluila da o pismima nikome nita ne govori.
U koli joj je postalo teko koncentrirati se na ono to uitelj govori. inilo joj se da pria samo
o nevanim stvarima. Zar nije mogao priati o tome to je ovjek - ili o tome to je svijet, i kako je
nastao?
Nikad prije nije osjetila neto slino: u koli, a i drugdje, ljudi su bili obuzeti manje-vie sluajnim
stvarima. Ali postojala su neka vea i tea pitanja na koja je bilo vanije odgovoriti nego brinuti se o
obinim kolskim predmetima.
Zna li tko odgovor na takva pitanja? Sofie je u svakom sluaju mislila da je vanije razmiljati o
njima nego bubati nepravilne glagole.
Kad je zvonilo, nakon zadnjeg sata, tako je brzo napustila kolsko dvorite da je Jorunn morala
potrati kako bi je dostigla.
Nakon nekog vremena Jorunn upita:
- Hoemo li kartati veeras?
Sofie slegne ramenima.
- Mislim da vie nisam toliko zainteresirana za kartanje.
Jorunn je izgledala kao da je pala s Marsa.

16
 SOFIJIN SVIJET

- Ne? Hoemo li onda igrati bedminton?

Sofie je zurila u asfalt. Nedugo zatim pogleda prijateljicu. - Mislim da me ni
bedminton vie toliko ne zanima.
- Pa dobro!
Sofie je primijetila traak gorine u Jorunninom glasu.
- Onda mi moda moe rei to ti je to odjednom postalo tako vano?
Sofie je gotovo neprimjetno zatresla glavom.
- To...to je tajna.
- Pih! Sigurno si se zaljubila!
Djevojke nastavie hodati zajedno dobar komad puta bez ijedne rijei. Kad su stigle do
nogometnog igralita, Jorunn ree:
- Idem preko igralita.
Preko igralita. Tuda je Jorunn bilo najkrae, ali tim je putem ila samo kad joj se urilo kui
da ode nekom u posjet, ili k zubaru.
Sofiji je bilo ao to ju je povrijedila. Ali to je drugo mogla rei? Da je odjednom postala toliko
zaokupljena time tko je i odakle dolazi svijet da nema vremena za bedminton? Bi li to prijateljica
razumjela?
Zato bi moralo biti toliko teko biti zaokupljen najvanijim, a istovremeno najobinijim od
svih pitanja?
Osjetila je da joj je srce jae zakucalo kad je otvorila potanski sandui. U prvom je navratu
nala samo pismo iz banke i nekoliko velikih utih omotnica za mamu. Uh, Sofie se tako duboko
nadala novom pismu nepoznatog poiljatelja.
Dok je za sobom zatvarala dvorina vrata, otkrila je svoje ime na jednoj od velikih kuverti. Na
stranjoj strani, ondje gdje je trebala otvoriti kuvertu, risalo je: Teaj filozofije. Postupati vrlo
paljivo.
Sofie je pretrala ljunani puteljak i ostavila kolsku torbu na stubitu. Druga je pisma gurnula
ispod otiraa, te otrala u vrt iza kue da potrai skrovite u Tjesnacu. Ono veliko pismo je morala
tamo otvoriti.
Sherekan je dotrao za njom, ali tu se nita nije moglo. Sofie je bila sigur n a da je maak
nee odati.
U omotnici su bila tri velika, strojem otipkana lista, povezana spajalicom. Sofie poe itati.

17
JOSTEIN GAARDER

to je filozofija?
Draga Sofie. Mnogo ljudi ima razliite hobije. Neki skupljaju stare novie ili marke,
neki su zauzeti runim radom, a neki provode veinu slobodnog vremena bavei se
portom.
Mnogi vole itati. Ali u izboru tiva vrlo se razlikujemo. Jedni itaju samo novine
ili stripove, drugi vole itati romane, dok trei vie vole knjige iji su predmet
astronomija, ivotinjski svijet ili tehnika otkria.
Ako me zanimaju konji ili drago kamenje, ne mogu zahtijevati da i svi ostali budu
jednako zaokupljeni tim stvarima. Ako napeto pratim sve portske prijenose na televiziji,
moram podnijeti da drugi misle kako je port dosadan.
Ipak, postoji li neto to bi trebalo zanimati sve ljude? Neto to se tie svih - bez
obzira na to tko su i gdje na svijetu ive? Da, draga Sofie, ima nekih pitanja kojima bi
svatko trebao biti zaokupljen. Takvim se pitanjima bavi i ovaj teaj.
to je najvanije na svijetu? Ako pitamo nekog tko gladuje, odgovor je hrana. Ako
pitanje uputimo jednom koji se smrzava, odgovor je - toplina. A ako pitamo ovjeka koji
se osjea sam i usamljen, odgovor bi sigurno bio -zajednitvo s drugim ljudima.
Meutim, kad su sve ove potrebe zadovoljene -postoji li jo uvijek neto to ljudima
nedostaje? Filozofi su u to uvjereni. Oni vjeruju da ovjek ne moe ivjeti samo o
kruhu. Prirodno, svima treba hrana. Ljubav i briga je isto svima potrebna. Ali postoji
jo jedna stvar koja je potrebna svim ljudima. Mi teimo odgovoriti na pitanje tko smo i
zato ivimo.
Pitati se zato ivimo nije dakle jedna jednako sluajna zanimacija kao i skupljanje
potanskih maraka. Onaj koga zanimaju takva pitanja obuzet je neim o emu ljudi
raspravljaju od poetka ivota na ovom planetu. Kako su nastali svemir, svijet i ivot vee
je i vanije pitanje od onoga tko je osvojio najvie zlatnih medalja na prologodinjoj
Olimpijadi.

Filozofiji se najlake moemo pribliiti postavljanjem filozofskih pitanja:

Kako je svijet stvoren? Postoji li volja ili namjera u svemu to se dogaa? Ima li ivota
nakon smrti? Kako uope moemo nai odgovor na ovakva pitanja? I prije svega: kako
bismo morali ivjeti?
Ova pitanja su ljudi postavljali u svim vremenima. Ne poznajemo kulturu koja nije
bila zaokupljena pitanjem tko su ljudi ili odakle dolazi svijet.
 SOFIJIN SVIJET

Zapravo, ba i ne moemo postaviti mnogo razliitih filozofskih pitanja. Ve smo

postavili nekoliko najvanijih. Ali, povijest nam pokazuje mnogo razliitih odgovora na
svako pojedino postavljeno pitanje.
Lake je, dakle, postavljati filozofska pitanja, nego na njih odgovarati.
Pojedinac i danas mora pronai vlastite odgovore na ta ista pitanja. Nije mogue otvoriti
leksikon pa tamo nai odgovor na pitanje postoji li Bog ili ivot poslije smrti. Leksikon nam
ne moe rei ni kako bismo morali ivjeti. Ali, u stvaranju vlastitog pogleda na ivot ipak nam
moe pomoi da itamo ono to su drugi jednom mislili.
Lov filozofa na istinu moe se usporediti s krimiem. Netko vjeruje da je Andersen
ubojica, drugi misle da je to Nielsen ili Jepsen. Radi li se o pravom krimiu, moe se dogoditi
da zagonetku policija jednom nenadano uspije rijeiti. Moe se zamisliti i da nikad nee
uspjeti razrijeiti tajnu. No, rjeenje tajne ipak postoji.
Iako je na jedno pitanje teko odgovoriti, mogue je da postoji jedan i samo jedan -
toan odgovor. Ili nakon smrti ima nekakvog ivota - ili ga nema.
Mnoge stare zagonetke znanost je malo-pomalo rijeila. Jednom je stranja strana Mjeseca
bila velika nepoznanica. Do odgovora se nije moglo doi raspravom; taj je bio preputen
mati pojedinca. A danas sasvim tono znamo kako izgleda stranja strana Mjeseca. Vie ne
moemo vjerovati da na Mjesecu ivi ovjek, ili da je Mjesec sir.

Jedan starogrki filozof, koji je ivio prije vie od dvije tisue godina, vjerovao je da je
filozofija nastala zbog ovjekova uenja. ovjek misli da je njegovo postojanje tako
udnovato da filozofska pitanja nastaju sama od sebe, vjerovao je on.
Kao da promatramo maioniarski trik: ne moemo shvatiti kako je izveden. I onda
postavimo pitanje upravo o tome: kako maioniar uspijeva preobraziti nekoliko svilenih
maramica u iva zeca?
Mnogi ljudi doivljavaju da je svijet jednako neshvatljiv kao kad maioniar odjednom
izvue zeca iz cilindra koji je maloas bio prazan.
to se tie zeca, jasno nam je da nas je maioniar prevario. Ono to bismo rado otkrili
je upravo nain na koji je to uinio. Drukije je kada govorimo o svijetu. Znamo da on nije
la i prijevara, jer etamo po Zemlji i sami smo dio svijeta. Zapravo, mi smo onaj bijeli zec
kojeg je netko izvukao iz cilindra. Razlika izmeu nas i bijelog zeca jest samo u tome to
zec nije

19
JOSTEIN GAARDER

svjestan da je dio arolije. S nama je drukije. Mi vjerujemo da sudjelujemo u neemu

zagonetnom i rado bismo otkrili kako je to sve skupa povezano.
P.S. Kad smo ve kod zeca, moda ga je bolje usporediti s cijelim svemirom. Mi, koji
ovdje ivimo, samo smo siuni puzavci duboko u zejem krznu. Filozofi se, meutim,
pokuavaju uspeti na jednu od tankih dlaka tako da se mogu zagledati velikom
maioniaru ravno u oi.
Prati li, Sofie? Nastavak slijedi.

Sofie je bila posve izmodena. Da li prati? Nije se mogla sjetiti ni je li stigla udahnuti dok je
itala.
Tko je doao s tim pismom? Tko, tko?
To nikako nije mogla biti ona ista osoba koja je poslala roendansku estitku Hildi
Moller Knag, jer je estitka imala i potansku marku i ig. uta je kuverta bila baena pravo u
sandui, ba kao i one dvije bijele.
Sofie pogleda na sat. Bilo je samo petnaest do tri. Jo skoro dva sata do maminog povratka
s posla.
Sofie se izvue natrag u vrt i otri do potanskog sanduia. Je li u njemu moglo biti jo
neeg?
Nala je novu utu omotnicu sa svojim imenom na njoj. Bacila je pogled naokolo, ali nije
bilo nikoga. Sofie potri prema rubu ume i poe pogledom pretraivati puteljak.
Ni tamo nije bilo ive due.
Odjednom joj se uini da uje pucketanje granica duboko u umi. Nije bila potpuno
sigurna, ali bilo bi besmisleno trati za nekim tko je pokuavao umaknuti.
Sofie otkljua kuna vrata i odloi kolsku torbu i maminu potu. Trei, popne se u svoju
sobu, iznese veliku metalnu kutiju za kolae u kojoj je uvala lijepo kamenje, prospe
kamenje na pod, te stavi obje velike kuverte u kutiju. Onda otri natrag u vrt s kutijom u
rukama. Prije nego to je izala, nasula je maje hrane u Sherekanovu zdjelicu.
- Mic, mic, mic!
Vrativi se u Tjesnac, otvori omotnicu i izvue nekoliko novih pisaim strojem otipkanih
stranica. I poe itati.

20
 SOFIJIN SVIJET

udnovato stvorenje
Pa, opet smo tu. Kao to vidi, ovaj e ti filozofski teaj stizati u prikladnim porcijama. Sada
slijedi jo nekoliko uvodnih primjedbi.
Jesam li ve rekao da je sposobnost da se udimo jedino to nam je potrebno da
postanemo dobri filozofi? Ako nisam, sada u: JEDINO TO NAM JE POTREBNO DA
POSTANEMO DOBRI FILOZOFI JEST SPOSOBNOST DA SE UDIMO.
Sva mala djeca imaju ovu sposobnost. Taman posla da nemaju! Nakon samo nekoliko
mjeseci ona kliznu u jednu novu novcatu zbilju. Meutim, kako postupno rastu, ini se da
im sposobnost uenja opada. Otkud to? Zna li Sofie Amundsen odgovoriti?
Dakle, kad bi neka beba mogla govoriti, sigurno bi rekla kako je stigla na jedan
udnovat svijet, ili neto slino. Jer, iako dijete ne zna govoriti, vidimo kako prstiem upire
oko sebe ili kako radoznalo posee za stvarima u sobi.
Kako prve rijei pomalo dolaze, dijete zastaje i vie vau-vau svaki put kad vidi nekog
psa. Vidimo kako dijete skae gore-dolje u kolicima i mlatara ruicama: Vau-vau! Vau-
vau! Djetetova se revnost ini pretjeranom nekima od nas koji smo malo stariji i iskusniji.
Ma dobro, dobro, to je vau-vau, kaemo samouvjereno, ali smiri se ve u tim kolicima.
Mi nismo jednako oduevljeni. Ve smo prije vidjeli pse.
Moda e se ova uzbuena scena ponoviti nekoliko stotina puta prije nego to dijete
uspije proi kraj nekog psa bez prisutnosti duha. Ili pored slona ili nilskog konja. Ali, prije
nego to dijete naui pravilno govoriti - i daleko prije nego naui filozofirati - svijet mu je
postao navika.
teta, ako te zanima moje miljenje!
Moja je stvar da ti, draga Sofie, ne bude meu onima koji svijet uzimaju kao gotovu
injenicu. Za svaki sluaj izvrit emo nekoliko misaonih eksperimenata prije nego to
ponemo sa samim teajem filozofije.
Zamisli da si na izletu u umi. Odjednom na puteljku ispred sebe ugleda mali svemirski
brod. Iz njega se iskobelja mali Marsovac, i stane zuriti u tebe...
to bi ti onda pomislila? Svejedno, nema veze. Je li te, meutim, koji put oinula misao
da ti sama jesi jedan takav Marsovac?
Zapravo ba i nije vrlo vjerojatno da e se ikada spotaknuti o bie s drugog planeta. Ne
znamo ak ni to ima li ivota na drugim planetima. No, moe se dogoditi da se spotakne o
samu sebe. Moe se dogoditi da jednog
JOSTEIN GAARDER

dana odjednom zastane i sebe doivi na potpuno nov nain. Moda ba na nekom izletu u
umi.
Ja sam udnovato bie, misli u sebi. Ja sam zagonetna ivotinja...
Kao da se budi iz dugogodinjeg sna Trnoruice. Tko sam ja?, pita se. Zna da puzi
okolo po jednom planetu u svemiru. Ali to je svemir?
Ako tako otkrije sebe, otkrit e neto to je jednako zagonetno Marsovcu s poetka.
Nisi samo vidjela bie iz svemira. Osjea da si i sama jedno takvo udnovato bie.
Prati li, Sofie? Izvrimo jo jedan misaoni eksperiment:
Mama, tata i mali Thomas, star dvije-tri godine, sjede u kuhinji jednog jutra i dorukuju.
Uskoro se mama digne od stola i okrene prema radnoj povrini, i tada - da, tada tata
odjednom pone lebdjeti pod tavanicom, dok Thomas sjedi i promatra.
to misli da bi Thomas tada rekao? Moda bi pokazao prstiem gore na tatu i rekao: -
Tata leti!
Thomas bi se sigurno udio, ali on to uvijek ini. A tata i inae obiava raditi udne
stvari, tako da jedan mali let iznad kuhinjskog stola nita ne mijenja u njegovim oima.
Svaki se dan brije zabavnom spravicom, ponekad se popne na krov pa vrti televizijsku
antenu - ili opet gurne glavu u motor automobila te osvane crn kao crnac.
Onda je red na mami. Ona je ula Thomasove rijei i odluno se okrenula. to misli da
bi bila njezina reakcija na tatin slobodan let nad kuhinjskim stolom?
Istog bi asa ispustila staklenku s marmeladom na pod i poela vritati od silnog uasa.
Moda bi zatrebala lijenika nakon to bi se tata napokon spustio natrag na stolicu (on se
ve odavno trebao nauiti lijepom ponaanju za stolom!).
Zato se mamina i Thomasova reakcija toliko razlikuju?
To ima veze s navikom (primi to na znanje!). Mama je nauila da ljudi ne mogu letjeti.
Thomas nije. On jo uvijek nije siguran koje su stvari mogue na ovom svijetu, a koje nisu.
Meutim, to je sa samim svijetom? Misli li da je on mogu? Ta, i on je u slobodnom
letu!
Tuno je to zakon sile tee nije jedino na to se naviknemo odrastajui. U jednom
zamahu mi se naviknemo na cijeli svijet kao takav.
ini se da u mladosti gubimo sposobnost da se svijetu udimo. A time gubimo jo neto
jako vano - neto to filozofi pokuavaju ponovno probu-
 SOFIJIN SVIJET

diti. Jer, negdje duboko u nama postoji neto to nam kazuje da je ivot velika zagonetka.
To neto smo jednom doivjeli, daleko prije nego to smo o tome nauili misliti.

Da se tonije izrazim: iako se filozofska pitanja tiu svih ljudi, ne postaju svi filozofima.
Veinu ljudi, iz razliitih razloga, zarobi svakidanjica da se uenje ivotu izgubi negdje u
pozadini. (Takvi se zavuku duboko u zeje krzno, dobro se namjeste i ostanu tamo itav
ivot.)
Za djecu je svijet - i sve to u njemu postoji - neto novo, neto to ih zapanjuje. To ne
vrijedi za sve odrasle. Veina odraslih doivljava svijet kao neto sasvim obino.
Upravo ovdje su filozofi asna iznimka. Filozof se nikada ne uspijeva potpuno priviknuti
na svijet. Za njega ili nju svijet je i dalje nerazumljiv da, zagonetan i mistian. Filozofi i
mala djeca imaju dakle jednu vanu zajedniku osobinu. Moe se isto tako rei da filozof cijeli
ivot ostaje jednako osjetljiv kao dijete.
Sada moe birati, draga Sofie. Jesi li dijete koje se jo nije stiglo priviknuti na svijet? Ili
si filozof koji se zaklinje da to nikad nee postati?
Ako samo odmahuje glavom i ne uspijeva se prepoznati u djetetu ili filozofu, postala si
toliko prisna sa svijetom da te on vie ne iznenauje. U tom ti sluaju prijeti opasnost. Ovaj
teaj filozofije prima dakle za svaku sigurnost. Ne elim da upravo ti bude meu
otupjelima i ravnodunima. elim da ivi budnim ivotom.
Teaj je besplatan. Tako ti neu morati vraati novce ako ga ne zavri. Ako ga poeli
prekinuti, ima za to mogunost. U tom mi sluaju mora ostaviti poruku u sanduiu. Jedna
iva aba e posluiti. To svakako mora biti neto zeleno, inae e se potar grozno
preplaiti.

Kratak saetak: bijeli zec izvuen je iz praznog cilindra. Taj trik traje mnogo milijardi godina,
jer je zec vrlo velik. Skroz na vrhovima njegovih tankih dlaka raaju se ljudska djeca, koja
su zbog toga sposobna uditi se tom nemoguem iluzionistikom umijeu. Ali, starei polako,
ona se sputaju sve dublje i dublje u zeje krzno. I tamo ostaju. Sada im je tako udobno da se
ne usuuju uspeti natrag po dlakama. Samo filozofi polaze na taj opasan put prema krajnjim
granicama jezika i postojanja. Neki od njih ispadnu iz utrke, dok se drugi grevito
priljubljuju uz krznene dlake, te dovikuju ljudima koji se nalaze duboko u mekanom krznu,
prezasiujui se dobrim jelom i piem.

23
JOSTEIN GAARDER

- Dame i gospodo, mi lebdimo u praznini svemira!

Ali nikoga dolje u krznu nije briga za ono to filozofi viu.
- Oh, koja gomila galamdija - govore oni.
I nastavljaju sa svojim brbljanjem: Moe li mi dodati maslac? Kako danas stoje bankovne
dionice? Koliko stoje rajice? Jesi li ula da je Lady Di ponovo trudna?

Kad je majka dola kui, Sofie je bila u stanju oka. Kutija s pismima zagonetnog filozofa leala je
na sigurnom u Tjesnacu. Sofie je pokuala pisati zadae, ali samo bi se zatekla kako sjedi i misli
o onom to je proitala.
O koliko stvari nikad prije nije razmiljala! Vie nije bila dijete, ali nije bila ni sasvim
odrasla. Sofie je shvatila da se ve poela sputati u gusto krzno zeca izvuenog iz crnog cilindra
svemira. Ali filozof ju je zaustavio. On - ili je to moda ona? - vrsto ju je uhvatio za vrat i
povukao gore na onu dlaku gdje se jednom kao dijete igrala. I ona je tamo, na samom kraju
te tanke dlake, vidjela svijet kao da je bilo prvi put.
Filozof ju je spasio. Nema sumnje. Nepoznati poiljatelj pisma ju je spasio od ravnodunosti
svakidanjice.
Kad je majka dola kui oko pet sati, Sofie je odvue u dnevnu sobu i gurne u jednu
stolicu.
- Mama, zar ne misli da je udnovato ivjeti? - poela je.
Majka se toliko smela da nije znala to bi odgovorila. Obino je Sofie pisala zadau kad bi
ona dola kui.
- Pa - rekla je - ponekad i jest.
- Ponekad? Mislila sam, zar ne misli da je udno da svijet uope postoji}
- Zaboga, Sofie, pa ne smije tako govoriti.
- Zato ne? Tebi se moda ini da je svijet posve normalan?
- Pa i jest. Barem uglavnom.
Sofie shvati da je filozof imao pravo. Odrasli prihvaaju svijet kao gotovu injenicu. Jednom
za svagda su se uljuljkali u zaarani san svoje svakidanjice.
- Pih! Ti si se toliko navikla na svijet da te on vie ne zauuje - ree.
- Ma o emu ti to pria?
- Kaem ti samo da si postala preprisna sa svijetom. Skroz glupa, drugim
rijeima.
- Ma ne doputam ti da sa mnom tako razgovara, Sofie.

24
 SOFIJIN SVIJET

- Onda u se izraziti drukije. Ti si se lijepo udomaila duboko u krznu

jednog bijelog zeca koji se upravo u ovom trenutku izvlai iz crnog cilindra
svemira. I uskoro ide kuhati krumpir. Onda e itati novine, pa e nakon
ruka prilei na pola sata, te poslije pogledati Dnevnik.
Majinim je licem preao zabrinut izraz. Sasvim tono, otila je u kuhinju pristaviti krumpir.
Malo se kasnije vratila natrag u sobu, i sada je ona gurnula Sofie u stolicu.
- Moram s tobom o neemu razgovarati - poe ona. Sofie je po glasu
zakljuila da je neto ozbiljno.
- Valjda se nisi upustila u neto s drogama, duo?
Sofie se poela smijati. No, razumjela je zato je to pitanje upravo sada dolo.
- Jesi poaavila? - ree. - Onda bih jo vie otupjela.
Toga poslijepodneva nitko vie nije spominjao ni droge ni bijele zeeve.

25
 MITOVI

...izmeu snaga dobra i zla postoji neka

neizvjesna ravnotea...

Sljedeeg jutra Sofie nije nala nikakvo pismo u potanskom sanduiu. Cijelog tog dana se
dosaivala u koli. Trudila se biti posebno ljubazna prema Jorunn pod odmorom. Na putu
kui poele su planirati izlet sa atorom im se zemlja u umi malo isui.
I tako se opet nala pred potanskim sanduiem. Najprije je otvorila pisamce s
meksikim igom. Listak je bio od tate. eznuo je za kuom i napokon je uspio pobijediti
prvog oficira u ahu. Inae je bio skoro gotov s onih dvadeset kila knjiga koje je ponio kad je
zadnji put otputovao nakon zimskih praznika.
Osim toga, tamo je jo leala i jedna uta omotnica s njezinim imenom! Sofie ostavi
kolsku torbu i potu u kui te otri u Tjesnac. Izvue nekoliko tiskanih stranica i poe itati:

Mitoloka slika svijeta

Bok, Sofie! Imamo puno posla, tako da je najbolje da odmah prijeemo na stvar.
Pod filozofijom razumijevamo potpuno nov nain miljenja koji se pojavio u Grkoj
otprilike 600 godina prije Krista. Prije toga su razliite religije

26
 SOFIJIN SVIJET

pruale ljudima odgovore na sva pitanja koja su postavljali. Takva religiozna objanjenja
prenoena su s koljena na koljeno kroz mitove. Mitovi su prie o bogovima, kojima se
pokuava objasniti zato je ivot takav kakav jest.
Tijekom tisuljea je u cijelom svijetu izrasla divlja flora mitskih odgovora na filozofska
pitanja. Grki su filozofi pokuali pokazati da se mitovima nije moglo vjerovati.
Dakle, kako bismo razumjeli misli prvih filozofa, moramo razumjeti to znai imati
mitoloku sliku svijeta. Kao primjer koristit emo neke mitske predodbe iz nordijskih zemalja.
Kraj rijeke nije potrebno kopati bunar.
Sigurno si ula o Toru s ekiem. Prije nego to je kranstvo stiglo u Norveku, ljudi su
vjerovali da Tor putuje nebom u koiji koju vuku dva jarca. Kad bi zamahnuo svojim ekiem,
nastale bi munje i gromovi. Rije oluja na norvekom - torden - dolazi upravo od Tor-
donn, to znai Torov prasak. Na vedskom se za oluju kae aska, zapravo as-aka, to
znai boje putovanje nebom.
Kad grmi i sijeva, bude i kie. To je moglo biti od ivotne vanosti za seljake u doba
vikinga 1. Tor je zato bio oboavan kao bog plodnosti.
Dakle, mitski odgovor na pitanje zato kii jest da Tor zamahuje svojim ekiem. A kad bi
dola kia sve bi na polju fino klijalo i raslo.
Kako je uope sve na livadi raslo i donosilo plodove, nije bilo mogue razumjeti. Ipak,
seljaci su razumjeli da je to imalo nekakve veze s kiom. Osim toga, svi su vjerovali da je kia
imala veze s Torom. To ga je uinilo jednim od najmonijih staronorvekih bogova.
Postoji jo jedan razlog Torove vanosti, a taj je povezan sa cjelokupnim ureenjem svijeta.
Vikinzi su vjerovali da je nastanjeni svijet bio otok kojem je stalno prijetila vanjska opasnost.
Taj dio svijeta su zvali Midgard2. To znai carstvo u sredini. U Midgardu je, osim toga,
smjeten i Asgard3 , gdje je bio dom bogova. Izvan Midgarda bio je Utgard4, tj. vanjsko carstvo.
Ondje su ivjeli opasni trolovi (jotuni) 3 koji su lukavtinama neprestano pokuavali unititi
svijet. Takva zloudna udovita obino zovemo silama kaosa. Ljudi sta-

1 viking: staroskandinavski ratnik izmeu 9. i 11. stoljea (prev.)

2 Midgard: dosi. Srednji svijet (prev.)
3 Asgard: dosl. Svijet bogova (prev.)
4 Utgard: dosl. Vanjski svijet (prev.)
5 Troll (norv.): nadnaravni stvor, zao i opak, ljudima obino nevidljiv. Prema pukoj predaji, ivi u
planinama, umama ili pod zemljom, te biva preobraen u kamen ako ga sunce zatekne izvan skrovita;
Jotun (norv.): gigantski trol (prev.)

27
JOSTEIN GAARDER _________________________________________________

ronordijske religije su, kao i u veini drugih kultura, osjeali da izmeu snaga dobra i
zla postoji neka neizvjesna ravnotea.
Jedan od naina na koji su trolovi mogli unititi svijet bio je da otmu Freyu, boicu
plodnosti. Ako bi im to uspjelo, na polju nita ne bi raslo, a ene ne bi raale djecu. Zato
je bilo jako vano da ih dobri bogovi dre u ahu.
I ovdje je Tor igrao veliku ulogu. Njegov eki nije samo davao kiu, nego je bio i
vano oruje u borbi protiv opasnih sila kaosa. eki mu je osim toga davao gotovo
neogranienu mo. Mogao ga je, na primjer, hitnuti za trolovima i tako ih ubiti. Nije se ak
morao bojati da e ga izgubiti, jer je eki djelovao kao bumerang i uvijek mu se vraao.
Ovo je bilo mitoloko objanjenje odranja prirode i stalne borbe izmeu dobra i
zla. Meutim, filozofi ga nisu htjeli prihvatiti.
Ali, nije se radilo samo o objanjenjima.
Ljudi nisu mogli prekrienih ruku ekati da se bogovi umijeaju svaki put kad bi im
zaprijetila nesrea - kao sua ili zarazne bolesti. Oni su i sami morali sudjelovati u borbi
protiv zla. To se odvijalo kroz razliite religiozne ine ili rituale.
Najvaniji religiozni in staronordijskog doba bio je rtva. rtvovati neto bogu
znailo je uveati njegovu mo. Ljudi su, na primjer, morali neto rtvovati bogovima kako
bi dobili snage da nadjaaju sile kaosa. To se moglo postii tako da se rtvuje neka
ivotinja. Toru su se obino rtvovali jarci. Odinu1 su se ponekad prinosile i ljudske
rtve.
U Norvekoj je najpoznatiji mit onaj o kojem pripovijeda Pjesma o Tri-mu. U njoj stoji
da je Tor spavao, a kad se probudio, ekia vie nije bilo. Tada se Tor toliko razljutio da
su mu se ruke poele tresti, a brada drhtati. Zajedno s pratiocem Lokijem otiao je Frevi i
zamolio je da mu posudi krila kako bi Loki mogao odletjeti do Doma jotuna i doznati jesu
li trolovi ukrali njegov eki. Tamo je Loki sreo Trima, kralja jotuna, koji se doista poeo
hvalisati kako je skrio eki osam milja2 ispod zemlje. I jo je dodao: bogovi nee dobiti
eki ako on ne dobije Frevu za enu.
Prati li, Sofie? Dobri bogovi suoeni su sa silno dramatinom otmicom. Trolovi imaju
mo nad najvanijim obrambenim orujem bogova, i situacija je potpuno beznadna. Dokle
god trolovi posjeduju Torov eki, imaju i mo nad svijetom ljudi i bogova. U zamjenu
za eki zahtijevaju Frevu. No ta

1 Odin: vrhovni bog u skandinavskoj mitologiji (prev.)

2 milja (norveka): 10 kilometara (prev.)

28
 SOFIJIN SVIJET

zamjena nije mogua: predaju li bogovi trolovima boicu plodnosti, koja titi sve ivo, trava
e na livadi uvenuti, a bogovi i ljudi umrijeti. Situacija se, dakle, potpuno zaglavila. Zamisli li
da neka teroristika grupa prijeti atomskom bombom usred Londona ili Pariza ako im se ne
uslie elje - onda sigurno razumije to ti hou rei.
Mit dalje pria da se Loki vratio kui u Asgard. On zamoli Freyu da obue vjenanu
opremu, jer je moraju udati za trola (naalost, naalost!). Freva se naljuti i ree da e ljudi
misliti kako je luda za mukarcima ako pristane na tu udaju.
Ali bog Heimdal 1 doe na sjajnu ideju. On predloi da se Tor prerui u nevjestu. Ako mu
poveu kosu i umetnu stijenje pod koulju, izgledat e kao ena. Naravno, Tor ba i nije
oduevljen prijedlogom, ali on isto tako razumije da se Heimdalov savjet mora slijediti kako bi
bogovi ponovno posjedovali eki.
Na kraju je Tor preruen u nevjestu, a Loki ga prati kao djeverua. Pa krenimo onda nas
dvije u Dom jotuna, ree Loki.
Ako emo se izraziti modernijim rjenikom, moemo rei da su Tor i Loki
antiteroristika policija bogova. Preobueni u ene, ui e u tvravu trolova i osloboditi
Torov eki.
im su stigli u Dom jotuna, trolovi ponu pripremati vjenano slavlje. No, za vrijeme
slavlja pojede mlada - to jest Tor - itavog bika i osam lososa. Ispije i tri bavice piva. To
zaudi Trima; malo je nedostajalo da komandosi budu otkriveni. Meutim, Loki ih uspije
izvui iz opasnosti tako to ispria kako Freva nije jela osam noi od silne radosti zbog puta u
Dom jotuna.
Tada Trim odigne mladin veo kako bi je poljubio, ali ustukne ugledavi otre Torove oi. I
ovoga ih puta Loki izbavi iz neprilike rekavi kako mlada nije spavala osam noi od velike
radosti zbog vjenanja. Nakon toga Trim zapovjedi da se donese eki, te da se poloi u krilo
mlade u toku ceremonije.
Pria se da se Tor grohotom nasmijao kad mu se eki naao u krilu. Najprije je njime
ubio Trima, a onda i ostatak jotunskog roda. I tako je jezovita otmica ipak sretno zavrila. A
Tor - Batman ili James Bond meu bogovima - ponovno je nadjaao zle sile.
Toliko o samom mitu, Sofie. to nam on zapravo govori? Sigurno nije izmiljen samo radi
zabave. I on eli neto objasniti. Mogue ga je protumaiti ovako:

1 Heimdal: uvar Svijeta bogova (prev.)

29
JOSTEIN GAARDER

Kad bi u zemlji nastupila sua, ljudi su traili razlog za nedostatak kie. Jesu li moda
trolovi ukrali Torov eki?
Isto tako je mogue da mit pokuava shvatiti smjenu godinjih doba: priroda umire zimi
zato to je Torov eki u Domu jotuna. Ali u proljee ga on ponovno uspijeva osvojiti. Na
taj nain mit pokuava ljudima odgovoriti na neto to ne razumiju.
No, mit nije samo objanjavao. Ljudi su esto obavljali razliite religiozne ine
povezane s mitom. Moda su izvodili drame s mitskim sadrajem kao odgovor na suu ili
nerodnu godinu. Moda su u selu nekog preobukli u nevjestu - s kamenjem ispod koulje -
te je taj onda povratio eki od trolova. Ljudi su tako aktivno mogli pridonijeti dolasku
kie, kako bi ito u polju niklo.
Mnogo je primjera iz drugih dijelova svijeta koji pokazuju da su ljudi dramatizirali
mitove o godinjim dobima kako bi pourili prirodni tijek.

Tek smo malo zavirili u nordijski mitoloki svijet. Postoji jo bezbroj mitova o Toru i Odinu,
Freyu i Freyi, Hodu i Balderu2 - i mnogim mnogim drugim bogovima. Mitoloke predodbe
cvjetale su irom svijeta sve dok filozofi nisu po njima poeli eprkati. Jer: i stari su Grci
imali mitoloku sliku svijeta u doba nastanka prve filozofije. Stoljeima su s koljena na
koljeno prenosili prie o bogovima. U Grkoj su se oni zvali Zeus i Apolon, Hera i Atena,
Dioniz i Asklepije, Herakio i Hefest. Tek da spomenem neke.
Otprilike 700 godina prije Krista, Homer i Heziod su zapisali velik dio grkog mitskog
materijala. To je stvorilo potpuno nove prilike. Naime, im su mitovi bili zapisani, bilo je
mogue o njima raspravljati.
Homerov nauk o bogovima bila je prva stvar koju su grki filozofi kritizirali, zato to su
bogovi toliko sliili ljudima, a i zato to su bili jednako sebini i nepouzdani kao mi. Po
prvi put je netko rekao da mitovi moda i nisu drugo nego ljudske predodbe.
Primjer kritike mitova nalazimo u filozofa Ksenofana, koji je ivio otprilike 570. g. pr.
Kr. Ljudi su stvorili bogove na svoju sliku, rekao je. Misle da se bogovi raaju i da imaju
tijelo, odijelo i jezik kao i mi. Crnci vjeruju da su bogovi tamne koe i spljotenog nosa,
dok Traani zamiljaju da su pla-

1 Frey: Frevin brat, bog plodnosti (prev.)

2 Hod i Balder: Odinovi sinovi; dobrog boga Baldera zabunom ustrijeli njegov slijepi brat Hod, po
nagovoru Lokija (prev.)

30
 SOFIJIN SVIJET

vooki i plavokosi. Da bikovi, konji i lavovi mogu slikati, predstavili bi svoje bogove kao bikove,
konje i lavove!
Ba u to doba su Grci osnivali mnoge gradove-drave, kako u Grkoj tako i u kolonijama
u junoj Italiji i Maloj Aziji. Tamo su robovi obavljali sve tee poslove, dok su se slobodni
graani bavili politikom i kulturnim ivotom.
Nain miljenja se vrlo brzo izmijenio u gradskoj sredini. Pojedinac je mogao zbog sama
sebe postavljati pitanja o drutvenom poretku. Isto tako, mogao je postavljati filozofska pitanja
a da nije morao pribjei mitolokoj predaji.
Moemo rei da mitoloki nain miljenja ustupa mjesto razmiljanju koje se temelji na
iskustvu i razumu. Cilj je prvih grkih filozofa pronai prirodna objanjenja prirodnih procesa.

Sofie je nastavila hodati vrtom. Pokuala je zaboraviti sve to je nauila u koli. Posebno je
vano bilo zaboraviti ono to je nauila iz prirodnih predmeta.
Kako bi doivjela proljee da je odrasla u ovom vrtu a da o prirodi nita nije znala?
Bi li moda pokuala izmisliti kakvo objanjenje kad bi jednog dana o-djednom poela padati
kia? Ili bi domatala do nekog razloga zato snijeg iezava, a sunce se penje nebom?
Nego to, u to je bila potpuno sigurna, te zatim poe izmiljati:
Zima je stegla zemlju u svojoj smrznutoj aci jer je zli Muriat zatvorio prelijepu princezu
Sikitu u hladnu tamnicu. Ali jednog dana doe hrabri princ Bravato i oslobodi princezu. Sikita
od radosti zaplesa livadama, pjevajui pjesmu koju je ispjevala u hladnom zatvoru. I zemlja i
drvee bijahu toliko dirnuti da se sav snijeg pretvori u suze. Onda se sunce pojavi na nebu pa
osui sve suze. Ptice se pridruie Sikitinoj pjesmi, a kad je ova raspustila svoju utu kosu, na
zemlju pade nekoliko uvojaka, i tu se pojave ljiljani...
Sofiji se inilo da je izmislila lijepu priu. Da nije poznavala drugo objanjenje za smjenu
godinjih doba, bila je sigurna da bi na kraju povjerovala svojoj izmiljotini.
Shvatila je da su ljudi oduvijek imali potrebu objasniti prirodne procese. Moda nisu mogli
ivjeti bez tih objanjenja. I tako su izmislili mitove u ono doba kad znanosti jo nije bilo.

31
 FILOZOFI PRIRODE

...neto ne moe postati ni iz ega...

Kad je majka tog poslijepodneva dola s posla, Sofie je sjedila u vrtnoj ljuljaki i mozgala o
vezi izmeu teaja filozofije i Hilde Moller Knag koja, eto, nee dobiti nikakvu roendansku
estitku od svog oca.
- Sofie! - viknula je majka izdaleka. - Dolo ti je pismo!
Kao da ju je neto presjeklo. Pa sama je pokupila potu; pismo je dakle moralo biti od
filozofa. Sto e rei mami?
Polako se digne iz ljuljake i krene prema mami. - Nema potanske marke.
Sigurno neko ljubavno pismo. Sofie uze pismo.
- Zar ga nee otvoriti?
to je mogla kazati?
- Jesi li ikad ula da je netko otvorio ljubavno pismo dok mu mama visi
za vratom?
Pa neka onda misli da je takvo to u pitanju. Uasno se stidjela, jer je jo bila premlada za
ljubavna pisma, ali bilo bi je jo vie sram kad bi se doznalo da prima kompletni dopisni teaj
od nekog totalno nepoznatog filozofa koji se osim toga s njom igra make i mia.
Bila je to jedna od onih malih, bijelih kuverti. Kad se popela u svoju sobu, proitala je na
papiriu tri nova pitanja:

32
 SOFIJIN SVIJET

Postoji li pratvar od koje je sve napravljeno ?

Moe li voda postati vinom ?
Kako se zemlja i voda mogu preobraziti u ivu abu?

Iako se Sofiji inilo da su pitanja luckasta, nastavila su se vrzmati po njezinoj glavi cijele
veeri. I sljedeeg je dana u koli nastavila razmiljati o svakom od njih.
Je li bilo neke pratvari od koje je sve napravljeno? Ali, ako je neka tvar - od koje
je sve na svijetu napravljeno - postojala, kako se ta tvar odjednom mogla preobraziti u
zlaticu, ili pak u cijelog slona?
Ista je primjedba vrijedila i za pitanje o pretvorbi vode u vino. Sofie je ula priu o tome
kako je Isus pretvorio vodu u vino, ali nije ju ba doslovce shvaala. A ako je Isus stvarno
pretvorio vodu u vino, bilo je to udo, to jest neto to inae nije mogue. Sofie je znala da je
u vinu, a i drugdje u prirodi, bilo puno vode. Ali, iako je u krastavcu bilo 95% vode, moralo je
tu biti jo neeg kako bi krastavac bio krastavac, a ne samo voda.
Onda jo ono sa abom. Njezin je uitelj filozofije bio openito vrlo zaokupljen abama.
Sofie bi moda i prihvatila da je aba napravljena od zemlje i vode, ali ne i da se zemlja
sastoji samo od jedne jedine tvari. Kad bi se zemlja sastojala od mnogo razliitih tvari, onda
bi se naravno moglo zamisliti da voda i zemlja zajedno ine abu, posebice ako voda i zemlja
prou fazu jajaca i punoglavca. Jer, aba ne moe izrasti u vrtu, ak ni kad bi se jako
paljivo zalijevao.
Kad je tog poslijepodneva stigla kui iz kole, nala je u sanduiu debelu omotnicu
adresiranu na svoje ime. Kao i drugih dana Sofie ode u Tjesnac.

Projekt filozofa
Opet si tu! Prijeimo odmah na dananju lekciju, i to bez bijelih zeeva i slinog.
Ispriat u ti u grubim crtama to su ljudi mislili o filozofskim pitanjima od antike
Grke sve do danas. Ali, krenimo redom.
Budui da su filozofi ivjeli u jedno posve drugo doba - a moda i u kulturi potpuno
razliitoj od nae - bilo bi pametno pronai projekt svakog pojedinog filozofa. Time hou
rei da moramo posegnuti za onim to svaki pojedini filozof posebno eli istraiti. Jedan je
zaokupljen postankom biljaka

33
JOSTEIN GAARDER

i ivotinja. Drugog pak interesira postoji li Bog, ili posjeduje li ovjek besmrtnu duu.
Kad uspijemo zakljuiti to je projekt jednog filozofa, lake nam je slijediti tok njegovih
misli. Jer, jedan se jedini filozof ne bavi svim filozofskim pitanjima.
Rekao sam tok njegovih misli - dakle, filozofovih. Povijest je filozofije, naime, proeta
mukarcima. Razlog tome je taj to je ena ugnjetavana kao rod i kao misaono bie. teta, jer je
tako izgubljeno mnogo vanog iskustva. ena je u povijest filozofije estito ula tek u ovom
stoljeu.
Od mene nee dobivati nikakvu zadau, barem ne teke matematike zadatke. Sprezanje
engleskih glagola mi je u svakom sluaju nezanimljivo. Ipak, s vremena na vrijeme, dodijelit u
ti kakvu vjebicu.
Ako prihvaa ove uvjete, moemo poeti.

Filozofi prirode
Prve grke filozofe obino zovemo filozofima prirode, i to zato to su ponajprije bili
zaokupljeni prirodom i prirodnim procesima.
Ve smo se upitali odakle sve dolazi. Mnogi danas zamiljaju da je neto nastalo ni iz ega.
Meu Grcima ta misao nije bila jednako rairena. Iz nekog su razloga uzimali zdravo za
gotovo da je neto oduvijek postojalo.
Dakle, ne radi se o tome da je sve postalo ni iz ega. Naprotiv, Grci su se udili kako je voda
mogla postati ivom ribom, a beivotna zemlja visokim drveem ili arenim cvijeem. Da ne
govorimo o tome kako u trbuhu majke nastaje malo dijete!
Filozofi su vlastitim oima vidjeli da se priroda neprestano mijenja. Ali kako su te promjene
bile mogue? Kako se neto iz tvari moglo preobraziti u neto posve drugo - na primjer, u ivo
bie.
Zajednika svim prvim filozofima bila je pomisao kako iza svih promjena stoji odreena
pratvar. Nije lako rei kako su doli na tu pomisao. Znamo samo da se pojavila prododba o
tome da, skrivena za promjenama u prirodi, vreba pramaterija. Neto iz ega izvire i emu se
sve opet vraa mora postojati.
Nas zapravo ne zanima kako su filozofi odgovorili na ova pitanja. Ono to nas zanima je
koja su pitanja postavljali i za kakvom su vrstom odgovora tragali. Vie nas zaokuplja kako su
mislili, nego tono to.

34
 SOFIJIN SVIJET

Moemo sa sigurnou rei da su se pitali o vidljivim promjenama u prirodi. Pokuali su

dokuiti vjene, prirodne zakone. eljeli su razumjeti dogaaje u prirodi, a istovremeno ne
pribjei mitolokoj predaji. Prije svega su pokuali razumjeti prirodne tokove prouavajui
samu prirodu. A to je neto sasvim drugo nego objanjavati munje i gromove, zimu i proljee,
pozivajui se na dogaaje u svijetu bogova!
Tako se filozofija oslobodila religije. Moe se rei da su prirodni filozofi poduzeli prvi korak
u pravcu znanstvenog naina miljenja. Time su potaknuli razvoj kasnijih prirodnih znanosti.
Veina onog to su filozofi prirode rekli ili napisali nije sauvana. Ono malo to poznajemo
nalazi se u spisima Aristotela koji je ivio nekoliko stotina godina nakon prvih filozofa.
Aristotel izvjetava samo o rezultatima do kojih su filozofi prije njega doli. To znai da
uglavnom ne znamo kako su stigli do svojih zakljuaka. Ali, znamo dovoljno da moemo
ustvrditi da je projekt prvih grkih filozofa bilo pitanje pratvari i prirodnih promjena.

Tri filozofa iz Mileta

Prvi poznati filozof je Tales iz grke kolonije Mileta u Maloj Aziji. Puno je putovao po svijetu.
Pria se, meu ostalim, da je uspio izmjeriti visinu jedne egipatske piramide tako to je izmjerio
sjenu piramide u trenutku kad je njegova vlastita sjena bila dugaka koliko i on sam. Navodno
je izraunao i pomrinu Sunca 585. g. pr. Kr.
Tales je smatrao da je voda izvor svih stvari. Ne znamo to je pod tim tono razumijevao.
Moda da sav ivot poinje u vodi - i da se sve ivo vraa u vodu kad se raspadne.
Kad je bio u Egiptu, sigurno je vidio kako je na poljima poelo klijati im se Nil povukao
sa zemljita u delti. Moda je vidio i kako se abe i crvii pojavljuju nakon kie.
Tales je vjerojatno imao na umu i to da se voda pretvara u led i paru kako bi opet
postala vodom.
Smatra se i da je rekao da je sve ispunjeno boanstvom. I u ovom sluaju moemo
samo pogaati to je time mislio. Moda je doivio kako crna zemlja moe biti izvor svega od
cvijea i ita pa do kukaca i ohara. Dalje je zamiljao da je zemlja dupkom puna malih,
nevidljivih klica ivota. Ali, sigurno nije mislio na Homerove bogove.

35
JOSTEIN GAARDER

Sljedei poznati filozof je Anaksimandar, koji je takoer ivio u Miletu. On je vjerovao da

je na svijet samo jedan od mnogih, koji postaje iz i propada u neto to je nazvao
neodreeno. Nije lako rei to je pod neodreenim razumijevao, ali jasno je da nije, kao
Tales, mislio na neku poznatu tvar. Moda je mislio da se ono iz ega je sve stvoreno mora
razlikovati od svega stvorenog. Tako praelement nije mogao biti obina voda, nego neto
neodreeno.
Trei filozof iz Mileta je Anaksimen (oko 570. - 526. pr. Kr.). On je pak vjerovao da je
prapoelo svih stvari zrak ili magla.
Anaksimen je, naravno, poznavao Talesovo uenje o vodi. Ali odakle dolazi voda?
Anaksimen je bio uvjeren da je voda zapravo zgusnut zrak. Ta vidimo da se voda cijedi iz
zraka kada kii. Kad se voda jo vie zgusne, nastaje zemlja, mislio je. Moda je vidio kako se
iz leda, pri njegovom otapanju, istiskuju zemlja i pijesak. Isto tako je vjerovao da je vatra
razrijeen zrak. Po Anaksimenu je zrak prauzrok i zemlje, i vode i vatre.
Put od zemlje i vode do rastinja na livadi nije dug. Moda je Anaksimen mislio da su za
postanak ivota potrebni i zemlja, i zrak, i vatra i voda. Ali, samo je poelo zrak ili magla.
Dijelio je dakle Talesovo miljenje da je samo jedna pratvar uzrok svih promjena u prirodi.

Neto ne moe postati ni iz ega

Sva su tri miletska filozofa smatrala da postoji jedna - i samo jedna - pratvar iz koje je sve
napravljeno. Meutim, kako se jedna tvar odjednom mogla pretvoriti u neto sasvim drugo?
Ovaj problem moemo zvati problemom promjene.
Od oko 500. g. pr. Kr. ivjelo je u grkoj koloniji Eleji u junoj Italiji nekoliko filozofa koji
su se bavili slinim pitanjima. Najpoznatiji Elejac bio je Parmenid (oko 540. - 480. pr.
Kr.).
Parmenid je vjerovao da sve to jest postoji zauvijek. Medu Grcima je ta misao bila
uobiajena. Prihvaali su kao gotovu injenicu da je sve na svijetu vjeno. Neto ne moe postati
ni iz ega, misli Parmenid. I nita to jest ne moe nestati.
No, Parmenid je otiao dalje od ostalih. Bio je uvjeren da promjena zapravo nije
mogua. Neto ne moe postati onim to nije.
Naravno, Parmenidu je bilo jasno da se priroda neprekidno mijenja. Osjetilima je opaao
promjenu u stvarima. Ali, to nije mogao spojiti s onim to mu je razum govorio. Budui da je
bio prisiljen birati izmeu vjere u osjetila i vjere u razum, izabrao je razum.

36
 SOFIJIN SVIJET

Poznat nam je izraz: Dok ne vidim, neu vjerovati. Meutim, Parme-nid ni onda nije
vjerovao. Njegovo je miljenje da nam osjetila daju krivu sliku svijeta, sliku koja se ne slae s
ovjejim razumom. Svoju zadau kao filozof vidi u razotkrivanju svih oblika osjetilnih varki.
Ovakva snana vjera u razum zove se racionalizam. Racionalist je onaj koji vjeruje da je
razum izvor sveg ovjekovog znanja o svijetu.

Sve tee
Istodobno s Parmenidom ivio je Heraklit (oko 540. - 480. pr. Kr.) iz Efesa u Maloj Aziji. On
je vjerovao da je upravo neprekidna promjena najosnov-nija crta prirode. Moe se rei da je
Heraklit imao vie povjerenja u govor osjetila nego Parmenid.
Sve tee, rekao je Heraklit. Sve je u pokretu, nita nije vjeno. Zato ne moemo dva puta
stupiti u istu rijeku. Jer: kad stupim u rijeku po drugi put, ni rijeka ni ja vie nismo isti.
Heraklit je ukazao i na to da je svijet proet stalnim suprotnostima. Da nismo nikad bolesni,
ne bismo znali to znai biti zdrav. Da nismo nikad gladni, ne bismo nalazili ugodu u sitosti.
Kad ne bi bilo rata, ne bismo znali cijeniti mir, a kad ne bi bilo zime, ne bismo primijetili
dolazak proljea.
I dobro i zlo imaju svoje mjesto u cjelini, vjerovao je Heraklit. Kad ne bi bilo neprestane
borbe suprotnosti, svijet bi prestao postojati.
Bog je dan i no, zima i ljeto, rat i mir, glad i sitost, rekao je. On kae Bog, ali oito ne
misli na bogove iz mitova. Za Heraklita je Bog - ili ono boansko - neto to obuhvaa cijeli
svijet. Da, Bog se pokazuje ba u toj promjenjivoj prirodi punoj suprotnosti.
Umjesto rijei Bog on esto koristi grku rije logos. To znai razum. Iako ljudi ne
misle uvijek na isti nain, i nemaju istu pamet, Heraklit je vjerovao da postoji nekakav svjetski
razum koji upravlja svim dogaajima u prirodi. Taj svjetski razum - ili prirodni zakon -
zajedniki je svim ljudima, i svi se moraju ravnati prema njemu. Ipak, veina ljudi ivi ravna-
jui se prema vlastitoj pameti, misli Heraklit. I inae je imao nisko miljenje o svojim blinjima.
Shvaanja veine ljudi mogu se usporediti s igrom male djece, rekao je.
Dakle, usred svih promjena i suprotnosti u prirodi, Heraklit je vidio jedinstvo, cjelinu. I to
neto, osnovu svega, zvao je Bogom ili logo-som.

37
JOSTE.IN GAARDER

etiri elementa
Parmenid i Heraklit bili su potpuno razliiti. Parmenidov razum je jasno govorio da se
nita ne mijenja, dok je Heraklitovo osjetilno iskustvo jednako jasno govorilo da se priroda
neprestano mijenja. Tko je bio u pravu? Treba li se pouzdati u ono to nam kazuje razum ili
pak u osjetila} I Parmenid i Heraklit govore o dvije stvari. Parmenid kae:

a) da se nita ne mijenja i
b) da su osjetilni dojmovi zato nepouzdani

Heraklit naprotiv kae:

a) da se sve mijenja (sve tee) i
b) da su osjetilni dojmovi pouzdani.

Vea se nesloga meu filozofima teko moe nai! Meutim, tko je od njih imao pravo?
Empedoklo (oko 494. - 434. pr. Kr.) sa Sicilije prvi je uspio raspetljati vor u koji se filozofija
zaplela. On je vjerovao da su i Parmenid i Heraklit imali pravo u jednoj tvrdnji, dok su u
drugoj obojica pogrijeili.
Empedoklo je uvjeren da je uzrok nesloge taj to filozofi uzimaju zdravo za gotovo da
postoji samo jedna pratvar. Kad bi to bila istina, jaz bi izmeu onog to nam razum govori i
onog to vidimo vlastitim oima bio nepremostiv.
Naravno, voda se ne moe pretvoriti u ribu ili leptira. Voda se uope ne mijenja. Cista
voda ostaje ista voda za sva vremena. Dakle, Parmenid je u pravu da se nita ne mijenja.
Istovremeno se Empedoklo slae s Heraklitom u tome da se moramo pouzdati i u ono to
nam govore osjetila. Moramo vjerovati u ono to vidimo, a vidimo upravo stalne promjene u
prirodi.
Empedoklo je zakljuio da se predodba o jednom prapoelu mora odbaciti. Ni voda se ni
zrak sami ne mogu preobraziti u ruin grm ili leptira. Priroda se dakle nikako ne moe
sastojati samo od jednog elementa.
Empedoklo misli da priroda ima ukupno etiri praelementa ili korijena, kako ih on
zove. Ta etiri korijena su: zemlja, zrak, vatra i voda.
Mijeanje i razdvajanje ovih elemenata uzrokuje sve promjene u prirodi. Jer: sve se sastoji
od zemlje, zraka, vatre i vode, pomijeanih u razliitim omjerima. Kada neki cvijet ili
ivotinja umru, etiri se elementa razdvoje. Ovu promjenu moemo primijetiti golim
okom. Meutim, sami zemlja,

38
 SOFIJIN SVIJET

zrak, voda i vatra ostaju skroz nepromijenjeni ili netaknuti od svih onih smjesa kojih su
inae dio. Nije dakle tono da se sve mijenja. Zapravo se nita ne mijenja. Dogaa se
samo to da se etiri razliite tvari spajaju i razdvajaju - kako bi se opet spojile.
Moemo to usporediti sa slikarom. Ako ima samo jednu boju - na primjer crvenu -
onda ne moe slikati zeleno drvee. Ali ako ima utu, crvenu, plavu i crnu boju - moe
slikati s mnogo boja, jer ih moe mijeati u razliitim omjerima.
Primjer iz kuhinje pokazuje nam to isto. Ako imam samo brano, bio bih arobnjak kad
bih uspio napraviti kola. Ali ako imam jaja, brano, mlijeko i eer, od ta etiri sastojka
mogu napraviti mnogo razliitih kolaa. Nije sluajno da je Empedoklo izabrao ba zemlju,
zrak, vatru i vodu kao korijenje prirode. Prije njega su drugi filozofi pokuali pokazati
zato prapoelo mora biti bilo voda, zrak ili vatra. Jo su Tales i Anaksimen ukazali na to da
su i voda i zrak vani prirodni elementi. Grci su vjerovali i da je vatra vana. Vidjeli su,
recimo, Sunevu vanost za sav ivot u prirodi i, naravno, poznavali su toplinu tijela u ljudi
i ivotinja.
Moda je Empedoklo vidio kako komad drveta gori. Ono to se tada dogaa je ba
raspadanje. ujemo kako u drvetu pucketa i umi. To je voda. Neto isparava. To je
zrak. Vatru vidimo. A neto jo i ostane kad oganj utrne. To je pepeo - ili zemlja.
Kad je Empedoklo ukazao da su prirodne promjene uzrokovane mijeanjem i
rastvaranjem etiriju korijena, preostalo je jo neto to se moralo objasniti. to je uzrok
spajanju tvari u nov ivot? I to pomae da se smjesa, na primjer cvijet, jednom
raspadne?
Empeoklo misli da u prirodi djeluju dvije sile. Nazvao ih je ljubav i mrnja.
Ljubav spaja stvari, dok ih mrnja razdvaja.
On dakle razlikuje tvar od sile. To je vano zabiljeiti. I dan-danas znanost
razlikuje elemente od prirodnih sila. Moderna znanost govori da se svi prirodni
dogaaji mogu promatrati kao usklaena igra izmeu razliitih elemenata i malog broja
prirodnih sila.
Empedoklo se jo pitao to se dogaa kad neto opaamo ulima? Kako, na primjer,
mogu vidjeti cvijet? Sto se tada zbiva? Jesi li ikad razmiljala o tome, Sofie? Ako nisi, sad
ima priliku!
Empedoklo misli da se nae oi sastoje od zemlje, zraka, vatre i vode, kao i sve drugo
u prirodi. Zemlja u mojem oku razabire to je zemljano u onom to gledam, zrak ono
od zraka, vatra u oku razumije ono to je od vatre, a voda ono od vode. Kad u oku ne bi
bilo jednog od elemenata, ni ja ne bih mogao vidjeti cijelu prirodu.

39
JOSTEIN GAARDER

Neto od svega u svemu

Drugi filozof kojeg nije zadovoljavalo da se jedna pratvar - na primjer voda - moe preobliiti
u sve to vidimo u prirodi, bio je Anaksagora (500. - 428. pr. Kr.). Nije prihvatio ni misao da
se zemlja, zrak, vatra i voda mogu pretvoriti u krv i kosti.
Anaksagora misli da je priroda sagraena od mnogih siunih dijelova, nevidljivih oku.
Sve se moe podijeliti u neto manje, ali ak i u najmanjem dijelu postoji neto od svega.
Budui da koa i kosa ne mogu nastati ni od ega drugog, koe i kose mora biti i u mlijeku
koje pijemo, i u hrani koju jedemo, vjerovao je.
Nekoliko e modernih primjera moda pokazati to je Anaksagora zamiljao. Dananjom
laserskom tehnikom mogue je dobiti takozvane holo-grame1. Ako hologram predoava
automobil, i ako se taj hologram slomi, vidjeli bismo sliku cijelog automobila ak i kad bi nam
ostao samo onaj dio holograma koji predstavlja branik. Razlog je tome da je cijeli motiv
prisutan i u najsitnijem dijelu.
Tako je nekako sagraeno i nae tijelo. Ako izdvojim stanicu koe iz jednog prsta, jezgra
te stanice sadri ne samo recept moje koe nego i uputu za izgled mojih oiju, za boju moje
kose, za broj i oblik mojih prstiju, i tako dalje. U svakoj se stanici tijela nalazi podroban opis
svih drugih stanica u tijelu, te njihove izgradnje. U svakoj stanici postoji dakle neto od
svega.
Anaksagora je ove najmanje dijelove, koji u sebi sadre neto od svega, zvao
sjemenom ili klicama.
Sjeamo se da je Empedoklo rekao da ljubav spaja pojedine dijelove u cijela tijela. I
Anaksagora si je zamiljao da neka sila ureduje i stvara ivotinje i ljude, cvijee i drvee.
Tu je silu nazvao duh ili razum (nus).
Anaksagora je zanimljiv i stoga to je prvi o kojem ujemo da djeluje u Ateni. Inae je bio
iz Male Azije, a u Atenu se preselio kao etrdesetogo-dinjak. Optuen je za bezbonitvo,
tako da je na kraju prisiljen otputovati iz grada. Meu ostalim je rekao da Sunce nije bog,
nego uarena masa vea od peloponekog poluotoka.
Uope, Anaksagoru je jako zaokupljala astronomija. Vjerovao je da su sva nebeska tijela
napravljena od iste tvari kao Zemlja. To je zakljuio nakon prouavanja jednog meteora. Zato
je mogue zamisliti da i na drugim planetima ima ljudi, mislio je. Ukazao je i na to da Mjesec
ne svijetli sam od

1 hologram: trodimenzionalna fotografija (prev.)

40
 SOFIJIN SVIJET

sebe, ve da svoje svjetlo dobiva od Zemlje. Osim toga, objasnio je zato nastaju pomrine
Sunca.

P.S. Hvala na panji, Sofie. Moda e ovo poglavlje morati proitati dva-tri puta prije nego to
sve skupa uspije razumjeti. Ali razumijevanje te mora stajati malo truda. Ni ti se ne bi divila
prijateljici koja bi znala puno stvari, a da se za to znanje nije nimalo potrudila.
Najbolje rjeenje pitanja o prapoelu i promjeni u prirodi mora priekati do sutra. Tada e
upoznati Demokrita. Ni rijei vie!

Sofie je sjedila u Tjesnacu i promatrala vrt kroz mali otvor u gustom bunju. Pokuavala je srediti
misli nakon svega to je proitala.
Bilo joj je kristalno jasno da od obine vode nije moglo postati drugo nego led i para. Voda
se nije mogla pretvoriti ak ni u lubenicu, jer se ova, osim vode, sastojala jo od neeg. U to je bila
sigurna, ali valjda samo zato to je to jednom nauila. Bi li, na primjer, bila stopostotno sigurna
da se led sastoji samo od vode da o tome nije uila? U svakom bi sluaju morala temeljito
prouavati kako se voda smrzava, a led otapa.
Sofie je i ovaj put pokuala misliti vlastitim umom, bez oslanjanja na ono to je nauila od
drugih.
Parmenid je odbio prihvatiti bilo koji oblik promjene. I, to je vie o tome razmiljala, to je
vie bila uvjerena da je ovaj na neki nain imao pravo. Njegov razum nije mogao prihvatiti da je
neto odjednom moglo prijei u neto sasvim drugo. Zaista je bio hrabar kad se usudio dijeliti
svoje misli s drugima; bio je, naime, prisiljen nijekati sve promjene u prirodi, dok su ih drugi
istovremeno mogli prouavati. Mnogi su ga sigurno ismijavali.
Empedoklo je takoer bio genijalac u koritenju svog uma, jer je zakljuio da se svijet
nuno mora sastojati iz vie pratvari. Na taj su nain prirodne promjene mogue, a da se zapravo
nita ne mijenja.
I to je taj stari grki filozof otkrio samo koritenjem pameti. Naravno, prouavao je prirodu, ali
nije mogao vriti kemijske analize kao dananja znanost.
Sofie nije znala vjeruje li u to da se ba sve sastoji od zemlje, zraka, vatre i vode. No, zar je to
vano? U naelu je Empedoklo imao pravo. Jedini nain na koji moemo prihvatiti sve promjene
koje se odvijaju pred naim oima, a da ne siemo s uma, jest da uvedemo vie od jednog
prapoela.

41
JOSTEIN GAARDER

Sofie se inilo kako je filozofija posebno uzbudljiva, jer je sve misli mogla slijediti
vlastitim razumom - a da usput nije trebala zapamtiti ono to je nauila u koli.
Zakljuila je da se filozofija zapravo ne moe nauiti, ali moda se moe nauiti misliti
filozofski.

42
 DEMOKRIT

...najgenijalnija igraka na svijetu...

Sofie zatvori kutiju sa svim listovima koje je primila od nepoznatog uitelja filozofije. Iulja se
iz Tjesnaca, te stane neko vrijeme promatrati vrt. Istog se asa sjeti to se dogodilo dan prije.
ak i za vrijeme doruka mama se s njom alila zbog ljubavnog pisma. Sad je pourila do
sanduia, kako se ista stvar ne bi ponovila i danas. Dobiti ljubavno pismo dva dana za
redom bilo je tono dvostruko neugodnije od samo jednog.
Opet mala bijela kuverta! Sofie je poela nazirati sustav u isporukama: svakog je
poslijepodneva nalazila veliku utu omotnicu u sanduiu. I dok bi itala to dugako pismo,
filozof bi se douljao do sanduia s malom bijelom omotnicom.
Ovo je znailo da ga Sofie lako moe razotkriti. Ili je to bila ona? Ako se samo postavi kraj
prozora u svojoj sobi, moe odlino vidjeti potanski sandui. Tada bi sigurno opazila
zagonetnog filozofa. Jer, bijele omotnice ne iskrsavaju same od sebe.
Sofie odlui da e sutra dobro motriti. Sutra je petak, i cijeli je vikend pred njom.
Ode tako u svoju sobu i otvori kuvertu. Danas je na papiriu bilo samo ]edno pitanje, ali
jo luckastije od ona tri koja je dobila u ljubavnom pismu:

Zato su lego-kocke najgenijalnija igraka na svijetu?

43
JOSTEIN GAARDER

Kao prvo, Sofie nije bila sigurna moe li se sloiti s time da su lego-kocke najgenijalnija
igraka na svijetu; u svakom se sluaju jo davno njima prestala igrati. Osim toga, nije
mogla shvatiti kakve su veze lego-kocke imale s filozofijom.
Meutim, bila je posluna uenica. Poela je prekapati po najgornjoj polici u svom
ormaru; tamo je zaista nala plastinu vreicu punu lego-kocaka svih veliina i oblika.
Po prvi je put nakon silno dugog vremena ponovno slagala plastine kockice. I dok
je to radila, dole su i misli o lego-kockama.
Lego-kockama je lako graditi, mislila je. Iako su razliite veliine i oblika, svaka se
moe spojiti s nekom drugom. Osim toga ih je nemogue unititi. Sofie se nije mogla
sjetiti da je ikada vidjela slomljenu lego-kocku. Zapravo su sve izgledale kao nove, kao
onda kad ih je dobila prije mnogo godina. I prije svega: mogla ih je razdvojiti, pa poeti
graditi neto posve drugo.
to je ovjek vie mogao poeljeti? Sofie je zakljuila da se lego-kocke s pravom mogu
nazvati najgenijalnijom igrakom na svijetu. Ali jo joj nije bilo jasno kakve je to veze
imalo s filozofijom.
Uskoro je Sofie sagradila veliku kuu lutaka. Jedva je samoj sebi priznala da se ve
dugo nije tako dobro zabavljala. Zato se ljudi prestaju igrati?
Kad je majka dola kui i vidjela to je Sofie napravila, izletjelo joj je:
- Ba fino da se jo uvijek zna igrati kao dijete.
- Pih! Bavim se kompliciranim filozofskim istraivanjem.
Majka duboko uzdahne. Valjda se sjetila velikog zeca i cilindra.
Kad je Sofie sljedeeg dana dola kui iz kole, dobila je nekoliko novih listova u
velikoj utoj omotnici. Ponijela ih je u svoju sobu. eljela je odmah proitati to je tamo
pisalo, ali danas je, osim toga, htjela paziti na sandui.

Atomistiko uenje
Evo mene opet, Sofie. Danas e uti o posljednjem velikom filozofu prirode. On se zove
Demokrit (oko 460. - 370. g. pr. Kr.) i dolazi iz obalnog gradia Abdere, sa sjevera
Egejskog mora. Ako si uspjela odgovoriti na ono o lego--kockama, nee ti biti teko
razumjeti projekt ovog filozofa.
Demokrit se slagao sa svojim prethodnicima u tome da uzrok prirodnih promjena ne
moe biti da se neto stvarno mijenja. Zato je pretpostavio da je sve izgraeno od malih,
nevidljivih opeka, koje su vjene i nepromjenjive. Demokrit ih je nazvao atomima.

44
 SOFIJIN SVIJET

Rije atom znai nedjeljiv. Demokritu je bilo vano naglasiti da se ono od ega je
sve sagraeno ne moe podijeliti u jo manje dijelove. Kad bi se moglo, ne bi moglo sluiti
kao graa. Ta kad bi se atomi mogli brusiti i dijeliti na sve manje dijelove, priroda bi nakon
nekog vremena postala kao rijetka juha kojoj se stalno nadolijeva voda.
tovie, graevni elementi prirode moraju biti vjeni - jer, neto ne moe postati ni iz
ega. U tome se Demokrit sloio s Parmenidom i Elejcima. Dalje, smatrao je da su atomi
vrsti i masivni. Ali, nisu jednaki. Kad se atomi ne bi razlikovali, ne bismo zapravo mogli
pravilno objasniti kako se spajaju u sve i svata, od maka i maslina pa do kozje koe i
ljudske kose.
Vjerovao je da postoji bezbroj razliitih atoma u prirodi. Neki su okrugli i glatki, drugi
nepravilni i iskrivljeni. Ba zato se mogu spajati u posve razliita tjelesa. Iako su bezbrojni i
toliko razliiti, svi su atomi vjeni, nepromjenjivi i nedjeljivi.
Kad neko tijelo - na primjer, drvo ili ivotinja - umre i raspadne se, atomi se razdvoje,
te se ponovno mogu koristiti za nova tijela. Jer, atomi se neprestano kreu, a kako imaju
razne kukice i kvake, prikapaju se stvarima koje vidimo oko nas.
I sad valjda razumije to sam mislio s lego-kockama? One imaju otprilike sve osobine
koje Demokrit pripisuje atomima, i zato je njima tako lijepo graditi. Prvo, nedjeljive su.
Razlikuju se po obliku i veliini, masivne su i neprobojne. Osim toga, lego-kocke imaju
kukice i kvake, zbog ega se mogu spajati u sve zamislive figure. Spoj se kasnije moe
rastaviti, tako da je tim istim kockama mogue graditi nove predmete.
Ono to je lego-kocke uinilo popularnima je ba to da se mogu ponovno koristiti. Jedna
jedina kocka moe biti u sklopu auta jednog dana, dok je pak drugog dana dio dvorca.
Moemo jo rei da su lego-kocke vjene. Dananja se djeca mogu igrati istim kockama
kojima su se igrali njihovi mama ili tata.
I od gline moemo oblikovati stvari. No, glina se ne moe koristiti dvaput, jer se lomi u
sve manje dijelove, a takvim se sitnim glinenim grumenjem ne mogu skapati novi
predmeti.
Danas gotovo moemo zakljuiti da je Demokritovo atomistiko uenje tono. Priroda
zaista jest sagraena od razliitih atoma koji se spajaju odnosno razdvajaju. Atom vodika
koji se sada nalazi u stanici skroz na vrhu mog nosa pripadao je jednom surli nekog slona.
Atom ugljika iz mog sranog miia bio je jednom u repu nekog dinosaura.
U nae je doba znanost otkrila da se atomi mogu podijeliti u jo manje elementarne
estice. Te se estice zovu protoni, neutroni i elektroni. Mo-

45
JOSTEIN GAARDER

da se i one mogu podijeliti u jo manje dijelove. Meutim, fiziari se slau da granica

negdje mora biti. Postoje dakle najmanji dijelovi od kojih je priroda izgraena.
Demokritu nisu bili dostupni elektronski aparati naeg doba. Njegovo jedino pravo orue
je bio razum. No, razum mu nije ostavio izbora. Ako prihvatimo da se nita ne mijenja, da
neto ne moe postati ni iz ega, te da nita ne nestaje, onda se priroda zaista sastoji od
siunih kocaka koje se spajaju i rastavljaju.
Demokrit nije raunao s nekom silom ili duhom u prirodi koja se mijea u prirodne
procese. Jedino to postoji su atomi i prazan prostor, vjerovao je. Kako nije vjerovao ni u
to drugo nego u materijalne stvari, zovemo ga materijalistom.
Nema dakle svjesne svrhe u kretanju atoma. U prirodi se sve dogaa mehaniki. To ne
znai da se sve odvija sluajno, jer sve slijedi neunitive zakone prirode. Demokrit misli da
svi dogaaji imaju prirodni uzrok, te da se ovaj nalazi u samim stvarima. Jednom je rekao
da bi radije htio otkriti jedan prirodni zakon nego postati kraljem Perzije.
Atomistiko uenje objanjava i naa osjetila, kae Demokrit. Kad neto opaamo, uzrok
je tome kretanje atoma u praznom prostoru. Vidim Mjesec zato to Mjeseevi atomi
pogaaju moje oko.
Ali to je onda sa svijeu ? Ona se pak ne moe sastojati od atoma, to jest od
materijalnih stvari? O da! Demokrit si je zamiljao da se dua sastoji od posebno
okruglih i glatkih duevnih atoma. Kada koji ovjek umre, duevni se atomi raspre na sve
strane. Kasnije mogu postati dijelom neke druge due.
To znai da ljudska bia nemaju besmrtnu duu. Mnogi i danas u to vjeruju. Kao i
Demokrit, oni kau da je dua povezana s mozgom, te da, kad se mozak jednom raspadne,
vie nemamo nikakav oblik svijesti.
Svojim je atomistikim uenjem Demokrit privremeno zakljuio grku filozofiju prirode.
Dijelio je Heraklitovo miljenje da sve u prirodi tee. Jer, oblici dolaze i prolaze.
Meutim, za sve to tee postoje vjene i nepromjenjive stvari koje ne teku. Njih je
Demokrit nazvao atomima.

Dok je itala, Sofie je vie puta virnula kroz prozor ne bi li ugledala kako se mistini poiljatelj
pisama pojavljuje kod sanduia. Ostala je tako gledati na ulicu, razmiljajui o onom to je
proitala.
Demokritove su joj se misli inile vrlo jednostavnima, a ipak toliko pametnima. Uspio je
rijeiti sam problem prapoela i promjene. To je pita-

46
 SOFIJIN SVIJET

nje bilo tako zamreno da su ga filozofi vakali tijekom nekoliko generacija. A na kraju je
Demokrit rijeio problem koristei samo razum.
Sofie se skoro nasmijala. Mora biti istina da je priroda izgraena od malih dijelova koji se
nikad ne mijenjaju. Istovremeno je, naravno, Heraklit imao pravo da svi oblici u prirodi teku.
Jer, svi ljudi i ivotinje umiru, pa ak se i planinski vijenci polako raspadaju. Stvar je samo u
tome da je i planinski vijenac sastavljen od malih, nedjeljivih estica, koje se nikad ne mogu
razbiti.
Demokrit je postavio i neka nova pitanja. Rekao je, na primjer, da se sve odvija potpuno
mehaniki. Nije prihvatio nikakve duhovne sile kao Empe-doklo i Anaksagora. Isto tako, mislio
je da ovjekova dua nije besmrtna.
Je li sigurna da je ovo tono?
Nije ba znala. Meutim, teaj filozofije je tek poeo.

47
 SUDBINA

...vraar pokuava protumaiti neto to je

zapravo potpuno nejasno...

itajui o Demokritu, Sofie je motrila vrtna vrata. Za svaki je sluaj ipak odluila otii do
sanduia.
Kad je otvorila ulazna vrata, na stubama je ugledala malu omotnicu. I stvarno: na njoj je
pisalo Sofie Amundsen.
Kako ju je prevario! Filozof se ba danas, kad je tako dobro pazila na potanski sandui,
douljao do kue s druge strane, te je samo ostavio pismo na stubama prije nego to je odmaglio
natrag u umu. Prokletstvo!
Kako je mogao znati da je Sofie ba danas drala sandui na oku? Moda ju je vidio (ili
vidjela) kraj prozora? Ipak, bila je sretna da je spasila pismo prije nego to se mama vratila kui.
Odvrlja u svoju sobu, te tamo otvori pismo. Bijela je omotnica bila malo vlana pri
rubovima, a na njoj su, osim toga, bila dva duboka ureza. Zato? Ve danima nije bilo kie.
Na papiriu je pisalo:

Vjeruje li u sudbinu ?
Je li bolest Boja kazna ?
Kakve sile ravnaju tijekom povijesti?

48
 SOFIJIN SVIJET

Vjeruje li u sudbinu? Pa, u to zaista nije bila sigurna. Ali, poznavala je mnoge koji vjeruju. Vie
je prijateljica iz razreda, na primjer, italo horoskop vi raznim tjednicima. A ako vjeruju u
astrologiju, valjda vjeruju i u sudbinu, jer astrolozi misle da poloaj zvijezda na nebu moe rei
neto o ivotu ljudi na Zemlji.
Ako netko vjeruje da prelazak crne make preko puta znai nesreu, onda sigurno
vjeruje u sudbinu, zar ne? to je vie razmiljala o vjeri u sudbinu, to je vie primjera nalazila.
Zato se, na primjer, kae da kucnem o drvo? I zato je petak 13. nesretan dan? Sofie je ula
da mnogi hoteli nemaju sobu broj 13. Sigurno zato to, usprkos svemu, ima mnogo
praznovjernih ljudi.
Praznovjerje. Usput, zar to nije udna rije? Ako vjeruje u kranstvo ili islam, to se
zove samo vjera. Ali, ako vjeruje u astrologiju ili petak 13., onda je to odmah praznovjerje!
Tko ima pravo vjeru drugih ljudi zvati praznovjerjem?
Sofie je bila sigurna u jedno: Demokrit nije vjerovao u sudbinu. On je bio materijalist.
Vjerovao je samo u atome i prazan prostor.
Sofie prijee na ostala pitanja s listia.
Je li bolest Boja kazna? Ta u to valjda nitko danas ne vjeruje? Ipak, ona se sjetila da
mnogi misle kako pomae moliti se Bogu za ozdravljenje, a tada svakako vjeruju da Bog u toj
igri zdravlja i bolesti ima svoje prste.
Bilo je malo tee zauzeti stav prema posljednjem pitanju. Sofie nije nikad razmiljala o
tome to upravlja tijekom povijesti. Zar to nisu ljudi? Ako je to pak Bog, ili sudbina, znai da
ljudi nemaju slobodnu volju.
To sa slobodnom voljom navelo je Sofie na druge misli. Zato bi se morala pomiriti s time
da se zagonetni filozof s njom igra make i mia? Zato mu ona ne bi napisala pismo? On ili
ona e sigurno dostaviti novu veliku kuvertu, noas ili sljedeeg prijepodneva. Stvarno bi
uitelju filozofije u sanduiu trebala ostaviti pismo.
Prela je na posao. Teko je pisati nekome koga nikad prije nije vidjela. Nije ak znala ni
to pie li mukarcu ili eni, starcu ili mladiu. Na kraju krajeva, moda je ak i poznavala tog
zagonetnog filozofa.
Ubrzo je sastavila kratko pismo:

Visokopotovuni filozofe! Ovdje u kui jako cijenimo Va velikoduni dopisni teaj

filozofije. Ali, istodobno nas mui to ne znamo tko ste. Zato Vas molimo da se predstavite
punim imenom. Zauzvrat ste kod nas srdano dobrodoli na alicu kave, najbolje kad
mame nema kod kue. Ona

49
JOSTEIN GAARDER

radi od 7.30 do 17.00 svakog dana od ponedjeljka do petka. Ja sam, kao uenica, u koli u
naznaenom razdoblju, ali svakog dana, osim etvrtkom, dolazim kui u dva i etvrt.
Usput, kuham jako dobru kavu. Unaprijed hvala. Pozdravlja Vas Vaa budna uenica,
Sofie Amundsen (stara 14 godina).

Na dnu lista napisala je: Molim odgovor.

Sofiji se inilo da je pismo ispalo presveano. Ali nije lako birati rijei kad se pie
nepoznatom ovjeku.
Stavi list u ruiastu omotnicu i zalijepi je. Na omotnici napie: Za filozofa.
Problem je sada kako iznijeti pismo, a da ga mama ne otkrije. Kao prvo, mora ga staviti u
sandui nakon maminog povratka kui. Uz to, ne smije zaboraviti pogledati u sandui rano
ujutro, prije nego to dou novine. Ako nova poiljka ne stigne tijekom veeri ili noi, morat
e ruiastu omotnicu uzeti natrag.
Zato sve mora biti tako zamreno?

Sofie je te veeri rano otila u svoju sobu, iako je bio petak.

Mama ju je pokuala dovesti u napast pizzom i krimiem na televiziji, ali Sofie joj je rekla
da je umorna i da e malo itati u krevetu. Dok je majka sjedila i buljila u TV-ekran, Sofie
se s pismom iskrala do potanskog sanduia.
Majka je oito bila malo zabrinuta. Nekako je drukije razgovarala sa Sofijom od
trenutka kad je ova spomenula velikog zeca i cilindar. Sofie ju nije voljela brinuti, ali sada je
jednostavno morala otii u svoju sobu i paziti na potanski sandui.
Kad je mama dola oko 11 sati, nala ju je kako sjedi kraj prozora i zuri na ulicu.
- Valjda ne promatra potanski sandui? - ree.
- Promatram ono to mi se promatra.
- Pa ti si se stvarno zaljubila, Sofie. Zna, ako ti on misli donijeti novo
pismo, sigurno to nee napraviti usred noi.
Bljak! Sofie nije mogla podnijeti tu bljutavu priu o zaljubljenosti. Ali vjerojatno mora
pustiti da mama vjeruje da je takvo to u pitanju. Majka nastavi:

50
 SOFIJIN SVIJET

- Je li ti to on priao o zecu i cilindru?

Sofie kimne.
- A on... on valjda nije ovisnik?
Sofie je stvarno alila mamu. Nije mogla dopustiti da se brine oko takvih stvari. Zapravo je
grozno glupo vjerovati da zabavne misli imaju nekakve veze s drogom. Odrasli su ponekad
zbilja aavi.
Okrene se i ree:
- Mama, obeavam ti da takve stvari nikad neu probati... Ni on nije
narkoman. Ali ga jako zanima filozofija.
-Je li stariji od tebe? Sofie zatrese glavom.
- Tvojih godina?
Ona zakima.
- I zanima ga filozofija?
Sofie ponovno kimne.
- Sigurno je presladak, duo. Hajde sada, probaj zaspati.
Meutim, Sofie je nastavila gledati na ulicu jo nekoliko sati. Oko jedan je postala tako
umorna da su joj se kapci zatvarali sami od sebe. Upravo u trenutku kad se spremala lei,
opazila je kako se iz pravca ume pribliava neka sjenka.
Vani je bilo gotovo posve mrano1, ali je ipak bilo toliko svjetla da se mogao nazreti neiji
obris. Bio je to neki mukarac. Uinilo joj se da je prilino star. Barem nije bio njezinih
godina! Na glavi je imao beretku ili neto slino.
Jednom kao da je pogledao prema kui, ali Sofie je sjedila u mraku. ovjek je otiao
pravo do sanduia, te u njega spustio veliku omotnicu. Istog mu je asa pogled pao na
Sofijino pismo. Posegnuo je za njim u sandui i izvukao ga. U sljedeem se trenutku ve
vraao natrag u umu. Po-trkivao je puteljkom - i nestao.
Sofijino je srce lupalo kao ludo. Najradije bi odjurila za njim, onako u spavaici. Ipak,
moda i ne bi, ne, nije se usudila, bilo ju je strah usred noi trati za nepoznatim ovjekom.
Nakon nekog vremena oduljala se niz stepenice, paljivo otkljuala ulazna vrata, te otila
do sanduia. Ubrzo je opet bila u sobi, s omotnicom u

1 Na Sjeveru ljeti nikad ne pada potpuni mrak, ak ni u jedan sat iza ponoi (prev.)

51
JOSTEIN GAARDER

rukama. Sjela je na krevet, zadravajui dah. Pustila je da proe nekoliko minuta kako bi se
uvjerila da kuom jo vlada potpuna tiina. Zatim je otvorila pismo i poela itati.
Naravno, to jo nije bio odgovor na njezino pismo. Taj stie najranije sutradan.

Sudbina
Dobar dan, draga Sofie! Dopusti mi da za svaki sluaj naglasim da me nikad ne smije
pokuati pijunirati. Jednom emo se ve sresti, ali ja odluujem o vremenu i mjestu. Tako, sad
sam i to rekao, a ti valjda nee biti neposluna?
Vratimo se filozofima. Vidjeli smo da su. pokuali pronai prirodna objanjenja promjena
u prirodi. Ranije su sline stvari objanjavane mitovima.
I na drugim se podrujima staro praznovjerje moralo maknuti s puta. To se ticalo pitanja
bolesti i zdravlja, ali i politikih dogaaja. Na obama su podrujima stari Grci gajili snanu
vjeru u sudbinu.
Vjerom u sudbinu nazivamo vjerovanje da je sve to e se dogoditi unaprijed odreeno.
Takvo shvaanje nalazimo svugdje u svijetu - kako danas, tako i kroz cijelu povijest. Ovdje na
Sjeveru nalazimo vrstu vjeru u kob u staroislandskim obiteljskim sagama.
Osim toga, u Grka, a i u drugim dijelovima svijeta, susreemo predodbu o tome da ljudi
mogu doznati sudbinu u razliitim proroitima. To znai da se sudbina jednog ovjeka, ili
jedne drave, moe tumaiti na razliite naine.
Jo uvijek mnogi vjeruju da se moe gatati u karte, itati iz dlana ili tumaiti
zvijezde.
Posebna norveka varijanta je gatanje iz taloga kave. Kad se kava ispije, obino na dnu
alice ostane malo taloga. Moda talog ini kakvu sliku ili aru - barem ako se doda malo
mate. Ako talog slii autu, to moda znai da e onaj tko je popio kavu poi na duu
vonju. Vidimo da vraar pokuava protumaiti neto to je zapravo potpuno nejasno. To
je tipino za svo umijee proricanja. I upravo zato to je ono pomo?! ega se prorie tako
neodreeno vraaru nije lako proturjeiti.
Kad pogledamo zvjezdano nebo, vidimo pravi kaos svijeileih tokica. Ipak, mnogi su u
povijesti vjerovali da nam zvijezde mogu neto otkriti o naem ivotu na Zemlji. ak i danas
ima politikih voa koji pitaju astrologe za savjet prije nego to donesu neku vanu odluku.
 SOFIJIN SVIJET

Proroite u Delfima
Grci su vjerovali da ljudi mogu doznati svoju sudbinu u uvenom proroitu u
Delfima. Bog proroita bio je Apolon. Govorio je kroz sveenicu Pitiju, koja je
obiavala sjediti na stoliici postavljenoj nad jednom pukotinom u zemlji. Kroz tu se
pukotinu dizala opojna para, koja bi oamutila Pitiju. To je bilo nuno kako bi ona
djelovala kao Apolonov govornik.
Kad bi ovjek doao u Delte, najprije bi predao svoje pitanje tamonjim
sveenicima. Ovi bi onda pitanje odnijeli Pitiji. Ona bi odgovorila neto toliko
nerazumljivo i vieznano da su sveenici morali protumaiti odgovor onome tko je
postavio pitanje. Tako su Grci koristili Apolonovu mudrost; vjerovali su, naime, da je
Apolon znao sve - o prolosti i budunosti.
Mnogi se dravnici nisu usudili krenuti u rat ili donijeti vanu odluku ako prije
nisu pitali proroicu u Delfima za savjet. Poznavajui dobro zemlju i ljude, Apolonovi
su sveenici bili svojevrsni diplomati i savjetnici.
Nad hramom u Delfima stajao je poznati natpis: SPOZNAJ SAMA SEBE! To
znai da ovjek ne smije vjerovati da je neto vie od ovjeka a ljudi ne mogu pobjei
od svoje sudbine.
Meu Grcima su kruile brojne prie o ljudima koje je sustigla sudbina. S
vremenom su zapisane mnoge drame (tragedije) o tim traginim osobama.
Najpoznatiji je primjer pria o kralju Edipu.

Povijesna i medicinska znanost

Sudbina nije ravnala samo ivotom pojedinca. Grci su vjerovali da sudbina
upravlja i tijekom svjetskih dogaaja. Mislili su da je ratna srea uvjetovana
upletanjem bogova. 1 u nae doba mnogi vjeruju da Bog ili druge mistine
sile ravnaju povijesnim dogaajima.
Meutim, ba u vrijeme dok su se grki filozofi bavili pronalaenjem
prirodnih objanjenja prirodnih procesa pomalo se razvila povijesna znanost
koja je traila prirodne uzroke svjetskih dogaaja. Osveta bogova nije vie
sluila kao izgovor za poraz neke drave u ratu. Najpoznatiji grki povjes-
niari bili su Herodot (484. - 424. pr. Kr.) i Tukidid (460. - 400.).
Grci su, tovie, vjerovali da boansko upletanje moe biti razlog bolesti.
Zarazne su se bolesti esto tumaile kao boja kazna. S druge strane, bogovi
su mogli izlijeiti ljude ako bi im se samo rtvovalo na pravi nain.
Ova misao nikako nije samo grka. Prije nego to je u novije doba nasta-
la moderna medicinska znanost, najrairenije je miljenje bilo da je uzrok

53
JOSTEIN GAARDER

bolesti nadnaravan. Rije influenca znai zapravo da si pod loim utjecajem zvijezda.
ak i danas mnogi ljudi irom svijeta vjeruju da su bolesti - AIDS, na primjer - Boja
kazna. Osim toga, velik broj ljudi vjeruje da se bolesnici mogu izlijeiti na natprirodan
nain.
Upravo u doba kad su grki filozofi pokrenuli svoj novi nain miljenja, nastala je i grka
medicinska znanost, kojoj je cilj bio nai prirodna objanjenja bolesti i zdravlja. Smatra se da
je osniva grke medicinske znanosti Hipokrat, roen na otoku Kosu oko 460. g. pr. Kr.
Najvanija je zatita protiv bolesti, po hipokratskoj lijenikoj tradiciji, umjerenost i zdrav
nain ivota. Ako se pojavi bolest, to je zato to je priroda iskoila iz tranica zbog tjelesne
ili duevne neuravnoteenosti. ovjekov put do zdravlja je umjerenost, sklad, te u zdravom
tijelu zdrav duh.
Danas se naprestano govori o lijenikoj etici. Time se misli da se lijenik obvezuje
vriti svoju lijeniku dunost u skladu s odreenim etikim smjernicama. Na primjer,
lijenik ne smije propisati droge zdravim ljudima. Osim toga, lijenik ima obvezu uvanja
tajne, to znai da nikome ne smije ispriati ono to mu je pacijent rekao o svojoj bolesti.
Sve te ideje potjeu od Hipokrata. On je pak zahtijevao da svi njegovi uenici poloe
sljedeu prisegu:

Obvezujem se da u koristiti lijeenje da pomognem bolesnima u skladu sa svojim

sposobnostima i suenjem, ali nikad da povrijedim ili nanesem bol. Neu dati otrovan lijek
nekome tko me za to moli ili na to potie. Osim toga, neu enama dati nikakvo sredstvo
za spreavanje zaea. Svoj u ivot i umijee drati istim i svetim.
Neu upotrijebiti no, ak ni kad netko neizdrivo trpi, nego u ustupiti mjesto
onima koji su u tome strunjaci.
Bez obzira na to u koju kuu uem, ui u u nju u namjeri da pomognem bolesnima, te
odbijam svaku namjernu nepravdu ili povredu, a posebno zloupotrebu neijeg tijela, bilo
mukarca ili ene, roba ili slobodnjaka. to god vidim ili ujem u svom openju s ljudima,
nikad neu otkriti, ako to drugi ne moraju znati, jer takve stvari drim svetom tajnom.
Ako se drim ove prisege, i nikad je ne prekrim, neka za svoj ivot i umijee uvijek
uivam ugled meu ljudima. Prekrim li prisegu, neka mi se dogodi suprotno.

54
 SOFIJIN SVIJET

Sofie se u subotu ujutro probudila poskoivi u krevetu. Je li to bio san ili je stvarno vidjela
filozofa?
Jednom je rukom opipala ispod kreveta. Pa da - tamo je lealo pismo od sino. Sofie se
sjetila svega to je proitala o grkoj vjeri u sudbinu. Znai da to nije bio samo san.
Naravno da je vidjela filozofa! tovie, vidjela je kako je sa sobom ponio njezino pismo.
Sie na pod i sagne se ispod kreveta. Izvue sve strojem otipkane stranice. Ali to je to?
Skroz uza zid vidjela je neto crveno. Je li to neka marama?
Otpuzi pod krevet i dohvati maramu od crvene svile. Jedno je bilo sigurno: ta nikad nije
pripadala Sofiji.
Poela je pomno prouavati rubac, tako da je uskliknula kad je ugledala da uz rub neto
pie crnim slovima. HILDE, pisalo je.
Hilde! Ma tko je ta Hilde? Kako su se samo njihovi putevi isprepleli na ovaj nain?

55
 SOKRAT

... koja zna to ne zna, ta je najmudrija...

Sofie navue na sebe ljetnu haljinu i uskoro se nade dolje u kuhinji. Mama je bila sagnuta nad
radnim stolom. Sofie je odluila ne spominjati svileni rubac.
-Jesi li donijela novine? - izleti iz Sofijinih usta.
Majka se okrene.
- Budi dobra pa mi ih ti donesi.
Sofie istri na ljunani puteljak, te se ubrzo nade kod zelenog potanskog sanduia.
Samo novine. Ta i nije mogla oekivati odgovor istog trenutka. Na naslovnoj stranici
novina proitala je nekoliko redaka o norvekom bataljunu UN-a u Libanonu.
Bataljun UN-a... Zar to nije pisalo na igu razglednice od Hildinog oca? Ali razglednica je
imala norveke marke. Moda su norveki vojnici sa sobom imali vlastiti potanski ured...
Kad se vratila u kuhinju, mama joj je, zadirkujui, rekla:
- Neto te strano zanimaju novine.
Sreom, nita vie nije rekla o sanduiima i slinom, niti za vrijeme doruka, a ni kasnije
tog dana. Kad je otila u trgovinu, Sofie odnese pismo o vjeri u sudbinu u Tjesnac.

56
 SOFIJIN SVIJET

Srce joj je poskoilo kad joj je pogled pao na malu bijelu omotnicu pored kutije s pismima
uitelja filozofije. Sofie je bila sigurna da je sama tamo nije stavila.
I ta je omotnica imala vlane rubove. Osim toga, imala je dva duboka ureza ba kao i
ona koju je juer dobila.
Je li filozof bio ovdje? Zar je znao za njezino tajno sklonite? Zato su omotnice bile
vlane?
Sva ta pitanja smutila su Sofie. Otvorila je omotnicu i proitala to je pisalo na
papiriu.

Draga Sofie. Proitao sam tvoje pismo s velikim zanimanjem, ali i s malo tuge. Naime,
moram te razoarati to se tie dolaska na kavu i tome slinog. Jednog emo se dana
sresti, ali ja se jo dugo ne mogu pokazati u Kapetanovu zavoju.
Moram jo dodati da od sada vie neu osobno isporuivati pisma. Na kraju krajeva, to
bi bilo preopasno. Pisma koja slijede donijet e moj mali glasnik. Zauzvrat e biti
donoena ravno u tvoje tajno mjesto u vrtu.
I dalje moe sa mnom stupati u kontakt kad za to osjeti potrebu. U tom sluaju
mora koristiti ruiastu omotnicu, te u nju staviti slatki keks ili kockicu eera. Kad
glasnik otkrije takvo pismo, donijet e potu ovamo.
P.S. Uope nije zabavno odbiti poziv na kavu jedne mlade dame. Ali ponekad je to
prijeko potrebno.
P.S. P.S. Ako sluajno nae neku crvenu svilenu maramu, molim te da je dobro uva.
Dogaa se da se takva imovina zagubi. Posebno u kolama i tome slino, a ovo je kola
filozofije.
Pozdravlja te Alberto Knox.

Sofie je imala etrnaest godina, a l i je ipak u svom mladom ivotu dobila dosta pisama,
barem za Boi, roendan i slino. Meutim, ovo je pismo bilo udnije od svih koje je ikad
primila.
Marke nije bilo. Nije ak ni stavljeno u potanski sandui. Pismo je bilo doneseno ravno
u Sofijino supertajno skrovite u staroj ivici. udno je i to da je pismo bilo vlano, iako su
tog proljea imali suho vrijeme.
Naravno, najudnija stvar bila je svilena marama. Uitelj filozofije imao je jo jednu
uenicu. U redu! 1 ta je druga uenica izgubila crveni svileni rubac. U redu! Ali kako ga je
uspjela izgubiti pod Sofijinim krevetom?
Pa onda Alberto Knox... Zar to ime nije malo neobino?

57
JOSTEIN GAARDER

Pismo joj je barem potvrdilo da su uitelj filozofije i Hilde Meller Knag nekako
povezani. Ali da je i Hildin otac pobrkao adrese, to je bilo skroz nemogue razumjeti.
Sofie je dugo sjedila i mislila kakve su veze ona i Hilde imale jedna s drugom. Na kraju
je maloduno uzdahnula. Uitelj filozofije napisao je da e ga jednog dana upoznati. Hoe li
upoznati i Hilde?
Okrene list i tada ugleda da je i na drugoj strani bilo nekoliko reenica:

Postoji li prirodna ednost?

Koja zna to ne zna, ta je najmudrija.
Prava spoznaja dolazi iznutra.
Tko zna to je dobro, taj i ini dobro.

Sofie je shvatila da je kratke reenice iz bijele omotnice pripravljaju za veliko pismo koje
uskoro stie. Neto joj padne na pamet: ako glasonoa bude isporuio uto pismo ovamo
u Tjesnac, moe ga tu i doekati. Ili nju? Onda e se prikvaiti za tu osobu, sve dok on ili
ona ne ispriaju neto vie o filozofu! U pismu, k tome, pie da je glasnik malen. Moda je
to neko dijete?
Postoji li prirodna ednost?
Sofie je znala da je ednost starinska rije za srameljivost - na primjer, zbog golotinje.
No, je li zapravo prirodno toga se sramiti? Ako je neto prirodno, znai da vrijedi za sve
ljude. U mnogim je dijelovima svijeta ba to prirodno - biti gol. Onda je vjerojatno drutvo to
koje odluuje to je prihvatljivo a to nije. Na primjer, kada je njezina baka bila mlada nije
se moglo sunati u toplesu. Danas veina ljudi misli da je to prirodno. Iako je u mnogim
zemljama jo uvijek strogo zabranjeno. Sofie se poee po glavi. Je li ovo filozofija?
Onda druga reenica: Koja zna to ne zna, ta je najmudrija.
Mudrija od koga? Ako filozof misli da je djevojka, svjesna da ne zna sve na ovom
svijetu, mudrija od one koja zna isto toliko, ali si umilja da zna masu stvari - pa, onda se
nije bilo teko sloiti. Sofie o tome nikad prije nije razmiljala. Ali, to je vie o tome
mozgala, to joj je jasnije postajalo da je znati to ne zna, zapravo isto nekakav oblik znanja.
Najgluplje joj je kad se ljudi prave stopostotno sigurni u neto o emu zapravo nemaju
pojma.
Pa onda ono da prava spoznaja dolazi iznutra. Ali, svo znanje ulazi valjda izvana u
ljudske glave? S druge strane, sjetila se da su je mama ili uitelji u koli pokuavali nauiti
stvari za koje ona nije bila prijemiva. Kad je neto stvarno nauila, tome je na neki nain i
sama pridonijela. Dogodilo bi se da odjednom neto razumije - i ba to se valjda zove
spoznaja.

58
 SOFIJIN SVIJET

Nego to - Sofiji se inilo kako je fino svladala prva tri zadatka. No, tada je dola do
tvrdnje koja je bila tako udnovata da ju je jednostavno natjerala u smijeh: Tko zna to je
dobro, taj i ini dobro.
Znai li to da pljaka pljaka banke zato to ne zna to ini? Sofie u to nije mogla
povjerovati. Naprotiv, mislila je da i djeca i odrasli mogu uiniti puno gluposti - to kasnije
zaale - i da to ine iako znaju da ne bi smjeli.
Ba dok je tako sjedila zau da neto uka u suhom granju s one strane ivice koja gleda
prema umi. Je li to bio glasnik? Sofiji je srce poskoilo u grudima. Jo se vie preplaila kad je
ula da ono to se pribliava die kao ivotinja.
Sljedeeg se trenutka neki veliki pas uspio uvui u Tjesnac sa umske strane. Sigurno
labrador. U ustima je imao veliku utu omotnicu koju je spustio pred Sofijina koljena. Sve
se dogodilo tako brzo da nije stigla reagirati. Nekoliko sekundi kasnije drala je omotnicu u
rukama; uti je pas zbrisao natrag u umu. Tek kad je sve bilo gotovo, doe ok. Sofie spusti
ruke u krilo i zaplae.
Nije znala koliko je dugo tako sjedila, ali nakon nekog vremena digne ponovno pogled.
Dakle, to je glasonoa!, odahne Sofie. Zato su bijele omotnice bile vlane pri rubovima.
Zato su, naravno, imale i nekoliko dubokih usjeka. Kako na to nije prije pomislila? Sad je,
osim toga, imalo smisla da mora priloiti keks ili komadi eera u kuvertu kad filozofu eli
poslati pismo.
Nije uvijek razmiljala eljenom brzinom. Ipak je injenica da je glasonoa dresirani pas
neto posebno. To znai da moe zaboraviti svoju namjeru da iz glasnika iscijedi mjesto
boravka Alberta Knoxa.
Sofie otvori veliku omotnicu i poe itati:

Filozofija u Ateni
Draga Sofie. Kada ovo bude itala, moda e ve poznavati Hermesa. Za svaku sigurnost
dodajem da je to pas. Nemoj to previe uzeti k srcu. On je jako dobar - tovie, razumniji je
od mnogih ljudi. Barem se ne pravi da je pametniji nego to jest.
Primi na znanje da mu ime nije poptuno sluajno. Hermes je bio glasonoa grkih
bogova. Bio je i bog moreplovaca, ali time se zasad neemo previe optereivati. Vanije je
da je Hermes dao ime rijei hermetiki, to znai skriven ili nedostupan. To se lijepo slae s
injenicom da nas Hermes skriva jedno od drugoga.

59
JOSTEIN GAARDER

Time je glasnik predstavljen. On se, naravno, odaziva na svoje ime, i uope je prilino
pristojan.
Vratimo se filozofiji. S prvim smo dijelom ve gotovi. Mislim na filozofiju prirode, na sam
prekid s mitolokom slikom svijeta. Sad emo upoznati tri najvea antika filozofa. Oni se zovu
Sokrat, Platon i Aristotel. Svaki na svoj nain, ovi e filozofi utisnuti ig europskoj civilizaciji.
Filozofi prirode obino se zovu i predsokratovski filozofi, zato to su ivjeli prije Sokrata.
Demokrit je zapravo umro nekoliko godina nakon Sokrata, ali cijeli njegov nain miljenja ipak
pripada predsokratovskoj filozofiji prirode. Jer, kod Sokrata ne povlaimo granicu samo
vremenski. Malo emo se preseliti i na karti. Naime, Sokrat je prvi filozof koji se rodio u Ateni te
je, kao i njegova dva sljedbenika, ivio i djelovao u Ateni. Moda se sjea da je i Anaksagora
jedno vrijeme ivio u tom gradu, ali su ga odatle protjerali jer je vjerovao da je Sunce uarena
kugla. (Ni Sokrat nije bolje proao!)
Od Sokratovog se doba grki kulturni ivot okuplja u Ateni. Jo je vanije uoiti da se i
svojstva filozofskog projekta mijenjaju kad prelazimo s filozofa prirode na Sokrata.
Prije nego to upoznamo Sokrata, ut emo malo o takozvanim sofisti-ma koji su proimali
gradsku sliku Atene u Sokratovo doba.
Zastor se die, Sofie! Povijest misli je kao drama u mnogo inova.

ovjek u sreditu
Oko 450. g. pr. Kr. Atena je postala kulturnim sreditem grkog svijeta. Sada je i filozofija
krenula novim smjerom.
Filozofi prirode bili su, prije svega, istraivai prirode. Zato imaju vaan poloaj i u povijesti
znanosti. U Ateni je zanimanje vie upravljeno prema ovjeku i njegovu mjestu u drutvu.
Tamo se pomalo razvila demokracija s narodnim skuptinama i sudovima. Uvjet za
demokraciju bio je nauiti narod sudjelovanju u demokratskim procesima. Da mlada
demokracija zahtijeva prosvijeenost naroda, primjeuje se i u nae doba. Za Atenjane je prije
svega bilo vano svladati govorniko umijee (retoriku).
Iz grkih je kolonija u Atenu uskoro pristigla skupina putujuih uitelja i filozofa. Ti su se
zvali sofisti. Rije sofist znai uena osoba, strunjak. U Ateni im je poduavanje graana bilo
izvor zarade.
Sofistima i filozofima prirode jedna je stvar bila zajednika. Naime, kritiki su se odnosili
prema mitskoj predaji. Istovremeno, sofisti odbacuju ono

60
 SOFIJIN SVIJET

to vide kao nekorisnu filozofsku spekulaciju. Iako moda i postoji odgovor na filozofska
pitanja, ljudi ne mogu pronai sigurne odgovore na zagonetke prirode i svemira. Takav se stav
u filozofiji zove skepticizam.
ipak, ak i da ne moemo odgovoriti na sve prirodne zagonetke, znamo da, kao ljudi,
moramo nauiti ivjeti zajedno. Sofisti su se odluili zanimati za ovjeka i njegovo mjesto u
drutvu.
ovjek je mjera svih stvari, rekao je sofist Protagora (oko 487. - 420. pr. Kr.). Time je
mislio da se ono to je pravo, krivo, dobro ili loe uvijek mora vrednovati u odnosu na
ovjekove potrebe. Kad su ga upitali vjeruje li u grke bogove odgovorio je da je pitanje
teko, a ljudski ivot kratak. Onog tko sa sigurnou ne moe rei postoji li Bog ili ne,
zovemo agno-stiarom.
Sofisti su mnogo putovali svijetom i vidjeli razliite oblike uprave. Tradicija i zakoni grada-
drave znali su se jako razlikovati. Na osnovi toga, sofisti su u Ateni pokrenuli raspravu o
tome to je odreeno prirodom, a to stvoreno od drutva. Tako su poloili temelje drutvene
kritike u atenskom gra-du-dravi.
Znali su, na primjer, ukazivati na to da izrazi kao prirodna ednost nisu uvijek
zadovoljavajui. Jer, ako je prirodno biti edan znai da je to uroeno. Meutim, je li to
zaista uroeno, Sofie, ili je ednost drutvena tvorevina? Onom tko dosta putuje odgovor bi
trebao biti jasan: nije prirodno - ili uroeno - bojati se pokazati gol. ednost je - ili
neednost -prije svega povezana s drutvenom tradicijom.
Sigurno razumije da su putujui sofisti ponekad znali uzrokovati unu raspravu u
atenskom graanskom drutvu kad bi ukazivali na to da nema apsolutnih normi koje odreuju
to je dobro a to zlo. Sokrat je, naprotiv, pokuao pokazati da neke norme zaista jesu
apsolutne i opevaee.

Tko je bio Sokrat?

Sokrat (470. - 399. g. pr. Kr.) je moda najzagonetnija osoba u cijeloj povijesti filozofije. Nije
napisao ni jednu rije, ali je ipak meu onima koji su najvie utjecali na europsku misao. To
osobito ima veze s njegovom dramatinom smrti.
Znamo da je roen u Ateni, te da je veinu ivota proveo na ulicama i trgovima, gdje je
razgovarao s ljudima koje je susretao. Drvee na selu ne moe me ni o emu pouiti, rekao
je. Znao se po nekoliko sati izgubiti u

61
JOSTEIN GAARDER

dubokim mislima. Jo za i vota smatran je za gonetnom osobom; kad je umro, poeli su ga

raunati zaetnikom niza razliitih filozofskih pravaca. Potpuno razliiti pravci su ga, ba zbog
njegove zagonetnosti i dvosmislenosti, tumaili u svoju korist.
Pouzdano znamo da je bi o jako ruan. Malog rasta, debeo, izbuljenih oiju i prastog
nosa. Meutim, iznutra je bio savreno divan, govorilo se. I jo: Trai u sadanjosti, trai u
prolosti, ali njemu slinog nee nikad nai. A ipak je osuen na smrt zbog svoje filozofske
djelatnosti.
Sokratov ivot poznajem o ponajvie preko Platona, njegova uenika, koji je kasnije i sam
postao jednim od najveih filozofa svih vremena. Platon je napisao mnogo dijaloga - filozofskih
razgovora - gdje mu je Sokrat sluio kao govornik.
Kad Platon stavlja Sokratu rijei u usta, ne moemo biti sigurni da je Sokrat te rijei
stvarno izgovorio. Zbog toga nije lako razlikovati Sokratovo uenje od Platonovih rijei. Ista
stvar vrijedi i za druge povijesne osobe koje za sobom nisu ostavile pismene izvore.
Najpoznatiji je primjer, naravn o, Isus. Ne moemo sa sigurnou rei da je povijesni Isus
zaista izrekao ono to mu Matej ili Luka stavljaju u usta. Tako e i ono to je povijesni Sokrat
rekao zauvijek ostati zagonetkom.
Tko je zapravo Sokrat ipak nije toliko vano. Platonova je slika Sokrata ono to je
nadahnjivalo zapadnjake mislioce gotovo 2500 godina.

Umijee razgovora
Sama jezgra Sokratove djelatnosti jest da nikoga nije pokuavao pouiti. Naprotiv, izgledalo je
kao da je sam htio uiti od svojih sugovornika. Nije, dakle, drao obuku kao kakav kolski
uitelj. O ne, on je razgovarao.
Ipak, ne bi postao uvenim filozofom da je samo sluao druge. Niti bi ga, naravno,
osudili na smrt. Ipak, posebice bi u poetku razgovora samo postavljao pitanja. Tako se
pretvarao da nita ne zna. U toku razgovora obino bi naveo sugovornika na to da uvidi
slabosti svog naina miljenja. Dogaalo se da ga je stjerao u kripac, te je ovaj tako morao
uvidjeti to je dobro, a to nije.
Pria se da je Sokratova majka bila primalja, a Sokrat je svoju djelatnost usporeivao s
primaljinom porodiljskom vjetinom. Primalja nije ona koja raa dijete. Ona samo pomae
pri porodu. I Sokrat je svoju zadau vidio u tome da pomae ljudima roditi pravu spoznaju.
Jer, stvarno razumijevanje

62
 SOFIJIN SVIJET

dolazi iznutra. Njega ne mogu nametnuti drugi. Samo ono razumijevanje koje dolazi
iznutra je istinita spoznaja.
Da se tonije izrazim: sposobnost raanja djece je prirodna osobina. Tako svi ljudi,
ako samo koriste svoj razum, mogu spoznati filozofske istine. Kad netko doe pameti
crpi neto iz sebe samog.
Glumei neznalicu, Sokrat je prisiljavao ljude koje je susretao da koriste svoju pamet.
Pretvarao se da zna manje ili da je gluplji nego to jest. To zovemo sokratovskom
ironijom. Taj mu je pristup omoguavao da neprestano nalazi slabosti u nainu miljenja
Atenjana. Moglo se to dogoditi nasred trga - dakle, sasvim javno. Susret sa Sokratom znaio
je isto to i ispasti budalom, te biti izvrgnut podsmijehu pred velikim gledalitem.
Zato nije udno da je povremeno djelovao napasno i razdraujue; to se posebno inilo
onima koji su imali mo u drutvu. Atena je kao mlitavi konj, rekao je Sokrat, a ja
sam obad koji ga pokuava probuditi i odrati na ivotu. ( to se radi s obadom, Sofie?
Moe li mi odgovoriti?)

Boanski glas
Sokrat nije ubadao blinje da bi ih muio. U njemu je postojalo neto to mu nije ostavljalo
izbora. Stalno je govorio kako u sebi nosi boanski glas. Sokrat je, na primjer, odbijao
sudjelovati u osuivanju na smrt. Osim toga, nije elio potkazivati politike protivnike.
Godine 399. pr. Kr. optuen je da uvodi nove bogove i da zavodi mlade na krivi
put. Porota od 500 lanova ga je, s malom veinom, proglasila krivim.
Mogao je sigurno moliti da ga pomiluju. Ili barem spasiti glavu pristankom da napusti
Atenu. Ali, da je to uinio, ne bi bio Sokrat. Stvar je u tome da je svoju savjest - i istinu -
cijenio vie od vlastitog ivota. Uvjeravao ih je da je sve uinio za dobrobit drave. Ipak,
osudili su ga na smrt. Uskoro nakon toga ispio je vr otrova u prisustvu najbliih
prijatelja, sruio se i umro.
Zato, Sofie? Zato je Sokrat morao umrijeti? Ljudi se to pitaju ve 2400 godina. Ipak,
on nije jedini koji se borio do kraja i otiao u smrt zbog svojeg uvjerenja. Ve sam
spomenuo Isusa, ali postoji jo nekoliko slinosti izmeu Isusa i Sokrata. Navest u neke
od njih.
Isus i Sokrat smatrani su zagonetnima i od svojih suvremenika. Ni jedan od njih nije
zapisao svoje uenje. Dakle, potpuno smo ovisni o slici koju su

63
JOSTKIN GAARDER

nam njihovi uenici predali. Sigurno je da su obojica bili majstori razgovora. Govorili su,
osim toga, s naglaenom samosvijesti, to je zanosilo, ali i raz-draivalo. tovie, obojica su
bili glasnogovornici neeg to je vee od njih samih. Izazivali su vlastodrce kritizirajui
sve oblike nepravde i koritenja sile. I na kraju: ta ih je djelatnost stajala ivota.
ak i u suenjima njima jasno se vide zajednike crte. Obojica su, bez sumnje, mogla
moliti za milost, te tako spasiti ivot. Ali, osjeali su da bi izdali svoj poziv kad ne bi
ostali u igri do kraja. Otiavi u smrt uspravnih leda, skupili su tisue pristaa nakon smrti.
Kad ovako usporeujem Isusa i Sokrata, ne elim rei da su bili jednaki. Htio sam,
prije svega, istaknuti da obojica imaju poruku koja se ne moe odvojiti od njihove osobne
hrabrosti.

Doker u Ateni
Sokrat, Sofie! Kui, nismo s njim sasvim gotovi. Rekli smo neto o njegovoj metodi.
Meutim, to je njegov filozofski projekt?
Sokrat je ivio u isto vrijeme kad i sofisti. Kao i oni, bio je vie zaokupljen ovjekom i
ljudskim ivotom nego problemima prirodne filozofije. Jedan je rimski filozof - Ciceron -
nekoliko stotina godina kasnije rekao da je Sokrat sazvao filozofiju s neba na Zemlju,
nastanio je u gradovima, uveo u kue i prisilio ljude da razmiljaju o ivotu i obiajima, o
dobru i zlu.
Meutim, Sokrat se od sofista razlikovao po jednoj vanoj stvari. Sebe nije smatrao
sofistom - dakle, uenom i mudrom osobom. Za razliku od sofista, svoje poduavanje
nije naplaivao. Ne, Sokrat se nazivao filozofom u pravom smislu te rijei. Filo-zof
znai zapravo onaj koji tei mudrosti.
Sjedi li udobno, Sofie? Vano je za ostatak teaja da razumije razliku izmeu sofista
i -filozofa. Sofisti su naplaivali svoja manje-vie sitniava izlaganja, i takvi su sofisti
smjenjivali jedni druge tijekom cijele povijesti. Mislim zapravo na sve one uitelje i
pametnjakovie koji su ili prezadovoljni onim malim to znaju ili se pak hvale kako znaju
cijelu masu stvari o kojima zapravo nemaju pojma. Sigurno si u svom mladom ivotu ve
susrela nekoliko sofista. Pravi filozof, Sofie, to je neto sasvim drugo, pa da, neto
sasvim suprotno. Filozof zna da zapravo vrlo malo zna. Zato stalno tei pravoj spoznaji.
Sokrat je bio jedan od tih neobinih ljudi. On je znao da o ivotu i svijetu nita nije znao.
Poenta je: mislio je da je jednostavno muno koliko je malo znao.

64
 SOFIJIN SVIJET

Filozof je, dakle, netko tko priznaje da postoji puno stvari koje ne razumije. I to ga mui.
On je ipak mudriji od onih koji se hvale da znaju sve o stvarima o kojima nita ne znaju.
Koja zna to ne zna, ta je najmudrija, rekao sam. Sam je Sokrat rekao da zna samo jedno - a
to je: da nita ne zna. Zapamti si taj izraz, jer je to priznanje rijetko ak i meu filozofima.
Osim toga, moe ga biti tako opasno javno propovijedati da te kota glave. Uvijek su oni koji
pitaju najopasniji. Odgovarati nije tako opasno. Jedno jedino pitanje sadrava vie suhog
baruta od tisuu odgovora.
Jesi li ula o carevu novom ruhu? Car je zapravo bio gol-golcat, ali to mu se nitko od
njegovih podanika nije usudio rei. Odjednom je jedno dijete uskliknulo da je car gol. To
dijete je hrabro, Sofie. Isto tako se i Sokrat usudio govoriti koliko malo mi ljudi znamo.
Inae smo ve prije govorili o slinosti izmeu filozofa i djece.
Da preciziram: ovjeanstvu su postavljena neka vana pitanja na koja ne moe samo
tako nai zadovoljavajue odovore. To vodi dvjema mogunostima: ili lagati sebi i ostatku
svijeta pretvarajui se da znamo sve to vrijedi znati, ili pak zatvoriti oi pred velikim
pitanjima te jednom za svagda odustati od svakog napretka. Tako se ovjeanstvo dijeli na
dvoje. Ljudi su uglavnom ili mrtvi sigurni, ili im je svejedno. (Obje vrste gmiu i puze skroz
na dnu zejeg krzna!) To ti je kao kad podijeli pil karata u dva dijela, draga Sofie. Na jednu
se hrpu stave crne karte, na drugu crvene. A ponekad se u pilu pokae i doker koji nije ni
srce, ni tref, ni karo, ni pik. Taj je doker u Ateni bio Sokrat. On nije bio ni presiguran, niti
mu je bilo svejedno. Jedino to je znao bilo je da nije nita znao - i to ga je muilo. Postao je,
dakle, filozofom - onim koji se ne predaje, koji bez predaha traga za pouzdanim znanjem.
Pria se da je neki Atenjanin jednom upitao proroicu u Delfima tko je najmudrija osoba
u Ateni. Odgovor je bio: Sokrat. Sokrat se, blago reeno, zaudio kad je ovo uo. (Mislim
da se nasmijao, Sofie!) Odmah je otiao izvan grada posjetiti ovjeka koji je u svojim, a i
tuim oima, bio vrlo mudar. Ali kad se pokazalo da mu taj ovjek nije uspio dati pouzdane
odgovore na pitanja koja mu je postavio, Sokrat je na kraju shvatio da je proroica imala
pravo.
Sokrat je smatrao da je vano nai temelj nae spoznaje. Vjerovao je da je taj temelj
naao u ljudskom razumu. Zbog svoje snane vjere u ovjekov razum bio je, dakle, izrazit
racionalist.

65
JOSTEIN GAARDER

Prava spoznaja vodi pravilnom djelu

Ve sam spomenuo da je Sokrat vjerovao da u sebi nosi boanski glas, te da mu je ta
savjest govorila to je dobro. Tko zna to je dobro, taj i ini dobro, rekao je. Smatrao
je da prava spoznaja vodi pravilnom djelu. A samo onaj koji ini dobro postaje
pravednim ovjekom. Kad postupamo krivo, to je zato to drugo ne znamo. Zato je
vano proiriti nae znanje. Sokrat je bio zaokupljen pronalaenjem sasvim jasnih i
opevaeih definicija dobra i zla. Za razliku od sofista, mislio je da se sposobnost
razlikovanja dobra i zla nalazi u razumu, a ne u drutvu.
Moda ti se ini, Sofie, da je ovo posljednje teko progutati. Pokuat u jo jednom:
Sokrat misli da je nemogue biti sretan, ako se djeluje protiv svojeg uvjerenja. Tko zna
kako moe biti sretan, taj e pokuati postati sretan. Zato onaj koji zna to je dobro ini
dobro. Jer, nitko valjda ne eli biti nesretan?
Sto kae, Sofie? Moe li sretno ivjeti ako u dnu due zna da stalno ini loe stvari?
Mnogi neprestano lau, kradu i ogovaraju druge ljude. Pa dobro! Oni sigurno znaju da to
nije pravilno - ili pravedno, ako ti to vie odgovara. Ali, misli li da ih to usreuje?
Sokrat misli da ne.

Kad je Sofie proitala pismo o Sokratu, pourila ga je spremiti u kutiju, pa se onda izvukla u
vrt. Kako bi izbjegla mnotvo pitanja o tome gdje je bila, htjela se vratiti natrag u kuu
prije maminog povratka iz trgovine. Osim toga, obeala joj je da e oprati sude.
Tek je uspjela natoiti vodu u sudoper, kad majka upadne u kuu s dvije ogromne
vreice. Moda je zato rekla:
- Ti ba nisi skroz prisutna u zadnje vrijeme, Sofie.
Sofie nije znala zato, samo joj je izletjelo:
- Ni Sokrat nije bio.
- Sokrat?
Majka razrogai oi.
- Samo je malo teta to je za to morao platiti ivotom - nastavi Sofie,
duboko zamiljena.
- Ma Sofie, molim te! Vie ne znam to da radim.
- Ni Sokrat nije znao. Jedino to je znao bilo je da nije nita znao. Pa ipak
je bio najmudriji u Ateni.

66
 SOFIJIN SVIJET

Majka je ostala bez ijedne rijei. Na kraju ree:

- Jesi li to u koli nauila?
Sofie odluno odmahne glavom.
- Tamo nita ne uimo... Velika razlika izmeu kolskog uitelja i pravog
filozofa je ta da uitelj misli da zna masu stvari koje cijelo vrijeme naturava
uenicima. Filozof pokuava doi do zakljuka zajedno s uenicima.
- Aha, govorimo o bijelim zeevima. Zna, uskoro mi mora ispriati sve
o tom tvom deku. U suprotnom u povjerovati da je malice poremeen.
Sofie se okrene od sudopera, pa uperi etku za pranje suda prema mami.
- On nije poremeen. Ali zato remeti druge, kao obad. I to s namjerom
da ih izbaci iz koloteine.
- O, prestani ve. Zapravo mi se ini da je malo drzak.
Sofie se vrati sudoperu.
- Nije ni drzak ni mrzak. Samo je u potrazi za pravom mudrosti. To je
razlika izmeu istinitog dokera i ostalih karata u pilu.
- Doker, jesi li rekla doker?
Sofie kimne.
- Jesi li ikad razmiljala o tome da u pilu ima puno srca i puno kara?
Pikova i trefova, takoer. Ali, samo jedan doker.
- Kako ti odgovara, dijete moje.
- A kako ti pita!
Majka je pospremila sve namirnice. Onda je uzela novine i otila u sobu. Sofie se uinilo
da je zalupila vratima snanije nego inae.
Kad je oprala sue, popela se u svoju sobu. Crvenu je svilenu maramu bila stavila na
najviu policu ormara, zajedno s lego-kockicama. Sad ju je skinula i poela paljivo
prouavati.
Hilde...

67
 ATENA

...iz ruevina se izdiglo nekoliko visokih

zgrada...

Rano te veeri Sofijina je majka otila k jednoj prijateljici u posjet. im se nala van kue, Sofie
izae u vrt, pa ode u Tjesnac u staroj ivici. Tu je, pored velike metalne kutije, nala debeli sveanj.
Sofie se pouri s njega strgnuti papir. Bila je to video-kazeta!
Otri natrag u kuu. Video-kazeta! To je neto novo. Kako je samo filozof mogao znati da su
imali video? I to je to bilo na kazeti?
Sofie stavi kazetu u stroj. Uskoro se na ekranu pokae slika nekog velikog grada. Nije joj dugo
trebalo da prepozna Atenu, jer je kamera ubrzo zumirala Akropolu. Sofie je puno puta vidjela slike
tamonjih ruevina.
Bila je to snimka uivo. Medu ostacima hrama vrvjelo je od turista u ljetnoj odjei, s
fotoaparatima oko vrata. Zar jedan od njih ne nosi nekakav plakat? Evo ga opet! Zar na njemu ne
pie Hilde?
Nakon kratkog vremena pokae se slika nekog sredovjenog ovjeka, posve izbliza. Bio je
prilino malog rasta, lijepo frizirane, crne brade, te s plavom beretkom na glavi. Ubrzo je pogledao
ravno u kameru i rekao:
- Dobro dola u Atenu, Sofie. Sigurno si ve dokuila da sam ja Alberto Knox. Ako nisi, samo u
ponoviti da se veliki bijeli zec jo uvijek izvlai iz crnog cilindra svemira. Stojimo na Akropoli. Rije
znai gradska utvrda ili tonije grad na breuljku. Ovdje gore ljudi ive jo od kamenog doba.
Razlog tome je, naravno, poseban poloaj. Visoravan je bilo lako obraniti od
 SOFIJIN SVIJET

neprijatelja. S Akropole se, osim toga, dobro vidi jedna od najboljih luka Sredozemlja... Kako se
Atena pomalo irila ravnicom pod visoravni, Akropo-la se poela koristiti kao tvrava i hram. U
prvoj polovici 5. stoljea pr. Kr. bjesnio je ljuti rat protiv Perzijanaca, a g. 480. perzijski je kralj
Kserkso opustoio Atenu i spalio sve stare drvene graevine na Akropoli. Sljedee su godine
Perzijanci poraeni i tada poinje zlatno doba Atene, Sofie. Akropola je izgraena iznova -
ponosnija i ljepa nego ikad - odsada samo kao sakralni centar. Upravo je u to vrijeme Sokrat
etao ulicama i trgovima, te razgovarao s Atenjanima. Tako je mogao pratiti obnovu Akropole i
gradnju svih ovih ponosnih graevina koje vidimo oko nas. Kakvo je to gradilite moralo biti!
Iza mene vidi najvei hram. Zove se Partenon - ili Djeviin dom - podignut u ast boice
Atene, koja je bila zatitnica grada. Ta velika mramorna graevina nema niti jednu ravnu liniju,
sve se etiri strane blago svijaju. To je zato da bi graevina ivlje izgledala. Iako je ogromnih
dimenzija, ne ini se toliko masivnom. Razlog je, dakle, optika varka. ak se i stupovi blago
nagiblju prema unutra, te bi inili piramidu visoku 1500 metara, kad bi bili toliko dugaki da se
kriaju u jednoj toki visoko nad hramom. Jedino to se nalazilo u toj golemoj graevini bio je
kip Atene visok 12 metara. Moram dodati da je bijeli mramor, koji su obojili ivahnim bojama,
donesen iz planine udaljene 16 kilometara...
Sofiji je srce silo u pete. Zar to stvarno uitelj filozofije pripovijeda s video-vrpce? Jednom
prije vidjela je samo njegove obrise u mraku. Ipak, moda je taj isti ovjek sada stajao na
Akropoli u Ateni.
Uskoro je poao du hrama; kamera ga je slijedila. Na kraju je doao do ruba uzvisine, te
pokazao na krajolik. Kamera je fokusirala neko staro kaza-lite ispod samog breuljka.
- Vidi staro Dionizovo kazalite - nastavio je mukarac s beretkom. - To
je vjerojatno najstarije kazalite u Europi. Komadi velikih tragiara Eshila,
Sofokla i Euripida izvoeni su ovdje upravo u Sokratovo doba. Spomenuo
sam ve tragediju o nesretnom kralju Edipu. Taj je komad ovdje praizveden.
Ali. tu su se izvodile i komedije. Najpoznatiji pisac komedija bio je Aristofan
koji j e , meu ostalim, napisao i zlobni komad o Sokratu kao lakrdijau. Skroz
straga vidi kameni zid pred kojim su glumci glumili. On se zove skene, te je
dao ime naoj rijei scena. Rije teatar inae dolazi od starogrke rijei za
vidjeti. Ubrzo emo se vratiti filozofima, Sofie. Poimo oko Partenona, pa
nadolje kroz sveani ulaz...
Maleni je ovjek krenuo oko Velikog hrama, tako da su mu se s desne strane nali neki
manji hramovi. Ubrzo je poeo silaziti stubama izmeu nekoliko visokih stupova. Kad je stigao
do dna Akropoline uzvisine popeo se na mali breuljak i pokazao na Atenu:

69
JOSTEIN GAARDER

-Uzvisina na kojoj stojimo zove se Areopag. Ovdje je atenski vrhovni sud

sudio u sluajevima umorstva. Mnogo stotina godina kasnije, tu je stajao
apostol Pavao i govorio Atenjanima o Isusu i kranstvu. Tom emo se govoru
vratiti kasnije. Dolje na lijevo vidi ruevine starog atenskog trga. Osim
velikog hrama posveenog bogu-kovau Hefestu, tu su ostali samo mramorni
blokovi. Krenimo dolje...
Sljedeeg je trenutka osvanuo medu starim ruevinama. Visoko pod obla-
cima, na samom vrhu Sofijinog ekrana, strio je veliki Atenin hram na Akro-
poli. Uitelj filozofije sjedne na neki mramorni kamen. Ubrzo pogleda u
kameru i ree:
- Sjedimo blizu starog trga u Ateni. alosno za pogledati, zar ne? Mislim
danas. Oko nas su jednom bili ponosni hramovi, sudnice i druge javne zgra
de, trgovine, koncertna dvorana, ak i velika gimnastika sala. Sve to oko
samog trga koji je bio u obliku velikog etverokuta... Na ovom malom po
druju udarena je osnova cijeloj europskoj civilizaciji. Rijei kao politika i
demokracija, ekonomija i povijest, biologija i fizika, matematika
i logika, teologija i filozofija, etika i psihologija, teorija i meto
da, ideja i sustav i jo mnogo, mnogo drugih potjeu od jednog prilino
malog naroda koji je svoje dane provodio oko ovog trga. Ovuda je Sokrat
hodao i razgovarao s prolaznicima. Moda je dograbio kakvog roba koji je
nosio vr maslinova ulja te postavio sirotom ovjeku kakvo filozofsko pitanje.
Jer, Sokrat je vjerovao da rob ima isti razum kao i plemi. Ili je pak vodio
ustru raspravu s nekim od graana - ili opet tiho razgovarao sa svojim
mladim uenikom Platonom. udno je o tome razmiljati. Jo uvijek govori
mo o sokratskoj ili platonskoj filozofiji, ali dosta je drukije biti Platon ili
Sokrat.
Naravno da se Sofiji inilo da je o tome udno razmiljati. Ipak, moda je
jo udnije bilo to da je filozof odjednom pripovijedao putem video-snimke
koju je zagonetni pas donio u njezino tajno sklonite u vrtu.
Uskoro se filozof digne s mramornog bloka na kojem je sjedio. Tada ree
prilino niskim glasom:
- Namjera mi je zapravo bila da ovdje prekinem, Sofie. elio sam ti
pokazati Akropolu i ruevine starog trga u Ateni. Ali jo uvijek ne znam jesi li
shvatila koliko je ova okolica bila velianstvena u staro doba... tako da dola
zim u iskuenje... otii jo malo dalje. To je, naravno, potpuno protiv propi
sa... ali nekako vjerujem da e ostati izmeu nas dvoje... Pa dobro, u svakom
e sluaju biti dovoljan samo letimian pogled...
Vie nije nita rekao, ve je samo dugo zurio u kameru. U sljedeem se
trenutku na ekranu pojavila posve druga slika. Iz ruevina se izdiglo nekoliko

70
 SOFIJIN SVIJET

visokih zgrada. Stare su se ruevine obnovile kao na dodir arobnog tapia. Na obzorju se jo
uvijek vidjelo Akropolu, ali sada su i Akropola i graevine na trgu pod njom bile nove novcate.
Bile su obloene zlatom i oliene jarkim bojama. Velikim etvrtastim trgom etali su ljudi
obueni u odjeu vedrih boja. Neki su nosili ma, drugi vr na glavi, dok je jedan pod rukom
nosio svitak papirusa.
Tek je sada Sofie prepoznala uitelja filozofije. Jo je uvijek na glavi nosio plavu beretku, ali je
na sebi imao utu tuniku, kao i ostali na snimci. Poao je prema Sofiji, pogledao u kameru i
rekao:
- Eto tako. Sada smo u antikoj Ateni, Sofie. Zna, htio sam da sama
doe ovamo. Godina je 402. pr. Kr., samo tri godine prije Sokratove smrti.
Nadam se da cijeni ovaj ekskluzivni posjet; bilo je, naime, vrlo teko iznaj
miti video-kameru...
Sofie osjeti vrtoglavicu. Kako se taj zagonetni ovjek odjednom mogao nai u Ateni od
prije 2400 godina? Kako je mogla gledati snimku uivo iz posve drugog doba? Sofie je,
naravno, znala da u starom vijeku nije bilo videa. Je li ovo onda igrani film? Ali sve su te
mramorne graevine izgledale prave. Kad bi se cijeli stari atenski trg i, tovie, cijela
Akropola obnovili samo za potrebe jednog filma, bile bi to vrlo skupe kulise. Cijena bi, u sva-
kom sluaju, bila pretjerana samo za to da bi Sofie nauila neto o Ateni.
ovjek s plavom beretkom ponovno je pogleda.
- Vidi li ona dva ovjeka pod kolonadom?
Sofijin pogled padne na postarijeg ovjeka u dosta otrcanoj tunici. Imao je dugu neurednu
bradu, plosnat nos, plave prodorne oi i bucmaste obraze. Kraj njega je stajao lijep, mlad
mukarac.
- To su Sokrat i njegov mladi uenik, Platon. Shvaa li, Sofie? Ali ekaj,
upoznat e ih osobno.
Tada uitelj filozofije ode onoj dvojici koja su stajala pod visokim krovom. Kad im se
potpuno pribliio, skine beretku te ree neto to Sofie nije razumjela. To je sigurno grki.
Nedugo zatim opet pogleda u kameru i ree:
- Rekao sam im da bi ih jedna norveka djevojka eljela upoznati. Sada e
ti Platon postaviti nekoliko pitanja o kojima moe razmiljati. No, moramo
se pouriti kako nas straari ne bi otkrili.
Sofie osjeti bubnjanje u sljepooicama, jer sada je mladi ovjek istupio pred kameru.
- Dobro dola u Atenu, Sofie - ree blagim glasom. Govorio je s jakim
stranim naglaskom. - Ja se zovem Platon i dat u ti etiri zadatka. Prvo o
emu mora razmisliti je: kako pekar uspijeva ispei 50 potpuno jednakih

71
JOSTEIN GAARDER

kolaa. Onda se moe upitati zato su svi konji jednaki. Dalje, moe razmisliti o tome ima
li ovjek besmrtnu duu. Na kraju mora odgovoriti jesu li mukarci i ene jednako razumni.
Sretno!
Sljedeeg je trenutka s ekrana nestalo slike. Sofie pokua premotati film, ali na vrpci vie
nije bilo niega.

Sofie se naprezala srediti svoje misli. No, im bi poela s jednom milju prela bi na neto
drugo daleko prije nego to bi uspjela domisliti prvu misao.
Da je uitelj filozofije originalan, ve je dugo znala. Ali inilo joj se da prelazi svaku
granicu kad koristi naine poduke koji kre sve poznate prirodne zakone.
Je li na ekranu zaista vidjela Sokrata i Platona? Naravno da nije, pa to je nemogue. Ali to
ba nije bio nekakav crti.
Sofie izvadi kazetu iz videa pa otri u svoju sobu. Tamo ju je gurnula na najgornju policu
pokraj lego-kocki. Izmorena, spusti se na krevet i zaspi.
Nekoliko sati kasnije u sobu ude majka. Prodrma Sofie i ree:
- Pa dobro, to ti je, Sofie?
- Mmm...
- Zar si legla u haljini?
Sofie je tek malo otvorila oi.
- Bila sam u Ateni - ree.
Vie nije nita uspjela izustiti, samo se okrenula na drugu stranu i nastavila spavati.

72
 PLATON

...enja za stvarnim stanom due...

Sljedeeg se jutra Sofie trgne iz sna. Pogleda na sat. Tek je bilo prolo pet. No, kako je bila
sasvim budna, uspravi se u krevetu.
Zato ima haljinu na sebi? Onda se sjeti svega. Popne se na stoli i zaviri na najgornju policu
ormara. Pa da - tamo je bila video-kazeta. Znai da ipak nije sanjala, barem ne sve zajedno.
Ali valjda nije stvarno vidjela Platona i Sokrata? Uh, o tome vie nije mogla razmiljati.
Moda mama ima pravo kad kae da je u posljednje vrijeme malo izvan sebe.
Spavati vie nije mogla. A da ode u Tjesnac i vidi je li pas donio novo pismo?
Sofie se tiho spusti stubama, obuje tenisice, pa izae iz kue.
U vrtu je sve bilo udesno jasno i mirno. Ptiice su cvrkutale tako energino da se Sofie gotovo
nasmijala. Travom se kotrljala jutarnja rosa u obliku majunih kristalnih kapi.
Ponovno ju je oinula pomisao da je svijet nepojmljivo udo.
I u staroj je ivici bilo malo vlano. Sofie nije opazila nikakvo novo pismo od filozofa, ali je
ipak obrisala jedan od debelih korijenova i sjela.
Sjetila se da joj je video-Platon dao nekoliko zadataka. Prvo je bilo neto o tome kako pekar
moe ispei 50 potpuno jednakih kolaa.

73
JOSTEIN GAARDER

Sofie je morala dobro razmisliti, jer joj se inilo da je to velik pothvat. Znalo se dogoditi
da mama ispee pladanj kolaia, ali oni nikad ne bi bili sasvim jednaki. Istina, ona nije
pekar po struci; ponekad bi u kuhinji vladala prava pometnja. Ali, ni kolai iz trgovine nisu
ba bili potpuno jednaki. Svaki je pojedini kola posebno oblikovan u pekarovim rukama.
Odjednom se na njezinu licu pojavi lukav osmijeh. Sjetila se da su jednom ona i tata otili
u grad dok je mama pekla boino pecivo. Kad su se vratili, na kuhinjskom je stolu leal o
mn ot vo paprenjaka u obliku ovjeuljaka. Iako svi nisu bili bez man e, na neki su nain
ipak bili potpuno jednaki. Zato? Zato to je mama za sve kolaie koristila isti kalup.
Sofie je bila toliko zadovoljna to su joj paprenjaci pali na pamet da je jednostavno
zakljuila da je gotova s prvim zadatkom. Pekar moe napraviti 50 posve jednakih kolaa
zato to za sve kolae koristi jedan te isti kalup. I to je sve!
Zatim je video-Platon pogledao u skrivenu kameru i upitao zato su svi konji isti. Ali to
nije istina. Sofie je, naprotiv, mislila da su svi konji razliiti, ba kao to se i svi ljudi
razlikuju.
Ba kad je namjeravala odustati od tog zadatka, sjeti se kako je razmiljala o
paprenjacima. Ni oni nisu potpuno jednaki; jedni su, naime, malo deblji od drugih, dok su
drugi prepukli. Ipak je svakom jasno da su paprenjaci na neki nain posve jednaki.
Moda je Platon htio upitati zato je konj uvijek konj, a ne neto izmeu konja i svinje. Jer,
iako su neki konji smei kao medvjed ili bijeli kao janje, svi imaju neto zajedniko. Sofie jo,
recimo, nije vidjela konja sa est ili osam nogu.
Nije Platon valjda smatrao da su svi konji jednaki zato to su napravljeni po istom
kalupu?
Onda je Platon postavio jedno zaista vano i teko pitanje. Imaju li ljudi besmrtnu duu?
Na to Sofie nije bila sposobna odgovoriti. Znala je samo da se mrtvo tijelo moe kremirati
ili ukopati u zemlju, tako da ono ni u kojem sluaju nije imalo budunosti. Ako ovjek ima
besmrtnu duu, onda se mora pretpostaviti da se sastoji od dva posve razliita dijela: od tijela,
koje je nakon nekoliko godina potpuno istroeno, te od due koja je manje-vie neovisna o
onom to se dogodi s tijelom. Baka je jednom rekla da osjea da samo tijelo stari. Iznutra je
zauvijek ostala djevojka.
Ovo s djevojkom dovelo je Sofie do posljednjeg pitanja: jesu li ene i mukarci jednako
razumni? Zaista nije bila sigurna. Ovisi o tome to Platon smatra razumnim.

74
 SOFIJIN SVIJET

Istog se trena sjetila neeg to je uitelj filozofije ispriao o Sokratu. Sokrat je ukazao na to
da svi ljudi mogu spoznati filozofske istine, samo ako upotrijebe svoj razum. Osim toga, vjerovao
je da rob ima isti razum za rjeavanje filozofskih pitanja kao i plemi. Sofie je bila uvjerena da
bi rekao da su ene i mukarci jednako razumni.
Dok je tako sjedila i mozgala, odjednom u neko ukanje u ivici i shvati da neto dahe kao
parni stroj. Sljedeeg se trenutka uti pas uvue u Tjesnac. U njuki je imao veliku omotnicu.
- Hermes! - uzvikne Sofie. - Daj! Daj!
Pas ispusti omotnicu Sofiji u krilo; ona isprui ruku i poe ga gladiti po vratu.
- Dobar deko, dobar - ree.
Tada pas legne i dade se spremno maziti. Ipak, nakon nekoliko se minuta dignuo te otklipsao
kroz ivicu istim putem kojim je i doao. Sofie ga je slijedila sa utom omotnicom u ruci.
Ispuzala je iz tijesne ivice i istog se trena nala izvan vrta.
Hermes je ve tapkao prema rubu ume, a Sofie ga je slijedila s nekoliko metara razmaka. Pas
se nekoliko puta okrenuo i zareao, ali Sofie se nije predavala. Pronai e filozofa, pa makar
morala trati sve do Atene.
Pas potri malo bre pa uskoro skrene na neki mali puteljak. I Sofie zabrza, ali se, nakon
nekoliko minuta tranja, Hermes okrene i zalaje kao pas uvar. Sofie se jo nije predavala, ve je
iskoristila priliku da mu pritri jo blie.
Hermes se strmoglavi puteljkom. Na kraju se Sofie morala pomiriti s time da ga nije mogla
sustii. Dugo je tamo stajala i oslukivala kako se pas udaljava. Napokon je zavladala tiina.
Sofie je sjela na panj pred nekom malom umskom istinom. U ruci je drala veliku utu
omotnicu. Otvorila ju je, izvukla pregrt strojem otipkanih listova i poela itati:

Platonova Akademija
Zahvaljujem na naem posljednjem susretu, Sofie. U Ateni, naravno. Time sam ti se barem
predstavio. Budui da sam ti predstavio i Platona, moemo odmah poeti.
Platon (427. - 347. pr. Kr.) je imao 29 godina kad je Sokrat bio prisiljen ispiti vr otrova.
Dugo je bio Sokratov uenik te je paljivo pratio parnicu

75
JOSTEIN GAARDER

protiv njega. Da je Atena osudila najplemenitijeg ovjeka u gradu, ne samo da je na njemu

ostavilo neizbrisiv peat, ve je taj dogaaj oznaio putanju cijelog njegovog filozofskog
djelovanja.
Platonu je Sokratova smrt jasno pokazala suprotnost izmeu injeninog stanja stvari u
drutvu te istinitog ili idealnog. Prvo to je Platon uinio kao filozof bilo je objavljivanje
Sokratove obrane. U njoj je prenio Sokrato-ve rijei upuene velikoj poroti.
Sjea se sigurno da sam Sokrat nije pisao. Mnogi predsokratovci jesu, ali je veina te
pisane grae izgubljena. Sto se tie Platona, vjerujemo da su sva njegova glavna djela
sauvana. (Pored Obrane Sokratove, napisao je zbirku pisama i 35 filozofskih dijaloga.) Da
su ti spisi sauvani povezano je u svakom sluaju s injenicom da je Platon izvan Atene
osnovao filozofsku kolu. Ta se nalazila u vrtu nazvanom po legendarnom grkom junaku A-
kademu. Zato je Platonova filozofska kola dobila ime Akademija. (Otada je osnovano na
tisue akademija irom svijeta. Neprestano govorimo o akademicima i akademskim
predmetima!)
Na Platonovoj Akademiji poduavala se filozofija, matematika i gimnastika, iako
poduavanje nije ba prava rije. Na Platonovoj Akademiji najvaniji je bio ivi razgovor.
Dakle, dijalog nije sluajno postao Platonovim pismenim izrazom.

Vjena istina, vjena ljepota i vjeno dobro

U uvodu ovog teaja rekao sam da je obino pametno upitati to je projekt svakog pojedinog
filozofa. Pa sada pitam: to je Platon elio istraiti?
Ukratko, moemo zakljuiti da je Platona zanimao odnos izmeu, s jedne strane, onog
to je vjeno i nepromjenjivo - i onog to tee, s druge. (Dakle, ba kao i predsokratovce!)
Zatim smo rekli da sofisti i Sokrat okreu lea pitanjima prirodne filozofije te da ih vie
zaokupljaju ovjek i drutvo. Ali ipak, i sofiste i Sokrata zanimao je odnos izmeu onog to
je vjeno i stalno te onog to tee. Ovo ih posebno zaokuplja u odnosu na ljudski moral i
drutvene ideale ili vrline. U grubim crtama, sofisti su smatrali da se poimanje dobra i zla
mijenja s granicama gradova-drava, te iz narataja u narataj. Pitanje dobra i zla je, dakle,
neto to tee. Sokrat ovo nije prihvaao. On je vjerovao da postoje vjena i bezvremenska
pravila koja odreuju dobro i zlo. Koristei razum, ovjek je sposoban dosei ove
nepromjenjive norme , jer je sam ovjeji razum neto vjeno i nepromjenjivo.

76
 SOFIJIN SVIJET

Prati li, Sofie? Zatim stie Platon. Njega zanima oboje: vjeno i nepromjenjivo u prirodi te
vjeno i nepromjenjivo u odnosu na moral i drutveni ivot. tovie, Platon to smatra jednim te
istim. On pokuava dokuiti neku posebnu stvarnost, vjenu i nepromjenjivu. Istinu
govorei, zato valjda i imamo filozofe. Nije im cilj proglasiti najljepu djevojku godine ni
najjeftinije rajice etvrtka. (Zato nisu uvijek tako omiljeni!) Filozofi se trude zamiriti na takve
dnevne aktualitete. Umjesto toga, pokuavaju ljudima pokazati to je vjena istina, vjena
ljepota i vjeno dobro.
Sada barem moemo naslutiti Platonov filozofski projekt. Od sada -jedno po jedno
pitanje. Pokuat emo razumjeti ovaj udesni nain miljenja koji je ostavio duboke tragove u
svoj kasnijoj europskoj filozofiji.

Svijet ideja
Empedoklo i Demokrit ukazali su na to da sve pojave u prirodi teku, ali da ipak postoji
neto to se nikad ne mijenja (etiri korijena, atomi). Platon se s njima slae u pristupu
problemu, ali na dosta drukiji nain.
Platon smatra da sve to moemo opipati i osjetiti u prirodi tee. Ne postoji, dakle, taj
element koji se ne bi raspao. Sve to pripada osjetilnom svijetu napravljeno je od tvari koje
nagriza zub vremena. Ali sve je istodobno stvoreno po nekom bezvremenskom kalupu, koji je
vjean i nepromjenjiv.
You see? Ne? Pa dobro...
Zato su svi konji jednaki, Sofie? Moda misli da uope nisu. Ali ipak postoji neto to je
zajedniko svim konjima, zbog ega nam nikad nije teko izdvojiti konja iz grupe drugih
ivotinja. Konj kao pojedinac tee, naravno. Moe biti star i epav, a vremenom e se
razboljeti i umrijeti. Ali sam oblik konja je vjean i nepromjenjiv.
Platon, dakle, smatra da ono vjeno i nepromjenjivo nije nekakva materijalna pratvar.
Vjene i nepromjenjive su samo neke umne, apstraktne praslike po kojima su sve pojave
stvorene.
Moram precizirati: predsokratovci su pruili dosta zadovoljavajue o-bjanjenje prirodnih
promjena, a da nisu morali pretpostaviti da se neto zaista mijenja. Usred prirodnog ciklusa
postoje neke vjene, stalne estice koje se ne raspadaju, smatrali su. U redu, Sofie! Kaem: u
redul No, nisu na prihvatljiv nain mogli objasniti kako se ove estice, jednom grada nekog
konja, uspijevaju slijepiti u novog konja, etiri ili pet stotina godina kasni-

77
JOSTEIN GAARDER

je! Ili u slona, to se toga tie, ili krokodila. Platon eli rei da Demokritovi atomi nikad ne
mogu stvoriti krokoslona ili slonodila. Upravo je to pokrenulo njegovo filozofsko
razmiljanje.
Ako ve sada razumije to mislim, moe preskoiti ovaj odlomak. Za svaki u se sluaj
izraziti malo tonije: iz hrpe lego-kocaka gradi lego-konja. Onda rastavi kocke pa ih stavi u
kutiju. Ne moe oekivati da e se tamo, samo ako protrese kutiju, stvoriti potpuno novi
konj. Ta i kako bi lego-koc-ke same od sebe pronale put do novog konja? Ne, Sofie, ti si ona
koja mora napraviti konja. A to ti uspijeva zato to u glavi ima sliku konja. Lego-konj je,
dakle, sainjen po praslici, koja od konja do konja ostaje nepromijenjena.
Jesi li uspjela rijeiti ono sa 50 jednakih kolaia? Pretpostavimo da si pala s nekog
stranog planeta i nikad nisi vidjela pekarnicu. Zatim se nade u nekoj poprilino primamljivoj
pekarnici i na stolu ugleda 50 potpuno jednakih paprenjaka. Mislim da bi se eala po glavi
i udila kako su samo ispali toliko jednaki. Mogue je da jednom fali ruka, drugi je moda
izgubio dio glave, dok trei ima malo ispupen trbui. Ipak, nakon temeljitog razmiljanja
zakljuila bi da svi ti paprenjaci imaju zajedniki nazivnik. Iako nijedan nije potpuno savren,
slutila bi da potjeu iz zajednikog izvora. Razumjela bi da su svi kolaii napravljeni prema
istom kalupu. tovie, Sofie: obuzela bi te snana elja da vidi taj kalup. Jer, jasno je da je
sam kalup neizrecivo savreniji - i na neki nain ljepi - nego bilo koja od ovih stravinih
kopija.
Ako si ovaj zadatak svladala potpuno sama, rijeila si filozofski problem na isti nain kao i
Platon. Platon je, kao i veina drugih filozofa, pao iz svemira. (Popeo se na jednu od onih
tankih dlaka na rubu zejeg krzna.) udilo ga je da sve pojave u prirodi toliko nalikuju jedne
drugima te je zakljuio da je to stoga to postoji odreen broj kalupa, koji se nalaze iznad
ili iza svega to oko sebe vidimo. Te je kalupe Platon nazvao idejama. Iza svih konja, svinja i
ljudi postoji ideja konja, ideja svinje te ideja ovjeka. (Tako i ve spomenuta pekarnica
moe imati paprenjake u obliku ljudi, paprenjake u obliku svinja i paprenjake u obliku konja.
Jer, prava pekarnica paprenjaka obino ima vie od jednog kalupa. Ali, za svaku je vrstu
paprenjaka dovoljan samo jedan kalup.)
Zakljuak: Platon je mislio da se iza osjetilnog svijeta skriva neka druga zbilja. Tu je
zbilju nazivao svijetom ideja. U njemu borave vjene i nepromjenjive praslike svih pojava na
koje nailazimo u prirodi. Ovo izvanredno shvaanje zovemo Platonovim uenjem o idejama.

78
 SOFIJIN SVIJET

Pravo znanje
Do sada si me moda uspjela slijediti, draga Sofie. Ali moda se pita je li Platon ovo ozbiljno
mislio? Je li vjerovao da oblici postoje u nekoj posve drukijoj zbilji?
Vjerojatno to nije shvaao jednako doslovno cijelog ivota, ali barem se u nekim
dijalozima vidi da ga moramo razumjeti na taj nain. Pokuat emo slijediti njegovo
obrazloenje.
Kako smo ve rekli, filozof nastoji dokuiti ono to je vjeno i nepromjenjivo. Na primjer,
ne bi ba bilo korisno napisati filozofsku raspravu o ivotu mjehura sapunice. Kao prvo, ne bi
ga se stiglo valjano prouiti prije nego to bi odjednom nestao. Kao drugo, vjerojatno bi bilo
teko prodati filozofsku raspravu o neemu to nitko nije vidio i to je, osim toga, postojalo
samo pet sekundi.
Platon smatra da se sve to vidimo u prirodi, sve to moemo opipati i osjetiti, moe
usporediti s mjehurom sapunice. Jer, nita od onog to postoji u osjetilnom svijetu ne traje. Ti,
naravno, zna da svi ljudi i ivotinje prije ili kasnije moraju umrijeti i nestati. ak se i blok
mramora mijenja, raspadajui se polako. (Od Akropole su ostale samo ruevine, Sofie!
Skandalozno, ako mene pita. Ali, tako je to.) Platon naglaava da nikad sa sigurnou ne
moemo rei da o stvarima koje su stalno u mijeni neto znamo. O onome to pripada
osjetilnom svijetu - i to, dakle, moemo opipati i osjetiti -moemo gajiti samo nesigurna
shvaanja ili pretpostavke. Pravo je znanje mogue samo o onome to vidimo razumom.
Dobro, dobro, Sofie, objasnit u to podrobnije: pojedini ovjeuljak-pa-prenjak je moda
toliko oteen nakon sveg onog mijeenja, dizanja i peenja da nije lako rei to on tono
predstavlja. Ali kad vidim 20-30 takvih paprenjaka koji su, dakle, manje-vie savreni, mogu s
velikom sigurnou rei kako izgleda kalup za kolae. To mogu zakljuiti, iako nikad nisam
vidio sam kalup. Nije ak sigurno da bih imao koristi od toga da kalup vidim golim okom.
Jer, ne moemo uvijek imati povjerenja u osjetila. Vid se razlikuje od ovjeka do ovjeka. S
druge strane, moemo vjerovati u ono to nam razum govori, jer razum je isti za sve ljude.
Ako sjedi u razredu sa 30 drugih uenika, te ako vas uitelj upita koja je dugina boja
najljepa, sigurno je da e dobiti mnogo razliitih odgovora. No, upita li koliko je 8 puta 3,
cijeli bi razred trebao doi do istog odgovora. Naime, tada sudi razum, a razum je, na neki
nain, neto sasvim suprotno pretpostavkama i osjeajima. Moemo rei da je razum vjean i
opevaei upravo zato to se izjanjava samo o vjenim i opevaeim pitanjima.

79
JOSTEIN GAARDER

Uope, Platona je jako zanimala matematika, jer se matematiki odnosi nikad ne

mijenjaju. Zato je o njima mogue pravo znanje. Sad nam treba primjer: zamisli si da vani
nae okrugli eer. Ti kae da je potpuno okru-gao, dok Jorunn tvrdi da je s jedne strane
malo spljoten. (I onda se ponete svaati!) Ali, o onom to vidite svojim oima ne moete
nita sigurno znati. Meutim, sa stopostotnom sigurnou moete rei da suma kutova u
krugu iznosi 360. Tada govorite o idealnoj krunici, koje moda nema u prirodi, ali koju,
zauzvrat, moete dosta jasno vidjeti svojim unutarnjim okom. (Tvrdite neto o skrivenom
kalupu za kolae, a ne o konkretnom paprenjaku s kuhinjskog stola.)
Kratak saetak: o onome to opaamo osjetilima mogua su samo nesigurna shvaanja,
dok se ono to spoznajemo razumom moe znati sa sigurnou. Suma kutova u trokutu bit e
zauvijek 180. Tako e i ideja konja uvijek stajati na etiri noge, ak i da svi konji
osjetilnog svijeta oepave.

Besmrtna dua
Vidjeli smo da Platon smatra da je zbilja podvojena.

Jedan je dio osjetilni svijet - o kojem moemo dosei samo priblino, nesavreno znanje,
koristei naih pet (priblinih i nesavrenih) osjetila. Sve u osjetilnom svijetu tee, to
jest ne traje. Nita nije u osjetilnom svijetu, postoji samo gomila stvari koje su u
neprestanoj mijeni.

Drugi je dio svijet ideja - o kojem je mogue pravo znanje, ako se koristi razum. Dakle,
svijet ideja ne moe se spoznati osjetilima. Zauzvrat su ideje (ili forme) vjene i
nepromjenjive.

Prema Platonu je i ovjek podvojeno bie. Imamo tijelo koje tee. Ono je nerazrjeivo
povezano s osjetilnim svijetom, te ga eka ista sudbina kao i sve u tom svijetu (npr. mjehur
sapunice). Sva naa osjetila povezana su s tijelom, pa su prema tome nepouzdana. Ali mi jo
imamo besmrtnu duu u kojoj boravi razum. Upravo stoga to nije materijalna, dua moe
promatrati svijet ideja.
Sad sam skoro gotov. Ali ima jo, Sofie. Ponavljam: IMA JO!
Platon dalje dri da dua postoji prije nego to se useli u neko tijelo. Jednom je dua
boravila u svijetu ideja. (Leala je na najgornjoj polici orma-

80
 SOFIJIN SVIJET

ra zajedno sa svim kalupima za kolae.) No, im se dua probudi u tijelu nekog ovjeka,
zaboravlja savrene ideje. Onda se neto pone dogaati. Da, poinje udesan proces. Kako ovjek
postupno doivljava oblike u prirodi, u dui se javlja slabo sjeanje. ovjek vidi konja, ali
nesavrenog konja (ili ak paprenjak u obliku konja). To je dovoljno da se u dui pojavi slabano
sjeanje na savrenog konja, kojeg je jednom vidjela u svijetu ideja. Tako se budi enja za
stvarnim stanom due. Ovu enju Platon zove erosom -ljubavlju. Dua, dakle, osjea ljubavnu
enju za svojim stvarnim izvorom. Odsada doivljava tijelo i sve osjetilno kao nesavreno i
nevano. Dua eli odletjeti kui na krilima ljubavi. eli se osloboditi zatvora tijela.
Moram odmah naglasiti da Platon opisuje idealni ivotni tijek. Jer, nema mnogo onih koji
uspijevaju osloboditi duu i pustiti je na put prema svijetu ideja. Veina se ljudi pripija
odrazima ideja u osjetilnom svijetu. Vide jednog konja pa onda jo jednog, ali ne vide ono ega
su svi konji samo loa imitacija. (Nasrnu u kuhinju i navale na paprenjake, a da uope ne pitaju
odakle paprenjaci stiu.) Platon opisuje put filozofa. Njegova se filozofija moe promatrati kao
opis filozofske djelatnosti.
Kada vidi sjenku, Sofie, pomilja da neto baca tu sjenku. Vidi sjenku kakve ivotinje. Moda
je to konj, misli, ali ne moe biti potpuno sigurna. Onda se okrene i ugleda pravog konja koji je,
naravno, beskrajno ljepi i otrijih obrisa od nestalne sjenke konja. TAKO JE I PLATON
SMATRAO DA SU SVE POJAVE U PRIRODI SAMO SJENKE VJENIH OBLIKA ILI IDEJA.
Velika je veina ljudi zadovoljna svojim ivotom medu sjenkama. Ne misle da mora biti neeg to te
sjenke baca. Misle da su sjenke sve to jest -dakle, ne doivljavaju sjenke kao sjenke. Tako
zaboravljaju i besmrtnost vlastite due.

Uspon iz mrane spilje

Platon ovo prikazuje usporedbom. Obino je nazivamo usporedbom sa spiljom. Ispriat u ti je
svojim rijeima.
Zamisli si da u nekoj podzemnoj spilji ivi nekoliko ljudi. Sjede leima okrenuti prema njenom
otvoru, vezanih ruku i nogu, tako da mogu vidjeti samo zid spilje. Iza njih je visoka pregrada za
kojom hodaju stvorovi slini ljudima te nose razliite predmete tako da izviruju iznad ruba
pregrade. Budui da iza njih gori lomaa, predmeti bacaju treperee sjenke na zid spilje.
Kazalite sjenki je, dakle, jedino to stanovnici spilje mogu vidjeti. Od samog roenja sjede u
istom poloaju, te stoga vjeruju da su sjenke jedino to postoji.

81
JOSTEIN GAARDER

Zamisli onda da se jedan od stanovnika spilje uspije iskobeljati iz zatvo-renitva. To

poinje tako da samog sebe pita odakle stiu sjenke na zidu spilje. Na kraju uspijeva izboriti
svoju slobodu. to misli da bi se dogodilo kad bi se okrenuo prema predmetima koji izviruju
iznad pregrade? Prije svega bi ga, naravno, zaslijepila jaka svjetlost. ak bi ga i pogled na te
jasne predmete zaslijepio, jer je dotad vidio samo njihove sjenke. Kad bi uspio prijei preko
pregrade i proi pored ognja te izai iz peine u prirodu, svjetlost bi ga jo vie zaslijepila. Ali,
nakon to bi protrljao oi, dirnula bi ga ljepota svega oko njega. Po prvi bi put vidio boje i
otre obrise. Vidio bi prave ivotinje i cvijee kojih su predmeti u spilji bili samo loa kopija.
No, on se i sada pita odakle stiu sve te ivotinje i cvijee. Onda na nebu ugleda Sunce i shvati
da ono daje ivot ivotinjama i cvijeu u prirodi, kao to je njemu vatra u peini omoguavala
da vidi sjene.
Taj je sretni suanj mogao otrati u prirodu i radovati se novosteenoj slobodi. Meutim,
on misli na sve one koji su jo uvijek u spilji. Zato se vraa natrag. im se nae kod njih,
pokuava ih uvjeriti da su sjenke na zidu samo treperei odbljesak pravih stvari. Ali, nitko mu ne
vjeruje. Pokazuju na zid i govore da je ono to vide sve to jest. Na kraju ga ubiju.
U usporedbi sa spiljom Platon prikazuje filozofov put od nejasnih predodbi do stvarnih
ideja koje se nalaze iza prirodnih pojava. Sigurno misli i na Sokrata kojeg su stanovnici spilje
ubili zato to je eprkao po njihovim uobiajenim shvaanjima i zato to je htio pokazati put k
pravoj spoznaji. Usporedba sa spiljom postaje tako slikom filozofove hrabrosti i odgojiteljske
odgovornosti.
Platonova je poenta u sljedeem: odnos izmeu mrane spilje i prirode izvan nje odgovara
odnosu izmeu prirodnih pojava i svijeta ideja. Mislio je da priroda sama po sebi nije mrana i
sumorna, nego da je mrana i sumorna u usporedbi s jasnoom ideja. Slika lijepe djevojke nije
mrana i sumorna, ba suprotno. Ali, to je ipak samo slika.

Filozofska drava
Platonovu usporedbu sa spiljom nalazimo u dijalogu Drava. U njemu Platon predoava i
sliku idealne drave. To jest sliku uzorne drave koju jo zovemo utopijskom dravom.
Ukratko, moemo rei da Platon smatra da bi dravom morali upravljati filozofi. Kad
objanjava zato, polazi od grae ovjekova tijela.
Prema Platonu se ovjeje tijelo moe podijeliti na tri dijela: glavu, prsa i trbuh. Svakom
od ovih dijelova odgovara jedna duevna osobina. Glavi

82
 SOFIJIN SVIJET

pripada razum, prsima volja, a trbuhu elja ili pouda. Osim toga, ovim trima duevnim
osobinama pripada po jedan ideal ili vrlina. Razum se protee za mudrou, volja mora
pokazati hrabrost, dok se udnja mora drati na uzdi kako bi se ovjek odlikovao
umjerenou. Tek kad sva tri dijela djeluju kao cjelina, dobivamo usklaenog i estitog
ovjeka. U koli djeca najprije moraju nauiti obuzdavati poudu, a zatim se razvija hrabrost.
Na kraju razum mora postii mudrost.
Platon si zamilja dravu sagraenu tono kao ovjek, s istom podjelom na tri dijela. Kako
tijelo ima glavu, prsa i trbuh, tako i drava ima vladare, uvare (ili vojnike) i
proizvoditelje (na primjer, poljodjelce). Jasno se vidi da Platon ovdje koristi grku medicinu
kao uzor. Kako zdravo i usklaeno ljudsko bie pokazuje ravnoteu i umjerenost, tako je svojstvo
pravedne drave da svatko zna svoje mjesto u cjelini.
Platonova filozofija drave, kao i ostatak njegove filozofije, nosi peat racionalizma. Za
stvaranje drave odluujue je da njome upravlja razum. Kako glava upravlja tijelom, tako
filozofi moraju ravnati drutvom.
Pokuajmo na jednostavan nain prikazati odnos izmeu triju dijelova ovjeka i drave:

Tijelo Dua Vrlina Drava

glava razum mudrost vladari
prsa volja hrabrost uvari
trbuh pouda umjerenost proizvoditelji

Platonova idealna drava podsjea malo na staro indijsko, kastinsko ureenje u kojemu je
svatko imao odreenu funkciju za dobrobit cjeline. Jo od Platonova doba, a i ranije, indijsko se
kastinsko ureenje temeljilo na toj podjeli na troje: na vladajuu kastu (sveenstvo), ratniku
kastu i proizvo-diteljsku kastu.
Danas bismo moda Platonovu dravu nazvali totalitarnom. No, vano je pribiljeiti da je
mislio kako i ene mogu postati vladarima drave, ba kao i mukarci. Razlog tome je da
razum osposobljava vladare da upravljaju gradom-dravom. Smatrao je da ene imaju isti
razum kao i mukarci, ako samo dobiju istu poduku te ako budu osloboene brige o djeci i
kunih poslova. Platon je htio ukinuti obitelj i privatnu imovinu za vladare i uvare drave.
Odgoj djece smatran je previe vanim da bi se prepustio pojedincu. Zato je drava morala
preuzeti odgovornost za odgoj djece. (On je prvi filozof koji se zauzimao za gradnju vrtia i
cjelodnevno kolovanje.)

83
JOSTEIN GAARDER

Nakon to je doivio nekoliko velikih politikih razoaranja, Platon je napisao dijalog

Zakoni u kojemu opisuje zakonsku dravu kao drugu po vrijednosti. U tom dijalogu
ponovno uvodi privatno vlasnitvo i obiteljske veze. Tako je opet ograniena sloboda ene. Ali,
Platon kae da je drava koja ne odgaja i ne ulae u enu kao ovjek koji vjeba samo desnom
rukom.
Uglavnom, moe se rei da Platon ima pozitivno miljenje o eni, barem kad u obzir uzmemo
doba u kojem je ivio. Tako Sokrat u dijalogu Gozba svoju filozofsku spoznaju dobiva od ene
Diotime.
I to je sve o Platonu, Sofie. Ve vie od dvije tisue godina ljudi raspravljaju - i kritiziraju -
njegovo udnovato uenje o idejama. Prvi je kritiar njegov uenik s Akademije. On se zvao
Aristotel - trei veliki filozof iz Atene. Ni rijei vie!

Dok je Sofie sjedila na panju i itala o Platonu, sunce se uspelo nad umovite breuljke na istoku.
Sunev se kolut pojavio na obzorju ba u trenutku kad je itala o sunju koji se pomalja iz spilje i
kilji zbog jake svjetlosti.
Kao da se i sama uspela iz podzemne peine. Sofiji se barem inilo da prirodu vidi sasvim
novim oima nakon tiva o Platonu. Kao da je prije bila slijepa za boje. Nesumnjivo, vidjela je
nekakve sjenke, ali jasne ideje nije vidjela.
Nije bila posve sigurna ima li Platon pravo u svemu to je rekao o vjenim praslikama, ali
misao da je sve ivo nesavrena kopija vjenih oblika u svijetu ideja inila joj se lijepom. Zar
moda nije istina da su svo cvijee, drvee, ljudi i ivotinje nesavreni?
Sve to je oko sebe vidjela bilo je tako lijepo i ivo da je Sofie osjeala potrebu da protrlja oi.
No, nita od toga to vidi nee potrajati. Ipak, za stotinu godina isto e cvijee i ivotinje opet biti
ovdje. Iako e svaki cvijet i svaka ivotinja na neki nain biti izbrisani i zaboravljeni, neto se
sjea kako sve izgleda.
Sofie je promatrala sve stvoreno. Odjednom neka vjeverica skoi na borovo stablo. Zakovitla
se nekoliko puta oko debla te nestane medu granjem.
Tebe sam ve jednom vidjela!, pomisli Sofie. Znala je, naravno, da nije vidjela ba tu vjevericu,
ali vidjela je isti oblik. Tko zna, moda je Platon imao pravo; moda je jednom u svijetu ideja
vidjela vjenu vjevericu prije nego to se njezina dua nastanila u tijelu.
Je li stvarno jednom prije ivjela? Je li njezina dua postojala prije nego to joj je netko
natovario tijelo? Je li istina da u sebi nosi mali grumen zlata, neki dragi kamen kojeg ne nagriza
zub vremena, duu koja ivi i nakon to njezino tijelo ostari i umre?

84
 MAJOROVA KOLIBA

...kako je djevojica u zrcalu zatreptala s

oba oka...

Bilo je tek sedam i etvrt. Nije morala uriti kui. Majka e joj sigurno spavati barem jo dva
sata; nedjeljom je uvijek bila tako lijena.
A da ode malo dublje u umu i pokua pronai Alberta Knoxa? Zato je pas na nju tako strogo
reao?
Sofie ustane s panja i pode puteljkom kojim je Hermes otrao. U ruci je drala utu omotnicu s
listovima o Platonu. Puteljak se nekoliko puta ravao; ona se drala ire staze.
Posvuda se ulo brbljanje ptiica - u drveu, zraku, grmlju i ipraju. Bile su vrlo zauzete
jutarnjim spremanjem. Kod njih nije bilo razlike izmeu radnih i neradnih dana. Ali, tko ih je sve to
nauio? Da li u svakoj od njih postoji mali kompjutor, neki program koji im govori to da rade?
Ubrzo je puteljak prevalio nekakav breuljak, te se strmoglavio medu visoke borove. uma je
bila tako gusta da je mogla vidjeti samo nekoliko metara ispred sebe.
Odjednom je medu drveem ugledala neto sjajno. To je moralo biti neko jezero. Puteljak je
skretao na drugu stranu, pa se Sofie uputila ravno izmeu stabala. Nije zapravo znala zato, ali tim
su je putem noge vodile.
Jezerce nije bilo vee od nogometnog igralita. Na drugoj je strani ugledala crveno olienu
kolibu koja se nalazila na maloj istini okruenoj bijelim brezinim stablima. Iz dimnjaka se dizao
tanak pramen dima.

85
JOSTEIN GAARDER

Sofie prie rubu jezera. Posvuda naokolo bilo je vrlo vlano, ali je uskoro opazila malen
amac na vesla. Bio je napola izvuen na obalu. U njemu su bila i dva vesla.
Sofie pogleda oko sebe. Bilo je nemogue doi do kolibe suhih nogu, krene li se
putem oko jezera. Ode odluno do amca i gurne ga u vodu. Zatim ude u nj, stavi vesla u
ralje te izvesla natrake. Ubrzo amac udari o obalu na drugoj strani. Sofie izae na suho i
pokua za sobom izvui amac. Ova je obala bila puno strmija od one s koje je dola.
Samo se jedanput osvrnula preko ramena, a onda otila do kolibe.
Bila je zaprepatena svojim ponaanjem. Kako se samo usuuje? Nije znala, kao da ju
je neto vodilo.
Sofie prie vratima i pokuca. Ostane neko vrijeme ekati, ali nitko ne otvori. Onda
paljivo pritisne kvaku i vrata se polako otvore.
- Kukuc! - ree. - Ima li koga?
Sofie ude u veliku sobu. Nije se usudila zatvoriti vrata za sobom.
Bilo je oito da tu netko ivi. Sofie je ula pucketanje u staroj pei na drva. Dakle,
ovdje je netko nedavno bio.
Na velikom stolu za blagovanje stajao je pisai stroj, neke knjige, nekoliko olovaka i
hrpa papira. Pred prozorom koji je gledao na jezero bio je stol i dvije stolice. Inae u sobi
nije bilo puno namjetaja, ali je jedan zid bio potpuno pokriven policom s knjigama. Iznad
bijele komode visjelo je veliko, okruglo zrcalo, uokvireno masivnim okvirom od ute
mjedi. Izgledalo je uasno staro.
Na jednom su zidu visjele dvije slike. Jedna je bila uljana i predstavljala je bijelu kuu koja
je leala nedaleko malog zaljeva s crvenim spremitem za amce. Izmeu kue i spremita
sputao se vrt s jabukovim stablom, nekoliko gustih grmova i stijena. Oko vrta se nizao gust
vijenac breza. Ime slike bilo je Bjerkelv1.
Pored ove slike bio je stari portret ovjeka s knjigom u krilu, posjednutog u stolicu
pokraj prozora. I u pozadini ove slike bila je uvala, te drvee i stijenje. Slika je sigurno
naslikana prije vie stotina godina. Njezino je ime bilo Berkelev. Slikar se zvao Smibert.
Berkelev i Bjerkelv. Nije li to udno?
Sofie nastavi, razgledavati kolibu. Iz sobe su jedna vrata vodila u malu kuhinju. Tu je
netko upravo oprao sue. Tanjuri i ae bili su naslagani na

11
1 Bjerkelv: dosi. "brezov zaklon (prev.)

86
 SOFIJIN SVIJET

lanenu krpu; na nekoliko su se tanjura jo mogli primijetiti neznatni ostaci sapunice. Na podu je
bio limeni tanjur s ostacima hrane. Dakle, tu je ivjela i neka ivotinja - pas ili maka.
Sofie se vrati u sobu. Druga su vrata vodila u malu spavau sobu. Ispred kreveta lealo je
nekoliko pokrivaa smotanih u debeli zaveljaj. Sofie je na njima otkrila ute dlake. To je bio
dokaz; sada je bila posve sigurna da su u kolibi ivjeli Alberto Knox i Hermes.
Vrativi se u sobu, Sofie se postavi pred zrcalo nad komodom. Staklo je bilo bez sjaja i
neravno, tako da ni odraz nije bio jasan. Sofie poe sama sebi praviti grimase, to je ponekad i
kod kue radila. Odraz je inio isto to i ona, drugo nije bilo za oekivati.
Odjednom se dogodi neto neobino: jedanput - u jednoj jedinoj sekundi - Sofie vidje kako
je djevojica u zrcalu zatreptala s oba oka. Sofie je uasnuto uzmaknula jedan korak. Ako je
sama trepnula oima, kako je uope mogla vidjeti da je druga trepnula? 1 jo neto: izgledalo je
kao da je djevojica u zrcalu namignula ba Sofiji. Kao da je htjela rei: Vidim te, Sofie. Ja sam
s druge strane.
Sofie osjeti kako joj srce lupa u grudima. Istodobno je u daljini ula lajanje psa. To je
sigurno Hermes! Morala se istog trena izgubiti.
Onda na komodi ispod zrcala primijeti zeleni novanik. Sofie ga podigne i paljivo otvori.
U njemu je bila papirnata stotica, papirnata pedesetica... i kolska potvrda. Na njoj je bila slika
djevojice plave kose. Pod slikom je pisalo: Hilde Moller Knag... i Nia srednja kola u
Lillesandu.
Sofie osjeti da joj je lice hladno. Onda opet zau psei lave. Sada se stvarno morala
izgubiti.
Prolazei pored stola, pogled joj padne na malu bijelu omotnicu medu papirima i knjigama.
Na njoj je pisalo: SOFIE.
Prije nego to je stigla razmisliti, zgrabila je omotnicu i strpala je u onu veliku utu s
listovima o Platonu. Zatim je izletjela iz kolibe i zatvorila vrata za sobom.
Vani je ula psa kako laje jo otrije. Najgore je ipak bilo to to je amac nestao. Trebala joj
je sekunda-dvije dok ga nije ugledala kako pluta nasred ]ezerca. Pokraj amca je plutalo i jedno
veslo.
To je bilo zato to nije uspjela izvui amac na suho. ula je da je pas ponovno zalajao, te
da se neto kree medu drveem s druge strane jezera.
Sofie vie nije razmiljala. S omotnicom u ruci potrala je prema bunju i z a kolibe.
Uskoro je morala prijei neku movaru; vie je puta ugazila u

87
JOSTEIN GAARDER

movarno tlo tako da je stajala u vodi do koljena. Ali, morala je nastaviti trati. Kui, kui.
Nakon stanovitog vremena nala se na nekom puteljku. Je li njime i stigla ovamo? Sofie je
zastala i omikala haljinu; voda se u potocima slijevala na puteljak. Tek je tada poela plakati.
Kako je samo mogla biti tako glupa? Najgore od svega je amac. Nije se mogla osloboditi
slike amca i vesla kako plutaju nasred jezera. Sve je skupa bilo tako glupo, tako sramotno...
Sad je sigurno i uitelj filoz ofije stigao do jezera. amac mu treba da doe kui. Sofie se
osjeala kao olo. A zaista nije imala namjeru tako zabrljati.
Omotnica! To je moda jo gore. Zato ju je ponijela sa sobom? Zato to je na njoj pisalo
njezino ime, naravno; zato to je bila djelomino njezina. Svejedno, osjeala se kao lopov.
tovie, time je jasno i glasno dala do znanja da je ona posjetila kolibu.
Sofie iz omotnice izvue listi. Na njemu je pisalo:

to je prvo - koko ili ideja kokoi?

Ima li ovjek uroenih ideja?
Koja je razlika izmeu biljke, ivotinje i ovjeka?
Zato pada kia?
Sto je potrebno da bi ljudi ivjeli dobrim ivotom?

Sofie sada n i j e mogla razmiljati o tim pitanjima, ali je pretpostavljala da su se odnosila na

sljedeeg filozofa. Kako se ono zvao -Aristotel?
Kad je nakon puno tranja po umi ugledala ivicu, osjeala se kao da je isplivala na kopno
nakon brodoloma. Bilo je neobino vidjeti ivicu s druge strane. Tek kad se uvukla u Tjesnac,
pogledala je na sat. Bilo je pola jedanaest. Veliku je omotnicu spremila u metalnu kutiju,
zajedno s ostalim papirima. Listi s novim pitanjima skrila je u arapu.
Majka je b i l a na telefonu, kad je ula u kuu. Ugledavi ju, spustila je slualicu.
- Gdje si bila, Sofie?
- Bi l a . . . sam malo... u umi - promucala je.
- Zamisli, to se ak i vidi.
Sofie nije odgovorila, vidjela je da s haljine kapa voda.
- Morala sam nazvati Jorunn...
- J or un n ?
 SOFIJIN SVIJET

Majka nade neto suhe odjee. Sofie je jedva uspjela skriti papiri s pitanjima uitelja filozofije.
Sjele su u kuhinju, mama je kuhala okoladu.
- Jesi li bila s njim? - upita je ubrzo.
- S njim?
Sofie je mislila samo na uitelja filozofije.
- Da, 5 njim. S tim tvojim... zecom.
Sofie odmahne glavom.
- to radite kad ste zajedno, Sofie? Zato si tako mokra?
Sofie je sjedila posve ozbiljno, gledajui u stol, a ipak se neto u nekom skrivenom unutarnjem
pretincu smijalo. Jadna mama, sad se i o tome brinula. Ponovno je odmahnula glavom. Tada je navrla
bujica pitanja.
- Sada elim uti cijelu istinu. Jesi li noas bila vani? Zato si legla u
haljini? Jesi li se iuljala im sam otila u krevet? Ima samo etrnaest godina,
Sofie. Zahtijevam da mi kae s kim izlazi.
Sofie pone plakati. Onda je progovorila. Bilo ju je jo uvijek strah, a kad je nekoga strah,
uglavnom govori istinu.
Ispriala je da se probudila rano, te da je otila u etnju u umu. Rekla je mami i o kolibi i amcu,
ak i o neobinom zrcalu. Ali, zadrala je za sebe sve to je bilo povezano s tajnovitim dopisnim
teajem. Ni zeleni novanik nije spomenula. Nije ba znala zato, ali Hilde je morala zadrati za sebe.
Majka ju je zagrlila. Sofie je shvatila da joj mama sada vjeruje.
- Nemam ja nikakvog deka, mrcne. - To sam rekla samo onako jer si se
toliko zabrinula zbog onog o bijelom zecu.
- I stvarno si otila sve do Majorove kolibe... - ree majka zamiljeno.
- Majorove kolibe? - Sofie razrogai oi.
- Tu kolibicu, koju si danas posjetila, ljudi obino zovu Majorova koli
ba zato to je tamo prije mnogo, mnogo godina ivio neki stari major. Bio je
luckast, malo udan, zna. Ali neemo sad o tome. Otada u kolibi nitko ne
ivi.
- To ti samo misli. Sada tamo ivi jedan filozof.
- No, no, nemoj mi opet fantazirati.

Sofie je sjedila u svojoj sobi i razmiljala o onom to je proivjela. Glava joj je bila kao buni cirkus pun
tekih slonova, zabavnih klaunova, odvanih u-mjetnika trapeza i dresiranih majmuna. Jedna joj se
slika ipak stalno vraala: mali amac i veslo plutaju po jezeru duboko u umi, a nekom treba amac da
doe kui...

89
JOSTEIN GAARDER

Bila je sigurna da joj uitelj filozofije ne bi uinio nita naao. Otkrije li da je Sofie bila u
kolibi, sigurno e joj oprostiti. No, prekrila je dogovor. To mu je bilo hvala za to to je na sebe uzeo
odgovornost za njezin filozofski odgoj. Kako da to ispravi?
Sofie izvadi ruiasti papir pa pone pisati:

Dragi filozofe. Ja sam bila u kolibi u nedjelju rano ujutro. eljela sam te tako rado sresti kako
bismo poblie raspravili neke filozofske probleme. Za sada sam ljubitelj Platona, ali nisam
sigurna ima li pravo kad kae da ideje ili praslike postoje u nekoj drugoj zbilji. One naravno
postoje u naoj duu ali to je, po mom sadanjem miljenju, sasvim druga stvar. Naalost, moram
takoer priznati da jo nisam posve uvjerena da je naa dua besmrtna. Osobno nemam
nikakvih sjeanja iz prijanjih ivota. Kad bi me uspio uvjeriti da je dui moje pokojne bake
dobro u svijetu ideja, bila bih ti jako zahvalna.
Nisam ti zapravo zbog filozofije poela pisati ovo pismo koje u staviti u ruiastu kuvertu s
komadiem eera. Htjela sam te moliti za oprotaj zato to sam bila neposluna. Pokuala sam
izvui amac na obalu, ali oito nisam dovoljno jaka. Moda je, osim toga, naiao neki snani
val koji je povukao amac natrag u vodu.
Nadam se da si kui stigao suhih nogu. Ako nisi, moe se tjeiti time da sam se i ja vratila
mokra kao mi, te da u se sigurno jako prehladiti. Ali tome sam sama kriva.
Nisam nita dirala u kolibi, samo sam nesreom pala u iskuenje i uzela sa sobom
omotnicu s mojim imenom. Nisam nita htjela ukrasti. No, kako je na omotnici bilo moje ime,
pomislila sam u tih nekoliko trenutaka zbunjenosti da omotnica pripada meni. Iskreno molim za
opro-tenje i obeavam da te neu ponovno razoarati.
P.S. Dobro u razmisliti o svim pitanjima, i to odmah.
P.S. P.S. Je li zrcalo od mjedi iznad bijele komode potpuno obino ili je zaarano? Pitam samo
zato jer ba ne obiavam vidjeti da moj odraz trepe s oba oka.
Pozdravlja te tvoja istinski zainteresirana uenica, SOFIE.

Sofie je dvaput proitala pismo prije nego to ga je stavila u omotnicu. Barem nije bilo toliko sveano
kao prolo. Prije nego to je otila u kuhinju zdipiti komadi eera, izvue list s dananjim misaonim
zadacima.

90
 SOFIJIN SVIJET

to je prvo - koko ili ideja 'kokoi'? Pitanje je gotovo jednako teko kao ono staro o kokoi i
jajetu. Bez jajeta nema kokoi, a bez kokoi nema jajeta. Zar je zaista toliko zamreno odgovoriti na
pitanje je li prva koko ili ideja kokoi? Sofie je znala to je Platon mislio. On je mislio da je ideja
kokoi postojala u svijetu ideja daleko prije nego to se u osjetilnom svijetu nala ikakva koko.
Prema Platonu je dua gledala ideju kokoi prije nego to se nastanila u tijelu. No, nije li Sofie
zakljuila da je Platon upravo ovdje grijeio? ovjek koji nikad u ivotu nije vidio ivu koko ili pak
sliku kokoi nema valjda niti ideju kokoi. Time je prela na sljedee pitanje:
Ima li ovjek uroenih ideja? Vrlo nevjerojatno, pomisli Sofie. Nije ba vjerovala da neko
novoroene obiluje idejama. Ali, naravno, to se ne moe sigurno znati. To to dijete ne govori, ne
mora znaiti da mu u glavi nedostaje ideja. Valjda prvo moramo vidjeti stvari, a tek potom govoriti
da o njima neto znamo?
Koja je razlika izmeu biljke, ivotinje i ovjeka? Sofie je znala da tu postoje dosta jasne razlike.
Nije, na primjer, vjerovala da biljke imaju jako zamren duevni ivot. Je li ikad ula da je ljubavna
bol skrhala kakav zvoni? Biljka raste, prima hranjive tvari i proizvodi sjeme kojim se moe razm-
noavati. Time je reeno sve o biljci. Sofie je zakljuila da se ono to se odnosi na biljke mora
odnositi i na ivotinje i ljude. No, ivotinje imaju i neke druge osobine. Na primjer, mogu se kretati.
(Je li rua ikad istrala 60 metara?) Bilo je malo tee nai razliku izmeu ovjeka i ivotinje. Ljudi
misle, ali to valjda ine i ivotinje? Sofie je bila uvjerena da maak Sherekan zna misliti. Barem se
ponekad ponaao dosta proraunato. No je li mogao razmiljati o filozofskim pitanjima? Moe li
maak razmiljati o razlici izmeu biljaka, ivotinja i ljudi? Ne ba. Make sigurno znaju biti i radosne
i alosne, ali pitaju li se postoji li Bog, odnosno imaju li besmrtnu duu? Sofie je zakljuila da je to
silno nevjerojatno. Ovdje je, naravno, vrijedilo isto to i za bebe i uroene ideje. S makama i s
novoroenadi je o takvim pitanjima teko razgovarati.
Zato pada kia? Sofie slegne ramenima. Valjda zato to se more isparava i zato to se oblaci
zgunjavaju u kiu. Zar to nije nauila jo u treem razredu? Naravno, jo se moe rei da kia pada
kako bi biljke i ivotinje rasle. Meutim, je li to tono? Ima li kia zapravo neku svrhu?
Posljednji je zadatak u svakom sluaju imao veze sa svrhom: Sto je potrebno kako bi ljudi ivjeli
dobrim ivotom? O ovome je uitelj filozofije pisao na samom poetku teaja. Svim je ljudima
potrebna hrana, toplina, ljubav i njega. Takve su stvari barem prvi uvjet dobrog ivota. Zatim je uka-
zao na to da svi trebaju dokuiti odgovore na neka filozofska pitanja. Osim

91
JOSTEIN GAARDER

toga, sigurno je dosta vano imati zanimanje koje voli. Ako, na primjer, mrzi promet, teko
da e biti jako sretan kao voza taksija. A ako mrzi pisati zadae, nije ba pametno biti
uitelj. Sofie je jako voljela ivotinje, tako da bi voljela biti veterinar. Barem nije vjerovala da je
potrebno dobiti milijun na Lotu kako bi ivjela dobrim ivotom. Naprotiv! Kae se da je
dokolica izvor svakog zla.
Sofie je ostala sjediti u svojoj sobi sve dok je mama nije pozvala na ruak. Napravila je
govedske prolice i peeni krumpir. Izvrsno! Veera uz svijee. Za desert su imale planinske
kupine sa lagom.
Razgovarale su o svemu i svaemu. Majka ju je upitala kako eli proslaviti svoj petnaesti
roendan. Do njega je bilo jo samo nekoliko tjedana.
Sofie slegne ramenima.
- Zar nee nikoga pozvati? Mislim, zar ne eli zabavu?
- Moda...
- Moemo pozvati Marte i Anne Marie... i Hege. I Jorunn, naravno.
Moda i Jorgena... Ali najbolje je da ti to odlui. Zna, tako se dobro sjeam
svog petnaestog roendana. ini mi se kao da je bilo juer. Ve sam se onda
osjeala odraslom, Sofie. Zar to nije udno? ini mi se da se otada uope
nisam promijenila.
- Pa i nisi. Nita se ne mijenja. Samo si se razvila, postala starija...
- Hm... govori kao odrasli. ini mi se samo da je sve prolo strano
brzo.

92
 ARISTOTEL

...briljiv ovjek sa smislom za red, koji je htio

proistiti ljudske pojmove...

Dok je mama drijemala poslije ruka, Sofie je otila u Tjesnac. Stavila je komadi eera u
ruiastu omotnicu i napisala na njoj: Za Alberta.
Novo pismo nije stiglo, ali je samo nakon nekoliko minuta kasnije Sofie ula kako se pas
pribliava.
- Hermes! - uzviknula je. U sljedeem je trenu ovaj kliznuo u Tjesnac s
velikom utom omotnicom u njuci.
- Dobar peso!
Sofie ga obgrli jednom rukom; dahtao je kao lud. Uzme zatim ruiastu kovertu s kockicom eera
te mu je gurne u usta. On se izvue iz Tjesnaca i odmagli prema umi.
Sofie je bila malice nervozna dok je otvarala pismo. Je li napisao neto o kolibi i amcu?
U pismu su bili uobiajeni listovi spojeni spajalicom. No, tu je bio i nekakav neprivreni
papiri. Na njemu je pisalo:

Draga gospoice Detektiv! Ili gospoice Provalnik, da se tonije izrazim. Djelo je ve prijavljeno
policiji...
Ma alim se, nisam ba jako ljut. Ako si isto toliko radoznala to se tie filozofskih
zagonetki, to puno obeava. Glupo je samo to se sada

93
JOSTEIN GAARDER

moram seliti. Ipak, to je naravno moja krivica. Trebao sam pretpostaviti da si jedna od
onih koja stvari istrauje do samog kraja.
Pozdravlja te Alberto.

Sofic odahne. Ipak se nije ljutio. Ali zato se morao seliti?

Uzme papire sa sobom pa otri u svoju sobu. Najbolje je da bude u kui kad se mama
probudi. Smjestivi se udobno u krevet, zapoe itati o Aristotelu.

Filozof i znanstvenik
Draga Sofie. Sigurno te udilo Platonovo uenje o idejama. Nisi prva. Ne znam je si li sve
uzela zdravo za gotovo ili moda ima kakvih primjedbi. Ako ima emu kritiki prigovoriti,
znaj da je iste primjedbe imao i Aristotel (384. - 322. pr. n. e.), koji je itavih 20 godina bio
uenik na Platonovoj Akademiji.
Aristotel nije bio Atenjanin. Bio je iz Makedonije, ali je Platonovoj A-kademiji pristupio
kad je Platon imao 61 godinu. Njegov je otac bio priznati lijenik - dakle, prirodoslovac. Ve
nam ovo neto govori o Aristotelovu filozofskom projektu. Najvie ga je zaokupljala priroda.
Nije bio samo posljednji veliki grki filozof, ve i prvi veliki europski biolog.
Tjerajui stvari u krajnost, mogli bismo rei da su Platona toliko zanimali vjeni oblici,
ideje, da nije pretjerano primjeivao promjene u prirodi. Aristotela su zanimale upravo
promjene, to jest ono to danas zovemo prirodnim procesima.
Ako jo malo vie odemo u krajnost, moemo rei da je Platon okrenuo lea osjetilnom
svijetu, mirei na sve to se oko nas vidi. (Htio je izai iz spilje. elio je promatrati vjeni
svijet ideja!) Aristotel je uinio upravo suprotno: ispruio se na sve etiri i prouavao ribe,
abe, umarice i makove.
Slobodno moe rei da je Platon koristio samo razum, dok je Aristotel koristio i osjetila.
Jasne razlike vidimo posebno u nainu na koji su ta dvojica pisali. Dok je Platon
pjesnik i mitotvorac, Aristotelovi su spisi suhi i opseni kao leksikon. Zauzvrat se iza
velikog dijela njegovih spisa kriju vedra prirodna istraivanja.
U antici se spominje oko 170 naslova koje je Aristotel navodno napisao. Sauvano je 47
spisa. Rije je o nedovrenim knjigama. Uglavnom su Aristo-

94
 SOFIJIN SVIJET

telovi spisi biljeke za predavanja. Filozofija je ak i u njegovo doba uglavnom bila govorna
djelatnost.
Aristotelovo znaenje za europsku kulturu ogleda se i u tome to je stvorio struni jezik
kojim se znanosti i dan-danas koriste. On je bio veliki sistematiar, koji je osnovao i uredio
razliite znanosti.
Budui da je Aristotel pisao o svim znanostima, ja u dodirnuti samo neka od najvanijih
podruja. Kako sam ti ve mnogo ispriao o Platonu, najprije e uti kako se Aristotel
suprotstavlja Platonovu uenju o idejama. Dalje, pratit emo kako oblikuje svoju filozofiju
prirode. Aristotel je onaj koji je sabrao sve to su filozofi prirode prije njega rekli. Vidjet emo kako
je unio red u nae pojmove i kako utemeljuje logiku kao znanost. Na kraju u rei neto o
Aristotelovu miljenju o ovjeku i drutvu.
Prihvaa li ove prijedloge, zasuimo rukave i ponimo.

Nema uroenih ideja

Kao i filozofi prije njega, Platon je elio dokuiti ono vjeno i nepromjenjivo meu svim
promjenama. Tako je pronaao savrene ideje, uzdignute iznad osjetilnog svijeta. tovie, Platon je
smatrao da su ideje stvarnije od ostalih pojava u prirodi. Najprije dolazi ideja konja, a zatim svi
konji osjetilnog svijeta, kaskaju po zidu spilje kao sjenke. Ideja kokoi dolazi, dakle, prije kokoi i
prije jajeta.
Aristotel dri da je Platon sve okrenuo naglavce. Slagao se s uiteljem u tome da pojedinani
konj tee te da nijedan konj ne ivi vjeno. Slagao se i da je sam oblik konja vjean i
nepromjenjiv. No, ideja konja samo je pojam koji si ljudi stvore nakon to vide odreen broj
konja. Ideja ili oblik konja ne postoji dakle sama po sebi. Oblik konja su za Aristotela
osobine konja - ono to se danas zove konjska vrsta.
Da preciziram: Aristotel pod oblikom konja razumijeva ono to je zajedniko svim konjima.
Ovdje ga ne zadovoljava usporedba s kalupima za paprenjake, jer kalupi, kako znamo, postoje
posve neovisno o pojedinim paprenjacima. Aristotel nije vjerovao da postoje oblici koji se, tako
rei, odmaraju na svojoj polici izvan prirode. Aristotel smatra da se oblici nalaze u stvarima, kao
njihove posebne osobine.
Dakle, on se ne slae s Platonom u tome da ideja kokoi dolazi prije kokoi. Ono to Aristotel
naziva oblikom kokoi prisutno je u svakoj od kokoi kao njezino posebno svojstvo - na
primjer: da nese jaja. Tako su

95
JOSTEIN GAARDER

sama koko i oblik kokoi jednako nerazdjeljivi jedno od drugog kao i dua od tijela.
Time smo zapravo rekli sve o Aristotelovoj kritici Platonova uenja o idejama. No, zapamti
da govorimo o dramatinom obratu u nainu miljenja. Za Platona je najvii stupanj stvarnosti
ono to mislimo razumom. Aristotel je pak smatrao oiglednim da je najvii stupanj stvarnosti
ono to opaamo osjetilima. Platon smatra da je sve to vidimo u prirodi samo odbljesak neeg
to stvarnije postoji u svijetu ideja, a time i u ljudskoj dui. Aristotel misli upravo suprotno: u
ljudskoj su dui samo odrazi prirodnih pojava. Dakle, priroda je stvarni svijet. Prema Aristotelu
Platon je jo rob mitoloke slike svijeta koja ljudske predodbe brka sa svijetom zbilje.
Aristotel upuuje na to da nema niega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima. Platon
bi moda rekao da nema niega u prirodi to prije toga nije bilo u svijetu ideja. Zato Aristotel
misli da je Platon podvostruio broj stvari. Pojedinanog konja objanjava upuujui na ideju
konja. No, kakvo je to objanjenje, Sofie? Mislim, odakle dolazi ideja konja? Moda postoji i
trei konj, kojeg je ideja konja samo kopija?
Aristotel dri da sve misli i ideje dolaze u nau svijest posredstvom onog to vidimo i ujemo.
Ali, imamo i priroeni razum. Usaena nam je sposobnost da sreujemo sve osjetilne dojmove u
razliite skupine i razrede. Tako nastaju pojmovi: kamen, biljka, ivotinja i ovjek. Tako
nastaju pojmovi: konj, jastog i kanarinac.
Aristotel ne porie da je razum priroen ovjeku. Naprotiv, za nj je upravo razum
najvanija ovjekova oznaka. No, na je razum potpuno prazan prije nego to neto osjetimo.
Dakle, ovjek nema uroenih ideja.

96
 SOFIJIN SVIJET

Kako sam ve rekao, Aristotela zanimaju promjene u prirodi. Tvar je uvijek mogunost
postizanja odreenog oblika. Moemo rei da se tvar napree ostvariti neku uroenu
mogunost. Svaka je promjena u prirodi, prema Aristotelu, preoblika tvari iz mogunosti u
zbilju.
Dobro, dobro, Sofie, objasnit u ja to. Moda ova zabavna priica pomogne: Bio jednom jedan
kipar koji se sagibao nad ogromnim komadom granita. Svaki je dan udarao i kljucao po tom
bezoblinom kamenu, dok ga jednog dana nije posjetio neki djeai. to ti to trai?, upita ga
djeak. Priekaj, pa e vidjeti, odgovori mu kipar. Nekoliko dana kasnije djeak se vrati i vidje
da je kipar iz granita isklesao divnog konja. Djeak je zabezeknuto promatrao konja. Onda se
okrenuo prema kiparu i rekao: Kako si samo znao da je bio unutra?
Zaista, kako? Kipar je, na neki nain, vidio oblik konja u granitu. Jer, ba je taj granitni
blok u sebi nosio mogunost da se dade oblikovati u konja. Aristotel je vjerovao da sve stvari u
prirodi imaju uroenu mogunost da ostvare ili dovre odreeni oblik.
Vratimo se kokoi i jajetu. Kokojem je jajetu priroena mogunost da bude koko. To ne
znai da sva jaja postaju kokoima, jer neka zavre za dorukom - kao meko kuhana jaja, omlet, ili
pak kajgana - a da se jajetov priroeni oblik ne ostvari. Isto je tako oito da kokoje jaje ne
moe postati guskom. Te mogunosti nema u kokojem jajetu. Oblik neke stvari kazuje, dakle,
neto o mogunostima te stvari, ali i o njezinim ogranienji-
ma.
Kad Aristotel govori o oblicima i tvarima stvari, ne misli samo na ive organizme. Kao to
je oblik kokoi da kokodae, lepee krilima i nese jaja, tako je i oblik kamena da pada na
zemlju. Koko moe izbjei da kokodae isto toliko malo koliko i kamen da padne na zemlju.
Naravno, kamen moe baciti visoko u zrak, ali - kako je priroda kamena takva da pada prema
tlu - nikad ga nee uspjeti baciti do Mjeseca. (Zapravo mora malo paziti pri izvoenju ovog
eksperimenta, jer ti se kamen lako moe osvetiti. On trai najkrai put natrag na zemlju - i milost
onome tko mu u tome zasmeta!)

Svrha - finalni uzrok

Prije nego to napustimo temu da sve ive i mrtve stvari imaju neki oblik koji kazuje neto o
moguoj djelatnosti stvari, moram dodati da je Aristotel imao prilino neobian pogled na
uzrone odnose u prirodi.

97
JOSTEIN GAARDER

Kada danas govorimo o uzroku ovog ili onog, mislimo na to kako se neto zbiva. Prozor
se razbio zato to je Petter hitnuo kamen u nj, cipela je nastala zato to ju je postolar saio od
komadia koe. No, Aristotel smatra da postoji vie uzroka u prirodi. Sve u svemu, spominje
etiri razliita uzroka. Najvanije je razumjeti to misli pod onim koji zove finalnim uzro-
kom.
to se tie razbijenog prozora, prirodno je upitati zato je Petter bacio kamen u prozor.
Pitamo dakle kakvu je namjeru imao. Nema sumnje da namjera ili svrha igra veliku ulogu i
u sluaju izrade cipele. No, Aristotel je s finalnim uzrokom raunao i kad su u pitanju podosta
beivotni procesi u prirodi. Dovoljan nam je jedan primjer:
Zato pada kia, Sofie? U koli si sigurno nauila da kia pada zato to se vodena para u
oblacima rashlauje i zgunjava u vodene kapi koje na zemlju padaju zbog sile tee. Aristotel
bi potvrdno kimao glavom. Ali, onda bi dodao da si dosad otkrila samo tri uzroka. Tvarni
uzrok je taj da se vodena para (oblaci) nala tamo upravo u trenutku kad se zrak ohladio.
Djelotvorni uzrok je taj da se vodena para hladi, a formalni uzrok taj da je oblik ili narav
vode da pljuti na zemlju. Ako vie nita ne bi rekla, Aristotel bi dodao da kia pada zato to je
biljke i ivotinje trebaju za rast. To je nazvao svrhovnim uzrokom. Kao to vidi, Aristotel je
odjednom kapima vode dao ivotni zadatak, svrhu.
Mi bismo vjerojatno sve skupa okrenuli naopake i rekli da biljke rastu zato to ima vlage.
Primjeuje li razliku, Sofie? Aristotel dri da svrhovitost postoji posvuda u prirodi. Kia pada
kako bi biljke rasle; narane i groe rastu kako bi ih ljudi jeli.
Znanost danas tako ne razmilja. Kaemo da su hrana i vlaga uvjet za ivot ivotinja i ljudi.
Kad tih uvjeta ne bi bilo, ni mi ne bismo postojali. Ali, svrha vode ili narani nije da nas hrane.
to se tie miljenja o uzrocima, moemo doi u iskuenje da kaemo da je Aristotel
pogrijeio. No, nemojmo prenagljivati. Mnogi ljudi vjeruju da je Bog stvorio svijet upravo
onakvim kakav jest zato da bi ljudi i ivotinje mogli ivjeti. Na osnovi toga moe se, naravno,
tvrditi da voda tee rijekama zato to ljudima i ivotinjama treba voda kako bi preivjeli. No,
tada govorimo o Bojoj svrsi ili namjeri. Kine kapi ili rijena voda ne ele nam same dobro.

98
 SOFIJIN SVIJET

Logika
Razlika izmeu oblika i tvari igra veliku ulogu i kada Aristotel opisuje kako ovjek spoznaje
stvari u svijetu.
Kad neto spoznajemo, rasporeujemo stvari u razliite skupine ili kategorije. Vidim jednog
konja, onda drugog - pa jo jednog. Konji nisu posve jednaki, ali neto je zajedniko svim konjima, a
upravo to to im je zajedniko jest oblik konja. Ono to je razliito, individualno pripada tvari
konja.
I tako mi ljudi vrljamo naokolo i razvrstavamo stvari po razliitim policama. Smjetamo krave u
staju, konje u talu, svinje u svinjac, kokoi u kokoinjac. Isto se zbiva kad Sofie Amundsen posprema
svoju sobu. Stavlja knjige na policu, kolske knjige u kolsku torbu, a asopise u ladicu komode.
Odjeu uredno slae i stavlja u ormar - gaice na jednu policu, veste na drugu, arape u poseban
pretinac. Zapamti, isto inimo i u glavi: razlikujemo kamene stvari, vunene stvari i gumene stvari.
Razlikujemo ive od mrtvih predmeta, te biljke od ivotinja i ljudi.
Prati li, Sofie? Aristotel je dakle htio temeljito pospremiti prirodinu sobu. Pokuao je pokazati
da sve stvari u prirodi pripadaju raznim vrstama i podvrstama. (Hermes je ivo bie, tonije reeno
ivotinja, tonije reeno iz obitelji kraljenjaka, tonije reeno sisavac, tonije reeno pas, tonije re-
eno labrador, tonije reeno mujak labradora.)
Poi u svoju sobu, Sofie. Podigni s poda bilo koji predmet. togod uzme, otkrit e da to
pripada nekom viem redu. Onog dana kad vie ne bi mogla dijeliti stvari po vrstama, doivjela bi
ok. Kad bi, naprimjer, jednog dana pronala nekakvu sklupanu stvar i kad ne bi sa sigurnou
znala ustvrditi pripada li biljnom svijetu, ivotinjskom ili pak mineralnom svijetu, mislim da se ne bi
usudila ni taknuti tu stvar.
Biljni svijet, ivotinjski svijet i mineralni svijet, rekoh. Sjetio sam se one drutvene igre gdje se
jedna osoba (jadnik) poalje u hodnik, dok se ostali dogovaraju to ovaj mora pogoditi kad se vrati u
sobu. Drutvo se naposli-jetku odlui misliti na maka Monsa koji je u tom trenutku u susjedovu
vrtu. Onda se jadniku dopusti da se vrati i pone pogaati. Drutvo smije odgovoriti samo sa da
ili ne. Ako je jadniak dobar aristotelovac - a onda zapravo nije jadan - razgovor bi se odvijao
otprilike ovako: Je li to neto konkretno? (Da!) Je li to mineral? (Ne!) Je li to neto ivo? (Da!) Je li
to biljka? (Ne!) Je li to ivotinja? (Da!) Je li to ptica? (Ne!) Je li to sisavac? (Da!) Je li to cijela
ivotinja? (Da!) Je li to maka? (Da!) Je li to Mons? (Jeeeeeeeee! Smijeh. . .)

99
JOSTEIN GAARDER

Dakle, Aristotel je izumio tu drutvenu igru. Platonu emo odati ast da je izumio
skrivaa. Demokritu je ve dano priznanje za izum lego-kocaka.
Aristotel je bio briljiv ovjek sa smislom za red, koji je htio proistiti ljudske
pojmove. On je takoer tvorac logike kao znanosti. Otkrio je nekoliko strogih pravila
prema kojima se zakljuci ili sudovi mogu raunati logiki valjanima. Jedan je primjer
dovoljan: ako najprije ustvrdim: Sva iva bia su smrtna (1. premisa), a zatim:
Hermes je ivo bie (2. premisa), onda mogu izvesti sljedei elegantan zakljuak:
Hermes je smrtan.
Primjer pokazuje da Aristotelova logika govori o odnosima meu pojmovima, u
ovom sluaju ivo bie i smrtan. Iako se Aristotelu mora priznati da je gornji
zakljuak 100% istinit, moramo moda ustvrditi i to da nam on ne govori nita novo.
Unaprijed smo znali da je Hermes smrtan. (Ta on je pas, a svi su psi iva bia, te
su stoga smrtni, za razliku od stijenja na Galhopiggenu1.) Pa da, Sofie, to smo doista
znali. No, nije tono da su odnosi meu pojedinim grupama stvari uvijek jednako jasni.
Ponekad je potrebno proistiti nae pojmove.
Zadovoljit u se jednim primjerom: je li zaista mogue da majuna mija mladunad
sie majino mlijeko ba kao ovce i svinje? Nema to, to se sigurno ini malo
neobinim, ali razmislimo: mievi ne legu jaja. (Kad sam zadnji puta vidio mije jaje?)
Dakle, raaju ivu mladunad, ba kao svinje i ovce. Ali, ivotinje koje raaju ive mlade
nazivamo sisavcima - a sisavci su ivotinje koje siu mlijeko svoje majke. Tako smo stigli
do cilja. Odgovor je bio u glavi, samo smo malo morali promisliti. U trenutku smo
zaboravili da mievi zaista piju majino mlijeko. Moda zato to nikad nismo vidjeli da
miii dobivaju mlijeko. Razlog tome je, naravno, da se mievi malo srame ljudi kad se
bave svojom djecom.

Ljestvica oblika
Kad Aristotel unosi red u sve to postoji, upuuje prije svega na to da se sve u prirodi
moe podijeliti u dvije velike skupine. S jedne strane imamo beivotne stvari naprimjer,
kamenje, kapi vode, grumenje zemlje. Te stvari ne nose u sebi mogunost promjene.
Neive stvari mogu se, prema Aristotelu, promijeniti samo uslijed vanjskog utjecaja. S
druge strane imamo ive stvari, s priroenom mogunosti promjene.

1 Calh0piggen: najvii planinski vrhunac u Norvekoj - 2469 m (prev.)

100
 SOFIJIN SVIJET

to se tie ivih stvari, Aristotel misli da se moraju podijeliti u dvije razliite skupine. S jedne je
strane ivo raslinje (biljke), dok s druge strane imamo iva bia. Na kraju se i iva bia dijele na dvije
podskupine - naime, na ivotinje i ljude.
Mora priznati da je ova Aristotelova podjela jasna i pregledna. Postoji velika razlika izmeu
ivih i neivih stvari, naprimjer izmeu rue i kamena. Raslinje i ivotinje se isto tako bitno razlikuju,
naprimjer rua i konj. Osim toga, mislim da i izmeu konja i ovjeka mora postojati nekakva razlika.
Ali u emu se zapravo sastoje ove razlike? Moe li mi na to odgovoriti?
Na alost nemam vremena ekati da mi poalje odgovor u ruiastom pismu s komadiem
eera, pa u odgovoriti sam: dijelei prirodne pojave u razliite skupine, Aristotel polazi od
njihovih osobina, tonije reeno od onoga to mogu ili onoga to ine.
Sve su ive stvari (biljke, ivotinje i ljudi) sposobne primati hranjive tvari, rasti i mnoiti se.
iva bia su, tovie, sposobna doivljavati okolinu osjetilima i kretati se prirodom. Svi ljudi su, osim
toga, u stanju razmiljati -to jest razvrstavati osjetilne dojmove u razliite skupine i razrede.
U prirodi zapravo nema otrih granica. Vidimo da je prijelaz od jednostavnog raslinja prema
savrenijim biljkama, od jednostavnih prema sloenijim ivotinjama gladak. Na vrhu te ljestvice
oblika nalazi se ovjek koji po Aristotelu u sebi sadri cijeli ivot prirode. ovjek raste i prima
hranjive tvari kao i biljke, ima osjeaje i sposobnost da se kree kao i ivotinje, ali osim toga ima
sasvim posebnu osobinu koja ga odvaja od svega ostalog -naime, da razumno misli.
Zato ovjek u sebi nosi iskru boanskog razuma, Sofie. Da, da, rekao sam boanskog. Na nekim
mjestima Aristotel naglaava da sigurno postoji Bog koji je zaeo svo gibanje u prirodi. Bog je
vrhunac ljestvice oblika.
Aristotel je zamiljao da gibanje zvijezda i planeta upravlja kretanjima na Zemlji. No, neto
mora pokretati i nebeska tijela. To neto Aristotel zove prvim pokretaem ili Bogom. Prvi je
pokreta sam nepokretan, ali on je ipak prvi uzrok kretanja nebeskih tijela, a time i sveg kretanja
u prirodi.

Etika
Vratimo se ovjeku, Sofie. ovjeji se oblik prema Aristotelu, sastoji od biljne due,
ivotinjske due i razumne due. I sada pita: kako bi ovjek morao ivjeti? to je potrebno da
bi ljudi ivjeli dobrim ivotom?

101
JOSTEIN GAARDER

Odgovorit u kratko: ovjek je sretan samo ako koristi sve svoje sposobnosti i mogunosti.
Aristotel smatra da postoje tri oblika sree. Prvi je oblik sree - ivot uitka i naslade.
Drugi je oblik sree ivot slobodnog i odgovornog graanina. Trei oblik sree je ivot
istraivanja i filozofije.
Aristotel naglaava da sve troje mora biti zastupljeno istovremeno kako bi ovjek ivio
sretnim ivotom. Odbacuje, dakle, svaku jednostranost. Da ivi danas, moda bi rekao da
osoba koja oboava samo svoje tijelo ivi onoliko jednostrano koliko i ona koja samo koristi
svoj razum. Obje su ove krajnosti izraz nastranog naina ivota.
ak i u odnosu prema drugim ljudima Aristotel pokazuje na zlatnu sredinu: nemojmo
biti kukavice, ali ni nepromiljeni - budimo hrabri. (Premalo hrabrosti je kukaviluk, dok je
previe hrabrosti nepromiljenost.) Isto tako, nemojmo biti krti ni rasipni, nego dareljivi.
(Biti premalo dareljiv znai biti krt, dok je prevelika dareljivost rasipnitvo.)
To ti je kao s hranom. Opasno je premalo jesti, ali takoer je opasno jesti previe.
Platonova i Aristotelova etika podsjeaju na grku medicinu: samo se putem ravnotee i
umjerenosti moe biti sretno, skladno ljudsko bie.

Politika
Da ovjek ne smije jednostrano oboavati neku stvar, vidljivo je i iz Aristotelova pogleda na
drutvo. Rekao je da je ovjek politiko bie. Bez drutva koje nas okruuje nismo pravi
ljudi, smatrao je. Nalazi da obitelj i selo zadovoljavaju nie ivotne potrebe kao to su hrana,
toplina, brak i odgoj djece. Najviem obliku ljudskog zajednitva moe udovoljiti samo
drava.
Onda dolazi pitanje kako dravu organizirati. (Sjea se sigurno Platonove filozofske
drave?) Aristotel navodi tri oblika dobre drave, jedan je kraljevstvo - dravom vlada samo
jedan vladar. Kako bi ovaj oblik ostao dobar, ne smije se pretvoriti u tiraniju, ne smije
samodrac upravljati dravom u vlastitu korist. Drugi je oblik dobre drave aristokracija. U
aristokraciji postoji manja ili vea skupina vladara. Ovaj se oblik mora uvati da se ne
pretvori u oligarhiju - vladavinu malog broja ljudi (danas bi se to moda nazvalo huntom.)
Trei oblik dobre drave Aristotel zove politea, to znai demokracija. No, i ovaj dravni oblik
ima svoju krivu stranu. Demokracija se askom moe razviti u vladavinu rulje. (ak i da
tiranin Hitler nije postao efom drave u Njemakoj, svi oni mali nacisti ipak bi bili sposobni
stvoriti groznu vladavinu rulje.)

102
 SOFIJIN SVIJET

Pogled na enu
Na kraju moramo neto rei i o Aristotelovu pogledu na enu. Taj naalost nije jednako ohrabrujui
kao Platonov. Aristotel gotovo da je smatrao da eni neto nedostaje. Ona je nepotpun mukarac.
ena je pri razmnoavanju pasivna, ona koja prima, dok je mukarac aktivan, onaj koji daje. Jer,
Aristotel je mislio da dijete nasljeduje samo mukareve osobine. Vjerovao je da su sve djetetove
osobine prisutne ve u mukarevu sjemenu. ena je kao zemljite koje samo prima i donosi rod, dok
je mukarac sija. Reeno aristotelovski: mukarac daje oblik, ena prilae tvar.
Naravno, iznenaujue je da je jedan inae tako razuman ovjek kao Aristotel mogao toliko
pogrijeiti to se tie odnosa meu spolovima, ak vrlo alosno. Meutim, to pokazuje dvije stvari:
kao prvo, Aristotel sigurno nije imao mnogo praktinog iskustva o ivotu ena i djece. Kao drugo,
vidi se gdje stvari mogu zavriti kad se mukarcima dopusti da posve zavladaju filozofijom i naukom.
Aristotelov je pogrean pogled na spolove zapravo jo gori nego to se ini, i to zato to su njegovi
nazori - a ne Platonovi - zagospodarili srednjim vijekom. Tako je i Crkva preuzela pogled na enu koji
zapravo nema nikakvog pokria u Bibliji. Isus uope nije bio enomrzac!
Ni rijei vie! Javit u se opet.

Kad je Sofie proitala poglavlje o Aristotelu jedan i pol puta, spremila je listove natrag u utu
omotnicu te stala promatrati svoju sobu. Vidjela je da je tu bilo jako neuredno. Po podu su bile ratrkane
knjige i fascikli. Iz ormara su vijorile sokne, bluze, arape i traperice. Na stolici ispred pisaeg stola
nagomilala se ogromna hrpa prljavog rublja.
Sofie je osjetila neodoljivu potrebu za pospremanjem. Najprije je izvukla svu odjeu iz ormara. Sve
je zajedno gurnula na pod. Vano je poeti iz temelja. Onda je strpljivo stala uredno presavijati odjeu,
te je zatim rasporeivati po policama. Ormar je imao sedam polica. Jedna je bila za majice i gaice,
druga za sokne i arape, trea za hlae. Tako je redom popunila sve police u ormaru. Nikad nije dvojila
gdje e to spremiti. Ono to se moralo oprati stavila je u plastinu vreicu koju je nala na najdonjoj
polici.
Samo joj je jedna stvar zadavala tekoe. Bila je to neka bijela dokoljeni-ca. Tekoa nije bila samo
u tome da drugu nije mogla nai, nego da joj ni ova nikad nije pripadala.
Stajala je tako neko vrijeme prouavajui bijelu dokoljenicu. Na njoj nije bilo imena, ali Sofie je
slutila kome pripada. Zavitlala ju je na najgornju

103
JOSTEIN GAARDER

policu ormara, gdje su ve bili vreica s lego-kockicama, video-kazeta i crveni svileni rubac.
Zatim je na red doao pod. Sofie je razvrstala knjige, fascikle, asopise i plakate tono onako
kako je uitelj filozofije opisao u poglavlju o Aristotelu. Kad je zavrila s podom, pospremila je
krevet, a onda se bacila na pisai stol. Na kraju je skupila sve stranice o Aristotelu u urednu
hrpu. Pronala je prazan fascikl i builicu za papir, probuila stranice, te ih lijepo sloila u
fascikl. Njega je takoer stavila na najgornju policu ormara, zajedno s bijelom dokoljenicom.
Kasnije e iz Tjesnaca donijeti metalnu kutiju za kolae.
Odsad e ovdje vladati red. Sofie nije mislila samo na sobu. Poslije susreta s Aristotelom
shvatila je da je vano svoje pojmove i predodbe drati u redu. Za takva je pitanja pripravila
posebnu policu u ormaru. To je bilo jedino mjesto u sobi nad kojim jo nije imala potpun
pregled.

Majka se ve dva sata nije ula. Sofie je sila u prizemlje. Prije nego to probudi mamu,
morala je nahraniti svoje ivotinje.
U kuhinji se nagnula nad akvarij sa zlatnim ribicama. Jedna je ribica bila crna, druga naranasta,
a trea bijelo-crvena. Zato ih je i nazvala Crni Petar, Zlatokosa i Crvenkapica. Sipajui ljuskice
riblje hrane u akvarij, govorila im je:
- Vi pripadate ivom dijelu prirode. Znai, primate hranjive tvari, rastete
i razmnoavate se. Tonije reeno: pripadate ivotinjskom svijetu. Znai da
se moete kretati i gledati po sobi. Da se posve tono izrazim: vi ste ribe,
znai da diete krgama i plivate amo-tamo u vodi ivota.
Sofie zatvori poklopac na ribljoj hrani. Bila je zadovoljna poloajem riba na prirodnoj ljestvici;
posebno joj je zadovoljstvo pruao izraz voda ivota. Onda su papigice dole na red. Sofie uspe
malo sjemenja u njihovu zdjelicu i ree:
- Draga Tokice i Mrvice, vi ste sada male, slatke papigice zato to ste se
razvile iz malih slatkih papigiinih jaja; zato to je oblik tih jaja bio takav da
moraju postati papigicama, nisu od vas sreom nastali nekakvi brbljavi papa
gaji.
Sofie ude u veliku kupaonicu. Tu je, u velikoj kutiji, leala lijena kornjaa. Mama bi, svaki trei
ili etvrti put kad bi se tuirala, vikala na sav glas da e je jednog dana ubiti. Dosad su to bile
prazne prijetnje. Sofie je iz velike staklenke za marmeladu izvukla list salate i spustila ga u
kutiju.
- Draga Govinda - ree - ti se ba ne ubraja medu najbre ivotinje. Ali
ipak si ivotinja, i kao takva moe doivjeti djeli ovog velikog svijeta u
kojem ivimo. Tjei se time da nisi jedina koja ne moe nadmaiti samu sebe.

104
 SOFIJIN SVIJET

Sherekan je sigurno vani i lovi mieve, jer takva je maja narav. Sofie ode kroz dnevni boravak na
putu u maminu spavau sobu. Na stolu je bila vaza s narcisama. Kao da su se uti cvjetovi naklonili s
potovanjem u asu kad je prola pored njih. Sofie zastane na trenutak i prijee prstima preko glatkih
latica.
- I vi ste dio ive prirode - ree. - Tako imate malu prednost nad vazom
u kojoj se nalazite. Ali naalost, sami to niste sposobni doivjeti.
Sofie se prikrade majinoj sobi. Majka je spavala dubokim snom, ali Sofie poloi dlan na njezinu
glavu:
- Ti si medu najsretnijima - ree. - Jer, ne samo da si iva kao ljiljani u
dolu, ne samo da si ivo bie kao Sherekan ili Govinda - ti si ovjek; oprem
ljena si, dakle, rijetkom sposobnosti da zna misliti.
- O emu ti to pria, Sofie?
Majka se probudila malo bre nego obino.
- Kaem samo da slii mlitavoj kornjai. Inae te mogu obavijestiti da
sam pospremila svoju sobu, i to filozofski temeljito.
Majka se napola pridigla u krevetu.
- Odmah stiem. Moe li pristaviti kavu?
Sofie uini kako joj je reeno, tako da su uskoro sjedile u kuhinji uz kavu, sok i okoladu. Nakon
nekog vremena Sofie ree:
- Mama, jesi li ikad razmiljala o tome zato ivimo?
- Oh, pa ti se stvarno ne predaje.
- Ba da, jer sada znam odgovor. Ljudi ive na ovom planetu kako bi neki
od njih hodali naokolo i nadijevali ime stvarima.
- Ozbiljno? O tome nisam nikad razmiljala.
- Onda ima ozbiljan problem, jer ovjek je misaono bie. Ako ne misli,
nisi ovjek.
- Sofie!
- Zamisli da na svijetu postoje samo biljke i ivotinje. Onda ne bi bilo
nikoga tko bi razlikovao izmeu maaka i pasa ili ljiljana i ogrozda.
Biljke i ivotinje su takoer ive, ali samo mi moemo rasporeivati stvari u
razliite skupine i razrede.
- Ti si zaista moja najneobinija djevojica! - izusti majka.
- Taman posla da nisam - ree Sofie. - Svi su ljudi manje-vie neobini.
Ja sam ovjek; dakle, ja sam manje-vie neobina. Ti ima samo jednu dje
vojicu; dakle, ja sam najneobinija.

105
JOSTEIN GAARDER

- Mislila sam rei da me ponekad plai sva ta... pria s kojom si poela.
- Onda se da lako preplaiti.
Kasnije tog poslijepodneva Sofie se ponovno nala u Tjesnacu. Uspjela je prokrijumariti
veliku metalnu kutiju u svoju sobu, a da mama nije nita primijetila.
Najprije je listove posloila pravilnim redoslijedom, pa ih probuila, a onda ih stavila u
fascikl ispred poglavlja o Aristotelu. Naposlijetku je u desnom gornjem uglu svakog lista
napisala broj stranice. Ve je imala vie od 50 stranica. Sofie se spremala nainiti svoju knjigu
o filozofiji. Nije ju sama napisala, ali je zato ova bila napisana posebno za nju.
O zadai za ponedjeljak nije stigla ni razmisliti. Moda e imati test iz vjeronauka, ali
uitelj je obiavao rei da cijeni zalaganje i miljenje uenika. Sofie je osjeala da je polako
gradila temelj za oboje.

106
 HELENIZAM

...iskra iz ognja...

Uitelj filozofije slao je sada pisma u staru ivicu, ali je Sofie, po starom obiaju, ipak zavirila u
sandui u ponedjeljak ujutro.
Bio je prazan, drugo i nije bilo za oekivati. Sofie pode niz Djetelinsku ulicu.
Odjednom na tlu ugleda nekakvu fotografiju. Na njoj je bio bijeli dip s plavom zastavom. Na
zastavi je pisalo: UN. Nije li to zastava Ujedinjenih naroda?
Sofie okrene sliku i tek onda shvati da je to zapravo razglednica. Za: Hilde Moller Knag, c/o
Sofie Amundsen... S norvekom potanskom markom i igom bataljuna UN-a, udarenim u petak,
15. lipnja 1990.
15. lipnja! Pa tada je Sofijin roendan!
Na razglednici je pisalo:

Draga Hilde. Pretpostavljam da jo uvijek slavi svoj petnaesti roendan. Ili je ve 'dan poslije'?
Ma svejedno, ionako nije vano koliko e dugo poklon trajati. Na neki e nain potrajati cijelog
ivota. Dakle, ponovno ti estitam. Sada moda razumije zato dopisnice aljem Sofiji. Siguran
sam da e ti ih ona uruiti.
P.S. Mama mi je rekla da si izgubila novanik. Obeajem ti da u ti nadoknaditi onih 150
kruna. Novu kolsku potvrdu e sigurno moi dobiti prije ljetnih praznika. Voli te tata.

107
JOSTEIN GAARDER

Sofie je bila kao slijepljena s asfaltom. Koji je samo datum stajao na proloj razglednici? Neto joj je
iz dubine svijesti govorilo da i razglednica s plaom ima ig od lipnja - iako do tada ima jo gotovo
mjesec dana. Sigurno nije dobro vidjela...
Sofie pogleda na sat pa odjuri natrag kui. Danas e jednostavno morati zakasniti.
Sofie otkljua vrata i potri u svoju sobu. Nala je prvu razglednicu za Hilde pod crvenim
rupcem. Pa da - i ova ima ig od 15. lipnja! Na Sofijin roendan, dan prije poetka ljetnih praznika.
Trei prema prehrambenom centru u susret Jorunn, napregnuto je razmiljala.
Tko je Hilde? Kako je samo njezin otac mogao uzeti zdravo za gotovo da e je Sofie uspjeti
pronai? Ipak, nema nikakvog smisla da razglednice alje Sofiji umjesto ravno svojoj keri. Sofie je
pretpostavljala da razlog tome ne moe biti da ovjek ne zna adresu svoje roene keri. A da sve
skupa nije neka ala? Moda eli iznenaditi ker za njezin roendan tako da kao detektiva i
pismonou koristi potpuno stranu djevojicu? Je li zato dobila mjesec dana prednosti? Moda ju je
izabrao stoga to svojoj keri za roendan eli pokloniti novu prijateljicu? Je li moda ona taj
poklon koji e potrajati cijelog ivota?
Ako je taj neobini ovjek stvarno u Libanonu, kako je uope dobio Sofijinu adresu? I jo
neto: Sofiji i Hildi su barem dvije stvari zajednike. Ako i Hilde ima roendan 15. lipnja, onda su
roene istog dana. Osim toga, oevi im putuju po bijelom svijetu.
Sofie kao da je bila uvuena u nekakav magini svijet. Moda ipak nije besmisleno vjerovati u
sudbinu. Pa dobro, ne smije prebrzo izvoditi takve zakljuke, moda sve ima neko prirodno
objanjenje. Ali kako je Alberto Knox naao Hildin novanik kad ova ivi u Lillesandu? Donde
ima mnogo, mnogo kilometara. I zato je Sofie ovu razglednicu nala na zemlji? Je li ispala
potaru iz torbe prije nego to je doao do njezinog potanskog sanduia? Ali zato bi izgubio
upravo ovu razglednicu?
- Ti si totalno luda! - uzvikne Jorunn kad je kod prehrambenog centra
ugledala Sofie.
- ao mi je.
Jorunn je pogleda strogo kao kakav uitelj.
- Nadam se da ima dobru ispriku.
- To ima veze s UN, ree Sofie. - Zadrala me neprijateljska vojna polici
ja iz Libanona.

108
 SOFIJIN SVIJET

- Pih! Zaljubila si se, eto to je. Trale su prema koli sve u

esnaest.
Test iz vjeronauka za koji se Sofie nije stigla spremiti dobili su pod treim satom. Na papiru je
pisalo:

ivotni stav i tolerancija

1. Naini popis stvari koje ljudi mogu znati. Zatim naini popis stvari u koje
moemo samo vjerovati.
2. Ukai na nekoliko imbenika koji pridonose stvaranju ivotnih stavova u
ljudi.
3. to razumijevamo pod savjesti? Misli li da svi ljudi imaju istu savjest?
4. Sto znai prvenstvo po vrijednosti?

Prije nego to je poela pisati, Sofie je dugo razmiljala. Moda moe iskoristiti neto od onog to je
nauila od Alberta Knoxa? Gotovo da i mora, jer je prolo mnogo dana otkako je zadnji put otvorila
knjigu iz vjeronauka. Kad je jednom poela pisati, rijei su se samo slijevale na papir.
Sofie je napisala da moemo znati da Mjesec nije veliki sir, te da i na njegovoj stranjoj strani
ima kratera, da su i Sokrat i Isus bili osueni na smrt, da svi ljudi prije ili kasnije moraju umrijeti, da
su veliki hramovi na Akropoli sagraeni nakon perzijskih ratova u 5. stoljeu prije Krista i da je
najvanije proroite starih Grka bilo u Delfima. Kao primjere za vjeru navela je: ima li ivota na
drugim planetima ili ne, postoji li Bog ili ne, postoji li zagrobni ivot ili ne, te je li Isus Sin Boji
ili samo mudar ovjek. U svakom sluaju, ne moemo znati odakle dolazi svijet, napisala je na
kraju. Svemir se moe usporediti s ogromnim zecom izvuenim iz velikog cilindra. Filozofi se po-
kuavaju uspeti po zeevim tankim dlakama kako bi Velikom Maioniaru zavirili ravno u oi.
Hoe li im to ikada uspjeti, otvoreno je pitanje. No, ako se jedan filozof popne na leda drugome,
uspinjat e se sve vie iz mekog zeevog krzna, a onda, po mom osobnom miljenju, postoji
izvjesna mogunost da e jednog dana uspjeti. P.S. U Bibliji nalazimo ono to je moda bila jedna
od tankih dlaka zejeg krzna. Ta dlaka, koja se zove Babilonska kula, sravnjena je sa zemljom zato
to se Maioniaru nije svidjelo to su se male ljudske buhe poele penjati izvan bijelog zeca kojeg
je on upravo stvorio.

109
JOSTEIN GAARDER

Onda je na red dolo sljedee pitanje. Ukai na nekoliko imbenika koji pridonose stvaranju
ivotnih stavova u ljudi. Vrlo vani imbenici bili su, naravno, odgoj i okolina. Ljudi koji su
ivjeli u Platonovo doba imali su drukiji pogled na ivot nego dananji ljudi, jednostavno zbog
toga to su ivjeli u drugo doba i u drugoj okolini. Inae, puno znai i to za kakva se iskustva
pojedinac odlui. No ovjekov je razum takoer vaan za izbor ivotnog stava. Razum nije
uvjetovan okolinom, on je zajedniki svim ljudima. Moda se okolina i drutveni odnosi mogu
usporediti sa stanjem koje je vladalo u dubini Platonove spilje. Pojedinac se, pomou razuma,
moe iskobeljati iz mrane spilje. Meutim, taj pothvat zahtijeva poveliku dozu hrabrosti. Sokrat je
dobar primjer ovjeka koji se pomou razuma uspio osloboditi shvaanja svog doba. Na kraju je
napisala: U nae doba ljudi iz razliitih zemalja i kultura dolaze u sve tjenji dodir. Tako je
mogue da u jednoj te istoj zgradi zajedno ive krani, muslimani i budisti. U tom je sluaju
vanije tolerirati vjeru drugih, nego se pitati zato svi ne vjeruju u isto.
Pa da - Sofiji se inilo da je uspjela dotjerati dosta daleko s onim to je nauila od uitelja
filozofije. Zatim je jo dodala malo priroenog razuma, te onog to je drugdje proitala ili ula.
Bacila se na tree pitanje: to razumijevamo pod savjesti? Misli li da svi ljudi imaju istu
savjest? O tome su mnogo priali u razredu. Sofie je napisala: Pod savjesti razumijevamo
sposobnost ovjeka da reagira dobro ili zlo. Po mom osobnom miljenju, svi su ljudi opremljeni
ovom sposobnosti, to jest - savjest je uroena. Sokrat bi to takoer rekao. Ali to nam savjest
tono govori prilino se razlikuje od ovjeka do ovjeka. Pitanje je nisu li sofisti ovdje neto
nanjuili. Naime, oni su smatrali da je shvaanje dobra i zla ponajprije uvjetovano okolinom u
kojoj pojedinac odrasta. Sokrat je, naprotiv, vjerovao da je savjest jednaka u svih ljudi. Moda
obje strane imaju pravo. Iako sve ljude ne pee savjest kad se negdje razgolite, veina ima grinju
savjesti ako se prema nekom podlo ponese. Mora se jo naglasiti da imati savjest nije isto to i
koristiti je. Ponekad ljudi postupaju kao da u njima nema ni iskre savjesti, ali ja osobno mislim da i
oni posjeduju nekakvu savjest, iako je ona u njih dobro skrivena. Isto mi se tako ini da neki
ljudi nemaju ni traak razuma, ali to je samo zato to ga ne upotrebljavaju. P.S. I razum i savjest
moemo usporediti s miiima. Ako neki mii ne koristimo, on sve vie i vie slabi.
Ostalo joj je jo samo jedno pitanje: to znai prvenstvo po vrijednosti? I o ovome su mnogo
razgovarali u posljednje vrijeme. Vrijedno je, na primjer, voziti auto kako bi se brzo dolo s
jednog mjesta na drugo. No, ako vonja automobila voi umiranju uma i trovanju prirode,
onda se ovjek

110
 SOFIJIN SVIJET

nalazi pred vrijednosnim izborom. Sofie je nakon temeljitog razmatranja dola do zakljuka da zelene
ume i ista priroda vrijede vie od brzog dolaska na posao. Spomenula je jo nekoliko primjera. Na
kraju je napisala: Moje je miljenje da je filozofija vredniji predmet od engleske gramatike. Zato bi
bilo razumno filozofiji dati prvenstvo po vrijednosti, te je uvesti u nastavni plan, dok bi se, s druge
strane, moralo izbaciti nekoliko sati engleskog.
Pod posljednjim odmorom uitelj povue Sofie u stranu.
- Proitao sam tvoj test iz vjeronauka - ree. - Bio je gotovo na vrhu.
- Nadam se da te potaknuo na razmiljanje.
- Pa ba sam o tome htio s tobom porazgovarati. U neku ruku je to vrlo
zreo pismeni rad. Iznenaujue zreo, Sofie. I samostalan. No, jesi li uope
otvorila knjigu?
Sofie se malo migoljila:
- Rekao si da je osobno vrednovanje vano.
- Pa dobro, jesam... ali granica negdje mora biti.
Sofie pogleda uitelja ravno u oi. Mislila je da si to moe dopustiti nakon svega to je proivjela
posljednjih dana.
- Poela sam uiti filozofiju - ree. - To je dobra podloga za vlastito
miljenje.
- Ali, meni zato nije lake ocijeniti tvoj rad. Moram ti dati ili 2 ili 5.
- Zato to je odgovor ili potpuno toan ili potpuno pogrean? Misli li to
rei?
- Neka bude 5 - ree uitelj. - Ali, sljedei put mora uiti.
Kad je Sofie tog poslijepodneva dola kui hitnula je torbu na stube i odmah otrala u Tjesnac.
Unutra je na debelom korijenju leala uta omotnica. Rubovi su bili potpuno suhi pa je zakljuila da je
sigurno prolo dosta vremena od Hermesovog posjeta.
Uzela je omotnicu sa sobom i otkljuala kuna vrata. Prvo je nahranila ivotinje, a onda otila u svoju
sobu. Legla je na krevet, otvorila Albertovo pismo i poela itati:

Helenizam
Opet smo skupa, Sofie! Do sada si se upoznala s filozofima prirode te sa Sokratom, Platonom i
Aristotelom. Sada poznaje sam temelj europske filo-

111
JOSTEIN GAARDER

zofije. Odsad vie neemo imati uvodne zadatke za razmiljanje koji su ti bili uruivani u bijeloj
omotnici. Zadataka, testova i slinog sigurno ima i previe u koli - mogu si zamisliti.
Priat u ti sada o dugakom razdoblju koje traje od Aristotela, tj. od kraja 4. stoljea pr. Kr.
pa sve do poetka srednjeg vijeka (oko 400. g. po Kr.). Obrati panju na to da danas biljeimo
prije Krista i po Kristu. Jer, jedna od najvanijih - i najudesnijih - stvari ovog razdoblja upravo
je kranstvo.
Aristotel je umro 322. g. pr. Kr; tada Atena gubi svoju vodeu ulogu. To je naroito bilo
povezano s velikim politikim prevratima koji su bili posljedica osvajakih pohoda Aleksandra
Velikog (356. - 323.).
Aleksandar Veliki bio je kralj Makedonije. I Aristotel je rodom iz Makedonije; neko je vrijeme
zapravo bio uitelj mladom Aleksandru. Aleksandar je bio taj koji je odnio posljednju, odluujuu
pobjedu nad Perzijancima. I jo neto, Sofie: svojim je vojnikim pothvatima povezao Egipat te
cijeli Orijent sve do Indije s grkom civilizacijom.
Sada poinje potpuno nova epoha u povijesti ovjeanstva. Izraslo je svjetsko drutvo u
kojemu prevladavaju grka kultura i grki jezik. To se razdoblje, koje traje otprilike 300 godina,
obino naziva helenizmom. Pod helenizmom razumijevamo dvije stvari: samo razdoblje, ali i
kulturu kojom dominira Grka, zemlja koja je gospodarila trima velikim helenistikim kra-
ljevstvima - Makedonijom, Sirijom i Egiptom.
Oko 50. g. pr. Kr., Rim preuzima vojnu i politiku prevlast. Ova nova velesila redom je
osvojila sva helenistika kraljevstva, te su sada rimska kultura i latinski jezik zavladali podrujem od
panjolske na zapadu pa sve do unutranjosti Azije. Time poinje rimsko razdoblje; obino se
kae i kasni stari vijek. No, primi na znanje da je - prije nego to su Rimljani stigli osvojiti
helenistiki svijet - sam Rim postao grkom kulturnom provincijom. Na taj nain grka kultura - i
grka filozofija - nastavlja utjecati ak i onda kad je grke politike vanosti potpuno nestalo.

Religija, filozofija i znanost

Obiljeje je helenizma da su granice izmeu pojedinih zemalja izbrisane. Ranije su Grci, Rimljani,
Egipani, Babilonci, Sirijci i Perzijanci oboavali svoje bogove unutar onog to zovemo
nacionalnom religijom. Sada su se ove razliite kulture izmijeale u vjetijem kotlu religioznih,
filozofskih i znanstvenih shvaanja.

112
 SOFIJIN SVIJET

Moda bismo mogli rei da je gradski trg zamijenjen svjetskom arenom. I na starom su gradskom
trgu uborili glasovi koji su na trg donosili as raznu robu, as razne misli i ideje. Novost je da su se
sada trgovi napunili robom i idejama iz cijelog svijeta. Tako su glasovi uborili na mnogo razliitih
jezika.
Ve smo spomenuli da su grka shvaanja dosegla mnoge ljude daleko izvan starih grkih kulturnih
podruja. No, sada se na sredozemnom podruju oboavaju i istonjaki bogovi. Nastalo je nekoliko
novih religioznih oblika koji su svoje bogove i shvaanja posuivali od mnotva starih naroda. Ovo je
sinkretizam, mijeanje religija.
Prije su ljudi osjeali snanu pripadnost svojem narodu i gradu-dravi. Kako su granice i crte
razdvajanja malo-pomalo nestajale, mnogi su osjeali sumnju i nesigurnost u pitanjima ivotnih
stavova. Uope, kasni srednji vijek proet je vjerskom sumnjom, kulturnim raspadanjem i
pesimizmom. Svijet je star, govorilo se.
Zajedniko svim novonastalim religijama u helenizmu obino je to da imaju nekakvo uenje o tome
kako se ovjek moe spasiti od smrti. Ovo je uenje esto bilo tajna. Obgrlivi takvo tajno uenje i
izvodei odreene obrede, ovjek se mogao nadati da e postii besmrtnost due i vjeni ivot. Nekakva
spoznaja o istinitoj prirodi svemira bila je jednako vana za spas due kao i vjerski obredi.
Toliko o novim vjerama, Sofie. Filozofija se takoer sve vie i vie usmjeravala u pravcu spasa i
ivotne utjehe. Filozofska spoznaja ne samo da je imala vrijednost sama po sebi, ve se takoer smatralo
da oslobaa od smrtne tjeskobe i pesimizma. Tako su izbrisane granice izmeu religije i filozofije.
Openito moemo rei da helenistika filozofija nije bila ba previe originalna. Nije se pojavio
novi Platon ili Aristotel. Meutim, tri velika filozofa iz Atene bili su vaan izvor nadahnua drugim
filozofskim strujanjima koja u malo kasnije skicirati.
Helenistika znanost takoer nosi peat spoja razliitih kulturnih iskustava. Egipatski je grad
Aleksandrija igrao kljunu ulogu kao sastajalite Istoka i Zapada. Dok je Atena ostala glavni grad
filozofije sa svojim filozofskim kolama iz doba Platona i Aristotela, Aleksandrija je postala znanstve-
nim centrom. S velikom knjinicom, ovaj grad je bio sredite matematike, astronomije, biologije i
medicine.
Helenistika se kultura moe usporediti s dananjim svijetom. Dvadeseto stoljee obiljeava sve
otvorenije svjetsko drutvo. I u nae je doba to dovelo do velikih prevrata na polju religije i ivotnih
stavova. Kako su se u Rimu

113
JOSTEIN GAARDER

poetkom nae ere mogle nai grke, egipatske i istonjake predodbe o Bogu, tako potkraj 20.
stoljea nalazimo vjerska shvaanja svih kontinenata u svakom veem europskom gradu.
U nae se vrijeme takoer vidi da mjeavina starih i novih religija te filozofije i znanosti moe
postati temeljem novih ponuda na tritu ivotnih stavova. Mnogo je toga u novoj spoznaji
zapravo staro, jer korijene ima, meu ostalim, u helenizmu.
Kako sam ve spomenuo, helenistika se filozofija nastavlja baviti pitanjima koja su postavili
Sokrat, Platon i Aristotel. Zajedniko im je da ovjeku ele pokazati kako da najbolje ivi i umre.
Dakle, na dnevni red dolazi etika. U novom svjetskom drutvu ona je najvaniji filozofski projekt.
Pitanje je u emu se sastoji prava srea i kako se ona moe postii. Pozabavit emo se etirima
novim filozofskim strujanjima.

Cinici
Pripovijeda se da je Sokrat jednom zastao pred nekim prodajnim mjestom, gdje je bilo izloeno
mnogo robe. Na kraju je uskliknuo: Koliko mi stvari uope ne treba!
Ova se izjava moe upotrijebiti kao naslov cinike filozofije koju je u Ateni osnovao Antisten
oko 400. g. pr. Kr. Bio je Sokratov uenik i prije svega se ugledao na njegovu umjerenost.
Cinici su naglaavali da se prava srea ne nalazi u vanjskim stvarima kao to su materijalna
rasko, politika mo ili dobro zdravlje. Prava srea znai biti neovisan o takvim sporednim,
prolaznim stvarima. Upravo zato to srea ne ovisi o njima, svatko je moe postii. A kad je
jednom postignuta, ne moe se vie izgubiti.
Najpoznatiji cinik bio je Diogen, Antistenov uenik. Pria se da je ivio u bavi i da nije
posjedovao nita do ogrtaa, tapa i vreice kruha. (Zbog toga mu nije bilo lako oduzeti sreu!)
Dok se jednog dana sunao ispred svoje bave, u posjet mu doe Aleksandar Veliki. Ovaj stane
pred mudraca i upita ga eli li neto, jer bi mu on odmah ispunio tu elju. A Diogen odgovori: -
elio bih da se makne jedan korak u stranu, tako da mi ne zaklanja sunce. - Tako je Diogen
pokazao da je bogatiji i sretniji od velikog vojskovoe. Ta imao je sve to je htio!
Cinici su smatrali da se ljudi ne moraju brinuti oko svojeg zdravlja. ak ih ni patnja i smrt ne
trebaju brinuti. Isto tako, ne smiju ih brinuti patnje drugih ljudi.

114
 SOFIJIN SVIJET

Danas se rijei cinian i cinizam upotrebljavaju u znaenju neosjetljiv na patnje drugih ljudi.

Stoici
Cinici su bili vrlo znaajni za stoiku filozofiju, nastalu u Ateni oko 300. g. pr. Kr. Njezin osniva bio je
Zenon, podrijetlom s Cipra., ali se prikljuio atenskim cinicima poslije jednog brodoloma. Obiavao je
svoje sluatelje okupljati pod peristilom. Ime stoiki dolazi od grke rijei za peristil (stoa).
Stoicizam je kasnije bio vrlo vaan za rimsku kulturu.
Kao i Heraklit, stoici su smatrali da su svi ljudi dio istog svjetskog razuma logosa. Mislili su da
je svaki ovjek svijet u malom, mikrokozmos, koji je pak odbljesak makrokozmosa.
Ovo ih je navelo na pomisao da postoji neko opevaee pravo, takozvano prirodno pravo. Budui
da se prirodno pravo temelji na ljudskom i svemirskom bezvremenskom razumu, ostaje posvuda i
zasvagda isto. Tu su dakle stali na Sokratovu stranu, a protiv solista.
Prirodno pravo vrijedi za sve ljude, ak i za robove. Stoici su zakonske knjige raznoraznih drava
smatrali nesavrenim oponaanjem prava poloenog u samu prirodu.
Kao to su izbrisali razliku izmeu pojedinca i svemira, stoici su takoer poricali da postoji
suprotnost izmeu duha i tvari. Postoji samo jedna priroda, tvrdili su. Takvo se shvaanje naziva
monizam (suprotno, na primjer, Platonovu jasnom dualizmu, podvajanju zbilje).
Kao prava djeca svoga vremena, stoici su bili izraziti kozmopoliti. Dakle, bili su otvoreniji
prema suvremenoj kulturi nego filozofi s bavama (cinici). Upuivali su na vanost ovjeanskog
zajednitva, zanimala ih je politika, a neki su ak bili dravnici - na primjer, rimski car Marko Aurelije
(121. - 180.). Pridonijeli su irenju grke kulture i filozofije Rimom, posebno govornik, filozof i
politiar Ciceron (106.-43. pr. Kr.). On je stvorio pojam humanizam - to znai ivotni stav koji u
sredite stavlja ovjeka--pojedinca. Stoik Seneka (4. pr. Kr. - 65. po Kr.) rekao je nekoliko godina
kasnije da je ovjek ovjeku neto sveto. To se ustalilo kao slogan sveg budueg humanizma.
Stoici su, osim toga, naglaavali da svi prirodni procesi - bolest i smrt, na primjer - slijede
nepovredive prirodne zakone. ovjek se stoga mora nauiti pomiriti sa svojom sudbinom. Nita se ne
zbiva sluajno, drali su.

115
JOSTEIN GAARDER

Sve se dogaa nuno, i malo pomae da se ovjek ali kad sudbina pokuca na vrata. Sretne se
ivotne okolnosti takoer moraju prihvatiti s najveim mirom. Ovdje vidimo srodnost stoika s
cinicima koji tvrde da su sve vanjske stvari beznaajne. I dan-danas se kae stoiki mir, kad se
netko ne preputa osjeajima.

Epikurejci
Ve smo vidjeli da je Sokrat elio istraiti kako ovjek moe ivjeti dobrim ivotom. Cinici i stoici
su drali da se ovjek mora osloboditi materijalne raskoi. No, Sokrat je imao jo jednog uenika -
Aristipa. On je mislio da je cilj ivota postii to vie osjetilnog uitka. Najvie dobro jest
ugoda, rekao je, a najvee zlo - bol. elio je razviti takvo umijee ivljenja koje bi izbjeglo svaki
oblik boli. (Cilj cinika i stoika bio je izdrati sve oblike boli. Neto je sasvim drugo naprezati se
izbjegnuti bol.)
Oko 300. g. pr. Kr. Epikur (341. - 270.) osniva u Ateni filozofsku kolu (tzv. epikurejci). On je
razvio Aristipovu etiku ugode te je spojio s Demokri-tovim uenjem o atomima.
Pria se da su epikurejci boravili u nekom vrtu. Zato su ih i zvali vrtnim filozofima. Navodno
je nad ulazom visio natpis: Strance, ovdje e ti biti lijepo. Ovdje je ugoda najvie dobro.
Epikur je naglaavao da se eljeni rezultat nekog djela uvijek mora vagati zajedno s moguim
popratnim pojavama. Ako si se ikad prejela okolade, zna to mislim. Ako nisi, dajem ti sljedeu
vjebu: uzmi svoju uteevinu i kupi okolade za dvije stotine kruna. (Pretpostavljam da voli
okoladu.) Za ovu je vjebu vano da odlui pojesti svu okoladu odjednom. Otprilike pola sata
nakon to je sva ukusna okolada pojedena, shvatit e to je Epikur razumijevao pod
popratnim pojavama.
Epikur je takoer mislio da se eljeni rezultat, kratkorono gledajui, mora staviti na vagu s
mogunosti vee, dugotrajnije i intenzivnije ugode, dugorono gledajui. (Mogue je, na primjer,
da odlui ne jesti okoladu godinu dana zato to eli utedjeti za novi bicikl ili skupo putovanje u
inozemstvo.) Naime, suprotno ivotinjama, ovjek ima mogunost planirati ivot. Ima sposobnost
napraviti proraun ugode. Dobra okolada ima nekakvu vrijednost, naravno, ali to takoer
imaju bicikl i put u Englesku.
Epikur je naglaavao da ugoda nuno nije isto to i osjetilni uitak -npr. okolada. Tu su
takoer pripadale vrijednosti kao prijateljstvo i umjetniki doivljaji. Pretpostavke za uivanje
ivota bili su, osim toga, stari grki

116
 SOFIJIN SVIJET

ideali - uzdranost, umjerenost i duhovni mir. Jer, udnja se mora obuzdavati. A duhovni mir nam
moe pomoi da podnesemo bol.
Epikurov su vrt esto posjeivali ljudi puni religiozne tjeskobe. U vezi s time, Demokritovo uenje o
atomima bilo je korisno sredstvo protiv vjere i praznovjerja. Da bi se ivjelo dobrim ivotom, osobito
je vano pobijediti strah od smrti. to se tie ovog pitanja, Epikur je pribjegao Demokritovu uenju o
duevnim atomima. Moda se sjea da je ovaj smatrao da zagrobnog ivota nema zato to se, kad
umremo, duevni atomi rasprhnu na sve strane.
Smrt nas se ne tie, rekao je Epikur jednostavno. Jer, dokle god mi jesmo, nema smrti. A kad
smrt doe, onda vie nema nas. (Zapravo jo nikog dosad nije muilo to je mrtav.)
Epikur je kratko saeo svoju oslobaajuu filozofiju u onome to je zvao etirima ljekovitim
biljkama:

Bogova se ne treba bojati. Zbog smrti se ne treba brinuti. Dobro je lako postii. Strahotu je lako
podnijeti.

to se tie Grka, nije nita novo da zadatak filozofa usporeuju s umijeem lijeenja. ovjek se mora
opremiti prirunom filozofskom apotekom koja dakle ima etiri vana lijeka.
Suprotno stoicima, epikurejci se nisu jako zanimali za politiku i drutveni ivot. ivi u tajnosti!
bio je Epikurov savjet. Moda bismo njegov vrt mogli usporediti s dananjim komunama. U nae doba
ima puno ljudi koji trae neki otok ili sigurnu luku daleko od drutva.
Nakon Epikura mnogi su epikurejci nastavili u pravcu jednostrane bolesti uivanja. Moto im je bio
ivi u trenutku. Danas se rije epikurejac obino koristi u pogrdnom smislu za nekog tko zna
ivjeti.

Novoplatonizam
Vidjeli smo kako korijeni cinika, stoika i epikurejaca seu sve do Sokrata. Osim toga, oni su takoer
pribjegavali predsokratovcima kao Heraklitu i Demokritu. Najneobinije filozofsko strujanje starog
vijeka bilo je, prije svega, nadahnuto Platonovim uenjem o idejama. Zato ga zovemo novoplato-
nizmom.
Najznaajniji je novoplatoniar bio Plotin (oko 205. - 270.), koji je filozofiju studirao u
Aleksandriji, a kasnije se preselio u Rim. Bitno je zabi-

117
JOSTEIN GAARDER

ljeiti da dolazi iz Aleksandrije, grada koji je stoljeima bio stjecite grke filozofije i orijentalne
mistike. Sa sobom je u Rim donio nauk o spasu koji postaje ozbiljnim protivnikom kranstvu
kad se ovo jednom poelo iriti. Ali, novoplatonizam takoer snano utjee na kransku
teologiju.
Sjea se sigurno Platonova uenja o idejama, Sofie. Sjea se da je razlikovao svijet ideja i
osjetilni svijet, da je uveo otru razliku izmeu ovjekove due i tijela. ovjek se tako pretvara u
podvojeno bie: nae se tijelo sastoji od zemlje i praine kao i sve drugo u osjetilnom svijetu, ali
imamo i besmrtnu duu. Ve je prije Platona ovo bilo raireno miljenje meu Grcima. Plotin je,
tovie, poznavao slina shvaanja iz Azije.
Plotin dri da je svijet razapet izmeu dva pola. Na jednom je kraju boanska svjetlost koju
zove Jedno. Ponekad je naziva Bog. Na drugom je kraju potpuni mrak, gdje svjetlo Jednog
nikad ne prodire. Plotinova je poenta u tome da mrak zapravo ne postoji. On je samo nedostatak
svjetlosti - on nije. Jedino to postoji je Bog, Jedno, ali - kako se izvor svjetlosti postupno
gubi u mraku - postoji granica koju boanske zrake ne mogu prijei.
Prema Plodnu dua je ozraena svjetlosti Jednog, a tvar je mrak koji zapravo nije pravo
postojanje. Ali, i oblici u prirodi slabano odsijavaju Jedno.
Zamisli si da nou gori velika vatra, draga Sofie. Iz nje na sve strane skau iskre. U irokom
krugu oko vatre no je osvijetljena, ak se s udaljenosti od mnogo kilometara vidi slabo svjetlo
vatre koja je jako daleko. Da se jo vie udaljimo, vidjeli bismo samo siunu svijetleu toku,
kao slabu svjetiljku u noi. Ako bismo se nastavili odmicati od vatre, svjetlo nas na kraju ne bi
moglo dosei. Negdje se zrake svjetlosti gube u mraku; a kad je potpuno mrano, nita ne vidimo
- nema ni sjenki ni obrisa.
Zamisli sada da je stvarnost takva vatra. Ono to gori je Bog, a mrak naokolo je hladna tvar
od koje su napravljeni ljudi i ivotinje. Najblie Bogu stoje vjene ideje, praoblici svega stvorenog.
Ponajprije je ovjeja dua iskra iz ognja. Posvuda u prirodi sjaji neto od te boanske
svjetlosti. Vidimo to u svim ivim biima; ak u rui i zvoniu ima malo boanskog sjaja.
Najdalje od ivog Boga jesu zemlja, voda i kamen.
Rekao sam da u svemu ima malo boanske tajne. Vidimo da neto svjetluca u suncokretu i
maku. Malo vie ove nedokuive tajne slutimo u leptiru koji se podie s grane ili u zlatnoj ribici
koja pliva u akvariju. Ali, najblie Bogu dolazimo u svojoj dui. Samo se tamo moemo sjediniti
s velikom tajnom ivota. Da, da, katkad doivljavamo da smo mi sami ta boanska tajna.

118
 SOFIJIN SVIJET

Plotinove slike podsjeaju na Platonovu usporedbu sa spiljom: to se vie bliimo otvoru spilje,
to smo blie onome od kojega sve postojee potjee. No, suprotno Platonovu jasnom podvajanju zbilje,
Plotinovo miljenje nosi peat cjelovitosti. Sve je jedno, jer sve je Bog. ak i sjenke na dnu Platonove
spilje slabano odraavaju Jedno.
Plotin je za ivota nekoliko puta doivio stapanje due s Bogom. Ovo obino zovemo mistinim
doivljajem. Nije to samo Plotin iskusio. O tome mogu posvjedoiti ljudi svih vremena i kultura.
Doivljaje opisuju na razliite naine, ali mnogo je crta u tim opisima isto. Pogledajmo nekoliko tih
zajednikih osobina.

Mistika
Mistini doivljaj znai zapravo da ovjek doivljava jedinstvo s Bogom, svjetskom duom. U
mnogim se religijama naglaava da izmeu Boga i svega stvorenog postoji jaz, a mistik je iskusio da tog
jaza nema. On ili ona doivio je da je uao u Boga, da se s Njim stopio u jedno.
Rije je o tome da ono to inae zovemo ja nije nae stvarno ja. Na trenutke nam se ini da smo
jedno s nekim veim ja. Neki mistici to zovu Bogom, drugi svjetskom duom, prirodom ili
univerzumom. Pri stapanju s Bogom, mistik doivljava da gubi sebe, da nestaje u Bogu ili da se u
njemu gubi, kao to i kap vode gubi samu sebe kad se pomijea s morem. Neki je indijski mistik to
izvalio sljedeim rijeima: Dok sam ja bio, nije bio Bog. Sada Bog jest, a ja vie nisam. Kranski
mistik Silensius (1624. -1677.) to je pak ovako rekao: Morem bude svaka kap kad do mora stigne, tako
i dua bude Bog kad se k Bogu digne.
Moda misli kako ba i nije ugodno izgubiti samu sebe. U redu, Sofie, razumijem to eli rei.
Ali, stvar je u tome da je ono to gubi puno, puno manje od onog to dobiva. Gubi samo oblik koji
ima u ovom trenutku, ali istovremeno zna da si zapravo neto puno, puno vee. Ti si cijeli univer-
zum. Da, ti si svjetska dua, draga Sofie. Ti si Bog. Ako se mora odrei sebe kao Sofie Amundsen,
moe se tjeiti injenicom da e svoje svakidanje ja ionako jednog dana izgubiti. Tvoje pravo ja -
koje moe spoznati samo ako se odrekne same sebe - prema rijeima mistika nalikuje udesnoj vatri
koja gori zauvijek.
Meutim, mistino iskustvo ne dolazi uvijek samo od sebe. Mistik u susret Bogu obino polazi
putem ienja i prosvjetljenja. Taj se put sastoji u jednostavnom ivotu i razliitim meditacijskim
tehnikama. Tako mistik, naavi se odjednom na cilju, uzvikuje: Ja sam Bog, ili: Ja sam Ti.
JOSTEIN GAARDER

Mistine pravce nalazimo u svim velikim svjetskim religijama. Opisi mistinih doivljaja, koje su
mistici sami zapisali, svjedoe o napadnoj slinosti unato kulturnim razlikama. Tek kad se mistik
dade u vjersko ili filozofsko tumaenje svog mistinog doivljaja, pokazuje se i njegova kulturna
pozadi-
na.
U zapadnoj mistici - tj. idovstvu, kranstvu i islamu - mistik naglaava da susree osobnog
Boga. Iako je Bog prisutan i u prirodi i u ovjekovoj dui, on je takoer uzdignut visoko nad
svijetom. U istonoj mistici - tj. hinduizmu, budizmu i kineskoj religiji - obino se naglaava da
mistik doivljava potpuno stapanje s Bogom ili svjetskom duom. Ja sam svjetska dua, govori
mistik, ja sam Bog. Jer, Bog ne samo da je prisutan u svijetu, drugdje ga i nema.
Posebno je u Indiji bilo mnogo mistikih strujanja - dugo prije Platona. ovjek koji je pridonio
tome da je Zapad upoznao hinduistiku misao, Stvarni Vivekananda, rekao je jednom prilikom:

Kao to neke religije u svijetu govore da je ovjek koji ne vjeruje u osobnoga Boga izvan sebe
samog - ateist, tako mi kaemo da je ovjek koji ne vjeruje u sebe - ateist. Ne vjerovati u
divotu vlastite due ono je to mi zovemo ateizmom.

Mistini doivljaj takoer moe biti jako vaan za etiku. Bivi predsjednik Indije Radhakrishnan
rekao je jednom: Ljubi blinjega svoga kao sama sebe zato to si ti svoj blinji. Ako misli da je
tvoj blinji drukiji od tebe, to je zabluda.
ak i moderni ljudi koji ne vjeruju u Boga mogu posvjedoiti mistine doivljaje. Odjednom su
samo iskusili neto to nazivaju kozmikom svijesti, oceanskim osjeajem. Osjetili su se
istrgnutim iz vremena, doivjeli su svijet pod vidom vjenosti.

Sofie se pridigne u krevetu. Morala je opipati ima li jo uvijek tijelo...

itajui o Plodnu i misticima, osjetila je kako je poela lebdjeti po sobi, van kroz prozor,
visoko nad gradom. Vidjela je ljude dolje na trgu, ali je nastavila lebdjeti nad planetom na kojem je
ivjela, preko Sjevernog mora i Europe pa dolje preko Sahare i irokih afrikih stepa.
Taj je veliki planet odjednom postao iva osoba, bilo je kao da je ta osoba bila sama Sofie. Ja
sam svijet, mislila je. Taj svemir, koji je esto smatrala

120
 SOFIJIN SVIJET

nedokuivim, koji joj je ulijevao strahopotovanje - bio je njezino vlastito ja. Svemir je i sada bio
ogroman i velianstven, ali je ovaj put ona sama bila velika.
Neobinog je osjeaja brzo nestalo, ali Sofie je bila sigurna da ga nikad nee zaboraviti. Kao da je
neto iskoilo kroz njezino elo i pomijealo se sa svime oko nje, kao to je kap boje dovoljna da oboji
vr vode.
Kad je sve bilo gotovo, kao da se probudila s glavoboljom nakon udesnog sna. Ustanovila je s
trakom razoaranja da jo uvijek ima tijelo koje se pokuavalo dii iz kreveta. Boljela su ju lea zato
to je leala na trbuhu dok je itala papire Alberta Knoxa. Ipak, doivjela je neto to nikad nee
zaboraviti.
Napokon je uspjela stati na pod. Probuila je papire pa ih pohranila u fascikl zajedno s prijanjim
lekcijama. Onda je odetala u vrt.
Ptiice u vrtu su cvrkutale kao da je svijet upravo stvoren. Breze iza starih kaveza za zeeve bile su
jarke svjetlozelene boje, tako da je izgledalo kao da Stvoritelj jo nije gotov s mijeanjem boja.
Je li zaista mislila da je sve neko boansko ja? Je li vjerovala da u sebi nosi duu, iskru iz ognja?
Ako je to istina, onda je i ona boansko bie.

121
 RAZGLEDNICE

...nalazem si strogu cenzuru...

Prolo je nekoliko dana, a Sofie nije dobila pismo od uitelja filozofije. U etvrtak je 17.
svibnja 1. Ni 18. nee biti kole.
Na putu kui iz kole u srijedu, 16. svibnja, Jorunn bubne:
- Idemo kampirati!
Prvo to je Sofie pomislila bilo je da ne moe na due izbivati iz kue. Ali suzdrala se.
- Moe, zato ne.
Nekoliko sati kasnije, Jorunn je bila kod Sofie s velikom naprtnjaom. I Sofie je spakirala
svoju naprtnjau; ona je imala ator. Inae su sa sobom nosile vree za spavanje, toplo rublje,
podlogu za leanje, depne svjetiljke, velike termosice s ajem i puno omiljene hrane.
Kad je Sofijina majka dola kui oko pet sati, uputila im je mnotvo upozorenja o tome to
smiju, a to ne smiju raditi. Osim toga, zahtijevala je da joj kau gdje e se utaboriti.
Rekle su da e podii ator u blizini Tetrijebova vrha. Moda ujutro uju zov tetrijeba.
Sofie je imala skrivenu namjeru u vezi s noenjem na tom mjestu. Koliko je znala, od
Tetrijebova vrha do Majorove kolibe nije bilo daleko. Neto ju je

1 1 7. svibnja: norv. nacionalni praznik - Dan Ustava (prev.)

122
 SOFIJIN SVIJET

vuklo natrag, ali je bila prilino sigurna da se nikad ne bi usudila onamo otii sama.
Krenule su puteljkom od malog okretita ispred Sofijine kapije. Jorunn i Sofie priale su o svemu i
svaemu, i Sofiji je godio odmor od svega to je imalo veze s filozofijom.
Ve oko osam sati razapele su ator na otvorenoj istini blizu Tetrijebova vrha. Uredile su leaj i
prostrle vree za spavanje. Kad su pojele sendvie, Sofie ree:
-Jesi li ula za Majorovu kolibu?
- Majorovu kolibu?
- Ima jedna koliba tu negdje u umi... pored jezerca. Jednom je tamo
ivio neki udnovati major, zato se zove Majorova koliba.
- ivi li tko tamo?
- Idemo vidjeti?
- Gdje je to?
Sofie pokae prema drveu.
Jorunn se malo protivila, ali su na kraju ipak krenule. Sunce je bilo nisko na nebu.
Prvo su se zaputile medu visoke borove, a onda su morale kriti put kroz ipraje. Napokon su se
nale na nekom puteljku. Je li Sofie njime ila u nedjelju ujutro?
O da - uskoro je prstom uperila na neto sjajno medu drveem s desne strane puteljka.
- Tamo dolje - ree.
Malo kasnije stajale su pored jezerca. Sofie je pogledom prouavala kolibu. Prozorski kapci bili su
zatvoreni. Crvena kuica izgledala je potpuno naputeno.
Jorunn pogleda naokolo.
- Zar moramo hodati po vodi? - upita.
- Ma ne, preveslat emo na drugu stranu.
Sofie pokae u trak. Tamo je leao amac, ba kao i posljednji put.
- Jesi li ve bila ovdje?
Sofie odmahne glavom. Stvari bi se jako zakomplicirale kad bi prijateljici ispriala o svom posjetu
kolibi. Kako bi samo ita uspjela zatajiti o Albertu Knoxu i teaju filozofije?
alile su se i smijale veslajui preko jezerca. Sofie se pobrinula da amac izvuku skroz na kopno na
drugoj obali. Uskoro su se nale pred vratima. Jorunn pritisne kvaku; bilo je oito da u kolibi nije bilo
nikoga.

123
JOSTEIN GAARDER

- Zakljuano... Nisi valjda mislila da je otvoreno?

- Moda naemo klju - ree Sofie.
Poela je traiti medu kamenjem temeljnog zida.
- Uh, idemo natrag u ator - ree Jorunn nakon nekoliko minuta.
Ali Sofie odjednom povika:
- Imam ga, imam ga!
S pobjednikim izrazom podigne klju. Stavi ga u bravu i vrata se otvore.
Dvije su se prijateljice u kuu uuljale kao da se pribliavaju neem zabranjenom. Unutra je bilo
hladno i mrano.
- Pa nita se ne vidi! - ree Jorunn.
Ali Sofie je i na to mislila. Iz depa izvue kutiju sa ibicama pa zapali jednu. Prije nego to je
ibica izgorjela, uspjele su vidjeti samo da je koliba potpuno prazna. Sofie zapali jo jednu pa na
kaminu opazi malu svijeu u svijenjaku od kovanog eljeza. Upali svijeu treom ibicom - sobica je
sada bila dovoljno osvijetljena da su je mogle razgledati.
- Zar nije neobino da ova mala svijea moe rasvijetliti toliko mraka? -
ree Sofie.
Prijateljica kimne.
- Ali, negdje se svjetlo gubi u mraku - nastavi Sofie. - Zapravo mrak ne
postoji sam po sebi. On je samo nedostatak svjetla.
- Uh, pria takve grozote. Hajdemo...
- Najprije moramo vidjeti zrcalo.
Sofie pokaza na mjedom uokvireno zrcalo, koje je visjelo nad komodom ba kao i posljednji put.
- Divno je...
- Ali, to je arobno zrcalo.
- Zrcalo, zrcalo, prijatelju moj, tko je najljepi u zemlji svoj?
-Ja se ne alim, Jorunn. Mislim da se kroz to zrcalo moe vidjeti neto s druge strane.
- Zar nisi rekla da ovdje nikad nisi bila? Usput, zato uiva u tome da me
plai?
Na to pitanje Sofie nije mogla odgovoriti.
- Sorry!
Odjednom Jorunn otkrije da u kutu neto lei na podu. Bila je to mala kutija. Jorunn ju podigne
s poda.
- Razglednice! - ree.

124
 SOFIJIN SVIJET

Sofie od zaprepatenja izgubi dah.

- Ne diraj ih! uje me, da ih se nisi usudila dirnuti.
Jorunn se trgne. Ispusti kutiju kao da se opekla. Razglednice se prospu po podu. Nakon
nekoliko sekundi poe se smijati.
- Pa to su samo razglednice.
Jorunn sjedne na pod i pone prikupljati razglednice. Ubrzo i Sofie sjedne.
- Libanon... Libanon... Libanon... Sve su datirane u Libanonu - ustanovi
Jorunn.
- Znam - Sofie gotovo da je grcala.
Jorunn se uspravi i pogleda Sofie ravno u oi.
- Znai da si ipak ovdje bila.
- Onda valjda jesam.
Sinulo joj je da e sve ii lake prizna li da je tamo ve bila. Nije moglo nakoditi dopusti li
prijateljici da malo zaviri u zagonetne stvari koje je doivjela posljednjih dana.
- Nisam ti nita htjela rei prije nego to doemo ovamo.
Jorunn poe itati razglednice.
- Sve je skupa za nekog tko se zove Hilde Moller Knag.
Sofie jo nije bila dirnula nijednu razglednicu.
-Je li to potpuna adresa? Jorunn proita:
- Hilde Moller Knag, c/o Alberto Knox, Lillevann, Norway.
Sofie odahne. Bojala se da je na ovim razglednicama takoer pisalo: c/o Sofie Amundsen. Tek ih
sada pone poblie prouavati.
- 28. travnja... 4. svibnja... 6. svibnja... 9. svibnja... ig je udaren prije
samo nekoliko dana.
- Ali, tu je jo neto... Svi su igovi norveki. Vidi - Bataljun UN-a. I
marke su norveke...
- Mislim da to oni tako rade. Kao - moraju biti neutralni, pa onda dolje
imaju i norveki potanski ured.
- Ali kako potu alju kui?
- Vojnim zrakoplovom, pretpostavljam.
Sofie stavi svijeu na pod. Tada dvije prijateljice ponu itati to je pisalo na razglednicama.
Jorunn ih je sloila po redoslijedu. Ona je proitala prvu razglednicu:

125
JOSTEIN GAARDER

Draga Hilde. Ne mogu ti rei koliko se radujem povratku kui u Lillesand. Raunam da u sletjeti na
Kjevik rano uveer na Ivanjsku veer. Najradije bih doao na tvoj petnaesti roendan, ali ipak sam
pod vojnom komandom. Zauzvrat ti obeavam da u se odsad potpuno posvetiti velikom poklonu
koji e dobiti za roendan. Voli te tata, koji neprestano misli na budunost svoje keri.
P.S. Kopiju ove razglednice aljem naem zajednikom poznaniku. Razumije me, Hilde. Jako sam
zagonetan, ali ti me razumije.

Sofie uze sljedeu razglednicu:

Draga Hilde. Tu dolje ivimo od danas do sutra. Ako se ieg budem sjeao od ovih mjeseci u
Libanonu, bit e to svo ovo ekanje. Ali, ja inim to mogu kako bi ti dobila najbolji mogui poklon
za petnaesti roendan. Zasad vie nita ne mogu rei. Nalaem si strogu cenzuru. Voli te tata.

Dvije su prijateljice sjedile uzbuene i bez daha. Nijedna nije rekla ni rije, samo su itale to je pisalo
na razglednicama:

Drago moje dijete. Najradije bih ti se povjerio preko bijele golubice. No, u Libanonu nije mogue
nabaviti bijele golubice. Ako ova ratom opustoena zemlja neeg nema, onda su to bijele golubice. Da
bar UN jednom uspije uvesti mir u svijet.
P.S. Moda se tvoj poklon za petnaesti roendan moe podijeliti s drugim ljudima? O tome
emo kad doem kui. Ali, ti jo i ne sluti o emu ja to priam. Pozdrav od nekog tko ima
vremena misliti na nas oboje.

Kad su proitale est razglednica, ostala je jo samo jedna. Na njoj je pisalo:

Draga Hilde. Sada ve gotovo pucam od svih tajni oko tvog roendana tako da se vie puta na dan
moram zaustaviti kako te ne bih nazvao i sve ti ispriao. To samo raste i raste. 1 zna, kad neto
postaje sve vee i vee, teko je to zadrati za sebe. Pozdrav od tate.
P.S. jednom e upoznati djevojicu po imenu Sofie. Kako biste imale mogunost jedna o drugoj
neto doznati prije nego to se sretnete, poeo sam joj slati kopije svih razglednica koje ti dobiva.
Pitam se nasluuje li

126
 SOFIJIN SVIJET

ve kako je sve ovo povezano, Hildice? Zasad ne zna nita vie od tebe. Sofie ima prijateljicu koja
se zove jorunn. Moda joj ona moe pomoi?

Kad su Jorunn i Sofie proitale posljednju razglednicu, ostale su sjediti i zuriti jedna u drugu.
Jorunn vrsto stegne Sofie oko runog zgloba.
- Bojim se - ree.
- I ja.
- Kad je udaren ig na posljednu razglednicu?
Sofie ju ponovno pogleda.
- 16. svibnja - ree. - To je danas.
- Nemogue! - odgovori Jorunn; bila je gotovo ljuta.
Paljivo su prouile ig; greke nije bilo. Pisalo je: 16-05-90.
- To nije mogue! - ustrajala je Jorunn. - Osim toga, ne mogu shvatiti
tko je to mogao napisati. To mora biti netko tko nas poznaje. Ali, kako je
mogao znati da emo doi ba danas?
Jorunn se bojala vie nego Sofie. Sofiji ovo s Hildom i njezinim ocem ipak nije bilo posve novo.
- Mislim da to ima nekakve veze s mjedenim zrcalom.
Jorunn se ponovno trgne.
- Valjda ne misli da razglednice iskau iz zrcala u istom trenutku kad im
se udari ig u poti u Libanonu?
- Moda ti to moe bolje objasniti?
- Ne mogu.
- Ima tu jo jedna zagonetna stvar.
Sofie ustane pa osvijetli svijeom dvije slike na zidu. Jorunn se nagne nad njih.
- Berkelev i Bjerkely. to to znai?
- Nemam blage veze.
Svijea je pomalo dogorijevala.
- Idemo - ree Jorunn. - Doi!
- Samo da uzmem zrcalo.
Sofie otkvai veliko mjedeno zrcalo koje je visjelo iznad bijele komode. Jorunn se bunila, ali Sofie
se nije dala zaustaviti.
Kad su izale van, bilo je toliko mrano koliko to samo moe biti u svibanjskoj veeri. Nebo je
proputalo upravo toliko svjetla da su se jo vidje-

127
JOSTEIN GAARDER

li jasni obrisi grmlja i drvea. Jezerce je izgledalo kao mali odraz neba iznad njega. Dvije su
prijateljice polako preveslale na drugu obalu.
Nijedna nije rekla nita posebno na putu do atora, ali su obje mislile da je druga napregnuto
razmiljala o onom to su vidjele. Pokatkad su uplaile kakvu pticu, a nekoliko se puta zaula sova.
im su nale ator, uvukle su se u vree za spavanje. Jorunn nije htjela pristati na to da zrcalo
bude u atoru. Prije nego to su zaspale, sloile su se da je dovoljno jezivo da lei pred ulazom u ator.
Sofie je sa sobom uzela i razglednice. Stavila ih je u vanjski dep naprtnjae.

Probudile su se rano sljedeeg jutra. Sofie je prva izala iz vree za spavanje. Obula je izme pa izala
iz atora. U travi je lealo mjedeno zrcalo, pokriveno rosom. Sofie ga otre svojom vestom, te stane
promatrati svoj odraz u zrcalu. Kao da se gledala prema gore i prema dolje istovremeno. Sreom, nije
nala nikakvu novu razglednicu iz Libanona.
Otvorenom se istinom iza atora vukla rastrgana jutarnja magla u obliku pamunih jastuia.
Ptiice su energino cvrkutale, kakvu veu pticu nije vidjela ni ula.
Prijateljice su na sebe navukle dvije veste te dorukovale izvan atora. Uskoro su poele
razgovarati o Majorovoj kolibi i zagonetnim razglednicama.
Nakon doruka sloile su ator i krenule kui. Sofie je itavo vrijeme pod rukom nosila veliko
mjedeno zrcalo. S vremena na vrijeme morala se odmoriti od noenja, jer Jorunn ga nije htjela ni
pipnuti.
Kad su se pribliile prvim kuama, ule su neko praskanje. Sofie se sjeti onog to je Hildin otac
pisao o ratom opustoenom Libanonu. Pomislila je kako je sretna to ivi u mirnoj zemlji. Praskanje je
potjecalo od bezazlenih petardi.
Sofie je pozvala Jorunn na vruu okoladu. Majka je pokuavala iskopati gdje su nale zrcalo.
Sofie je rekla da su ga nale pred Majorovom kolibom. Majka je ponovila da je koliba pusta ve
mnogo, mnogo godina.
Kad je Jorunn otila kui, Sofie obue crvenu haljinu. Ostatak nacionalnog praznika protekao je
prilino normalno. Na televiziji je u veernjim novostima bila reportaa o tome kako su norveke
snage UN-a proslavile praznik u Libanonu. Sofijine su se oi prilijepile za ekran. Jedan od tih mu-
karaca mogao je biti Hildin otac.
Posljednje to je Sofie uinila 17. svibnja bilo je da objesi veliko mjedeno zrcalo u svoju sobu.
Sljedeeg je prijepodneva nala novu utu omotnicu u Tjesnacu. Rastrgala ju je i odmah poela itati to
je pisalo na bijelim stranicama.

128
 DVA KULTURNA KRUGA

...samo se tako moe spasiti od lebdenja

prazninom...

Jo malo pa emo se sresti, draga Sofie. Slutio sam da e se vratiti u Majo-rovu kolibu; zato sam tamo
i ostavio razglednice od Hildinog oca. Samo tako mogu stii do Hilde. Ti ne mora razmiljati o tome
kako e ona dobiti razglednice. Mnogo e jo vode protei do 15. lipnja.
Vidjeli smo da su filozofi helenistikog doba preivali starogrke filozofe. Gotovo su ih proglasili
utemeljiteljima religije. Plotinu je malo nedostajalo da slavi Platona kao spasitelja ovjeanstva.
No, kao to znamo, jedan se drugi spasitelj rodio u razdoblju o kojem smo razgovarali i to izvan
grko-rimskog podruja. Mislim na Isusa iz Naza-reta. U ovom emo poglavlju vidjeti kako je
kranstvo postupno poelo prodirati u grko-rimski svijet, otprilike kao to Hildin svijet postupno
prodire u na.
Isus je bio idov, a Zidovi pripadaju semitskom kulturnom krugu. Grci i Rimljani pripadaju
indoeuropskom kulturnom krugu. Moemo, dakle, zakljuiti da europska civilizacija ima dva korijena.
Prije nego to se vratimo tome kako se kranstvo postupno mijealo s grko-rimskom kulturom, pro-
motrit emo ova dva korijena.

129
JOSTEIN GAARDER

Indoeur opijani
Indoeuropljanima smatramo one narode i kulture koje govore indoeuropskim jezicima. Ti su jezici
svi europski jezici osim ugrofinskih (laponski, finski, estonski i maarski) te baskijskog. Veina
indijskih i iranskih jezika takoer pripada indoeuropskoj jezinoj porodici.
Prije otprilike 4000 godina pra-Indoeuropljani su ivjeli oko Crnog i Kaspijskog mora.
Indoeuropska su se plemena uskoro u velikim valovima poela iriti na jugoistok (prema Iranu i
Indiji), na jugozapad (prema Grkoj, Italiji i panjolskoj), na zapad (kroz Srednju Europu prema
Engleskoj i Erancuskoj), na sjeverozapad (prema Sjevernoj Europi) te na sjever (prema Istonoj
Europi i Rusiji). Gdjegod su stigli, Indoeuropljani su se mijeali s pred-indoeuropskim kulturama,
ali su indoeuropska religija i indoeuropski jezik vremenom preuzeli vodeu ulogu.
Dakle, staroindijski vedski spisi, grka filozofija, pa ak i Snorrijeva mitologija napisani su na
srodnim jezicima. No, nisu samo jezici bili srodni. Srodne jezike obino slijede i srodne misli. Zato
obino govorimo o indoeuropskom kulturnom krugu.
Kulturu Indoeuropljana obiljeava prije svega vjera u mnogo razliitih bogova. To se zove
politeizam. Imena bogova te mnogo vanih vjerskih rijei i izraza nalazimo na itavom
indoeuropskom podruju. Evo nekoliko primjera:
Stari su Indijci oboavali boga neba Dyausa. Na grkom se ovaj bog zove Zeus, na latinskom
Jupiter (zapravo Iot'-pater, tj. Otac lov), a na staronordijskom Tir. Imena Dyaus, Zeus, Jupiter i
Tir razliiti su dijalekatski oblici iste rijei.
Sigurno se sjea da su vikinzi na Sjeveru vjerovali u bogove koje su zvali aesir. I ovu rije za
bogove nalazimo po cijelom indoeuropskom podruju. Na staroindijskom (sanskrtu) bogovi se
zovu asura, a na iranskom ahura. Druga rije za boga u sanskrtu je deva, u iranskom daeva, u
latinskom deus, a u staronordijskom tivurr.
Na Sjeveru su, osim toga, vjerovali u posebnu skupinu bogova plodnosti (na primjer Njord, Frey
i Freya). Ovi su bogovi bili poznati pod imenom vanir. Rije je bliska latinskom imenu boice
plodnosti Venere. U sanskrtu nalazimo srodnu rije vani to znai ugoda ili pouda.
ak i pojedini mitovi pokazuju meusobnu srodnost dijelova indoeuropskog podruja. Kad
Snorri pripovijeda o staronordijskim bogovima, neki mitovi podsjeaju na indijske mitove
pripovijedane 2 - 3000 godina ranije.

130
 SOFIJIN SVIJET

Naravno, Snorrijevi 1 mitovi nose peat skandinavskih prirodnih uvjeta, a indijski mitovi indijske
prirode. No, sr mnogih mitova moe se pripisati zajednikom izvoru. To se najjasnije vidi u
mitovima o napitku besmrtnosti, te u mitovima o borbi bogova protiv nemani kaosa.
U samom nainu miljenja takoer se jasno vide zajednike crte indoeuropskih kultura. Tipina je
slinost nain na koji doivljavaju da je svijet kao drama gdje snage dobra i zla stoje u nepomirljivu
sukobu. Zato su Indoeu-ropljani obino pokuavali predvidjeti kako e se sve zavriti.
Moe se rei da nije sluajno to se grka filozofija javila upravo na indoeuropskom podruju. U
indijskoj, grkoj i skandinavskoj mitologiji nalazimo jasne zametke filozofskog ili spekulativnog
razmatranja.
Indoeuropljani su pokuavali postii uvid u svjetske dogaaje. Zapravo moemo slijediti
odreenu rije za uvid ili znanje od kulture do kulture po cijelom indoeuropskom podruju. Na
sanskrtu se to zove vidya. Rije je identina s grkom rijei ideja koja je, kako se sjea, igrala
vanu ulogu u Platonovoj filozofiji. U latinskom nalazimo rije video, ali ona na rimskom podruju
znai jednostavno vidjeti. (Tek je u nae doba vidjeti postalo istoznano s buljenjem u TV-
ekran.) U engleskom imamo rijei tvise i wisdom (mudrost), a u njemakom wissen (znati). U
norvekom imamo rije viten (znanje). Dakle, norveka rije viten ima isti korijen kao indijska
rije vidya, grka ideja te latinska video.
Openito, moemo zakljuiti da je vid bilo najvanije osjetilo Indoeuro-pljana. Knjievnost
Indijaca, Grka, Iranaca i Germana proeta je velikim kozmikim vizijama. (Evo ga opet: rije
vizija stvorena je upravo od latinskog glagola video.) Osim toga, medu indoeuropskim
kulturama bilo je vrlo raireno stvarati slike ili kipove bogova i prizora iz mitova.
Napokon, Indoeuropljani su imali ciklino shvaanje povijesti. To znai da su doivljavali da se
povijest odvija kruno - ili u ciklusu -- ba kao to se godinja doba smjenjuju iz ljeta u zimu. Ne
postoji dakle nekakav poetak ili svretak povijesti. esto se govori o svjetovima koji nastaju i
prolaze vjenoj mijeni roenja i smrti.
Obje velike istonjake religije - hinduizam i budizam - indoeuropskog su podrijetla. To je i
grka filozofija, tako da uoavamo jasne paralele izmeu hinduizma i budizma s jedne strane, te
grke filozofije s druge. I dan danas hinduizam i budizam nose izraziti peat filozofskog
razmiljanja.

1 Snom Sturluson: island. pjesnik i povjesniar (1179-1241); sabrao Proznu Eddu, zbirku mitolokih i povijesnih pripovijesti, (prev.)

131
JOSTEIN GAARDER

Nerijetko se u hinduizmu i budizmu istie da je ono boansko prisutno u svemu (panteizam),

te da ovjek moe postii jedinstvo s Bogom putem vjerske spoznaje. (Sjeti se Plotina, Sofie!)
Da bi se to postiglo, obino se zahtijeva jako udubljivanje u sebe, meditacija. Na Istoku se
pasivnost i po-vuenost stoga esto smaraju vjerskim idealom. I na grkom su podruju mnogi
drali da ovjek mora ivjeti asketski - u vjerskoj povuenosti - kako bi se dua spasila. Iz ovih
predodbi grko-rimskog svijeta moe se ui u trag nekim stranama srednjovjekovnog
redovnitva.
Osim toga, vjera u seobu dua imala je istaknuto mjesto u mnogim indoeuropskim kulturama.
Vie od 2500 godina cilj je svakog Indijca da se spasi od seobe dua. Inae se sjeamo da je i
Platon vjerovao u seobu dua.

Semiti
Latimo se sada Semita, Sofie. Rije je o potpuno drukijem kulturnom krugu i potpuno
drukijem jeziku. Semiti potjeu s arapskog poluotoka, ali se-mitski se kulturni krug takoer
proirio velikim dijelom svijeta. Vie od dvije tisue godina Zidovi su ivjeli daleko od svoje
prvobitne domovine. Se-mitska povijest i semitska religija najdalje su od svojih geografskih
korijena doprli s kranstvom. Osim toga, semitska je kultura stigla daleko irenjem islama.
Sve tri zapadnjake religije - idovstvo, kranstvo i islam - imaju se-mitsku pozadinu. Sveto
pismo muslimana Kuran i Stari zavjet napisani su na srodnim semitskim jezicima. Jedna od
starozavjetnih rijei za boga ima tako isti jezini korijen kao muslimanski Alah. (Rije allah
znai naprosto
bog.)
Sto se tie kranstva, slika je malo zamrenija. Naravno, i kranstvo ima semitsku
pozadinu. Meutim, Novi je zavjet napisan na grkom, a kada je kranska teologija (ili nauk o
vjeri) nastajala, peat su joj udarili grki i latinski jezik, time i helenistika filozofija.
Rekli smo da su Indoeuropljani vjerovali u mnotvo razliitih bogova. to se tie Semita,
jednako je upadljivo da ih je prilino rano okupila vjera u jednog Boga. To se zove monoteizam.
Osnovna je misao u idovstvu, kranstvu i islamu ta da postoji samo jedan Bog.
Druga stvar zajednika Semitima jest linearno shvaanje povijesti. To znai da se povijest
promatra kao crta. Jednom je Bog stvorio svijet; tada poinje povijest. No, povijest e se jednog
dana zavriti - to je sudnji dan, tada e Bog suditi ivima i mrtvima.

132
 SOFIJIN SVIJET

Vano je obiljeje triju velikih zapadnjakih religija upravo uloga koju igra povijest. Rije je o tome
da se Bog uplee u povijest, tovie da povijest postoji kako bi Bog izvrio svoju namjeru sa svijetom.
Kako je jednom doveo Abrahama do obeane zemlje, tako ovjeanstvo vodi kroz povijest sve do
sudnjeg dana. Tada e svo zlo u svijetu biti uniteno.
Budui da su pridavali toliku vanost Bojem djelovanju u povijesti, Semiti su tisuljeima bili
zaokupljeni pisanjem povijesti. Upravo povijesni korijeni sr su svetih spisa.
I danas je grad Jeruzalem vano vjersko sredite Zidova, krana i muslimana. To nam takoer neto
govori o zajednikoj povijesnoj pozadini triju religija. Tamo se nalaze vane (idovske) sinagoge,
(kranske) crkve i (islamske) damije. Zato je tragino da je ba Jeruzalem postao jabukom razdora - da,
ljudi se ubijaju na tisue zato to se ne mogu dogovoriti tko e zagospodariti vjenim gradom. Da bar
UN jednog dana uspije uiniti Jeruzalem vjerskim sastajalitem svih triju religija. (Zasad vie neemo
nita rei o ovom praktinom dijelu teaja filozofije. Njega emo u cijelosti prepustiti Hildinom ocu.
Valjda si razumjela da je on promatra misije UN-a u Libanonu? Tonije, mogu ti rei da tamo slui kao
major. Ako sluti kakvu vezu, to je sasvim u redu. S druge strane, nemojmo preduhitravati dogaaje.)
Rekli smo da je najvanije osjetilo Indoeuropljana bio vid. Jednako je uoljivo koliko je sluh vaan
na semitskom podruju. Nije sluajno da idovsko Vjerovanje poinje rijeima: uj, Izraele! U Starom
zavjetu itamo kako su ljudi sluali rije Boju, a idovski su proroci obino poinjali svoje
propovijedi formulom: Ovako govori Jahve (Bog). I u kranstvu se naglaava sluanje rijei Boje.
idovsko, kransko i muslimansko bogosluje prije svega obiljeava itanje naglas, recitacija,
Zatim sam rekao da su Indoeuropljani oduvijek izraivali slike i kipove bogova. Za Semite su
karakteristine zabrane slika. Naime, nije doputeno izraivati slike i kipove Boga ili svetinja. U
Starom zavjetu stoji da ovjek ne smije napraviti nikakvu sliku Boga. I dan-danas ovo vrijedi u islamu i
idovstvu. U islamu ak postoji openita nesklonost prema fotografiji i likovnoj umjetnosti. Stvar je u
tome da se ovjek ne smije natjecati s Bogom u stvaranju.
Kranske su crkve pune slika Boga i Isusa, misli si moda. I to je tono, Sofie, ali ba to pokazuje da
je kranstvo proeto grko-rimskim svijetom. (U pravoslavnoj crkvi - dakle u Grkoj i u Rusiji - postoji
jo uvijek zabrana izrade rezbarenih slika, tj. kipova i raspela, iz biblijske povijesti.)
Suprotno velikim istonjakim religijama, tri zapadnjake religije naglaavaju da izmeu Boga i
svega stvorenog postoji jaz. Cilj nije spasiti se od

133
JOSTEIN GAARDER

seobe dua, ve od grijeha i krivice. Osim toga, vjerski se ivot odvija vie u znaku molitve,
propovijedi i itanja svetih spisa, nego u znaku meditacije i samoudubljivanja.

Izrael
Ne elim se natjecati s tvojim vjerouiteljem, draga Sofie. Ipak, saberimo ukratko idovsku
pozadinu kranstva.
Sve je poelo time da je Bog stvorio svijet. Kako se to dogodilo, moe proitati na prvim
stranicama Biblije. Ali, zatim su se ljudi pobunili protiv Boga. Kazna za to nije samo da su Adam i
Eva bili prognani iz vrta u Edenu; sada je i smrt dola na svijet.
ovjekov neposluh prema Bogu provlai se kao crvena nit kroz cijelu Bibliju. Listamo li dalje, u
Knjizi postanka moemo itati o potopu i Noinoj korablji. Onda moemo doznati da je Bog sklopio
savez s Abrahamom i njegovim potomstvom. Tim savezom ili dogovorom Ahraham i njegovo po-
tomstvo obvezali su se vriti Boje zapovijedi. Zauzvrat je Bog obeao da e zatititi Abrahamove
potomke. Kasnije je savez obnovljen po Mojsijevom primitku zakonskih ploa na Sinajskom brdu.
To se dogodilo otprilike 1200. g. pr. Kr. U to su doba Izraelci bili u dugotrajnom ropstvu u Egiptu,
ali je narod, s Bojom pomoi, odveden natrag u Izrael.
Oko 1000. g. pr. Kr. - daleko prije nastanka grke filozofije - doznajemo o tri velika kralja u
Izraelu. Prvi je bio aul, zatim David, a nakon njega Salomon. Tada je cijeli izraelski narod
okupljen u jednom kraljevstvu, a posebno pod kraljem Davidom doivljava politiku, vojnu i
kulturnu slavu.
Pri ustolienju kraljeva, narod bi ih pomazao. Tada bi dobili naziv Mesija, to znai pomazanik.
U religioznom su se kontekstu kraljevi smatrali posrednicima izmeu Boga i naroda. Kraljevi su zato
mogli nositi ime sin Boji, a zemlja se mogla zvati kraljevstvo Boje.
Nije prolo puno vremena prije no to je Izrael oslabio. Ubrzo je kraljevstvo bilo podijeljeno na
sjeverno (Izrael) i juno (Judu). 722. godine Asirci su zauzeli sjeverno kraljevstvo, te je ono tako
izgubilo svo politiko i vjersko znaenje. Ni jug nije bolje proao. Juno su kraljevstvo zauzeli Babi-
lonci godine 586. Hram je sruen, a veina naroda odvedena u Babilon. Babilonsko suanjstvo
trajalo je do 539. Tada je narodu doputeno da se vrati u Jeruzalem, gdje su ponovno mogli izgraditi
veliki hram. Ali, itavo vrijeme do poetka nae ere Zidovi su bili pod stranom vlasti.
Pitanje koje su si Zidovi postavljali bilo je zato se Davidovo kraljevstvo raspalo, te zato su se
nesree jedna za drugom stutile na narod. Ta Bog je

134
 SOFIJIN SVIJET

obeao da e zatititi Izrael. Ali, narod je isto tako obeao da e drati Boje zapovijedi. Malo-pomalo
rairilo se vjerovanje da je Bog kaznio Izrael zbog neposluha.
Otprilike 750. g. pr. Kr. javlja se niz proroka koji propovijedaju Boju kaznu nad Izraelom jer narod
ne vri zapovijedi Gospodina. Jednom e Bog suditi Izraelu, govorili su. Takva proroanstva zovemo
proroanstvima o sudnjem danu.
Uskoro su se pojavili proroci koji su propovijedali da e Bog spasiti nekolicinu izabranih te poslati
kneza mira, kralja iz Davidova potomstva. On e podii staro Davidovo kraljevstvo, a narod e imati
sretnu budunost.
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku, rekao je prorok Izaija. One to mrklu zemlju
obitavahu svjetlost jarka obasja. Ova proroanstva zovemo proroanstvima o spasenju.
Tonije reeno: Izraelci su u vrijeme kralja Davida ivjeli sretno. Budui da se stanje pogoralo,
proroci su propovijedali da e jednog dana stii novi kralj iz Davidova roda. Taj e Mesija, Sin
Boji spasiti narod, ponovno podii Izrael kao velesilu, te uspostaviti kraljevstvo Boje.

Isus
OK, Sofie. Pretpostavljam da me slijedi. Natuknice su: Mesija, Sin Boji, spasenje i kraljevstvo
Boje. U poetku se sve skupa shvaalo politiki. U Isusovo doba bilo je mnogo onih koji su zamiljali
da e novi Mesija doi u znaku politikog, vojnog i vjerskog voe Davidova kalibra. Spasitelj je
zamiljan, dakle, kao nacionalni osloboditelj koji e privesti kraju patnje Zidova pod rimskom vlau.
Ipak, bilo je i onih koji su malo proirili vidokrug. Ve dvjestotinjak godina prije Krista bilo je
proroka koji su navijetali da e obeani Mesija biti spasitelj cijelog svijeta. Ne samo da je Izraelcima
morao skinuti jaram stranakog ropstva, ve je sve ljude morao osloboditi grijeha i krivnje - a osobito
smrti. Nada o takvu spasenju bila je rairena u cijelom helenistikom svijetu.
I onda dolazi Isus. Nije bio jedini koji je istupio kao obeani Mesija. On takoer koristi rijei Sin
Boji, kraljevstvo Boje, Mesija i spasenje. Na taj nain neprestano povezuje svoje rijei sa
starim proroanstvima. On ujahuje u Jeruzalem i puta da ga narod slavi kao spasitelja. Tako ponavlja
obred kojim su se stari kraljevi ustoliavali - obred uspinjanja na tron.

135
JOSTEIN GAARDER

Osim toga, daje se pomazati od naroda. Dolo je vrijeme, govorio je. Blizu je kraljevstvo
Boje.
Sve je ovo vano zabiljeiti. Ali, sada me mora paljivo slijediti: Isus se razlikovao od drugih
mesija po tome to je jasno davao na znanje da nije nikakav vojni ili politiki pobunjenik. Njegova
je zadaa puno vea. Navi-jetao je spasenje i Boje oprotenje svim ljudima. Znao je govoriti
onima koje je susretao: Oproteni su ti grijesi.
Dijeliti tako oprost grijeha bilo je neuveno. Jo je gore bilo to to je Boga nazivao ocem
(abba). Bilo je to jedinstveno u idovskoj sredini u Isusovo doba. Zato nije prolo puno vremena prije
nego to se meu uiteljima Zakona poelo mrmoriti protiv njega. Pomalo su se stali dogovarati
kako e ga dati pogubiti.
Da preciziram: mnogi su u Isusovo doba iekivali Mesiju koji e uz viku i galamu (itaj: kopljem
i maem) uspostaviti kraljevstvo Boje. Sam izraz kraljevstvo Boje provlai se takoer kao
crvena nit kroz Isusovo navi-jetanje, ali s vrlo proirenim znaenjem. Isus je rekao da je
kraljevstvo Boje ljubav prema blinjemu, briga o slabijima i siromanima te opratanje onima koji
su krenuli pogrenim putem.
Rije je o dramatinom preoblikovanju znaenja jednog starog i polu-vojnikog pojma. Narod je
oekivao vojskovou koji bi proglasio kraljevstvo Boje. A doao je Isus u tunici i sandalama koji
govori da se kraljevstvo Boje - ili novi savez - sastoji u tome da voli svog blinjeg kao sama
sebe. I jo vie, Sofie: rekao je da i nae neprijatelje moramo voljeti. Ako nas udare po jednom
obrazu, ne smijemo im vratiti, o ne, moramo im pruiti i drugi. I moramo opratati - ne sedam
puta, nego sedamdeset i sedam puta sedam.
I vlastitim je ivotom Isus pokazao da nije sebe cijenio toliko da ne bi mogao razgovarati s
bludnicama, korumpiranim carinicima i politikim neprijateljima naroda. Ide jo dalje: kae da je
nekakav klipan koji je protratio cijelo oevo nasljee ili pak kakav podli carinik koji je pronevjerio
novac pravedan pred Bogom ako Mu se samo obrati i zamoli za oprotenje. Bog je u svojoj milosti
neizmjerno dareljiv.
I on nastavlja, zna - dri se vrsto: ovi su grenici pravedniji pred Bogom, tj. dostojniji
Bojeg oprosta od besprijekornih farizeja i licemjera koji se ponose svojom savrenou.
Isus je isticao da nitko ne moe zasluiti Boju milost. Sami se ne moemo spasiti. (Mnogi su
Grci vjerovali da je to mogue!) Kad Isus postavlja stroge moralne zahtjeve u Govoru na gori, ne
ini to samo zato da pokae

136
 SOFIJIN SVIJET

to je Boja volja nego i zato da ukae kako nijedan ovjek pred Bogom nije pravedan. Milost Boja je
bezgranina, ali zato se moramo obratiti Bogu s molitvom za oprost.
Daljnje produbljivanje toga tko je Isus bio i na to se njegovo propovijedanje odnosilo preputam tvom
vjerouitelju. Njegova zadaa nije ba mala. Nadam se da e vam uspjeti pokazati da je Isus bio jedinstvena
osoba. On na izvanredan nain koristi jezik vremena, dok u isto vrijeme starim krilaticama daje novo i
proireno znaenje. Nije nikakvo udo da je zavrio na kriu. Njegova radikalna poruka spasenja bila je u
sukobu s toliko razliitih interesa i faktora vlasti da su ga morali maknuti s puta.
Dok smo govorili o Sokratu, vidjeli smo koliko je opasno obraati se ljudskom razumu. Kod Isusa
vidimo koliko je opasno zahtijevati bezuvjetnu ljubav prema blinjemu, te jednako bezuvjetno opratanje. I
danas u svijetu moemo posvjedoiti kako mone drave kripe u avovima kad se nau pred
jednostavnim zahtjevima kao to su mir, ljubav, hrana za siromane i opratanje neprijateljima drave.
Sjea se kako je Platon negodovao zbog toga to je najpravedniji ovjek u Ateni morao platiti ivotom
za svoje rijei. Za krane je Isus jedini pravedan ovjek koji je ikad ivio. Svejedno je bio osuen na smrt.
Krani dre da je on svoj ivot dao za sve ljude. Ovo se obino naziva Isusovim otkupi-teljskim mukama.
Isus je bio mueniki sluga koji je na sebe uzeo grijehe svih ljudi, kako bismo se mi pomirili s Bogom
te bili spaeni od Boje kazne.

Pavao
Nekoliko dana nakon to je Isus bio razapet i pokopan, krenule su glasine da je ustao iz groba. Time je
pokazao da je bio neto vie od ovjeka, da je zaista Sin Boji.
Moemo rei da je kranska Crkva osnovana na Uskrs, i to glasinama o Isusovu uskrsnuu. To je ve
Pavao ustvrdio: Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano nae propovijedanje, neosnovana je i
vaa vjera.
Sada su se svi ljudi mogli uzdati u uskrsnue tijela. Ta Isus je bio razapet za nae spasenje. A sada
si, draga Sofie, mora pribiljeiti da se ovdje, na idovskom podruju, ne radi o besmrtnosti due ili
bilo kojem obliku seobe dua. To je bila grka, dakle indoeuropska misao. U kranstvu nita ovjekovo
(njegova dua, na primjer) nije besmrtno samo po sebi. Crkva vjeruje u uskrsnue tijela i vjeni ivot, ali
udo Boje upravo je to

137
JOSTEIN GAARDER

da se moemo spasiti od smrti i propasti. To se ne dogaa naom zaslugom, i ne moe se

pripisati nikakvoj prirodnoj (ili uroenoj) osobini.
Prvi su krani na to poeli propovijedati Radosnu vijest o spasenju kroz vjeru u Isusa Krista.
Njegovim djelom spasenja je kraljevstvo Boje na putu ozbiljenja. Sada je cijeli svijet mogao biti
osvojen za Krista. (Rije Krist grki je prijevod hebrejske rijei Mesija, to znai Pomazanik.)
Samo nekoliko godina po Isusovoj smrti, farizej Pavao obratio se na kranstvo. Svojim je
brojnim misijskim putovanjima po cijelom grko-rim-skom svijetu kranstvo uinio svjetskom
religijom. O tome moemo uti u Djelima apostolskim. Pavlove propovijedi i upute kranima
moemo upoznati u mnogim poslanicama koje je napisao prvim kranskim zajednicama.
Onda se pojavljuje u Ateni. Odlazi ravno do trga u glavnom gradu filozofije. I silno se ozlojedi
promatrajui grad pun idola. Posjetio je idovsku sinagogu u Ateni te razgovarao s epikurejskim i
stoikim filozofima. Ovi su ga poveli na uzvisinu Areopag. Tu mu rekoe: Moemo li znati kakva je
to nova nauka koju propovijeda? udnim nam tvrdnjama puni ui. Zato bismo eljeli znati to
to znai.
Moe li si to zamisliti, Sofie? Odjednom je na trgu osvanuo neki idov i poeo priati o
Spasitelju kojeg su razapeli na kriu i koji je potom ustao iz groba. Ve nam Pavlov posjet Ateni daje
naslutiti sudar izmeu grke filozofije i kranskog nauka o spasenju. Ali, oito je da Pavao uspijeva
navesti Atenjane na govor. Stojei na Areopagu pod svim onim velianstvenim hramovima na
Akropoli, rekao je sljedee:

Atenjani! poeo je. Vidim da ste u svakom pogledu neobino poboni. Prolazei vaim
gradom i promatrajui vae svetinje, naoh i rtvenik na kojem je napisano: 'Nepoznatom Bogu 1.
Dakle, to vi ne znajui tujete, to vam ja navjeujem. Bog, Stvoritelj svijeta i svega to je u
njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagraenim rukom niti ga
posluuju ljudske ruke, kao da bi trebao neto on koji svima daje ivotni dah i sve ostalo. On je
izveo sav ljudski rod od jednog ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj, poto je ljudi-
ma odredio ustaljena godinja doba i mee postojbine njihove, s nakanom da trae Boga, ne bi
li ga moda napipali i nali, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas. Po njemu, naime, ivimo,
miemo se i jesmo, jer - kako su to rekli i neki vai pjesnici - od njega potjeemo'. Budui da
potjeemo od Boga, ne smijemo drati da je Boanstvo slino zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari -
tvorevini ljudskog umijea i mate. A sada -zatvorivi oi nad vremenima neznanja - Bog
poruuje ljudima da se svi

138
 SOFIJIN SVIJET

i svagdje obrate, jer je odredio dan kada e pravedno suditi svemu svijetu preko ovjeka koga odredi
za to, i svima prui jamstvo uskrisivi ga od mrtvih.

Pavao u Ateni, Sofie. Govorimo o tome kako je kranstvo poelo prodirati u grko-rimski svijet. Kao
neto drukije, kao neto sasvim drukije od epi-kurejske, stoike ili novoplatonske filozofije. Ipak,
Pavao u ovoj kulturi nalazi sidrite. On upuuje na to da je traganje za Bogom tenja svih ljudi. To
Grcima nije bilo novo. Ono to je novo u Pavlovu navjeivanju jest da se Bog ukazao ljudima, da im
je zaista poao u susret. On dakle nije samo neki filozofski Bog za kojim ovjek moe tragati
razumom. Niti je slian zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - toga ionako ima dosta i na Akropoli i
dolje na trgu. No, Bog ne prebiva u hramovima sagraenim rukom. On je osobni Bog koji se uplee u
povijest i umire na kriu za ovjeka.
Kad je Pavao zavrio govor na Areopagu, Djela apostolska pripovijedaju da su mu se neki rugali
zbog toga to je rekao da je Isus uskrsnuo od mrtvih. A neki su od prisutnih rekli: O tome emo te
posluati drugi put. Osim toga, neki su se pridruili Pavlu i prigrlili kransku vjeru. Jedna od njih
bila je ena po imenu Damara (to moramo zapamtiti). Naroito su se ene obraale na kranstvo.
Tako je Pavao nastavio svoju misionarsku djelatnost. Nekoliko desetljea nakon Isusa kranske
su zajednice postojale u svim vanijim grkim i rimskim gradovima - Ateni, Rimu, Aleksandriji, Efezu i
Korintu. U roku od tri-etiri stotine godina cijeli je helenistiki svijet bio pokrten.

Vjerovanje
Pavao nije za kranstvo bi vaan samo kao misionar. I unutar kranskih zajednica imao je povelikog
utjecaja. Potreba za duhovnim vodstvom bila je vrlo rairena.
Jedno od vanih pitanja prvih godina nakon Isusove smrti bilo je mogu li ne-idovi postati
kranima a da se prije ne obrate na idovsku vjeru. Mora li se, na primjer, Grk drati Mojsijeva
zakona? Pavao je smatrao da to nije potrebno. Kranstvo je neto vie od idovske sekte. Ono se
obraa svim ljudima s opom porukom spasenja. Stari savez izmeu Boga i Izraela zamijenjen je
novim savezom koji je izmeu Boga i svih ljudi uspostavio Isus.

139
JOSTEIN GAARDER

Meutim, kranstvo u to doba nije bila jedina religija. Vidjeli smo da je helenizam bio obiljeen
mijeanjem religija. Zato je Crkva smatrala da je vano napraviti kratak saetak kranskog nauka.
To je bilo vano kako bi se ogradilo od drugih vjera, a i kako bi se izbjegao razdor u kranskoj
Crkvi. Tako su nastala prva Vjerovanja. Vjerovanje je molitva u kojoj su sabrane najvanije
kranske dogme, tj. naela vjere.
Jedno takvo naelo vjere jest da je Isus i Bog i ovjek. On dakle nije samo Sin Boji u
svojstvu svoje djelatnosti. On je i sam Bog, ali i istinit ovjek - dijelio je ljudsku sudbinu i zaista
trpio na kriu.
Ovo moda zvui proturjeno. No, poruka Crkve bila je upravo ta da je Bog postao ovjekom.
Isus nije bio polubog (tj. pola ovjek, pola bog). Vjera u polubogove bila je prilino rairena u
grkim i helenistikim religijama. Crkva je nauavala da je Isus savreni Bog, savreni ovjek.

Post scriptum
Pokuavam ti ispriati na koji je nain sve povezano, Sofie. Kad kranstvo ulazi u grko-rimski
svijet, rije je o dramatinom susretu dvaju kulturnih krugova. No, rije je i o jednoj od velikih
kulturnih promjena u povijesti.
Pomalo izlazimo iz starog vijeka. Od prvih grkih filozofa prolo je gotovo tisuu godina. Pred
nama je kranski srednji vijek. I on traje otprilike tisuu godina.
Njemaki pjesnik Goethe rekao je jednom: Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisue
godina, ivi od danas do sutra. Ali, ja ne elim da ti bude meu njima. Uinit u sve to je u
mojoj moi kako bi upoznala svoje povijesne korijene. Samo tako moe postati ovjekom. Samo
tako moe biti neto vie od golog majmuna. Samo se tako moe spasiti od lebdenja prazninom.

Samo tako moe postati ovjekom. Samo tako moe biti neto vie od golog majmuna...
Sofie ostane sjediti promatrajui vrt kroz rupice u ivici. Poela je shvaati koliko je vano
poznavati svoje povijesne korijene. To je barem izraelskom narodu bilo vano.
Ona nije drukija ni od kojeg drugog ovjeka. No, bude li poznavala svoje povijesne korijene,
ipak e biti malo drukija.

140
 SOFIJIN SVIJET

Ona ivi na ovom planetu samo nekoliko bijednih godina. Meutim, postane li povijest
ovjeanstva njezinom povijesti, ivot e joj na neki nain trajati mnogo tisua godina.
Sofie uze sa sobom sve stranice pa se izmigolji iz Tjesnaca. Poskakue malo po vrtu, a onda
otri u svoju sobu.

141
 SREDNJI VIJEK

...proi dio puta nije isto to i poi krivim

putem...

Prolo je tjedan dana a Sofie nije dobila ni rije od Alberta Knoxa. Niti je dobila novu razglednicu iz
Libanona, ali je zato neprestano razgovarala s Jorunn o onima koje su nale u Majorovoj kolibi.
Jorunn je bila izvan sebe. No, kako se vie nita nije dogodilo, prvi se uas izgubio u uenju i igranju
bedmintona.
Sofie je preitavala Albertova pisma ne bi li otkrila neto to bi bacilo malo svjetla na sve ono s
Hildom. Tako joj se takoer pruila fina prilika da probavi antiku filozofiju. Vie joj nije bilo teko
meusobno razlikovati De-mokrita, Sokrata, Platona i Aristotela.
U petak, 25. svibnja, stajala je kraj tednjaka i kuhala ruak prije majina povratka s posla. To je
petkom bio uobiajen dogovor. Danas su imale riblju juhu s okruglicama od ribljeg mesa i mrkvom.
Vrlo jednostavno.
Vani je poelo puhati. Mijeajui po loncu, okrenula se i pogledala prema prozoru. Breze su se
svijale kao klasje.
Odjednom neto lupnu o prozor. Sofie se ponovno okrene i vidje da se nekakav kartoni priljubio
o prozorsko okno.
Sofie prie k prozoru i vidje da je to razglednica. Proita kroz staklo: Hilde Moller Knag, c/o
Sofie Amundsen...
Mogla si je misliti. Otvorila je prozor i uzela razglednicu. Ta valjda nije doletjela gonjena vjetrom
cijelim putem od Libanona?

142
 SOFIJIN SVIJET

I ova je razglednica datirana u petak 15. lipnja.

Sohe makne lonac s ploe i sjedne za kuhinjski stol. Na razglednici je pisalo:

Draga Hilde, ne znam hoe li ti biti jo uvijek roendan kad ovo bude itala. Nekako se tome
nadam; u svakom se sluaju nadam da otada nije prolo puno dana. Ako Sofiji proe tjedan ili dva,
ne mora znaiti da i nama vrijeme protjee istom brzinom. Dolazim kui na Ivanjsku veer. Onda
emo dugo sjediti u vrtnoj ljuljaki i zajedno promatrati more, Hilde. Puno emo priati. Voli te
tata, koji je ponekad potiten zbog ovog tisuljetnog sukoba izmeu Zidova, krana i muslimana.
Neprestano moram samog sebe podsjeati da sve te tri religije potjeu od Abrahama. A onda se
sigurno mole istom Bogu? Ovdje Kain i Abel jo nisu posve gotovi s meusobnim ubijanjem.
P.S. Mogu li te zamoliti da isporui moje pozdrave Sofiji? Siroto dijete, jo nije shvatila kako je
sve ovo povezano. Ali, ti moda jesi?

Izmodena, Sofie se isprui po stolu. Nema dvojbe da ne moe shvatiti kakve veze ovo ima jedno s
drugim. A Hilde dakle moe?
Ako Hildin otac moe zamoliti Hilde da je pozdravi, to znai da Hilde zna vie o njoj nego ona o
Hildi. Sve joj se inilo tako zamreno da se vratila pripremanju ruka.
Razglednica koja je sama od sebe bubnula u prozor. Zrana pota - i to doslovce...
im je vratila lonac na plou, zazvoni telefon.
Moda je tata! Kad bi barem doao kui, ispriala bi mu sve to se dogodilo posljednjih tjedana. Ali,
to je sigurno samo Jorunn, ili mama... Sofie se sjuri prema telefonskom aparatu.
- Sofie Amundsen.
- To sam ja - doe s druge strane.
Sofie je bila sigurna u tri stvari: to nije tata. Glas je pripadao nekom mukarcu. Osim toga, bila je
uvjerena da je taj glas ve negdje ula.
- Tko je to? - upita.
- Alberto ovdje.
-O . . .
Sofie nije znala to kazati. Glasa se sjeala s videa o Ateni.
- Jesi li dobro?

143
JOSTEIN GAARDER

- Da, naravno...
- Odsad vie nema pisama.
- Ali nisam bila ni blizu kakve abe, stvarno.
- Moramo se vidjeti, Sofie. Hitno je.
- Pa zato?
- Hildin e nas otac ubrzo opkoliti.
- Kako opkoliti?
- Sa svih strana, Sofie. Sada moramo suraivati.
-Kako...
- Meutim, nisi mi od prevelike pomoi prije nego to ti ispriam o
srednjem vijeku. Moramo takoer proi renesansu i 17. stoljee. Osim toga,
Berkeley igra kljunu ulogu...
-Je li to onaj ija slika visi u Majorovoj kolibi?
- Da, ba taj. Moda e se bitka voditi upravo oko njegove filozofije.
- Zvui kao da se sprema rat?
- Radije bih to nazvao duhovnom bitkom. Moramo pokuati probuditi
Hildinu panju i pridobiti je na nau stranu prije nego to se njezin otac vrati
u Lillesand.
- Nita ne razumijem.
- Moda e ti filozofi otvoriti oi. Nai emo se u crkvi Sv. Marije sutra
ujutro u 4 sata. Ali doi sama, dijete moje.
- Da doem usred noi?
- ... kvrc!
- Halo?
Koji nametljivac! Spustio je slualicu. Sofie se zaleti prema tednjaku. Juha je skoro
prekipjela. Ubaci riblje okruglice i mrkvu u lonac pa smanji vatru.
U crkvi Sv. Marije? To je stara kamena crkva iz srednjeg vijeka. Sofie je mislila da su je
koristili samo za koncerte i izvanredne mise. Ljeti je ponekad bila otvorena za turiste. Ali,
usred noi valjda nije bila otvorena?
Prije majinog dolaska kui, Sofie je spremila razglednicu iz Libanona u ormar zajedno s
ostalim stvarima od Alberta i Hilde. Poslije ruka ode k Jorunn.
- Moramo se neto dogovoriti - rekla je prijateljici im je ova otvorila vrata.
Potom je utjela sve dok za sobom nisu zatvorile vrata Jorunnine sobe.

144
 SOFIJIN SVIJET

- Malo je problematino - nastavi Sofie.

- No, reci!
- Moram rei mami da u noas prespavati kod tebe.
- Nema problema.
- To u samo rei, razumije me. Zapravo u biti na posve drugom mjestu.
- To je malo gore. Ima li to veze s dekima?
- Ne, to ima veze s Hildom.
Jorunn tiho zvidukne, a Sofie je otro pogleda u oi.
- Dolazim ovamo veeras - ree. - Ali oko tri sata se moram iuljati van.
Budi spremna da me titi dok se ne vratim.
- Gdje ide? to e raditi, Sofie?
- Sorry. Nareeno mi je da utim.

Prenoiti kod prijateljice nije predstavljalo nikakav problem, ba suprotno. Sofie je ponekad
imala osjeaj da je majka voljela imati kuu samo za sebe.
- Dolazi na kau sutra prijepodne, zar ne? To je bilo jedino upozorenje
koje joj je majka uputila pri odlasku iz kue.
- Ako me nema, zna gdje sam.
Zato je to rekla? Upravo je to bila slaba toka cijelog plana.
Sofijin je posjet zapoeo, kao i veina prenoivanja kod prijateljica, povjerljivim razgovorima
do duboko u no. Razlika je bila ta da je Sofie, kad su se napokon smirile oko jedan, navila sat da
zvoni u tri i etvrt.
Jorunn jedva da je otvorila oi kad je Sofie zaustavila budilicu dva sata kasnije.
- uvaj se! - ree.
1 tako je Sofie krenula. Do crkve Sv. Marije bilo je nekoliko kilometara hoda, ali iako je
spavala samo dva sata - bila je sasvim budna. Nad breuljcima na istoku visjela je crvena vrpca.
Kad se nala pred ulazom u staru kamenu crkvu bila su etiri sata. Sofie gurnu teka vrata. Bilo
je otvoreno!
Crkva je bila toliko prazna i tiha, koliko i stara. Kroz prozore od obojenog stakla prodiralo je
plavkasto svjetlo, otkrivajui na tisue zrnaca praine u zraku. Kao da se praina skupljala u obliku
debelih zraka uzdu i poprijeko po cijeloj prostoriji. Sofie je sjela na klupu usred crkvenog broda.
Stala je promatrati oltar i staro raspelo iznad njega, obojeno zagasitim bojama.

145
JOSTEIN GAARDER

Prolo je nekoliko minuta. Odjednom su se oglasile orgulje. Sofie se nije usuivala okrenuti.
Glazba je zvuala kao neki vrlo stari psalam, taj sigurno takoer potjee iz srednjeg vijeka.
Malo kasnije ponovno je zavladala tiina. Ubrzo je zaula korake iza lea. Da se okrene?
Odluila je upiljiti pogled u Isusa na kriu.
Koraci su proli pored nje; ugleda neku priliku koja hoda prema oltaru. Na sebi je imala
smeu redovniku halju. Sofie bi se mogla zakleti da je to bio nekakav redovnik iz srednjeg
vijeka.
Bojala se, ali nije bila uasnuta. Pred oltarom redovnik polukruno skrene i popne se na
posljetku na propovjedaonicu. Nagnuvi se, spusti pogled na Sofie i ree na latinskom:
- Gloria patri et filio et spiriti sancto. Sicut erat in principio et nunc et
semper in saecola saecolorum.
- Govori naki, budalau! - usklikne Sofie.
Rijei su odzvanjale starom kamenom crkvom.
Shvatila je da je redovnik bio Alberto Knox. Ipak, zaalila je to se tako neprikladno izrazila u
jednoj staroj crkvi. Ali, bilo ju je strah, a kad se ovjek boji obino nalazi utjehu u tome da kri
sve tabue.
- Pssst!
Alberto podigne ruku kao to sveenici obino ine kad ele vjernicima pokazati da mogu
sjesti.
- Koliko je sati, dijete moje? - upita.
- Pet do etiri - odgovori Sofie, ne bojei se vie.
- Onda je kucnuo as. Sada poinje srednji vijek.
- Srednji vijek poinje u etiri sata? - upita Sofie smeteno.
- Da, oko etiri sata. Onda je dolo pet sati, pa est, pa sedam. Kao da se
vrijeme zaustavilo. Sati je osam, pa devet, pa deset. Ali srednji vijek jo uvijek
traje, zna. Vrijeme za ustajanje, misli si moda. No da, razumijem to hoe
rei. Ali vikend traje, zna, jedan vrlo dugaak vikend. Doao je i jedanaesti
sat, pa dvanaesti, pa trinaesti. Ovo doba zovemo kasnim srednjim vijekom.
Tada su se u Europi gradile velike katedrale. Tek se oko etrnaest sati oglasio
pokoji pijetao. I sada - tek je sada dugaki srednji vijek poeo jenjavati.
- To znai da je trajao deset sati - ree Sofie.
Alberto zabaci glavu koja je izvirivala iz kukuljice na smedem habitu, te prijee pogledom po
upi koja se trenutano sastojala od jedne etrnaestogodinje djevojice:
- Da, ako jedan sat traje stotinu godina. Moemo si zamisliti da je Isus
roen u pono. Pavao kree na svoja misijska putovanja malo prije pola

146
 SOFIJIN SVIJET

jedan, te umire u Rimu petnaest minuta kasnije. Sve do tri sata kranska je Crkva bila manje-
vie zabranjena, ali 313. godine kranstvo postaje priznatom religijom Rimskog Carstva. Bilo je
to u doba cara Konstantina. Samog su pobonog cara pokrstili tek na samrti, mnogo godina
kasnije. Godine 380. kranstvo postaje dravnom religijom cijelog Rimskog Carstva.
- Zar se Rimsko Carstvo nije raspalo?
- Da, da, poelo je pucati po avovima. Nalazimo se pred jednom od najvanijih kulturnih
promjena u povijesti. U 4. stoljeu Rimu prijete pleme na koja naviru sa sjevera, ali i unutarnji
razdor. Car Konstantin seli 330. godine glavni grad Rimskog Carstva u Konstantinopol
(Carigrad), kojeg je utemeljio na ulazu u Crno more. Ovaj su novi grad neki smatrali drugim
Rimom. Godine 395. Rimsko Carstvo podijeljeno je na dva dijela na Zapadno Rimsko
Carstvo sa sreditem u Rimu te na Istono Rimsko Carstvo s novim Konstantinopolom kao
glavnim gradom. Barbarska su plemena 410. g. opljakala Rim, a 476. g. propala je cijela
zapadnorimska drava. Istono Rimsko Carstvo trajalo je sve do 1453. g., kada su Turci osvojili
Konstantinopol.
- I onda je grad dobio ime Istanbul?
- Tono. Druga godina koju moramo zapamtiti je 529. Tada je Crkva zatvorila Platonovu
Akademiju u Ateni. Iste je godine osnovan red Sv. Benedikta. Bio je to prvi od velikih redova.
Tako 529. godina stoji kao simbol toga da je kranska Crkva zauzdala grku filozofiju. Otada
samostani preuzimaju monopol nad poduavanjem, razmatranjem i produbljavanjem. Blii
se pola est...
Sofie je odavno shvatila to je Aiberto htio rei sa svim tim satima. Pono je nulta godina,
jedan sat je 100. godina po Kristu, est sati je 600. godina po Kristu, a etrnaest sati je 1400.
godina po Kristu...
Aiberto nastavi:
- Srednjim vijekom zovemo zapravo razdoblje izmeu dviju drugih epoha. Izraz je
nastao u doba renesanse. Smatralo se da je srednji vijek bila duga tisuljetna no koja se
spustila nad Europu izmeu starog vijeka i renesanse. Izraz srednjovjekovni prvobitno se
koristio u pogrdnom smislu za sve to je autoritarno i kruto. No, bilo je i onih koji su
srednji vijek smatrali razdobljem tisuljetnog rasta. Na primjer, tada je nastao kolski
sustav. Rano u srednjem vijeku pojavile su se prve samostanske kole. U 12. stoljeu javljaju se
crkvene kole u sklopu katedrala, a oko 1200. godine osnivaju se prva sveuilita. I dan-danas
dijelimo predmete u razliite grupe ili fakultete, kao u srednjem vijeku.

147
JOSTE1N GAARDER

- Tisuu godina je vrlo dugo razdoblje.

- Kranstvu je trebalo vremena da dopre do irokih narodnih slojeva. U
srednjem vijeku izrasle su mnoge nacije s gradovima i tvravama, narodnom
glazbom i narodnim pjesnitvom. to bi se dogodilo s bajkama i narodnim
pjesamama da nije bilo srednjeg vijeka? to bi Europa bila bez srednjeg vije
ka? Rimska provincija? Srednji je vijek bunar bez dna koji odzvanja imenima
kao to su Norveka, Engleska i Njemaka. Puno tustih riba pliva u tom
bunaru, iako ih ne uspijevamo uvijek uoiti. Snorri je srednjovjekovni ovjek.
I Sv. Olav takoer. Pa Karlo Veliki. Da ne govorimo o Romeu i Juliji, Bene-
diktu i Arolilji1, Olavu Astesonu2 ili trolovima iz Heddal-ume3. I jo mno
gim, mnogim ponosnim kneevima, velianstvenim kraljevima, hrabrim vite
zovima, krasnim djevicama, nepoznatim stakloslikarima i genijalnim gradi
teljima orgulja. A nisam ni spomenuo redovniku brau, kriare i babe Jage.
- Nisi spomenuo ni sveenike.
- Ima pravo. Do Norveke je kranstvo stiglo tek u 11. stoljeu, ali bilo
bi pretjerano tvrditi da su Norveani postali kranima nakon bitke na Stikle-
stadu4. Stara su poganska shvaanja dalje ivjela ispod kranske povrine i
mnogi su se predkranski elementi mijeali s kranskima. Na primjer: u
norvekom boinom slavlju kranski i staronordijski obiaji sklopili su brak
koji je potrajao sve do danas. I ovdje vrijedi staro pravilo da brani drugovi
poinju nalikovati jedan drugome. Tako su boini kola, pivo i svinja poeli
sliiti trima kraljevima i talici u Betlehemu. Ipak se mora naglasiti da je
kranski pogled na ivot na posljetku prevladao. Zato srednji vijek obino
nazivamo kranskom kulturom ujednaenosti.
- Znai da sve nije bila samo tuga i alost?
- Prva su stoljea nakon 400. g. zaista bila doba kulturnog nazatka. Rim
sko doba bilo je doba procvata s velikim gradovima koji su imali kanaliza
ciju, javne kupaonice i knjinice. Cijela je ta kultura propala prvih stoljea

1 Benedikt i Aroliija: likovi norv. nar. pjesme. Arolilja je kraljevska kci, Benedikt njezin udvara- protiv
kraljeve volje. Zato je pogubljen, a Arolilja umire od alosti za njim. (prev.)
2 Olav Asteson: lik norv. nar. pjesme. Pada u san na Badnjak i budi se trinaest dana kasnije. U snu
putuje paklom, istilitem i rajem, te gleda posljednji sud. (prev.)
3 trolovi iz Heddal-ume: nadnaravna bia norv. nar. pripovijetke (iz zbirke Asbjornsena i Moea -
norv. brae Crimm), edna kranske krvi. Tri trola dijele jedno oko, koje im dva sirotana ukradu i zauzvrat
trae zlata, srebra, te luk i strijele. Trolove nadvladava slabiji protivnik, a u Heddal-umi ih vie nitko nikad
nije vidio, (prev.)
4 Stiklestad: mjesto gdje se 1030. g. odigrala bitka za kranstvo - kralj Olav Haraldsson nadvladao je
norv. seljake koji nisu prihvaali novu vjeru. Crkva je tako uspostavila svoju vlast u Norvekoj, a Olav se slavi
kao narodni svetac, (prev.j

i 48
 SOFIJIN SVIJET

srednjeg vijeka. To takoer vrijedi za trgovinu i robno-novanu privredu. U srednjem se vijeku na

pozornicu vratila naturalna privreda, zasnovana na razmjeni robe. Privredu tada obiljeava ono to
zovemo feudalizam. To znai da je nekoliko feudalnih velmoa posjedovalo zemlju koju su ratari
morali obraivati kako bi zaradili koricu kruha. Prirast stanovnitva takoer je jako nazadovao prvih
stoljea. Mogu samo spomenuti da je Rim u starom vijeku bio milijunski grad. Ve je u 7. stoljeu
broj stanovnika u starom velegradu pao na 40.000, dakle na djeliak. To je maleno stanovnitvo
hodalo naokolo meu ostacima velianstvenih graevina iz slavnih dana. Kad im je ustrebalo
graevnog materijala, bilo je dovoljno starih ruevina koje su mogle posluiti svrsi. Naravno, to
ivcira dananje arheologe koji bi eljeli da su ljudi srednjeg vijeka ostavili staru batinu netaknutu.
- Lako je biti general nakon bitke.
- Kao politika velesila, Rim je bio gotov ve krajem 4. stoljea. No,
rimski je biskup uskoro postao poglavnikom cijele rimokatolike crkve. Do
bio je ime papa (otac), a nakon nekog vremena poeli su ga smatrati
Isusovim namjesnikom na Zemlji. Rim je bio glavni grad Crkve u gotovo
cijelom srednjem vijeku. I nije bilo mnogo onih koji su se usudili proturjeiti
Rimu. Ipak, pomalo su kraljevi i kneevi novih nacionalnih drava dobili
toliku mo da su se neki od njih usudili suprotstaviti velikoj i monoj Crkvi.
Jedan od njih bio je na kralj Sverre...
Sofie je promatrala uenog redovnika.
- Rekao si da je Crkva zatvorila Platonovu Akademiju u Ateni. Jesu li svi
grki filozofi pali u zaborav?
- Samo djelomice. Tu i tamo se znalo za pokoji Aristotelov ili Platonov
spis. Staro se Rimsko Carstvo polako podijelilo na tri razliita kulturna po
druja. U Zapadnoj smo Europi dobili latinsku, kransku kulturu sa sre
ditem u Rimu. U Istonoj je Europi nastala grka, kranska kultura sa glav
nim gradom Konstantinopolom. Kasnije je grad dobio grko ime Bizant.
Zato govorimo o bizantskom srednjem vijeku za razliku od rimokatolikog
srednjeg vijeka. Meutim, Sjeverna Afrika i Srednji istok pripadali su takoer
Rimskom Carstvu. Na tom je podruju u srednjem vijeku nastala arapska,
muslimanska kultura. Po Muhamedovoj smrti 632. godine, islam se proirio
Srednjim istokom i Sjevernom Afrikom. Uskoro je i panjolska postala dije
lom muslimanskog kulturnog podruja. Islam svoja svetita ima u gradovima
kao to su Meka, Medina, Jeruzalem i Bagdad. Zbog kulturno-povijesnih
razloga vrijedi zabiljeiti da su Arapi takoer preuzeli stari helenistiki grad
Aleksandriju. Tako su naslijedili velik dio grke znanosti. Tijekom cijelog
srednjeg vijeka Arapi su vodili u znanostima kao to su matematika, kemija,

149
JOSTE1N GAARDER

astronomija i medicina. I dan-danas koristimo arapske brojeve. Dakle, na vie je podruja

arapska kultura bila nadmona u usporedbi s kranskom. - Pitala sam kako je prola grka
filozofija.
- Moe li si zamisliti kako se jedna iroka rijeka na neko vrijeme rava u
tri razliita toka, koji se poslije ponovno spajaju u jednu veliku rijeku?
- Mogu.
- Onda moe zamisliti i to da je grko-rimska kultura djelomino prei
vjela u rimokatolikoj kulturi na Zapadu, dijelom u istonorimskoj kulturi na
Istoku, a dijelom u arapskoj kulturi na Jugu. Iako je to jako pojednostavljeno,
mogli bismo rei da se novoplatonizam prenosio na Zapadu, Platon na Isto
ku, a Aristotel kod Arapa na Jugu. U sve tri rijeke bilo je od svega pomalo.
Poenta je da se po zavretku srednjeg vijeka sve tri rijeke spajaju u Sjevernoj
Italiji. Arapski utjecaj pristie od Arapa u panjolskoj, a grki iz Grke i
Bizanta. Tada poinje renesansa, u kojoj se ponovno raa antika kultu
ra. Na neki je nain, dakle, antika kultura preivjela dugotrajni srednji vijek.
-Jasno mi je.
- No, nemojmo uriti. Najprije emo malo razgovarati o srednjovjekov
noj filozofiji, dijete moje. 1 neu ti se vie obraati s katedre. Silazim dolje.

Sofie je u oima osjeala da je spavala samo nekoliko sati. Kad je vidjela da udnovati redovnik silazi s
propovjedaonice u crkvi Sv. Marije, bilo joj je kao da sanja.
Alberto je priao oltaru. Najprije je pogledao na raspelo, a onda se okrenuo prema Sofiji, priao
joj polaganim koracima pa sjeo na klupu pored nje.
Bilo je udno sjediti mu toliko blizu. Sofie je pod kukuljicom vidjela par smeih oiju. Pripadale
su sredovjenom ovjeku tamne kose, koji je imao kozju bradicu.
Tko si ti? mislila je. - Zato se uplee u moj ivot?
- Zna, ve emo se mi vremenom bolje upoznati - rekao je kao da joj
ita misli.
Dok su tako sjedili, a svjetlo koje je prodiralo kroz vitraje postajalo sve otrije, Alberto Knox
poe pripovijedati o srednjovjekovnoj filozofiji.
- Da je kranstvo istinita vjera, neto je to su filozofi srednjeg vijeka
naprosto uzimali zdravo za gotovo - zapoe.
- Pitanje je samo moramo li vjerovati u kransku objavu ili se kran
skim istinama takoer moemo pribliiti pomou razuma. Kakav odnos po
stoji izmeu grkih filozofa i onog to pie u Bibliji? Stoje li Biblija i razum u

150
 SOFIJIN SVIJET

sukobu ili je vjeru i znanje mogue sjediniti? Gotovo cijela srednjovjekovna filozofija krui oko ovog
pitanja.
Sofie nestrpljivo zakima. Ta o vjeri i znanju pisala je na ispitu iz vjeronauka.
- Pogledat emo kako se prema ovom problemu odnose dvojica najzna
ajnijih srednjovjekovnih filozofa. Moemo poeti s Aurelijem Augustinom
koji ivi od 354. do 430. g. U njegovu ivotu moemo prouavati prijelaz iz
kasne antike u srednji vijek. Augustin se rodio u gradiu Tagasti u Sjevernoj
Africi, ali je ve kao esnaestogodinjak otputovao u Kartagu na studij. Kasni
je je bio u Rimu i Milanu, a posljednje je godine ivota proveo kao biskup u
gradu Hiponu, nekoliko desetaka kilometara zapadno od Kartage. Meutim,
itav ivot nije bio kranin. Iskuao je mnoge religiozne i filozofske struje
prije nego to se pokrstio.
- Moe li mi dati koji primjer?
- Neko je vrijeme bio manihejac. Manihejci su religiozna sekta karakteri
stina za kasnu antiku. Bila je to polureligiozna i polufilozofska nauka spa
senja koja se temeljila na postavci da je svijet podvojen izmeu dobra i zla,
svjetla i tame, duha i tvari. Svojim se duhom ovjek moe uzdii iznad svijeta
tvari i tako izgraditi temelj za spas due. Stroga razlika izmeu dobra i zla nije
Augustinu dala mira. Mladi Augustin bio je inae vrlo zaokupljen takozvanim
problemom zla, tj. pitao se odakle zlo dolazi. Stanovito je vrijeme bio
zaokupljen stoikom filozofijom, a prema stoicima ne postoji jasna razlika
izmeu dobra i zla. Iznad svega je Augustin bio pod utjecajem drugog vanog
filozofskog pravca kasne antike novoplatonizma. U njemu nalazi misao da
je sve to postoji boanske naravi.
- I tako je postao novoplatonistikim biskupom?
- Da, moda bismo to mogli rei. Najprije je postao kraninom, ali
Augustinova je vjera pod velikim utjecajem platonizma. Zato, Sofie, mora
razumjeti da nije rije o nekakvom dramatinom prekidu s grkom filozofi
jom im se naemo u kranskom srednjem vijeku. Puno je grke filozofije
preneseno u novo doba posredstvom crkvenih otaca kao to je Augustin.
- Misli li rei da je Augustin pedeset posto kranin, a pedeset posto
novoplatonist?
- Sam se, naravno, smatrao stopostotnim kraninom. No, nije vidio
neku veu suprotnost izmeu kranstva i Platonove filozofije. Mislio je da se
Platonova filozofija i kranski nauk toliko podudaraju da je spekulirao nije
li Platon moda poznavao dijelove Starog zavjeta. Ovo je, naravno, vrlo
nevjerojatno. Prije bismo mogli rei da je Augustin pokrstio Platona.

151
JOSTEIN GAARDER

- Barem se nije pozdravio sa svime to ima veze s filozofijom, iako je

prihvatio kransku vjeru?
- Ipak, ukazao je na to da postoje granice do kojih se razum moe iste
gnuti u pitanjima vjere. Kranstvo je takoer boanska tajna kojoj se mo
emo pribliiti samo posredstvom vjere. Vjerujemo li u kranstvo, Bog e
prosvijetliti nau duu tako da postignemo nekakav natprirodni oblik zna
nja o Njemu. Augustin je i sam shvatio da postoje granice do kojih se filozo
fija moe istegnuti. Dua mu je nala mir tek kad se pokrstio. Nae je srce
nemirno dok ne nade mira u Tebi, napisao je.
- Ne razumijem ba kako se Platonovo uenje o idejama moe sjediniti s
kranstvom - primijeti sada Sofie. - to je s vjenim idejama?
- Istina, Augustin tvrdi da je Bog stvorio svijet ni iz ega, a to je biblijska
misao. Grci su vie naginjali miljenju da je svijet oduvijek postojao. No prije
nego to je Bog stvorio svijet, ideje su postojale u Njegovim mislima, sma
tra Augustin. Dakle, stavio je ideje u Boga i tako spasio cijelu platonsku
zamisao o vjenim idejama.
- Vrlo dovitljivo.
- To pokazuje koliko su se Augustin i mnogi drugi crkveni oci naprezali
kako bi sjedinili grki i idovski nain miljenja. Na stanovit su nain bili
graani dviju kultura. U nazoru o zlu Augustin se takoer utjee novoplato-
nizmu. Kao Plotin, smatra da je zlo nedostatak dobra. Ono ne postoji samo
po sebi, ono je neto to nije. Jer, sve to je Bog stvorio zapravo je dobro. Zlo
je posljedica ovjekova neposluha, dri Augustin. Ili: reeno njegovim vlasti
tim rijeima: Dobra je volja Boje djelo, zla je volja napustiti Boje djelo.
- Je li i on smatrao da ovjek ima boansku duu?
- I da i ne. Augustin tvrdi da izmeu Boga i svijeta postoji nepremostiv
jaz. Tu vrsto stoji na biblijskoj zemlji, odbacujui Plotinovo uenje o tome da
je sve jedno. No, istovremeno naglaava da je ovjek duhovno bie. Ima
materijalno tijelo koje nagrizaju moljac i ra, ali i duu koja moe spoznati
Boga.
- to se dogaa s ovjekovom duom nakon smrti?
- Prema Augustinu, cijelo je ovjeanstvo propalo nakon istonog grije
ha. Ipak, Bog je odluio da e se nekolicina spasiti od vjene propasti.
- Mislim da je isto tako mogao odluiti da nitko nee propasti - prigovo
ri Sofie.
- U toj toki Augustin otklanja mogunost da ovjek ima ikakvo pravo
kritizirati Boga. Upuuje na Pavlove rijei u poslanici Rimljanima:

152
 SOFIJIN SVIJET

O ovjee, ta tko si zapravo ti da se usuuje prigovarati Bogu? Zar e rukotvorina rei svome
rukotvorcu: 'Zato si me ovako nainio?' Ili: zar lonar nema vlasti nad glinom da od istoga
glinenog tijesta napravi jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu?

- Dakle, Bog sjedi na nebu i igra se ljudima? im je nezadovoljan neim to je sam stvorio, baca to u
smee.
- Augustin eli rei da nijedan ovjek ne zasluuje da ga Bog spasi. A ipak
je Bog izabrao nekolicinu koja e se spasiti od propasti. Njemu nije nikakva
tajna tko e se spasiti, a tko propasti. To je unaprijed odreeno. Eto, mi smo
glina u Bojoj ruci. Potpuno smo ovisni o njegovoj milosti.
- Onda se Augustin na neki nain vraa staroj vjeri u sudbinu.
- Ima neega u tome. No, Augustin ne oduzima ovjeku odgovornost za
vlastiti ivot. Njegov je savjet da ivimo tako da na vlastitom ivotnom toku
moemo opaziti pripadnost izabranoj skupini. Jer, on ne nijee da imamo
slobodnu volju. Ipak, Bog je unaprijed vidio kako elimo ivjeti.
- Zar to nije malo nepravedno? - upita Sofie. - Sokrat je smatrao da svi
ljudi imaju iste mogunosti zato to imaju isti razum. Augustin pak dijeli
ovjeanstvo u dvije skupine. Jedna e biti spaena, a druga je osuena na
propast.
- Da, Augustinovom se teologijom malo udaljavamo od atenskog huma
nizma. Ipak, ne dijeli Augustin ovjeanstvo u dvije skupine. On se oslanja na
biblijski nauk o spasenju i propasti. To produbljuje u svom velikom djelu O
Bojoj dravi.
- Priaj mi o tome!
- Izraz Boja drava ili kraljevstvo Boje potjee, kako znamo, iz
Biblije i Isusova navijetanja. Augustin je smatrao da je povijest neprestana
borba Boje drave i zemaljske drave. Te dvije drave nisu, slino
politikim dravama, strogo odijeljene. One se bore za vlast u svakom poje
dincu. Boja je drava ipak manje-vie prisutna u Crkvi, a zemaljska se
drava vidi u politikim dravnim tvorevinama - na primjer, u Rimskom
Carstvu koje se raspalo upravo u Augustinovo doba. Ovo je shvaanje posta
jalo sve razgovjetnije kako su se Crkva i drava borile za vlast tijekom sred
njeg vijeka. Izvan Crkve ne postoji spasenje, govorilo se tada. Augustinova
Boja drava na posljetku je poistovjeena s Crkvom kao organizacijom.
Tek je u razdoblju reformacije u 14. stoljeu dolo do protesta protiv toga da
ovjek mora u Crkvu kako bi se spasio.

153
JOSTEIN GAARDER

- Ta bilo je i vrijeme.
- Moemo si isto tako pribiijeiti da je Augustin prvi filozof koji u svoju
filozofiju uvlai i povijest. Borba izmeu dobra i zla nije ni u kojem sluaju
neto novo. Novo je to da se borba odvija u povijesti. Kod Augustina se vie
ne vidi mnogo platonizma. vrsto se dri linearnog shvaanja povijesti, koje
susreemo u Starom zavjetu. Zamisao je ta da je Bogu potrebna cijela povijest
kako bi ostvario svoju Boju dravu. Povijest je potrebna za odgoj ljudi i
unitenje zla. Reeno Augustinovim rijeima: Boja providnost vodi povijest
ovjeanstva od Adama do svretka povijesti kao to se pripovijest o nekom
ovjeku postupno raspreda od djetinjstva do starosti.
Sofie pogleda na svoj runi sat.
- Osam je sati ree. - Uskoro moram ii.
- Ali, prije ti moram ispriati o drugom velikom srednjovjekovnom filo
zofu. Da sjednemo van?
Alberto ustane s klupe. Sklopi dlanove svojih ruku i poe hodati niz crkvenu lau.
Izgledalo je kao da se molio Bogu ili razmiljao o duhovnim istinama. Sofie ga je slijedila;
inilo joj se da nema izbora.

Vani se iznad tla jo uvijek vukao tanki sloj magle. Sunce je ve odavno bilo izalo, ali jo nije
prodrlo kroz jutarnju maglu. Crkva Sv. Marije nalazila se na periferiji starog dijela grada.
Alberto je sjeo na klupu ispred crkve. Sofie se pitala to bi se dogodilo da netko proe
onuda. Sjediti na klupi u osam sati ujutro udno je samo po sebi, a stvar nije bila bolja stoga
to je sjedila zajedno sa srednjovjekovnim redovnikom.
- Osam je sati - poe on. - Prolo je otprilike etiri stotine godina od
Augustina, a sada poinje dugi kolski dan. to se tie nastave, do deset sati
prevladavaju samostanske kole. Izmeu 10 i 11 sati osnivaju se prve crkvene
kole u sklopu katedrala, a oko 12 sati prva sveuilita. Tada se, osim toga,
grade velike gotike katedrale. I ova je crkva izgraena u 13. stoljeu to se
doba takoer zove zreli srednji vijek. Ovdje u gradu nisu si mogli priutiti
gradnju vee katedrale.
- To valjda nije ni bilo potrebno - dosjeti se Sofie. - Najgore mi je kad su
crkve prazne.
- Ali, velike se katedrale nisu gradile samo da bi mogle primiti velik broj
vjernika. Podizane su u Boju ast, te su same po sebi neka vrsta bogosluja.
Meutim, u srednjem se vijeku dogodilo jo neto to je posebno vano za
nas filozofe.

154
 SOFIJIN SVIJET

- Hajde, reci!
Aiberto nastavi:
- Poeo se iriti utjecaj Arapa iz panjolske. Arapi su tijekom cijelog
srednjeg vijeka odravali aristotelovsku tradiciju u ivotu; krajem 12. stoljea
ueni Arapi dolaze u Sjevernu Italiju, odazivajui se na poziv talijanskih kne
eva. Tako su mnogi Aristotelovi spisi postali poznati, a nakon stanovitog
vremena i prevedeni s grkog i arapskog na latinski. To je stvorilo novo
zanimanje za prirodno-znanstvena pitanja. Osim toga, to je dalo nov ivot
pitanju o odnosu kranske objave i grke filozofije. U prirodnoznanstvenim
pitanjima Aristotela se vie nije zaobilazilo. No, to se dogaalo kada je
trebalo sluati filozofa, drati se iskljuivo Biblije? Slijedi li me?
Sofie kimne pa redovnik nastavi:
- Najvei i najznaajniji filozof zrelog srednjeg vijeka bio je Toma Akvin
ski, koji je ivio od 1225. do 1274. godine. Dolazi iz gradia Aquina izmeu
Rima i Napulja, ali je predavao i na Sveuilitu u Parizu. Ja ga zovem filo
zof, ali on je takoer bio teolog. Nekakve stvarne razlike izmeu filozofije
i teologije u to doba nema. Ukratko moemo rei da je Toma Akvinski
pokrstio Aristotela, kao to je Augustin pokrstio Platona poetkom sred
njeg vijeka.
- Zar nije malo udno pokrtavati filozofe koji su ivjeli nekoliko stoljea
prije Krista?
- Moglo bi se rei. No, pod pokrtavanjem ove dvojice velikih filozofa
razumijemo da su se tumaili i objanjavali tako da vie nisu bili prijetnja
kranskom nauku. O Tomi Akvinskom kae se da je uhvatio bika za rogo
ve.
- Zaista nisam znala da filozofija ima veze s borbom bikova.
- Toma Akvinski je bio medu onima koji su pokuali sjediniti Aristotelo
vu filozofiju s kranstvom. Kaemo da je stvorio veliku sintezu vjere i znanja.
To je postigao time to se udubio u Aristotelovu filozofiju i uhvatio ga za
rije.
- Ili za rogove. Naalost, noas nisam spavala, tako da se bojim da e
ovo morati poblie objasniti.
- Toma Akvinski smatra da nije neophodan sukob izmeu onog to nam
govori filozofija ili razum, i onog to nam govori kranska objava ili vjera.
Najee nam i vjera i filozofija govore isto. Zato pomou razuma moemo
doi do istih istina o kojima itamo u Bibliji.
- Kako je to mogue? Zar nam razum moe rei da je Bog stvorio svijet u
est dana? Ili da je Isus Sin Boji?

155
JOSTEIN GAARDER

- Ne, te iste vjerske istine dostupne su nam samo posredstvom vjere i

kranske objave. No, Toma smatra da postoji niz prirodnih teolokih isti
na. Misli na istme do kojih se moe stii i putem kranske objave i putem
naeg uroenog ili prirodnog razuma. Takva je istina, na primjer, da Bog
postoji. Toma dri da k Bogu vode dva puta. Jedan put je put vjere i objave.
Drugi put ide kroz razum i osjetimo opaanje. Sigurniji je, dodue, put vjere
i objave, jer je lako zalutati ako se ovjek oslanja samo na svoj razum. No,
Tomina je poenta da filozof kao Aristotel i kranski nauk ne moraju stajati u
sukobu.
- Dakle, svejedno je drimo li se Aristotela ili Biblije?
- Ne, ne. Aristotel je proao samo dijelom puta zato to nije poznavao
kransku objavu. No proi dijelom puta nije isto to i poi krivim putem.
Na primjer, nije krivo rei da se Atena nalazi u Europi, ali nije ba ni pre
cizno. Ako ti neka knjiga kae da je Atena europski grad, pametno je zaviriti
i u kakvu zemljopisnu knjigu. Potpuna je istina: Atena je glavni grad Grke,
male zemlje na jugoistoku Europe. Ima li sree, moda dozna i neto o
Akropoli. Da i ne spominjem Sokrata, Platona i Aristotela!
- Ali, i prvi je podatak o Ateni istinit!!
- Tono! Stvar je u tome da Toma eli pokazati da postoji samo jedna
istina. Kad Aristotel ukazuje na neto to mi razumom spoznajemo kao isti
nu, onda se to ne sukobljava s kranskim naukom. Jednom dijelu istine
moemo se potpuno pribliiti pomou razuma i osjetilnih dojmova; -Aristo
tel govori upravo o takvim istinama kad opisuje biljni i ivotinjski svijet.
Drugi dio istine nam je kroz Bibliju objavio Bog. No, ta se dva dijela istine
dodiruju u mnogim vanim tokama. Postoje pitanja na koja nam Biblija i
razum daju iste odgovore.
- Na primjer, da postoji Bog?
- Ba tako. Aristotelova filozofija takoer pretpostavlja da postoji Bog -
ili prvi uzrok koji pokree sve prirodne procese. No, on ne daje nikakav
poblii opis Boga. Tu se u potpunosti moramo drati Biblije i Isusova nauka.
- Ali, zar je sigurno da Bog zaista postoji?
- O tome se, naravno, moe raspravljati. No, i dan-danas se veina ljudi
slae da ovjeji razum nikako ne moe dokazati da Bog ne postoji. Toma ide
korak dalje. On misli da, na temelju Aristotelove filozofije, moe dokazati
postojanje Boga.
- Nije loe.
- Razumom takoer moemo spoznati da sve oko nas sigurno ima prvi
uzrok, smatra on. Bog se, dakle, objavljuje ljudima kroz Bibliju i kroz ra-

156
 SOFIJIN SVIJET

zum. Zato postoji objavljena teologija i prirodna teologija. Tako je i na podruju morala. U
Bibliji moemo proitati kako Bog eli da ivimo. Ali, Bog nas je opremio i savjeu koja nam
omoguuje razlikovanje dobra od zla na prirodnoj osnovi. Dakle, k moralnom ivotu takoer
vode dva puta. Mi znamo da je krivo nekog povrijediti, ak i da nismo u Bibliji proitali: Kako
elite da vama ine ljudi, tako inite i vi njima. Meutim, i ovdje je sigurnije slijediti biblijske
zapovijedi.
- Mislim da razumijem - ree Sofie. - To je kao kad vidimo da sijeva i
ujemo grmljavinu pa znamo da je vani oluja.
- Tono. ak i da smo slijepi, uli bismo grmljavinu. A da smo gluhi,
vidjeli bismo da sijeva. Najbolje je, naravno, i uti i vidjeti. No, izmeu onog
to vidimo i onog to ujemo ne postoji nikakva suprotnost. Naprotiv, ta se
dva dojma dopunjuju.
- Shvaam.
- Dopusti mi da dodam jo jednu usporedbu. Ako ita neki roman - na
primjer, Victoriju Knuta Hamsuna...
- Taj sam zapravo proitala...
- Zar onda, itajui taj roman, ne doznaje neto o piscu koji ga je napi
sao ?
- Mogu barem pretpostaviti da pisac koji je napisao knjigu postoji.
- Moe li o njemu neto vie doznati?
- Ima prilino romantian pogled na ljubav.
- Kada ita taj roman, Hamsunovu tvorevinu, moe, dakle, malo u-
poznati i Hamsunovu prirodu. No, ne moe oekivati da e u knjizi nai
osobne podatke o piscu. Moe li, na primjer, u Victoriji proitati koliko je
godina pisac imao kad ju je napisao, gdje je ivio ili koliko je, na primjer,
djece imao?
- Naravno da ne.
- Ali te podatke moe nai u Hamsunovoj biografiji. Samo u biografiji ili
autobiografiji moe poblie upoznati pievu osobu.
- Da, to je tono.
- Takav je otprilike odnos izmeu onog to je Bog stvorio i Biblije. Do
voljno je proetati prirodom kako bismo spoznali da Bog postoji. Moemo
ak vidjeti da voli cvijee i ivotinje, jer ih inae vjerojatno ne bi stvorio. No,
podatke o Bojoj osobi nalazimo samo u Bibliji - dakle, u Bojoj autobiogra
fiji.
- To ti je dobar primjer.

157
JOSTEIN GAARDER

-Aha...
Alberto je prvi put ostao zamiljen i bez odgovora.
- Ima li ovo kakve veze s Hildom? - izleti Sofiji.
- Ta ne znamo ak ni to postoji li Hilde uope.
- Ali znamo da za njom posvuda ostaje trag. Razglednice, svilena mara
ma, zeleni novanik, dokoljenica...
Alberto kimne:
- ini se da Hildin otac odluuje koliko e takvih tragova ostaviti. No,
zasad znamo samo to da postoji osoba koja nam alje razglednice. elio bih
da nam napie i neto o sebi. Ipak, o tom potom.
- Dvanaest je sati. Ja svakako moram poi kui prije nego to srednji
vijek istekne.
- Zavrit u s nekoliko rijei o tome kako je Toma Akvinski preuzeo
Aristotelovu filozofiju sa svih podruja gdje se nije suprotstavljala kranskoj
teologiji. To se tie Aristotelove logike, njegove spoznajne filozofije, a pose
bice njegove filozofije prirode. Sjea li se, na primjer, da je Aristotel opisao
ljestvicu oblika - od biljaka i ivotinja pa do ljudi?
Sofie zakima.
- Ve je Aristotel smatrao da ta ljestvica vodi prema Bogu kao nekakvoj
maksimalnoj egzistenciji. Shemu je bilo lako prilagoditi kranskoj teologiji.
Toma ui da stupanj postojanja raste od biljaka i ivotinja do ljudi, od ljudi
do anela, te od anela do Boga. Kao i ivotinje, ljudi imaju tijelo i osjetilne
organe, ali ovjek takoer ima razum kojim promilja. Aneli nemaju tijelo
ni osjetilne organe, ali zato imaju neposrednu, trenutanu inteligenciju. Oni
ne moraju promiljati kao ljudi, niti moraju neto zakljuivati iz neeg
drugog. Oni znaju sve to je i ljudima dano da znaju, a da ne moraju do toga
doi stupnjevito kao mi. Budui da nemaju tijelo, aneli nikad ne mogu
umrijeti. Nisu vjeni kao Bog, jer je i njih Bog jednom stvorio. Kako nemaju
tijelo od kojeg se mogu rastaviti, nikad ne umiru.
- To zvui divno.
-Ali nad anelima kraljuje Bog, Sofie. On sve vidi i uje u jednoj povezanoj viziji.
- Onda nas on sada vidi.
- Da, moda nas vidi, ali ne sada. Za Boga vrijeme ne postoji kao za
nas. Nae sada nije i Boje sada. Ako nama proe nekoliko tjedana, ne
znai da i Bogu prolazi nekoliko tjedana.
- Ba je to jezivo! - izleti Sofiji.

158
 SOFIJIN SVIJET

Ona poklopi usta rukom. Alberto je pogleda, pa Sofie nastavi:

- Dobila sam jo jednu razglednicu od Hildinog oca. Napisao je da ako
Sofiji proe tjedan ili dva, ne mora znaiti da i nama vrijeme protjee istom
brzinom. Ti si rekao gotovo istu stvar o Bogu!
Sofie je opazila da je licem pod smeom kukuljicom prola ljutita grimasa.
- Moe ga biti sram!
Sofie nije razumjela to mu je to znailio, moda je to samo jezina figura. Alberto nastavi:
- Naalost, Toma Akvinski je preuzeo i Aristotelov pogled na enu. Sjea
se moda da je Aristotel drao da je ena gotovo nekakav nesavren muka
rac. Osim toga, mislio je da djeca nasljeuju samo oeve osobine. Jer, ena je
pasivna, ona koja prima, a mukarac aktivan, onaj koji oblikuje. Po Tomi se
to miljenje slae s Biblijom, gdje na primjer stoji da je ena stvorena od
mukareva rebra.
- Glupost!
- Vano je dodati da su jajaca sisavaca pronaena tek 1827. godine.
Zato moda i nije udno to se vjerovalo kako je mukarac onaj koji daje
oblik i ivot u procesu razmnoavanja. Osim toga, moramo zabiljeiti da
Toma smatra da je ena podlona mukarcu samo kao prirodno bie. enina
dua ima istu vrijednost kao mukareva. U nebu vlada jednakost meu spo
lovima iz jednostavnog razloga to sve tjelesne spolne razlike nestaju.
- I to mi je nekakva utjeha. Zar u srednjem vijeku nije bilo enskih
filozofa?
- Crkvenim ivotom srednjeg vijeka dominiraju mukarci. No, to ne zna
i da nije bilo enskih mislilaca. Jedna od njih bila je Hildegard od Bingena...
Sofie razrogai oi:
- Ima li ona kakve veze s Hildom?
- Kakvo je pak to pitanje! Hildegard je ivjela kao redovnica u dolini
Rhine od 1098. do 1179. godine. Iako je bila ena, propovijedala je, pisala,
bila lijenica, botaniarka i istraivaica prirode. Ona moda moe biti sim
bolom toga da su ene u srednjem vijeku obino razboritiji spol - da, ak i
znanstveniji.
- Pitala sam ima li ona kakve veze s Hildom?
- Jedno od starih kranskih i idovskih shvaanja bilo je da Bog nije
samo mukarac. On ima i ensku stranu, majku prirodu. Jer, i ene su
stvorene na Boju sliku. Na grkom se ova enska strana u Boga zove Sophia.
Sophia ili Sofie znai mudrost.

159
JOSTEIN GAARDER

Sofie odmahne glavom kao da se predaje. Zato joj to nitko nije rekao? I zato nikad nije
pitala? Alberto nastavi:
- Medu Zidovima i pravoslavnima Sophia je, to jest Boja majka priroda,
igrala izvjesnu ulogu tijekom srednjeg vijeka. Na Zapadu su je zaboravili. No,
onda stie Hildegard. Ona pria da joj se Sophia ukazivala u vizijama. Bila je
obuena u zlatnu tuniku ukraenu skupocjenim dragim kamenjem...
Sofie ustane s klupe. Sophia se ukazivala Hildegard u vizijama...
- Moda se i ja ukaem Hildi.
Ona sjedne natrag. Alberto po trei put poloi ruku na njezino rame.
O tome moramo dobro razmisliti. No, sada je skoro jedan sat. Mora dorukovati, novo
doba je na pomolu. Pozivam te na sastanak o renesansi. Hermes e doi po tebe u vrt.
Ustavi, udnovati redovnik krene prema crkvi. Sofie ostane sjediti, razmiljajui o
Hildegard i Sophiji, te o Hildi i Sofiji. Odjednom joj tijelom proe trzaj. Ustane i povika za
uiteljem filozofije preobuenim u redovnika:
- Je li u srednjem vijeku ivio i neki Alberto?
Ovaj malo uspori hod, te ree, neznatno se osvrnuvi:
- Toma Akvinski imao je vrlo uvenog uitelja filozofije. On se zvao
Albert Veliki...
Zatim je, sagnuvi glavu, uao u crkvu Sv. Marije i nestao.
No, Sofie se nije predavala. I ona ude natrag u crkvu. Meutim, ova je bila potpuno
prazna. Da ga nije zemlja progutala?
Naputajui crkvu, primijeti sliku Sv. Marije. Prie joj posve blizu, te je stane paljivo
promatrati. Odjednom pod jednim okom na slici otkrije kapljicu vode. Je li to suza?
Sofie izleti iz crkve i otri prema Jorunninoj kui.

160
 RENESANSA

...o boanski rode u ovjejem

ruhu...

Jorunn je bila u dvoritu ispred svoje ute kue kad je Sofie, zapuhana, pristigla do vrtnih vrata oko
pola dva.
- Nema te ve vie od deset sati! - uzvikne Jorunn.
Sofie odmahne glavom.
- Nema me ve vie od tisuu godina.
- Pa gdje si bila?
- Imala sam sudar s jednim srednjovjekovnim redovnikom. Ba je zaba
van!
- Ti si luda. Tvoja je mama nazvala prije pola sata.
-to si joj rekla?
- Rekla sam da si otila u kiosk.
- I to je onda ona rekla?
- Da je nazove kad se vrati. S mojima je bilo gore. Doli su oko deset u
sobu s kakaom i emljama. A jedan krevet prazan.
- to si im rekla?
- Bilo mi je uasno neugodno. Rekla sam da si otila kui jer smo se
posvaale.
- Onda se pod hitno moramo ponovno sprijateljiti. A tvoji roditelji neka
ne razgovaraju s mojom mamom nekoliko dana. Misli da e nam to uspjeti?

161
JOSTEIN GAARDER

Jorunn slegne ramenima. Sljedeeg je trenutka u vrtu osvanuo Jorunnin otac s takama. Na
sebi je imao kombinezon. Bilo je oito da se jo nije pomirio s liem palim prole godine.
- Gle, zar to nisu nae svaalice? - ree. - Sada vie nema ni jednog lista
na podrumskom kapku.
- Ba fino! - otpovrnu Sofie. - Onda moda moemo tamo popiti kakao
umjesto u krevetu.
Jorunnin se otac usiljeno nasmija, a Jorunn se trgne. U Sofijinoj se kui malo nehajmje govorilo
nego kod financijskog savjetnika Ingebrigtsena i njegove gospode.
- ao mi je, Jorunn. Mislila sam da i ja moram malo pridonijeti zataka
vanju.
- No, hoe li mi neto ispriati?
- Ako me bude pratila kui. To ionako nije za ui financijskih savjetnika
ili ostarjelih Barbie-lutkica.
- Ba si grozna. Je li to gore od tonueg braka koji jednog od partnera
tjera na more?
- Sigurno nije. Ali, noas gotovo uope nisam spavala. Osim toga, poi
njem se pitati vidi li Hilde sve to mi radimo.
Krenule su prema Djetelinskoj ulici.
- Misli da je vidovita?
- Moe biti. A moda i nije.
Bilo je oito da Jorunn nije oduevljena svom tom tajnovitosti.
- Meutim, to ne objanjava zato njezin otac alje one lude razglednice
u neku naputenu kolibu u umi.
- Priznajem da je to slaba toka.
- Zar mi nee rei gdje si bila?
I onda joj je rekla. Ispriala joj je i o zagonetnom teaju filozofije. Zauzvrat je zahtijevala
sveanu zakletvu da e sve ostati meu njima.
Dugo su hodale bez rijei.
- Ne svia mi se to - ree Jorunn dok su se pribliavale Djetelinskoj 3.
Zaustavila se pred Sofijinim dvorinim vratima; spremala se okrenuti.
- Nitko te nije ni molio da ti se svia. No, filozofija nije nekakva bezopa
sna drutvena igra. Rije je o tome tko smo i odakle smo. Misli li da o tome
dovoljno uimo u koli?

162
 SOFIJIN SVIJET

- Pa nitko ionako ne zna odgovor na ta pitanja.

- Mi ih ne uimo ak ni postavljati.

Kad je Sofie ula u kuhinju, subotnja je kaa bila na stolu. Nije pala nikakva primjedba zbog toga
to nije nazvala od Jorunn.
Nakon kae rekla je da eli malo prilegnuti. Priznala je mami da prolu no nije puno spavala. To
nije bilo neobino nakon noenja kod prijateljice.
Prije nego to je legla, stala je pred veliko mjedeno zrcalo koje je bila objesila na zid. Najprije je
vidjela samo svoje blijedo i umorno lice. No trenutak kasnije, kao da se odjednom iza njezinog lica
pojavio slabaan obris nekog drugog lica.
Sofie nekoliko puta duboko udahne. Jo joj je samo trebalo da si pone svata umiljati.
Vidjela je otar odraz svog blijedog lica ovjenanog crnom kosom, koja nije stvorena ni za to
drugo nego za glatku, prirodom danu, frizuru. No, ispod njezinog lica pojavljivao se odraz neke
druge djevojke.
Odjednom je nepoznata djevojka poela energino namigivati s oba oka. Kao da joj je htjela dati do
znanja da zaista jest tamo s druge strane. Sve je trajalo samo nekoliko sekundi. Onda je nestala.
Sofie sjedne na krevet. Nije uope sumnjala da je u zrcalu vidjela Hildino lice. Jednom je u
Majorovoj kolibi na nekoliko sekundi vidjela njezinu sliku sa kolske potvrde.
Nije li udno da ovakve zagonetne stvari doivljava samo kad je mrtva umorna? A poslije se uvijek
pita je li sve skupa samo plod mate.
Poloivi odjeu preko stolice, Sofie se zavue pod pokriva. Zaspala je istog trena. Dok je spavala,
usnila je neobino snaan i jasan san.
Sanjala je da se nala u velikom vrtu okrenutom prema crvenom spremitu za amce. Na molu kraj
spremita sjedila je djevojica svijetle kose i promatrala more. Sofie joj je prila i sjela kraj nje. No,
nepoznata djevojica kao da je nije primjeivala, ja se zovem Sofie, predstavila se. Ova je nije ni ula ni
vidjela. Ti si izgleda i gluha i slijepa, ree Sofie. Strana se djevojica zaista bila ogluila na Sofijine rijei.
Odjednom je Sofie ula kako netko vie: Hildice!. Tada je djevojica poskoila s mola i potrala
prema kui. Znai da ipak nije ni gluha ni slijepa. Iz kue je u susret djevojici dotrao sredovjeni
ovjek. Na sebi je imao uniformu i plavu beretku. Nepoznata mu se djevojica bacila oko vrata pa ju je
mukarac nekoliko puta zavrtio oko sebe. Tada je Sofie na molu, tamo gdje je djevojica sjedila, opazila
lani sa zlatnim kriiem. Podigla ga je i stavila na svoj dlan. Onda se probudila.

163
JOSTEIN GAARDER

Sofie pogleda na sat. Spavala je otprilike dva sata. Uspravila se u krevetu i razmiljala o
udnovatom snu. Bio je tako snaan i jasan da joj se inilo da ga je zaista doivjela. Sofie je bila
sigurna da kua i pristanite iz sna negdje zaista postoje. Zar ne slie onoj slici koja visi u Majorovoj
kolibi? U svakom sluaju, djevojica iz sna je nesumnjivo Hilde Moller Knag, a mukarac njezin otac
koji se vratio iz Libanona. U snu ju je malo podsjeao na Alberta Knoxa...
Kad je Sofie ustala i poela pospremati krevet, primijetila je pod jastukom zlatni lani s kriem.
Na stranjoj strani kriia bila su ugravirana tri slova: HMK.
Istina, Sofie nije jednom sanjala da je nala vrijedne stvari. No, ovo joj je prvi put da je iz sna
uspjela istrgnuti nekakvu vredninu.
- K vragu! - ree naglas.
Bila je tako ljuta da je otvorila vrata ormara i iknula lani ravno na najgornju policu, gdje su ve
bili svileni rubac, bijela dokoljenica i razglednice iz Libanona.

Kad se Sofie probudila u nedjelju ujutro, ekao ju je veliki doruak - vrue pecivo i juice od
narane, jaja i francuska salata. Dogodilo bi se ponekad da se mama nedjeljom probudi prije nje.
Tada bi svoju ast ulagala u to da napravi solidan doruak prije nego to bi probudila Sofie. Za
vrijeme doruka majka ree:
- U vrtu je nekakav pas. Cijelog se prijepodneva ulja oko stare ivice. Da
mi je samo znati to radi ovdje.
- Aha! - uzviknu Sofie, ali se istog trenutka ugrize za usne.
-Je li i prije dolazio?
Sofie je ve bila na nogama. Otila je do prozora u dnevnoj sobi koji je bio okrenut prema
velikom vrtu. Ba kao to je mislila: Hermes je leao pred tajnim ulazom u Tjesnac.
to sada kazati mami? Majka se nala kraj nje prije nego to je uspjela domisliti odgovor.
- Kae da je ve dolazio?
- Sigurno je tamo zakopao neku kost. Pa je sada doao po svoje blago. I
psi imaju sjeanje...
- Moda, Sofie. Ti si bolji ivotinjski psiholog od mene.
Sofie je napregnuto razmiljala.
- Otpratit u ga kui - ree.

164
 SOFIJIN SVIJET

- Znai da zna gdje ivi?

Ona slegne ramenima.
- Sigurno oko vrata ima ogrlicu s adresom vlasnika.
Nekoliko minuta kasnije, Sofie je bila na putu u vrt. Kad ju je Hermes ugledao, dotrao je do nje
divlje maui repom, pa onda skoio na nju.
- Dobar deko, Hermes.
Znala je da mama stoji kraj prozora. Samo da Hermes ne pode kroz ivicu! No, pas potri prema
ljunanom puteljku pred kuom, proleti dvoritem i skoi na ogradu.
Kad su za sobom zatvorili vrata, Hermes nastavi hodati nekoliko koraka ispred Sofie. Slijedio je
dugaak put kroz naselje. Nisu jedino Sofie i Hermes bili na nedjeljnom izletu. Mnogo je obitelji etalo
naokolo. Sofie osjeti ugriz zavisti.
Dogodilo se da je Hermes njukao po drugim psima ili po grabama uz put, ali im bi Sofie rekla:
Ovamo, on bi joj se vratio.
Uskoro su preli zaputeni panjak, veliko sportsko igralite i park. Nali su se na prometnijem
podruju. Uputili su se prema sreditu grada irokom makadamskom cestom kojom su vozili trolejbusi.
Kad su se nali u centru, Hermes prijee preko Velikog trga pa krene Crkvenom ulicom. Doli su u
stari dio grada, pun ogromnih zgrada s prijeloma stoljea. Bliilo se pola dva.
Nalazili su se u posve drugom dijelu grada. Ovamo Sofie nije esto dolazila. Jednom je, kad je bila
mala, posjetila staru tetu u jednoj od ovih ulica.
Ubrzo su stigli na mali trg medu starim zgradama. Zvao se Novi trg, iako je sve bilo jako staro.
Ta i grad je vrlo star - osnovan je u srednjem vijeku.
Hermes se uputio prema ulazu broj 14, zastao pred njim i ekao da Sofie otvori vrata. Ona je u
utrobi osjeala neugodu.
U ulazu je visjelo mnogo zelenih potanskih sanduia. Sofie otkri da je na jedan u najgornjem redu
bila nalijepljena razglednica. Na njoj je potar ostavio poruku da je primalac nepoznat. Primalac je:
Hilde Mtaller Knag, Novi trg 14.... ig je otisnut 15. lipnja. Do tada je ostalo jo dva tjedna, ali ini
se da to potaru nije upalo u oi.
Sofie skine razglednicu sa sanduia i proita je:

Draga Hilde, Sofie upravo stie u kuu uitelja filozofije. Ona e uskoro napuniti petnaest godina,
ali ti si ih jo juer napunila. Ili je to moda

165
JOSTEIN GAARDER

danas, Hildice ? Ako je danas, onda je sigurno jako kasno. Ali, nai satovi nisu uvijek usklaeni. Jedna
generacija stari dok druga cvjeta. U meuvremenu povijest ide svojim putem. Jesi li ikad razmiljala
o tome da se povijest Europe moe usporediti sa ivotom ovjeka? Stari je vijek djetinjstvo Europe.
Onda dolazi dugotrajni srednji vijek - to je Europin kolski dan. Potom stie renesansa. Dugaki
kolski dan zavrava i mlada se Europa uzbueno i nestrpljivo baca u ralje ivota. Moda smijemo rei
da je renesansa Europin petnaesti roendan. Sredina je lipnja, dijete moje -divno je ivjeti!
P.S. ao mi je uti da si izgubila svoj zlatni krii. Mora malo bolje paziti na svoje stvari! Voli
te tata - koji je odmah iza ugla.

Hermes se ve poeo uspinjati stubama. Sofie uze razglednicu i pode za njim. Morala je trati kako bi ga
sustigla; divlje je mahao repom. Proli su drugi, trei, etvrti i peti kat. Odatle su dalje vodile uske stube.
Ta nee valjda skroz do krova? No, Hermes nastavi tim tijesnim stubama. Zaustavi se pred uskim vratima
te stane grepsti po njima.
Ubrzo Sofie zau da se iznutra pribliavaju koraci. Vrata se otvore i ona ugleda Alberta Knoxa. On je
promijenio kostim, ali je i danas bio preobuen. Imao je bijele dokoljenice, iroke crvene hlae, te uti
kaputi s vreastim ramenima. Podsjeao je Sofie na dokera iz snopa karata. Ako ne grijei, bio je u
tipinom renesansnom odijelu.
- Lakrdijau jedan! - uzvikne Sofie, gurajui ga u stranu i ulazei u stan.
Ponovno je sirotog uitelja filozofije uinila rtvom svog straha pomijeanog sa srameljivosti.
Sofie je takoer bila uzrujana zato to je u ulazu nala onu razglednicu.
- Ne tako naglo, dijete moje - ree Alberto zatvorivi vrata.
- Evo i pote - ree Sofie i doda mu razglednicu, kao da je on za sve bio
odgovoran.
Alberto proita to je pisalo, te se zamisli odmahujui glavom.
- Postaje sve bezobrazniji. Sigurno nas koristi kao neku vrstu roendan
ske zabave za svoju ker.
S tim rijeima razdere razglednicu u bezbroj komadia. Onda sve baci u koaru za otpatke.
- lamo je pisalo da je Hilde izgubila svoj zlatni krii - ree Sofie.
- Vidio sam.
- A taj sam krii ja nala u svom krevetu. Moda zna kako je tamo
dospio?

166
 SOFIJIN SVIJET

Alberto je pogleda u oi sa sveanim izrazom na licu.

- Moda ti to djeluje primamljivo. No, to je samo jeftin trik koji ga ne
stoji nimalo truda. Usredotoimo se radije na velikog zeca koji se izvlai iz
crnog cilindra svemira.
Uli su u sobu koja je bila udnija od svega to je Sofie ikad vidjela.
Alberto je ivio u velikom potkrovnom stanu s kosim stropom. Na stropu je bio prozor koji je u
sobu putao jako svjetlo ravno s neba. Soba je imala jo jedan prozor, okrenut prema gradu. Kroz taj je
prozor Sofie vidjela krovove starih kua.
Sofie je najvie udilo ono to se nalazilo u velikoj sobi. Bila je puna namjetaja i predmeta iz
potpuno razliitih povijesnih razdoblja. Sofa je moda potjecala iz triciesetih godina, stari pisai stol s
prijeloma stoljea, a jedna od stolica bila je stara barem nekoliko stotina godina. No, namjetaj je samo
jedna stvar. Po policama i ormarima bilo je starih ukrasnih i upotrebnih predmeta. Tu su bili stari
satovi i vrevi, muari i retorte, noevi i lutke, pera i podupirai za knjige, oktanti i sckstanti, kompasi i
barometri. itav jedan zid bio je pokriven knjigama, ali ne onakvim kakve se mogu vidjeti u knjiari.
Zbirka kao da je takoer bila presjek stoljetne proizvodnje knjiga. Na zidovima su visjeli crtei i slike.
Neke su slike sigurno nastale posljednjih desetljea, ali veinom su bile vrlo stare. Osim toga, na zidovima
je bilo i nekoliko starih karata. Meutim, vidjela je da barem jedna od njih, koja je prikazivala Norveku,
nije ba jako tona.
Sofie je nekoliko minuta stajala bez rijei. Obazirala se naokolo sve dok sobu nije vidjela iz svih
moguih kutova.
- Vidim da skuplja svakakvu starudiju ree na kraju.
- No, no. Pomisli samo na to koliko je stoljea povijesti sauvano u ovoj
sobi. Ne bih to ba nazvao starudijom.
- Ima li starinarnicu ili neto takvo?
Albertovo lice poprimi gotovo sjetan izraz.
- Ne doputaju svi da ih preplavi rijeka povijesti, Sofie. Neki zastaju i
kupe sa sobom ono to rijeka ispere na obalu.
- To je ba udno reeno.
- Ali istinito, dijete moje. Mi ne ivimo samo u naem dobu. Sa sobom
nosimo i svoju povijest. Nemoj zaboraviti da su stvari u ovoj sobi jednom bile
nove novcate. Ovu je drvenu lutkicu iz 16. stoljea moda netko napravio za
peti roendan neke djevojice. Moda njezin stari djed... Onda je ona postala
tinejder, Sofie. Pa je odrasla i udala se. Moda je i sama dobila ker, pa joj

167
JOSTEIN GAARDER

dala lutkicu u nasljee. Onda je ostarila te jednog dana umrla. Zacijelo je imala dug ivot, ali je
ipak umrla. I nikad se vie nije vratila. Zapravo je ovdje bila samo u kratkom posjetu. Njezina
lutka, eto, stoji tamo na polici.
- Sve zvui tako tuno i sveano.
-Ali, ivot jest u isto vrijeme tuan i svean. Puteni smo u udesni svijet u kojem susreemo
jedni druge, pozdravljamo se - i zajedno smo jedno vrijeme. Onda se gubimo i nestajemo isto tako
naglo i neopravdano kao to smo jednom i doli.
- Smijem li te neto upitati?
- Vie se ne igramo skrivaa.
- Zato si se uselio u Majorovu kolibu?
- Zato da ne budemo daleko jedno od drugog u ono vrijeme kad smo
razgovarali samo putem pisama. Znao sam da je ta stara koliba bila prazna.
- I onda si se samo uselio?
- I onda sam se samo uselio.
- Onda mi moda moe objasniti kako je Hildin otac znao da si to
uinio.
- Ako sam u pravu, on zna gotovo sve.
- Ipak, ne razumijem kako je mogue nagovoriti potara da donese potu
duboko u umu?
Alberto se lukavo nasmijei.
- ak je i to Hildinom ocu samo malenkost. Jeftini hokus-pokus, bez
naajna obmana. Mi moda ivimo pod najstroim nadzorom na svijetu.
Sofie je postajala ljuta.
- Ako ga ikad sretnem, iskopat u mu oi.
Priavi sofi, Alberto sjedne. Sofie pode za njim i zavali se u duboki naslonja.
- Samo nas filozofija moe pribliiti Hildinu ocu - ree tada. - Danas u
ti priati o renesansi.
- Samo ti poni.
- Nekoliko godina nakon Tome Akvinskog, kranska se kultura ujed
naenosti poela raspadati. Filozofija i znanost sve su se vie odvajale od
crkvene teologije, to je pridonijelo da se vjerski ivot poeo slobodnije od
nositi prema razumu. Sve je vie ljudi naglaavalo da se Bogu ne moemo
pribliiti razumom, jer je Bog - bez obzira na sve - misaono nepojmljiv. Za
ovjeka nije najvanije razumjeti kransku tajnu, ve podloiti se Bojoj volji.

168
 SOFIJIN SVIJET

- Razumijem.
- To da su vjerski ivot i znanost bili slobodniji jedno prema drugom,
poploilo je put novoj znanstvenoj metodi, ali i novoj vjerskoj revnosti. Tako
su poloeni temelji dvama znaajnim prevratima 15. i 16. stoljea, naime
renesansi i reformaciji.
- Uzmimo te prevrate jedan po jedan, moe?
- Pod renesansom smatramo opsean kulturni procvat koji se javlja kra
jem 14. stoljea. Poela je u Sjevernoj Italiji, ali se brzo proirila na sjever u
15. i 16. stoljeu.
- Zar nisi jednom rekao da renesansa znai preporod?
-Jesam, a ono to preporada je umjetnost i kultura antike. Obino govorimo i o renesansnom
humanizmu, zato to je polazna toka ponovno ovjek, za razliku od dugotrajnog srednjeg vijeka
koji je sve ivotne prilike promatrao u boanskom svjetlu. Nova je parola: poi k izvorima, to prije
svega znai k antikom humanizmu. Iskapati starovjekovne skulpture i spise postalo je gotovo
narodnim sportom. U modi je takoer bilo uenje grkog, to je otvorilo put novom prouavanju
grke kulture. Prouavanje grkog humanizma imalo je ponajprije pedagoki cilj. Studij humanistikih
predmeta pruao je klasian odgoj i razvijao ono to bismo mogli nazvati ljudskim osobinama.
Konji se raaju, govorilo se, ali ljudi ne - oni se odgajaju.
- Dakle, nas se mora odgojiti kako bismo bili ljudi?
- Da, to je bila zamisao. No, prije nego to poblie promotrimo ideje
renesansnog humanizma, moramo rei neto o politikoj i kulturnoj pozadi
ni renesanse.
Alberto ustane i pone tumarati po sobi. Uskoro je zastao i pokazao na jedan vrlo star
instrument na jednoj od polica.
- to je to? - upita.
- Izgleda kao stari kompas.
- Tono.
Zatim pokae na staru puku koja je visjela na zidu iznad sofe.
- A ovo?
- Puka nekog starog godita.
- Vrlo dobro - a ovo?
Alberto je s police skinuo veliku knjigu.
- To je neka stara knjiga.
- Da se malo tonije izrazimo - inkunabula.

169
JOSTEIN GAARDER

- Inkunabula?
- To zapravo znai djetinjstvo. Rije se koristi za knjige koje su tiskane
u djetinjstvu tiskarstva, to e rei - prije 1500. godine.
- Zar je zaista tako stara?
- Da, tako je stara. I upravo ova tri otkria koja sam ti pokazao (kompas,
barut i tiskarstvo) vane su pretpostavke novog doba koje se zove renesansa.
- To mora malo bolje objasniti.
- Kompas je omoguio laku navigaciju. Drugim rijeima, bio je vana
osnova velikih geografskih otkria. To je, u neku ruku, bio i barut. Novo je
oruje uinilo Europljane vojno nadmonima u odnosu na amerike i azijske
kulture. No, i u Europi je barut bio jako vaan. Tiskarstvo je bilo vano za
irenje novih misli renesansnih humanista. Ono je osobito pridonijelo tome
da Crkva gubi svoju staru svevlast kao prenositelj znanja. Uzastopce su slije
dili novi instrumenti i pomagala. Jedan od vanih instrumenata bio je, na
primjer, dalekozor. On je astronomiji otvorio posve nove mogunosti.
- Na kraju su dole svemirske rakete i sonde za sputanje na Mjesec!?
- Malo si se pourila. Ipak, u renesansi je poeo proces koji je na kraju
doveo ljude do Mjeseca. Do Hiroime i ernobila takoer. No, sve je poelo
nizom promjena na kulturnom i ekonomskom podruju. Vaan preduvjet bio
je prijelaz s naturalne na robno-novanu privredu. Potkraj srednjeg vijeka
razvili su se gradovi sa ivim obrtom i trgovinom novim proizvodima, te
robno-novanom privredom i bankarstvom. Tako je izrastao graanski stale
koji si je stvorio stanovitu slobodu u odnosu na prirodne uvjete. ivotne su
se potreptine mogle kupovati novcem. Tako je razvoj nagraivao radinost,
matu i domiljatost ljudi. Pojedinac se naao pred posve novim zahtjevima.
- To me malo podsjea na postanak grkih gradova dvije tisue godina
prije.
- Ima pravo. Rekao sam ti da se grka filozofija istrgnula iz mitoloke
slike svijeta vezane uz seosku kulturu. Na isti su se nain graani renesanse
stali oslobaati feudalnih velikaa i crkvene moi. U isto vrijeme budi se
zanimanje za grku kulturu kao posljedica prisnijeg dodira s Arapima iz pa
njolske te s bizantskom kulturom na Istoku.
- Tri antika toka slijevaju se u jednu veliku rijeku.
- Ti si paljiva uenica. No, ovdje emo zavriti priu o renesansnoj
pozadini. Moram ti priati o novim mislima.
- Samo izvoli, ali moram stii kui do ruka.
Alberto tek tada sjedne natrag na sofu. Pogleda Sofie u oi:

170
 SOFIJIN SVIJET

- Prije svega, renesansa je dovela do novog pogleda na ovjeka. Renesan

sni su humanisti njegovali posve novu vjeru u ovjeka i njegovu vrijednost,
koja je u otrom sukobu sa srednjovjekovnim jednostranim naglaavanjem
grijene ljudske prirode. ovjeka tada smatraju beskrajno velikim i vrijed
nim. Jedna od sredinjih linosti renesanse bio je Ficino. On je uskliknuo:
Spoznaj sama sebe, o boanski rode u ovjejem ruhu! Pico della Mirandola
je, pak, napisao Pohvalu ljudskom dostojanstvu. Takvo to bilo bi neza
mislivo u srednjem vijeku. Tijekom itavog srednjeg vijeka polazilo se od
Boga. Renesansni su humanisti polazili od samog ovjeka.
- Ali, to su inili i grki filozofi.
- Zato i govorimo o preporodu antikog humanizma. No, renesansni
je humanizam puno vie proet individualizmom nego to je to bila antika.
Mi nismo samo ljudi, ve i pojedinci koji se meusobno razlikuju. Ova je
misao ponekad vodila gotovo neobuzdanom kultu genija. Ideal je bio ta
kozvani renesansni ovjek, to jest ovjek koji sudjeluje u svim podrujima
ivota, umjetnosti i znanosti. Novi je pogled na ovjeka naao izraz i u zani
manju za ljudsku anatomiju. Kao u antici, poneki su secirali mrtvace kako bi
otkrili gradu ljudskog tijela. To je bilo vano za medicinsku znanost, kao i za
umjetnost. U umjetnosti je ponovno, nakon tisuu godina ednosti, uobiaje
no prikazivati golog ovjeka. ovjek se opet usuivao biti prirodan. Nije se
vie imao ega sramiti.
- Zvui kao opijenost - ree Sofie, nagnuvi se preko stolia izmeu nje i
uitelja filozofije.
- Bez sumnje. Nov pogled na ovjeka doveo je do novog ivotnog ugo
aja. ovjek ne postoji samo zbog Boga. Bog je stvorio ovjeka i zbog njega
samog. Tako je ovjek mogao ovdje i sada uivati u ivotu. A kad je ovjeku
omoguen slobodan razvoj, on onda ima neograniene mogunosti. Cilj je
prekoraiti sve granice. Ovo je takoer novo u odnosu na antiki humani
zam. Ta antiki su humanisti naglaavali da ovjek mora sauvati duhovni
mir, umjerenost i uzdranost.
- Renesansni su humanisti izgubili uzdranost?
- U svakom sluaju nisu bili posebno umjereni. Imali su osjeaj da se cijeli
svijet ponovno probudio. Razvili su snanu svijest o vlastitoj epohi i stvorili
rije srednji vijek za stoljea izmeu antike i njihova doba. Sva podruja
obiljeava jedinstven procvat. To vrijedi za umjetnost, arhitekturu, knjiev
nost, glazbu, filozofiju i znanost. Spomenut u jedan konkretan primjer. Go
vorili smo o antikom Rimu, kojeg su s ponosom nazivali gradom gradova
1 pupkom svijeta. U srednjem je vijeku grad polako propadao, a godine
1417. stari je milijunski grad brojio 17.000 stanovnika.

171
JOSTEIN GAARDER

- Ne puno vie od Lillesanda, tamo gdje ivi Hilde.

- Ponovno podii Rim bio je kulturno-politiki cilj renesansnih humani
sta. Najprije su poeli graditi veliku Crkvu sv. Petra nad grobnicom apostola
Petra, i to bez imalo umjerenosti i uzdranosti. Na najveem graevnom
projektu svijeta bilo je uposleno nekoliko velikih renesansnih linosti. Rado
vi su zapoeli 1506. godine i trajali 120 godina, a prolo je jo pedeset
godina prije nego to je veliki Trg Sv. Petra bio gotov.
- Ta crkva je sigurno ogromna!?
- Dugaka je preko 200 metara, visoka 130 metara, a povrina joj je vie
od 16.000 kvadratnih metara. No, dovoljno smo rekli o smjelosti renesan
snog ovjeka. Iako je vano i to to je renesansa donijela novi pogled na
prirodu. Da se ovjek u svom ivotu osjeao kao kod kue - to jest, da ivot
na Zemlji nije smatrao samo pripremom za ivot na nebu - uvjetovalo je novi
stav prema fizikom svijetu. Priroda je dobila nov, pozitivan smisao. Mnogi
su vjerovali da je Bog prisutan u njoj. Ta on je beskonaan, znai i sveprisu
tan. Takvo se shvaanje zove panteizam. Srednjovjekovni su filozofi obino
naglaavali da izmeu Boga i njegova stvorenja postoji nepremostiv jaz. U
renesansi se govorilo da je priroda boanske naravi, ak da je Boja plod
nost. Ove nove misli Crkva nije milostivo prihvaala. Dramatini izraz ovog
stanja sudbina je Giordana Bruna. On nije samo tvrdio da je Bog prisutan u
prirodi, ve je tvrdio i da je svemir beskonaan. Zbog toga su ga vrlo otro
kaznili.
- Kako?
- Spaljen je na lomai na Cvjetnom trgu u Rimu 1600. godine...
- Grozno... i glupo. I to je tebi humanizam?
- Ne, ne to. Bruno je bio humanist, a ne njegovi krvnici. Meutim,
tijekom renesanse razvilo se neto to bismo mogli nazvati antihumaniz-
mom. Mislim na autoritarnu crkvenu i dravnu vlast. Tijekom renesanse
cvjetao je progon vjetica, spaljivanje heretika na lomai, magija, praznovje
rje, krvavi vjerski ratovi, i najzad, surovo osvajanje Amerike. No, pozadina
humanizma oduvijek je bila tamna. Nijedno vremensko razdoblje nije samo
dobro ili samo loe. Dobro i zlo dvije su niti cijele povijesti ovjeanstva koje
se esto prepleu. Posebno se to tie nae sljedee kljune rijei. Priat u ti
malo o novoj znanstvenoj metodi, nastaloj u renesansno doba.
-Jesu li tada izgraene prve tvornice?
- Ne ba odmah. Ipak, preduvjet tehnikog napretka nakon renesanse
bila je nova znanstvena metoda. To znai da se pojavilo posve novo razumi
jevanje znanosti. Tehniki su plodovi te metode pristigli malo kasnije.

172
 SOFIJIN SVIJET

- U emu se sastoji ta metoda?

- Sastoji se prije svega u tome da se priroda prouava vlastitim osjetilima.
Ve se u 14. stoljeu javlja dosta onih koji upozoravaju na slijepo vjerovanje
u stare autoritete. Takvi su autoriteti crkvene dogme, ali i Aristotelova filozo
fija prirode. Osim toga, upozoravalo se da se problemi ne mogu rijeiti istim
razmiljanjem. Pretjerana vjera u vanost razuma vladala je tijekom cijelog
srednjeg vijeka. U renesansi se govori da se prirodna istraivanja moraju
graditi na promatranju, iskustvu i eksperimentu. To se zove empirijska meto
da.
- to to znai?
- To znai da se znanje gradi na vlastitom iskustvu, a ne na pranjavim
spisima ili izmiljotinama. Ljudi su se u starom vijeku takoer bavili empirij
skom znanosti. Pogotovo Aristotel koji je zabiljeio mnoga vana prirodna
opaanja. Ipak, sustavno izvoenje eksperimenata neto je posve novo.
- Sigurno nisu imali sve tehnike sprave kao danas?
- Naravno, nisu imali raunala i elektronske vage. No, imali su matema
tiku i obine vage. Osobito je naglaavano da je vano izrei znanstvena
opaanja tonim matematikim jezikom. Mjeri ono to se dade izmjeriti, a
ono to se ne da izmjeriti, uini mjerljivim, rekao je Galileo Galilei, jedan od
najvanijih znanstvenika 17. stoljea. Takoer je rekao da je knjiga prirode
napisana matematikim jezikom.
- A pokusi i mjerenja otvorili su put novim otkriima?
- Prva je faza bila nova znanstvena metoda. Ona je omoguila tehniku
revoluciju, a tehniki je uspjeh omoguio kasnija otkria. Moe se rei da su
se ljudi stali oslobaati prirodnih uvjeta. Priroda nije vie neto ega je ovjek
samo dio. Ona je neto to se moe koristiti i iskoritavati. Znanje je mo,
rekao je Francis Bacon, engleski filozof. Na taj je nain naglasio praktinu
korist znanja, to je takoer novost. Ljudi su se ozbiljno poeli upletati u
prirodu u namjeri da njome zavladaju.
- Ali ne samo s dobrim rezultatima?
- Ne, bili smo ve naeli tu temu o dobroj i looj niti koje se prepleu u
svakoj stvari koju ovjek ini. Tehniki uspjeh, zaet u renesansi, doveo je do
tkalakog stana i nezaposlenosti, do lijekova i novih bolesti, do djelotvorni
jeg ratarstva i iscrpljenja prirode, do novih praktinih pomagala kao to su
perilica i hladnjak, ali i do zagaenja okoline. Zbog velikih ekolokih pri
jetnji kojima smo danas svi svjedoci, mnogi smatraju da se tehniki napredak
opasno udaljio od prirodnih uvjeta. Govori se da su ljudi zapoeli proces koji
vie nisu u stanju kontrolirati. Oni koji su malo vie optimistini kau da jo

173
JOSTEIN GAARDER

uvijek ivimo u doba tehnikog djetinjstva. Dobro, tehnika je civilizacija imala neke djeje
bolesti, ali ljudi e malo-pomalo nauiti vladati prirodom, a da joj istovremeno ne prijete
smru.
- to ti misli?
- Da u oba pogleda ima neto istine. Ljudi bi se na nekim podrujima
morali prestati upletati u prirodu, dok na drugima to mogu initi s uspje
hom. Jedno je, meutim, sigurno - povratka u srednji vijek nema. Od rene
sanse nadalje, ovjek vie nije samo dio svega stvorenog. On i sam utjee na
prirodu, oblikuje je na svoju sliku. To nam govori kako je ovjek zapravo
udnovato bie.
- Stigli smo ak i na Mjesec. Nijedan srednjovjekovni ovjek ne bi povje
rovao da je takvo to mogue?
- Ne, u to moe biti posve sigurna. To nas vodi novoj slici svijeta. U
srednjem vijeku ljudi su etali pod kapom nebeskom i promatrali Sunce,
Mjesec, zvijezde i planete. No, nitko od njih nije sumnjao u to da je Zemlja
sredite svemira. Nijedno promatranje nije posijalo sumnju da Zemlja miruje,
te da se zapravo nebeska tijela kreu putanjom oko nje. To se zove geo-
centrina slika svijeta, to e rei da se sve kree oko Zemlje. Kranska
predodba prema kojoj Bog kraljuje nad svim nebeskim tijelima takoer je
pridonijela odranju takve slike svijeta.
- Kad bi sve barem bilo tako jednostavno.
- Ali 1543. godine objavljena je knjiica: O revolucijama nebeskih tije
la. Napisao ju je poljski astronom Kopernik, koji je umro istog dana kad je
knjiga izala. Kopernik je tvrdio da se Sunce ne kree putanjom oko Zemlje,
ve obrnuto. Smatrao je da je to u svakom sluaju mogue, polazei o
opaanja nebeskih tijela. Ljudi su vjerovali da se Sunce okree oko Zemlje
samo zato to se Zemlja okree oko vlastite osi, mislio je. Upozorio je da bi
se promatranja nebeskih tijela mogla puno lake shvatiti pretpostavi li se da
se Zemlja i ostali planeti kreu u krunoj putanji oko Sunca. Ovo se zove
heliocentrina slika svijeta, to znai da se sve vrti oko Sunca.
- I ta je slika svijeta tona?
- Ne potpuno. Njegova je glavna misao - dakle, da se Zemlja kree oko
Sunca - naravno, tona. No, on takoer tvrdi da je Sunce sredite svemira.
Danas znamo da je Sunce samo jedna od bezbroj zvijezda, i da sve zvijezde
oko nas ine samo jednu od mnogo milijardi galaksija. Kopernik je, osim
toga, vjerovao da se Zemlja i drugi planeti kreu oko Sunca u krunicama.
- Zar to nije tono?

174
 SOFIJIN SVIJET

- Ne, za ta kruna kretanja nije imao nikakav drugi dokaz do starog

shvaanja da su nebeska tijela posve okrugla te da se kreu u krunicama
samo zato to su nebeska. Jo su od Platonova doba kugla i krunica sma
trane savrenim geometrijskim oblicima. Meutim, poetkom 17. stoljea
njemaki je astronom Johannes Kepler mogao pokazati rezultate opsenih
promatranja, koja su dokazala da se planeti kreu u eliptinim ili ovalnim
putanjama sa Suncem u jednom fokusu. Takoer je ukazao da je brzina pla
neta najvea kad su najblii Suncu. Na kraju je rekao da se planet kree to
sporije to je njegova putanja udaljenija od Sunca. Tek je Kepler rekao da je
Zemlja planet kao i svaki drugi. On je, osim toga, naglasio da isti fiziki
zakoni vrijede posvuda u svemiru.
- Kako je u to mogao biti siguran?
- Tako to je vlastitim osjetilima istraio kretanja planeta, umjesto da
slijepo vjeruje starovjekovnoj predaji. Otprilike u isto vrijeme kad i Kepler,
ivio je talijanski znanstvenik Galileo Galilei. I on je pomou dalekozora
promatrao nebeska tijela. Prouavao je Mjeseeve kratere i tvrdio da na Mje
secu postoje brda i doline kao i na Zemlji. Galilei je takoer dokazao da
planet Jupiter ima etiri mjeseca. Zemlja dakle nije jedini planet koja ima
Mjesec. Ipak, najvanije je rei da je Galilei sroio takozvani zakon tromosti.
- A on glasi?
- Galilei ga je ovako formulirao: Tijelo e strogo odravati brzinu kojom
se kree dok se ne umijeaju vanjski uzroci akceleracije ili retardacije.
- Kad ti tako kae.
- No, ta je opservacija vrlo vana. Jo je od starog vijeka jedan od naj
vanijih argumenata protiv Zemljina kruenja oko vlastite osi bio taj da bi se
Zemlja onda kretala tako brzo da bi kamen baen ravno u zrak pao mnogo,
mnogo metara dalje od mjesta s kojeg je baen.
- A zato se to ne dogaa?
- Zamisli da sjedi u vlaku i da ti iz ruke ispadne jabuka - ona ne pada
unatrag, iako se vlak kree. Pada ravno na pod. To je zbog zakona tromosti.
Jabuka zadrava istu brzinu koju je imala prije nego to ti je ispala iz ruke.
- Mislim da razumijem.
- U Galilejevo doba nije bilo vlakova. No, zakotrlja li kuglu po podu -
pa je odjednom pusti...
- ... kugla se i dalje kotrlja...
- ... zato to zadrava svoju brzinu i kad je pusti.
- Ali bi se na kraju zaustavila, samo kad bi soba bila dovoljno dugaka.

175
JOSTEIN GAARDER

- To je zato to druge sile usporavaju njezino kretanje. Kao prvo, koi je

pod, pogotovo ako je hrapav i drven. Sila tee e takoer prije ili kasnije
zaustaviti kuglu. Ali ekaj, pokazat u ti neto.
Alberto Knox ustane i ode do stara pisaa stola. Iz jedne ladice neto izvue.
Vrativi se, na salonski stoli stavi ni manje ni vie nego drvenu dasku, na
jednom kraju debelu nekoliko milimetara, a na drugom posve iljastu. Pored
daske, koja je pokrivala gotovo itav stol, stavi zelenu pe-kulu.
- Ovo se zove kosina - ree napokon. - to misli da e se dogoditi ako
pekulu zakotrljam odavde gdje je kosina najdeblja?
Sofie maloduno uzdahne.
- Kladim se u deset kruna da e se otkotrljati na stol, a zatim na pod.
- Da vidimo.
Alberto ispusti kuglicu, i ova uini upravo kako je Sofie rekla. Otkotrljala se na
stol, nastavila preko povrine stola, pala muklim udarcem na pod, te se na kraju
zabuila u prag hodnika.
- Zadivljujue - ree Sofie.
- Zar ne? Zna, Galilei se bavio upravo takvim eksperimentima.
-Je li stvarno bio toliko glup?
- Samo polako. On je sve elio istraiti vlastitim osjetilima, a mi smo tek
poeli. Najprije mi reci zato se pekula otkotrljala niz kosinu.
- Poela se kotrljati zato to je teka.
- Dobro. A to je zapravo teina, dijete moje?
- Stvarno pita gluposti.
- Ne pitam gluposti ako nisi u stanju odgovoriti. Zato se kuglica otkotr
ljala na pod?
- Zbog sile tee.
- Tono! - Ili gravitacije, kako to jo zovemo. Teina, dakle, ima nekakve
veze sa silom tee. Upravo ta sila pokrenula je pekulu.
Alberto je ve bio podignuo pekulu s poda. Ponovno se nagnuo nad kosinu.
- Sad u pokuati zakotrljati kuglicu po irini kosine - ree. - Mora
dobro pratiti kako e se kretati.
Sagnuo se malo vie i naciljao. Onda je pokuao zakotrljati kuglicu preko kose
ploe. Sofie je vidjela da je kuglica ubrzo skrenula i otkotrljala se niz kosinu.

176
 SOFIJIN SVIJET

- to se dogodilo? - upita Alberto.

- Otkrotrljala se ukoso zato to je ploa nakoena.
- Sada u kuglicu obojiti flomasterom... onda emo moda moi tono
istraiti to znai ukoso.
Tada uze flomaster pa oboji cijelu pekulu u crno. Onda je ponovno zakotrlja. Sofie je
tono mogla vidjeti kojim se putem kuglica kotrljala po kosini, jer je za njom na ploi
ostajala crna crta.
- Kako bi sad opisala kretanje kuglice?
- U obliku luka... izgleda kao dio kruga.
- Tako je!
Alberto je pogleda uzdignutih obrva:
- Iako ne ba kao krug. Ta se krivulja zove parabola.
- Nemam nita protiv.
- No zato se kuglica kree upravo na taj nain?
Sofie dobro razmisli pa na kraju ree:
- Budui da je daska nakrivljena, sila tee vue kuglicu prema podu.
- Tako je, zar ne? Ovo je manje-vie senzacija. Ja tu dovedem neku dje
vojicu na tavan, a ona zakljuuje isto to i Galilei nakon samo jednog poku
aja.
I on zapljee. Sofie se za trenutak poboja da je skrenuo pameu. On nastavi:
- Vidjela si to se dogaa kada dvije sile istovremeno djeluju na isti pred
met. Galilei je otkrio da ista stvar vrijedi i za topovsku kuglu. Ona je ispaljena
u zrak, nastavlja svoj bijeg iznad zemlje, ali je tlo nakon nekog vremena
privlai prema dolje. Njezina putanja odgovara putanji pekule niz kosinu.
To je u Galilejevo doba zapravo bilo veliko otkrie. Aristotel je vjerovao da
projektil, izbaen u koso, najprije putuje u obliku luka, ali na kraju pada
ravno na zemlju. To, dakle, nije tono, ali nitko nije mogao znati da je Aristo
tel pogrijeio prije nego to se to zorno prikazalo.
- U redu. No - je li to jako vano?
-Je li vano! To je od kozmike vanosti, dijete moje. Od svih znanstvenih otkria u
povijesti ovjeanstva, to je jedno od najvanijih.
- Pretpostavljam da e mi sada rei zato.
- Kasnije stie engleski fiziar Isaac Newton, koji ivi od 1642. do 1727.
godine. On je definitivno opisao Sunev sustav i gibanje planeta. Nije samo
opisao kako se planeti kreu oko Sunca, ve je tono objasnio i zato to ine.
Medu ostalim to mu je omoguila takozvana Galilejeva dinamika.

177
JOSTEIN GAARDER

- Zar su planeti kuglice na kosini?

- Da, tako neto. No, strpi se malo, Sofie.
- ini se da nemam izbora.
- Ve je Kepler bio pokazao da mora postojati sila koja uzrokuje meu
sobno privlaenje nebeskih tijela. Morala je to, na primjer, biti neka Suneva
sila koja planete zadrava u njihovim putanjama. Ta je sila, tovie, mogla
objasniti zato se planeti u svojoj putanji oko Sunca kreu to polaganije to su
od njega vie udaljeni. Kepler je, osim toga, mislio da su plima i oseka -
dakle, dizanje i sputanje povrine mora - uzrokovane nekom silom s Mjese
ca.
- Pa to i jest tako.
- Da, to je tono. Ali Galilei je to poricao. Rugao se Kepleru da je prista
jao uz ideju da Mjesec vlada vodama. To je zato to Galilei nije prihvaao
misao da gravitacijske sile mogu djelovati na velike daljine; dakle, izmeu
razliitih nebeskih tijela.
- Onda je pogrijeio.
- Da, u ovome je pogrijeio. To je gotovo udno, jer je inae bio vrlo
zaokupljen Zemljinom silom tee i tijelima u slobodnom padu. Takoer je
utvrdio kako nekoliko sila moe upravljati kretanjem nekog tijela.
- Poeo si s Newtonom?
- Da, onda je stigao Nevvton. On je formulirao univerzalni zakon gravita
cije koji kae da svako tijelo privlai drugo tijelo silom koja raste proporcio
nalno veliini tijela, a smanjuje se proporcionalno udaljenosti izmeu njih.
- Mislim da razumijem. Na primjer, dva se slona meusobno vie pri
vlae nego dva mia. Zatim, privlanost izmeu dva slona u jednom te istom
zoolokom vrtu vea je nego izmeu indijskog slona u Indiji i afrikog slona
u Africi.
- Znai, to si razumjela. Sada dolazi najvanije. Nevvton je kazao da je
ova privlanost - ili gravitacija - opa. To znai da vrijedi posvuda, ak i u
svemiru meu nebeskim tijelima. Pria se da mu je to palo na pamet dok je
jednom sjedio pod jabukovim stablom. Vidjevi jabuku kako pada sa stabla,
upitao se privlai li ista sila Mjesec prema Zemlji, ili krui li Mjesec zbog toga
vjeno oko Zemlje.
- Pametna zamisao. No, ipak ne jako pametna.
- Zato ne, Sofie?
- Ako je sila koja privlai Mjesec prema Zemlji ista ona koja ini da
jabuka pada na tlo, onda bi valjda i Mjesec na kraju pao na Zemlju, umjesto
da krui oko nje kao maka oko vrue kae...

178
 SOFIJIN SVIJET

- Bliimo se Newtonovim zakonima o gibanju planeta. to se tie toga

kako Zemljina sila tee privlai Mjesec, pedeset si posto u pravu, a pedeset
posto u krivu. Zato Mjesec ne pada na Zemlju, Sofie? Jer, zaista je tono da
Zemljina gravitacija privlai Mjesec silovitom snagom. Pomisli samo kolika je
sila potrebna da bi se more za plime podiglo metar ili dva.
- Nita mi nije jasno.
- Sjeti se Galilejeve kosine. to se dogodilo kad sam kuglicu zakotrljao
poprijeko?
- Na Mjesec djeluju dvije razliite sile?
- Upravo tako. Kad je Sunev sustav jednom nastajao, Mjesec je ogrom
nom silom bio zavitlan daleko od Zemlje. Tu e silu vjeno zadrati zato to
se kree u zrakopraznom prostoru bez otpora...
- Ali, istovremeno ga Zemlja privlai uslijed svoje sile tee?
- Tono. Obje su sile nepromjenjive i obje djeluju istovremeno. Zato e
Mjesec nastaviti kruiti u putanji oko Zemlje.
- Zar je to zaista toliko jednostavno?
- Ba tako; kod Nevvtona je rije ba o jednostavnosti. Pronaao je da
mali broj zakona vrijedi posvuda u svemiru. to se tie gibanja planeta, upo
trijebio je ona dva prirodna zakona koja je Galilei ustanovio prije njega. Prvi
je zakon tromosti, koji je Newton ovako oblikovao: Svako tijelo ostaje u
stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu, dok ga vanjska sila ne
prisili da to stanje promijeni. Drugi je zakon Galilei dokazao s kuglicama na
kosini: Ako na tijelo istovremeno djeluju dvije sile, ono se moe gibati po
elipsi, hiperboli ili paraboli.
- I tako je Nevvton objasnio zato se planeti kreu oko Sunca.
- Tono. Planeti se oko Sunca kreu eliptinom putanjom, to je posljedi
ca dvaju pravaca: pravolinijskog pravca koji su dobili pri nastanku Sunevog
sustava, i pravca prema Suncu koji je posljedica gravitacije ili sile tee.
- Vrlo domiljato.
- Da, vrlo. Nevvton je dokazao da zakoni o gibanju tijela vrijede u cijelom
svemiru. Tako je maknuo s puta stare srednjovjekovne predodbe da na
nebu vrijede drugi zakoni nego na Zemlji. Heliocentrina slika svijeta defi
nitivno je potvrena i objanjena.
Alberto ustane pa pospremi kosinu u ladicu iz koje ju je bio uzeo. Sa-gnuvi se, podigne i
pekulu s poda, ali nju odloi na stoli izmeu njih.
Sofie nije mogla vjerovati koliko su toga uspjeli izvui iz nakoene drvene ploe i pekule.
Sjedei i gledajui zelenu pekulu - koja je jo uvijek bila malo crna od flomastera - nije mogla ne
misliti na zemaljsku kuglu. Ree:

179
JOSTEIN GAARDER

- I ljudi su se jednostavno morali pomiriti s milju da ive na nekakvu

sporednom planetu u velikom svemiru?
- Da, nova je slika svijeta na stanovit nain ljudima bila veliko opte
reenje. To se moe usporediti sa stanjem nastalim kada je Darvvin kasnije
dokazao da su se ljudi razvili iz ivotinja. U oba su sluaja ljudi izgubili neto
od svog posebnog poloaja meu svim stvorenim. U oba se sluaja Crkva
glasno suprotstavljala.
- To je bar lako razumjeti. Jer, gdje se Bog u svemu ovome izgubio? Bilo
je nekako jednostavnije ivjeti kad je Zemlja bila u sreditu, a Bog i sva
nebeska tijela na katu iznad.
- Ipak, nije to bio najvei izazov. Kada Newton tvrdi da isti fiziki zakoni
vrijede posvuda u svemiru, netko bi mogao rei da time poljuljava vjeru u
Boju svemo. No, Newton se nije dao pokolebati u svojoj vjeri u Boga.
Prirodne je zakone smatrao svjedoanstvom velikog i svemonog Boga. Loi
je je prola ovjekova predodba o samom sebi.
- to to znai?
- Od renesanse nadalje ovjek se morao navikavati da svoj ivot ivi na
sporednom planetu u ogromnom nebeskom prostoru. Ne znam jesmo li se
do danas na to uspjeli posve naviknuti. No, ve se u renesansi govorilo da je
ovjek dobio puno centralnije mjesto nego to je prije imao.
- Ne razumijem.
- Prije je Zemlja bila sredite svijeta. Meutim, kad su astronomi pokaza
li da u svemiru ne postoji nikakvo apsolutno sredite, nastalo je toliko novih
sredita koliko je ljudi.
-Jasno mi je.
- Renesansa je takoer dovela do novog odnosa prema Bogu. Kako su se
filozofija i znanost pomalo oslobaale teologije, rasla je nova kranska po-
bonost. Onda je stigla renesansa sa svojim individualistikim pogledom na
ovjeka. To je takoer bilo jako vano za vjerski ivot. Pojedinev osobni
odnos prema Bogu postao je vaniji od odnosa prema Crkvi kao organizaciji.
- Na primjer, osobna veernja molitva?
- Da, i to. U srednjovjekovnoj katolikoj crkvi latinska su liturgija i crk
vene obredne molitve bile kima bogosluja. Bibliju su itali samo sveenici i
redovnici, jer je bila pisana samo na latinskom. Od renesanse nadalje, Biblija
je prevoena na narodne jezike. To je vano za ono to zovemo reformaci-
jom.
- Martin Luther...

180
 SOFIJIN SVIJET

- Da, Luther je bio vaan, ali nije on bio jedini reformator. Bilo je crkve
nih reformatora koji su odluili ostati unutar Rimokatolike crkve. Jedan od
njih je bio Erazmo Rotterdamski.
- Luther je raskinuo s Katolikom crkvom zato to nije htio kupovati
oprost od grijeha?
- Meu ostalim, da, ali radilo se o neem puno vanijem. Prema Lutheru
nije potrebno da ovjek prima Boji oprost posredovanjem Crkve ili njezinih
svenika. Boje oprotenje zavisi jo manje od toga da se za nj plati Crkvi.
Takozvana trgovina oprosnim pismima zabranjena je i u Katolikoj crkvi od
sredine 16. stoljea.
- Mislim da je to Bogu bilo drago.
- Luther se uope udaljio od mnogih religioznih obiaja i vjerskih istina
nastalih u srednjem vijeku. elio se vratiti izvornom kranstvu, onom koje
nalazimo u Novom zavjetu. Jedino Sveto pismo, rekao je. Tom se parolom
Luther htio vratiti k izvorima kranstva, kao to su se renesansni humani
sti eljeli vratiti antikim izvorima umjetnosti i kulture. Preveo je Bibliju na
njemaki i time utemeljio njemako pismo. Svatko je mogao itati Bibliju i na
neki nain biti svoj sveenik.
- Svoj sveenik? Da to nije malo previe?
- Mislio je zapravo da sveenici nemaju posebno mjesto u odnosu na
Boga. U luteranskim su se vjerskim zajednicama iz praktinih razloga takoer
zapoljavali sveenici kako bi drali mise i bavili se tekuim crkvenim zadaci
ma. On je smatrao da Bog ovjeku ne oprata grijehe putem crkvenih obreda.
ovjek prihvaa spasenje jedino kroz svoju vjeru, potpuno besplatno, re
kao je. Do toga je doao itajui Bibliju.
- Znai da je Luther takoer bio tipian renesansni ovjek?
- I da i ne. Njegova je tipina renesansna crta da naglaava vanost poje
dinca te njegov osobni odnos prema Bogu. Zatim je u dobi od 35 godina
nauio grki i poeo prevoditi Bibliju na njemaki. Ovo je takoer tipino za
renesansu - narodni jezik preuzima mjesto latinskog. No, Luther nije bio
humanist kao Ficino ili Leonardo da Vinci. Osim toga, humanisti kao Erazmo
Rotterdamski su mu se suprotstavljali zbog toga to su smatrali da ima suvie
nepovoljan pogled na ovjeka. Naime, Luther je naglaavao da je ovjek
nakon istonog grijeha potpuno uniten. ovjek se samo Bojom milou
moe opravdati, mislio je. Jer, sudbina grijeha je smrt.
- Istina je, to ba tuno zvui.
Albcrto Knox ustane. Sa stola podigne zeleno-crnu pekulu pa je stavi u dep prsluka.

181
JOSTEIN GAARDER

- Prolo je etiri sata! - usklikne Sofie.

- A sljedea velika epoha u povijesti ovjeanstva je barok. No, to emo
ostaviti za drugi puta draga Hilde.
- to si rekao?
Sofie poskoi iz stolice na kojoj je sjedila.
- Rekao si: draga Hilde.
- Govorna omaka.
- Govorne omake nikad nisu posve sluajne.
- Moda ima pravo. To nam sigurno Hildin otac poinje stavljati rijei u
usta. Mislim da iskoritava priliku kad vidi da smo umorni. Onda nam se nije
lako braniti.
- Rekao si mi da ti nisi Hildin otac. Zaklinje li se da je to istina?
Alberto kimne.
- Ali, jesam li ja moda Hilde?
- Sada sam umoran, Sofie. Mora to razumjeti. Sjedimo ve vie od dva
sata, a gotovo cijelo vrijeme samo ja govorim. Zar ne mora kui na ruak?
Sofie je osjeala da je eli izbaciti van. Izlazei u hodnik, napregnuto je razmiljala zato mu se
onako ornakla rije. Alberto ju je slijedio.
Pod malom policom za odijela, gdje je visjelo mnogo udne odjee koja je podsjeala na
kazaline kostime, spavao je Hermes. Alberto pokae glavom na psa i ree:
- On e doi po tebe.
- Hvala ti na dananjoj lekciji - ree Sofie.
Podigla se na prste i zagrlila Alberta.
- Ti si najbolji i najljubazniji uitelj filozofije kojeg sam ikada imala.
Zatim otvori ulazna vrata. Zatvarajui ih za njom, Alberto ree:
- Uskoro emo se ponovno vidjeti, Hilde.
Nakon tih rijei Sofie je bila preputena sama sebi.
Albcrtu se ponovno omakla rije, lopov jedan! Sofie je gotovo ponovno pokucala na vrata, ali
neto ju je zadralo.
Na ulici se sjetila da sa sobom nije ponijela novac. Zbog toga mora propjeaiti put do kue.
K vragu! Majka e sigurno biti ljuta i preplaena dotle li kui tek oko est sati.
Nije prola puno metara kad je na ploniku opazila kovanih deset kruna. Autobusna karta s
prijelazom stajala je tono deset kruna.

182
 SOFIJIN SVIJET

Sofie nade autobusnu stanicu. ekala je autobus do Velikog trga. Odande je imala autobus gotovo
do kunog praga.
Tek kad je stigla na Veliki trg i ekala drugi autobus, pomislila je da je imala sree naavi deset
kruna ba kad ih je trebala.
Valjda ih nije Hildin otac tamo ostavio? Bio je majstor u podmetanju razliitih predmeta na vrlo
prikladna mjesta.
Ali, kako je to mogue ako se on nalazi u Libanonu?
A Albertove govorne omake? Ne samo jedna, ve dvije.
Sofie osjeti kako je podilaze marci.

183
 BAROK

... ista tvar od koje su snovi tkani...

Prolo je nekoliko dana, Alberto se nije javio Sofiji. Ona je, ipak, nekoliko puta na dan
pogledom traila Hermesa po vrtu. Mami je rekla da je pas sam naao put kui, te da ju je
njegov vlasnik, neki stari uitelj fizike, pozvao unutra. On je Sofiji priao o Sunevom sustavu
i novoj znanosti procvaloj u 16. stoljeu.
Jorunn je ispriala neto vie. Ispriala joj je o posjetu Albertu, o razglednici u ulazu i o
deset kruna koje je nala na putu kui. Za sebe je zadrala san o Hildi i zlatnom kriiu.
U utorak, 29. svibnja, Sofie je u kuhinji brisala posude, dok je majka u dnevnoj sobi gledala
Dnevnik. Kad su uvodni tonovi zamrli, do kuhinje je doprla vijest da je jednog majora iz
norvekog bataljuna UN-a ubila granata.
Sofie baci lanenu krpu na kuhinjski stol pa odjuri u sobu. Na nekoliko je sekundi vidjela
sliku vojnika UN-a na ekranu - potom se Dnevnik nastavi.
- O, ne! - uskliknu.
Majka se okrenu prema keri.
- Da, rat je zlo...
Tada se Sofie rasplae.
- Molim te, Sofie. Pa to valjda nije toliko grozno.
- Jesu li rekli kako se zove?

184
 SOFIJIN SVIJET

-Jesu... ali ne sjeam se vie. Mislim da je iz Grimstada.

- Zar to nije isto to i Lillesand?
- Ne, pa ti se ali.
- Ali, ako je netko iz Grimstada, onda moda ide u kolu u Lillesand.
Prestala je plakati. Sad je na mami bio red da reagira. Digla se sa stolice i
iskljuila televizor.
- Kakve su ovo gluposti, Sofie?
- Ma nita, nita...
- Kako nita! Ima nekakvog deka, a ja poinjem sumnjati da je puno
stariji od tebe. Odgovori mi: poznaje li nekog mukarca koji je trenutano u
Libanonu?
- Ne, ne ba...
- Onda si upoznala sina nekog mukarca koji je sada u Libanonu?
- Ma nisam, uje li me. Nisam upoznala ak ni njegovu ker.
- Koju njegovu?
- Ti s time nema nita.
- Ma nemoj?
- A da ja tebe malo ponem ispitivati? Zato tata nikad nije kod kue? Je
li to samo zato to nemate hrabrosti za razvod? Moda ti ima nekog dragana
o kome ni tata ni ja nita ne znamo? I tako dalje, i tako dalje. Moemo rado
ispitivati jedna drugu.
- Mislim da u svakom sluaju moramo malo porazgovarati.
- Moe biti. No, ja sam toliko umorna i pospana da sada idem na kat
malo prilei. Osim toga, dobila sam mjesenicu.
I otri u svoju sobu s knedlom u grlu.
im je izala iz kupaonice i zavukla se pod pokriva, u sobu je ula majka.
Sofie se pretvarala da spava, iako je znala da mama u to ne vjeruje.
Shvatila je da mama takoer zna da Sofie zna da mama ne vjeruje da ona
spava. Ipak, majka se takoer pretvarala da misli da Sofie spava. Sjedila je na
rubu kreveta i gladila je po kosi.
Sofie je razmiljala o tome koliko je zamreno postalo ivjeti dva ivota istovremeno. Radovala se
zavretku teaja filozofije. Moda e biti gotov do njezinog roendana - ili barem do Ivanja; onda i
Hildin otac stie iz Libanona...
- Htjela bih prirediti zabavu za roendan - ree.
- Ba fino. Koga e pozvati?

185
JOSTEIN GAARDER

-Mnogo ljudi... Smijem li?

- Naravno. Ta imamo veliki vrt... Moda i vrijeme bude ovako lijepo. -
Najradije bih ga proslavila na Ivanjsku veer.
- Dobro, onda emo to i uiniti.
- Taj je dan vrlo vaan - ree Sofie, ne mislei samo na svoj roendan.
- O da . . .
- ini mi se da sam jako odrasla u posljednje vrijeme.
- Zar to nije lijepo?
- Ne znam.
Sofie je svo to vrijeme leala s glavom zaronjenom u jastuk. Majka ree:
- Sofie, reci mi zato si tako... neuravnoteena u posljednje vrijeme.
- Zar ti nisi bila neuravnoteena kad si imala petnaest godina?
- Sigurno jesam. No, valjda zna o emu govorim.
Sofie se okrene prema mami:
- Pas se zove Hermes - ree.
-Da?
- I pripada mukarcu po imenu Alberto.
- Dobro.
- On ivi dolje u Starom gradu.
- Zar si pratila psa tako daleko?
- Pa to bar nije opasno.
- Rekla si da je taj pas ve puno puta bio ovdje.
- Ozbiljno?
Morala je malo razmisliti. Htjela je mami ispriati to je vie mogla, ali ipak ne sve.
- Tebe gotovo nikad nema kod kue - poela je.
- Ne, previe sam zauzeta.
- Alberto i Hermes su puno puta bili ovdje.
- Ali zato? Zar si ih pustila u kuu?
- Moe li barem postavljati jedno po jedno pitanje? Nisu ulazili u kuu,
ali esto etaju umom. Je li to toliko zagonetno?
- Ne, to nije nimalo zagonetno.
- Kao i svi drugi, prolaze pored vrata naeg vrta kad idu u etnju. Jednog
dana, nakon kole, srela sam Hermesa. Tako sam upoznala i Alberta.
- A ono s bijelim zecom i svim ostalim?

186
 SOFIJIN SVIJET

- To mi je Alberto rekao. On je, naime, pravi filozof. Priao mi je o svim

filozofima.
- Onako preko vrtne ograde?
- Pa valjda smo sjedili, kako ti nije jasno. Osim toga mi je pisao, zapravo
vrlo esto. Ponekad je pisma donosio potar, a ponekad ih je sam ubacivao u
sandui na putu u umu.
- Znai to je ono ljubavno pismo o kojem smo priale?
- Samo to nije bilo ljubavno.
-Je li ti pisao jedino o filozofima?
- Da, zamisli. I vie sam nauila od njega nego u svih ovih osam godina
kole. Na primjer, jesi li ula za Giordana Bruna koji je 1600. godine spaljen
na lomai? Ili za Nevvtonov opi zakon gravitacije?
- Ne, ja puno toga ne znam...
- Ako te dobro poznajem, ne zna ak ni zato se Zemlja okree oko
Sunca - iako je to tvoj planet.
- Koliko on otprilike ima godina?
- Nemam pojma. Sigurno pedeset.
- Ali, kakve on ima veze s Libanonom?
To je bilo malo gore. Sofie je razmiljala o deset stvari odjednom. Onda je izabrala jedinu
moguu:
- Alberto ima brata koji je major u bataljunu UN-a. On je iz Lillesanda.
Moda se pokae da je on jednom ivio u Majorovoj kolibi.
- Alberto? Nije li to ime malo udnovato?
- Moe biti.
- Zvui talijanski.
- Znam. Gotovo sve to je vano dolazi iz Grke ili Italije.
- Ali, on govori norveki?
- O da, teno.
- Zna to, Sofie? Da ti jednom pozove tog tvog Alberta kui? Jo nikad
nisam upoznala pravog filozofa.
- Vidjet emo.
- Moda ga moemo pozvati na tvoju zabavu. Fino je kad se generacije
mijeaju. Onda moda i ja smijem ostati? Mogla bih barem posluivati? Zar
to nije pametno?
- Ako on pristane. S njim je barem puno zanimljivije razgovarati nego s
dekima iz razreda. Ali...

187
JOSTEIN GAARDER

-Da?
- Onda e sigurno svi misliti da je Alberto tvoj novi deko.
- Pa e im ti rei da to nije istina.
- Dobro, vidjet emo.
- Da, vidjet emo. Jo neto, Sofie. Istina je da izmeu tate i mene sve nije
uvijek onako kako bi trebalo biti, a nikad nije bilo nekog drugog...
- Hou sada spavati. Trbuh me uasno boli.
- eli li aspirin?
- Moe.
Kad se majka vratila s tabletom i aom vode, Sofie je ve zaspala.

31. svibnja bio je etvrtak. Sofie je s mukom izdrala posljednje kolske sate. Neke je predmete bolje
svladavala otkako je poeo teaj filozofije. Obino je u veini predmeta lebdjela izmeu trojke i
etvorke, ali u posljednjih mjesec dana dobila je istu etvorku iz ispita iz drutvenih znanosti i
jednog domaeg pismenog rada. No matematika joj je ila malo loije.
Posljednji su sat pisali zadau. Sofie je pisala o temi ovjek i tehnika. Napisala je puno o
renesansi i proboju znanosti, o novom pogledu na prirodu, o Francisu Baconu koji je rekao: Znanje
je mo, te o novoj znanstvenoj metodi. Potrudila se naglasiti da je empirijska metoda dola prije
tehnikih otkria. Zatim je pisala o raznoraznim stvarima koje su joj pale na pamet o nepovoljnim
stranama tehnike. Na kraju je napisala: sve to ovjek ini moe se okrenuti i na dobro i na zlo.
Dobro i zlo su kao bijela i crna nit koje se neprestano isprepleu. Ponekad su te dvije niti tako
isprepletene da ih nije mogue razlikovati.
Kad im je uitelj vratio zadanice, kradomice je pogledao Sofie i lukavo joj namignuo.
Dobila je plus vrlo dobar, i primjedbu: Odakle ti sve ovo?
Sofie uze flomaster i napie velikim slovima u zadanicu: Uim filozofiju.
U trenutku kad je htjela zatvoriti biljenicu, iz sredine neto ispadne. Bila je to razglednica iz
Libanona.
Sofie se isprui preko klupe i proita to je na njoj pisalo:

Draga Hilde. Kad ovo bude itala, ve smo bili razgovarali telefonom o ovdanjem traginom
smrtnom sluaju. Dogodi se da se upitam bi li se rat i nasilje mogli izbjei kad bi ljudi malo vie
razmiljali. Moda bi najbolje

188
 SOFIJIN SVIJET

sredstvo protiv rata i nasilja bio kratak teaj filozofije. Sto kae na Filozofsku knjiicu
Ujedinjenih naroda - primjerak koje bi svi novi svjetski graani dobili na materinjem jeziku?
Predloit u to glavnom tajniku UN-a.
Na telefon si mi rekla da sada puno bolje pazi na svoje stvari. Drago mi je, jer ti si zaista
najneurednije stvorenje koje sam ikada vidio. Tratim si rekla da je jedino to si izgubila od
naeg posljednjeg razgovora deset kruna. Uinit u sve to mogu da ti ih pomognem nai.
lako sam daleko od kue, imam tu i tamo kojeg pomagaa u domovini. (Ako naem deseticu,
priloit u je tvome roendanskom poklonu.) Voli te tata koji osjea da se ve pomalo vraa
kui.

Sofie je taman proitala razglednicu kad je zvonilo za svretak posljednjeg sata. U glavi joj je
ponovno divljala oluja misli.
U kolskom je dvoritu kao obino nala Jorunn. Na putu kui, Sofie otvori kolsku torbu
pa pokae prijateljici razglednicu.
- Kad joj je udaren ig? - upita Jorunn.
- Sigurno 15. lipnja...
-Ne, ekaj... pie 30. 05. 1990.
- To je bilo juer... dan poslije nesree u Libanonu.
- Sumnjam da razglednica iz Libanona moe stii do Norveke za jedan
dan - nastavi Jorunn.
- Pogotovo ako uzmemo u obzir ovu neobinu adresu:Hilde Moller
Knag, c/o Sofie Amundsen, Nia srednja kola 'Furulia'...
- Misli da je stigla potom? I da ju je zatim uitelj jednostavno stavio u
tvoju zadanicu?
- Nemam blage veze. Niti ga se usuujem upitati.
O razglednici vie nije bilo govora.
- Na Ivanje u napraviti ogromnu vrtnu zabavu - ree Sofie.
- S dekima?
Sofie slegne ramenima.
- Ne moramo ba pozvati najvee kretene.
- Ali Jorgena e sigurno pozvati?
- Ako hoe. Nije loe imati vjevericu na vrtnoj zabavi. Moe se dogoditi
da pozovem i Alberta Knoxa.
- Ti si potpuno luda.

189
JOSTEIN GAARDER

Znam.
Razgovor je dotle dogurao prije nego to su se rastale kod prehrambenog centra.

Prvo to je Sofie uinila kad je stigla kui bilo je da u vrtu potrai Hermesa. I danas je tumarao
naokolo medu jabukama.
Hermes!
Pas se u sekundi potpuno zaustavio. Sofie je tono znala to se dogaalo u toj sekundi: pas je
uo da ga Sofie zove, prepoznao njezin glas pa htio vidjeti je li ona tamo odakle je glas stigao.
Tada ju je ugledao te odluio potrati prema njoj. Na kraju su se njegove etiri noge zaletjele kao
batii za bubnjanje.
Puno toga u samo jednoj sekundi.
- Dobar deko, Hermes! Pa da, da... ne, nemoj me lizati, uje me. Sjedni
dolje, tako!
Sofie otkljua kuna vrata. Odjednom i Sherekan iskoi iz grmlja. Bio je malo nepovjerljiv prema
nepoznatoj ivotinji. Meutim, Sofie mu stavi hrane u zdjelicu, ptiicama naspe sjemenja, kornjai u
kupaonici dade list salate, a mami napie poruku.
Napisala je da Hermesa vodi kui, te da e je nazvati ako ne stigne kui do sedam sati.
I tako su krenuli kroz grad. Sofie je ovaj put uzela novac sa sobom. Pitala se da li da ona i
Hermes idu na autobus; no zakljuila je da je bolje s time priekati dok ne uje to Alberto misli.
Dok je tako hodala s Hermesom ispred sebe, razmiljala je to je zapravo ivotinja.
Kakva je razlika izmeu ovjeka i ivotinje? Sjetila se to je o tome rekao Aristotel. On je tvrdio
da su ljudi i ivotinje prirodna iva bia s mnogo zajednikih crta. No, izmeu njih postoji jedna
bitna razlika - ovjekov razum.
Kako je mogao biti siguran u ovu razliku?
Demokrit je, s druge strane, smatrao da su ljudi i ivotinje prilino slini, jer su i jedni i drugi
graeni od atoma. On je, osim toga, mislio da ni ljudi ni ivotinje nemaju besmrtnu duu. Po njem u
je dua takoer izgraena od malenih atoma koji se, im ovjek umre, raspre na sve strane. Dakle,
vjerovao je da je ovjeja dua neraskidivo povezana s mozgom.
No, je li mogue da se dua sastoji od atoma? Ta dua se ne moe opipati i osjetiti kao ostatak
tijela. Ona je neto duhovno.

190
 SOFIJIN SVIJET

Proli su Veliki trg i pribliavali se starom dijelu grada. Stigavi do plonika gdje je nala
kovanu deseticu, Sofie instinktivno pogleda dolje. I tu - na istom mjestu gdje se prije nekoliko dana
sagnula i pokupila deset kruna - tu je sada leala neka razglednica sa slikom okrenutom prema
gore. Na slici je bio vrt s palmama i naraninim drveem.
Sofie se sagne i podigne razglednicu. Istovremeno Hermes poe reati. Kao da mu se nije
svidjelo to je Sofie uzela razglednicu.
Na njoj je pisalo:

Draga Htlde. ivot se sastoji od dugog lanca sluajnosti. Nije posve nezamislivo da je desetica
koju si izgubila zavrila upravo ovdje. Moda ju je na trgu u Lillesandu nala neka stara
gospoda, koja je ekala autobus za Kristiansand. Iz Kristiansanda je dalje putovala vlakom u
posjet svojoj unuadi pa je mnogo, mnogo sati kasnije moda izgubila deseticu ovdje na
Novom trgu. Latim je vrlo mogue da je istu deseticu kasnije tog dana pokupila djevojica kojoj
je deset kruna trebalo za autobus do kue. Nikad se ne zna, Hilde, ali ako je doista tako,
moramo se upitati ne stoji li za svim tim nekakva Boja providnost. Voli te tata koji je u duhu
ve kod kue, na molu u Lillesandu.
P.S. Zar ti nisam napisao da u ti pomoi pronai tvojih deset kruna?

Adresa je bila: Hilde Moller Knag, c/o sluajni prolaznik... Razglednica je nosila ig od 15.
lipnja.
Sofie se pourila za Hermesom uza stube. im je Alberto otvorio vrata, ona ree:
- Makni se, starkeljo. Stie potar.
inilo joj se da ima dobar razlog za mrzovolju.
On je pusti unutra. Hermes legne pod policu za odijela kao i proli put.
-Je li nam major ostavio novu posjetnicu, dijete moje?
Sofie ga pogleda. Tek je sada vidjela da je bio u drugom kostimu. Prvo to je primijetila bilo je
da je na glavu navukao dugaku kovrastu periku. Na sebi je imao iroko, vreasto odijelo s puno
ipke. Oko vrata je imao upadljiv svileni rubac, a preko odijela mu je visio crveni ogrta. Na
nogama je imao par bijelih arapa te lagane lakirane cipele s manicom. Cijeli je kostim podsjeao
Sofie na slike koje je vidjela s dvora Louisa XIV
- Kicou jedan! - ree, pruajui mu razglednicu.
- Hm... i zaista si nala deset kruna na istom mjestu gdje je ostavio
razglednicu?

191
JOSTEIN GAARDER

- Tono.
- Postaje sve drskiji. Moda je to dobro.
- Zato?
- Zato to ga je tako lake raskrinkati. No, ova je priredba pompozna i
neukusna. To mi smrdi po jeftinom parfemu.
- Parfemu ?
- To nesumnjivo izgleda elegantno, ali sve skupa je samo la. Vidi da
svoj prljavi nadzor nad nama usporeuje s Bojom providnosti?
Pokazao je na razglednicu. Zatim ju je razderao u sto komadia, kao i proli put. Da ga ne
oneraspoloi jo vie, Sofie mu nije spominjala razglednicu koju je nala u kolskoj zadanici.
- Sjednimo u sobu, draga uenice. Koliko je sati?
- etiri.
- Danas emo govoriti o 17. stoljeu.

Uli su u sobu s kosim stropom i otvorom na krovu. Sofie je primijetila da je Alberto uklonio neke
od predmeta koji su tamo stajali proli put. Umjesto njih stavio je neke druge.
Na stolu je bila krinjica s pravom zbirkom razliitih stakala za naoale. Pokraj krinjice leala
je otvorena knjiga. Bila je vrlo stara.
- to je to?
- To je prvo izdanje Descartesove uvene knjige Rasprava o metodi.
Objavljena je 1637. godine, a ubrajam je meu najdrae to imam.
-A krinjica...
- ... je ekskluzivna zbirka lea, ili optikih stakala. Izbrusio ih je nizozemski filozof Spinoza
negdje sredinom 17. stoljea. Puno su me kotale, ali su takoer moje najdragocjenije blago.
- Sigurno bih bolje shvatila koliko knjiga i krinjica vrijede kad bi mi
rekao tko su taj tvoj Spinoza i Descartes.
- Naravno. Ali, najprije se malo uivimo u njihovo doba. Sjednimo.
Zatim su sjeli kao i proli put; Sofie u duboki naslonja, a Alberto na
sofu. Izmeu njih se nalazio stoli s knjigom i krinjicom. Kad su sjeli, Alberto skine periku i odloi
je na pisai stol.
- Govorit emo o 17. stoljeu koje se obino naziva barok.
- Barok? Nije li to ime malo udno?
- Rije barok dolazi od rijei koja zapravo znai nepravilno zrno bise
ra. Za baroknu su umjetnost tipini kontrastni oblici, suprotno renesansnoj

192
 SOFIJIN SVIJET

umjetnosti koja je bila jednostavnija i skladnija. 17. je stoljee openito proeto napetou
izmeu nepomirljivih suprotnosti. S jedne strane nastavlja se optimistino ivotno
raspoloenje renesanse, dok s druge strane mnogi odlaze u drugu krajnost svojim ivotom u
vjerskoj povuenosti i nijekanju svjetovnih stvari. U umjetnosti, kao i u stvarnosti, susreemo
pompozne i raskone oblike izraza. Istovremeno su nastajali redovniki pokreti koji su okretali
leda svijetu.
- Dakle, velianstveni zamci i skriveni samostani.
- Moglo bi se i tako rei. Jedna od parola baroka bio je latinski izraz
carpe diem - to znai: iskoristi dan. Drugi latinski izraz koji se esto
upotrebljavao, bio je memento mori to znai: sjeti se da e umrijeti. U
slikarstvu jedna te ista slika moe prikazivati prilino raskoan stil ivota,
dok se istovremeno u kutu nazire kostur. Na vie je podruja barok proet
tatinom, gizdavou. No, mnoge je zanimala i stranja strana medalje, to jest
prolaznost svih stvari. To znai da je sva ljepota oko nas osuena na smrt i
propast.
- To je tono. Zapravo je tuno da nita ne traje.
- Razmilja upravo kao mnogi ljudi 17. stoljea. Barok je i u politici
doba velikih suprotnosti. Kao prvo, Europu razdiru ratovi. Najgori je bio
tridesetogodinji rat koji je haraio velikim dijelovima kontinenta od 1618.
do 1648. g. Radilo se zapravo o cijelom nizu ratova, u kojima je posebno
nastradala Njemaka. Najvea posljedica tridesetogodinjeg rata bilo je to
da je Francuska malo-pomalo preuzela ulogu vodee europske velesile.
- Zbog ega su se borili?
- Prije svega to je bila borba protestanata i katolika. No, radilo se i o
politikoj prevlasti.
- Otprilike kao u Libanonu.
- Inae je 17. stoljee proeto velikim klasnim razlikama. Sigurno si ula
o francuskom plemstvu i dvoru u Versaillesu. Ne znam jesi li isto toliko
nauila o siromatvu naroda. Svako oitovanje raskoi pretpostavlja nekakvo
oitovanje moi. esto se kae da se politiko stanje u doba baroka moe
usporediti s njegovom umjetnosti i arhitekturom. Znaajka je baroknih gra
evina mnogo kienih kutaka i zavijutaka. Politiku situaciju obiljeavaju
ubojstva iz zasjede, zavjere i spletke.
- Nije li jedan vedski kralj ustrijeljen u kazalitu?
- Misli na Gustava III. On je doista dobar primjer. To se dogodilo tek
1792. g, ali prilike oko ubojstva su dosta barokne. Ubijen je za vrijeme ve
likog bala pod maskama.
- Mislila sam da se to dogodilo u kazalitu.

193
JOSTEIN GAARDER

- Veliki se maskenbal odravao u Operi. Moe se rei da vedski barok

zavrava tek ubojstvom Gustava III. Pod njim je vladao prosvijeeni apsolu
tizam, kao i pod Louisom XIV gotovo stotinu godina ranije. Gustav III. bio
je takoer izrazito tat; oboavao je sve franscuske ceremonijale i izraze to
vanja. Osim toga, volio je kazalite...
- To ga je i ubilo.
- Ipak, barokno je kazalite bilo neto vie od umjetnikog izraza. Ono je
bilo najistaknutiji simbol toga doba.
- Simbol ega?
- ivota, Sofie, ivota. Ne znam koliko su puta tijekom 17. stoljea ljudi
rekli: ivot je kazalite. U svakom sluaju mnogo. Upravo u baroku nasta
lo je moderno kazalite - sa svim kulisama i kazalinim strojevima. U kaza
litu se na pozornici stvarao privid - kako bi se zatim razotkrilo da je gluma
na pozornici samo privid. Kazalite je tako bilo slika ljudskog ivota openi
to, prikazivalo je da oholost propada. Tako je nemilosrdno raskrinkalo
ovjekovu bijedu.
-je li Shakespeare ivio u baroku?
- Svoje je velike drame napisao oko 1600. g. Na taj nain jednom nogom
stoji u renesansi, a drugom u baroku. No, Shakespeareova djela vrve od
tvrdnji da je ivot kazalite. eli li uti nekoliko primjera?
- Rado.
- U komadu Kako vam se svia kae:

Sav svijet je pozornica; A ljudi, ene u njoj glumci

santo, to dolaze i odlaze sa scene; I mnogo ivot
uloga mu prua 1

A u Macbethu kae:

"ivot je samo sjen to luta, bijedni glumac Sto se na pozornici

razmee, prodrhti Svoj sat, i ne uje se vie; on je bajka Koju
idiot pria, puna buke i bijesa, A ne znai nita. 2

1 Prijevod Slavka Jeia, Matica hrvatska, Zagreb 1951.

2 Prijevod Josipa Torbarine, Matica hrvatska, Zagreb 1969.

194
 SOFIJIN SVIJET

- Kakvo beznae!
- Bio je vrlo obuzet time da je ivot kratak. Moda si ula najpoznatiji
citat iz Shakespearea?
- To be or not to be - that is the question.
- Da, to su Hamletove rijei. Danas smo ovdje na Zemlji, a sutra nas vie
nema.
- Hvala lijepo, to mi ve pomalo svie.
- Kada ivot ne usporeuju s kazalitem, barokni ga pjesnici usporeuju
sa snom. Shakespeare je, na primjer, rekao: Mi smo ista tvar od koje su
snovi tkani, a na je ivot okruen snom...
- To je ba poetino.
- panjolski pjesnik Calderon, roen 1600. g., napisao je dramu ivot je
san. U njoj kae: Sto je ivot? Ludilo. to je ivot? Privid, sjenka, izmiljo
tina, a najvie dobro malo vrijedi, jer sav je ivot san...
- Moda ima pravo. U koli smo itali jednu dramu. Zove se Jeppe na
brijegu.
- Aha, Ludviga Holberga. Skandinavija u njemu ima sjajnog knjievnika s
prijelaza baroka u prosvjetiteljstvo.
- Jeppe pada u san u grabi... a zatim se budi u barunovu krevetu. Stoga misli
da je samo sanjao da je zapravo siromani teak. Opet ga, dok spava odnose
u grabu te se tamo budi. Onda misli da je sanjao da lei u barunovu krevetu.
- Holberg je ovaj motiv posudio od Calderona, a Calderon ga je pak
posudio iz starih arapskih bajki iz Tisuu i jedne noi. Ipak, taj motiv, gdje
se ivot usporeuje sa snom, nalazimo jo ranije u povijesti - naroito u Indiji
i Kini. Na primjer, stari kineski mudrac Chuang-tzu rekao je: Jednom sam
sanjao da sam leptir, a sad vie ne znam da li sam Chuang-tzu, koji je sanjao
da je leptir, ili leptir koji sanja da je Chuang-tzu.
- U svakom je sluaju nemogue dokazati to je istina.
- Norveka je takoer imala pravog pravcatog baroknog pjesnika; zvao
se Petter Dass. On je ivio od 1647. do 1707. g. S jedne je strane elio
opisivati ivot ovdje i sada, a s druge je naglaavao da je satno Bog vjean i
nepromjenjiv.
- Bog je Bog i da su sve zemlje puste, Bog je Bog i da su svi ljudi mrtvi...
- A u istom psalmu takoer opisuje prirodu Sjeverne Norveke - pie o
grdobini, mrkom bakalaru i drugoj ribi. Ovo je karakteristino za barok. U
jednom tekstu opisuju se istovremeno zemaljske stvari, sadanjost i nebeske
stvari, onkraj ivota. Sve to podsjea na Platonovo odvajanje konkretnog,
osjetilnog svijeta od nepromjenjivog svijeta ideja.

195
JOSTEIN GAARDER

- to je s filozofijom?
- I ona je obiljeena natezanjem izmeu potpuno suprotnih naina mi
ljenja. Kao to smo ve rekli, mnogi su mislili da je ivot u osnovi duevne ili
duhovne prirode. Takvo se gledite zove idealizam. Njegova suprotnost je
materijalizam. Naziv oznaava filozofiju koja dri da se sve pojave u ivotu
mogu izvesti iz konkretnih, fizikih veliina. Materijalizam je u 17. stoljeu
imao mnoge glasnogovornike. Od njih je moda najutjecajniji bio engleski
filozof Thomas Hobbes. Svi se fenomeni - ukljuujui ljude i ivotinje -
sastoje iskljuivo od materijalnih estica, smatrao je on. ak i ljudska svijest
ili ljudska dua dolazi od gibanja siunih estica u mozgu.
- Onda smatra isto to je i Demokrit smatrao dvije tisue godina ranije.
- Idealizam i materijalizam provlae se kao crvena nit kroz cijelu
povijest filozofije. No, rijetko kad su ta dva shvaanja istovremeno bila pri
sutna istom jainom kao u baroku. Materijalizam je neprestano dobivao svje
u hranu posredstvom nove prirodne znanosti. Newton je dokazao da isti
zakoni gibanja vrijede za cijeli svemir. Drao je da su uzroci svih prirodnih
promjena na Zemlji i u nebeskom prostoru zakon sile tee te zakoni gibanja
tijela. Svime dakle upravlja ista nepromjenjiva zakonitost - to jest, ista meha
nika. Stoga je, u naelu, svaku prirodnu promjenu mogue proraunati s
matematikom tonosti. Tako je Newton upotpunio takozvanu mehanici
stiku sliku svijeta.
- On si je svijet zamiljao kao veliki stroj?
- Tako je. Rije mehaniki dolazi od grke rijei mechane, to znai
stroj. No, vano je pribiljeiti da ni Hobbes niti Newton nisu vidjeli nikakvu
suprotnost izmeu mehanicistike slike svijeta i vjere u Boga. Materijalsti
18. i 19. stoljea nisu ba uvijek dijelili njihovo miljenje. Francuski lijenik i
filozof La Mettrie napisao je sredinom 18. stoljea knjigu L'homme machi-
ne (ovjek - stroj). Kao to noga ima miie za hodanje, tako i mozak ima
miie za razmiljanje. Kasnije se francuski matematiar Laplace sljedeom
izjavom pokazao izrazito mehanistikim u svome miljenju: Ako bi nekakav
razum u odreeno vrijeme poznavao poloaj svih materijalnih estica, nita
ne bi b i l o nesigurno, a budunost bi mu, kao i prolost, leala na dlanu.
elio je zapravo rei da je sve to se dogaa predodreeno. Drugim rijeima,
pisano je to e se dogoditi. Ovaj pogled nazivamo determinizmom.
- Onda ovjek nema slobodnu volju.
- Ne, sve je posljedica mehanikih procesa, ak i nae misli i snovi. Nje
maki su materijalisti 19. stoljea rekli da se misaoni tokovi odnose prema
mozgu na isti nain kao mokraa prema bubrezima il i u prema jetri.

196
 S0FI1IN SVIJET

- Ali, mokraa i u su tvari. Misli nisu.

- Dotakla si se neeg vanog. Ispriat u ti priu u kojoj se radi o istoj
stvari. Bili su jednom ruski astronaut i ruski neurokirurg. Raspravljali su o
vjeri. Neurokirurg je bio kranin, a astronaut nije. Bio sam mnogo puta u
svemiru, hvalio se astronaut, ali nikad nisam vidio ni Boga ni anele. A
ja sam operirao mnogo pametnih mozgova, odgovori drugi, ali nikad ni
sam vidio niti jednu misao.
- No, to ne znai da misli ne postoje.
- Time se naglaava da su misli neto sasvim drugo nego tvari koje se
mogu operirati ili dijeliti na sve manje dijelove. Na primjer, nije lako opera
cijom odstraniti zabludu. Ona je predobro ukorijenjena za takvo to. Jedan
vaan filozof 17. stoljea, po imenu Leibniz, rekao je da je najvea razlika
izmeu onog to je sainjeno od materije, i onog to je sainjeno od duha,
upravo to da se materija moe dijeliti na sve manje dijelove. Dua se ne moe
raspoloviti.
- Ne, kakav bi nam no za to trebao?
Alberto samo odmahnu glavom. Zatim pokae na stol izmeu njih i ree:
- Dvojica najvanijih filozofa 17. stoljea bili su Descartes i Spinoza. I oni
su se bavili pitanjima o odnosu due i tijela. Tim emo se filozofima
pokuati malo vie pribliiti.
- Samo ti poeni. Ako ne budemo gotovi do sedam sati, moram nazvati
mamu.

197
 DESCARTES

...on s gradilita eli odstraniti sve

krhotine...

Alberto ustane i skine sa sebe crveni ogrta. Poloi ga preko stolice pa se smjesti natrag na sofu.
- Rene Descartes rodio se 1596. g., te je po Europi ivio lutalakim
ivotom. Od mladosti je snano elio postii sigurnu spoznaju o prirodi o
vjeka i svemira. No, nakon studija filozofije postao je jedino svjesniji vlastita
neznanja.
- Otprilike kao Sokrat?
- Da, otprilike kao on. Kao i Sokrat, bio je uvjeren da je sigurna spoznaja
neto to nam samo razum moe pruiti. Nikad ne moemo vjerovati onome
to pie u starim knjigama. Cak ne moemo vjerovati u ono to nam osjetila
govore.
- To je i Platon mislio. Smatrao je da nam samo razum moe pruiti
sigurno znanje.
- Ba tako. Batina Platona i Sokrata prelazi preko Augustina na Descar-
tesa. Svi su bili izraziti racionalisti. Mislili su da je razum jedini sigurni izvor
spoznaje. Po zavretku opirnih studija, Descartes je zakljuio da znanju pre
nesenom iz srednjeg vijeka nije za vjerovati. Moemo ga usporediti sa Sokra
tom koji nije vjerovao ustaljenim shvaanjima koja je susretao na trgu u
Ateni. I to da se radi, Sofie? Zna li odgovor?
- Poinje se filozofirati na vlastitu ruku.

198
 SOFIJIN SVIJET

- Tono. Descartes je odluio putovati Europom - kao to je i Sokrat

ivot proveo u razgovorima s Atenjanima. On sam kae da e odsad traiti
samo onu mudrost koju moe nai ili u sebi samom ili u velikoj knjizi
svijeta. Zato se prijavio na vojnu dunost, te na taj nain boravio na neko
liko mjesta u Srednjoj Europi. Kasnije je nekoliko godina proboravio u Pa
rizu, ali je 1629. g. otiao u Nizozemsku, gdje je ivio gotovo 20 godina
radei na svojim filozofskim spisima. 1649. g. ga je kraljica Kristina pozvala
u vedsku. Posjet toj, po njegovim rijeima, zemlji medvjeda, leda i kra
zavrio je tako da je navukao upalu plua i umro zimi 1650. g.
- Imao je samo 54 godine.
- Meutim, i nakon smrti snano je utjecao na filozofiju. Nije pretjerano
rei da je Descartes utemeljio novovjeku filozofiju. Nakon opojnog otkria
ovjeka i prirode u renesansi, ponovno se javila potreba za saimanjem misli
tog vremena u obliku suvislog filozofskog sustava. Prvi je veliki graditelj
sustava bio Descartes; nakon njega slijede Spinoza i Leibniz, Locke i Berke-
ley, Hume i Kant.
- to znai filozofski sustav?
- To znai filozofija izgraena iz temelja, koja pokuava nai nekakvo
rjeenje svih vanih filozofskih pitanja. Stari je vijek velike graditelje sustava
imao u Platonu i Aristotelu. Srednji je vijek imao Tomu Akvinskog, koji je
elio sagraditi most izmeu Aristotelove i kranske filozofije. Zatim je stigla
renesansa - isti mete starih i novih misli o prirodi i znanosti, o Bogu i
ovjeku. Tek je u 17. stoljeu filozofija pokuala sabrati te nove misli u jasan
filozofski sustav. Prvi je bio Descartes. On je naznaio ono to je za kasnije
narataje postalo najvanijim filozofskim projektom. Prije svega ga je zaoku
pljalo to se moe znati; dakle, pitanje pouzdanosti nae spoznaje. Drugo
vano pitanje kojim se bavio bio je odnos izmeu due i tijela. Oba ova
problema proimat e filozofsku raspravu sljedeih 150 godina.
- Onda je bio ispred svoga doba.
- Ipak su ta pitanja pripadala njegovu vremenu. to se tie pitanja o
nalaenju sigurne spoznaje, mnogi su izraavali potpun filozofski skeptici
zam. Mislili su da se ovjek mora pomiriti s time da nita ne zna. No, Descar
tes se s time nije mirio. Da je to uinio, ne bi bio pravi filozof. Ponovno
moemo povui paralelu sa Sokratom koji se nije mirio sa skepsom sofista.
Nova prirodna znanost razvila je ba u Descartesovo vrijeme metodu po
mou koje su se prirodni procesi mogli pouzdano i tono opisati. Descartes
se tada upitao ne postoji li i za filozofsko razmiljanje nekakva pouzdana,
tona metoda.
- Shvaam.

199
JOSTEIN GAARDER

- No, to je samo jedno. Nova je fizika, osim toga, pokrenula pitanje o

prirodi materije, to jest o onome to upravlja fizikim procesima u prirodi.
Sve je vie ljudi zagovaralo mehanicistiko shvaanje prirode. to se vie
irilo mehanicistiko shvaanje fizikog svijeta, to je neodgodivije postajalo
pitanje o odnosu izmeu due i tijela. Prije 17. stoljea, dua je obino bila
razumijevana kao nekakav ivotni dah koji struji svim ivim biima. Izvor
no znaenje rijei dua i duh i jest ivotni dah, disanje. To vrijedi za
gotovo sve europske jezike. Aristotelu je dua neto to se nalazi posvuda u
organizmu, kao ivotni princip organizma dakle, neto to se ne moe
zamisliti odvojeno od tijela. Zato je i govorio o biljnoj dui i ivotinjskoj
dui. Filozofi su tek u 17. stoljeu strogo razgraniili duu od tijela.
Razlog je tome da su svi fiziki predmeti - ukljuujui ivotinjsko i ovjeje
tijelo - objanjeni kao mehaniki proces. Ali, ovjekova dua nije mogla biti
dio ove tjelesne mainerije. to je onda dua? Osobito se moralo objasniti
kako neto duhovno uspijeva pokrenuti mehanike procese.
- Dosta udna misao.
- Kako to misli?
- Odluim podignuti ruku - i eto, ruka se digne. Ili, hou potrati za
autobusom; u sljedeem trenutku noge tre brzo kao bubnjarski batii. Dru
gom prilikom mislim na neto tuno; odjednom mi se suze ponu slijevati niz
obraze. Stvarno mora postojati neka zagonetna veza izmeu tijela i svijesti.
- Upravo je ovaj problem naveo Descartesa na razmiljanje. Kao i Platon,
bio je uvjeren da izmeu duha i materije postoji jasna granica. No, Platon
nije imao nikakav odgovor na pitanje kako tijelo utjee na duu - ili dua na
tijelo.
- Nemam ni ja, pa se pitam do kakvog je zakljuka doao Descartes.
- Poimo putem njegovih misli.
Alberto pokae na knjigu koja je leala na stoliu izmeu njih:
- U knjiici Rasprava o metodi Descartes pokree pitanje o metodi
koju bi filozof morao koristiti pri rjeavanju nekog filozofskog problema.
Prirodna je znanost ve bila dobila novu metodu...
- To si ve rekao.
- Descartes najprije ustvruje da nita ne prihvaamo kao istinito dok to
posve jasno i razgovijetno ne spoznamo kao istinito. Kako bi se to postiglo,
potrebno je svaku sloenu tekou ralaniti na toliko jednostavnih dijelova
koliko je mogue. Zatim se poinje s najjednostavnijim mislima. Moglo bi se
rei da se svaka misao mora vagati i mjeriti - kao to je Galilei htio da se
sve mjeri, te da se ono to se ne moe izmjeriti uini mjerljivim. Descartes je
smatrao da filozof mora poi od jednostavnog prema sloenom. Tako je

200
 SOFIJIN SVIJET

mogue izgraditi novu spoznaju. Na kraju sve mora pobrojati i provjeriti kako bi bio siguran
da nita nije izostavio. Tek je tada filozofski sud nadohvat ruke.
- Zvui kao nekakav raun.
- Da, Descartes je i u filozofskom razmiljanju htio koristiti matema
tiku metodu. Filozofske istine htio je dokazati gotovo na isti nain kako se
dokazuju matematiki teoremi. Dakle, elio je upotrijebiti isto orue koje
nam treba kad se bavimo brojevima, naime razum. Jer, samo nam razum
moe pruiti pouzdanu spoznaju. Vjerovati osjetilima nije sigurno. Ve smo
upozorili na slinost s Platonom. I on je tvrdio da nam matematika i odnosi
medu brojevima pruaju sigurniju spoznaju od svjedoanstva osjetila.
- No, je li tako mogue rjeavati filozofska pitanja?
- Vratimo se Descartesovu rasuivanju. Cilj mu je, dakle, doi do sigurne
spoznaje o prirodi ivota. On poinje tvrdnjom da se u sve mora posumnjati.
Naime, on svoj filozofski sustav ne eli graditi na pjeskovitom tlu.
- Jer, ako temelji popuste, rui se cijela kua.
- Hvala na pomoi, dijete moje. Descartes ne misli da je opravdano u sve
posumnjati, ve da je to u naelu mogue. Kao prvo, nije sigurno da emo
itajui Platona ili Aristotela napredovati u naem filozofskom traenju. Tako
tek proirujemo nae poznavanje povijesti, ali ne i spoznaju o svijetu. Descar
tes smatra da je vano osloboditi se svih starih misli prije nego to se pone s
filozofskim istraivanjem.
- On je s gradilita elio odstraniti sve stare krhotine prije nego to
zapone graditi novu kuu?
- Da, a kako bi bio posve siguran da e se nova misaona zgrada odrati,
htio je upotrijebiti samo novu, svjeu grau. Meutim, Descartesova sumnja
puno je dublja. Smatrao je da ne moemo vjerovati ak ni u ono to nam
osjetila govore. Ona nas moda varaju.
- Kako je to mogue?
- ak i kad sanjamo, mislimo da doivljavamo neto stvarno. Postoji li
uope neto to razdvaja nae osjeaje u budnom stanju od onih u snu?
Razmiljajui paljivo o tome, ne nalazim ni jednu osobinu koja jasno razd
vaja budno stanje od sna, pie Descartes. I nastavlja: Kako moe biti sigu
ran da cijeli tvoj ivot nije san?
- Jeppe je mislio da je samo sanjao da lei u barunovu krevetu.
- A dok je leao u barunovu krevetu mislio je da je njegov ivot siro
manog teaka bio samo san. Descartes na kraju sumnja apsolutno u sve.
Ovdje su takoer mnogi filozofi prije njega zavrili svoje filozofsko razma
tranje.

201
JOSTEIN GAARDER

- Onda ba nisu daleko dogurali.

- Descartes se pokuao pomaknuti s te nulte toke. Zakljuio je da u sve
sumnja, i da je to jedino u to moe biti posve siguran. I tada mu je sinulo:
unato svemu, u jedno je siguran, a to je da sumnja. Dok sumnja, sigurno je
da misli, a dok misli, sigurno je da je misaono bie. Njegovim rijeima:
Cogito, ergo sum.
-A to znai?
- Mislim, dakle jesam.
- Ne udi me ba previe da je doao do tog zakljuka.
- Istina. No, mora pribiljeiti s kakvom neposrednom sigurnou on
odjednom sebe razumijeva kao misaono bie. Moda se sjea da je Platon
mislio da je ono to shvaamo razumom stvarnije od onog to shvaamo
osjetilima. Descartes se s tim slae. Ne samo da shvaa da je misaono bie,
ve istovremeno razumijeva da je to misaono bie stvarnije od fizikog svijeta
koji doivljavamo osjetilima. A odatle ide dalje, Sofie. Ni u kojem sluaju nije
gotov sa svojim filozofskim istraivanjem.
- Samo i ti nastavi.
- Descartes se potom pita spoznaje li s istom neposrednom sigurnou
neto drugo osim toga da je misaono bie. Zakljuuje da si jasno i razgovijet
no moe predoiti savreno bie. Tu je predodbu oduvijek imao, i on misli
da je oigledno da ta predodba ne dolazi od njega. Ideja o savrenom biu
ne potjee od neeg nesavrenog, tvrdi on. Dakle, ideja o savrenom biu
dolazi od samog savrenog bia - drugim rijeima, od Boga. Na taj je nain
Descartesu jednako oigledno to da Bog postoji kao i to da postoji onaj koji
misli.
- ini mi se da je sada malo prebrz u donoenju zakljuaka. Bio je nekako
paljiviji u poetku.
- Da, mnogi su rekli da je ovo Descartesova najslabija toka. Ti kae
zakljuak. Zapravo nije rije ni o kakvim dokazima. Descartes jednostavno
misli da svi imamo neku ideju o savrenom biu, i da sama ta ideja ukljuuje
postojanje savrenog bia. Jer, savreno bie ne bi bilo savreno kad ne bi
postojalo. Osim toga, mi ne bismo imali nikakvu ideju o savrenom biu kad
ga ne bi bilo. Jer, mi smo nesavreni; dakle, ideja savrenog bia ne potjee
od nas. Ideja o Bogu je prema Descartesu, uroena - utisnuta je u nas od
roenja, kao to umjetnik potpisom udara ig svome djelu.
- Meutim, iako ja imam ideju o krokoslonu, to ne znai da kroko-
slon postoji.
- Descartes bi rekao da pojmu krokoslon nije svojstveno da postoji.
Pojmu savreno bie, meutim, svojstveno je da takvo bie postoji. Descar-

202
 SOFIJIN SVIJET

tes smatra da je ovo jednako sigurno kao to je ideji krunice svojstveno da su

sve toke na krunici jednako udaljene od sredita. Dakle, ne moe se govo-
riti o krunici ako ona ne udovoljava ovom zahtjevu. Isto tako, ne moe se
govoriti o savrenom biu kojem nedostaje najvanije od svih svojstava,
naime - da postoji.
- Taj je nain razmiljanja jako poseban.
- To je izrazito racionalistiki nain miljenja. Kao Sokrat i Platon, De
scartes je smatrao da postoji neka veza izmeu misli i postojanja. to je neto
oiglednije za misao, to je sigurnije postojanje tog neeg.
- Zasad je zakljuio da je mislea osoba, te da postoji neko savreno bie.
- I s te polazne toke ide dalje. Sto se tie ideja koje imamo o vanjskoj
zbilji (na primjer, o Suncu i Mjesecu) moglo bi se zamisliti da je sve skupa
samo san. Ipak, vanjska zbilja takoer ima neke osobine koje se daju spoznati
razumom. To su matematiki odnosi, to jest stvari koje se mogu mjeriti,
naime - duina, irina i dubina. Takve kvantitativne osobine razumu su
jednako jasne i razgovijetne kao da sam ja misaono bie. Kvalitativne oso
bine, naprotiv, kao boja, miris i okus povezane su s naim osjetilnim apara
tom, pa zapravo ne opisuju vanjsku zbilju.
- Znai da priroda ipak nije san?
- Ne, ovdje Descartes ponovno uvlai nau predodbu o savrenom biu.
Kad na razum neto spoznaje posve jasno i razgovijetno, kao to je sluaj s
matematikim odnosima vanjske zbilje, onda to tako mora biti. Jer, savreni
Bog nas nikad ne bi prevario. Descartes se poziva na Boju garanciju da
ono to spoznajemo razumom zaista odgovara neemu stvarnom.
- Ostavimo stvar na tome. Dosad je zakljuio da je misaono bie, da
postoji Bog, te da postoji vanjska zbilja.
- No, vanjska se zbilja bitno razlikuje od misaone zbilje. Descartes tvrdi
da postoje dva oblika zbilje, ili dvije supstancije. Jedna je miljenje, dua,
a druga je protenost, materija. Dua je ista svijest, ona ne zauzima nika
kav prostor te se stoga ne moe dijeliti na manje dijelove. Materija je, napro
tiv, ista protenost, zauzima prostor i uvijek se moe podijeliti na jo manje
dijelove - ali ona nije svjesna. Prema Descartesu, obje supstancije potjeu od
Boga, jer samo Bog postoji neovisno o svemu drugom. Tako miljenje i
protenost potjeu od Boga, te su supstancije potpuno neovisne jedna o
drugoj. Misao uiva potpunu slobodu u odnosu na materiju, i obratno: ma
terijalni se procesi odvijaju posve neovisno o misli.
- I tako je svo Boje stvorenje podijeljeno na dvoje.
- Tono. Kaemo da je Descartes dualist, to e rei da provodi otro
podvajanje zbilje: na misleu i protenu. Na primjer, samo ovjek ima duu.

203
JOSTEIN GAARDER

ivotinje potpuno pripadaju protenoj zbilji. Njihov ivot i kretanje posve su mehaniki. Descartes je
ivotinje smatrao svojevrsnim sloenim automatima. to se tie protene zbilje, on dosljedno
zagovara mehanicistiko shvaanje -ba kao i materijalisti.
- Jako sumnjam u to da je Hermes naprosto stroj ili automat. Descartes
sigurno nikad nije volio neku ivotinju. A to je s nama? Zar smo i mi auto
mati?
- I da i ne. Descartes je zakljuio da je ovjek podvojeno bie koje isto
dobno misli i zauzima prostor. Dakle, ovjek ima i duu i proteno tijelo.
Neto su slino rekli ve Augustin i Toma Akvinski. Oni su drali da ovjek
ima tijelo kao ivotinje, a duu kao aneli. Prema Descartesu, ovjeje je
tijelo primjer fine mehanike. Meutim, ovjek takoer ima duu koja djeluje
posve neovisno o tijelu. Tjelesni procesi nemaju tu slobodu, oni slijede vlasti
te zakone. Kad mislimo razumom, to se ne dogaa u tijelu, nego u dui koja
je potpuno slobodna u odnosu na protenu zbilju. Dodat u jo da Descartes
nije odbacivao mogunost da i ivotinje mogu misliti. No, ako imaju tu spo
sobnost, onda podvojenost izmeu miljenja i protenosti vrijedi i za njih.
- O tome smo ve govorili. Odluim li potrati za autobusom, cijeli se
automat poinje kretati. Ako unato tome ne stignem na autobus, ponu
mi curiti suze.
- Ni Descartes nije mogao nijekati da dua i tijelo neprestano utjeu
jedno na drugo. Mislio je da je dua za svog boravka u tijelu s njime povezana
pomou posebnog modanog organa, koji je nazvao eerovom lijezdom.
Tu duh i materija djeluju jedno na drugo. Stoga se dua esto daje zbuniti
osjeajima i afektima vezanima uz potrebe tijela. Ali, dua se takoer moe
osloboditi niskih poticaja te djelovati neovisno o tijelu. Cilj je dopustiti
razumu da preuzme upravlja. Jer, iako me trbuh jako boli, suma kutova u
trokutu uvijek je 180. Na taj nain se misao moe uzdii iznad tjelesnih
potreba, ponaati se razumno. Stoga je dua monija nego tijelo. Nae kosti
s vremenom postaju stare i krhke, kraljenica se krivi, zubi nam mogu poispa-
dati, ali 2 + 2 jest i ostaje 4 dokle god je u nama razuma. Jer, razum ne stari i
ne krivi se. Samo nae tijelo stari. Descartesu je upravo razum - dua. Nii
afekti i duhovna stanja kao udnja i mrnja blisko su vezani uz tjelesne fun
kcije dakle, uz protenu zbilju.
-Jo ne mogu shvatiti zato je Descartes nae tijelo usporeivao sa strojem i automatom.
- Usporedba izvire iz opinjenosti ljudi Descartesova doba strojevima i
satovima, stvarima koje su naizgled funkcionirale same od sebe. Rije auto
mat oznaava upravo neto to se samo od sebe pokree. Naravno da je to

204
 SOFIJIN SVIJET

bio privid. Astronomski su sat, na primjer, ljudi sastavili i navijali. Descartes

je naglasio da umjetni aparati imaju vrlo jednostavno ustrojstvo, te da su - u
usporedbi s koliinom kostiju, ivaca, ila i vena u ljudskom i ivotinjskom
tijelu - sastavljeni od prilino malog broja dijelova. Zato Bog ne bi mogao
napraviti ivotinjsko ili ljudsko tijelo prema zakonima mehanike?
- Danas se puno govori o umjetnoj inteligenciji.
- Misli na automate naeg vremena. Stvorili smo strojeve koji nas pone
kad znaju prevariti da mislimo da su zaista inteligentni. Takvi bi strojevi
sigurno prestravili Descartesa. Moda bi posumnjao da je ovjeji razum
onoliko slobodan i samostalan koliko je on mislio. Jer, ima filozofa koji
smatraju da je ovjekov duevni ivot neslobodan kao i tjelesni procesi. Na
ravno, ovjeja je dua beskrajno zamrenija od bilo kojeg kompjutorskog
programa, ali neki misle da smo, u naelu, jednako neslobodni kao ti progra
mi. Doi, Sofie, da ti neto pokaem.
Alberto pokaza rukom na veliki pisai stol u drugom kraju sobe. Na
njemu je stajao mali kompjutorski ekran. Ustavi, uputi se prema njemu, a
Sofie pode za njim.
Alberto ukljui kompjutor, i uskoro se na vrhu ekrana pokae C:. On
napie Laila, govorei:
- To je jedan napredni konverzacijski program.
Uskoro se na ekranu pojavi sljedei tekst:
Zdravo, ja sam Laila. Sjedi li udobno?
Sofie ukuca dva slova:
Da, napisala je, iako jo nije bila sjela. No, Alberto joj privue jednu
stolicu.
Kako se zove?, pojavi se na ekranu.
Sofie Amundsen, napie Sofie, a stroj odgovori:
Djetelinska ulica 3. Drago mi je da smo se upoznale, Sofie. Raduje li se
svom 15. roendanu?
Sofie se nato trgne. Alberto poloi ruku na njezino rame i ree:
- Ja sam joj dao tvoje ime, adresu i datum roenja. To ti je kao da se
nekome predstavlja. Obino se neki podaci znaju unaprijed.
Nije loe, napisa Sofie.
Ma valjda ti nije loe, Sofie? Pokuaj govoriti u potpunim reenicama.
Hvala, odlino sam. Mogu li te neto upitati?
Dobro je da si odlino. Izvoli, upitaj me neto.

205
JOSTEIN GAARDER

Koliko si stara?, napisa Sofie.

Konstruirana sam u Atlanti 8. kolovoza 1988, a na norveki sam prevedena na Norvekoj vioj
tehnikoj koli 28. oujka 1990.
Gosh!
Rekla sam da mora govoriti u potpunim reenicama.
Samo sam rekla 'gosh'!
Ne razumijem argon. Znam preko 100.000 rijei, ali najblie rijei 'gosh' je 'gospel'.
To znai evanelje.
Jesi li ti kranka, Sofie?
Ne znam.
U pravilu je neznanje razvojni stupanj na putu prema novoj spoznaji.
Sokrat bi rekao istu stvar. Sto se toga tie, i Descartes.
Sokrat je bio grki filozof koji je ivio od 470. do 399. prije Krista. eli li doznati neto vie,
pritisni F7. Descartes je bio francuski filozof koji je ivio od 1596. do 1650. g. eli li doznati neto
vie, pritisni F8.
Hvala, ovo je dovoljno. Mogu li te upitati neto drugo?
Dobro je da je to dovoljno. Samo pitaj neto drugo!
Alberto je brundao od smijeha. Sofie napisa:
Tko je Hilde Meller Knag?
Hilde Moller Knag ivi u Lillesandu, a stara je tono koliko i Sofie Amundsen.
Kako zna?
Ne znam kako, nala sam to negdje na hard-disku.
Sofie osjeti ruku na ramenu.
- Dao sam joj ono malo podataka koje imamo o Hildi.
Zna li neto vie o Hildi?
Hildin je otac u Libanonu kao promatra Ujedinjenih naroda. Po inu je major, i stalno alje
razglednice svojoj keri.
Hou da ga nade!
To ne mogu uiniti. On nije ni na jednom od mojih dokumenata, a ja nisam prikljuena ni na
koju drugu bazu podataka. Rekla sam: Nai ga!!!!!!
Jesi li ljuta, Sofie? Toliki broj usklinika u svakom sluaju je jasan pokazatelj jakih osjeaja.

206
 SOFIJIN SVIJET

elim razgovarati s Hildinim ocem!

Ima problema s obuzdavanjem svoje volje. Ako eli razgovarati o svom djetinjstvu,
pritisni F9.
Alberto ponovno poloi ruku na Sofijino rame.
- U pravu je. To nije nikakva kristalna kugla, dijete moje. Laila je
naprosto kompjutorski program.
Zavei! napisa Sofie.
Kako hoe, Sofie. Nae je poznanstvo trajalo samo 13 minuta i 52 sekunde. Zapamtit
u sve to smo rekle. Sada prekidam program. Na ekranu se ponovno pojavi znak C:.
- Pa da sjednemo natrag? - ree Alberto.
No, Sofie je ve ukucala nekoliko novih slova.
Knag, napisala je.
Sljedee sekunde na ekranu se pojavi sljedea poruka:
Evo me.
Ovaj put se Alberto trgnuo.
Tko si ti?, napisa Sofie.
Major Albert Knag, na vaoj usluzi. Stiem ravno iz Libanona. to zapovijedate?
- Ovo premauje svaku mjeru - zastenja Alberto. - Taj se lopov sada
uvukao u hard-disk.
On izgura Sofie sa stolice pa sjedne za tastaturu. Kako si dovraga
uspio ui u moje raunalo?, napisa.
ista malenkost, dragi kolega. Ja sam uvijek tamo gdje se poelim ukazati.
Odvratni kompjutorski viruse!
Samo polako! Trenutano sam samo roendanski virus. Mogu li poslati jedan
specijalni pozdrav?
Ne hvala, ve nam ih je dosta.
Ali bit u brz: Sve je ovo u tvoju ast, draga Hilde. Nanovo ti srdano estitam tvoj 15.
roendan. Oprosti na okolnostima, ali elio bih da moje estitke rastu oko tebe gdje god se
nala. Voli te tata koji ezne za tvojim zagrljajem.
Prije nego to je Alberto uspio napisati neto vie, znak C: se vrati na ekran.

207
 JOSTEIN GAARDER

Alberto ukuca dir knag *.*, a na ekranu se pojavi sljedea poruka:

knag.lib 147.643 15.06.1990. 12.47

knag.lil 326.439 23.06.1990. 22.34

Alberto tada napie: erase knag *.* pa iskljui stroj.

- Tako, sad sam ga izbrisao - ree. - Ali nemogue je rei gdje e se opet
pojaviti.
Gledajui na kompjutorski ekran, doda:
- Najgore od svega je njegovo ime. Albert Knag...
Sofie je tek sada zamijetila slinost medu imenima. Albert Knag i Alberto Knox. No, Alberto je bio
toliko izvan sebe da se nije usudila rei ni rije. Smjestili su se natrag kraj stolia.

208
 SPINOZA

...Bog nije lutkar...

Dugo su tako sjedili. Na kraju Sofie progovori kako bi Alberta navela na

druge misli:
- Descartes je sigurno bio udnovat ovjek. Je li bio poznat?
Alberto nekoliko puta teko uzdahne prije nego to odgovori:
- Imao je golem utjecaj. Njegovo je znaenje moda najvanije u odnosu
na drugog velikog filozofa. Mislim na Nizozemca Barucha Spinozu koji je
ivio od 1632. do 1677. g.
- Hoe li mi i o njemu priati?
- Da, barem sam namjeravao. Neemo dopustiti da nas zaustave vojnike
provokacije.
- Pretvorila sam se u uho.
- Spinoza je pripadao idovskoj zajednici u Amsterdamu, ali su ga pro-
kleli i izopili odande kao krivouitelja. Malo je filozofa novijeg doba bilo
toliko izrugivano i proganjano kao ovaj ovjek. ak je bio izloen pokuaju
ubojstva. Razlog tome bio je da je kritizirao slubenu vjeru. Smatrao je da
jedino krute dogme i vanjski obredi odravaju kranstvo i idovstvo na
ivotu. On je bio prvi koji je na Bibliju primijenio povijesno-kritiko tuma
enje.
- Objasni!

209
JOSTEIN GAARDER

- Odbacivao je tumaenje da je Biblija sve do najmanjeg slovca nadahnu

ta Bogom. Kad itamo Bibliju, moramo stalno imati na umu doba u kojem je
napisana. Takvo kritiko itanje otkriva niz proturjeja izmeu pojedinih
spisa. Ispod povrine Novog zavjeta, meutim, nalazimo Isusa koji se moe
nazvati Bojim glasnogovornikom. Jer, Isusovo navijetanje predstavlja oslo
baanje od krutog idovstva. Isus je propovijedao razumnu vjeru koja iz
nad svega cijeni ljubav. Spinoza misli na ljubav i prema Bogu i prema ovjeku.
No, kranstvo se i samo ukrutilo u svojim ukoenim dogmama i vanjskim
obredima.
- Jasno mi je da takve misli nije bilo lako progutati ni u crkvi ni u
sinagogi.
- Kad je zaista zagustilo, Spinozu je iznevjerila ak i njegova obitelj.
Pokuali su ga razbatiniti zbog njegova krivouenja. Paradoksalno u svemu
tome je to da nema osobe koja se snanije od Spinoze zauzimala za slobodu
rijei i vjersku snoljivost. Otpor koji je susretao kod ljudi uinio je da je
Spinoza ivio povueno, te da se potpuno posvetio filozofiji. Kako bi se
prehranio, brusio je optika stakla. Nekoliko tih lea dolo je i u moje ruke.
- Zadivljujue.
- U tome da je ivio od bruenja lea ima i neto simbolike. Ta filozofi
moraju pomoi ljudima sagledati ivot iz nove perspektive. Jezgra Spinozine
filozofije upravo je promatranje stvari pod vidom vjenosti.
- Pod vidom vjenosti?
- Da, Sofie. Moe li svoj ivot vidjeti u kozmikom kontekstu? Na neki
nain mora kiljiti na sebe i svoj ivot ovdje i sada...
- Hm... to ba nije lako.
- Sjeti se da je tvoj ivot samo siuni dio ivota itave prirode. Dakle, ti
si dio ogromne cjeline.
- Mislim da razumijem.
- Moe li to doivjeti? Moe li odjednom obuhvatiti itavu prirodu
(itav svemir) jednim jedinim pogledom?
- To je pitanje. Moda mi treba nekoliko optikih stakala.
- Ne mislim samo na beskrajni prostor, ve i na beskrajno vrijeme. Jed
nom, prije trideset tisua godina, ivio je u dolini Rhine neki djeai. Bio je
samo djeli sveukupne prirode, vali na beskrajno velikom moru. Tako i ti,
Sofie, ivi samo malen dio ivota prirode. Izmeu tebe i djeaka nema nika
kve razlike.
- Ja barem ivim sada.

210
 SOFIJIN SVIJET

- U redu, ali upravo smo prema tome htjeli zakiljiti. Tko si za trideset
tisua godina?
-Je li ovo krivouenje?
- Pa... Spinoza ne samo da je rekao da je sve to postoji priroda, nego je,
tovie, izjednaio Boga s prirodom. Vidio je Boga u svemu to jest, a sve to
lest vidio je u Bogu.
- Onda je bio pantcist.
- Tono. Spinozi Bog nije netko tko je stvorio svijet, a onda istupio iz
svega stvorenog. Ne, Bog jest svijet. Ponekad se izraava malo drukije. Na
glaava da je svijet u Bogu. Tu se poziva na Pavlov govor Atenjanima na
Areopagu. Po njemu, naime, ivimo, miemo se i jesmo, rekao je Pavao.
No, poimo stopama Spinozina rasuivanja. Njegova se najvanija knjiga
zove: Etika, geometrijskim redom izloena.
- Etika... i geometrijski red?
- Moda to danas zvui malo udno. Pod etikom filozofi razumijevaju
uenje o tome kako se moramo ponaati kako bismo ivjeli dobrim ivotom.
Rije koristimo u tom znaenju kad govorimo, na primjer, o Sokratovoj ili
Aristotelovoj etici. U nae je doba etika suena na pravila o tome kako da
ovjek ivi ne stajui drugima na prste.
- Zato to je sebino misliti samo na svoju sreu?
- Tako neto. Kad Spinoza koristi rije etika, onda ju je jednako pravil
no prevesti i kao umijee ivota i kao moral.
-Ali ipak... umijee ivota izloeno geometrijskim redom?
- Geometrijski red odnosi se na jezik, ili oblik izlaganja. Sjea se da je
Descartes elio primijeniti matematiku metodu na filozofsko razmatranje.
Pod tim je mislio na filozofsko razmiljanje koje se temelji na strogim, misao
no nunim sudovima. Spinoza takoer pripada racionalistikoj tradiciji. U
svojoj etici elio je pokazati da je ljudski ivot odreen prirodnim zakonima.
Stoga se moramo osloboditi osjeaja i afekata. Smatrao je da samo tako mo
emo nai mir i biti sretni.
- Valjda nama ne upravljaju samo prirodni zakoni?
- Ah, Spinozu nije lako shvatiti, Sofie. Krenimo redom. Sjea se da je
Descartes mislio da se zbilja sastoji od dvije strogo odvojene supstancije -
miljenja i protenosti?
- Kad bih to samo stigla zaboraviti?
- Rije supstancija moe se prevesti kao ono od ega se neto sastoji,
ono to je jezgra neega, na to se sve svodi. Descartes se, dakle, sluio
dvjema supstancijama. Smatrao je da je sve ili miljenje ili protenost.

211
JOSTEIN GAARDER

- Ne treba mi to ponavljati.
- Meutim, Spinoza nije prihvaao ovu razliku. On je mislio da postoji
samo jedna supstancija. Smatrao je da se sve to jest moe svesti na jednu te
istu stvar. Tu je stvar nazvao jednostavno Supstancijom. Ponekad je zove Bog
ili priroda. Dakle, Spinoza s Descartesom ne dijeli dualistiko shvaanje
zbilje. Kaemo da je on monist. To znai da cijelu prirodu i sve ivotne
prilike svodi na jednu jedinu supstanciju.
- Vee nesloge meu filozofima vjerojatno ne moe biti.
- Razlika izmeu Descartesa i Spinoze nije toliko velika koliko se obino
tvrdi. Descartes je takoer smatrao da jedino Bog postoji sam po sebi. No, u
trenutku kad izjednauje Boga s prirodom - to jest Boga sa svim stvorenim -
Spinoza se udaljava od Descartesa, ali i od idovskog ili kranskog shva
anja.
- Jer Bog jest priroda, i toka.
- Kada Spinoza kae priroda, ne misli samo na protenu prirodu. Pod
Supstancijom, Bogom i li prirodom on smatra sve to jest, takoer ono du
hovno.
- Dakle, i miljenje i protenost.
- Da, upravo tako. Prema Spinozinu uenju, ljudi poznaju dva Boja
svojstva, tj. oblika nastupa. Spinoza ih zove Bojim atributima, a ta su dva
atributa ba Descartesovi miljenje i protenost. Bog - priroda - nastupa
dakle ili kao miljenje ili kao protene stvari. Moe biti da Bog ima beskrajno
mnogo drugih svojstava osim miljenja i protenosti, ali ljudi poznaju
smo ova dva atributa.
- Dobro, ali to je reeno na vrlo zamren nain.
- Da, gotovo da nam trebaju dlijeto i eki kako bismo se probili kroz
Spinozin jezik. Ipak, utjeha je da ovjek na kraju nalazi misao koja je jasna
kao kakav dijamant.
- ekam s nestrpljenjem.
- Dakle, sve to postoji u prirodi jest ili miljenje i li protenost. Pojedine
pojave na koje nailazimo u svakodnevnom ivotu na primjer, cvijet, i l i
pjesma Henrika Wergelanda - razliiti su modusi atributa miljenja i atributa
protenosti. Modus je, dakle, nain na koji se Supstancija, Bog ili priroda
izraava. Cvijet je modus atributa protenosti, dok je pjesma o tom cvijetu
modus atributa miljenja. Oboje je, u osnovi, izraz Supstancije, Boga ili priro
de.
- Oh, zaboga, koji je to tip.

212
 SOFIJIN SVIJET

- Ipak, samo je njegov jezik zamren. Pod ukoenim izrazima krije se

udesna spoznaja koja je tako strano jednostavna da joj svakidanji jezik nije
dovoljan.
- Mislim da ipak vie volim svakidanji jezik.
- U redu. Ponimo od tebe. Kad te boli trbuh, to onda trpi bol?
- Pa sam si rekao. To sam ja.
- Istina. A kad se kasnije sjeti da te jednom bolio trbuh, to se onda
sjea?
- Isto ja.
- 1 to zato to si samo jedna osoba, koju as boli trbuh, a as proima
kakav duhovni ugoaj. Spinoza misli da svi sve fizike stvari, koje oko nas
rostoje ili se dogaaju, izraz Boga ili prirode. Isto tako su sve misli koje se
misle misli Boga ili prirode. Jer, sve je jedno. Postoji samo jedan Bog, jedna
priroda, jedna supstancija.
- Ali kad neto mislim, onda ja mislim. I kad se kreem, ja se kreem.
Zato u to mora mijeati Boga?
- Svia mi se tvoje zalaganje. Ali tko si ti? Ti si Sofie Amundsen, ali si
takoer izraz neeg beskrajno veeg. Moe rei da ti misli, ili da se ti
kree, ali zar se ne moe isto tako rei da priroda misli tvoje misli, ili da se
priroda u tebi kree? To gotovo da je pitanje kroz kakve lee promatra
svijet.
- eli li rei da ja ne upravljam samom sobom?
- Hm. Moda ima nekakvu slobodu pokretati palac onako kako hoe,
a on se moe pokretati samo u skladu sa svojom prirodom. Ne moe skoiti
s ruke pa trati po sobi. Tako i ti ima svoje mjesto u cjelini, dijete moje. Ti si
Sofie, ali si takoer jedan prst na Bojem tijelu.
- Znai, Bog odluuje o svemu to ja radim?
- Ili priroda, ili prirodni zakoni. Spinoza je mislio da je Bog - ili prirodni
zakoni - unutarnji uzrok svega to se dogaa. On nije vanjski uzrok, jer Bog
se oituje kroz prirodne zakone, i samo kroz njih.
- Nisam sigurna vidim li razliku.
- Bog nije lutkar koji potee konce, upravljajui svime to se dogaa.
Pravi majstor lutaka upravlja lutkama izvana; on je, dakle, vanjski uzrok
njihovih pokreta. No, Bog ne upravlja svijetom na taj nain. Bog upravlja
>vijetom pomou prirodnih zakona. Na taj je nain Bog - priroda - unu
tarnji uzrok svega to se dogaa. To znai da se u prirodi sve dogaa nuno.
Spinozin pogled na ivot prirode je deterministiki.

213
JOSTEIN GAARDER

- Mislim da si neto slino ve rekao.

- Moda misli na stoike. Oni su takoer naglaavali da se sve odvija
nuno. Zato je njima vano sa stoikim mirom poi u susret svemu to se
dogaa. ovjek ne smije dopustiti da se zanese vlastitim osjeajima. To je
ukratko i Spinozina etika.
- Mislim da shvaam to eli rei. No, ne svia mi se misao da ja ne
vladam nad sohom.
- Vratimo se onom djeaku iz kamenog doba, koji je ivio prije trideset
tisua godina. Rastui polako, bacao je koplje za divljim ivotinjama, zavolio
jednu enu koja mu je rodila djecu; osim toga, moe biti sigurna da je
oboavao plemenske bogove. Na to misli kad kae da je on o svemu sam
odluio?
- Ne znam.
- Ili, pomisli na lava u Africi. Misli li da je on odluio ivjeti kao zvijer?
Baca li se zato na hromu antilopu? Moda bi, umjesto toga, morao biti vege
tarijanac?
- Ne, lav ivi u skladu sa svojom prirodom.
- Ili u skladu s prirodnim zakonima. A tako i ti, Sofie, jer i ti si priroda.
Sada naravno moe, uz Descartesovu podrku, prigovoriti da je lav ivotinja,
a ne ovjek sa slobodnim duhovnim sposobnostima. No, pomisli na novo
roeno dijete. Ono vriti i izvodi; ne dobije li mlijeka, cucla prst. Ima li
novoroene slobodnu volju?
- N e.
- Kada onda djevojica dobiva slobodnu volju? Kao dvogodinjakinja
trkara naokolo i prstom upire na sve i svata oko sebe. Tri godine stara,
gnjavi mamu, a u etvrtoj se odjednom boji mraka. Gdje je sloboda, Sofie?
- Ne znam.
- Navrivi petnaestu godinu, ona stoji pred zrcalom i eksperimentira sa
minkom. Odluuje li tada samostalno, radi li sve to hoe?
- Shvaam to misli.
- Ona je Sofie Amundsen, naravno. No, ona takoer ivi u skladu s
prirodnim zakonima. Stvar je u tome da ona to ne uvia, i to zato to iza
svake stvari koju ini postoji uasno mnogo uasno zamrenih uzroka.
- Mislim da vie od toga ne elim doznati.
- Svejedno mora odgovoriti na moje posljednje pitanje. Dva jednako
stara drveta rastu u velikom vrtu. Jedno drvo raste na sunanom mjestu, u
zemlji punoj hranjivih tvari i vlage. Drugo drvo raste u looj zemlji, na sjeno-

214
 SOFIJIN SVIJET

vitom mjestu. to misli - koje je drvo vee? I koje od ta dva drveta donosi najvie
ploda?
- Ono koje ima bolje uvjete rasta, naravno.
- Prema Spinozi je to drvo slobodno. Ima potpunu slobodu razviti pri
roene mogunosti. Ipak, ako je to drvo jabuka, onda nema mogunost do
nositi kruke ili ljive. Tako je i s nama ljudima. Moemo biti zaustavljeni u
razvoju i osobnom rastu, zbog politikih uvjeta na primjer. Vanjska sila nas
na taj nain sputava. Samo onda kad smo u stanju slobodno razviti svoje
priroene mogunosti, ivimo kao slobodni ljudi. Mi smo odreeni unu
tarnjim sklonostima i vanjskim uvjetima toliko koliko i djeak iz kamenog
doba u dolini Rhine, lav u Africi ili jabuka u vrtu.
- Uskoro se predajem.
- Spinoza naglaava da jedino bie koje je u potpunosti uzrok sama
sebe moe djelovati posve slobodno. Jedino Bog ili priroda predstavljaju
takvo slobodno i nesluajno djelovanje. ovjek se bori za slobodu, kako bi
ivio bez pritiska vanjske sile. Meutim, nikad ne moe postii slobodnu
volju. Mi sami ne odluujemo o svemu to se dogaa s naira tijelom - koje
je modus atributa protenosti. Niti biramo o emu emo misliti. ovjek
dakle nema slobodnu duu; ona kao da je zatvorena u mehanikom tijelu.
- To mi je malo teko shvatiti.
- Spinoza je mislio da strasti - na primjer, astohleplje i pouda - onemo
guuju ovjeka na putu do prave sree i sklada. No, spoznamo li da se sve
dogaa nuno, moemo postii intuitivnu spoznaju prirode kao cjeline. Mo
da dopremo do kristalno jasnog doivljaja da je sve povezano, da je sve
jedno. Cilj je jednim pogledom zahvatiti sve to jest. Tek tada postiemo
najviu sreu i duhovni mir. Ovo je Spinoza nazvao: promatrati sve sub
specie aeternitatis.
- to znai?
- Promatrati sve pod vidom vjenosti. Zar nismo s tim i poeli?
- Tu moramo i zavriti. Moram pouriti kui.
Alberto ustane pa sa police skine veliku zdjelu s voem. Stavi je na stol.
- Zar nee barem uzeti malo voa prije odlaska?
Sofie uzme bananu, a Alberto zelenu jabuku.
Ona prelomi vrh banane pa je stane guliti.
- Tu neto pie ree odjednom.
- Gdje?
- Tu, na unutarnjoj strani kore. ini se da je napisano crnom tintom...

215
JOSTEIN GAARDER

Sofie se nagne prema Albertu da mu pokae bananu. On proita naglas: Evo me opet,
Hilde. Ja sam posvuda, dijete moje. Sretan roendan!
- Jako zabavno - ree Sofie.
- Sve je prepredeniji.
-Ali, nije li to... posve nemogue. Uzgajaju li se banane u Libanonu?
Alberto odmahnu glavom.
-Ja je u svakom sluaju neu pojesti.
- Onda je ostavi. Onaj tko alje roendanske estitke u unutranjosti
neoguljene banane, svakako je poremeena osoba. No, ini se da je i prilino
otrouman...
- Da, oboje je tono.
- Onda ovog trena moemo zakljuiti da Hilde ima otroumnog oca? On
zaista nije glup.
- Pa rekla sam ti. Moe biti da te on naveo da me nazove Hilde kad sam
posljednji put bila ovdje. Moda nam on stavlja rijei u usta.
- Nita ne moemo iskljuiti. No, u sve takoer moramo posumnjati.
- Koliko znamo, moda je itav na ivot samo san.
- Nemojmo uriti. Moda za sve ovo postoji neko jednostavno obja
njenje.
- Svejedno, moram pouriti kui. Mama me eka.
Alberto otprati Sofie do vrata. Dok je izlazila, ree:
- Vidimo se uskoro, draga Hilde.
U sljedeem se trenu vrata zatvore za njom.

216
 LOCKE

...prazna i besadrajna kao ploa

prije uiteljeva ulaska u razred...

Sofie je stigla kui u pola devet. Sat i pol nakon dogovora koji zapravo i nije
bio dogovor. Jednostavno je preskoila ruak i mami ostavila poruku da se
vraa najkasnije u sedam sati.
- Ovako dalje ne ide, Sofie. Morala sam zvati informacije i pitati postoji
li u Starom gradu neki Alberto. Ismijali su me.
- Nije ba bilo lako otii. Mislim da se nalazimo pred rjeenjem velike
zagonetke.
- Glupost!
- Ma ne, stvarno.
- Jesi li ga pozvala na vrtnu zabavu?
- O, ne, zaboravila sam.
- elim ga upoznati. I to sutra. Nije zdravo da mlada djevojka vida nekog
starijeg mukarca na taj nain.
- Kad je u pitanju Alberto, nema razloga za zabrinutost. Druga je stvar s
Hildinim ocem.
-Koja Hilde?
- Ki onog tipa koji je u Libanonu. On je, ini se, velika lopua. Moda
nadzire cijeli svijet...
- Ako me istog trena ne upozna s tim tvojim Albertom, zabranit u ti da
ga via. Ne mogu u njega biti sigurna dok barem ne vidim kako izgleda.

217
JOSTEIN GAARDER

Sofiji sada neto padne na pamet. Otra u svoju sobu.

- Ma to ti je odjednom? - povika majka za njom.
Sofie se uskoro vrati u dnevnu sobu.
- Odmah e vidjeti kako izgleda. A onda e me, nadam se, ostaviti na
miru.
Zamahne video-kazetom pa ode prema videu.
- Zar ti je dao video-kazetu?
- Iz Atene...
Uskoro su se na ekranu pokazale slike Atene. Majka je zanijemjela od uenja kad je
Alberto istupio i obratio se Sofiji.
Sofie je tada primijetila neto to je bila zaboravila. Na Akropoli je vrvje-lo ljudima iz
razliitih putnikih agencija. Usred jedne skupine isticao se malen plakat, na kojem je
pisalo: HILDE...
Alberto je nastavio lutati Akropolom. Uskoro se spustio sveanim ulazom, te zastao
na Areopagu, gdje je Pavao odrao svoj govor Atenjanima. Zatim je na starom trgu
nastavio pripovijedati Sofiji.
Majka je sjedila i nepotpunim reenicama komentirala video:
- Nevjerojatno... zar je to Alberto? Evo opet onog zeca... Ali... da, on to
zaista tebi pria, Sofie. Nisam znala da je Pavao bio u Ateni...
Video se pribliavao trenutku kada stara Atena odjednom izrasta iz ruevina. Sofie se
u posljednjem trenutku pourila zaustaviti vrpcu. Predstavila je mami Alberta, ali joj nije
bilo potrebno predstavljati i Platona.
U sobi je zavladala potpuna tiina.
- Zar nije prilino zgodan? - ree Sofie, zafrkavajui.
- To mora da je nekakav udak kad se tako dade snimati u Ateni samo da
bi film poslao curici koju gotovo i ne poznaje. Kad je bio u Ateni?
- Nemam pojma.
- Ipak, ima tu jo neeg...
- Da?
-Jako slii onom majoru koji je nekoliko godina ivio u umskoj kolibici.
- Moda to i jest on, mama.
- No, nitko mu nije vidio ni sjenu ve vie od petnaest godina.
- Moda se selio naokolo. U Atenu, na primjer.
Majka odmahne glavom.
- Kad sam ga vidjela u sedamdesetima, nije bio ni dan mladi od Alberta
kojeg sam danas gledala. Imao je strano prezime...

218
 SOFIJIN SVIJET

- Knox?
- Moda, Sofie, moda se zvao Knox.
- Ili Knag?
- Oh, stvarno se ne sjeam... O kojem ti to Knoxu ili Knagu pria?
-Jedan je Alberto, a drugi Hildin otac.
- Mislim da mi se poinje vrtjeti u glavi.
- Ima li to za jelo?
- Podgrij si kosane odreske.

Prolo je tono dva tjedna otkako je Sofie razgovarala s Albertom. Dobila je novu
roendansku estitku za Hilde. No, iako se i njezin roendan pribliavao, nije dobila
ni jednu estitku.
Jednog poslijepodneva otila je u Stari grad i pokucala na Albertova vrata. Nije ga
bilo kod kue, ali na vratima je visio nekakav papiri. Na njemu je

Sretan roendan, Hilde! Na pragu smo velikog prevrata. Trenutak istine, dijete moje.
Gotovo svaki put kad na to mislim, toliko se smijem da se skoro popikim. To ima
veze s Berkeleyem, naravno; vrsto se dri.

Sofie dere poruku s vrata, te je pri izlasku ubaci u Albertov potanski sandui.
Kvragu! Valjda nije ponovno otputovao u Atenu? Kako je mogao ostaviti Sofie samu
s tolikim neodgovorenim pitanjima?
Kad je u etvrtak, 14. lipnja dola iz kole, po vrtu je tumarao Hermes. Sofie potra
prema njemu, a on prema njoj u velikim skokovima. Ona ga obgrli kao da on moe
rijeiti sve njezine zagonetke.
Ponovno je mami ostavila poruku, ali ovaj put je napisala i Albertovu adresu.
Dok su hodali kroz grad, Sofie je razmiljala o sutranjem danu. Nije toliko
razmiljala o svom roendanu; ionako ga nee slaviti prije Ivanja. Meutim, sutra je i
Hildin roendan. Sofie je bila sigurna da e se dogoditi neto izvanredno. U svakom
sluaju mora prestati dobivati roendanske pozdrave iz Libanona.
Kad su proli Veliki trg i krenuli prema Starom gradu, proli su pored nekog parka s
igralitem. Hermes je zastao pred klupom; inilo se da je htio da Sofie sjedne.

219
JOSTEIN GAARDER

Ona sjedne pa stane gladiti utog psa po vratu, gledajui ga ravno u oi. ivotinjom
proe nekoliko snanih trzaja. Sigurno e sada poeti lajati, pomisli Sofie.
Odjednom mu se vilica zatrza, ali niti je zareao niti zalajao. Otvorio je usta i rekao:
- Sretan ti roendan, Hilde!
Sofie je sjedila kao okamenjena. Je li to pas neto rekao?
Ne, to joj se sigurno samo uinilo zato to je cijelo vrijeme mislila na Hilde. No,
ipak je u dubini due znala da je Hermes izgovorio te etiri rijei. Izrekao ih je dubokim,
zvunim basom.
Sljedeeg je trenutka sve bilo kao prije. Hermes je nekoliko puta demonstrativno
zalajao, kao da je htio prikriti da je progovorio ljudskim glasom, a zatim odvrljao u
pravcu Albertove kue. Ulazei u kuu, Sofie baci pogled na nebo. Vrijeme je cijelog
dana bilo lijepo, ali sada su se u daljini stali gomilati tmurni oblaci.
Kad je Alberto otvorio vrata, Sofie ree:
- Bez utivosti, molim. Ti si jedna velika budala, a to i sam zna.
- to je sad, dijete moje?
- Major je Hermesa nauio govoriti.
- Za Boga miloga! Zar je dotle dolo?
-Vjerovao ili ne.
- I to je rekao?
- Hajde pogodi.
- Moda sretan roendan ili neto slino.
- Bravo.
Alberto pusti Sofie unutra. Danas se takoer preobukao u novi kostim. Nije se
toliko razlikovao od prolog, ali ovaj put na sebi nije imao toliko masnica, vrpci i
ipaka.
- Ima jo neto - ree Sofie.
- Kako to misli?
- Nisi li naao poruku u sanduiu?
- Ah, to! Bacio sam je istog asa.
- Neka on samo piki svaki put kad misli na Berkeleva. No, to je to s
upravo tim filozofom to navodi na takve stvari?
- Moramo se malo strpjeti.
- Danas e govoriti o njemu, zar ne?

220
 SOFIJIN SVIJET

- Da, danas.
Alberto sjedne i raskomoti se. Zatim ree:
- Kad smo proli put ovdje sjedili, priao sam ti o Descartesu i Spinozi.
Sloili smo se da im je jedna vana stvar zajednika. Naime, obojica su izraziti
racionalisti.
- A racionalist je osoba koja snano vjeruje u vanost razuma.
- Da, racionalist vjeruje da je razum izvor znanja. On obino misli da su
ovjeku priroene odreene ideje - dakle, da postoje u njegovoj svijesti i
prethode svakom iskustvu. to je ideja ili predodba jasnija, to je sigurnije da
odgovara neemu zbiljnom. Sjea se da je Descartes imao jasnu i razgovijet
nu ideju savrenog bia. Zbog nje je potom zakljuio da Bog zaista postoji.
- Nisam ba zaboravna.
- Racionalistiko razmiljanje karakteristino je za filozofiju 17. stoljea.
Bilo je takoer snano u srednjem vijeku, a sjeamo ga se i u Platona i Sokra
ta. U 18. stoljeu pogaa ga sve dublja kritika. Mnogo je filozofa zauzelo
stajalite da u naoj svijesti nema nikakvog sadraja prije nego to neto ne
iskusimo osjetilima. Takav pogled zovemo empirizmom.
- Danas e govoriti o empiristima?
- Pokuat u. Najznaajniji empiristi - filozofi iskustva - bili su Locke,
Berkeley i Hume, sva trojica Britanci. Najutjecajniji racionalisti 17. stoljea
bili su Francuz Descartes, Nizozemac Spinoza, te Nijemac Leibniz. Zato obi
no razlikujemo britanski empirizam i kontinentalni racionalizam.
- U redu, ali previe je tu rijei. Moe li ponoviti to znai empirizam?
- Empirist svoje znanje o svijetu eli izvesti iz onoga to mu govore
osjetila. Klasina formulacija empiristikog shvaanja potjee od Aristotela.
On je rekao da nema niega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima.
Ovo miljenje sadri namjernu kritiku Platona, koji je mislio da je ovjek iz
svijeta ideja ponio sa sobom komplet uroenih ideja. Locke ponavlja Ari
stotelove rijei, ali ih upravlja protiv Descartesa.
- Nema niega u razumu... to prije toga nije bilo u osjetilima?
- Nemamo nikakvih priroenih ideja ili predodbi o svijetu. O svijetu na
koji dolazimo ne znamo ama ba nita prije nego to ga vidimo. Ako imamo
predodbu il i ideju o neemu to se ne moe povezati s iskustvenim injeni
cama, onda je ta ideja lana. Kada, na primjer, koristimo rijei kao Bog,
vjenost ili supstancija, razum hoda na prazno. Jer, nitko nije iskusio ni
Boga, ni vjenost, niti ono to filozofi nazivaju supstancijom. Piu se mno
ge uene rasprave koje na kraju krajeva ne sadre nikakvu novu spoznaju.

221
JOSTEIN GAARDER

Paljivo razraen filozofski sustav moda izgleda zadivljujue, ali zapravo je samo plod mate.
Filozofi 17. i 18. stoljea naslijedili su niz takvih uenih rasprava te su ih stavili pod povealo
kako bi ih oprali od ispraznih misli, Moemo to usporediti s ispiranjem zlata. Uglavnom se
vidi pijesak i ilovaa, ali ponekad zabljeti i zrnce zlata.
- 1 ta zrnca zlata su pravo iskustvo?
- Ili barem misli povezane s ljudskim iskustvom. Britanskim je empiristi-
ma vano ispitati sve ljudske predodbe, kako bi otkrili mogu li ih potkrijepi
ti pravim iskustvom. No, uzmimo ih jednog po jednog.
- Poni!
- Prvi je bio Englez John Locke, koji je ivio od 1632. do 1704. g.
Njegova najznaajnija knjiga zove se An Essay Concerning Human Under-
standing; objavljena je 1690. g. U njoj pokuava razjasniti dva pitanja: 1.
odakle ljudi dobivaju svoje misli i ideje i 2. moemo li vjerovati u ono to
nam osjetila govore.
- Kakav projekt!
- Poimo redom. Locke je uvjeren da je svaka naa misao i ideja samo
odsjaj onoga to smo vidjeli i uli. Prije nego to neto osjetimo, naa je svijest
kao tabula rasa - neispisana ploa.
- Dri se ti naeg jezika!
- Dakle, prije nego to neto osjetimo, naa je svijest prazna i besadrajna
kao ploa prije uiteljeva ulaska u razred. Locke usporeuje svijest i s ne-
namjetenom sobom. No, onda poinjemo osjeati. Promatramo svijet oko
nas, njuimo, kuamo, dodirujemo, sluamo. Nitko to ne radi bolje od male
djece. Tako nastaje ono to Locke zove jednostavnim osjetilnim idejama.
Meutim, svijest vanjske dojmove ne prihvaa pasivno. U njoj se takoer
neto dogaa. Jednostavne osjetilne ideje prerauju se miljenjem, zaklju
ivanjem, vjerovanjem i sumnjanjem. Tako nastaje ono to Locke naziva re
fleksivnim idejama. On, dakle, razlikuje osjetilnost i refleksiju. Jer, svijest
nije naprosto pasivni primalac. Ona ureduje i prerauje sve osjetilne dojmo
ve. Upravo ovdje moramo biti na strai.
- Na strai?
- Locke naglaava da jedino to do nas dopire putem osjetila, jesu jedno
stavni dojmovi. Na primjer, kada jedem jabuku, ne osjeam cijelu jabuku u
jednom jedinom dojmu. Zapravo primam niz jednostavnih dojmova -kao:
neto je zeleno, svjeeg mirisa, sonog i kiselkastog okusa. Tek nakon to sam
mnogo puta pojeo jabuku, mislim da sada jedem jabuku. Locke kae da
smo si stvorili sloenu predodbu o jabuci. Kad smo kao mali kuali jabuku

222
 SOFIJIN SVIJET

prvi put nismo imali nikakvih sloenih predodbi. Ipak, vidjeli smo neto
zeleno, vakali neto sono i osvjeavajue, mljac... u redu, moda malo
kiselo. Nakon nekog vremena, mnogo osjetilnih dojmova skupljamo u jedan
snop, te stvaramo pojmove kao to su jabuka, kruka i narana. Sav
materijal naeg znanja o svijetu na kraju krajeva dolazi kroz na osjetilni
aparat. Spoznaja koja ne potjee od jednostavnih osjetilnih dojmova, lana je,
i mora se stoga odbaciti.
- Barem moemo biti sigurni da ono to vidimo, ujemo, njuimo i ku
amo zaista jest takvo kakvim ga doivljavamo.
- I da i ne. To je drugo pitanje na koje Locke pokuava odgovoriti. Prvo
je odgovorio na to odakle dolaze nae ideje i predodbe. A onda se pita je li
svijet zaista onakav kakvim ga doivljavamo osjetilima? To, naime, nije ba
oito, Sofie. Ne smijemo prenagljivati. To je jedino to pravi filozof ne smije.
- utim kao riba.
- Locke razlikuje primarne i sekundarne osjetilne kvalitete. Ovdje
prua ruku filozofima koji mu prethode - na primjer, Descartesu.
- Objasni!
- Pod primarnim osjetilnim kvalitetama razumijevamo protenost stvari,
teinu, oblik, pokretljivost i broj. to se tie ovih svojstava, moemo biti
sigurni da osjetila prikazuju stvarna svojstva stvari. No, osjetilima spoznaje
mo i druga svojstva. Kaemo da je neto slatko ili kiselo, zeleno ili crveno,
toplo ili hladno. Locke ovo zove sekundarnim osjetilnim kvalitetama. Takvi
osjetilni dojmovi - boja, miris, okus ili zvuk - ne prikazuju stvarna svojstva
onoga to je u tijelima. Oni samo opisuju kako vanjska zbilja utjee na naa
osjetila.
- O ukusima ne valja raspravljati.
- Tono. O prvotnim svojstvima (kao veliini i teini) svi se mogu sloiti
zato to su dio samih stvari. Meutim, drugotna svojstva (kao boja i okus)
razlikuju se od ivotinje do ivotinje, te od ovjeka do ovjeka, ovisno o
tome kako je opremljen osjetilni aparat pojedinca.
- Kada Jorunn jede naranu, izgleda kao da jede limun. Obino ne moe
pojesti vie od jedne krike. Kiselo je, kae. Meni se obino ini da je ta ista
narana ba taman slatka i fina.
- 1 nijedna nema niti pravo, niti krivo. Opisujete naprosto kako narana
djeluje na vaa osjetila. Isto vrijedi i za boje. Moda ti se ne svia neka nijansa
crvene boje. Ako je Jorunn upravo kupila haljinu te boje, bilo bi pametno
zadrati svoje miljenje za sebe. Boju doivljavate razliito, ali haljina nije ni
lijepa ni runa.

223
JOSTEIN GAARDER

- Ali, svi se slau da je narana okrugla.

- Da, ako ima okruglu naranu, nitko ne moe misliti da je etvrtasta.
Moe misliti da je slatka ili kisela, ali ne da je teka osam kilograma ako
tei samo 200 grama. Moda moe vjerovati da tei nekoliko kilograma,
ali onda bi se moglo rei da si malo zabrazdila. Ako nekoliko osoba pogaa
koliko neko tijelo tei, jedan je uvijek blie istini od drugih. To vrijedi i za
koliinu stvari. U boci ili ima 986 zrna graka, ili ne. Isto vrijedi i za pokre
tljivost. Automobil se ili kree ili ne.
-Jasno mi je.
- to se tie protene zbilje, Locke se dakle slae s Descartesom da ona
zapravo ima neka svojstva koja je ovjek u stanju spoznati razumom.
- S time se valjda nije toliko teko sloiti.
- I na drugim je podrujima Locke bio otvoren za ono to je zvao intui
tivnim ili demonstrativnim znanjem, na primjer, mislio je da su odreene
etike smjernice dane svim ljudima. Dakle, zagovara takozvani prirodni za
kon, a to je racionalistika osobina. Druga Lockeova racionalistika crta jest
ta da misli da je u ljudski razum usaeno da Bog postoji.
- Moda je u pravu.
- U vezi s im?
- Da Bog postoji.
- Moe biti, naravno. No, on to ne smatra pitanjem vjere. Dri da spo
znaja Boga potjee iz ljudskog razuma. To je racionalistika crta. Moram
dodati da je zagovarao slobodu duha i toleranciju. Osim toga, bio je zaoku
pljen jednakou medu spolovima. Da je ena podreena mukarcu, misao je
koju on smatra stvorenom od ovjeka. Stoga je ljudi mogu i promijeniti.
- Nije da se ne slaem.
- Locke je jedan od prvih filozofa novijeg doba koji se zanima za tipino
ponaanje spolova. Snano je utjecao na svog imenjaka Johna Stuarta Milla
koji je igrao veliku ulogu u borbi za jednakost meu spolovima. Locke je
uope uranio s mnogim liberalnim mislima koje su procvale kasnije, u doba
francuskog prosvjetiteljstva u 18. stoljeu. On je, na primjer, meu prvima
zagovarao princip podjele vlasti...
- to znai da se dravna vlast dijeli na nekoliko razliitih ustanova.
- Sjea li se koje su to ustanove?
- To su: zakonodavna vlast ili narodna skuptina. Onda sudska vlast. to jest sudovi. I
na kraju izvrna vlast ili vlada.

224
 SOFIJIN SVIJET

- Ova trodjelna podjela potjee od francuskog prosvjetiteljskog filozofa

Montesquieua. Locke je, prije svega, naglaavao da se zakonodavna i izvrna
vlast moraju odijeliti kako bi se izbjegla tiranija. ivio je istodobno s Loui-
som XIV, koji je svu vlast poloio u ruke jedne osobe. Drava, to sam ja,
rekao je. Kaemo da je to samovlada. Danas bi se moda reklo: bespravno
stanje. Kako bi se osigurala pravna drava, narodni zastupnici moraju dono-
siti zakone, a kralj i vlada izvravati ih, smatrao je Locke.

225
 HUME

...bacite je onda u vatru...

Alberto je sjedio i gledao u stol izmeu njih. Jedanput se okrenuo i pogledao kroz prozor.
- Oblai se - ree Sofie.
- Da, sparno je.
- Hoe li mi sada priati o Berkeleyu?
- On je drugi od trojice britanskih empirista. Budui da pripada vlastitoj
kategoriji, najprije emo se pozabaviti Davidom Humeom, koji je ivio od
1711. do 1776. g. Njegova se filozofija pamti kao najvanije empiristiko
miljenje. Bitno je znaenje dobio takoer zbog toga to je dao pravac istra
ivanjima velikog filozofa Immanuela Kanta.
- A to da mene vie zanima Berkeleveva filozofija ne igra nikakvu ulogu?
- Ne, nikakvu. Hume je odrastao blizu Edinburgha u kotskoj. Obitelj se
nadala da e postati pravnik, ali on je rekao da je osjeao nepobjedivu
odbojnost prema svemu drugom osim filozofiji i uenju. ivio je u jeku
prosvjetiteljstva, istovremeno kad i veliki francuski mislioci Voltaire i Rous-
seau, i mnogo je putovao po Europi prije no to se potkraj ivota smirio u
Edinburghu. Njegovo najznaajnije djelo, Istraivanje o ljudskom razumu,
izalo je kad je Humeu bilo 28 godina. Tvrdio je da je ideju za tu knjigu
dobio kao petnaestogodinjak.
- Vidim da moram pouriti.

226
 SOFIJIN SVIJE1'

- Ve si na putu.
- Kad bih ja pisala svoju filozofiju, ona bi se razlikovala od svega to sam
dosad ula.
- to ti posebno nedostaje?
- Kao prvo, svi su filozofi o kojima sam sluala mukarci. A mukarci,
ini se, ive u svijetu za sebe. Mene vie zaokuplja stvarni svijet. Cvijee,
ivotinje, djeca koja se raaju i rastu. Tvoji filozofi stalno govore o o
vjeku; sada prelazimo na raspravu o ljudskom razumu. Izgleda da je taj
ovjek neki sredovjeni mukarac. ivot ipak poinje trudnoom i poro-
dom. ini mi se da smo dosad premalo uli o pelenama i djejem plau.
Moda je takoer premalo ljubavi i prijateljstva.
- Potpuno si u pravu, naravno. Moda je upravo Hume filozof koji raz
milja malo drukije. On vie nego itko drugi polazi od svakidanjeg svijeta.
tovie, mislim da Humea jako zanima kako djeca (to jest, novi svjetski gra
ani) shvaaju ivot.
- Bolje da onda pripazim.
- Kao empirist, Hume je mislio da mu je zadaa urediti sve nejasne poj
move i misaona ustrojstva, izmiljene od tih tvojih mukaraca. U pismu i
govoru plutale su olupine iz srednjeg vijeka, ali i iz racionalistike filozofije
17. stoljea. Hume se eli vratiti ovjekovu neposrednom opaanju svijeta.
Nikakva nas filozofija nee dovesti iza kulisa svakidanjeg iskustva, niti nam
dati pravila ponaanja razliita od onih do kojih dolazimo razmiljajui o
svakodnevnom ivotu, rekao je.
- Zasad zvui primamljivo. Ima li kakav primjer?
- Vjerovanje u anele bilo je vrlo raireno u Humeovo doba. Aneo je
muka pojava s krilima. Jesi li ikad vidjela takvo bie, Sofie?
-Ne.
- Ali vidjela si muku pojavu?
- Pita gluposti.
- A vidjela si i krila?
- Naravno, ali ne na ovjeku.
- Prema Humeu, aneo je sloen pojam. Sastoji se od dva razliita
iskustva, koja u stvarnosti nisu viena zajedno, ali su ipak spojena u ovjeko
voj mati. Drugim rijeima, ta je predodba lana i mora se baciti preko
palube. Tako moramo proistiti sve nae misli i predodbe. Tako moramo
pospremiti i nae knjinice. Hume je rekao: Uzmite bilo koju knjigu u ruke
i upitajte se: Sadri li kakvo apstraktno zakljuivanje o veliinama ili broju?

227
JOSTEIN GAARDER

Ne. Sadri li kakvo zakljuivanje osnovano na iskustvu o injenicama i postojanju? Ne. Bacite
je onda u vatru, jer ona ne moe sadravati nita osim obmane i plodova mate.
- Prilino estoke rijei.
- Ipak, ostaje nam svijet. Svjeiji, otrijih obrisa nego ikad prije. Hume se eli pribliiti
djejem shvaanju svijeta u kojemu misli i razmatranja jo nisu zauzela mjesto u svijesti. Zar nisi
rekla da veina filozofa o kojima si ula ivi u svijetu za sebe, a da tebe vie zanima stvarni
svijet?
- Tako neto, da.
- Hume bi to takoer rekao. No, promotrimo poblie njegovo rasu
ivanje.
-Ja nikud ne idem.
- Hume poinje tvrdnjom da ovjek ima dvije vrste predodbi. To su
dojmovi i ideje. Pod dojmom razumijeva neposredno opaanje vanjske zbi
lje. Pod idejom razumijeva sjeanje na takvo opaanje.
- Molim primjer!
- Ako se opee na vruu pe, ima neposredni dojam. Kasnije se mo
e prisjetiti da si se opekla. To Hume zove ideja. Razlika je da je dojam
snaniji i ivlji od sjeanja o tom dojmu. Moemo rei da je osjetilni dojam
original, dok je ideja ili sjeanje na osjetilni dojam samo blijeda kopija. Jer,
dojam je neposredni uzrok ideje koja se uva u svijesti.
- Kopam, zasad.
- Zatim, Hume naglaava da dojam i ideja mogu biti jednostavni ili
sloeni. Sjea se da smo u vezi s Lockeom govorili o jabuci. Neposredno
iskustvo jabuke je sloeni dojam. A predodba svijesti o jabuci je sloena
ideja.
- Oprosti to prekidam, no je li ovo jako vano?
-Je li vano?! Iako su filozofi ponekad zaokupljeni lanim problemima, ne smije se
povlaiti kad je rije o gradnji jednog suda. Hume bi se sigurno sloio s Descartesom da se
miljenje mora izgraditi iz temelja.
- Predajem se.
- Humeova je poenta da ponekad sastavljamo ideje na nain na koji ne
postoje u zbilji. Tako nastaju lane ideje i predodbe, kojih u prirodi nema.
Ve smo spomenuli anele. Prije toga smo govorili o krokoslonovima. Jo
jedan primjer je Pegaz, to jest - krilati konj. Moramo priznati da u svim tim
sluajevima svijest izrezuje i lijepi na svoju ruku. Krila uzima od jednog doj
ma, a konja od drugog. Svi su dijelovi jednom opaeni, dakle, uli su u

228
 SOFIJIN SVIJET

Kazalite svijesti kao pravi dojmovi. Svijest zapravo nita ne izmilja. Ona
-amo izrezuje i lijepi, te na taj nain gradi lane ideje ili predodbe.
- Shvaam. Sad mi je jasno da ovo takoer moe biti vano.
- Dobro. Dakle, Hume eli istraiti svaku predodbu kako bi vidio nije li
sastavljena na nain koji ne postoji u zbilji. On pita: od kojih dojmova pot-
ve ova predodba? Najprije mora otkriti od kojih je jednostavnih ideja
neki pojam sastavljen. Ima kritiku metodu za analizu ljudskih predodbi. Na
raj nain eli urediti nae misli i pojmove.
- Ima li koji primjer?
- U Humeovo vrijeme bilo je mnogo ljudi koji su imali jasne predodbe o
nebu i li Novom Jeruzalemu. Moda se sjea da je Descartes tvrdio da
jasne i razgovijetne predodbe same po sebi mogu biti garancija da u zbilji
takvo to postoji.
- Ve sam ti rekla da nisam zaboravna.
- Odmah nam je jasno da je predodba neba vrlo sloena. Spomenimo
samo nekoliko elemenata: u nebu postoje biserna vrata, tamo su ulice od
zlata, anela ima na gomile - i tako dalje. No, jo uvijek nismo sve rala
nili na pojedine faktore. Jer, biserna vrata, zlatne ulice i aneli su
takoer sloene predodbe. Tek kad utvrdimo da se naa predodba neba
sastoji od jednostavnih predodbi kao to su biser, vrata, ulica, zlato,
pojava u bijelom i krila, moemo upitati jesmo li zaista iskusili odgovara-
jue jednostavne dojmove.
- Jesmo. No, onda smo sve jednostavne dojmove izrezali i slijepili u
sliku iz sna.
- Nala si pravu rije. Jer, ako ovjek ita ini kad sanja, onda se slui
karama i ljepilom. Hume naglaava da je sav materijal od kojeg sastavljamo
nae slike iz sna jednom uao u svijest kao jednostavan dojam. Tko nikad
n i j e vidio zlato, nee si moi zamisliti zlatnu ulicu.
- Ba je on pametan. to je s Descartesom i njegovom jasnom i razgovijet-
nom predodbom o Bogu?
- Hume i na to ima odgovor. Recimo da Boga zamiljamo kao beskrajno
"inteligentno, mudro i dobro bie. Imamo, dakle, sloenu ideju koja se
sastoji od neeg beskrajno inteligentnog, beskrajno mudrog i beskrajno do
brog. Ako nikad nismo doivjeli inteligenciju, mudrost i dobrotu, nikad ne
bismo mogli sloiti takav pojam Boga. Moda je u nau predodbu Boga
ukljueno i to da je On strog, ali pravedan otac - predodba je, dakle,
sastavljena od strog, pravedan i otac. Nakon Humea, mnogi su kri
tiari religije ukazali da takva predodba o Bogu moe potjecati upravo od

229
JOSTEIN GAARDER

naina na koji smo, kao djeca, doivjeli oca. Predodba o ocu vodi do pre-
dodbe o Ocu na nebesima, govorilo se.
- Moda je to istina. No, ja nikad nisam prihvaala da Bog nuno mora
biti mukarac. Mama ponekad Boga zove Boena, ravnotee radi.
- Dakle, Hume napada sve misli i predodbe koje ne potjeu od odgova
rajuih osjetilnih dojmova. On eli, kako sam kae, prognati svo besmisleno
brbljanje koje je toliko dugo vladalo metafizikim razmiljanjem i dovelo ga
na zao glas. Meutim, u svakidanjem ivotu takoer koristimo sloene
pojmove, ne razmiljajui o njihovoj vrijednosti. To se, na primjer, tie pre
dodbe o naem ja, o sri osobnosti. Ta je predodba bila temelj Descarte-
sove filozofije. Oko te jasne i razgovijetne predodbe sagraena je cijela nje
gova filozofija.
- Nadam se da Hume nije pokuao zanijekati da sam ja - ja. Onda je i on
brbljivac.
- Sofie, ako postoji jedna stvar koju bih te elio nauiti tijekom ovog
teaja filozofije, onda je to da ne smije prebrzo donositi zakljuke.
-Nastavi.
- Ne, pomou Humeove metode moe sama analizirati ono to shvaa
svojim ja.
- Onda prvo moram upitati je li predodba o mome ja jednostavna ili
sloena.
- I to zakljuuje?
- Moram priznati da mi se ini da sam dosta sloena. Na primjer, prilino
sam promjenjivog raspoloenja. Cesto se teko odluujem za neto. Osim
toga, ista mi se osoba moe istodobno sviati i ne sviati.
- Dakle, predodba o tvome ja je sloena ideja.
- U redu. Onda se moram upitati jesam li iskusila odgovarajui sloeni
dojam moga ja. A to sigurno jesam? To osjeam stalno, zar ne?
- Zato si nesigurna?
- Stalno se mijenjam. Danas nisam ista ona osoba koja sam bila kao
etverogodinjakinja. Moje raspoloenje i shvaanje same sebe mijenja se iz
trenutka u trenutak. Ponekad osjeam da sam nov ovjek.
- Dakle, osjeaj da imamo nepromjenjivu sr osobnosti je lana pre
dodba. Predodba o naem ja zapravo je dugaak niz pojedinanih dojmo
va, koje nikad ne doivljavamo istovremeno. Ona nije nita drugo do snop,
zbirka razliitih shvaanja koja jedno drugo slijede nevjerojatnom brzinom i
koja su u neprestanoj mijeni i pokretu, kae Hume. Svijest je kao kazalite,

230
 SOFIJIN SVIJET

u kojemu se razna shvaanja pokazuju jedno za drugim, prolaze, vraaju se,

blijede ili se mijeaju u beskrajnom mnotvu stanja i prizora. Humova je
glavna toka da osobnost ne postoji u pozadini, to jest ispod ili iza shva-
anja i duevnih stanja koja dolaze i prolaze. To je kao sa slikama na fil-
mskom platnu: budui da se brzo izmjenjuju, ne vidimo da je film sasta-
vljen od pojedinanih slika. One su zapravo nepovezane. Film je zapravo
suma trenutaka.
- Predajem se.
- Znai li to da naputa predodbu o nepromjenjivoj sri osobnosti?
- Pa valjda da.
- A samo asak prije mislila si neto drugo! Moram dodati da je Humeo-
va analiza ovjekove svijesti te odbacivanje ideje da je ovjekova sr osobno
sti nepromjenjiva iznijeta gotovo 2500 godina prije na sasvim drugom kraju
svijeta.
- Tko je to uinio?
- Buddha. Gotovo da je neugodno koliko se ta dvojica jednako izraava
ju. Buddha je ljudski ivot promatrao kao neprekidan niz mentalnih i fizikih
procesa koji ovjeka mijenjaju iz trena u tren. Novoroene nije isto kad
odraste, a ja nisam isti kao juer. Ni o emu ovjek ne moe rei: Ovo je
moje, kae Buddha, i ni o emu ne moe rei: To sam ja. Dakle, ne postoji
nikakvo ja, nikakva nepromjenjiva sr osobnosti.
- Stvarno, to nevjerojatno slii Humeu.
- U produetku ideje o nepromjenjivom ja, mnogi su racionalisti uzimali
zdravo za gotovo da ovjek ima besmrtnu duu.
- I to je lana predodba?
- Da, i to prema obojici. Zna li to je Buddha rekao svojim uenicima na
samrti?
- Ne, kako bih mogla znati?
- Prolazno je sve to je sloeno. Moda bi i Hume rekao isto. Ili Demo-
krit. U svakom sluaju znamo da je Hume odbacivao svaki pokuaj dokazi
vanja besmrtnosti due i postojanja Boga. To ne znai da on te stvari isklju
uje; no vjerovati da se vjera moe dokazati ljudskim razumom, racionali-
stika je glupost. Hume nije bio kranin, ali ni uvjereni ateist. On je neto
to zovemo agnostiarom.
- to to znai?
- Agnostiar je osoba koja ne zna postoji li Bog. Humea je na samrti
posjetio neki prijatelj, upitao vjeruje li u postojanje zagrobnog ivota. Hume

231
JOSTEIN GAARDER

je navodno odgovorio: Takoer je mogue da komad ugljena, stavljen u vatru, ne

gori.
- Ma nemoj...
- Odgovor je tipian za njegovu bezuvjetnu slobodu od predrasuda. Kao
istinito prihvaao je samo ono o emu je imao pouzdano osjetilno iskustvo.
Prema svim drugim mogunostima bio je otvoren. Nije odbacivao ni kran
sku vjeru ni vjeru u uda. Obje stvari govore o vjeri, a ne o znanju ili razumu.
Obino se kae da je Humeova filozofija rastopila posljednji spoj izmeu
vjere i znanja.
- Kae da nije odbacivao uda.
- To ne znai da je u njih vjerovao, upravo suprotno. Rije je o tome da
ljudi, ini se, imaju jaku potrebu vjerovati u ono to bismo danas moda
nazvali natprirodnim dogaajima. Dosta je tipino da su se sva uda o
kojima se pria dogodila negdje daleko ili prije mnogo, mnogo vremena.
Hume odbacuje uda iz jednostavnog razloga jer ih nikad nije iskusio. Me
utim, nije iskusio niti da se uda ne mogu dogoditi.
- To mora poblie objasniti.
- udo je, prema Humeu, prekraj prirodnih zakona. Besmisleno je rei
da smo iskusili prirodne zakone. Iskustveno doivljavamo da kamen, kad ga
ispustimo, pada na zemlju, a kad ne bi pao - pa, onda bismo to iskusili.
- Ja bih rekla da je to udo neto natprirodno.
- Ti, dakle, misli da postoje dvije prirode, prirodna i natprirodna.
Zar nisi na putu u mutne vode racionalizma?
- Moda, ali mislim da e kamen pasti na zemlju svaki put kad ga ispusti
mo.
- Zato?
- Ba si odvratan.
- Nisam odvratan, Sofie. Filozof uvijek ima pravo pitati. Sada moda
govorimo o najvanijoj toki Humeove filozofije. Odgovori mi, kako moe
biti sigurna da e kamen uvijek pasti natrag na zemlju?
- To sam toliko puta vidjela da mogu biti sigurna.
- Hume bi rekao da si mnogo puta iskusila da kamen pada na zemlju.
Meutim, nisi iskusila da e pasti svaki put. Obino se kae da kamen pada
na zemlju zbog zakona sile tee. No, taj zakon nikad nitko nije iskusio.
Iskusili smo samo da stvari padaju.
- Zar to nije isto?
- Ne posve. Rekla si da misli da kamen pada na zemlju zato to si to
puno puta vidjela. Upravo je to Humeova glavna misao. Toliko si se navikla

232
 SOFIJIN SVIJET

da jedno slijedi drugo da na kraju oekuje da e se isto dogoditi svaki put

kad baci kamen. Tako nastaju predodbe o onome to zovemo nepovredi-
vim zakonima prirode.
- Zar stvarno misli da je mogue da kamen nee uvijek pasti na zemlju?
- Vjerojatno isto toliko koliko i ti misli da hoe. Meutim, on kae da
nije iskusio zato se kamen tako ponaa.
- Zar se nismo ponovno udaljili od djece i cvijea?
- Zapravo i nismo. Djeca bi mogla biti Humeovi svjedoci istine. Sto
misli tko bi se vie iznenadio ugledavi da kamen sat-dva lebdi nad zemljom:
ti ili jednogodinje dijete?
-Ja bih se vie iznenadila.
- Zato, Sofie?
- Vjerojatno zato to bi meni, vie nego tom malom djetetu, bilo jasno
koliko je to protuprirodno.
- A zato dijete ne bi razumjelo da je to protuprirodno?
- Zato to jo nije nauilo kakva je zapravo priroda.
- Ili zato to mu priroda jo nije postala navikom.
- Vidim to hoe rei. Hume je elio da ljudi izotre svoja osjetila.
- Evo ti jedna vjebica: ako ti i malo dijete gledate nekog velikog ma
ioniara - koji, na primjer, moe uiniti da stvari lebde zrakom - tko bi se
od vas vie zabavljao tijekom maioniarske predstave?
- Mislim zapravo da bih se ja vie zabavljala.
-A zato?
- Zato to bih znala da je to nemogue.
- U redu. Malo dijete ne uiva gledati kako se prirodni zakoni kre prije
nego to ih je upoznalo.
- Moe se i tako rei.
-Jo smo uvijek u sreditu Humeove filozofije iskustva. On bi dodao da
dijete jo nije postalo robom navike. Djetece, dakle, ima manje predrasuda
nego ti. Pitanje je nije li dijete bolji filozof. Naime, dijete je potpuno oslo-
boeno unaprijed stvorenih sudova. A to je, moja draga Sofie, najvea vrlina
filozofije. Dijete opaa svijet kao takav, a stvarima ne pridaje znaenja osim
onih koje opaa.
- ao mi je svaki put kad imam predrasuda.
- Raspravljajui mo navike, Hume se usredotoava na naelo uzrono-
sti. To naelo tvrdi da sve to se dogaa mora imati neki uzrok. Hume kao

233
JOSTEIN GAARDER

primjer koristi dvije bilijarske kugle. Ako crnu kuglu zakotrlja prema bijeloj koja stoji
mirno, to e se dogoditi s bijelom kuglom?
- Ako crna kugla pogodi bijelu, onda e se i ona poeti kotrljati.
- U redu, ali zato?
- Zato to ju je crna kugla pogodila.
- U tom sluaju moemo rei da je udarac crne kugle uzrok gibanja bijele
kugle. No, ne smijemo zaboraviti da sigurnima moemo nazvati samo one
stvari koje smo sami iskusili.
- Zapravo sam to iskusila mnogo puta. Jorunn ima bilijarski stol u po
drumu.
- Hume kae da jedino to si iskusila jest da crna kugla udara bijelu, a
zatim da se bijela kugla poinje kotrljati po stolu. Uzrok kotrljanja bijele
kugle nisi iskusila. Doivjela si da jedna pojava vremenski slijedi drugu, a ne
da se druga pojava dogaa zbog prve.
- Nije li to cjepidlaenje?
- Ne, ovo je vano. Hume naglaava da se oekivanje - da jedna stvar
slijedi drugu - ne nalazi u samim stvarima, ve u naoj svijesti. A oekivanje,
kako smo vidjeli, ima veze s navikom. U ovom sluaju takoer vrijedi da
malo dijete ne bi razrogailo oi kad bi vidjelo da jedna kugla pogaa drugu
i da obje poslije toga miruju. Kada govorimo o prirodnim zakonima, ili o
uzroku i posljedici, zapravo govorimo o ljudskoj navici, a ne o neem
razumnom. Prirodni zakoni nisu ni razumni, ni nerazumni: oni jedno
stavno jesu. Oekivati da e se bijela kugla poeti gibati kad je crna kugla
pogodi nije neto uroeno. Openito, nismo roeni s paketom oekivanja o
tome kako svijet izgleda, ili kako se stvari u njemu ponaaju. Svijet je onakav
kakav jest, on je neto to doivljavamo malo-pomalo.
- Opet mi se ini da ovo nije ba tako vano.
- Vano je ako nas nae oekivanje tjera da prebrzo donosimo zakljuke.
Hume ne nijee da nepovredivi prirodni zakoni postoje, ali - kako ih nismo
u stanju iskusiti - prijeti nam opasnost da se prenaglimo u zakljuku.
- Ima li kakav primjer?
- Iako pred sobom vidim krdo crnih konja, to ne znai da su svi konji
crni.
- Tu si potpuno u pravu.
- Iako sam cijelog ivota viao samo crne vrane, to ne znai da ne postoji
bijela vrana. Vano je da ni filozof ni znanstvenik ne odbacuju mogunost da
bijela vrana postoji. Gotovo moemo rei da je lov na bijelu vranu naj
vaniji zadatak znanosti.

234
 SOFIJIN SVIJET

- Razumijem.
- to se tie odnosa izmeu uzroka i posljedice, moda mnogi misle da je
munja uzrok gromu, zato to grom uvijek dolazi nakon munje. Ovaj se pri
mjer puno ne razlikuje od onog s bilijarskim kuglama. No, je li stvarno tako
da je munja uzrok gromu?
- Ne ba, jer zapravo grmi i sijeva istovremeno.
- Munje i gromovi nastaju zbog elektrinog pranjenja, lako uvijek doi
vljavamo da grmljavina stie iza munje, to ne znai da je munja uzrok gromu.
Zapravo postoji trei faktor, koji je uzrok i jednog i drugog.
- Jasno mi je.
- Empirist naeg stoljea, Bertrand Russel, posluio se malo grotesknijim
primjerom. Kokica koja svakog dana vidi da joj uvar kokoinjca donosi
hranu, na kraju e zakljuiti da postoji uzrono-posljedina veza izmeu u
vareva prolaska dvoritem i stavljanja hrane u zdjelicu.
- No, jednog dana kokica ne dobije hranu?
- Jednog dana uvar kokoinjca doe u dvorite pa kokici zakrene vra
tom.
- Grozno!
- Ako stvari vremenski slijede jedna drugu, to ne znai da je nuno rije
o uzrono-posljedinoj vezi. Upozoravati ljude da ne donose prebrzo za
kljuke, jedan je od najvanijih zadataka filozofije. Zapravo postoji nekakav
uzrok mnogih oblika praznovjerja.
- Kako to?
- Vidi da preko puta prelazi crna maka. Malo kasnije pane i slomi
ruku. Meutim, to ne znai da izmeu tih dvaju dogaaja postoji uzrono-
-posljedina veza. Osobito je u znanstvenim krugovima vano ne uriti. Iako
mnogi ljudi ozdravljaju nakon uzimanja odreenog lijeka, to ne znai da je
lijek ono to im je pomoglo. Stoga je vano imati veliku kontrolnu skupinu
koja misli da dobiva isti lijek, a zapravo dobiva brano i vodu. Ozdrave li i
oni, zakljuiti je da im je pomogao neki trei faktor - na primjer, vjera u
djelovanje lijeka.
- Mislim da poinjem shvaati to empirizam znai.
- Hume se buni protiv racionalistikog miljenja i u etici i u moralu.
Racionalisti su smatrali da je razlika izmeu dobra i zla poloena u ljudski
razum. Ovu misao o takozvanom prirodnom pravu susreli smo u mnogih
filozofa izmeu Sokrata i Lockea. Meutim, prema Humeu, razum nije ono
to odluuje to da kaemo ili radimo.

235
JOSTEIN GAARDER

- Nego to?
- Nai osjeaji. Ako odlui pomoi nekome kome treba pomo, na to te
tjeraju tvoji osjeaji, a ne razum.
- to ako ne elim pomoi?
- To takoer ovisi o tvojim osjeajima. Nije razumno ni nerazumno us
kratiti pomo nekome kome pomo treba, ali moe biti da je nisko.
- Negdje valjda ipak postoji granica. Svi znaju da nije u redu ubiti drugog
ovjeka.
- Prema Humeu, svi ljudi osjeaju to je dobro za druge ljude. Dakle,
sposobni smo se saaliti. Meutim, nita od ovoga nema veze s razumom.
- Ba ne znam slaem li se s tim.
- Nije uvijek tako nerazumno nekoga maknuti s puta, Sofie. eli li neto
postii, takva ti odluka moe pomoi.
- Ma molim te! Protestiram!
- Moda mi moe pokuati objasniti zato ne smije ubiti nekog nez
godnog ovjeka.
- Taj ovjek takoer voli ivjeti. Zato ga ne smije ubiti.
- Je li to logiki dokaz?
- Ne znam.
- Svoj si zakljuak izvela iz opisne tvrdnje - taj ovjek takoer voli
ivjeti - u ono to zovemo normativnom tvrdnjom zato ga ne smije
ubiti. Sa stajalita razuma, to je besmislica. Isto tako moe rei: puno ljudi
vara poreznu slubu, zato bih i ja morala varati poreznu slubu. Hume je
ukazao da se nikad ne moe zakljuivati iz biti-tvrdnji u morati-tvrdnje. Ipak
je ba to veoma uobiajeno, osobito u novinskim lancima, partijskim pro
gramima te govorima u parlamentu. eli li nekoliko primjera?
- Rado.
- Sve je vie ljudi koji ele putovati zrakoplovom. Zato bismo morali
sagraditi vie zranih luka. Misli li da je ovaj sud dobar?
- Ne, blesav je. Moramo misliti i na okoli. Mislim da bi bilo bolje
proiriti eljezniku mreu.
- Ili kau: Gradnja novih naftnih polja poboljat e ivotni standard
zemlje za 10%. Zato bismo to prije morali izgraditi nova naftna polja.
- Glupost. Opet moramo misliti na okoli. Osim toga, norveki je ivotni
standard dovoljno visok.
- Ponekad se kae: Ovaj je zakon prihvaen u Parlamentu, zato se svi
graani zemlje moraju ravnati prema njemu. Ali, nerijetko se prihvaeni
zakoni kose s najdubljim ljudskim uvjerenjima.

236
 SOFIJIN SVIJET

- Shvaani.
- Utvrdili smo, dakle, da razumom ne moemo dokazati kako se moramo
ponaati. Ponaati se odgovorno znai izotriti ne svoj razum, nego svoje
osjeaje za dobro drugih. S razumom se ne kosi to da netko radije eli
unititi cijeli svijet nego porezati svoj prst, rekao je Hume.
- Runa tvrdnja.
- Moda je jo gore mijeati karte. Zna da su nacisti ubili milijune Zido
va. Sto kae, je li zakazao njihov razum ili njihovi osjeaji?
- Rekla bih da prije svega neto nije bilo u redu s njihovim osjeajima.
- Mnogi su od njih bili vrlo bistri. esto se iza najbezosjeajnijih odluka
skriva ledena proraunatost. Nakon rata mnogi su nacisti kanjeni, ali ne
zato to su bili nerazumni. Kanjeni su zato to su bili okrutni. Dogaa se
da ljudi koji nisu skroz pri sebi budu osloboeni kazne za ono to su uinili.
Kaemo da su trajno oteenih duevnih sposobnosti ili da su bili neu
raunljivi u trenutku prijestupa. Jo se nije dogodilo da su nekog oslobodili
jer je bio bezosjeajan.
- Samo bi jo to trebalo!
- No, ne moramo birati najnakaznije primjere. Ako poplava ugrozi mno
ge ljude, nai osjeaji odluuju hoemo li im priskoiti u pomo. Kad bismo
prepustili odluku hladnom razumu, moda bismo pomislili kako je dobro
da nekoliko milijuna ljudi umre u svijetu koji je ionako prenapuen.
- Gotovo me ljuti da netko tako moe misliti.
- Ono to se ljuti nije tvoj razum, zna.
- Da, primijetila sam.

237
 BERKELEY

..kao osamuen planet oko gorueg

Sunca...

Ustavi, Alberto prie prozoru koji je gledao na grad. Sofie stane pokraj njega.
Dok su tako stajali, nad krovovima proleti mali zrakopolov. Za njim se vijorio transparent.
Sofie je mislila da je na platnu koje se za zrakoplovom vuklo kao rep pisalo neto o nekakvom
velikom koncertu ili neem slinom. Kada se pribliio, vidjela je da je pisalo neto sasvim drugo.
SRETAN TI PETNAESTI ROENDAN, HILDE!
- Nametljivo - bio je jedini Albertov komentar.
S breuljaka na jugu stali su se iznad grada valjati tmurni oblaci. Mali se zrakoplov izgubi u
jednom od tekih oblaka.
- Bojim se da e biti oluje - ree Alberto.
- Onda u kui autobusom.
- Samo da se iza oluje ne krije na major.
- Pa valjda nije svemogu?
Alberto ne odgovori. Proe natrag kroz sobu pa sjedne na stolicu kraj salonskog stolia.
- Moramo malo govoriti o Berkeleyu - ree nakon nekog vremena.
Sofie je ve bila sjela. Uhvatila se kako grize nokte.
- George Berkeley bio je irski biskup; ivio je od 1685. do 1753. g.,
poeo je Alberto - ali zatim dugo nije nita rekao.

238
 SOFIJIN SVIJET

- Berkeley je bio irski biskup - ponovi Sofie.

- Meutim, bio je i filozof...
-A ha?
- Osjeao je da filozofija i znanost njegova doba prijete kranskom i
votnom stavu, da sve dosljedniji materijalizam prijeti kranskoj vjeri u Boga
kao Stvoritelja i Odravatelja svega u prirodi...
-Da?
- Istovremeno je Berkeley bio najdosljedniji od svih empirista.
- Mislio je da o svijetu ne moemo znati vie od onoga to opaamo?
- I vie od toga. Berkeley je smatrao da su stvari u svijetu upravo onakve
kako ih opaamo, ali da nisu stvari.
- To mi mora malo bolje objasniti.
- Sjea se da je Locke rekao da ne moemo suditi o drugotnim svojstvi
ma tijela. Ne moemo rei da jabuka jest zelena i kisela. To samo mi tako
doivljavamo jabuku. Meutim, Locke je takoer rekao da prvotna svoj
stva - kao vrstoa i teina - zaista pripadaju zbilji oko nas. Dakle, vanjska
je zbilja fizika supstancija.
- Sjeanje me jo uvijek slui. Osim toga, ini mi se, Locke je tu uoio
vanu razliku.
- U redu, Sofie, kad bi to samo tako bilo.
- Nastavi!
- Locke je dakle mislio, kao Descartes i Spinoza, da je fiziki svijet stvaran.
-Da?
- Berkeley upravo u to sumnja, drei se dosljednog empirizma. On kae
da je ono to opaamo jedino to postoji. Ali, ne opaamo materiju, tvar.
Ne opaamo stvari kao opipljive stvari. Pretpostavljati da iza onoga to
opaamo postoji kakva supstancija znailo bi stvarati prenagao, pogrean
zakljuak. Nemamo apsolutno nikakav iskustveni dokaz za tu tvrdnju.
- Glupost. Evo, vidi!
Sofie udari akom o stol.
- Jao! - uzvikne, tako je jako udarila. - Zar ovo nije dokaz da je stol
zaista stol, materijalna, tvarna stvar?
- to si osjetila?
- Osjetila sam da je tvrd.
- Dobila si jasan dojam neeg tvrdog, ali nisi osjetila samu tvar stola. Isto
tako moe sanjati da si se udarila u neto tvrdo, ali u snu valjda nema nieg
tvrdog?

239
JOSTEIN GAARDER

- Ne u snu.
- ovjeku se, osim toga, moe sugerirati da osjea bilo to. ovjeka se
moe hipnotizirati da osjea toplinu i hladnou, njean dodir i teke udarce.
- No, ako stol nije tvrd, to je uzrok da ga tako doivljavam?
- Berkeley je smatrao da je to volja ili duh. Mislio je da se uzrok svih
naih ideja nalazi izvan svijesti, i da taj uzrok nije materijalne prirode. On je
duhovan.
Sofie opet pone gristi nokte. Alberto nastavi:
- Prema Berkeleyu, moja dua moe biti uzrokom mojih predodbi - kao
kad sanjam - ali samo neki drugi duh ili volja moe biti uzrokom ideja koje
ine na materijalni svijet. Svemu je uzrok duh koji proizvodi 'sve u sve
mu', i 'u kojem sve stvari postoje', rekao je.
- Kakav bi to duh mogao biti?
- Naravno, Berkeley misli na Boga. Rekao je da ak moemo tvrditi da
se postojanje Boga opaa razgovijetnije od postojanja ovjeka.
Zar nije sigurno ak ni to da postojimo?
- Pa... Sve to vidimo i osjeamo posljedica je Boje moi, rekao je
Berkelev. Jer, Bog je prisno prisutan u naoj svijesti, gdje izaziva preobilje
ideja i osjeta kojima smo stalno izloeni. Sva priroda oko nas, cijelo nae
postojanje poiva, dakle, u Bogu. On je jedini uzrok svega to jest.
- Zaprepatena sam, blago reeno.
- Biti ili ne biti zato nije potpuno pitanje. Pitanje je takoer to smo.
Jesmo li stvarni ljudi od krvi i mesa? Sastoji li se na svijet od pravih stvari ili
smo okrueni svijeu?
Sofie pone nanovo gristi nokte. Alberto nastavi:
-Jer, Berkeley ne sumnja samo u materijalnu stvarnost. On sumnja i u to da vrijeme i
prostor postoje apsolutno, tj. samostalno. Moda se na doivljaj vremena i prostora
takoer nalazi u naoj svijesti. Nama tjedan ili dva ne mora znaiti isto to i Bogu...
- Rekao si da je, to se tie Berkeleva, duh u kojem sve poiva Bog
kranstva.
- Pa valjda jesam. Ali to se tie nas...
-Da?
- ...to se nas tie, volja ili duh koja proizvodi sve u svemu takoer
moe biti Hildin otac.
Sofie je od silnog uenja potpuno zanijemjela. Istovremeno je izgledalo kao da joj je neto
sinulo.

240
 SOFIJIN SVIJET

- Ozbiljno?
- Ne vidim drugu mogunost. Moda je jedino tako mogue objasniti
ono to smo doivjeli. Sve one razglednice i znakovi na najrazliitijim mjesti
ma... Hermes koji poinje govoriti... moje nehotine govorne omake.
-Ja...
- Zamisli da sam te nazvao Sofie, Hilde! Ta cijelo sam vrijeme znao da se
ne zove Sofie.
- Ma to ti je? Mislim da ti se mozak poinje vrtjeti.
- Da, vrti se, vrti, dijete moje. Kao oamuen planet oko gorueg Sunca.
- A to Sunce je Hildin otac?
- Moglo bi se rei.
- Misli da je on nama nekakav Bog?
- Priznajem, i to bez srama. No, njega bi moralo biti sram!
-A Hilde?
- Ona je aneo, Sofie.
- Aneo?
- Hilde je ona kojoj se duh obraa.
- Misli da Albert Knag Hildi pria o nama?
- Ili pie. Jer, mi ne moemo opaziti tvar od koje je stvarnost napravljena,
toliko smo barem nauili. Ne moemo znati ine li nau zbilju zvuni valovi
ili papir i pismo. Berkeley kae da jedino moemo znati da postojimo vi
duhu.
- A Hilde je aneo...
- Da, ona je aneo. Neka to bude posljednja rije. Sretan ti roendan,
Hilde!

Sobu odjednom ispuni plaviasto svjetlo. Nekoliko sekundi kasnije zaula se

hropua grmljavina, i cijela se kua zatresla.
Alberto je sjedio gledajui u prazno.
- Moram kui - ree Sofie. Ustala je i pojurila prema izlazu. Otkljuava-
jui vrata, probudila je Hermesa, koji je spavao pod garderobom. Kao da joj
je na odlasku neto rekao:
- Dovienja, Hilde!
Ona se strovali niza stube pa istri na ulicu. Vani nije bilo nijednog ovje-
ka. Moda zato to je kia lijevala kao iz kabla.

241
JOSTEIN GAARDER

Nekoliko automobila oralo je mokri asfalt, ali autobusu nije bilo ni traga. Sofie potri
preko Velikog trga pa nastavi kroz grad. Dok je trala, po glavi joj se vrzmala samo jedna
misao.
Sutra mi je roendan, mislila je. Zar ne ispunjava posebnom gorinom spoznaja da je
ivot san dan prije tvog petnaestog roendana? To je kao da sanja da si dobio milijun
kruna, a onda, u trenutku kad se veliki dobitak treba isplatiti, shvati da je sve samo san.
Sofie potra preko velikog portskog igralita. Tada ugleda da prema njoj netko
tri. Bila je to njezina majka. Ljutite munje probadale su grad.
Kad su se susrele, majka je zagrli.
- to se to dogaa s nama, dijete moje?
- Ne znam - plakala je Sofie. - Sve je samo ruan san.

242
 BJERKELY

...staro arobno zrcalo, koje je

prabaka kupila od neke
Ciganke...

Hilde Moller Knag probudila se u tavanskoj sobici stare kapetanske vile

izvan Lillesanda. Pogledala je na sat bilo je tek est. Ipak, svanulo je. irok
pojas jutarnjeg sunca pokrivao je gotovo itav zid.
Ustane iz kreveta i priblii se prozoru. Usput se nagne nad pisai stol i
otrgne list sa stolnog kalendara. etvrtak, 14. lipnja 1990. Zguva papiri i
baci ga u koaru za otpatke.
Petak, 15. lipnja 1990. - pisalo je sada na kalendaru, svijetlilo joj je u lice.
Ve je u sijenju na tom listu napisala: 15 GODINA. Mislila je da je jo
ljepe to je punila 15 godina petnaestog u mjesecu. To vie nikad nee doivje-
ti.
15 godina! Nije li ovo prvi dan njezinog ivota odrasle osobe? Nije
mogla jednostavno lei natrag u krevet. Osim toga, bio je to posljednji dan
kole prije poetka praznika. Danas jedino moraju doi u crkvu u jedan sat. I
jo neto: za tjedan dana stie tata iz Libanona. Obeao je da e se do Ivanja
vratiti kui.
Hilde stane kraj prozora pa pogledom prijee po vrtu sve do mola i
crvenog spremita za amce. Motorni amac jo nije izvuen van, ali je zato
za mol bio privezan stari amac na vesla. Ne smije ga zaboraviti isprazniti od
vode nakon one obilne kie. Promatrajui mali zaljev, sjetila se kako se jed-
nom, kada je imala 6 - 7 godina, uspuzala u amac i izveslala dosta daleko u
zaljev. Onda je pala iz amca - jedva se uspjela izvui na kopno. Provukla se

243
JOSTEIN GAARDER

kroz gusto bunje, mokra kao mi. Kad se nala u vrtu pred kuom, do nje je dotrala
mama. amac i oba vesla ostali su plutati u zaljevu. Jo uvijek bi ponekad sanjala taj
naputeni amac, noen strujom, preputen sam sebi. Sraman doivljaj.
Vrt nije bio posebno bujan ni posebno njegovan. No, bio je velik, i bio je Hildin.
Jedna propupala jabuka i nekoliko grmova bobica, koji gotovo nisu nosili ploda, jedva da
su preivjeli teke zimske oluje.
Stara vrtna ljuljaka nalazila se na malom travnjaku izmeu kamenja i ipraja.
Onako osamljena, izgledala je jako zaputeno na jarkom jutarnjem svjetlu. I jo gore nego
inae, jer su jastuci bili unijeti u kuu. ini se da je mama trala po njih kasno prole
noi kako bi ih spasila pred olujom.
Veliki vrt okruivale su breze, koje su ga barem malo titile od naleta vjetra. Zbog
njih je posjed prije vie od stotinu godina dobio ime Bjerkelv Brezov zaklon.
Kuu je uoi prijelaza stoljea sagradio Hildin pradjed. On je bio kapetan na jednom
od posljednjih velikih jedrenjaka. Mnogi su i dan-danas kuu zvali kapetanova vila.
Ovog su se jutra u vrtu takoer mogli vidjeti znaci sinonjeg snanog pljuska. Hilde
je nekoliko puta probudila grmljavina. Sada na nebu nije bilo oblaka.
Nakon ljetnih pljuskova uvijek je tako svjee. Posljednjih je tjedana vrijeme bilo suho
i toplo, ak su i breze po svom lisnatom ogrtau dobile rune ute mrlje. Svijet je
izgledao kao opran. Osim toga, inilo joj se kao da je oluja ovog jutra sa sobom
odnijela cijelo njezino djetinjstvo.
Zacijelo boli kada pup izbija... Nije li neto slino rekao neki vedski pjesnik? Ili
moda finski?
Hilde sjedne pred veliko mjedeno zrcalo koje je visjelo nad starom praba-kinom
komodom.
Je li lijepa? Barem nije runa? Moda je negdje izmeu...
Imala je dugu, plavu kosu. Hildi se oduvijek inilo da bi joj kosa mogla biti ili malo
svjetlija ili malo tamnija. Ovako izmeu izgledala je tako beznaajno. Plus su joj, po
njezinu miljenju, bile meke kovre. Mnoge su joj se prijateljice muile s dugom kosom
kako bi malo bolje padala, a Hridina je kosa uvijek imala prirodni pad. Medu pluseve je
raunala i svoje zelene oi; bile su jarkozelene. Zar su stvarno posve zelene? pitali su
obino tete i ujaci naginjui se nad nju.
Razmiljala je o tome je li odraz koji je prouavala odraz djevojice ili mlade ene.
Zakljuila je da nije ni jedno ni drugo. Tijelo i nije bilo toliko neenstveno, ali njezino je
lice podsjealo na nezrelu jabuku.

244
 SOFIJIN SVIJET

Bilo je neeg u tom starom zrcalu to ju je uvijek tjeralo da misli na tatu.

Prije je visjelo dolje u ateljeu. Oev atelje nalazio se iznad spremita za
amce; bio je kombinacija knjinice, durionice i pieve radne sobe. Albert -
kako ga je Hilde zvala kad je bio kod kue - uvijek je elio napisati neto
veliko. Jednom je pokuao napisati roman, ali sve je ostalo na pokuaju.
Jedan je asopis s vremena na vrijeme objavljivao njegove pjesme i skice
oblinjeg otoja. Hilde bi svaki put kad bi vidjela njegovo ime u tisku bila
gotovo jednako ponosna. ALBERT KNAG. To je ime barem u Lillesandu
zvualo posebno. Pradjed se takoer zvao Albert.
Zrcalo. Prije mnogo godina tata se alio da ovjek sam sebi moe nami-
gnuti u zrcalu, ali da si ne moe namignuti s oba oka. Jedina je iznimka bila
ovo mjedeno zrcalo, staro arobno zrcalo koje je prabaka kupila od neke
Ciganke odmah nakon udaje.
Hilde je dugo pokuavala, ali namignuti sebi s oba oka jednako je teko
kao pobjei od svoje sjene. Sve se zavrilo time da je starinu dobila u nasljee.
Tijekom cijelog djetinjstva povremeno je pokuavala svladati nemogui trik.
Nije nikakvo udo da je danas malo zamiljena. Niti je udno da danas
misli samo na sebe. 15 godina...
Tek je sada bacila pogled na noni ormari. Na njemu je bio velik paket s
prekrasnim nebeskoplavim papirom i crvenom svilenom vrpcom. To je sigur-
no roendanski poklon!
Je li to poklon? Je li to tatin veliki POKLON, onaj oko kojeg je bilo
toliko tajnovitosti? Dao joj je naslutiti puno udnih stvari u onim razgledni-
cama iz Libanona. No, bio si je naloio strogu cenzuru.
Taj je poklon neto to je raslo i raslo, bio je napisao. Onda joj je dao
mig da e upoznati neku djevojicu kojoj je poslao kopije svih razglednica
upuenih njoj. Hilde je pokuala iz mame izvui neto vie, ali ni ona nije
imala pojma.
Najudniji je bio nagovjetaj da je poklon neto to se moda moe
podijeliti s drugim ljudima. Nije bez razloga radio za UN. Kad bi Hildin
otac imao samo jednu fiks-ideju (a imao ih je mnogo), ta bi bila da UN mora
postati nekom vrstom svjetske vlade. Da barem UN-u jednom uspije po-
vezati ovjeanstvo, napisao je na jednoj razglednici.
Smije li otvoriti poklon prije nego to mama doe u sobu s pecivom,
sokom, roendanskom pjesmom i norvekom zastavicom? Sigurno smije,
valjda je zato i bio tamo.
Hilde se doulja do ormaria pa podigne paket. Bio je teak! Nala je
estitku: Hildi na 15. roendan, od tate.

245
JOSTEIN GAARDER

Sjedne na krevet i pone paljivo razvezivati crvenu svilenu vrpcu. Ubrzo je mogla
odmotati papir.
Unutra je bio veliki fascikl!
Je li to poklon? Zar je to dar za 15. roendan, o kojem je bilo toliko govora? Je li to
poklon koji je rastao i rastao i koji se, osim toga, moe podijeliti s drugima?
Brzim je pogledom otkrila da je fascikl bio pun strojem ispisanih stranica. Hilde je
prepoznala slova tatinog pisaeg stroja koji je uzeo sa sobom u Libanon.
Zar joj je napisao knjigu?
Na prvoj stranici bio je rukom ispisan veliki naslov: SOFIJIN SVIJET.
Malo ispod bilo je nekoliko rijei napisanih strojem:

TO JE SUNCE CRNOJ ZEMLJI,

TO JE PRAVA PODUKA ZEMALJSKOME RODU.
N. E S. Grundtvig.

Hilde okrene stranicu. Na vrhu sljedee stranice poinjalo je prvo poglavlje. Naslov je bio:
Rajski vrt. Hilde se udobno namjesti u krevetu, osloni fascikl na noge i pone itati.

Sofie Amundsen se vraala kui nakon kole. Prvi dio puta ila je s Jorunn. Razgovarale su
o robotima. Jorunn je rekla da je ovjeji mozak kao komplicirani kompjutor. Sofie nije ba
bila sigurna bi li se s time mogla sloiti. Pa ovjek mora biti neto vie od stroja.

Hilde je nastavila itati, ubrzo je zaboravila na sve drugo, ak je zaboravila da joj je bio
roendan. Ponekad se medu retke njezinog tiva ipak uspjela uvui pokoja mala misao:
Zar je tata napisao roman? Zar se ipak vratio svojoj zamisli o pisanju velikog romana,
koji je onda dovrio u Libanonu? Mnogo se puta alio da im tamo vrijeme sporo prolazi.
Sofijin je otac takoer puno putovao. Izgleda da je to djevojica koju je Hilde trebala
upoznati...

246
 SOFIJIN SVIJET

Tek kad bi je obuzeo snaan osjeaj da je jednog dana vie nee biti, shvatila
je da je ivot zapravo neprocjenjivo vrijedan... Odakle dolazi svijet?... Na
kraju krajeva, neto je jednom moralo nastati ni iz ega. No, je li to mogue?
Zar nije i to jednako nezamislivo kao i to da svijet oduvijek postoji?

Hilde je itala bez prestanka; skoila je iz kreveta od zbunjenosti kad je

proitala da je Sofie Amundsen dobila razglednicu iz Libanona. Hilde MoI-
ler Knag, c/o Sofie Amundsen, Djetelinska ulica 3...

Draga Hilde. Srdane estitke za tvoj petnaesti roendan. Kao to zna,

elim ti pokloniti neto uza to se moe usavriti. Oprosti to sam kartu
poslao Sofiji. Tako je bilo najlake. Lijep pozdrav, tata.

Podlac jedan! Hilde je mislila kako je tata oduvijek bio lisac, ali danas ju je
stvarno iznenadio. Umjesto da estitku priloi paketu, on ju je upisao u po-
klon.
Ali, jadna Sofie! Bila je posve zbunjena:

Zato bi neki otac poslao roendansku estitku na Sofijinu adresu kad bi je

oito trebalo poslati na sasvim drugo mjesto? Koji bi otac uskratio keri
roendansku estitku tako da je poalje na krivo mjesto? Kako to moe biti
najlake? I prije svega: kako da ona uspije pronai Hilde?

Stvarno, kako bi je pronala?

Hilde okrene list pa pone itati drugo poglavlje. Zvalo se: Cilindar.
Ubrzo je stigla do dugakog pisma koje je Sofiji napisala zagonetna osoba.
Hilde zaustavi dah.

Pitati se zato ivimo nije dakle jedna jednako sluajna zanimacija kao i
skupljanje potanskih maraka. Onaj koga zanimaju takva pitanja obuzet je
neim o emu ljudi raspravljaju od poetka ivota na ovom planetu...
Sofie je bila posve izmodena. Hilde takoer. Tata ne samo da joj je za
petnaesti roendan napisao knjigu, ve je napisao prilino udesnu i zagonet-
nu knjigu.

247
JOSTEIN GAARDER

Kratak saetak: bijeli zec je izvuen iz praznog cilindra. Ovaj trik traje mnogo milijardi
godina jer je zec vrlo velik. Skroz na vrhovima njegovih tankih dlaka raaju se ljudska
djeca. Zato su se sposobna uditi tom nemoguem maioniarskom umijeu. Ali, starei
polako, ona se sputaju sve dublje i dublje u zeje krzno. I tamo ostaju...

Sofie nije bila jedina koja je shvaala da je na putu da nae svoje mjesto duboko u krznu
bijelog zeca. Danas je Hilde punila 15 godina. Ona je takoer osjeala da je vrijeme da
odlui kojim e putem nastaviti puzati.
itala je o grkim filozofima prirode. Hilde je znala da je njezinog oca zanimala
filozofija. Napisao je u novinama da bi filozofija morala biti obian kolski predmet.
lanak se zvao: Zato filozofija mora ui u Nastavni plan? To je pitanje ak povukao
na roditeljskom sastanku Hildinog razreda. Hildi je bilo uasno neugodno.
Pogledala je na sat. Bilo je pola osam. Sigurno e proi jo sat vremena prije nego to
mama doe s roendanskim pladnjem; sreom, jer je trenutano bila vrlo zaokupljena
Sofijom i filozofskim pitanjima. itala je poglavlje koje se zvalo Demokrit. Sofiji je
najprije postavljeno pitanje: Zato su lego-kocke najgenijalnija igraka na svijetu?. Potom
je u potanskom sanduiu nala veliku utu kuvertu:

Demokrit se slagao sa svojim prethodnicima u tome da uzrok prirodnih promjena ne

moe biti da se neto stvarno mijenja. Zato je pretpostavio da je sve izgraeno od malih,
nevidljivih opeka, koje su vjene i nepromjenjive. Demokrit je ove majune dijelove zvao
atomima.

Hilde se uzrujala kad je Sofie nala njezin crveni svileni rubac pod svojim krevetom. Znai
da je tamo zavrio. No, kako se samo rubac mogao izgubiti u nekoj prii? Ta mogao je
biti i na nekom drugom mjestu...
Poglavlje o Sokratu poelo je time da je Sofie u novinama proitala nekoliko redaka o
norvekom bataljunu UN-a u Libanonu. Tipino za tatu! Toliko ga je brinulo to se
Norveani premalo zanimaju za mirotvorni rad trupa UN-a. Ako se nitko drugi za njih ne
zanima, onda se barem Sofie mora. Tako se u mislima postie neka vrsta medijske panje.
Morala se nasmijeiti kad je proitala P.S. u pismu Sofijinog uitelja filozofije:

248
 SOFIJIN SVIJET

Ako sluajno nae neku crvenu svilenu maramu, molim te da je dobro uva.
Dogaa se da se takva imovina zagubi. Posebno u kolama i tome slino - a ovo je
kola filozofije.

Hilde zau neto na stubama. Sigurno mama stie s roendanskim pladnjem. Prije nego to
je pokucala na vrata, Hilde je proitala kako je Sofie na tajnom mjestu u vrtu nala video-
kazetu o Ateni.
- Sretan ti roendan elimo svi, nek' srea te prati...
Poela je pjevati jo nasred stubita.
- ...i ostvare sni...
- Ui! - ree Hilde, itajui kako se uitelj filozofije na Akropoli obratio
Sofiji. Izgledao je gotovo kao Hildin otac lijepo frizirane, crne brade, s
plavom beretkom.
- Sretan ti roendan, Hilde!
-Mhm...
-Ali Hilde, zaboga?
- Spusti to tamo.
- Zar nee...
- Valjda vidi da sam zauzeta.
- Zamisli, petnaesti roendan!
- Jesi li bila u Ateni, mama?
- Ne, zato?
- Zaista je udno da oni stari hramovi jo uvijek tamo stoje. Stari su 2500
godina. Usput, najvei se zove Djeviin dom.
-Jesi li otvorila tatin poklon?
- Kakav poklon?
- Pogledaj me, Hilde. Pa ti si potpuno smetena.
Hilde pusti da joj fascikl padne u krilo.
Mama se nagnula nad krevet. Na pladnju je bila upaljena svijea, namazano pecivo i
naranada. Bio je tu i mali paket. Budui da je imala samo dvije ruke, norveku je zastavicu
drala pod pazuhom.
- Puno ti hvala, mama. Preslatka si, ali ja stvarno nemam vremena.
- U crkvu ne mora prije jedan.
Hilde se tek tada vratila u sadanjost, a mama na to spusti pladanj na noni ormari.

249
JOSTEIN GAARDER

- Oprosti. Posve sam se zadubila u ovo ovdje.

Pokae na fascikl pa nastavi:
- To je od tate...
- Pa to je on to napisao, Hilde? Ja sam znatieljna isto kao i ti. Iz njega
se ve nekoliko mjeseci nije mogla izvui niti jedna razumna rije.
Hilde je iz nekog razloga odjednom postala srameljiva.
- O, to je samo neka pria.
- Pria?
- Da, pria. I usput filozofska knjiga. Tako neto.
- Zar nee otvoriti moj poklon?
Hildi se inilo da ne smije zanemariti mamu, tako da je otvorila i njezin poklon. Bila je to zlatna
narukvica.
- Prekrasna je. Puno ti hvala!
Sofie ustane i zagrli mamu.
Malo su posjedile, razgovarajui.
- Sada moe ii - ree zatim Hilde. - On je trenutano visoko na Akro-
poli, zna.
- Tko to?
- Pa nemam pojma, a niti Sofie. U tome je cijela stvar.
- Dobro, ja moram u ured. A ti neto pojedi. Haljina visi dolje.
Napokon, majka side niza stube. To uini i Sofijin uitelj filozofije; spustio se stubama s
Akropole, te proao Areopagom prije nego to je stupio na stari atenski trg.
Hilde se trgnula kad su se stare zgrade stale izdizati iz ruevina. Jedna od oevih fiks-ideja bila
je da bi se sve zemlje UN-a morale udruiti u gradnji vjerne kopije starog trga u Ateni. Tu bi se
bavilo filozofskim pitanjima, te radilo na razoruanju. Takav bi gigantski projekt stopio cijelo
ovjeanstvo, mislio je. Ta gradimo naftne platforme i rakete za sputanje na Mjesec.
Zatim je itala o Platonu. Dua eli odletjeti 'kui' na krilima ljubavi. eli se osloboditi
'zatvora tijela'...
Sofie se iuljala iz ivice za Hermesom, ali joj je ovaj umaknuo. Kad je proitala pismo o Platonu,
krenula je dublje u umu, i tako dola do crvene kolibe pored jezerca. Tamo je visjela slika
Bjerkelyja. Iz opisa je bilo lako zakljuiti da je to morao biti Hildin Bjerkelv. Osim toga, tamo je bila
slika ovjeka po imenu Berkeley. Nije li to udno?
Hilde spusti fascikl na krevet, ode do police s knjigama, pa stane listati po leksikonu u tri
sveska, koji je dobila za 14. roendan. Berkeley... evo ga!

250
 SOFIJIN SVIJET

Berkeley, George, 1685.-1753., engl. filozof, biskup u Cloyneu. Porie

postojanje materijalnog svijeta izvan ljudske svijesti. Naa osjetilna opa-
anja proizvodi Bog. B. je takoer poznat po svojoj kritici apstraktnih
opih ideja. Glavno djelo: A Treatise Concerning the Prmciples of Human
Knowledge (1710.).

No da, to je ba udno. Hilde je zastala na nekoliko sekundi, razmiljajui, a

onda se vratila krevetu i fasciklu.
Na neki je nain njezin otac objesio one dvije slike na zid. Ima li medu
njima neke druge veze osim slinosti u imenu?
Berkeley je, dakle, bio filozof koji je poricao postojanje materijalnog
svijeta izvan ljudske svijesti. Puno se udnih stvari moe tvrditi. No, nije ba
lako opovrgnuti takve tvrdnje. Opis je dobro odgovarao Sofijinom svijetu.
Njezina osjetilna opaanja proizveo je Hildin otac.
Sigurno e vie doznati ako nastavi itati. Kad je proitala da je Sofie u
zrcalu vidjela odraz djevojice koja namiguje s oba oka, Hilde digne pogled s
fascikla i nasmija se, Izgledalo je kao da je djevojica u zrcalu namignula ba
Sofiji. Kao da je htjela rei: Vidim te, Sofie. Ja sam s druge strane.
Tamo je takoer nala njezin zeleni novanik - s novcem i svime skupa!
Kako je tamo zavrio?
Glupost! U jednom je trenu Hilde stvarno povjerovala da ga je Sofie
nala. Ali, i kasnije se pokuavala uivjeti u Sofijin pogled na stvari. Ta njoj je
sve zajedno bilo nedokuivo i zagonetno.
Prvi je put Hilde poeljela osobno upoznati Sofie. Htjela je s njom jed-
nom porazgovarati o tome kako je sve povezano.
No, Sofie je morala pobjei iz kolibe prije nego to je uhvate na djelu.
amac je, naravno, plutao po jezeru. Morao ju je podsjetiti na staru priu s
amcem!
Hilde popije gutljaj soka i pone jesti pecivo sa salatom od kozica, ita-
jui usput pismo o briljivom Aristotelu koji je kritizirao Platonovo uenje
o idejama.

Aristotel ukazuje na to da nema niega u razumu to prije toga nije bilo u

osjetilima. Platon bi moda rekao da nema niega u prirodi to prije toga
nije bilo u svijetu ideja. Zato Aristotel misli da je Platon podvostruio broj
stvari.
Hilde nije znala da je Aristotel izumio igru o biljci, ivotinji i mineralu.

251
JOSTEIN GAARDER

Aristotel je, dakle, htio temeljito pospremiti prirodinu sobu. Pokuao je pokazati da sve
stvari u prirodi pripadaju raznim vrstama i podvrstama.

Proitavi o Aristotelovu pogledu na enu, razoarala se i jako razdraila. Kako je samo

mogao biti tako bistar filozof - a ipak toliki idiot!
Aristotel je Sofie nadahnuo da pospremi svoju sobu. Tamo je - u svom tom neredu - nala
bijelu dokoijenku koja je isparila iz Hildinog ormara prije otprilike mjesec dana! Sofie je sve
papire koje je dobila od Alberta stavila u fascikl. Ve je imala vie od 50 stranica. to se
Hilde tie, ona je stigla do 90. stranice, i to zato to je uz pisma s teaja Alberta Knoxa
imala cijelu priu o Sofiji.
Sljedee se poglavlje zvalo Helenizam. Prvo to se dogodilo u tom poglavlju bilo je da
je Sofie nala razglednicu sa slikom dipa UN-a. Na njoj je bio ig Bataljun UN-a od 15.06.
Jo jedna dopisnica za Hilde, koju je otac zalijepio u priu umjesto da ju je poslao potom:

Draga Hilde. Pretpostavljam da jo uvijek slavi svoj petnaesti roendan. Ili je ve 'dan
poslije'? Ma svejedno, ionako nije vano koliko e dugo poklon trajati. Na neki e nain
potrajati cijelog ivota. Dakle, ponovno ti estitam. Sada moda razumije zato
dopisnice aljem Sofiji. Siguran sam da e ti ih ona uruiti. P.S. Mama mi je rekla da
si izgubila novanik. Obeavam ti da u ti nadoknaditi onih 150 kruna. Novu kolsku
potvrdu e sigurno moi dobiti prije ljetnih praznika. Voli te tata.

Nije loe, sada je za 150 kruna bogatija. Valjda je mislio da poklon domae radinosti nije
dovoljan.
Pokazalo se da je 15. lipnja takoer Sofijin roendan. No, Sofijin kalendar nije stigao
dalje od prve polovice svibnja. Tata je sigurno tada napisao ovo poglavlje pa je naknadno
datirao Hildinu roendansku estitku.
Jadna Sofie - kako je trala prema prehrambenom centru u susret Jorunn:

Tko je Hilde? Kako je samo njezin otac mogao uzeti zdravo za gotovo da e je Sofie uspjeti
pronai? Ipak, nema nikakvog smisla da razglednice alje Sofiji umjesto ravno svojoj keri.

Hilde je takoer osjeala da lebdi dok je itala o Plotinu.

252
 SOFIJIN SVIJET

Rekao sam da u svemu ima malo boanske tajne. Vidimo da neto svjetluca
u suncokretu i maku. Malo vie ove nedokuive tajne slutimo u leptiru koji
se podie s grane ili u zlatnoj ribici koja pliva u akvariju. Ali, najblie Bogu
dolazimo u svojoj dui. Samo se tako moemo sjediniti s velikom tajnom
ivota. Da, da, katkad doivljavamo da smo mi satni ta boanska tajna.

Ovo je bilo najvrtoglavija misao koju je Hilde dosada proitala. Istovremeno

je bila najjednostavnija: sve je jedno, a jedno je boanska tajna koje su svi
mali dijelovi.
Zapravo, to nije bilo neto u to se moralo povjerovati. Tako zaista jest,
mislila je Hilde. Pa neka onda svatko tumai rije boansko kako hoe.
Brzo je prela na sljedee poglavlje. Sofie i Jorunn pole su na izlet sa
atorom dan uoi 17. svibnja. Uputile su se u Majorovu kolibu...
Taman je proitala nekoliko stranica, kad se odjednom uzrujano digne s
kreveta te proe nekoliko koraka s fasciklom u rukama.
Kakav bezobrazluk. Tu je, u maloj umskoj kolibi, njezin otac dopustio
dvjema djevojicama da nadu kopije razglednica koje je poslao Hildi prvom
polovicom svibnja. Bile su to prave kopije. Hilde je oeve razglednice obi-
avala proitati dva, ak tri puta. Prepoznala je svaku rije.

Draga Hilde. Ve gotovo pucam od svih tajni oko tvog roendana - tako
da se vie puta na dan moram zaustaviti kako te ne bih nazvao i sve ti
ispriao. To samo raste i raste. I zna, kad neto postaje sve vee i vee,
teko je to zadrati za sebe...

Sofie je dobila novo pismo od Alberta. Radilo se o idovima, Grcima i

dvama kulturnim krugovima. Hildi je bilo drago zbog ove iroke ptije per-
spektive na povijest. Tako neto nisu nikad uili u koli. Tamo su dobivali
samo gomile detalja. Kada je proitala to pismo, otac je u nju usadio posve
nov pogled na Isusa i kranstvo.
Sviao joj se Goetheov citat: Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri
tisue godina, ivi od danas do sutra.
Sljedee je poglavlje poinjalo tako da se nekakav kartoni prilijepio na
Sofijin kuhinjski prozor. Naravno, bio je to jo jedan roendanski pozdrav
za Hilde.

Draga Hilde. Ne znam hoe li ti jo uvijek biti roendan kad ovo bude
itala. Nekako se tome nadam; u svakom se sluaju nadam da otada

253
JOSTEIN GAARDER

nee proi puno dana. Ako Sofiji proe tjedan ili dva, ne mora znaiti da i nama
vrijeme protjee istom brzinom. Dolazim kui na Ivanjsku veer. Onda emo dugo
sjediti u vrtnoj ljuljaki i zajedno promatrati more, Hilde. Imamo puno priati...

Onda je Alberto nazvao Sofie; tada je prvi put ula njegov glas.

- Zvui kao da se sprema rat?

- Radije bih to nazvao duhovnom bitkom. Moramo pokuati probuditi Hildinu panju i
pridobiti je na nau stranu prije nego to se njezin otac vrati u Lillesand.

Onda se dogodilo to da je Sofie u staroj kamenoj crkvi iz 12. stoljea upoznala Alberta
Knoxa, koji se bio preobukao u srednjovjekovnog redovnika.
Crkva, pa da. Hilde pogleda na sat. Jedan i petnaest... Potpuno je zaboravila na vrijeme.
Moda nije tako strano markirati crkvu na svoj roendan, ali ju je ba roendan neto
muio. Ta uskrauje si tolike estitke. Ipak, ionako ih ima dovoljno.
Svejedno ju je oekivala duga propovijed. Alberto nije imao nikakvih tekoa sa svojom
sveenikom ulogom.
Kad je proitala da se Sophia u vizijama ukazivala Hildegard, morala je ponovno potraiti
leksikon. Ovaj put nije nita nala, ni o jednoj ni o drugoj. Zar to nije tipino? im se radi o
enama ili neem enskom, od leksikona se moe doznati koliko i od Mjeseevog kratera. Da
ga nije cenzuriralo Udruenje za zatitu mukaraca?
Hildegard od Bingena propovijedala je, pisala, bila lijenica, botaniarka i istraivaica
prirode. Osim toga bi mogla biti simbolom toga da su ene u srednjem vijeku obino
razboritiji spol - da, ak i znanstveniji. A u leksikonu o njoj ne stoji ni slovce. Sramota!
Hilde nikad prije nije ula da Bog ima i ensku stranu, ili majku prirodu. Ova se,
dakle, zove Sophia, ali ni ona nije bila vrijedna tiskarskog crnila.
Najblie emu je dola bila je Sofijina crkva u Konstantinopolu. Zvala se Hagia Sofia,
to znai sveta mudrost. Jedan glavni grad i bezbrojne kraljice nazvane su po ovoj
mudrosti, ali u leksikonu ne pie ni rije o tome da je enskog roda. Nije li to cenzura?

254
 SOFIJIN SVIJET

Inae je bilo tono da se Sofie pokazala Hildinom unutarnjem oku.

Stalno joj se inilo da pred sobom vidi djevojku crne kose...
Kad je Sofie stigla kui nakon gotovo cijele noi u crkvi Sv. Marije, posta-
vila se pred mjedeno zrcalo koje je donijela sa sobom iz umske kolibe.

Vidjela je otri odraz svoga blijedog lica ovjenanog crnom kosom koja nije
stvorena ni za to drugo nego za glatku, prirodom danu frizuru. No, ispod
lica pojavljivao se odraz neke druge djevojke.
Odjednom je nepoznata djevojka poela energino namigivati s oba oka.
Kao da joj je htjela dati do znanja da zaista jest tamo s druge strane. Sve je
trajalo samo nekoliko sekundi. Onda je nestala.

Koliko je samo puta Hilde tako stajala pred zrcalom, traei sliku nekog
drugog? No, kako je to tata znao? Nije li traila enu tamne kose? Ta prabaka
je kupila ogledalo od Ciganke...
Hilde osjeti da joj ruke drhte, drei veliki fascikl. Utuvila si je u glavu da
Sofie zaista postoji tamo s druge strane.
Sofie je sada sanjala o Hilde i Bjerkelyju. Hilde je nije ni vidjela ni ula,
ali onda - onda je Sofie na molu nala Hildin zlatni krii. I taj se zlatni krii
- s Hildinim inicijalima i svim skupa - naao u Sofijinu krevetu kad se probu-
dila iz sna!
Hilde je morala razmisliti. Pa valjda nije i krii izgubila? Ode do komode
pa izvadi krinjicu za nakit. Zlatni krii - koji je na krsni dan dobila od bake
- nestao je bez traga!
Znai da ga je ipak uspjela zametnuti. Dobro! No, kako je to tata mogao
znati kad ni sama nije znala da ga je izgubila?
Jo neto: Sofie je oito sanjala da se Hildin otac vratio iz Libanona.
Dotad ima jo tjedan dana. Je li Sofijin san proroanski? Misli li njezin otac
da e, kad se on vrati kui, na neki nain i Sofie biti tamo? Napisao je da e
dobiti novu prijateljicu...
U trenu munjevite, ali sasvim jasne vizije, Hilde osjeti da je Sofie neto
vie od papira i tinte. Ona postoji.

255
 PROSVJETITELJSTVO
.. od toga kako se proizvodi igla, do toga kako se
lije top...

Hilde je ba poela itati poglavlje o renesansi kad je ula kako je majka zalupila vratima u
prizemlju. Pogledala je na sat. Bilo je etiri. Majka se ustro popne stubama i otvori vrata.
- Zar nisi bila u crkvi?
- Ma jesam.
- Ali... to si imala na sebi?
- Isto to i sada.
- Spavaicu?
- Aha... Bila sam u crkvi Sv. Marije.
- Crkvi Sv. Marije?
- To je jedna stara kamena crkva iz srednjeg vijeka.
- Hilde!
Ona poloi fascikl u krilo i pogleda mamu.
- Zaboravila sam na sat, mama. Zao mi je, ali ovo to itam je strano
zanimljivo.
Majka se na to morala nasmijeiti.
- Knjiga je magina - doda Hilde.
- Dobro, dobro. I jo jednom: sretan ti roendan, Hilde!

256
 SOFIJIN SVIJET

- Uh, mislim da mi se vie ne treba estitati!

- Ali, valjda nisam... Samo u se malo odmoriti, a onda u nam za ruak
napraviti neto posebno. Kupila sam jagode.
- Ja u itati.
Potom se majka izgubi, a Hilde nastavi itati.
Sofie je pratila Hermesa kroz grad. U Albertovu ulazu nala je novu
razglednicu iz Libanona. I ta je bila datirana 15.06.
Tek je tada uoila sustav medu datumima: razglednice datirane prije 15.
lipnja bile su kopije razglednica koje je Hilde ve primila. A one datirane
na dananji dan stigle su do nje tek u fasciklu.

Draga Hilde. Sofie upravo stie u kuu uitelja filozofije. Ona e uskoro
napuniti petnaest godina, ali ti si ih jo juer napunila. Ili je to moda
danas, Hildice? Ako je danas, onda je sigurno jako kasno. No, nai
satovi nisu uvijek usklaeni...

Hilde je itala kako je Alberto Sofiji priao o renesansi, novoj znanosti, racio-
nalistima 17. stoljea i o britanskom empirizmu.
Trgnula bi se svaki put kad bi dola do razglednica i estitki koje je otac
zalijepio u priu. On je svoje pozdrave ostavljao u kolskoj zadanici, u unu-
tranjosti banane, ili se pak s njima uuljao u kompjutor. Bez imalo napora,
mogao je Alberta natjerati da Sofie nazove Hildom. Vrhunac svega bilo je
moda to to je Hermesa nauio rei: Sretan ti roendan, Hilde!
Slagala se s Albertom da je tata otiao predaleko kad se stao usporeivati
s Bogom i Bojom providnosti. No, s kim se zapravo slagala? Pa zar nije
njezin otac stavio te optuujue - ili samooptuujue - rijei u Albertova
usta? Zakljuila je da usporedba s Bogom i nije tako loa. Otac je gotovo bio
svemogui Bog Sofijinog svijeta.
Kad se Alberto spremao priati o Berkelevu, Hilde je bila isto toliko
uzbuena kao i Sofie. Sto e se dogoditi? Dugo je oekivala da e se dogoditi
neto posebno im dou do tog filozofa koji je, dakle, poricao postojanje
materijalnog svijeta izvan ljudske svijesti. Ta Hilde je kriomice zavirila u
leksikon.
U poetku su stajali pokraj prozora i vidjeli da je Hildin otac poslao
zrakoplov s dugakim roendanskim transparentom. Istovremeno su se iz-
nad grada stali valjati tmurni oblaci.

257
JOSTEIN GAARDER

Biti ili ne biti zato nije potpuno pitanje. Pitanje je takoer to smo. Jesmo li stvarni ljudi od
krvi i mesa? Sastoji li se na svijet od pravih stvari ili smo okrueni svijeu?

Nije udno to je Sofie poela gristi nokte. Hilde nikad nije imala tu lou naviku, ali ipak se
sada pokunjila.
Na kraju je sve izalo na javu: ... to se nas tie, ova 'volja ili duh', koja 'proizvodi sve u
svemu', takoer moe biti Hildin otac.

- Misli da je on nama nekakav Bog?

- Priznajem, i to bez srama. No, njega bi moralo biti sram!
-A Hilde?
- Ona je aneo, Sofie.
- Aneo?
- Hilde je ona kojoj se duh obraa.

Na to je Sofie ostavila Alberta i pojurila van u oluju. To valjda nije isto nevrijeme koje se
noas stutilo nad Bjerkely nekoliko sati nakon Sofijinog bijega kroz grad?

Sutra mi je roendan, mislila je. Zar ne ispunjava posebnom gorinom spoznaja da je ivot
san dan prije tvog petnaestog roendana? To je kao da sanja da si dobio milijun kruna, a
onda, u trenutku kad se veliki dobitak treba isplatiti, shvati da je sve samo san.
Sofie potra preko velikog portskog igralita. Tada ugleda da prema njoj netko tri. Bila
je to njezina majka. Ljutite munje probadale su grad. Kad su se susrele, majka je zagrli.
- to se to dogaa s nama, dijete moje?
- Ne znam - plakala je Sofie. - Sve je samo ruan san.

Hilde osjeti da joj naviru suze. To be or not to be - that is the question.

Ona baci fascikl na krevet i stane tumarati po sobi. Amo-tamo, amo-tamo. Na kraju je
zastala pred mjedenim zrcalom, gdje je i ostala sve dok mama nije dola da je pozove na
ruak. Kad je pokucala na vrata, Hilde nije

258
 SOFIJIN SVIJET

znala koliko je dugo tamo stajala. No, bila je uvjerena, bila je apsolutno
sigurna da joj je odraz namignuo s oba oka.
Za vrijeme ruka trudila se biti zahvalna slavljenica. No, itavo je vrijeme
razmiljala o Sofiji i Albertu.
to e sada biti s njima - kada znaju da Hildin otac svime upravlja? Ipak,
znaju nije prava rije; oni, ini se nita ne znaju. Izgleda da se samo tata
pretvara da oni neto znaju? Svejedno, problem je isti: budui da Alberto i
Sofie znaju kako se sve skupa odvija, stigli su na neki nain na kraj puta.
Gotovo se zagrcnula komadom krumpira kad je shvatila da ista tekoa
moda vrijedi i za njezin svijet. Ljudi neprestano napreduju u razumijevanju
prirodnih zakona. Moe li se povijest nastaviti kad svi komadii filozofske i
znanstvene slagalice nau svoje mjesto? Ili se ljudi blie svretku povijesti?
Ne postoji li moda nekakva veza izmeu misaonog i znanstvenog napretka s
jedne strane, te efekta staklenika i spaljenih tropskih prauma s druge strane?
Moda i nije krivo rei da je ljudska potreba za spoznajom istoni grijeh.
To je pitanje bilo toliko veliko i zastraujue da ga je Hilde pokuala
zaboraviti. Osim toga, sigurno e vie razumjeti nastavi li itati tatin roen-
danski poklon.
- Sretan ti roendan... - zapjeva mama kad su pojele sladoled s talijan
skim jagodama. - Sada moemo raditi to god ti eli.
- Znam da moda zvui udno, ali ja bih htjela nastaviti itati tatin po
klon.
- Samo mu ne smije dopustiti da ti poremeti pamet.
- Neu.
- Jesi za pizzu uz Derricka?
- Ako hoe.
Hilde se sjetila kako je Sofie razgovarala sa svojom mamom. No, tata
valjda ne bi upotrijebio Hildinu mamu kao model za ovu drugu? Za svaki je
sluaj odluila ne spominjati bijele zeeve izvuene iz cilindra svemira; barem
ne danas.
- Jo neto - ree dok se spremala ustati.
-Da?
- Ne mogu nai svoj zlatni krii.
Majka je tajnovito pogleda.
- Nala sam ga dolje na molu prije nekoliko tjedana. Sigurno si ga tamo
izgubila, smuenko moj!
- Jesi li rekla tati?

259
JOSTEIN GAARDER

- Ne sjeam se. Valjda jesam...

- I gdje je sada?
Majka ode po svoju krinjicu za nakit. Hilde iz njezine sobe zau povik uenja. Uskoro
se vratila u sobu.
- Zna to, trenutano ga ne mogu nai.
- To sam si i mislila.
Zagrli mamu pa otri u svoju tavansku sobicu. Napokon moe dalje itati o Sofiji i
Albertu. Legla je u krevet, kao i proli put, s tekim fasciklom na krilu.

Sofie se probudila kad je sljedeeg jutra u sobu ula njezina majka. U rukama je nosila
pladanj pun poklona. U nekakvu praznu bocu utaknula je zastavicu.
- Sretan roendan, Sofie!
Sofie otrlja san s oiju. Pokuala se sjetiti jueranjih dogaaja. Sve je izgledalo kao
pomijeani komadii slagalice. Jedan je komadi Alberto, drugi Hilde i major. Pa onda
Berkelev, pa Bjerkelv. Najcrnji je komadi strana oluja. Kao da je imala neku vrstu nervnog
sloma. Majka ju je istrljala frotir-nim runikom i jednostavno spremila u krevet sa alicom
toplog mlijeka s medom. Zaspala je u tren oka.
- Mislim da sam iva - promucala je.
- Naravno da si iva. I danas ima petnaest godina.
- Jesi li skroz sigurna?
- Da, skroz-naskroz. Zar moda majka ne zna kad joj se rodilo jedino
dijete? 15. lipnja 1975... u pola dva, Sofie. To je sigurno najsretniji trenutak
mog ivota.
- Jesi li sigurna da sve skupa nije samo san?
- Onda je u svakom sluaju lijepo sanjati da se budi uz pecivo, sok i
roendanske poklone.
Odloila je pladanj s poklonima na stolicu i izala na trenutak iz sobe. Kad se vratila, sa
sobom je donijela drugi pladanj. Na njemu su bili slatko pecivo i sok. Stavila ga je na donji
dio Sofijinog kreveta.
Tako je poelo uobiajeno roendansko jutro s otvaranjem poklona i sjeanjima sve do
prvih trudova prije petnaest godina. Od mame je dobila teniski reket. Nije igrala tenis, ali
dvije minute od Djetelinske ulice postojao je teniski teren. Otac joj je poslao kombinirani
mini televizor i FM-radio.

260
 SOFIJIN SVIJET

Ekran nije bio vei od fotografije. Zatim su tu bile neke sitnice od starih teta
i obiteljskih prijatelja.
Nakon nekog vremena majka upita:
- Hoe li da danas uzmem slobodan dan?
-Ne, zato?
- Stvarno si juer bila izvan sebe. Ako se ovo nastavi, mislim da u te
naruiti kod psihologa.
- Potedi me!
-Je li to bilo zbog oluje ili tog tvog Alberta?
- A to je s tobom? Sto se to s nama dogaa, dijete moje?, sjea se?
- Mislila sam na to da si poela juriti okolo po gradu na sastanke s
udnim ljudima. Moda sam ja kriva...
- Nitko nije kriv to ja u slobodno vrijeme idem na teaj filozofije.
Samo ti hodi na posao. Ja moram u kolu u deset sati. Danas samo dobiva
mo knjiice i imamo sat razredne zajednice.
- Zna li to e dobiti?
- U svakom sluaju vie etvorki nego za Boi.

Ubrzo nakon to je majka otila, zazvoni telefon.

- Sofie Amundsen.
- Alberto ovdje.
-O...
- Major juer nije tedio na barutu.
- Ne razumijem to eli rei.
- Oluja, Sofie.
- Ne znam to da mislim.
- To je najvea vrlina pravog filozofa. Gotovo se ponosim koliko si toga
nauila u ovo malo vremena.
- Bojim se da nita nije stvarno.
- To se zove egzistencijalna tjeskoba; u pravilu je to samo prijelazno
razdoblje prije nove spoznaje.
- Mislim da mi treba mala pauza od teaja.
- Zar u tvom vrtu trenutano ima mnogo aba?
Sofie se morala nasmijati. Alberto nastavi:

261
JOSTEIN GAARDER

- Mislim da ipak moramo izdrati. Usput, sretan ti roendan. Teaj

moramo zavriti prije Ivanja. To je naa posljednja nada.
- Posljednja nada za to?
- Sjedi li udobno? Ovo e malo potrajati, zna.
- Sjedim udobno.
- Sjea se Descartesa?
- Mislim, dakle jesam.
- U naoj metodikoj sumnji nalazimo se trenutano na suhom. Ne zna
mo ak ni mislimo li. Moda se pokae da mi jesmo misao, a to je zapravo
neto sasvim drugo nego osobno misliti. Imamo razloga vjerovati da nas
Hildin otac izmilja, te da smo neka vrsta roendanske zabave za majorovu
ker u Lillesandu. Prati me?
-Da...
- No, to je u isti mah i proturjenost. Ako smo mi izmiljeni, onda
nemamo pravo nita misliti. Onda je i ovaj telefonski razgovor ista iz
miljotina.
- To znai da nemamo ni trunku slobodne volje. Onda major planira sve
to govorimo i inimo. Zapravo moemo mirno spustiti slualicu.
- Ne, sada pojednostavljuje.
- Objasni to!
- eli li rei da ovjek planira sve o emu sanja? Moda je tono da je
Hildin otac svjestan svega to radimo. Pobjei od njegova sveznanja moda
je jednako teko kao pobjei od vlastite sjene. Ali - i tu sam poeo razraiva
ti plan - nije sigurno da je major unaprijed odluio to e se dogoditi. Mo
da on ne donosi svoju odluku sve dok ne kucne as - to jest, stvaralaki
trenutak. Moe se zamisliti da upravo tada mi preuzimamo inicijativu za sve
to kaemo i inimo. Naravno, naa se inicijativa sastoji od vrlo slabih im
pulsa u usporedbi s majorovom tekom artiljerijom. ini se da smo potpuno
nezatieni od nametljivih vanjskih pojava - pasa koji govore, malih zrako
plova s estitkama na transparentu, poruka u bananama te naruenih oluja.
No, ne smijemo potpuno iskljuiti mogunost da imamo slabanu slobodnu
volju.
- Kako je to mogue?
- Naravno, major je u naem malom svijetu sveznajui, ali to ne znai da
je svemogu. Barem bismo morali ivjeti svoj ivot kao da on to nije.
- Mislim da shvaam to hoe rei.
- Bilo bi pravo umijee pokuati se iuljati i napraviti neto na svoju
ruku, neto to major ne bi ak bio u stanju doznati.

262
 SOFIJIN SVIJET

- No, kako je to mogue ako ne postojimo?

- Tko kae da ne postojimo? Pitanje nije jesmo li, nego to smo i tko
smo. ak i da se na kraju pokae da smo samo impulsi u majorovoj rascije-
pljenoj svijesti, to nam ne oduzima nau mrvicu postojanja.
- Niti nau slobodnu volju?
- Radim na tome, Sofie.
- Ali, Hildin je otac sigurno vrlo svjestan injenice da ti radi na tome.
- Pa naravno. No, on ne zna moj plan. Pokuavam pronai Arhimedovu
toku.
- Arhimedovu toku?
- Arhimed je bio helenistiki znanstvenik. Dajte mi jednu vrstu to
ku, rekao je, i ja u uzdrmati svijet. Takvu toku i mi moramo nai kako
bismo se istrgnuli iz majorova skrovitog svemira.
- To bi bio velik pothvat.
- Meutim, ne moemo se izmigoljiti sve dok ne zavrimo teaj filozofi
je. Zasad nas vrsto dri u aci. Oito je odluio da ja moram biti tvoj vodi
kroz stoljea sve do naeg doba. Meutim, imamo samo nekoliko dana prije
nego to on sjedne u zrakoplov negdje na Srednjem istoku. Ako se ne uspije
mo osloboditi njegove ljepljive mate prije nego to stigne u Bjerkelv, iz
gubljeni smo.
- Plai me...
- Najprije ti moram dati najvanije podatke o francuskom prosvjeti
teljstvu. Zatim moramo ugrubo obraditi Kantovu filozofiju kako bismo mo
gli prijei na romantizam. Za nas dvoje osobito je vaan Hegel. No, tako ne
moemo izbjei ni Kierkegaardov ogoren obraun s hegelovskom filozofi
jom. Moramo rei nekoliko rijei o Marxu, Darwinu i Freudu. Ako se jo na
kraju stignemo pozabaviti Sartreom i egzistencijalizmom, moemo poeti
provoditi plan.
- Toga ima strano puno za samo tjedan dana.
- Zato moramo odmah zapoeti. Moe li doi?
- Moram u kolu. Imamo sat razredne zajednice, dobivamo kolske knji
ice.
- Pusti to! Ako smo ista svijest, onda je samo privid da sok i slatkii na
satu razredne zajednice uope imaju okusa.
- Ali, knjiica...
- Sofie, ti ili ivi u nekom udesnom svijetu na siunom planetu u
jednoj od mnogo stotina milijardi galaksija - ili si pak proizvod elektroma-

263
JOSTEIN GAARDER

gnetskih signala u svijesti nekog majora. A ti pria o kolskoj knjiici!

Moe te biti sram.
- Sorrv.
- Ali neka, bolje je da svrati u kolu prije nego to se naemo. Kad bi
markirala zadnji dan kole, moda bi to loe utjecalo na Hilde. Ona sigurno
ide u kolu iako joj je roendan, jer ona je aneo.
- Onda dolazim odmah nakon kole.
- Moemo se nai u Majorovoj kolibi.
- U Majorovoj kolibi?
- ... kvrc!

Hilde spusti fascikl u krilo. Sada je otac tjera na grinju savjesti jer je marki-
rala zadnji dan kole. Podlac jedan!
Nekoliko je trenutaka razmiljala kakav e plan Alberto izmisliti. Da za-
viri na posljednju stranicu u fasciklu? Ne, to bi bila prijevara, bolje je pouriti
s itanjem. Bila je uvjerena da Alberto ima pravo u jednoj vanoj toki. Jedno
je da otac ima nekakav pregled nad onim to se dogaa sa Sofijom i Alber-
tom. No, dok pie, sigurno ne zna sve to e se dogoditi. Moda bi neto
naslijepo i na brzinu poeo pisati, to poslije dugo ne bi otkrio. Upravo se u
tom sljepilu Sofie i Alberto imali malo slobode.
Hilde je opet prosvijetlio osjeaj da Sofie i Alberto zaista postoje. Tiha
voda brijeg gloda, mislila je u sebi.
Ali, zato je to pomislila?
U svakom sluaju, nijedna se misao nije javljala na povrini.

U koli su, kako i pristoji, svi estitali slavljenici Sofiji. Moda su joj posve-
tili malo vie panje jer je otprije vladalo veliko uzbuenje zbog kolskih
knjiica i boca sa sokom.
im ih je uitelj otpravio s najljepim eljama za ljetne praznike, Sofie
odjuri kui. Jorunn ju je pokuala zadrati, ali joj je Sofie samo doviknula da
mora nekamo pouriti.
U potanskom sanduiu nala je dvije dopisnice iz Libanona. Na obje je
pisalo: HAPPY BIRTHDAY - 15 YEARS. Bile su to kupovne estitke.
Jedna je bila za: Hilde Meller Knag, c/o Sofie Amundsen... Ali druga -
druga je bila za Sofie. Obje su imale ig Bataljun UN-a od 15. lipnja.
Sofie najprije proita svoju:

264
 SOFIJIN SVIJET

Draga Sofie Amundsen. Danas i tebi moram estitati roendan. Srdane

estitke, Sofie. Takoer ti moram zahvaliti na svemu to si dosad uinila
za Hilde. Lijep pozdrav! Albert Knag, major.

Sofie nije znala to kazati na to da je Hildin otac napokon i njoj poslao

estitku. Na neki je nain bila dirnuta. Na Hildinoj je dopisnici pisalo:

Draga Hildice. Ne znam trenutano ni koji je dan ni koje doba u Lille-

sandu. Ali, kao to rekoh, nema veze. Ako te dobro poznajem, nisam
zakasnio s posljednjom, ili pretposljednjom, estitkom odavde. No, ne
smije predugo ostati budna! Alberto e uskoro priati o idejama fran-
cuskog prosvjetiteljstva. Usredotoit e se na sedam glavnih stvari. To
su:
1. Pobuna protiv autoriteta
2. Racionalizam
3. Prosvjetiteljska misao
4. Kulturni optimizam
5. Povratak prirodi
6. Prirodna religija
7. Ljudska prava

Bilo je oito da ih jo uvijek dri na oku.

Sofie otkljua kuna vrata i ostavi kolsku knjiicu sa svim etvorkama
na kuhinjskom stolu. Onda se provue kroz ivicu i otri u umu.
Ponovno je morala veslati preko jezerca. Kad je stigla, Alberto je sjedio
na pragu kolibe. Dao joj je znak da sjedne pored njega.
Vrijeme je bilo lijepo, ali je s jezerca popuhivala prohladna, vlana zra-
na struja. Kao da se jo nije smirilo nakon oluje.
- Prijeimo na stvar - ree Alberto. - Sljedei veliki graditelj sustava
nakon Humea bio je Nijemac Kant. Meutim, Francuska je u 18. stoljeu
takoer imala mnogo znaajnih mislilaca. Moemo rei da je filozofsko te
ite u Europi u prvoj polovici 18. stoljea bilo u Engleskoj, sredinom 18.
stoljea u Francuskoj, a krajem 18. stoljea u Njemakoj.
- Dakle, pomie se sa zapada na istok.

265
JOSTEIN GAARDER

- Tako je. Ukratko u dodirnuti nekoliko misli zajednikih francuskim

prosvjetiteljskim filozofima. Rije je o vanim imenima: Montesquieuu, Vol-
taireu, Rousseauu i mnogima, mnogima drugima. Sve sam skupio u sedam
vanih toaka.
- Hvala lijepa, toga sam ve bolno svjesna.
Sofie mu prui estitku od Hildina oca. Alberto teko uzdahne.
- To mu ba nije trebalo... Prva kljuna rije je, dakle, pobuna protiv
autoriteta. Mnogo je francuskih filozofa posjetilo Englesku, koja je u mno-
goemu bila slobodoumnija od njihove domovine. Zadivila ih je engleska
prirodna znanost, posebno Newton i njegova univerzalna fizika. Meutim,
britanska ih je filozofija takoer nadahnula, posebice Locke i njegova poli
tika filozofija. U Francuskoj su polako krenuli u boj protiv starih autorite
ta. Mislili su da je vano sumnjati u svaku naslijeenu istinu. Bitno je da
pojedinac sam nae odgovor na sva pitanja. Tu ih je nadahnjivala Descarte-
sova tradicija.
- Jer, on je svoje miljenje izgradio iz temelja.
- Tono. Pobuna protiv starih autoriteta posebice je upravljena prema
moi Crkve, kralja i plemstva. U 18. su stoljeu ove ustanove bile puno
monije u Francuskoj nego u Engleskoj.
- A onda je dolo do revolucije.
- Da, 1789. godine. No, nove su ideje dole prije nje. Sljedea kljuna
rije je racionalizam.
- Mislila sam da je racionalizam izumro nakon Humea.
- Hume je umro tek 1776. g. Otprilike dvadeset godina nakon Monte-
squieua, a samo dvije godine prije Voltairea i Rousseaua, koji su umrli 1778.
g. Ali, sva su trojica bili u Engleskoj, i dobro su poznavali Lockeovu filozo
fiju. Moda se sjea da Locke nije bio dosljedan empirist. Mislio je, na
primjer, da su vjera u Boga i stanovite moralne norme usaene u ljudski
razum. To je takoer sr francuskog prosvjetiteljstva.
- Osim toga, rekao si da su Francuzi oduvijek bili vei racionalisti od
Engleza.
- Ta razlika potjee jo od srednjeg vijeka. Kad Englezi kau common
sense, Francuzi obino kau evidence. Engleski se izraz moe prevesti kao
zajedniko iskustvo, dok francuski znai jasan po sebi - dakle, jasan
razumu.
- Razumijem.
- Slino starovjekovnim humanistima, Sokratu i stoicima, veina je pro
svjetiteljskih filozofa vrsto vjerovala u ljudski razum. Ovo je toliko izra-

266
 SOFIJIN SVIJET

eno da mnogi francusko prosvjetiteljstvo zovu jednostavno racionaliz-

mom. Nova je prirodna znanost otkrila da je priroda razumno ureena.
Prosvjetitelji su smatrali svojim zadatkom poloiti temelje moralu, religiji i
etici u skladu s nepromjenjivim ovjejim razumom. To je dovelo do same
prosvjetiteljske misli.
- A to je trea toka dnevnog reda.
- Sada su se iroki slojevi naroda morali prosvijetliti. To je prvi uvjet
boljeg drutva. Mislilo se da su neznanje i praznovjerje uzroci nude i potla
enosti. Zato se velika panja posveuje odgoju djeteta i naroda. Nije slu
ajno da korijene pedagoke znanosti nalazimo u prosvjetitelj svu.
- Dakle, kolski sustav potjee iz srednjeg vijeka, a pedagogija iz prosvje
titeljstva.
- Moglo bi se tako rei. Spomenik prosvjetiteljskoj misli je, dosta ka
rakteristino, jedan veliki leksikon. Mislim na takozvanu Enciklopediju, ko
ja je objavljena u 28 svezaka od 1751. do 1772, a pridonijeli su joj svi veliki
prosvjetiteljski filozofi. Unutra se nalazi sve, govorilo se, od toga kako se
proizvodi igla do toga kako se lije top.
- Sljedea kljuna rije je kulturni optimizam.
- Molim te, makni tu razglednicu dok ja priam.
- Oprosti.
- Kad se razum i znanje raire, ovjeanstvo e napredovati velikom
brzinom, mislili su prosvjetiteljski filozofi. Pitanje je vremena kad e nera-
zumnost i neznanje morati ustupiti mjesto prosvijeenom ovjeanstvu.
Ova je misao vladala Europom do prije dvadesetak godina. Danas vie ni
smo posve uvjereni da je sav razvoj dobar. No, kritiku civilizacije izloili
su jo francuski prosvjetiteljski filozofi.
- Onda smo ih moda trebali posluati.
- Nekolicina je usvojila krilaticu povratak prirodi. Priroda je pro
svjetiteljskim filozofima bila gotovo isto to i razum. Jer, ovjekov je ra
zum dar prirode - za razliku od Crkve i civilizacije. Tvrdilo se da su
primitivni narodi esto zdraviji i sretniji od Europljana jer nisu civilizira
ni. Rousseau je oblikovao krilaticu: Moramo se vratiti prirodi. Jer, priro
da je dobra, ovjek je po prirodi dobar. Zlo se nalazi u drutvu. Rousseau
je takoer smatrao da djetetu treba dopustiti da u prirodnom stanju nevi
nosti ivi koliko je god mogue. Moe se rei da misao o vrijednosti djetinj
stva potjee iz doba prosvjetiteljstva. Prije se djetinjstvo smatralo svojevr
snom pripremom za odrasli ivot. No, mi smo ljudi - koji ive svoj ivot na
Zemlji - i dok smo djeca.

267
JOSTEIN GAARDER

-1 ja mislim.
- Osobito je religija morala biti prirodna.
- to im je to znailo?
- Religija se takoer morala uskladiti s ovjekovim prirodnim razu
mom. Mnogi su se borili za ono to bi se moglo nazvati prirodna religija, a
to je esta toka na popisu. Bilo je nekoliko dosljednih materijalista koji nisu
vjerovali u Boga, dakle, bili su ateisti. Meutim, veina prosvjetiteljskih
filozofa mislila je da je nerazumno zamiljati svijet bez Boga. Za to je svijet
prerazumno ureen. Taj je pogled dijelio i Newton. Zato se smatralo razum
nim vjerovati u besmrtnost due. Kao to je i Descartes smatrao, pitanje ima
li ovjek besmrtnu duu bilo je vie pitanje razuma nego vjere.
- To je malo udno. Meni je to tipian primjer neega u to se samo
moe vjerovati, a to se ne moe znati.
- Meutim, ti ne ivi u 18. stoljeu. Prema prosvjetiteljskim filozofima,
kranstvo se moralo osloboditi nerazumnih dogmi, nauka dodavanih Isu
sovim rijeima tijekom Crkvene povijesti.
- Onda shvaam.
- Mnogi su ispovijedali neto to se zove deizam.
- Objasni to!
- Pod deizmom razumijevamo shvaanje prema kojem je Bog davno,
davno stvorio svijet i u njemu se vie ne pokazuje. Tako je Bog sveden na
najvie bie koje se ovjeku ukazuje kroz prirodu i njezine zakone - dakle,
ne ukazuje se na natprirodan nain. Takvog filozofskog Boga susreemo
i kod Aristotela. Njemu je Bog prvi uzrok, prvi pokreta svemira.
- Preostaje nam jo samo jedna toka, a to su ljudska prava.
- Zauzvrat je to moda najvanije. Openito se moe rei da je francuska
prosvjetiteljska filozofija vie usmjerena na praktine stvari nego engleska
filozofija.
- Prihvatili su posljedice svoje filozofije, te djelovali u skladu s njom?
- Da, francuski filozofi nisu bili zadovoljni teoretskim razmiljanjem o
ovjekovu mjestu u drutvu. Aktivno su se borili za ono to su zvali pri
rodnim pravima graana. Ponajvie su se borili protiv cenzure - dakle, za
slobodu tiska. to se tie vjere, morala i politike, pojedincu se moralo osigu
rati pravo da slobodno misli i izraava svoje miljenje. Osim toga, borilo se
protiv crnakog ropstva i za ovjenije postupanje s prekriteljima zakona.
- Mislim da se s veinom toga slaem.
- Princip nenaruivosti pojedinca zapisan je na posljetku u Povelji
prava ovjeka i graanina, prihvaenoj u francuskoj narodnoj skuptini

268
 SOFIJIN SVIJET

1789. g. Ta deklaracija o ljudskim pravima vana je podloga norvekom

Ustavu iz 1814. g.
- No, mnogi se jo uvijek moraju boriti za ova prava.
- Da, naalost. Prosvjetiteljski su filozofi eljeli utvrditi odreena prava
koja su zajednika svim ljudima, koja ljudi imaju naprosto zato to su roeni
kao ljudi. To su razumijevali pod prirodnim pravima. I dalje obino govo
rimo o prirodnom pravu, koje esto zna biti u sukobu sa zakonima neke
drave. I dalje doivljavamo da se pojedinci - ili cijele grupe naroda - pozi
vaju na to prirodno pravo kada se bune protiv bespravlja, neslobode i
ugnjetavanja.
- to je sa enskim pravima?
- Revolucija iz 1789. g. utvrdila je niz prava koja su vrijedila za sve
graane. Meutim, graanima su se gotovo uvijek smatrali mukarci. U-
pravo tijekom revolucije moemo posvjedoiti prve poetke feministikog
pokreta.
- Bilo je i vrijeme.
- Ve je 1787. g. prosvjetiteljski filozof Condorcet objavio spis o en
skim pravima. Smatrao je da ene imaju jednaka prirodna prava kao i
mukarci. Tijekom revolucije 1789. g. ene su bile veoma aktivne u borbi
protiv starog feudalnog drutva. One su, na primjer, predvodile demonstra
cije, koje su na kraju prisilile kralja da napusti Versailles. U Parizu je osno
vano nekoliko enskih skupina. Pored zahtjeva za politikim pravima koja
imaju i mukarci, zahtijevale su promjene u branim zakonima te socijalnim
uvjetima ena.
-Jesu li dobile ta prava?
- Ne. Kao i toliko puta kasnije, pitanje enskih prava javilo se u vezi s
revolucijom. No, im su stvari nale svoje mjesto u novom ureenju, uveden
je stari patrijarhat.
- Tipino.
- Jedna od onih koja se najvie borila za enska prava tijekom francuske
revolucije bila je Olympe de Gouges. 1791. g - dakle, dvije godine nakon
revolucije - objavila je povelju o enskim pravima. Povelja o pravima gra
anina nije imala nijedan lanak o enskim prirodnim pravima. Olvmpe
de Gouges zahtijevala je jednaka prava za ene i mukarce.
- to se dogodilo?
- Pogubili su je 1793. g. Tada je enama zabranjena svaka politika
aktivnost.

269
JOSTEIN GAARDER

- Sto mu gromova!
- Tek je u 19. stoljeu feministiki pokret ozbiljno zapoeo, kako u
Francuskoj, tako i irom Europe. Postupno je ta borba poela davati plodo
ve. U Norvekoj, na primjer, ene nisu dobile pravo glasa sve do 1913. g.
enama u mnogim zemljama ostaje jo puno posla.
- Mogu raunati na moju podrku.

Sjedei, Alberto je promatrao jezerce. Nakon nekog vremena ree:

- Izgleda da je to sve to sam htio rei o prosvjetiteljskoj filozofiji.
- to ti to znai izgleda?
- ini mi se da nita nije preostalo.
Dok je to govorio, u vodi se neto poelo dogaati. Nasred jezerca voda
je odjednom stala kuljati s dna. Zatim se na povrini pojavilo neto ogrom-
no i runo.
- Morska zmija! - povika Sofie.
Tamno je stvorenje nekoliko puta zavijugalo amo-tamo, a onda zaronilo
natrag prema dnu. Voda se opet smirila. Alberto se samo okrenuo.
- Uimo unutra - ree.
Oboje ustanu pa uu u kolibicu.
Sofie zastane pred slikama Berkeleva i Bjerkelvja. Pokae na sliku Bjer-
kelyja i ree:
- Mislim da Hilde ivi negdje u ovoj slici.
Izmeu slika je danas bio objeen vez. SLOBODA, JEDNAKOST,
BRATSTVO, pisalo je na njemu.
Sofie se okrene prema Albertu:
-Jesi li ti ovo objesio?
On samo odmahnu glavom s neutjenim izrazom na licu.
Sofie tada na kaminu ugleda nekakvu omotnicu. Na njoj je pisalo: Za
Hilde i Sofie. Sofie je odmah shvatila od koga je, ali bilo joj je novo da je i
nju poeo ukljuivati.
Otvorivi omotnicu, proita naglas:

Drage moje. Sofijin uitelj filozofije mogao je jo naglasiti koliku je

vanost francuska prosvjetiteljska filozofija imala za ideale i principe na
kojima su izgraeni Ujedinjeni narodi. Prije dvije stotine godina, krila-

270
 SOFIJIN SVIJET

tica Sloboda, jednakost, bratstvo pripomogla je sjedinjenju francu-

skog graanstva. Danas te iste rijei moraju spojiti cijeli svijet. Vie
nego ikad prije vrijedi da je ovjeanstvo jedna velika obitelj. Nai po-
tomci su naa djeca i unuad. Kakav emo im svijet dati u nasljee?

Hildina je majka povikala da Derrick poinje za deset minuta, i da je stavila

pizzu u penicu. Hilde se osjeala pregaenom nakon svega to je proitala.
Bila je na nogama od est sati.
Odluila je ostatak veeri provesti slavei svoj petnaesti roendan s
majkom. No, prije toga je u leksikonu neto morala nai.
Gouges... ne. De Gouges? Opet nita. Onda Olvmpe de Gouges? Ma
kakvi! U leksikonu nije bilo ni rijei o eni koju su pogubili zbog njezina
zauzimanja za enska prava. Zar to nije skandalozno?
Nije valjda tata i nju izmislio?
Hilde se sjuri u prizemlje po vei leksikon.
- Moram samo neto pogledati - ree svojoj smetenoj mami.
Uzme sa sobom svezak leksikona od FORV do GP pa otri natrag u svoju
sobu.
Gouges... evo je!

Gouges, Marie Olympe (1748. - 93.), fr. spisateljica, veoma se istaknula

tijekom francuske revolucije, meu ostalim zbog brojnih broura o soci-
jalnim pitanjima, te niza kazalinih komada. Ona je jedna od malog
broja ljudi koji su tijekom revolucije radili na tome da se ljudska prava
odnose i na ene, pa je 1791. objavila Povelju enskih prava. Pogubljena
1793. zato to se usudila braniti Louisa XVI. te napasti Robespierrea.
(Bibl.: L. Lacour, Les Origines du feminisme contemporain, 1900.)

271
 KANT

...zvjezdano nebo nada mnom i

moralni zakon u meni...

Major Albert Knag nazvao je tek oko ponoi kako bi Hildi estitao 15. roendan.
Javila se Hildina mama.
- Tebe trebaju, Hilde.
-Halo?
- Tata ovdje.
- Pa ti si lud. Skoro e pono.
- Htio sam ti samo estitati roendan...
- To radi cijeli dan.
- ... ali sam htio priekati do veeri.
- Zato?
- Zar nisi dobila poklon?
-A, to! Puno hvala!
- Onda me nemoj muiti. to misli?
-Jako je zabavno. Nisam skoro nita jela cijeli dan.
- Mora jesti.
- Ali, kad je tako zanimljivo.
- Dokle si stigla, ha? Mora mi rei, Hilde.

272
 SOFIJIN SVIJET

- Uli su u Majorovu kolibu zato to si ih poeo zadirkivati s morskom

zmijom...
- Prosvjetiteljstvo.
- I Olvmpe de Gouges.
- Onda ba nisam jako pogrijeio.
- Kako pogrijeio?
- Mislim da preostaje jo samo jedan roendanski pozdrav. Ali, taj je zato
popraen notama.
- itat u malo u krevetu prije nego to zaspim.
- Razumije li togod?
- Vie sam nauila danas nego... nego ikad prije. Nevjerojatno je da nije
prolo vie od jednog dana otkako je Sofie dola kui iz kole i nala prvo
pismo.
- udno koliko je malo potrebno.
- Ali, malo je alim.
- Mamu?
- Ma ne, pa valjda Sofie.
-O . . .
-Jadnica, skroz je zbunjena.
- Ali ona je samo... mislim...
- Sigurno eli rei da je ona samo plod tvoje mate.
- Da, tako neto.
- Ja mislim da Sofie i Alberto postoje.
- Razgovarat emo o tome kad se vratim kui.
- Dobro.
- Onda ti elim dobar dan.
- Sto si rekao?
- Hou rei: laku no.
- Laku no.
Kad je Hilde pola sata kasnije legla, vani je jo bilo toliko svijetlo da je
mogla vidjeti vrt i zaljev. U ovo doba godine ne pada mrak.
Malo se igrala milju da ivi u slici koja visi na zidu neke male umske
kolibe. Moe li se iz te slike zaviriti u svijet izvan nje?
Prije nego to je zaspala, itala je jo malo iz velikog fascikla.

273
JOSTEIN GAARDER

Sofie poloi pismo od Hildinog oca natrag na kamin.

- Ovo s UN-om je zaista vano - ree Alberto - ali ne svia mi se to se
mijea u moje izlaganje.
- Nemoj da ti to tako teko pada.
- Odsad vie neu obraati panju na izvanredne pojave kao to su
morske zmije i slino. Sjednimo tu pored prozora. Priat u ti o Kantu.
Sofie na stoliu izmeu dvaju naslonjaa ugleda naoale. Opazila je da su oba stakla
crvena. Jesu li to kakve jake sunane naoale?
- Skoro su dva sata - ree. - Moram biti kod kue prije pet. Mama je
sigurno neto isplanirala za moj roendan.
- Onda imamo tri sata.
- Samo poni.
- Immanuel Kant roen je 1724. g. u gradu Konigsbergu u istonoj
Prusiji. Bio je sin sedlara. U Konigsbergu je ivio gotovo cijelog ivota, a
umro je kao osamdesetogodinjak. Dolazi iz stroge kranske obitelji. Nje
govo kransko uvjerenje vaan je temelj cijele njegove filozofije. Kao Berke-
ley, smatrao je da je vano spasiti temelj kranske vjere.
- Hvala lijepo, o Berkelevu sam se dosta nasluala.
- Kant je, osim toga, kao prvi od filozofa koje smo dosad obradili, radio
na sveuilitu kao profesor filozofije. Bio je filozof po struci.
- Filozof po struci?
- Rije filozof danas se koristi na dva poneto razliita naina. Pod
filozofom razumijevamo prije svega istraivaa koji pokuava nai svoje
odgovore na filozofska pitanja. No, filozofom se takoer moe zvati oso
ba koja je strunjak na podruju povijesti filozofije, a koja ne mora nuno
izgraditi svoju filozofiju.
- Kant je bio filozof po struci?
- On je bio oboje. Da je bio samo dobar profesor - dakle, strunjak za
misli drugih filozofa - ne bi nikad zasluio mjesto u povijesti filozofije. Ipak,
vano je pribiljeiti da se Kant stvarno dobro razumio u filozofsku tradiciju
koja mu je prethodila. Poznavao je racionaliste kao Descartesa i Spinozu, ali
i empiriste kao Lockea, Berkeleva i Humea.
- Rekla sam da vie ne elim uti ni rije o Berkeleyu.
- Sjeamo se da su racionalisti drali da se temelj sve ljudske spoznaje
nalazi u ovjekovoj svijesti, a empiristi, nasuprot njima, da svo znanje o
svijetu potjee iz osjetilnog iskustva. Hume je tovie pokazao da je ogra
nieno do kojih zakljuaka moemo doi pomou naih osjetila.

274
 SOFIJIN SVIJET

- S kime se Kant slagao?

- Mislio je da su obje strane djelomice u pravu, a djelomice u krivu.
Pitanje kojim su svi bili zaokupljeni bilo je to moemo znati o svijetu. Taj
filozofski projekt zajedniki je svim filozofima nakon Descartesa. Ukazivalo
se na dvije mogunosti: ili je svijet tono onakav kako ga osjetilima opaamo
ili je onakav kakav se pokazuje naem razumu?
- to je Kant mislio?
- Kant je mislio da i osjetilnost i razum igraju vanu ulogu pri
naem doivljavanju svijeta. Meutim, smatrao je da su racionalisti otili
predaleko naglaavajui emu sve razum moe pridonijeti, te da su empiristi
previe jednostrano naglaavali vanost osjetilnog iskustva.
- Ako mi uskoro ne da neki dobar primjer, sve e ostati samo na ri
jeima.
- U osnovi se Kant slae s Humeom i empiristima da svo nae znanje o
svijetu potjee od osjetilnog iskustva. Ali - i sada prua ruku racionalistima
- u naem razumu takoer postoje vani preduvjeti za nain na koji doivlja
vamo okruujui svijet. Dakle, u ljudskom razumu postoje stanoviti uvjeti
koji odreuju nae shvaanje svijeta.
- I to je tebi primjer?
- Uzmimo radije jednu vjebicu. Moe li mi donijeti naoale s onog
stola? E, tako. Sada ih stavi!
Sofie stavi naoale na nos. Sve oko nje poprimilo je crvenu boju. Svijetle su boje
postale svjetlocrvene, a tamne tamnocrvene.
- to vidi?
- Vidim ono to i prije, samo to je sve crveno.
- To je zato to naoale postavljaju granicu tvoje spoznaje svijeta. Sve
to vidi, potjee dakle iz vanjskog svijeta, ali kako to vidi ima veze s na
oalama. Ta ne moe rei da je svijet crven samo zato to ga ti tako doivlja
va.
- Naravno da ne...
- Kad bi sada ila kroz umu ili kui u Kapetanov zavoj vidjela bi sve kao
i dosad. Ipak, sve bi bilo crveno.
- Tono, ako ne skinem naoale.
- Upravo je zato, Sophie, Kant mislio da se u naem razumu nalaze
stanovite sklonosti, koje prozirniju svo nae iskustvo.
- O kakvim je sklonostima rije?
- Neovisno o tome to vidimo, prije svega emo to razumjeti kao pojave
u vremenu i prostoru. Kant je vrijeme i prostor zvao dvama ovjekovim

275
JOSTEIN GAARDER

oblicima opaanja. On naglaava da ova dva oblika u naoj svijesti prethode

svakom iskustvu. To znai da prije nego to neto opazimo znamo da emo to
doivjeti kao pojavu u vremenu i prostoru. Jer, naoale razuma ne moemo skinuti
sa sebe.
- Mislio je da je opaanje stvari u vremenu i prostoru uroena osobina?
- Da, tako nekako. to vidimo ovisi, osim toga, o tome odrastamo li u
Indiji ili na Grenlandu. No, posvuda doivljavamo svijet kao niz procesa u
vremenu i prostoru. To je neto to se unaprijed moe rei.
- Nisu li vrijeme i prostor izvan nas?
- Ne, u tome i jest bit. Kant kae da su vrijeme i prostor dio ovjekove
grae. Oni su prije svega svojstva naeg razuma, a ne svojstva svijeta.
- To je posve nov nain promatranja.
- ovjekova svijest nije, dakle, nekakva pasivna ploa, koja samo pri
ma osjetilne dojmove izvana. Svijest i sama proima nae shvaanje svijeta.
To se moe usporediti s onim to se dogaa s vodom kad je ulijemo u vr.
Voda se pokorava obliku vra. Isto se tako osjetilni dojmovi pokoravaju
naim oblicima opanja.
- Mislim da razumijem to hoe rei.
- Kant je tvrdio da svijest nije jedino to se ravna prema stvarima. Stvari
se takoer ravnaju prema svijesti. Kant je to nazvao kopernikanskim obra
tom u pitanju ovjekove spoznaje.
Mislio je rei da je njegovo miljenje novo, potpuno drukije od svega starog, kao
kada je Kopernik ustvrdio da se Zemlja okree oko Sunca a ne obratno.
- Sada razumijem na to je mislio kad je rekao da su i racionalisti i
empiristi bili djelomice u pravu. Racionalisti su na neki nain zaboravili na
znaaj iskustva, dok su empiristi zamirili na to da razum takoer proima
na doivljaj svijeta.
- ak je i naelo uzronosti, za koje je Hume rekao da ga ovjek ne moe
iskusiti, prema Kantu, dio ljudskog razuma.
- Objasni!
- Sjea se da je Hume tvrdio kako je navika uzrok tome da doivljava
mo da iza svih procesa u prirodi stoji uzrono-posljedina veza. Jer, prema
Humeu, ne moemo opaziti da je crna bilijarska kugla uzrok poetku gibanja
bijele bilijarske kugle. Stoga ne moemo dokazati ni to da e crna kugla
uvijek pokrenuti bijelu.
- Sjeam se toga.

276
 SOPIJIN SVIJET

- Meutim, ono to prema Humeu ne moemo dokazati, Kant postavlja

kao svojstvo ljudskog razuma. Naelo uzronosti vrijedi uvijek i openito iz
jednostavnog razloga to ljudski razum sve to se dogaa shvaa kao odnos
izmeu uzroka i posljedice.
- Ja opet mislim da je naelo uzronosti svojstvo prirode, a ne nas ljudi.
- Kantova je poenta da se ono u svakom sluaju nalazi u nama. Donekle
se slae s Humeom u tome da ne moemo znati kakav je svijet sam po sebi.
Moemo znati samo kakav je svijet za mene - to jest za sve ljude. Razlika
koju Kant povlai izmeu das Ding an sich i das Ding fur mich, njegov
je najvaniji doprinos filozofiji.
- Njemaki mi ba nije jaka strana.
- Kant povlai vanu razliku izmeu stvari same po sebi i stvari za
mene. Kakve stvari jesu same po sebi, ne moemo nikad sasvim sigurno
spoznati. Moemo znati samo kako nam se stvari pokazuju. Zauzvrat,
prije svakog iskustva, moemo rei kako ljudski razum opaa stvari.
- Ozbiljno?
- Prije nego to ujutro izae iz kue, ne moe znati to e sve tog dana
doivjeti ili vidjeti. No, zna da e ono to vidi i doivi shvatiti kao pojave
u vremenu i prostoru. Osim toga, moe biti mirna da naelo uzronosti
vrijedi samo zato to ga nosi sa sobom kao dio svijesti.
- Ali, mogli smo biti napravljeni drukije?
- Da, mogli smo dobiti posve drukiji osjetilni aparat. Isto tako, mogli
bismo imati drukiji osjeaj vremena i prostora. Osim toga, mogli smo biti
stvoreni tako da ne traimo uzroke pojava oko nas.
- Ima li kakav primjer?
- Zamisli si da na podu u sobi lei maka. Zamisli onda da se u sobu
dokotrlja lopta. to bi maka tada napravila?
- To sam puno puta iskuala. Maka bi potrala za loptom.
- U redu. Zamisli sada da ti sjedi u sobi. Ako odjednom vidi da se
prema tebi kotrlja lopta, bi li i ti za njor i potrala?
- Najprije bih pogledala odakle lopta stie.
- Da, budui da si ovjek, neizbjeno bi traila uzrok svakom dogaaju.
Dakle, naelo uzronosti dio je tvoje grade.
- Je li to zaista istina?
- Hume je pokazao da prirodne zakone ne moemo ni osjetiti ni dokaza
ti. To je uznemirilo Kanta. Meutim, on je mislio da moe dokazati openitu
vanost prirodnih zakona, tvrdei da se zapravo radi o zakonima ljudske
spoznaje.

277
JOSTEINGAARDER

Bi li se i malo dijete okrenulo da vidi odakle lopta dolazi?

- Moda i ne bi. Kant kae da razum u djeteta nije potpuno razvijen sve
dok ono ne dobije kakav osjetilni materijal da na njemu radi. Besmisleno je
uope govoriti o praznom razumu.
- Zaista, bio bi to udan razum.
Onda moemo nainiti kratak saetak. Prema Kantu, postoje dvije
vrste okolnosti, zaslune za ovjekovu spoznaju svijeta. Prvo su vanjske o-
kolnosti, o kojima nita ne znamo dok ih ne iskusimo osjetilima. To moemo
nazvati sadrajem spoznaje. Drugo su unutarnje okolnosti, u samom o
vjeku - na primjer, da sve to se dogaa doivljavamo kao pojave u vremenu
i prostoru, te kao procese koji slijede nepovredivo naelo uzronosti. To
moemo nazvati oblikom spoznaje.

Alberto i Sofie ostanu sjediti neko vrijeme, gledajui kroz prozor. Odjednom Sofie opazi
da se medu drveem s druge strane jezerca pojavila neka mala djevojica.
- Vidi! - ree Sofie. - Tko je to?
- Uh, stvarno ne znam.
Pokazala se na samo nekoliko sekundi, a onda nestala. Sofie je primijetila da je na
glavi imala neto crveno.
- Ipak, nemojmo dopustiti da nas takve stvari ometaju.
- Onda nastavi.
- Kant je tvrdio da je ljudska razumska spoznaja jasno ograniena. Mo
glo bi se rei da naoale razuma ocrtavaju njegove granice.
- Kako to?
- Sjea se da su filozofi prije Kanta raspravljali zaista velika filozofska
pitanja - na primjer, ima li ovjek besmrtnu duu, postoji li Bog, sastoji li se
priroda od siunih, nedjeljivih estica te je li svemir konaan ili besko
naan?
-Da.
- Kant je smatrao da ovjek o tim pitanjima ne moe nita sigurno znati.
To ne znai da je poricao ovu vrstu problematike. Naprotiv. Da je jednosta
vno otpisao takva pitanja, ne bi se mogao nazvati pravim filozofom.
- I to je onda uinio?
- Pa, sada se mora malo strpjeti. to se tie takvih velikih filozofskih
pitanja, Kant dri da razum djeluje izvan granica ovjekove spoznaje. Isto
vremeno je osnovna potreba ovjekove prirode - ili ovjekova razuma - da
postavlja upravo takva pitanja. Meutim, kada na primjer pitamo je li sve-

278
 SOFIJIN SVIJET

mir konaan ili beskonaan, onda postavljamo pitanje o cjelini koje smo i
sami malen dio. Zato tu cjelinu nikada ne moemo potpuno spoznati.
- Zato ne?
- Kad si na sebe stavila crvene naoale, pokazali smo da, prema Kantu,
postoje dva elementa koja pridonose naem znanju o svijetu.
- A to su osjetilno iskustvo i razum.
- Da, sadraj nae spoznaje dolazi do nas posredstvom osjetila, ali taj se
sadraj pokorava svojstvima razuma. Jedno je svojstvo razuma da pita to je
uzrok nekom dogaaju. .
- Kao na primjer, zato se lopta kotrlja po podu.
- Moe i to. No, kad se udimo odakle dolazi svijet - i usput raspravlja
mo mogue odgovore - onda razum na neki nain hoda na prazno. Naime,
razum ne dobiva nikakav osjetilni sadraj na obradu, nikakvo iskustvo o
koje se moe brusiti. Jer, mi nikad nismo iskusili cijelu veliku zbilju koje smo
i sami djeli.
- Mi smo, na neki nain, djeli lopte koja se kotrlja po podu. Zato ne
moemo znati odakle ona dolazi.
- Ipak, pitati odakle ta lopta dolazi bit e zauvijek osobina ljudskog
razuma. Stoga mi stalno pitamo, napreemo se do krajnjih granica kako
bismo nali odgovore i na najtea pitanja. Ali, nikad ne nalazimo neto
vrsto u to moemo zagristi, ne nalazimo sigurne odgovore zato to razum
hoda na prazno.
- Hvala lijepo, taj osjeaj dobro poznajem.
- to se tie velikih pitanja koja se odnose na cijelu zbilju, Kant je utvr
dio da uvijek postoje dva suprotna miljenja, oba jednako vjerojatna i jedna
ko nevjerojatna sudei po onom to nam razum govori.
- Molim primjer.
- Jednako je vjerojatno da svijet ima nekakav vremenski poetak, kao i
to da takvog poetka nema. Ali, nemogue je te dvije mogunosti zamisliti
razumski. Moemo tvrditi da je svijet oduvijek postojao, ali moe li neto
oduvijek postojati a da jednom nije imalo poetak? Umjesto toga, prisiljeni
smo zauzeti suprotno stajalite. Kaemo da je svijet jednom morao nastati; i
to ni iz ega; inae bismo govorili samo o promjeni iz jednog stanja u drugo.
Ali, moe li neto postati ni iz ega, Sofie?
- Ne, oba su rjeenja jednako neshvatljiva. Ipak, jedno od njih mora biti
tono, a drugo netono.
- Moda se sjea da su Demokrit i materijalisti tvrdili kako se priroda
mora sastojati od siunih estica od kojih su sve stvari stvorene. Drugi su

279
JOSTEIN GAARDER

Descartes, na primjer - mislili da se mora moi zamisliti da se protena zbilja uvijek moe
podijeliti na jo manje dijelove. Ali tko tu ima pravo?
- Obojica... nitko.
- Zatim su mnogi filozofi izdvajali slobodu kao jednu od ovjekovih
najvanijih osobina. U isto smo vrijeme sretali filozofe - stoike, na primjer, i
Spinozu - koji dre da se sve dogaa u skladu s nunim prirodnima zakoni
ma. Kant misli da ljudski razum ni u ovom sluaju ne moe sigurno prosudi
ti.
-Jednako je razumno i jednako nerazumno tvrditi bilo koju od tih stvari.
- Napokon, izvui emo deblji kraj pokuamo li pomou razuma doka
zati postojanje Boga. Racionalisti su - Descartes, primjerice - tvrdili da Bog
postoji iz jednostavnog razloga to ovjek ima predodbu o savrenom
biu. Drugi su - Aristotel, primjerice, i Toma Akvinski - zakljuili da Bog
postoji zato to sve stvari moraju imati prvi uzrok.
- to je Kant mislio?
- On je odbacio oba ova dokaza. Ni razum niti iskustvo ne pruaju nam
sigurnu osnovu za tvrdnje o postojanju Boga. Za razum je to jednako vjero
jatno koliko i nevjerojatno.
- No, na poetku si rekao da Kant eli spasiti temelje kranske vjere.
- Da, on otvara mogunost upravo vjerskoj dimenziji. Tamo gdje su i
iskustvo i razum nedostatni nastaje praznina koja se moe popuniti vjerom.
- I tako je spasio kranstvo?
- Ako hoe. Moda je pametno pripomenuti da je Kant bio protestant.
Znaajka protestantskog kranstva jo je od reformacije da se gradi na
vjeri. Katolika se crkva jo od ranog srednjeg vijeka vie uzdala u razum
kao podrku vjeri.
- Razumijem.
- Meutim, Kant ne samo da je ustvrdio da se ova teka pitanja moraju
prepustiti ljudskoj vjeri, ve je mislio da je zbog morala gotovo nuno pret
postaviti da ovjek ima besmrtnu duu, da postoji Bog te da ovjek ima
slobodnu volju.
- Onda ini isto to i Descartes. Prvo je bio jako sumnjiav prema svemu
to se moe razumjeti, a onda je na mala vrata prokrijumario Boga i sve
ostalo.
- Ali, suprotno Descartesu, on jasno upozorava da ga na to nije naveo
razum, nego vjera. Njemu su vjera u besmrtnost due, u postojanje Boga i u
ovjekovu slobodu volje takozvani praktini postulati.

280
 SOFIJIN SVIJET

- A to znai?
- Postulirati neto znai pretpostaviti neto to se ne moe dokazati.
Pod praktinim postulatom Kant razumijeva neto to se mora utvrditi
zbog prakse, to jest ovjekova morala. Moralna je nunost pretpostaviti
postojanje Boga, rekao je.

Iznenada je netko pokucao na vrata. Sofie se odmah digla. No, kad je vidjela
da Alberto ne namjerava ustati, ree:
- Pa valjda moramo otvoriti?
Alberto je slegnuo ramenima, ali se na kraju i on dignuo. Otvorili su
vrata; vani je stajala malena djevojica u bijeloj ljetnoj haljini i s crvenom
kapicom na glavi. To su nju bili vidjeli s druge strane jezera. Na ruci je nosila
koaru s hranom.
- Zdravo - ree Sofie. - Tko si ti?
- Zar ne vidi da sam Crvenkapica?
Sofie pogleda Alberta, a on joj kimne.
- Dobro si ula.
- Traim bakinu kuu - ree djevojica. - Ona je stara i bolesna pa joj
nosim malo hrane.
- To nije ovdje - ree Alberto. - Eto! Pouri se odavde.
Rekao je to uz pokret ruke koji je Sofie podsjetio na to kako se tjera
dosadna muha.
- Moram ovdje predati jedno pismo, nastavi djevojica s crvenom kapi
com na glavi.
Tada izvadi malu omotnicu pa je prui Sofiji. Zatim odskakue.
- uvaj se vuka! - povika Sofie za njom.
Alberto se ve bio uputio natrag u sobu. Sofie ue za njim; sjeli su na
stolice kao i prije.
- Zamisli, to je bila Crvenkapica - ree Sofie.
- I nema smisla upozoravati je. Doi e do bakine kue i tamo e je
pojesti vuk. Nikad se nee opametiti; ista se stvar ponavlja itavu vjenost.
- No, nikad nisam ula da je pokucala na vrata neke kolibe na putu
prema bakinoj kui.
- Malenkost, Sofie.
Sofie tek tada pogleda omotnicu koju je dobila. Na njoj je pisalo: Za
Hilde. Otvori je i proita naglas:

281
JOSTEIN GAARDER

Draga Hilde. Kad bi ovjeji mozak bio tako jednostavan da bismo ga mogli razumjeti,
bili bismo tako glupi da ga ipak ne bismo razumjeli. Voli te tata.

Alberto kinine.
- To je tono. Mislim da bi i Kant rekao neto slino. Ne moemo
oekivati da emo razumjeti to smo. Moda moemo u cijelosti razumjeti
kakav cvijet ili kakvog kukca, ali same sebe nikad ne moemo razumjeti. Jo
manje moemo oekivati da emo razumjeti cijeli svemir.
Sofie je nekoliko puta morala proitati onu udnovatu reenicu, ali Alberto nastavi:
- Rekli smo da neemo dopustiti da nas ometaju morske zmije i tome
slino. Prije nego to se za danas pozdravimo, moram ti ispriati o Kantovoj
etici.
- Onda pouri, uskoro moram kui.
- Humeova skepsa prema onome to nam razum i osjetila mogu rei,
prisilila je Kanta da o mnogim vanim ivotnim pitanjima ponovno pro
misli. To se osobito ticalo podruja morala.
- No, Hume je rekao da se ne moe dokazati to je dobro, a to zlo. Jer,
ne moemo zakljuivati iz biti-tvrdnji u morati-tvrdnje.
- Hume ui da ni na razum ni iskustvo ne odreuju razliku izmeu
dobra i zla. To su jednostavno nai osjeaji. Ovo se Kantu ini premravim
temeljem.
- Da, to nije teko razumjeti.
- Kant ve u polazitu snano osjea realnost razlike izmeu dobra i zla.
U tome se slae s racionalistima, koji su tvrdili da je ovjekov razum sposo
ban razlikovati dobro od zla. Svi ljudi znaju to je dobro i zlo, i to ne samo
zato to smo to nauili, nego i zato to je to usaeno u na razum. Kant
nauava da svi ljudi imaju praktini um, to jest sposobnost razuma da
nam u svako doba govori to je dobro a to zlo na podruju morala.
- To je dakle uroeno?
- Sposobnost razlikovanja dobra i zla uroena je kao i sve druge osobine
razuma. Kao to svi ljudi imaju iste oblike spoznaje - na primjer, sve doiv
ljavaju kao uzrono odreeno - tako svi takoer imaju pristup openitom
moralnom zakonu. Taj moralni zakon ima istu openitu vanost kao i fiziki
prirodni zakoni. On je temelj naeg moralnog ivota, kao to je temelj naeg
razumskog ivota to da sve ima svoj uzrok (ili da je 7+5 = 12).

282
 SOFIJIN SVIJET

- I to kae taj moralni zakon?

- Budui da prethodi svakom iskustvu, on je formalan. To znai da
nije vezan uz odreeni moralni izbor. Ta on vrijedi za sve ljude u svim
drutvima i u svim vremenima. On te dakle ne upuuje da u toj i toj situaciji
uini to i to; on ti kazuje kako postupiti u svakoj situaciji.
- Ali, koja je svrha posjedovanja moralnog zakona ako ti on ne moe
rei to uiniti u odreenoj situaciji?
- Kant moralni zakon izraava u obliku kategorikog imperativa. To
znai da je moralni zakon kategorian, to jest vrijedi u svim situacijama.
Osim toga, on je imperativ, to jest zapovijed, dakle posve neizbjean.
- Ma nemoj...
- Kant kategoriki imperativ formulira na nekoliko naina. Kao prvo
kae: Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno moe htjeti da posta
ne opim zakonom.
- Kad neto radim, moram biti uvjerena da elim da svi ljudi tako rade
ako dou u slinu situaciju.
- Tono. Samo onda djeluje u skladu s moralnim zakonom u sebi. Kant
je kategoriki imperativ formulirao i na ovaj nain: Radi tako da o
vjeanstvo i u tvojoj osobi i u osobi svakoga drugoga svagda ujedno uzima
kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo.
- Ne smijemo dakle iskoritavati druge ljude na svoju korist.
- Ne, jer svi su ljudi sami po sebi svrhoviti. Meutim, to se ne tie samo
drugih ljudi, ve i tebe. Ne smije sebe koristiti samo kao sredstvo da neto
po stigne.
- To me malo podsjea na zlatno pravilo: Kako elite da vama ljudi
ine, tako inite i vi njima.
- Da, i to je formalna odrednica koja zapravo obuhvaa sve etike
izbore. Moglo bi se rei da i zlatno pravilo izraava Kantov moralni
zakon.
- Ali, to su samo tvrdnje. Hume je valjda imao pravo kada je rekao da
razumom ne moemo dokazati da je neto dobro ili zlo.
- Kant kae da je moralni zakon apsolutan i opevaei kao i, primjerice,
naelo uzronosti. Ni ono se ne moe dokazati razumom, ali je ipak posve
neizbjeno. Nijedan ga ovjek ne bi opovrgnuo.
- Nekako mi se ini da govorimo o savjesti. Jer, svi ljudi valjda imaju
savjest.
- Da, kad Kant govori o moralnom zakonu, opisuje zapravo ljudsku
savjest. Ne moemo dokazati to nam savjest govori, ali ipak to znamo.

283
JOSTEIN GAARDER

- Ponekad sam zlatna i dobra prema drugima samo zato to mi se to

kasnije isplati. Na taj se nain, na primjer, moe postati omiljen.
- Meutim, dijeli li neto s drugima samo zato da bi im se dopala, ne
potuje moralni zakon. Moda djeluje u skladu s njim - i to je u redu - ali
da bi neki postupak bio moralan, mora biti posljedica pobjede nad sobom.
Samo onda kad neto radi zbog toga to misli da je tvoja dunost slijediti
moralni zakon, moe govoriti o moralnom postupku. Kantova se etika zato
obino zove etika dunosti.
- Mogu misliti da mi je dunost skupljati novac za Crveni kri ili Cari-
tas.
- Da, a ono to je odluujue jest da to ini zato to misli da je pravil
no. ak i kad bi se novac putem izgubio, ili kad ne bi nahranio ona gladna
usta koja je trebao nahraniti, ti si ipak postupila u skladu s moralnim zako
nom. Postupak je popraen dobrom voljom, a Kant ui da je dobra volja
odluujua kad se prosuuje je li neko djelo moralno ispravno. Posljedice
tog djela nisu vane. Stoga Kantovu etiku takoer zovemo etikom dobre
volje.
- Zato mu je bilo toliko vano da se zna kada netko djeluje iz potova
nja prema moralnom zakonu? Zar nije najvanije da ono to radimo slui
drugim ljudima?
- Kako ne, Kant se tome ne bi usprotivio. No, samo kad znamo da
djelujemo iz potovanja prema moralnom zakonu, djelujemo slobodno.
- Samo kad slijedimo zakon, djelujemo slobodno? Nije li to malo ud
no?
- Prema Kantu nije. Sjea se moda da je morao tvrditi (postulirati)
da ovjek ima slobodnu volju. Ovo je vrlo vano, jer Kant je takoer sma
trao da sve slijedi naelo uzronosti. Kako onda moemo imati slobodnu
volju?
- Mene pita?
- Kant dijeli ovjeka na dvoje, to podsjea na Descartesa koji je tvrdio
da je ovjek podvojeno bie jer ima i tijelo i duu. Kao osjetilna bia,
potpuno smo preputeni nepovredivom naelu uzronosti, mislio je Kant.
Ne odluujemo sami to emo osjetiti, jer osjetilna opaanja stiu sama od
sebe i utjeu na nas neovisno o tome elimo li to ili ne. Meutim, ovjek nije
samo osjetilno bie nego i razumsko.
- Objasni!
- Kao osjetilna bia, potpuno pripadamo prirodnom redu. Zato smo
takoer podloni naelu uzronosti. S tog gledita, nemamo slobodnu volju.

284
 SOFIJIN SVIJET

Meutim, kao razumna bia dio smo onog to Kant zove das Ding an sich
- svijet sam po sebi, neovisan o naem osjetilnom opaanju. Samo kad slije-
dimo praktini um - koji nam omoguava donoenje moralne odluke -
imamo slobodnu volju. Kad se pokoravamo moralnom zakonu, sami stvara-
mo zakon kojemu se pokoravamo.
- Da, to je na neki nain istina. To ja - ili neto u meni - kaem da ne
smijem biti zla prema drugima.
- A kada odlui da nee biti zla, iako se to moda kosi s tvojim intere
sima, djeluje slobodno.
- U svakom sluaju, ovjek ba nije jako slobodan i samostalan slijedi li
samo svoje elje.
- On moe postati robom svega i svaega. Da, sebinost ovjeka moe
baciti u okove. Potrebni su upravo samostalnost i sloboda kako bi se ovjek
uzdigao iznad svojih elja i grijeha.
- to je sa ivotinjama? One slijede samo elje i potrebe. One nemaju
slobodu slijediti moralni zakon?
- Ne, upravo je sloboda ono to nas ini ljudima.
- Sad mi je jasno.
- Na kraju bismo moda mogli rei da je Kantu uspjelo izvui filozofiju
iz tekog poloaja u kojem se nala uslijed sukoba racionalista i empirista. S
Kantom zato zavrava jedna epoha u povijesti filozofije. Umro je 1804. g -
pred procvat epohe koju zove mo roma ntizam. N a njegovoj grobnici u
Konigsbergu stoji jedan od njegovih najpoznatijih citata. Postoje dvije stvari
koje ispunjaju njegovu duu sve veim udivljenjem i strahopotovanjem, pie
tamo, a to su: zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni. I
nastavlja: Oni su za mene dokaz da postoji Bog nada mnom i Bog u meni.

Alberto se nato zavali u stolicu.

- Nema vie - ree. - Mislim da smo rekli ono najvanije o Kantu.
- Osim toga je etiri i petnaest.
- Ali, ima jo neto. Priekaj trenutak, molim te.
- Nikad ne odlazim sa sata prije nego to uitelj kae da je gotov.
- Jesam li rekao da Kant smatra da nemamo slobode ivimo li samo kao
osjetilna bia?
- Da, tako neto.
- No, slijedimo li opi razum, onda smo slobodni i samostalni. Jesam li i
to rekao?
- Da. Zato to sada ponavlja?

285
JOSTEIN GAARDER

Alberto se nagne prema Sofiji, zagleda joj se u oi i proape:

- Ne vjeruj u sve to vidi, Sofie.
- to ti to znai?
- Samo se okreni na drugu stranu, dijete moje.
- Zaista te ne razumijem.
- Obino se kae: Dok ne vidim, neu vjerovati. No, ti ni onda nemoj
vjerovati.
- Ve si jednom rekao neto slino.
- Da, o Parmenidu.
-Jo uvijek ne razumijem to eli rei.
- Uh, pa sjedili smo vani na pragu i razgovarali. I odjednom se u jezeru
poela gibati nekakva morska zmija.
- Zar to nije udno?
- Uope ne. Onda je na vrata pokucala Crvenkapica. Traim bakinu
kuu. To su gluposti, Sofie. Sve skupa je samo majorova obmana. Kao
poruka u banani, ili ona glupa oluja.
- Misli li da...
- Rekao sam ti da imam plan. Dokle god slijedimo na razum, ne moe
nas prevariti. Tako smo na neki nain slobodni. Jer, on nas moe prisiliti da
osjetimo sve i svata, nita me to ne udi. Ako zamrai nebo pomou
leteih slonova, samo u se nasmijati. Ali - sedam i pet jesu dvanaest. To je
spoznaja koja e nadivjeti sve te efekte iz stripova. Filozofija je suprotna
bajkama.
Sofie ga je neko vrijeme zaueno promatrala.
- Sada moe ii - ree na kraju. - Pozivam te na sastanak o romantizmu.
Tada e biti govora o Hegelu i Kierkegaardu. Ali, za samo tjedan dana major
slijee na Kjevik. Dotad se moramo osloboditi njegove ljepljive mate. Ni
rijei vie, Sofie. No, znaj da radim na udesnom planu za oboje.
- Onda idem.
- ekaj, - gotovo smo zaboravili ono najvanije.
- to to?
- Roendansku pjesmu, Sofie. Hildi je danas 15 godina.
- I meni takoer.
- Tako je, i tebi. Zapjevajmo onda.
Potom su oboje ustali i otpjevali:

Happy birthday to you! Ha ppy birthda y to you! Happy birthday to

Hilde! Happy birthday to you!

286
 SOFIJIN SVIJET

Bilo je pola pet. Sofie je otrala do jezera pa preveslala na drugu stranu.

Izvukla je amac u trak, a onda potrala kroz umu.
Kad je stigla na puteljak, iznenada je primijetila da se izmeu stabala
neto mie. Sofie je pomislila na Crvenkapicu koja je sama ila umom svojoj
baki, ali stvorenje medu drveem bilo je puno manje.
Ona prie blie. Taj stvor nije bio vei od lutke, bio je smee boje, a na
sebi je takoer imao crvenu vestu.
Sofie se smjesta zaustavi raspoznavi da je to nekakav medvjedi.
Da je netko ostavio svog medvjedia u umi, zapravo i nije previe udno.
Ali, ovaj je medo bio iv-ivcat, barem je izgledalo kao da je neim bio jako
zaokupljen.
- Kukuc! - ree Sofie.
Stvorenjce se naglo okrene.
- Ja sam medo Winnie zvani Pooh - ree on. - A dananji dan bio bi vrlo
lijep samo da se nisam izgubio u umi. Tebe nikada prije nisam vidio.
- Moda ja nikad prije nisam bila ovdje - ree Sofie. - Moe biti da si
onda jo uvijek kod svoje kue u velikoj, velikoj umi.
- O ne, ta je raunica malo preteka za mene. Zaboravlja da sam ja
samo medvjedi s malo pameti.
- ula sam za tebe.
- Onda se ti sigurno zove Alica. Cristopher Robin mi je jednom priao
o tebi, vjerojatno zato i znamo jedno za drugo. Popila si neto iz neke boce
tako da si postajala sve manja i manja. A onda si popila iz druge boce, pa si
opet poela rasti. Mora se paziti to se stavlja u usta. Ja sam se jednom
toliko prejeo da sam se zaglavio u zejoj rupi.
- Ja nisam Alica.
- Nema veze tko smo. Najvanije je da jesmo. To kae Sova, a ona je
jako pametna. Sedam i etiri je dvanaest, rekla je jednog posve obinog
sunanog dana. Magarac Tugomil i ja smo se jako zbunili, jer je s brojevima
teko raunati. Puno je lake proraunati vrijeme.
- Ja se zovem Sofie.
- Drago mi je, Sofie. Kao to rekoh, mislim da si ovdje nova. Ali, sada
medo mora ii; moram nai put do Praia. Idemo na veliku vrtnu zabavu
kod Zeca i njegovih prijatelja.
Mahne joj apicom. Sofie tek tada ugleda da u drugoj apici dri neka-
kav papiri.
- to to ima u ruci? - upita ga.

287
JOSTEIN GAARDER

Medo Winnie zvani Pooh pogleda na papiri pa ree:

- Zbog njega sam se i izgubio.
- Pa to je samo papiri.
- Ne, to uope nije samo papiri. To je pismo za Hilde iza zrcala.
- Aha! Onda ga ja mogu uzeti.
- Nisi valjda ti djevojka iza zrcala?
- Ne, ali...
- Pisma se uvijek moraju isporuiti osobno. Iako nekoga jako dobro
poznaje, nikad ne smije itati pisma te osobe.
- Htjela sam rei da ga mogu dati Hildi.
- To je neto sasvim drugo. Izvoli, Sofie. Samo da se otarasim tog pisma,
moda onda naem put do Praia. Kako bi nala Hilde iza zrcala, mora
prvo pronai veliko zrcalo. A to ovdje ba i nije tako jednostavno.
Na to medo preda Sofiji papiri koji je drao u apici, te se svojim malim noicama
zaleti u umu. Kad ga je izgubila iz vida, Sofie rastvori poruku i proita to je na njoj
pisalo:

Draga Hilde. Sramota je da Alberto nije rekao Sofiji da je Kant zagovarao osnivanje
lige naroda. U Vjenom miru napisao je da bi se sve zemlje morale ujediniti u
zajednicu naroda, koja bi se zauzimala za miran suivot razliitih nacija.
Otprilike 125 godina poslije objavljivanja tog spisa, 1795. godine, osnovana je
nakon 1. svjetskog rata takozvana Liga naroda. Nakon 2. svjetskog rata Liga
naroda zamijenjena je UN-om. Dakle, moglo bi se rei da je Kant bio svojevrsni
kum ideji UN-a. Kantova je glavna misao da ovjekov praktini razum nalaze
dravama da istupe iz prirodnog stanja koje neprestano uzrokuje nove ratove, te
da osnuju internacionalno pravno ureenje koje bi spreavalo rat. Iako je put do
osnivanja zajednice naroda moda dug, dunost nam je raditi na openitom i
trajnom osiguranju mira. Za Kanta je osnivanje te zajednice dalek cilj, moglo bi se
rei da je to krajnji cilj filozofije. A ja se trenutano nalazim u Libanonu. Pozdravlja
te tata.

Sofie spremi papiri u dep pa nastavi hodati prema kui. Alberto ju je upozorio na
ovakve susrete u umi. No, jednostavno nije mogla dopustiti da medvjedi luta umom u
vjenoj potrazi za Hildom iza zrcala.

288
 ROMANTIZAM
...zagonetni put vodi prema unutra...

Hilde pusti da joj fascikl klizne u krilo. Onda ga pusti da padne na pod.
U sobi je bilo vie svjetla nego kad je legla. Pogledala je na sat. Bilo je
gotovo tri. Okrenuvi se, legla je spavati. Dok su joj se oi sklapale, razmiljala
je zato je tata poeo pisati o Crvenkapici i medi Winnieju zvanom Poohu...
Spavala je do jedanaest sati sljedeeg prijepodneva. Na tijelu je osjeala
da je cijele noi intenzivno sanjala, ali nije se mogla sjetiti to. Kao da je bila
u nekoj posve drugoj zbilji.
Sila je u prizemlje napraviti doruak. Majka je na sebi imala plavi kom-
binezon. Namjeravala je dolje u spremitu ureivati brod. Ako ga ne izvuku
u more, barem e biti spreman za plovidbu kad se tata vrati iz Libanona.
- Hoe li mi doi pomoi?
- Oh, najprije moram malo itati. Da doem s ajem i uinom?
- Uinom?
Kad je Hilde dorukovala, popela se natrag u svoju sobu, pospremila
krevet, pa se onda udobno smjestila s fasciklom u krilu.

Provukavi se kroz ivicu, Sofie se nala u svom velikom vrtu koji je jednom
usporeivala s rajskim vrtom...
Nakon sinonje oluje, bio je preplavljen liem i granicama. Kao da je
postojala nekakva veza izmeu oluje i razbacanih granica, s jedne strane, te

289
JOSTEIN GAARDER

susreta u umi s Crvenkapicom i medom Winniem zvanim Pooh, s druge strane.

Sofie ode do vrtne ljuljake i oisti je od borovih iglica i granica. Dobro je to su imali
plastine jastuke; nisu ih morali unositi u kuu prije svakog pljuska.
Onda ue u kuu. Majka je upravo bila stigla. Stavljala je boce u hladnjak. Na kuhinjskom
stolu bio je velik perec od dizanog tijesta te kola s bademima.
- Ima kakvu zabavu? - upita Sofie. Gotovo je zaboravila da joj je bio
roendan.
- Sljedee subote e biti velika vrtna zabava, ali mislila sam da i danas
moramo malo proslaviti.
- Kako to?
- Pozvala sam Jorunn i njezine roditelje.
- Kako hoe.
Gosti su stigli malo prije pola osam. Sve skupa je ispalo dosta kruto jer Sofijina mama nije
esto viala Jorunnine roditelje.
Sofie i Jorunn su se ubrzo popele u Sofijinu sobu da napisu pozivnice za vrtnu zabavu.
Budui da su htjele pozvati i Alberta Knoxa, Sofiji padne na pamet da bi to mogla biti
filozofska vrtna zabava. Jorunn se nije bunila; ta bila je to Sofijina zabava, a zabave s
temom bile su trenutano u modi.
Na kraju su sastavile pozivnicu. Bila su prola dva sata, i prijateljice su pucale od smijeha.

Dragi...............................
Pozivamo te na filozofsku vrtnu zabavu u Djetelinskoj ulici 3, u subotu, 23. lipnja (Ivanjska
veer), u 19 sati. Tijekom veeri rijeit emo, nadamo se, tajnu ivota. Ponesi neto toplo te
bistre ideje koje mogu pridonijeti brzom rjeenju filozofskih zagonetki. Naalost, nije
doputeno paliti krije zbog velike opasnosti od umskog poara, ali plamici mate smiju
slobodno leprati. Meu uzvanicima bit e barem jedan pravi filozof. Zbog toga je zabava
strogo privatna. (Novinarima pristup zabranjen!)
Pozdrav, Jorunn Ingebrigtsen (odbor za doek) i Sofie Amundsen
(domaica).

Zatim su se vratile odraslima, koji su ipak malo slobodnije razgovarali nego kad su Sofie i
Jorunn pobjegle na drugi kat. Sofie dade majci pozivnicu, napisanu kaligrafijskim perom.

290
 SOFIJIN SVIJET

- 18 primjeraka, molim! - ree. Dogaalo se da je majku molila da joj

neto kopira na poslu.
Majka brzo proita pozivnicu, a onda je prui financijskom savjetniku.
- Eto, vidite. Potpuno je poaavila.
- Ali, to zaista zvui zanimljivo - ree financijski savjetnik predajui
pozivnicu svojoj gospodi. Rado bih i sam bio na toj zabavi.
Onda je bio red na Barbie; bila je ve proitala pozivnicu:
- Ma vidi ti to! Moemo li i mi doi, Sofie?
- Onda 20 primjeraka - ree Sofie. Uhvatila ih je za rije.
- Ti si skroz luda! - ree Jorunn.
Prije nego to je te veeri legla, Sofie je dugo gledala kroz prozor. Sjetila
se kako je jednom u mraku vidjela obrise Alberta Knoxa. Bilo je to prije
dobrih mjesec dana. I sada je bilo kasno, ali vani je bila svijetla ljetna no.

Alberto se nije javljao sve do utorka ujutro. Tada ju je nazvao telefonom,

ubrzo nakon to je majka otila na posao.
- Sofie Amundsen.
-I Alberto Knox.
- To sam si i mislila.
- Oprosti to nisam nazvao ranije; meutim, naporno sam radio na
naem planu. Mogu neometano raditi samo onda kad se major bavi is
kljuivo tobom.
- udno.
- Onda mogu umaknuti, zna. ak je i najbolja nadgledna sluba na
svijetu ograniena kad njome upravlja samo jedna osoba... Dobio sam do
pisnicu od tebe.
- Misli pozivnicu.
- Pa usuuje li se?
- Zato ne?
- Nikad se ne zna to se moe dogoditi na takvoj zabavi.
- Dolazi li?
- Naravno. Ali, jo neto. Jesi li razmiljala da se istog dana Hildin otac
vraa iz Libanona?
- Ne, nisam zapravo.

291
JOSTEIN GAARDER

- Ne moe biti sluajno da ti doputa organizirati filozofsku zabavu na

dan svog povratka u Bjerkelv.
- Kao to rekoh, nisam o tome razmiljala.
- Ali on jest. No dobro, o tome emo kasnije. Moe li doi u Majorovu
kolibu danas prijepodne?
- Namjeravala sam plijeviti cvjetne gredice.
- Onda u dva. Moe?
- Dolazim.

I danas je Alberto sjedio na pragu kad je Sofie stigla.

- Sjedni ovamo! - ree joj. Odmah je preao na stvar. - Razgovarali smo
ranije o renesansi, baroku i prosvjetiteljstva. Danas emo govoriti o roman
tizmu, koji se moe nazvati posljednjom velikom kulturnom epohom u Eu
ropi. Pribliavamo se kraju jedne duge prie, dijete moje.
- Zar je romantizam toliko dugo trajao?
- Poeo je na samom kraju 18. stoljea i trajao do sredine prolog. No,
nakon 1850. godine vie nema smisla govoriti o epohama koje obuhva
aju pjesnitvo, filozofiju, umjetnost, znanost i glazbu.
- Ali, romantizam jest takva epoha?
- Reeno je da je romantizam posljednji europski zajedniki stav pre
ma ivotu. Poeo je u Njemakoj, kao reakcija na jednostrano oboavanje
razuma iz doba prosvjetiteljstva. Nakon Kanta i njegova hladnog razuma,
njemaka mlade kao da je odahnula.
- to su stavili umjesto toga?
-Nove su krilatice bile: osjeaj, mata, doivljaj i enja. Poneki je
prosvjetiteljski mislilac takoer naglaavao znaaj osjeaja - naroito Ro-usseau - i
upravo je to bila kritika jednostranog polaganja vanosti na razum. Sada je ta
podzemna struja postala glavnom strujom njemakog kulturnog ivota.
- Dakle, Kant nije dugo ostao popularan?
-I da i ne. Mnogi su se romantiari smatrali Kantovim nasljednicima. Ta Kant je
utvrdio da postoje granice za nae znanje o das Ding an sich. S druge strane,
ukazao je na ogromnu vanost naeg ja za spoznam. Sada je pojedinac dobio
slobodne ruke da samostalno protumai ivot. Romantiari su ovo iskoritavali u
gotovo bezgraninom oboavanju ega. To je dovelo do isticanja umjetnikog
genija.

292
 SOFIJIN SVIJET

-Je li bilo mnogo tih genija?

- Jedan od njih bio je Beethoven. U njegovoj glazbi susreemo osobu
koja izraava svoje osjeaje i enju. U tom je pogledu Beethoven bio slo
bodni umjetnik - za razliku od baroknih majstora, na primjer Bacha i
Handela, koji su svoja djela komponirali Bogu u ast, obino prema strogim
pravilima.
- Znam samo za Mjeseevu sonatu i Petu simfoniju.
- Mogla si uti da je Mjeseeva sonata vrlo romantina, a mogla si uti
i Beethovenov dramatini izraz u Petoj simfoniji.
- Rekao si da su renesansni humanisti takoer bili individualisti.
- Da, postoje mnoge slinosti izmeu renesanse i romantizma, Jedna od
njih je pridavanje velike vanosti znaenju umjetnosti za ljudsku spoznaju.
Tome je puno pridonio Kant. U svojoj estetici istraio je to se dogaa kad
nas zadivi neto lijepo, primjerice u kakvu umjetnikom djelu. Kad se pre
putamo umjetnikom djelu, bez drugih interesa do samog umjetnikog do
ivljaja, istovremeno se pribliavamo doivljaju das Ding an sich.
- Dakle, umjetnik nam predaje neto to filozofi ne mogu izraziti?
- To je shvaanje romantiara. Kant kae da umjetnik slobodno koristi
svoju spoznajnu mo. Njemaki pjesnik Schiller razradio je Kantove misli.
On pie da je umjetnika djelatnost kao igra, a ovjek da je slobodan samo
kad se igra, jer onda sam stvara svoje zakone. Romantiari misle da nas
samo umjetnost moe pribliiti neizrecivom. Neki ak idu dotle da umjet
nika usporeuju s Bogom.
- Zato to umjetnik stvara svoju zbilju ba kao to je Bog stvorio svijet.
- Govorilo se da umjetnik ima mo mate koja stvara svijet. U umjet
nikom zanosu on moe doivjeti brisanje granica izmeu sna i zbilje. Nova-
lis, jedan od mladih genija, rekao je da svijet se pretvara u san, a san u
zbilju. Napisao je srednjovjekovni roman Heinrich von Ofterdingen. Ro
man nije bio dovren kad je umjetnik umro 1801. g., ali je ipak bio jako
vaan. U njemu itamo o mladom Heinrichu koji traga za plavim cvije
tom, to ga je jednom vidio u snu i za kojim otad ezne, Engleski roman
tiar Coleridge istu je misao izrekao ovako:

Sto ako si samo spavao? I to ako si spavajui, samo sanjao? I ako si u

snu bio na nebu i tamo ubrao udesan i prekrasan cvijet? I to ako si,
probudivi se, zatekao cvijet u svojoj ruci? Ali, to tada?

293
JOSTEIN GAARDER

- Divno!
- enja za neim dalekim i nedosenim tipina je za romantiare. ez
nuli su tako za prolim vremenima - za srednjim vijekom, na primjer, koji su
vrlo cijenili, za razliku od prosvjetiteljstva. Romantiari su, osim toga, ez
nuli za dalekim kulturama - Orijentom, i njegovom mistikom, primjerice.
Inae, privlaila ih je no, sumrak, stare ruevine, natprirodni elementi. Zao
kupljala ih je takozvana mrana strana ivota, to jest ono nejasno, neu
godno, zagonetno.
- Izgleda da je to bilo uzbudljivo doba. Tko su bili ti romantiari?
- Romantizam je, prije svega, gradska pojava. Upravo u prvoj polovici
prolog stoljea irom Europe cvjeta graanska kultura, osobito u Njema
koj. Tipini romantiari bili su mladii: mnogi su bili studenti, iako sa
studijima nije ba ilo bogznakako. Imali su izrazito antiburoaske ivotne
stavove; policiju i gazdarice obino su nazivali malograanima ili jedno
stavno neprijateljem.
- Onda se nikad ne bih usudila iznajmiti sobu romantiaru.
- Prva generacija romantiara bila je mlada oko 1800. g., a romantiar
ski pokret mogao bi se nazvati prvom europskom pobunom mladei. Postoji
puno slinosti izmeu romantiara i 150 godina mlae hipi-kulture.
- Cvijee i duga kosa, nabijanje po gitari i izleavanje?
- Da, reeno je: Dokolica je ideal genija, a lijenost romantina vrlina.
Dunost romantiara bila je ivjeti ivot - ili se od njega udaljiti snom.
Svakidanji poslovi preputeni su malograanima.
-Je li Henrik Wergeland bio romantiar?
- I Wergeland i Welhaven bili su norveki romatiari. Wergeland je preu
zeo mnogo prosvjetiteljskih ideala, ali njegov ivotni stil - proet nadahnu-
tim, ali neredovitim inatom - imao je sve tipine romantiarske crte. Njego
va neprestana zaljubljenost karakteristina je za romantizam. Njegova Stel-
la, kojoj pie ljubavne pjesme, bila je jednako daleka i nedostina kao No-
valisov plavi cvijet. Novalis se pak zaruio s djevojkom starom samo
etrnaest godina. Ona je umrla etiri dana nakon svog petnaestog roenda
na, ali ju je Novalis cijelog ivota nastavio voljeti.
- Rekao si da je umrla samo etiri dana nakon svog petnaestog roenda-
na:
-D a . . .
Meni je danas petnaest godina i etiri dana.
- Ima pravo...

294
 SOFIJIN SVIJET

- Kako se zvala?
- Zvala se Sofie.
- to si rekao?
- Da, to je...
- Plai me! Moda je to samo puki sluaj?
- Ne znam, Sofie. Ali, ona se zvala Sofie.
- Nastavi!
- Novalis je ivio samo 29 godina. On je jedan od mladih mrtvih. Jer,
mnogi su romatiari umrli mladi, posebno od tuberkuloze. Neki su poinili
samoubojstvo...
-Uh!
- Oni koji su ostarjeli, prestali su biti romantiari u dobi od oko 30
godina. Neki su ak postali vrli, konzervativni graani.
- Znai da su preli u neprijateljski logor.
- Da, moda. Ali, govorili smo o romantinoj zaljubljenosti. Nedostinu
ljubav predstavio je ve Goethe u romanu Patnje mladoga Werthera, obja
vljenom 1774. g., Knjiica zavrava time da se mladi Werther ubija jer ne
moe dobiti onu koju voli...
- Nije li to malo previe?
- Pokazalo se da je nakon izlaska romana porastao broj samoubojstava.
Stoga je u Danskoj i Norvekoj knjiga jedno vrijeme bila zabranjena. Dakle,
nije bilo bezopasno biti romantiar. Radilo se o snanim osjeajima.
- Kad kae romantiar, mislim na velike pejzae. Zamiljam zagonet
ne ume i divlju prirodu... umotane u maglu.
- Jedan od najvanijih odlika romantizma ba je enja za prirodom i
prirodna mistika. Kao to rekoh - to nije neto to se javlja na selu. Moda
se sjea da je Rousseau lansirao krilaticu povratak prirodi. Slogan je tek
u romantizmu dobio krila. Romantizam je posebno bio reakcija na mehani
cistiki svijet prosvjetiteljstva. Mnogi su rekli da romantizam predstavlja
renesansu stare kozmike svijesti.
- To mora objasniti!
- To znai da se priroda promatra kao cjelina. Romantiari su se tako
vratili Spinozi, ali i Plotinu te renesansnim filozofima kao to su Jacob Boh-
me i Giordano Bruno. Zajedniko im je da u prirodi nalaze boansko ja.
- Bili su panteisti...
- Descartes i Hume povlaili su otru granicu izmeu ja s jedne strane
i protene zbilje s druge strane. Kant je takoer zadrao razliku izmeu

295
JOSTEIN GAARDER

spoznajueg ja i prirode same po sebi. Sada se govorilo da je priroda jedno veliko ja.
Romantiari su koristili izraz svjetska dua ili svjetski duh.
- Shvaam.
- Najutjecajniji romantini filozof bio je Schelling, koji je ivio od 1775.
do 1854. g. On je pokuao izbrisati razliku izmeu duha i materije.
Cijela priroda - dakle, ljudska dua i fizika zbilja - izraz je jednog Boga, ili
svjetskog duha, rekao je.
- Da, to me podsjea na Spinozu.
- Priroda je vidljiv duh, a duh je nevidljiva priroda, rekao je Schelling.
Jer, posvuda se u prirodi moe naslutiti stvaralaki duh. Takoer je rekao
da je materija drijemajua inteligencija.
- To mora malo razjasniti.
- Schelling je u prirodi vidio svjetski duh, ali je taj isti svjetski duh
vidio i u ljudskoj svijesti. Zato su zapravo priroda i ovjekova svijest izraz
jednog te istog.
- Da, zato ne?
- ovjek, dakle, moe tragati za svjetskim duhom i u prirodi i u vlasti
toj svijesti. Zato je Novalis rekao da zagonetni put vodi prema unutra.
Mislio je da ovjek u sebi nosi cijeli svemir, i da tajnu svijeta najbolje moe
doivjeti tako da zakorai u sebe.
- Divna misao.
- Mnogi su romantiari stopili filozofiju, prirodna istraivanja i pjes
nitvo u viu cjelinu. Sjediti u svojoj sobici piui nadahnute pjesme, ili
prouavati ivot cvijea i sastav kamenja - zapravo su dvije strane iste stvari.
Jer, priroda nije mrtav mehanizam, ona je jedan iv svjetski duh.
- Ako ne prestane, mislim da u postati romantiar.
- Prirodoslovac Henrik Steffens, rodom Norveanin - koga je Wergeland
zvao odlepralim lovorovim listom Norveke zato to se nastanio u Nje
makoj - doao je 1801. g. u Kopenhagen drati predavanja o njemakom
romantizmu. On je taj pokret opisao sljedeim rijeima: Umorni od vjenih
nastojanja da se probijemo kroz surovu materiju, izabrali smo nov put i
pourili u susret beskonanom. Uli smo u sebe i stvorili novi svijet...
- Kako to samo uspijeva zapamtiti?
- Malenkost, dijete moje.
- Nastavi!
- Schelling je u prirodi takoer vidio razvoj od zemlje i kamena do
ljudske svijesti. Ustvrdio je postupne prijelaze iz beivotne prirode u sve

296
 SOFIJIN SVIJET

savrenije oblike ivota. Romantini pogled na prirodu uope je proet ide-

jom da je priroda organizam, to jest cjelina koja neprestano razvija svoje
uroene mogunosti. Priroda je kao cvijet koji rastvara svoje lie i latice. Ili,
kao pjesnik koji rastvara svoje stihove.
- Ne podsjea li te to malo na Aristotela?
- Da, naravno. Romantina prirodna filozofija ima aristotelskih i novo-
platonskih crta. Ta Aristotel je imao izrazitiji organiki pogled na prirodu od
mehanicistikih materijalista.
-Jasno mi je.
- Sline misli nalazimo i u novom pogledu na povijest. Romantiarima je
bio vrlo vaan povijesni filozof Herder, koji je ivio od 1744. do 1803. g. On
je smatrao da je povijesni tok takoer obiljeen stalnosti, razvojem i namje
rom. Kaemo da ima dinamian pogled na povijest, jer je povijest doivlja
vao kao proces. Prosvjetiteljski su filozofi uglavnom imali statian pogled
na povijest. Vidjeli su samo jedan, univerzalni, opevaei razum, kojeg po
nekad ima manje, a ponekad vie. Herder je tvrdio da svaka povijesna epoha
ima svoju vrijednost. Tako i svaki narod ima svojih osobitosti, to jest duu
naroda. Pitanje je samo moemo li se uivjeti u uvjete drugih kultura.
- Kao to se moramo uivjeti u situaciju naih blinjih kako bismo ih
razumjeli, tako se moramo uivjeti u kulturu drugih naroda kako bismo ih
shvatili.
- Danas je to naravna stvar. No, u romantizmu je ta spoznaja bila nova.
Romantizam je takoer pridonio jaanju osjeaja identiteta u pojedinih na
cija. Nije puki sluaj to to je borba za nau nacionalnu samostalnost pro
cvala upravo 1814. g.
- Razumijem.
- Budui da romantizam obuhvaa usmjerenost prema novom na mnogo
razliitih podruja, obino razlikujemo dva njegova oblika. Prvi je univer
zalni romantizam. U njega spadaju romantiari zaokupljeni prirodom, svjet
skom duom i umjetnikim genijem. Taj je oblik romantizma, najprije pro
cvjetao, i to posebno u gradu Jeni oko 1800. g.
- A drugi oblik?
- To je takozvani nacionalni romantizam. On je procvao malo kasnije,
osobito u gradu Heidelbergu. Nacional-romantiare prije svega je zanimala
narodna povijest, narodni jezik i folklor uope. Jer, smatralo se da je i
narod, ba kao priroda i povijest, organizam koji razvija svoje uroene
mogunosti.
- Reci mi gdje ivi, i rei u ti tko si.

297
JOSTEIN GAARDER

- Ono to povezuje univerzalni i nacionalni romantizam prije svega

je kljuna rije organizam. Romantiari i cvijet i narod smatraju ivim
organizmima. Pjesniko djelo takoer je organizam. Jezik je organizam; ak
se i priroda kao cjelina smatra organizmom. Zbog toga nema otre razlike
izmeu nacionalnog i univerzalnog romantizma. Svjetski duh isto je to
liko prisutan u narodu i folkloru, koliko u prirodi i umjetnosti.
- Razumijem.
- Ve je Herder skupljao narodne pjesme iz mnogih zemalja, a zbirci je
dao rjeito ime: Stimmen der Volker in Liedern. Da, narodno pjesnivo
nazivao je materinskim jezikom naroda. U Heidelbergu su poeli skupljati
narodne pjesme i narodne prie. Moda si ula za bajke brae Grimm?
- O da! Snjeguljica i Crvenkapica, Pepeljuga i Ivica i Marica...
- I mnoge, mnoge druge. U Norvekoj su Asbjornsen i Moe putovali
naokolo prikupljajui pjesnitvo naroda. Kao da se bere sono voe za
koje se iznenada doznalo da je ukusno i hranjivo. Morali su pouriti -
plodovi su ve poeli padati sa stabla. Landstad je skupljao norveke na
rodne pjesme, a Ivar Aasen podatke o norvekom jeziku. Sredinom prolog
stoljea otkriveni su stari mitovi i sage iz poganskog doba. Komponisti irom
Europe poeli su u svojim kompozicijama koristiti folklorne motive. Na taj
su nain pokuali sagraditi most izmeu narodne i umjetnike glazbe.
- Umjetnike glazbe?
- Umjetnika glazba je glazba koju je komponirao pojedinac - na pri
mjer, Beethoven. Narodnu glazbu nije stvorio pojedinac, ve narod sam.
Zato ne moemo tono odrediti kada su pojedini narodni tonovi nastali. Isto
tako, razlikujemo narodne prie i umjetnike bajke.
- to su umjetnike bajke?
- To su bajke koje je izmislio pisac, na primjer H. C. Andersen. Roman
tiari su strastveno voljeli anr bajke. Jedan od njemakih majstora bio je
Hoffmann.
- Mislim da sam ula za Hoffmannove bajke.
- Bajka je romantini knjievni ideal, otprilike kao to je kazalite bilo
umjetniki oblik baroka. Ona umjetniku omoguava da se igra svojom stva
ralakom moi.
- Moe se igrati Boga u izmiljenom svijetu.
- Tako je. Sada bi nam dobro doao mali saetak.
- Samo izvoli.
- Romantiarski filozofi shvaali su svjetsku duu kao ja, koje u
stanju slinom snu stvara svijet. Filozof Ficbte tvrdio je da priroda potjee

298
 SOFIJIN SVIJET

od neke uzviene, nesvjesne mate. Schelling je izravno rekao da je svijet u

Bogu. Bog je nekih stvari svjestan, ali postoje stvari u prirodi koje predsta-
vljaju ono nesvjesno u Bogu. Jer, i Bog ima mranu stranu.
- Ta je misao istovremeno zastraujua i zadivljujua. Podsjea me na
Berkeleva.
- Na isti su nain doivljavali odnos izmeu pjesnika i njegova djela.
Bajka omoguava pjesniku da se igra svojom moi mate koja stvara svi
jet. Stvaralaki in nije uvijek svjestan in; pjesnik moda doivljava da
pria iz njega izvire vlastitom, uroenom snagom. Moda, dok pie, sjedi
kao hipnotiziran.
- Aha?
- No, on iznenada moe razbiti tu iluziju. Moe se u priu uplesti kra
tkim ironinim primjedbama, upuenim itatelju; tako ga barem na trenutke
upozorava da je bajka ipak samo bajka.
- Jasno mi je.
- Pjesnik tako podsjea itatelja da je i njegov ivot udesan. Ovaj oblik
gubitka iluzije obino zovemo romantinom ironijom. Na Ibsen stavlja
jednoj osobi iz Peer Gynta u usta rijei: ne umire se usred petog ina.
- Ta je replika stvarno malo aljiva. Jer, istovremeno kae da je samo
plod mate.
- Reenica je toliko paradoksalna da je moemo naglasiti odlomkom.

- to ti to znai?
- Pa nita, Sofie. Ali, onda smo rekli da se Novalisova djevojka zvala
Sofie kao ti, te da je umrla sa samo 15 godina i etiri dana...
- Valjda razumije da me to uplailo.
Alberto je sjedio skamenjena pogleda. Zatim nastavi:
- Ne mora se bojati da te eka ista sudbina.
- Zato ne?
- Zato to je jo mnogo poglavlja pred nama.
- Ma to ti to govori?
- Kaem: tko god ita priu o Albertu i Sofiji, osjea pod prstima da jo
ima mnogo stranica do kraja prie. Doli smo samo do romantizma.
- Zadaje mi vrtoglavicu.
- Zapravo major pokuava Hildi zadati vrtoglavicu. Ba je zloest, zar
ne, Sofie? Odlomak!

299
JOSTEIN GAARDER

Alberto je jo govorio kad iz ume dotri neki djeak. Na sebi je imao arapsku odjeu, a
na glavi turban. U ruci je drao uljanu svjetiljku. Sofie zgrabi Alberta za ruku.
- Tko je to? - upita.
Djeak joj sam odgovori:
- Zovem se Aladin i stiem ak iz Libanona.
Alberto ga strogo pogleda:
- to ima u toj svjetiljci, mali?
Djeak protrlja svjetiljku, a iz nje prokulja gusta para. Iz pare se stvori muka prilika. Imao
je crnu bradu kao Alberto, i plavu beretku. Lebdei nad svjetiljkom, ree:
- uje li me, Hilde? Izgleda da je prekasno za nove estitke. Hou ti
samo rei da mi Bjerkely i domaa Juna Norveka odavde izgledaju kao
neka bajka. Vidimo se za nekoliko dana.
Muka se prilika razie u paru pa svjetiljka usisa itav oblak. Djeak s turbanom uze
svjetiljku pod ruku, otri natrag prema umi i uskoro nestane.
- To... to je skroz nevjerojatno! - ree Sofie.
- Malenkost, dijete moje.
- Duh je govorio ba kao Hildin otac.
- To je bio njegov duh.
- Ali...
-I ti i ja i sve oko nas odvija se negdje u dubini majorove svijesti. Kasna je no, 28. travnja,
oko budnog majora spavaju vojnici UN-a, a i njemu se jako spava. Meutim, mora zavriti
knjigu koju Hildi eli pokloniti za 15. roendan. Zato mora raditi, Sofie; zato jadnik gotovo i
nema odmora.
- Predajem se.
- Odlomak!

Sofie i Alberto sjedili su i promatrali jezero. Alberto je sjedio kao okamenjen. Nakon stanovitog
vremena, Sofie se osmjeli pa ga trkne u rame.
- Preputa se snovima?
- Da, tu se izravno upleo. Posljednji su odlomci nadahnuti do posljed
njeg slovca. Moe ga biti sram. Ali, time se razotkrio, sve je iznio na svjetlo
dana. Sada znamo da ivimo u knjizi koju Hildin otac alje Hildi kao roen
danski poklon. Valjda si ula to sam rekao? No dobro, to uope nisam bio
ja.

300
 SOFIJIN SVIJET

- Ako je to istina, onda u nastojati pobjei iz te knjige i poi svojim

putem.
- A ba to je moj tajni plan. Meutim, prije nego to se to dogodi,
moramo Hilde navesti da progovori. Ta ona ita svaku nau rije! Kad se
jednom uspijemo odavde izvui, bit e puno tee stupiti u vezu s njom. Zato
sada moramo zgrabiti priliku.
- to emo joj rei?
- Mislim da se majoru sklapaju oi nad pisaim strojem, iako njegovi
prsti jo uvijek grozniavom brzinom lete tastaturom...
- Zamisli.
- Sada e napisati stvari zbog kojih e kasnije zaaliti. A nema tekuinu
za brisanje, Sofie. To je vaan dio moga plana. Jao onomu tko majoru Kna-
gu dade boicu tekuine za brisanje!
- Od mene nee dobiti ni komadi vrpce za brisanje.
- Ovog trenutka potiem tu sirotu djevojicu da se pobuni protiv svog
roenog oca. Moe je biti sram da se dade zabavljati njegovom omiljenom
igrom sjenama. Kad bi barem bio ovdje, osobno bi iskusio nau ljutnju.
- Ali nije.
- Kako nije!? Ovdje je duhom i duom, ali sjedi na sigurnom u Libano
nu. Jer, sve oko nas je majorovo ja.
- Ali, on je neto vie od onoga to vidimo oko nas.
- Zato to smo mi samo sjene u majorovoj dui. A sjeni nije lako napasti
svog metra, Sofie. To zahtijeva puno otroumlja i zrelog razmatranja. No,
zato moemo utjecati na Hilde. Samo se aneo moe pobuniti protiv Boga.
- Moemo je nagovoriti da mu se izbelji im stigne kui. Mogla bi mu
rei da je olo. Mogla bi mu pokvariti brod, ili barem razbiti brodsku svje
tiljku.
Alberto zakima, a zatim ree:
- Osim toga, mogla bi pobjei od njega. Njoj je to mnogo lake nego
nama. Mogla bi napustiti majorovu kuu i vie se nikad ne vratiti. Zar to ne
bi bila lijepa nagrada majoru koji se na na raun igra svojom moi mate
koja stvara svijet?
- Mogu si zamisliti: major putuje po bijelom svijetu u potrazi za Hil-
dom. No, Hilde nestaje jer ne eli ivjeti s ocem koji se ali na Albertov i
Sofijin raun.
- Tako je, on se ali. Na to sam i mislio kad sam rekao da nas koristi za
roendansku zabavu. Ali, Sofie, neka se on samo uva. Hilde takoer.

301
JOSTEIN GAARDER

- Zato?
- Sjedi li udobno?
- Samo da ne doe jo koji duh iz svjetiljke.
- Pokuaj si zamisliti da se sve to doivljavamo dogaa u svijesti neke
osobe. Mi smo ta svijest. Nemamo dakle vlastitu duu, mi smo dua nekog
drugog. Zasad se nalazimo na poznatom filozofskom tlu. Berkeley i Schel-
ling bi naulili ui.
-Da?
- Zatim je vrlo vjerojatno da je ta dua otac Hilde Moller Knag. On u
Libanonu pie knjigu o filozofiji za 15. roendan svoje keri. Kad se Hilde
15. lipnja probudi, nai e knjigu na svom nonom ormariu pa e ona i
drugi ljudi moi itati o nama. Ve je odavno natuknuto da se poklon
moe dijeliti s drugim ljudima.
- Sjeam se.
- Ovo to ja sada govorim Hilde e proitati nakon to si je jednom u
Libanonu njezin otac umiljao da ti ja priam da je on u Libanonu... umi
ljao da ti ja priam da je on u Libanonu...
Sofiji se zavrtjelo u glavi. Pokuala je razmiljati o onome to je ula o Berkelyu
i romantiarima. Alberto Knox nastavi:
- Ali, zbog toga ne bi trebali nosom parati oblake. Najmanje bi se trebali
smijati, jer bi im taj smijeh mogao prisjesti.
- Kome to?
- Pa Hildi i njezinu ocu. Zar ne priamo o njima?
- Zato ne bi nosom parali oblake?
- Zato to nije posve nevjerojatno da su i oni samo svijest.
- Kako je to mogue?
- Ako je bilo mogue Berkelevu i romantiarima, onda mora biti i njima.
Moda je i major samo sjena u knjizi koja govori o njemu i Hilde; naravno,
i o nama, jer smo djeli njihova ivota.
- Pa to je jo gore. Znai da smo samo sjene nekakvih sjena.
- Ali, mogue je da negdje sjedi neki sasvim drugi pisac koji pie knjigu
o majoru UN-a Albertu Knagu koji pie knjigu svojoj keri Hilde. Ta knjiga
govori o stanovitom Albertu Knoxu koji Sofiji Amundsen iz Djetelinske
ulice 3 iznenada poinje slati skromne lekcije iz filozofije.
- Ozbiljno?
- Kaem samo da je to mogue. Za nas bi taj pisac bio skriveni Bog,
Sofie. Iako sve to jesmo i sve to kaemo proizlazi iz Njega zato to mi

302
 SOFIJIN SVIJET

jesmo On, o Njemu nikad neemo nita moi znati. Stavljeni smo u najdublji
pretinac.
Sofie i Alberto ostanu sjediti bez rijei. Sofie razbije tiinu:
- Ako stvarno postoji pisac koji je izmislio priu o Hildinu ocu u Liba
nonu, kao to je i ovaj izmislio priu o nama...
- Da?
- ...onda moda on ne bi trebao biti ohol.
- Kako to misli?
- On, dakle, i Hilde i mene ima duboko u svojoj svijesti. No, nije li
mogue da on svoj ivot takoer ivi u nekakvoj uzvienoj svijesti?
Alberto je kimao glavom.
- Naravno, Sofie. I to je mogue. Ako je tako, onda nam je dopustio ovaj
filozofski razgovor kako bi natuknuo tu mogunost. Htio je naglasiti da je i
on bespomona sjena, te da je knjiga u kojoj Hilde i Sofie ive zapravo
udbenik filozofije.
- Udbenik?
-Jer, svi razgovori koje smo vodili, Sofie, svi dijalozi...
-Da?
- Oni su zapravo monolog.
- ini mi se da se sada sve razlilo u svijest i duh. Drago mi je da dolaze
drugi filozofi. Filozofija koja je tako velianstveno poela s Talesom, Empe-
doklom i Demokritom, ne moe se valjda ovdje nasukati?
- Naravno da ne. Priat u ti o Hegelu. On je prvi filozof koji je pokuao
spasiti filozofiju nakon to je romantizam sve rastopio u duh.
- Jedva ekam.
- Kako nas duhovi ili sjene ne bi prekidali, sjest emo unutra.
- Osim toga, ovdje je prohladno.
- Odlomak!

303
 HEGEL

..to je umno, to je zbiljsko...

Hilde pusti da fascikl bubne o pod. Leei na krevetu, zurila je u strop. Gore se sve
vrtjelo.
Naravno, tata joj je zadao vrtloglavicu. Podlac jedan! Kako je samo mogao ?
Sofie joj se pokuala izravno obratiti. Zamolila ju je da se pobuni protiv oca. I
zaista joj je stavila bubu u uho. Plan...
Sofie i Alberto ne mogu ak ni vlas skinuti s tatine glave. No, Hilde moe.
Uz malo pomoi, Sofie se moe pribliiti njezinu ocu.
Slagala se sa Sofijom i Albertom da je tata otiao predaleko u svojoj igri sa
sjenama. Iako je Sofiju i Alberta samo izmislio, postoji granica do koje moe
iskaljivati svoju mo nad njima.
Jadni Sofie i Alberto! Bili su jednako bespomoni pred majorovom matom kao
i filmsko platno pred kino-projektorom.
Kako e mu samo oitati bukvicu kad se vrati kui! Ve je nazirala obrise estite
smicalice.
Otiavi do prozora, pogleda prema zaljevu. Bila su skoro dva sata. Otvori prozor
pa povika u pravcu spremita: - Mama! Majka ubrzo izae.

304
 SOFIJIN SVIJET

- Stiem sa sendviima za sat vremena. Moe?

- Moe...
- Samo da proitam o Hegelu.

Alberto i Sofie sjedili su svako u svojoj stolici kraj prozora koji je gledao na
jezerce.
- Georg Wilhelm Friedrich Hegel bio je pravo dijete romantizma - za
poe Alberto. - Moglo bi se rei da je slijedio postupni razvoj njemakog
duha. Roen je u Stuttgartu 1770. g., a studij filozofije zapoeo je u Tubin-
genu kad je imao 18 godina. Od 1799. surauje sa Schellingom u Jeni, u
doba kad je romantini pokret doivljavao najsnaniji procvat. Nakon mje
sta docenta u Jeni, postao je profesorom u Heidelbergu, sreditu njemakog
nacionalnog romantizma. Na kraju je, od 1818. g., djelovao kao profesor u
Berlinu, i to ba u vrijeme kad se ovaj pretvarao u duhovno sredite Nje
make. U studenom 1831. g. umro je od kolere; no, hegelijanstvo je ve
imalo velik broj sljedbenika na gotovo svim sveuilitima u Njemakoj.
- Znai da je dosta toga proao.
- Da, a to se tie i njegove filozofije. Hegel je sjedinio i razvio gotovo sve
misli nastale meu romantiarima. Meutim, bio je takoer otar kritiar
Schellingove filozofije na primjer.
- to je kritizirao?
- Schelling i drugi romantiari smatrali su da se najdublja osnova zbilje
nalazi u onome to su zvali svjetskim duhom. Hegel takoer koristi izraz
svjetski duh, ali mu daje novo znaenje. Pod svjetskim duhom ili svjet
skim umom, Hegel razumijeva sveukupnost ljudskog izraza. Jer, samo o
vjek ima duh. U tom smislu govori, primjerice, o napredovanju svjetskog
duha kroz povijest. Ipak, ne smijemo smetnuti s uma da govori o ljudskom
ivotu, ljudskim mislima i ljudskoj kulturi.
- Sada je taj duh malo manje sablastan. Ne eka u zasjedi meu kame
njem i drveem kao drijemajua inteligencija.
- Sjea se da je Kant priao o das Ding an sich. Iako je poricao da
ovjek moe jasno spoznati najskriveniju tajnu prirode, tvrdio je da postoji
nekakva nedostina istina. Hegel je rekao: Istina je subjektivna. Time
porie postojanje istine iznad ili izvan ljudskog razuma. Sva je spoznaja
ljudska spoznaja, drao je.
- Kao da je filozofiju morao spustiti natrag na zemlju?
- Da, moda bi se to tako moglo rei. Meutim, Hegelova je filozofija
vrlo raznolika i nijansirana, tako da emo se morati zadovoljiti utvrivanjem

305
JOSTEIN GAARDER

njegovih najvanijih misli. Sumnjam da uope moemo rei da je Hegel raz-

vio vlastitu filozofiju. Ono to zovemo Hegelovom filozofijom, prije svega
je metoda pomou koje se moe razumjeti povijesni tok. Zato se gotovo i ne
moe govoriti o Hegelu a da se ne govori o ljudskoj povijesti. Hegelova
filozofija ne ui nas nita o najskrivenijoj prirodi ivota, ali nas moe
nauiti plodonosnom razmiljanju.
- To je moda vanije.
- Svim filozofskim sustavima prije Hegela zajedniki je pokuaj ustano
vljavanja vjenih mjerila koja odreuju to ovjek moe znati o svijetu. To
vrijedi za Descartesa, Spinozu, Humea i Kanta. Svaki je od njih nastojao
istraiti to je osnova ljudske spoznaje. No, svi su govorili o bezvremenskim
pretpostavkama ovjekova znanja o svijetu.
- Zar to nije dunost filozofa?
- Hegel je mislio da je to nemogue. Mislio je da se osnova ljudske
spoznaje mijenja iz narataja u narataj, te da zbog toga nema vjenih
istina ni bezvremenskog uma. Jedina vrsta toka koje se filozofija moe
uhvatiti jest povijest.
- Uh, to mi mora objasniti. Pa povijest se stalno mijenja. Kako onda
moe biti vrsta toka?
- I rijeka se neprestano mijenja. To ne znai da se o njoj ne moe govori
ti. No, ne moe se upitati na kojem je mjestu u dolini ta rijeka najpravija.
- Ne, jer je rijeka cijelim tokom rijeka.
- Hegelu je povijest rijeni tok. I najmanje mrekanje vode na nekom
mjestu odreeno je padom vode i vrtlozima u njezinu gornjem toku. No,
ono je takoer odreeno stijenjem i zavojima u rijeci na mjestu s kojeg se
promatra.
- Mislim da razumijem.
- Povijest misli ili povijest uma nalikuje rijenom toku. Sve misli ljudi
prije tebe, noene strujom tradicije, te materijalni uvjeti koji vladaju u
tvoje doba upravljaju nainom tvoga miljenja. Zato ne moe tvrditi da je
odreena misao pravilna za vijeke vjekova. Ali, moe biti pravilna tamo gdje
se ti nalazi.
- To ne znai da je sve jednako krivo ili jednako tono?
- Naravno. Neto je krivo ili tono u odnosu na povijesne okolnosti.
Ako u 1990. godini zagovara ropstvo, u najboljem e sluaju ispasti klaun.
Prije 2500 godina to ne bi bilo toliko aavo. Istina, ve su se tada uli
napredni glasovi koji su se zauzimali za ukidanje ropstva. Moemo uzeti i

306
 SOFIJIN SVIJET

malo noviji primjer. Prije stotinu godina nije bilo nerazumno paliti velike
umske povrine kako bi se raistila povrina za poljodjeljstvo. Danas je to
strano nerazumno. Pred nama su sasvim druge (i bolje) pretpostavke za
donoenje takvih odluka.
- Sad mi je jasno.
- Hegel je i to se tie filozofskog razmatranja tvrdio da je razum neto
dinamino - nekakav proces. A taj proces je istina. Ne postoje, naime,
nikakva mjerila izvan samog povijesnog procesa koja bi odredila to je naj-
istinitije ili najrazumnije.
- Molim primjer!
- Ne moe izvlaiti razliite misli iz antike, srednjeg vijeka, renesanse ili
prosvjetiteljstva, pa tvrditi da su jedne krive, a druge tone. Zbog toga ne
moe rei ni da je Platon pogrijeio, a Aristotel imao pravo, da je Hume
pogrijeio, a da su Kant ili Schelling bili u pravu. To je nepovijesni nain
miljenja.
- Ne zvui ba dobro.
- Zaista, ne moe odvojiti nekog filozofa, ili misao uope, od povijesnih
okolnosti tog filozofa ili te misli. No, bliim se novoj toki: budui da stalno
dolazi neto novo, razum je progresivan. To znai da se ljudska spoznaja
neprestano proiruje, i tako napreduje.
- Onda je moda Kantova filozofija ipak pravilnija od Platonove?
- Da, svjetski duh se razvio i proirio od Platona do Kanta. Taman
posla da nije. Vratimo li se naoj rijeci, moemo rei da se u nju ulilo vie
vode. Ta prola su dobra dva tisuljea. No, Kant ne bi smio vjerovati da e
njegove istine ostati pri obali kao postojano kamenje. I Kantove se misli
moraju preraditi, njegov razum takoer mora postati predmetom kritike
sljedeeg narataja. Upravo se to i dogodilo.
- Ali ta rijeka o kojoj govori...
-Da?
- Gdje utjee?
- Hegel smatra da se svjetski duh razvija prema sve veoj svijesti o
samom sebi. Tako je i s rijekom - to je blie moru, to se vie iri. Prema
Hegelu, povijest nam govori o tome da svjetski duh polako dolazi k svije
sti o sebi. Svijet je oduvijek postojao, ali kroz ljudsku kulturu i razvoj,
svjetski duh postaje sve svjesniji svoje osobitosti.
- Kako je u to mogao biti siguran?
- Tvrdio je da je to povijesna injenica. O tome dakle nije mislio na
gaati. Svatko tko prouava povijest vidi da se ovjeanstvo kree u susret

307
JOSTKIN GAARDER

sve veoj samospoznaji i samorazvoju. Hegel kae da studij povijesti pokazuje

kretanje ovjeanstva u pravcu sve vee racionalnosti i slobode. Unato svim svojim
zavojima, povijesni razvoj ipak ide naprijed. Kaemo da povijest nadmauje samu
sebe, da je svrhovita.
- Znai da se razvija. U redu.
- Da, povijest je kao dugaak lanac misli. Hegel je utvrdio pravila koja
se odnose na taj lanac. Svatko tko poblie prouava povijest mora primijetiti
da se svaka misao iznosi na temelju misli iznesenih prije nje. im je jedna
misao iznijeta, suprotstavlja joj se neka nova.Tako nastaje sukob dvaju su
protnih naina miljenja. Meutim, taj se sukob ukida iznoenjem tree mi
sli, koja u sebi zadrava ono najbolje iz obaju stavova. Ovo Hegel naziva
dijalektikim razvojem.
- Ima li kakav primjer?
- Moda se sjea da su predsokratovci raspravljali pitanje o pratvari i
promjeni...
- Tako-tako.
- Onda su Elejci tvrdili da je promjena zapravo nemogua. Stoga su bili
prisiljeni poricati sve promjene, iako su ih primjeivali osjetilima. Elejci su
postavili tvrdnju, a takvu postavku Hegel naziva pozicijom.
-Da ?
- Ali, svaki put kada se iznese neka otra tvrdnja, pojavit e se i suprotna
tvrdnja. Nju Hegel naziva negacijom. Negacija filozofije Elejaca bio je Hera-
klit, koji je rekao da sve tee. Tako nastaje sukob izmeu dvaju oprenih
naina miljenja. Meutim, taj se sukob ukida Empedoklovom tvrdnjom da
su oboje malo u pravu, a malo u krivu.
- Da, sad mi pomalo svie...
- Elejci su bili u pravu da se zapravo nita ne mijenja, ali nisu imali
pravo da ne moemo vjerovati naim osjetilima. Heraklit je imao pravo kada
je rekao da moemo vjerovati svojim osjetilima, ali nije imao pravo kada je
rekao da sve tee.
- Zato to postoji nekoliko elemenata. Samo se sastav mijenja, a ne sami
elementi.
- Tono. Empedoklovo stajalite, koje posreduje izmeu dvaju suprotnih
stavova, Hegel naziva negacijom negacije.
- Koje rijei!
- On ta tri stupnja spoznaje takoer zove tezom, antitezom i sinte
zom. Moe se, na primjer, rei da je Descartesov racionalizam teza kojoj se

308
 SOFIjIN SVIJET

zatim suprotstavlja Humeova empiristika antiteza. Meutim, ova se su-

protnost, sukob izmeu dvaju razliitih naina miljenja, ukida Kantovom
sintezom. Kant je u neemu dao za pravo racionalistima, a empiristima u
neem drugom. Takoer je tvrdio da su obje strane pogrijeile u nekim va-
nim pitanjima. Meutim, povijest ne zavrava s Kantom. Kantova je sin-
teza polazite novog trolanog lanca misli, trijade. Jer, sintezi se su-
protstavlja nova antiteza.
- To zvui jako teoretski.
- Da, to je teorija. No, Hegel ne eli povijesti nametnuti nikakvu she
mu. Smatrao je da se dijalektiki obrazac moe proitati iz povijesti. Tvrdio
je, stoga, da je otkrio stanovite zakonitosti razvoja razuma, to jest napredo
vanja svjetskog duha kroz povijest.
- Shvaam.
- Meutim, Hegelova dijalektika ne odnosi se samo na povijest. Kad
neto raspravljamo, takoer mislimo dijalektiki. Pokuavamo ui u trag
nedostacima nekog miljenja. Hegel je to zvao negativnim miljenjem. No,
kad pronaemo nedostatke nekog miljenja, zadravamo ono to vrijedi.
- Molim primjer!
- Kad socijalist i konzervativac zajedno pokuavaju rijeiti kakav dru
tveni problem, ubrzo e se razotkriti suprotnosti izmeu dvaju naina milje
nja. To ne znai da jedan misli krivo, a drugi tono. Zapravo je mogue da
su obojica malo u pravu, a malo u krivu. Kako rasprava pomalo napreduje,
na kraju e se kritikim putem iz miljenja obojice izluiti ono najbolje.
- Nadajmo se.
- No, usred neke rasprave, nije uvijek lako utvrditi to je razumno. Na
povijesti je da pokae to je krivo, a to pravilno. to je umno, to je
zbiljsko.
- Ono to preivi je dakle pravilno.
- Ili obrnuto: pravilno je ono to preivi.
- Ima li kakav majuni primjer?
- Prije 150 godina mnogi su se borili za emancipaciju ena. Mnogi su se
zagrieno borili protiv nje. Kada danas iznesemo argumente obiju strana,
nije teko odluiti iji su razumniji. Ali, ne smijemo zaboraviti da je lako
biti general poslije bitke. Pokazalo se da su borci za emancipaciju imali
pravo. Mnogi bi se sigurno sramili kad bi u tisku vidjeli to je njihov djed o
tome rekao.
- I ja mislim. Sto je Hegel smatrao?

309
JOSTEIN GAARDER

- O emancipaciji?
- Zar ne priamo o tome?
- Hoe li uti jedan citat?
- Da, rado!
- Razlika izmeu mukarca i ene je kao izmeu ivotinje i biljke,
napisao je. ivotinja vie odgovara mukarevu karakteru, biljka eninom,
jer je njezin razvoj miran, a princip mu je neodreeno jedinstvo osjeaja.
Ako su ene na elu vlade, drava je u opasnosti jer one ne postupaju prema
zahtjevima opinstva, nego prema sluajnim sklonostima i miljenjima. ene
se takoer obrazuju - nitko ne zna kako - kao da udiu ideje, vie kroz ivot
nego usvajanjem znanja. Mukarac, meutim, svoj poloaj postie samo
borbom za misli i velikim tehnikim naporima.
- Hvala ti, to je dovoljno! Mislim da sline citate ne elim uti.
- Meutim, ovaj je navod sjajan primjer da se shvaanja o tome to je
razumno neprestano mijenjaju. To takoer pokazuje da je Hegel dijete
svoga vremena. A i mi isto. Niti naa naravna shvaanja nee podnijeti
kunju vremena.
- Ima kakav primjer?
- Ne, nemam.
- Zato ne?
- Zato to bih onda uzeo neto to se ve mijenja. Ne mogu, na primjer,
rei da je glupo voziti auto jer zagauje prirodu. S time se ve mnogi slau!
Zato bi taj primjer bio lo. Povijest e pokazati da puno onoga to danas
doivljavamo kao normalno nee izdrati povijesni sud.
- Razumijem.
- Osim toga, moemo si pribiljeiti neto drugo: ba zato to su mnogi
mukarci u Hegelovo doba prostaki verglali o eninoj podreenosti, sami
su tako ubrzali irenje feministikog pokreta.
- Kako to?
- Iznijeli su tezu ili poziciju. Razlog da je to uope bilo potrebno bio
je da su se ene poele buniti. Jer, nije potrebno razmiljati o neemu o emu
se svi slau. I to su otrije bile njihove rijei o eninoj podreenosti, to je
negacija postajala snanija.
- Mislim da mi je jasno.
- Dakle, moe se rei da je najbolje imati zagriene protivnike. to su
ekstremniji, to e snanija biti reakcija. Zato se i kae dolijevati ulje na
vatru.

310
 SOFIJIN SVIJET

- Meni je trenutano doliveno malo previe ulja.

- Logiki ili filozofski gledano, esto i meu dvama pojmovima postoji
dijalektiki sukob.
- Moe primjer?
- Razmiljam li o pojmu bitak, neizostavno bih morao uvesti suprotan
pojam, naime nebitak. Ne moe misliti o tome da postoji, a da odmah ne
pomisli da nee postojati zauvijek. Sukob izmeu bitka i nebitka ukida
se pojmom bivanje. Jer, kad neto biva, znai da na neki nain i jest i nije.
- Razumijem.
- Hegelov je razum, dakle, dinamian razum. Budui da je zbilja proeta
sukobima, opis te zbilje takoer mora biti pun sukoba. Evo primjera: pria
se da je danski atomski fiziar Niels Bohr nad svoja ulazna vrata objesio
potkovu.
- To donosi sreu.
- Ali, to je praznovjerje, a Niels Bohr je prije bio sve drugo nego prazno
vjeran. Jednom ga je posjetio neki prijatelj i primijetio: Pa valjda ne vjeruje
u takve stvari. Ne, odgovorio mu je Niels Bohr, ali uo sam da ipak
pomae.
- Nemam rijei.
- Odgovor je prilino dijalektian, reklo bi se proturjean. Niels Bohr,
koji je slino naem pjesniku Vinjeu, bio poznat po dvosmislenostima,
rekao je jednom sljedee: Postoje dvije vrste istina: povrinske, kojih je
suprotnost oigledno kriva, i duboke, kojih je suprotnost jednako tona.
- Kakve su to istine?
- Ako ja na primjer kaem da je ivot kratak...
- Onda se ja slaem.
- Ali, drugom bih prilikom mogao rairiti ruke i rei da je ivot dug.
- Ima pravo. I to je na neki nain istina.
- Na kraju ti moram ispriati o sluaju gdje dijalektiki sukob moe
izazvati spontano djelo koje vodi iznenadnoj promjeni.
- Dobro!
- Zamisli djevojicu koja majci stalno govori: Da, mama, Dobro,
mama, Kako ti kae, mama, Da, odmah u to uiniti, mama.
- Jeim se.
- Mamu pomalo ivcira to joj je ki uvijek tako posluna. Na kraju
povie: Nemoj biti toliko posluna! A djevojica joj odgovori: Neu,
mama!

311
JOSTEIN GAARDER

- Ja bih je oamarila.
- Bi, zar ne? to bi uinila da je ona umjesto toga odgovorila: Ba hou
biti posluna!
- Bio bi to udan odgovor. Moda bih joj i onda opalila amar.
- Situacija se, drugim rijeima, zaglavila. Dijalektiki se sukob tako za
otrio da promjena mora nastupiti.
- Misli, pljuska?
- Morali bismo spomenuti posljednju znaajku Hegelove filozofije.
- Ja ne idem nikamo.
- Sjea se da smo rekli da su romantiari bili individualisti.
- Zagonetni put vodi prema unutra.
- Taj individualizam susree svoju negaciju, ili suprotnost, u Hegelo-
voj filozofiji. Hegel je naglaavao vanost takozvanih objektivnih sila. Pod
time razumijeva obitelj i dravu. Moglo bi se rei da je Hegel pojedinca
promatrao sa skepsom. Smatrao je da je pojedinac organski dio zajednice.
Razum ili svjetski duh vidljiv je tek iz meuljudskih odnosa.
- Objasni to!
- Razum se prije svega ukazuje u jeziku. A jezik je neto u to ulazimo
roenjem. Norveki se jezik savreno dobro snalazi bez g. Hansena, ali se g.
Hansen ne snalazi bez norvekog jezika. Dakle, ne stvara pojedinac jezik,
nego jezik stvara pojedinca.
- To je valjda istina.
- Kao to pojedinac roenjem ulazi u jezik, tako ulazi i u svoje povijesne
okolnosti. Nitko se prema tim okolnostima ne odnosi slobodno. Tko ne
nae svoje mjesto u dravi, nepovijesno je bie. Moda se sjea, ova je
misao bila vana i velikim atenskim filozofima. Kao to se drava ne moe
zamisliti bez graana, tako se graani ne mogu zamisliti bez drave.
- Shvaam.
- Prema Hegelu, drava je neto vie od pojedinog graanina. tovie,
ona je neto vie od zbroja svih graana. Prema Hegelu se ovjek ne moe
ispisati iz drutva. Oni koji na drutvo u kojem ive samo slijeu rameni
ma, i ele nai same sebe, izgledaju kao lude.
- Ne znam ba da li se slaem, ali dobro.
- Prema Hegelu, pojedinac ne nalazi sama sebe, nego svjetski duh.
- Svjetski duh nalazi sama sebe?
- Hegel kae da se svjetski duh vraa sebi samom u tri koraka. To
znai da u tri koraka dobiva svijest o sebi.

312
 SOFIJIN SVIJET

- Samo naprijed!
- Najprije se svjetski duh osvjeuje u pojedincu. Hegel to zove subjek
tivnim duhom. Vii stupanj svijesti postie u obitelji, drutvu i dravi. To
Hegel naziva objektivnim duhom, jer se taj duh pokazuje u meuljudskim
odnosima. A posljednji stupanj je...
-A ha ?
- Svjetski duh dosie najvii oblik samospoznaje u apsolutnom duhu.
A apsolutni duh su umjetnost, religija i filozofija. Meu njima filozofija je
najvii oblik duha, jer svjetski duh u filozofiji razmatra svoju djelatnost u
povijesti. Dakle, svjetski duh tek u filozofiji susree sama sebe. Moe se
rei da je filozofija zrcalo svjetskog duha.
- Ovo je toliko zagonetno da mislim da mi treba malo vremena kako bih
to probavila. Ali, sviaju mi se tvoje posljednje rijei.
- Rekao sam da je filozofija zrcalo svjetskog duha.
- Lijepo. Misli li da to ima veze s mjedenim zrcalom?
- Kad ve pita, ima.
- to ti to znai?
- Budui da se stalno govori o tom mjedenom zrcalu, pretpostavljam
da je posebno vano.
- Onda si valjda razmiljao o kakvom se znaenju radi?
- Ne, ne. Samo sam rekao da se zrcalo ne bi toliko esto spominjalo kad
ne bi bilo posebno vano za Hilde i njezina oca. A kakva je njegova vanost,
to samo Hilde zna.
- Je li to romantina ironija?
- Nemogue pitanje, Sofie.
- Zato?
- Pa ne bavimo se mi takvim stvarima. Mi smo samo bespomone rtve
te ironije. Ako kakvo pretjerano veliko dijete nacrta neto na papir, onda ne
moemo papir upitati to crte predoava.
-Jeim se.

313
 KIERKEGAARD

...Europa na putu u bankrot...

Hilde pogleda na sat. Ve je prolo etiri. Odloi fascikl na stol pa se sjuri u kuhinju.
Morala je pouriti u spremite za amce prije nego to majka odustane od ekanja. U
trku je bacila pogled na mjedeno zrcalo.
Pristavila je vodu za aj i bjesomunom brzinom sloila nekoliko sendvia.
O da, naalit e se ona s ocem. Hilde se sve vie i vie smatrala saveznicom Alberta
i Sofie. ala bi trebala poeti ve u Kopenhagenu...
Uskoro se s velikim pladnjem spustila u spremite.
- Evo uine - ree.
Majka je u ruci drala kocku omotanu staklenim papirom. Sklonila je kosu s ela;
i u njoj je bilo malo pijeska.
- Ali, onda emo preskoiti ruak.
Sjele su na mol da jedu.
- Kad stie tata?
- U subotu. Pa to valjda zna.
- Ali kada? Zar nisi rekla da najprije slijee u Kopenhagen?
-Da...
Majka je vakala kriku kruha s jetrenom patetom i krastavcima.
- ...stie u Kopenhagen oko pet sati. Avion za Kristiansand ide u osam i
etvrt. Mislim da slijee na Kjevik u pola deset.

314
 SOFIJIN SVIJET

- Onda mora provesti nekoliko sati na Kastrupu...

- Kako molim?
- Ne, nita... samo sam se pitala kako putuje.
Jele su. Kad je Hilde procijenila da je prolo dovoljno vremena, upita:
Jesi li se u zadnje vrijeme ula s Annom i Oleom?
- Da, dogodi se da zvrcnu. Dolaze kui na godinji negdje u srpnju.
- Ne prije?
- Mislim da ne.
- To znai da su ovaj tjedan u Kopenhagenu...
- Pa dobro to je ovo, Hilde?
- Nita. O neemu moramo priati.
- Ali, ve si dva puta spomenula Kopenhagen.
- Ozbiljno?
- Pa zakljuile smo da tata usput slijee u...
- Sigurno sam se zato sjetila Anne i Olea.
im su zavrile s jelom, Hilde stavi tanjurie i alice na pladanj.
- Moram nastaviti s itanjem, mama.
- Da, izgleda da mora...
Nije li se tu ula trunka prijekora? Bile su se dogovorile da e zajedno
urediti amac prije nego to se tata vrati kui.
- Tati sam nekako obeala da u proitati knjigu do njegova dolaska.
- To je ba blesavo. Jedna je stvar da ga nema, ali onda ne mora dirigirati
svime to se dogaa kod kue.
- Kad bi ti samo znala ime on sve dirigira - ree Hilde zagonetno. - I
koliko u tome uiva.
Zatim ode u svoju sobu i nastavi itati.

Iznenada, Sofie zau kucanje na vratima. Alberto je strogo pogleda:

- Ne damo se uznemiravati.
Netko pokuca snanije.
- Priat u ti o danskom filozofu kojeg je jako raestila Hegelova filozo
fija, ree Alberto.
Netko sada pokuca takvom jainom da su se itava vrata zatresla.
- Naravno, to samo major alje nekakvu fantastinu osobu da vidi ho
emo li se uhvatiti na lijepak - nastavi Alberto. - To ga nita ne kota.

315
JOSTEIN GAARDER

- No, ne otvorimo li i ne vidimo tko je, nita ga ne stoji da sravni kuu

sa zemljom.
- Moda ima pravo. Pa, da otvorimo.
Pou prema vratima. Budui da je kucanje bilo tako snano, Sofie je oekivala neku
ogromnu osobu. No, vani na stubama stajala je malena djevojica duge svijetle kose,
obuena u arenu ljetnu haljinu. U ruci je drala dvije boice, jednu crvenu a drugu
plavu.
- Zdravo ree Sofie. Tko si ti?
- Ja se zovem Alica - ree djevojica uz srameljiv naklon.
- To sam si i mislio - zakima Alberto. - To je Alica u Zemlji udesa.
- Kako je samo dola ovamo?
Alice odgovori:
- Zemlja udesa je posve bezgranina zemlja. To znai da je Zemlja
udesa posvuda - otprilike kao i UN. Naa bi zemlja stoga trebala postati
poasnom lanicom UN-a. Trebali bismo imati svoje predstavnike u svim
odborima. Jer, UN takoer potjee iz ljudske zemlje udesa.
- Huh, taj major! - brundao je Alberto.
- I to radi ovdje? - upita Sofie.
- Moram Sofiji predati ove filozofske boice.
Potom prui Sofiji boice. Obje su bile od prozirnog stakla; u jednoj je bila crvena
tekuina, a u drugoj plava. Na crvenoj je boici pisalo: POPIJ ME, a na plavoj: POPIJ
I MENE.
Sljedeeg trena pored kolibe projuri bijeli zec. Hodao je uspravljen na dvije noge;
osim toga, na sebi je imao prsluk i sako. Tono ispred kolibe izvadi depni sat iz prsluka
i ree:
- O zaboga, kasnim, kasnim!
I nastavi trati. Alica potra za njim. U trku se ponovno pokloni i ree:
- Opet poinje.
- Pozdravi Dinu i Kraljicu! - povika Sofie za njom.
I tako je nestala. Alberto i Sofie ostadoe na stubama prouavati boice.
- POPIJ ME, POPIJ I MENE - proita Sofie. - Ne znam usuujem li se.
Moda je unutra otrov.
Alberto samo slegne ramenima.
- Stiu od majora, a sve to stie od majora je svijest. Dakle, to je samo
tobonje pie.
Sofie odvrne ep crvene boice pa je oprezno priblii ustima. Sok je bio slatkog,
udnog okusa, ali to je bila samo jedna stvar. Istovremeno se neto poelo dogaati s
okolinom.

316
 SOFIJIN SVIJET

Kao da su se jezerce, uma i koliba slile u jedno. Uskoro je sve to je

vidjela bila jedna osoba, a ta osoba bila je Sofie. Ona baci pogled na Alberta,
ali kao da je i on bio dio Sofijine due.
- udno - ree. - Vidim sve to i prije, samo to je sada sve povezano.
Osjeam da je sve jedna svijest.
Alberto kimne - kao da je Sofie kimnula sama sebi.
- To je panteizam ili filozofija jedinstva ree on. To je svjetski duh
romantiara. Oni su sve doivljavali kao jedno veliko ja. Hegel takoer:
on se odnosio skeptino prema pojedincu i sve je promatrao kao izraz jed
nog svjetskog razuma.
Da otpijem malo iz druge boice?
Pa to pie na njoj.
Sofie odvrne ep plave boice pa potegne velik gutljaj. Ovaj je sok bio
malo kiseliji i vie je osvjeavao od crvenog. Okolina se opet iznenada stala
mijenjati. U sekundi je djelovanje crvene tekuine nestalo; stvari su se vratile
na staro mjesto. Alberto je bio Alberto, umsko drvee bila su stabla u umi,
a jezercu se vratio njegov oblik.
To je trajalo samo sekundu. Sve to je Sofie vidjela, nastavilo se udalja-
vati jedno od drugog. uma vie nije bila uma - i najmanje drvo istupilo je
sada kao svijet za sebe. I najmanja granica bila je udo o kojem se moglo
ispriati tisuu pria.
Jezerce je odjednom postalo neizmjerno more - ne po dubini ili irini,
nego po svijetleim detaljima i zakuastim zavojima. Sofie je shvatila da bi
mogla provesti cijeli ivot promatrajui to jezero, a ak bi i po zavretku
ivota jezero ostalo nedokuivom tajnom.
Podigla je pogled prema kronji jednog drveta. U njoj su se tri vrapia
zabavljala udesnom igrom. Sofie je nekako znala da su vrapii tamo bili i
kad je popila crvenu tekuinu, ali onda ih ipak nije dobro vidjela. Crvena
boica izbrisala je sve suprotnosti i sve individualne razlike.
Sofie skoi s kamene stube na kojoj su stajali i isprui se po travi. Otkrila
je nov svijet - kao kad ovjek zaroni duboko i prvi put otvori oi pod
vodom. U mahovini, meu upercima trave i slamkama, vrvjelo je od ivah-
nih detalja. Sofie ugleda pauka kako nepokolebljivo i vrsto puzi po maho-
vini... crvenu lisnu u kako juri gore-dolje po slamki trave... pravu malu
vojsku mrava kako u travi ima radnu akciju. ak je i svaki pojedini mrav
podizao noge na svoj nain.
Najudnije je ipak bilo kad je ustala i pogledala Alberta, koji je jo
stajao na pragu kolibe. Vidjela je udesnu osobu, bio je kao ovjek s drugog

317
JOSTEIN GAARDER

planeta ili kao lik iz neke druge bajke. Istovremeno je i sebe doivjela na nov nain,
kao izvanrednu osobu. Ne samo kao ovjeka, i ne samo kao petnaestogodinju
djevojku. Ona je Sofie Amundsen, nitko drugi do nje.
- to vidi? - upita Alberto.
- Vidim da si ti udan svat.
- Ma nemoj!?
- Mislim da nikad neu moi razumjeti kako je biti netko drugi. Nijedan
ovjek na svijetu ne nalikuje drugome.
- A uma?
- Vie nije povezana. Izgleda kao svemir pun udesnih pria.
- To sam si i mislio. Plava boica je individualizam. Ona je, na primjer,
reakcija Sorena Kierkegaarda na romantinu filozofiju jedinstva. Ona je ta
koer jedan drugi Danac koji je bio Kierkegaardov suvremenik. Rije je o
poznatom piscu bajki, H. C. Andersenu. On je imao puno smisla za neshva
tljivo bogatstvo detalja u prirodi. Filozof koji je isto primijetio dobrih stoti
nu godina ranije bio je Nijemac Leibniz. On je na Spinozinu filozofiju jedin
stva reagirao kao Soren Kierkegaard na Hegela.
- Sluam te, ali ti si istovremeno tako udan da mi dolazi da se smijem.
- Razumijem. Onda potegni iz crvene boice, pa emo sjesti natrag na
prag. Rei emo nekoliko rijei o Kierkegaardu prije nego to zavrimo po
sao za danas.
Sofie sjedne na stubu pored Alberta. Ispije gutljaji iz crvene boice, i sve se
opet pone skupljati. Zapravo se malo previe skupilo, jer se Sofiji ponovno inilo da
nije bilo nikakvih znaajnih razlika meu stvarima. Zato je morala tek liznuti grli
plave boice, i svijet je bio kao i prije Alicinog posjeta.
- Ali, to je istina? - upita Sofie. - Prua li crvena ili plava tekuina pravi
doivljaj?
- I crvena i plava, Sofie. Ne moemo rei da su romantiari pogrijeili,
zato to postoji samo jedna zbilja. Moda su bili previe jednostrani.
- to je onda s plavom boicom?
- Mislim da je Kierkegaard iz nje potegnuo nekoliko dobrih gutljaja.
Barem je imao oko za vanost pojedinca. Ta mi nismo samo djeca svog
vremena. Svatko je od nas izvanredni pojedinac koji samo jednom ivi.
- A to se Hegela nije posebno ticalo?
- Ne, njega su vie zaokupljale osnovne povijesne smjernice. Upravo je
to uzrujalo Kierkegaarda. Smatrao je da su romantina filozofija jedinstva i

318
 SOFIJIN SVIJET

Hegelova povijesnost utopile pojedinevu odgovornost za vlastiti ivot.

Kierkegaard zato misli da su i Hegel i romantiari na isto brdo tkani.
- Shvaam zato je bio ljut.
- Soren Kierkegaard rodio se 1813. g., a otac ga je strogo odgojio. Od
oca je naslijedio religioznu potitenost.
- To ne sluti na dobro.
- Zbog svoje potitenosti bio je prisiljen raskinuti zaruke, to kopen-
hakoj buroaziji nije bilo milo. Tako je rano postao izopenikom i predme
tom rugla. Ipak, s vremenom se stao otro braniti. Sve je vie postajao ono
to je Ibsen kasnije zvao neprijatelj naroda.
- Zbog raskinutih zaruka?
- Ne, ne samo zbog toga. Posebno potkraj ivota pisao je iscrpnu, sna
nu kulturnu kritiku. Cijela je Europa na putu u bankrot, rekao je. Sma
trao je da ivi u doba bez ikakvih strasti i obaveza. Posebno je reagirao na
mlakost Crkve. Bio je nemilosrdan kritiar onoga to bismo mogli nazvati
nedjeljnim kranstvom.
- Danas je bolje govoriti o krizmanikom kranstvu. Mnogi se danas
krizmaju samo zbog poklona koje dobijaju.
- Da, znai shvatila si. Kierkegaardu je kranstvo toliko zadivljujue i
toliko protivno razumu da je izbor morao biti ili - ili. Ne moe se biti
malo ili donekle kraninom. Jer, ili je Isus na Uskrs ustao od mrtvih -
ili nije. Ako je zaista ustao od mrtvih, ako je zaista umro za nas - onda je to
toliko neodoljivo da mora proeti itav na ivot.
- Jasno mi je.
- No, Kierkegaard je doivio da se veina ljudi, zajedno sa Crkvom,
proraunato odnosi prema religioznim pitanjima. Mislio je da vjera i ra-
zum jedno drugom odgovaraju kao vatra i voda. Nije dovoljno vjerovati da
je kranska vjera istinita; kranska vjera znai slijediti Krista.
- Kakve to veze ima s Hegelom?
- No da, moda smo poeli s krive strane.
- Onda predlaem da krene natrake i pone nanovo.
- Kierkegaard je poeo studirati teologiju kao sedamnaestogodinjak, ali
su ga pomalo sve vie zaokupljala filozofska pitanja. Sa 27 godina magistri-
rao je radom O pojmu ironije. U njemu se razraunava s romantinom
ironijom te s neobaveznim romantiarskim igranjem iluzijom. Kao suprot
nost tom obliku ironije postavlja sokratovsku ironiju. I Sokratu je ironija
bila korisno sredstvo, ali on ju je koristio kako bi izmamio najdublju ivotnu

319
JOSTEIN GAARDER

spoznaju. Suprotno romantiarima, Sokrat je bio ono to Kierkegaard zove

egzistencijalnim misliocem. To je mislilac koji u filozofsko razmatranje uvlai itavu
svoju egzistenciju.
- Dobro.
- Nakon raskidanja zaruka, Kierkegaard je 1841. otputovao u Berlin,
gdje je, meu ostalim, sluao Schellingova predavanja.
-Je li upoznao Hegela?
- Ne, Hegel je umro deset godina prije, ali Hegelov duh isticao se ne
samo u Berlinu, nego i u velikom dijelu Europe. Njegov se sustav koristio
kao neka vrsta potpunog objanjenja svakojakih pitanja. Kierkegaard je tvr
dio da su objektivne istine, kojima je hegelovska filozofija toliko zaoku
pljena, potpuno nebitne za egzistenciju pojedinca.
- A kakve su istine bitne?
- Nai Istinu s velikim I, ui Kierkegaard, manje je vano nego nai
istine koje su vane za ivot pojedinca. Vano je nai istinu za me. Na taj
nain postavlja individuuma - to jest pojedinca - nasuprot sustavu. Kier
kegaard smatra da je Hegel zaboravio da je i sam ovjek. O hegelovskom
tipu profesora pie sljedee: Dok duboko zamiljeni, uzvieni gospodin Pro
fesor obrazlae cijelo postojanje, u svojoj je rastresenosti zaboravio kako se
zove: da je ovjek, naprosto ovjek, a ne nekakve fantastine 3/8 nekog .
- A to je, prema Kierkegaardu, ovjek?
- Na to se ne moe openito odgovoriti. Kierkegaarda uope ne zanima
nekakav opevaei opis ovjekove prirode ili ljudskog bia. Vana je egzi
stencija pojedinca. A ovjek ne proivljava svoju egzistenciju za pisaim
stolom. Kada ovjek djeluje - posebno kada donosi vane odluke - on se
odnosi prema vlastitoj egzistenciji. Postoji pria o Buddhi koja moe osvije
tliti to Kierkegaard misli.
- O Buddhi?
- Da, jer i Buddhina filozofija polazi od ljudske egzistencije. Bio jednom
jedan redovnik kojemu se inilo da Buddha nejasno odgovara na pitanja o
tome to je svijet i to je ovjek. Buddha mu odgovori priom o ovjeku
kojeg je ranila otrovna strijela. Ranjenik nije iz istog teoretskog interesa
htio upitati od ega je strijela napravljena, kakav je otrov na njoj, ili pod
kojim je kutom pogoen.
- Valjda je htio da mu netko izvue strijelu i izlijei ranu?
- Zar ne? Jer, to je vano za njegovu egzistenciju. Buddha i Kierkegaard
jasno su osjeali da egzistiraju vrlo kratko. I kao to rekoh: ovjek ne sjeda
za pisai stol spekulirajui o prirodi svjetskog duha.

320
 SOFIJIN SVIJET

- Razumijem.
- Kierkegaard je takoer rekao da je istina subjektivna. To ne znai da
je time htio rei da je svejedno to vjerujemo ili mislimo. Smatrao je da su
najvanije istine osobne. Samo takve istine su istine za me.
- Ima li kakav primjer subjektivne istine?
- Vano je pitanje, primjerice, je li kranstvo istinito. Prema tom pitanju
ovjek se ne moe postaviti teoretski ili akademski. Za nekog tko je svjestan
sebe u egzistenciji, to je pitanje ivota ili smrti. O tome se dakle ne raspra
vlja samo radi raspravljanja. Tome se ovjek pribliava s najveom strasti, iz
sveg srca.
- Shvaam.
- Padne li u vodu, nema teoretski stav prema tome hoe li se utopiti ili
nee. U tom sluaju, pitanje ima li u vodi krokodila nije zanimljivo ili
nezanimljivo. Tada je to pitanje ivota ili smrti.
- Ne, hvala.
- Dakle, moramo razlikovati filozofsko pitanje o postojanju Boga i stav
pojedinca prema tom pitanju. Pred tim je pitanjima svaki pojedinac posve
sam. Osim toga, takvim se vanim pitanjima moemo pribliiti samo putem
vjere. Stvari koje spoznajemo razumom su, prema Kierkegaardu, posve ne
vane.
- E, to mi mora objasniti!
- 8 + 4 = 12, Sofie. To znamo posve sigurno. To je primjer razumskih
istina o kojima su svi filozofi nakon Descartesa priali. Ali, zar da to uklju
imo u veernju molitvu? Hoemo li o tome moz gati kad jednoga dana
budemo leali na samrti? Ne, te su istine moda objektivne i ope, ali su
za egzistenciju pojedinca sasvim nebitne.
v
- Sto je s vjerom?
- Ne moe znati je li ti netko oprostio nakon to si uinio neto loe, i
to je ba zato vano za tvoju egzistenciju. To te pitanje ivo zaokuplja. Ne
moe znati ni voli li te netko. U to samo moe vjerovati, moe se tome
nadati. Meutim, to je za tebe vanije nego to to suma kutova u trokutu
iznosi 180. Inae, nitko ne razmilja o naelu uzronosti ili o oblicima
opaanja pri prvom poljupcu.
- Ne, to bi doista bilo luckasto.
- Vjera je ponajprije vana za religiozna pitanja. Kierkegaard je napisao:
Ako mogu Boga shvatiti objektivno, onda ne vjerujem, ali ba stoga to ne
mogu, moram vjerovati. elim li ostati u vjeri, moram neprestano paziti

321
JOSTEIN GAARDER

kako bih sauvao objektivnu nesigurnost; da se ja u objektivnoj nesigurnosti nalazim

na 70.000 kubika vode, ali da ipak vjerujem.
- Teke rijei.
- Ranije su mnogi pokuavali dokazati postojanje Boga - ili ga barem
shvatiti razumom. No, smire li ovjeka ti dokazi Boga, ti razumski argumen
ti, onda on gubi vjeru - a time i religioznu iskrenost. Jer, nije bitno je li
kranstvo istinito, nego je li istinito za mene. U srednjem je vijeku ta misao
bila izraena rijeima: credo quia absurdum.
- Ma nemoj.
- To znai vjerujem jer se kosi s razumom. Kad bi se kranstvo obra
alo razumu, a ne naim drugim svojstvima, onda ono ne bi bilo pitanje
vjere.
- Sad mi je jasno.
-Dakle, vidjeli smo to Kierkegaard razumijeva pod egzistencijom, to
razumijeva pod subjektivnom istinom, te kako shvaa pojam vjere. Ta tri
pojma nastala su kao kritika filozofske tradicije, posebno Hegela. Meutim, tu se
krije i prava kritika civilizacije. Smatrao je da se ovjek u modernom graanskom
drutvu pretvorio u publiku ili javnost, a najistaknutije obiljeje gomile je
neobavezno prianje. Danas bismo moda rekli konformizam, to jest da svi
misle i prihvaaju isto, ali bez ikakve strasti.
- Pitam se, nema li Kierkegaard starih rauna s Jorunninim roditeljima.
- Ali, ponekad je u kritici bio nemilosrdan. Bio je otro pero, s jetkim smi
slom za ironiju. Znao je, na primjer, ispaliti: Gomila je la, ili: Istina je
uvijek u manjini. Takoer je tvrdio da veina ljudi ima neozbiljan stav
prema ivotu.
-Jedno je skupljati Barbie lutkice. Malo je gore biti Barbie lutkica...
- Ovo nas vodi Kierkegaardovu uenju o tri stadija na ivotnom putu.
- to si rekao?
- Kierkegaard je mislio da postoje tri razliita ivotna stava. On ih zove
stadijima. To su: estetski stadij, etiki stadij i religiozni stadij. Rije
stadij koristi kako bi naglasio da ovjek moe ivjeti na jednom od niih
stadija pa iznenada skokom prijei na vii. No, mnogi ljudi ive na istom
stadiju itav ivot.
- Slutim da uskoro stie objanjenje. Osim toga, eljela bih doznati na
kojem se stadiju sama nalazim.
- Onaj tko ivi na estetskom stadiju ivi u trenutku i stalno je u potrazi
za uitkom. Dobro je ono to je lijepo, divno i ugodno. Takva osoba u

322
 SOFIJIN SVIJET

cijelosti ivi u svijetu osjetila. Estetiar je stoga rob svojih elja i raspo-
loenja. Negativno je ono to je dosadno, mrak.
- Hvala lijepo, to mi je poznato.
- Tipian romantiar zato je takoer tipian estetiar. jer, nije rije samo
o osjetilnom uitku. Onaj iji je stav prema ivotu - ih prema umjetnosti,
filozofiji kojom se on ili ona bave - neozbiljan, ivi na estetskom stadiju.
ak se i prema tuzi i patnji ovjek moe odnositi estetski, promatraki. Tu
vlada tatina. Ibsen je tipinog estetiara stvorio u liku Peera Gynta.
- Mislim da razumijem to hoe rei.
- Nalazi li ovdje sebe?
- Ne ba. No, malo me podsjea na majora.
- Moe biti, Sofie... Iako je ovo jo jedan primjer ljepljive romantine
ironije. Morala bi isprati usta,
- Sto si rekao?
- No, dobro, nisi ti kriva.
- Nastavi!
- Onaj tko ivi na estetskom stadiju, lako doivljava tjeskobu i osjeaj
praznine. Ako se to dogodi, ima nade. Prema Kierkegaardu, tjeskoba je goto
vo neto pozitivno. Ona oznaava da se ovjek nalazi u egzistencijalnoj
situaciji. Estetiar se moe odluiti za skok na vii stadij. A to ili se
dogodi ili ne. Nita ne pomae biti blizu skoka, ako se ne skoi. Rije je o
ili-ili. Nitko ne moe skoiti umjesto tebe. Mora sama izabrati.
- To je slino prestanku s piem ili drogama.
- Moda i jest. Kad Kierkegaard opisuje kategoriju odluke, podsjea
na Sokrata koji je tvrdio da svaka prava spoznaja dolazi iznutra. Izbor, koji
vodi ovjeka s estetskog na etiki ili religiozni ivotni stav, takoer mora
doi iznutra. O tome Ibsen pie u Peer Gyntu. Drugi majstorski prikaz
naina na koji egzistencijalni izbor izvire iz unutarnje nude i oaja daje
ruski pisac Dostojevski u velikom romanu o Raskoljnikovu.
- Dakle, u najboljem sluaju, ovjek izabire drugi ivotni stav.
- I tako moda poinje ivjeti na etikom stadiju. On je proet ozbi
ljnou i dosljednim izborom prema moralnim mjerilima. Ovaj ivotni stav
podsjea poneto na Kantovu etiku dunosti. ovjek pokuava ivjeti u
skladu s moralnim zakonom. Kao i Kant, Kierkegaard pozornost usmjerava
ponajprije na ljudsku narav. Nije bitno to ovjek tono smatra pravilnim ili
krivim. Bitno je da se ovjek odlui odnositi prema onome to je pravilno
ili krivo. Jer, estetiara zanima samo ono to je zabavno ili dosadno.

323
JOSTEIN GAARDER

- Ne moe li ovjek postati malo preozbiljan ivei na ovaj nain?

- Naravno. Prema Kierkegaardu ni etiki stadij nije zadovoljavajui.
Odgovoran se ovjek takoer moe umoriti od prevelike savjesnosti i brilji-
vosti. Mnogi ljudi doivljavaju tu reakciju umora u starijoj dobi. Poneki se
vraaju neobaveznom ivotu estetskog stadija. No, neki skau na religiozni
stadij. Usuuju se na velik skok u vjerskih 70.000 kubika vode. Izabiru
vjeru umjesto estetskog uitka i razumskog poziva na dunost. Iako moe
biti uasno pasti u ruke ivome Bogu, kako Kierkegaard kae, ovjek tek
tada nalazi spas.
- Kranstvo, dakle.
- Da, Kierkegaardu je religiozni stadij kranstvo. Ali, on je snano
utjecao i na nekranske mislioce. U 20. stoljeu razvila se opsena filozofi
ja egzistencije, nadahnuta ovim danskim misliocem.
Sofie pogleda na sat.
- Skoro je sedam. Moram pouriti kui. Mama e poludjeti.
Ona mahne uitelju filozofije pa potri prema jezeru i amcu.

324
 MARX

... bauk krui Europom...

Ustavi iz kreveta, Hilde stane kraj prozora koji je gledao na zaljev. Subotu je
zapoela itanjem o Sofijinu 15. roendanu. Dan prije je Hilde imala roen-
dan.
Ako je tata raunao da e stii sve proitati do Sofijinog roendana, onda
je malo pretjerao. Ta cijeli je jueranji dan provela itajui. No, imao je
pravo da je preostala samo jedna roendanska estitka - ono kada su Alberto
i Sofie pjevali Happv Birthday. Hildi je bilo neugodno.
Zatim je Sofie poslala pozivnice za filozofsku vrtnu zabavu, koja e biti
istog dana kad se Hildin otac vraa iz Libanona. Hilde je bila sigurna da e se
tog dana dogoditi neto nad ime ni ona ni njezin otac nisu imali potpunu
kontrolu.
Jedno je ipak sigurno: prije nego to otac stigne do Bjerkelyja, dobro e
ga isprepadati. To je najmanje to moe uiniti za Sofiju i Alberta. Uostalom,
pozvali su je u pomo...
Majka je jo bila u spremitu za amce. Oduljavi se u prizemlje, Hilde
prie telefonskom stoliu. Pronae broj Anne i Olea iz Kopenhagena pa
redom pritisne sve brojeve.
- Anne Kvamsdal.
- Zdravo, Hilde ovdje.
- O, zdravo! Kako ide u Lillesandu?

325
JOSTEIN GAARDER

- Super, praznici su, i tako to. A za tjedan dana stie tata iz Libanona.
- Tome se sigurno raduje, zar ne, Hilde?
- Da, naravno! Zna - zato te zapravo i zovem...
-Aha?
- Mislim da slijee na Kastrup oko pet sati u subotu, 23. Jeste li onda u
Kopenhagenu?
- Vjerojatno jesmo?
- Pitam se mogu li vas zamoliti za malu uslugu?
- Taman posla da ne moe.
- Ali, zna, to ti je malo posebno. Ne znam je li provedivo.
- Sad sam ba radoznala...
Zatim Hilde stane pripovijedati. Ispriala je o fasciklu, Albertu, Sofiji, o svemu
zajedno. Nekoliko puta je morala poeti iznova jer bi ili ona i l i teta na drugom kraju ice
prasnule u smijeh. A kada je spustila slualicu, Hildin je plan bio zapeaen.
Ostaju jo samo neke pripreme ovdje u Junoj Norvekoj. No dobro - ne mora se
uriti.
Ostatak poslijepodneva i veer Hilde je provela s majkom. Na kraju su se odvezle u
Kristiansand u kino. Morale su nekako nadoknaditi jueranji dan, jer to nije bila prava
roendanska proslava. Kada su prole skretanje za aerodrom Kjevik, sloilo se jo
nekoliko komadia velike slagaiice o kojoj je neprestano razmiljala.
S itanjem velikog fascikla nastavila je tek kada je pola u krevet, kasno te veeri.

Kad se Sofie provukla kroz Tjesnac, bilo je skoro osam sati. Majka je plijevi-la cvjetne
gredice pred ulazom.
- Kuda si dola?
- Dola sam kroz ivicu.
- Kroz ivicu ?
- Zar nisi znala da je s druge strane puteljak?
- Gdje si bila, Sofie? Opet nisi dola na ruak, i to bez ikakve poruke.
- ao mi je. Vani je tako lijepo. Dugo sam etala.
Majka se tek tada uspravi iz korova pa je pogleda.
- Nisi valjda opet bila s onim filozofom?

326
 SOFIJIN SVIJET

- Zapravo jesam. Rekla sam ti da on voli etati.

- Dolazi li na vrtnu zabavu?
- Naravno, jako se raduje.
- I ja takoer. Brojim dane, Sofie.
Nije li u njezinu glasu bila trunka otrova? Za svaki je sluaj rekla:
- Drago mi je da sam pozvala i Jorunnine roditelje. Inae bi bilo malo
nezgodno.
- Pa... ja u se, bez obzira na sve, potruditi porazgovarati s tim Albertom
u etiri odrasla oka.
- Moete otii u moju sobu. Sigurna sam da e ti se dopasti.
- Jo neto. Stiglo je pismo za tebe.
- Dobro...
- Sa igom: Bataljun UN-a.
- Znai da je od Albertova brata.
- Zna to, to je zaista malo previe.
Sofie je napregnuto razmiljala. U sekundi je pronala odgovarajui od-
govor. Kao da ju je nadahnuo dobri duh.
- Rekla sam Albertu da skupljam rijetke potanske marke. A braa si
onda dobro dou.
Tim je odgovorom uspjela umiriti mamu.
- Ruak je u hladnjaku - ree majka pomirljivim tonom.
- Gdje je pismo?
- Na hladnjaku.
Sofie poleti u kuu. Omotnica je nosila ig od 15. 06. 1990. Otvorivi je,
u ruci joj se naao komadi papira:

Zar to je smiso vjenog djelovanja, U

NITA da sve stvoreno uranja!

Ne, na to pitanje Sofie nije imala odgovor. Prije nego to je ila jesti, stavila
je papiri u ormar zajedno s ostalim naplavinama koje je skupila posljednjih
tjedana. Vjerojatno e, kad doe vrijeme, doznati zato joj je to pitanje
postavljeno.

327
JOSTEIN GAARDER

Sljedeeg ju je jutra posjetila Jorunn. Nakon bedmintona, nastavile su planirati

filozofsku vrtnu zabavu. Morale su u rezervi imati nekoliko iznenaenja u sluaju
da raspoloenje oslabi.
Kad je majka dola s posla, takoer su razgovarale o vrtnoj zabavi. Majka je
neprestano ponavljala reenicu: to kota da kota. Tu nije bilo ironije.
Kao da je mislila da je filozofska vrtna zabava ono to e Sofie spustiti na
Zemlju nakon brojnih nemirnih tjedana intenzivne poduke iz filozofije.
Potkraj veeri su se o svemu dogovorile - od kolaa i lampiona u vrtu pa do
filozofskog kviza s omladinskom knjigom iz filozofije kao prvom nagradom. Ako
postoji takva knjiga; Sofie ba nije bila sigurna.
U etvrtak, 21. lipnja, samo dva dana prije Ivanja, nazvao je Alberto.
- Sofie.
I Alberto. -Kako
si?
- Izvrsno. Mislim da sam pronaao izlaz.
- Iz ega?
- Pa zna valjda iz ega. Iz ovog duhovnog ropstva u kojem ve predugo
ivimo.
-A h, to...
- No, o planu ne mogu rei ni rije prije no to ga ponemo provoditi.
- Nije li onda malo kasno? Valjda moram znati u to se uputam?
- Pa ti si naivna. Sve to kaemo, prislukuje se. Najpametnije je zato
utjeti.
- Zar je stanje stvarno tako loe?
- Naravno, dijete moje. Najvanije se mora dogoditi kad nas dvoje ne
razgovaramo.
-O...
- ivimo u izmiljenoj zbilji iza rijei jedne duge prie. Major svako
pojedino slovo tipka na jeftinom pisaem stroju. Stoga nita od onog na
papiru ne moe izbjei njegovoj panji.
- Ne, to mi je jasno. Kako se uope moemo sakriti?
- Pssst!
- Molim?
- Neto se dogaa i izmeu redaka. Tamo se ja pokuavam probiti kako
znam i umijem.

328
 SOFIJIN SVIJET

- Kopam.
- Ali, zato se i danas i sutra moramo vidjeti. U subotu je dan D! Moe
li odmah doi?
- Stiem.

Sofie dade hrane ptiicama i ribicama, Govindi izvadi velik list salate, a
Sherekanu otvori limenku maje hrane. Odlazei, ostavi zdjelicu s majom
hranom na stubama.
Onda se provukla kroz ivicu i stigla tako na puteljak s druge strane.
Prevalivi dobar dio puta, odjednom nasred vrijeska opazi veliki pisai stol.
Za pisaim stolom sjedio je postariji ovjek. Izgledalo je kao da neto ra-
una. Sofie mu prie i upita kako se zove.
Jedva da ju je pogledao.
- Scrooge - ree pa se nagne natrag nad svoje papire.
-Ja se zovem Sofie. Ti si moda poslovan ovjek?
On kimne.
- I strano bogat. Nijedan novi ne smije propasti. Zato se moram
usredotoiti na ove raune.
- Kako ti se samo da!
Sofie mu mahne pa poe dalje. Taman je prola nekoliko koraka kad
ugleda da pod jednim od visokih stabala sjedi mala djevojica, posve sama.
Na sebi je imala otrcanu odjeu; izgledala je blijeda i boleljiva. U trenu kad
je Sofie prolazila pored nje, ona zavue ruku u nekakvu vreicu pa izvadi
kutiju igica.
- eli li kupiti igice? - upita.
Sofie opipa po depu da vidi ima li sa sobom novaca. Da, nala je jednu
krunu.
- Koliko stoje?
-Jednu krunu.
Sofie djevojici prui novi, a zauzvrat u ruku dobije kutiju igica.
- Ti si moj prvi kupac u vie od stotinu godina. Ponekad umrem od
gladi, a ponekad me uzme mraz.
Sofie pomisli: nije ni udo to ovdje u umi nije prodala ni jednu ibicu.
No, onda se sjeti bogatog poslovnog ovjeka u blizini. Djevojica sa igica-
ma ne bi smjela umrijeti od gladi kad on ima toliko novaca.
- Doi ovamo - ree Sofie.

329
JOSTEIN GAARDER

Uzevi djevojicu za ruku, povede je sa sobom bogatom ovjeku.

- Morao bi se pobrinuti da ova djevojica ima bolji ivot - ree mu.
ovjek virne iz svojih papira pa ree:
- To kota, a ve sam ti rekao da nijedan novi ne smije propasti.
- Ipak, nepravedno je da si ti toliko bogat, a ova djevojica toliko siro
mana ustrajala je Sofie.
- Glupost! Pravednost postoji samo medu jednakima.
- to ti to znai?
- Ja sam ovo postigao munim radom, a rad se uvijek mora isplatiti. To
se zove napredak.
- Ma zna to!
- Ako mi ne pomogne, umrijet u - ree siromana djevojica.
Poslovni ovjek opet zirne sa svojih papira, a onda baci olovku na stol
tako da je zveknulo.
- Pa ti nisi stavka u mojim raunima. Hajde, bjei u ubonicu!
- Ako mi ne pomogne, zapalit u umu! nastavi siromana djevojica.
ovjek za pisaim stolom tek tada ustane, ali djevojica je ve bila zapalila igicu.
Pribliila ju je suhim upercima trave koji su istog trena zaplamsa-li.
Bogata rairi ruke.
- Upomo! - povika. - Crveni pijetao kukurie!
Djevojica ga pogleda smjekajui se vragolasto.
- Nisi znao da sam komunist?
Sljedeeg trena izgube se i djevojica, i poslovni ovjek, i pisai stol. Sofie ostane sama,
dok se suha trava sve ivlje rasplamsavala. Pokuala je utrnuti plamenove topui po
njima; nakon nekog vremena sve je bilo ugaeno.
Hvala Bogu! Sofie pogleda na crne uperke. U ruci je drala kutiju igica.
Pa nije valjda ona podmetnula poar?

Kad je pred kolibom srela Alberta, ispriala mu je to joj se dogodilo.

- Scrooge je krti kapitalist iz Boine pjesme u prozi Charlesa Dicken-
sa. A djevojice sa igicama se sigurno sjea iz bajke H. C. Andersena.
- Nije li udno da sam ba njih susrela u umi?
- Uope ne. Ovo nije obina uma, a danas emo govoriti o Karlu Mar-
xu. Moda je dobro da si vidjela primjer ogromnih klasnih suprotnosti iz

330
 SOFIJIN SVIJET

sredine prolog stoljea. Uimo u kuu. Unutra smo ipak malo vie zatieni
od majorova upletanja.
Ponovno su sjeli za stol kraj prozora koji je gledao na jezero. Sofie se jo
dobro sjeala kako je doivjela jezerce nakon to je popila plavu tekuinu.
Sada su i crvena i plava boica stajale na kaminu. Na stolu se nalazila
kopija nekog grkog hrama.
- to je to? - upita Sofie.
- Sve u svoje vrijeme, dijete moje.
Zatim Alberto pone priati o Marxu:
- Kada je Kierkegaard doao u Berlin 1841. g., moda je na Schellingo-
vim predavanjima sjedio pored Karla Marxa. Kierkegaard je napisao magi
starski rad o Sokratu. Istovremeno je Marx napisao doktorsku disertaciju o
Demokritu i Epikuru - dakle, o materijalizmu starog vijeka. Time su obojica
zacrtali put svoje filozofije.
- Kierkegaard se razvio u filozofa egzistencije, a Marx u materijalista?
- Mara je postao ono to obino zovemo historijski materijalist. No,
tome emo se ve vratiti.
-Nasta vi!
- Kierkegaard i Marx su, svaki na svoj nain, polazili od Hegelove filo
zofije. Obojica nose peat njegova naina miljenja, ali obojica su se takoer
ogradili od Hegelova svjetskog duha, to jest od Hegelova idealizma.
- Moda im se to inilo previe nedoreenim.
- Sasvim sigurno. Openito se moe rei da je doba velikih filozofskih
sustava zavrilo s Hegelom. Nakon njega, filozofija kree posve novim prav
cem. Umjesto velikih spekulativnih sustava, imamo neto to bismo mogli
zvati filozofijom egzistencije ili filozofijom djelovanja. Marx je na to
mislio kad je rekao: Filozofi su svijet samo razliito tumaili, radi se o tome
da ga se izmijeni. Ove rijei obiljeavaju vanu prekretnicu u povijesti filo
zofije.
- Nakon susreta sa Scroogeom i djevojicom sa igicama, uope mi nije
teko razumjeti to je Marx time mislio.
- Marxovo miljenje ima dakle praktinu - i politiku - svrhu. Moemo
pripomenuti da nije bio samo filozof, nego i povjesniar, sociolog i ekono
mist.
- I na tim je podrujima bio pionir?
- U svakom sluaju, nijedan filozof nije vaniji za praktinu politiku. S
druge strane, moramo se uvati poistovjeivanja svega to se zove marksi-

331
JOSTEIN GAARDER

zam s Marxovim mislima. O Marxu se kae da je postao marksist oko 1845. g., ali i
nakon toga je imao potrebu naglaavati da nije marksist. -Je li Isus bio kranin?
- I o tome se, naravno, moe raspravljati.
- Dalje.
- Onome to je kasnije dobilo ime marksizam pripomagao je od prvog
trenutka Marxov prijatelj i kolega Friedrich Engels. U naem su stoljeu
Lenjin, Staljin, Mao i mnogi drugi dali svoj prilog marksizmu ili marksi-
zmu-lenjinizmu.
- Predlaem da se pokuamo drati Marxa. Rekao si da je bio histori
jski materijalist?
- On nije bio filozofski materijalist kao antiki materijalisti, ili meha
niki materijalisti 17. i 18. stoljea. No, mislio je da uglavnom materijalni
odnosi u drutvu upravljaju naim nainom miljenja. Te materijalne okol
nosti takoer utjeu na povijesni razvoj.
- To je neto drugo nego Hegelov svjetski duh.
- Hegel je tvrdio da je povijesni razvoj voen sukobom izmeu dviju
suprotnosti, koje se zatim ukidaju iznenadnom promjenom. Marx ovu mi
sao razvija. Meutim, prema Marxu, dobri Hegel dubi na glavi.
- Ne valjda cijeli ivot?
- Hegel je pod svjetskim duhom ili svjetskim umom razumijevao silu
koja tjera povijest naprijed. Marx kae da je ovo okrenuto naglavce. On je
htio utvrditi da su materijalne promjene odluujue. Dakle, duhovne okol
nosti ne stvaraju materijalne promjene, ve obrnuto. Materijalne promjene
stvaraju nove duhovne okolnosti. Marx je osobito naglaavao da ekonom
ske sile u drutvu uzrokuju promjene i tako tjeraju povijest naprijed.
- Ima li kakav primjer?
- Filozofija i znanost starog vijeka imale su isto teoretsku svrhu. Nikoga
nije previe zanimalo iskoristiti svoje znanje u svrhu praktinih poboljanja.
-Da?
- To je povezano s nainom na koji je ekonomska svakidanjica bila
organizirana. Proizvodnja se uglavnom temeljila na robovskom radu. Zato
fini graani nisu morali praktinim izumima poboljavati proizvodnju. To
pokazuje kako materijalne okolnosti proimaju filozofsko promiljanje dru
tva.
- Shvaam.
- Materijalne, ekonomske i socijalne odnose u drutvu Marx zove dru
tvenom osnovom. Kako ovjek misli u drutvu, kakve politike ustanove

332
 SOFIJIN SVIJET

postoje, kakvi zakoni postoje, a posebice kakva religija, moral, umjetnost,

filozofija i znanost postoje - to Mara naziva drutvenom nadgradnjom.
- Dakle, osnova i nadgradnja.
- A sad mi moe dodati grki hram.
- Izvoli.
- To je umanjena kopija starog Partenona s Akropole. Ti si ga ak vidjela
uivo.
- Misli na videu.
- Vidi da graevina ima vrlo elegantan, dotjeran krov. Moe biti da se
ba krov i njegova fasada prvi primjeuju. To moemo nazvati nadgrad
njom. Meutim, krov ne moe lebdjeti.
- Ne, dre ga stupovi.
- Graevina ima izrazito jake temelje ili osnovu koja nosi cijelu kon
strukciju. Marx misli da materijalni odnosi podiu svaku misao i ideju u
drutvu. Tako je drutvena nadgradnja odraz drutvene osnove.
- Hoe rei da je Platonova filozofija odraz lonarije i vinarstva?
- Ne, nije to ba toliko jednostavno; i Marx na to izrazito upozorava.
Drutvena osnova i nadgradnja utjeu jedna na drugu. Kad bi poricao ovu
obostranost, bio bi mehanicistiki materijalist. No, budui da Marx uvia
da izmeu osnove i nadgradnje postoji uzajaman, ili dijalektiki odnos, ka
emo da je dijalektiki materijalist. Usput si moe upamtiti da Platon
nije bio ni lonar ni vinogradar.
- Jasno mi je. Ima li jo neto o hramu?
- Da, malo. Proui osnovu hrama pa mi opii to vidi.
- Stupovi stoje na temelju koji se sastoji od tri razine ili tri stube.
- Isto tako, razlikujemo tri razine drutvene osnove. Najosnovnije je
ono to zovemo uvjetima proizvodnje. Bitno je, dakle, kakvi prirodni u-
vjeti i prirodna blaga postoje u drutvu. Mislim na okolnosti koje se tiu
klime i sirovina. One ine temeljni zid drutva, a taj odreuje granice za
vrstu proizvodnje drutva u pitanju. Time je takoer ogranieno kakvo se
drutvo i kultura mogu razviti na tom podruju.
- Na primjer, ne moe se u Sahari loviti haringa niti se u Sjevernoj
Norvekoj mogu uzgajati datulje.
- Shvatila si. Meutim, nain na koji ribari u Sjevernoj Norvekoj raz
miljaju jako se razlikuje od naina miljenja nekog nomadskog plemena.
Sljedei stupanj su proizvodne snage u drutvu. Marx misli na postojee
orue, pribor i strojeve.

333
JOSTEIN GAARDER

- U davnini su ljudi veslali u ribolov, a danas se riba lovi ogromnim

koama.
- Tu ve dotie sljedeu razinu drutvene osnove, naime vlasnike sred
stava za proizvodnju. Marx je organizaciju posla, to jest podjelu rada i
odnose vlasnitva, nazvao drutvenim odnosima proizvodnje.
- Razumijem.
- Zasad moemo zakljuiti da je nain proizvodnje nekog drutva ono
to odreuje kakve politike i ideoloke odnose nalazimo u tom drutvu.
Nije sluajno da danas razmiljamo malo drukije i da imamo drukiji moral
nego staro feudalno drutvo.
- Onda Marx nije vjerovao u prirodno pravo koje vrijedi za svako doba.
- Ne. Pitanje o moralu, prema Marxu, proizvod je drutvene osnove.
Nije, primjerice, bilo bez razloga to to su u starom seljakom drutvu rodi
telji odluivali kime e se djeca oeniti. Bilo je to pitanje nasljea imanja. U
modernom velegradu socijalni su uvjeti drukiji: ljudi susreu budueg i
votnog druga na zabavi ili u disku; ako je ljubav dovoljno jaka, nae se i
kakav stan.
-Ja ne bih nikad pristala da moji roditelji odlue za koga u se udati.
- Ne, zato to si dijete svoga vremena. Marx naglaava da uglavnom
vladajua klasa u drutvu odreuje to je pravilno, a to krivo. Jer, sva je
povijest zapravo povijest klasne borbe, to jest borba za vlast nad sredstvima
proizvodnje.
- Zar moda ljudske misli i ideje ne mijenjaju povijest?
- I da i ne. Marx je bio svjestan toga da drutvena nadgradnja moe
djelovati na drutvenu osnovu, ali poricao je da drutvena nadgradnja ima
samostalnu povijest. Ono to povijest vodi od starovjekovnog robovskog
drutva do dananjeg industrijskog drutva, ponajprije je odreeno promje
nama u drutvenoj osnovi.
- Da, to si ve rekao.
- U svim povijesnim fazama postoji sukob izmeu dviju prevladavajuih
drutvenih klasa, smatra Marx. U starovjekovnom robovskom drutvu ima
mo sukob izmeu slobodnog graanina i roba, u srednjovjekovnom feudal
nom drutvu izmeu velmoe i kmeta, a kasnije izmeu plemia i graanina.
U Marxovo doba, koje zovemo graanskim, kapitalistikim drutvom, su
kobljavaju se kapitalist i radnik, proleter. Dakle, to je sukob izmeu onih
koji posjeduju sredstva za proizvodnju i onih koji ih ne posjeduju. Budui da
vii slojevi nikome ne ele prepustiti svoju nadmo, promjena je mogua
samo putem revolucije.

334
 SOFIJIN SVIJET

- to je s komunistikim drutvom?
- Marxa je posebno zanimao prijelaz iz kapitalistikog u komunistiko
drutvo. On provodi iscrpnu analizu kapitalistikog naina proizvodnje.
No, prije nego ponemo s tim, moramo rei koju rije o Marxovu pogledu
na ljudski rad.
- Samo izvoli!
- Prije nego to je postao komunist, mladoga je Marxa zanimalo to se
dogaa s ovjekom dok radi. To je i Hegel bio analizirao. Hegel je smatrao
da postoji uzajaman, tj. dijalektiki odnos izmeu ovjeka i prirode. Kad
ovjek prerauje prirodu, prerauje i sama sebe. Drugim rijeima: kad o
vjek radi, uplee se u prirodu i daje joj svoj peat. Meutim, u procesu rada,
priroda se takoer uplee u ovjeka, te tako proima njegovu svijest.
- Reci mi to radi, i ja u ti rei tko si.
- To je ukratko Marxova poenta. Nain naeg rada proima nau svijest,
ali naa svijest takoer proima nain naeg rada. Moe se rei da se ruka
i duh obostrano odnose jedno prema drugom. Ljudska je spoznaja usko
povezana s ljudskim radom.
- Mora da je grozno biti nezaposlen.
- Da, onaj tko nema posla na neki je nain prazan. Na to je ve Hegel
obratio panju. Hegelu i Marxu rad je neto pozitivno, neto usko vezano
uz ovjekovu prirodu.
- Onda je pozitivno biti radnik?
- Da, u polaznoj toki. No, upravo ovdje Marx otro kritizira kapitali
stiki nain proizvodnje.
- Priaj o tome!
- U kapitalistikom sustavu radnik radi za drugog ovjeka. Tako je rad
neto izvan njega, neto to ne pripada njemu samom. Radnik svome radu
postaje stranac, a time i samom sebi; on gubi svoju ljudsku stvarnost. Marx
Hegelovim rijeima kae da radnik postaje -otuen.
- Budui da imam tetu koja ve dobrih dvadeset godina radi u tvornici i
pakira bombonijere, nije mi teko razumjeti to hoe rei. Ona kae da mrzi
svako jutro kad mora na posao.
- Ako mrzi svoj posao, onda na neki nain mrzi i sebe.
- U svakom sluaju mrzi bombonijere.
- U kapitalistikom je drutvu rad organiziran tako da radnik zapravo
radi kao rob druge drutvene klase. Tako radnik prenosi svu svoju radnu
snagu, a time i cijelo svoje ljudsko postojanje, na graanstvo.

335
JOSTEIN GAARDER

- Zar je stvarno tako?

- Govorimo o Marxu. Zbog toga moramo poi od drutvenih okolnosti
iz sredine prolog stoljea. A odgovor je onda jasno i glasno: da. Radnik je
imao 12-satni radni dan u ledenim tvornikim prostorijama. Plaa je esto
bila tako loa da su djeca i porodilje takoer bili prisiljeni raditi. To je
dovelo do neopisivih socijalnih uvjeta. Negdje se dio plae isplaivao u jefti
nom alkoholu, a ene su se morale prostituirati. Njihove muterije bila su
gradska gospoda. Ukratko: ovjek je u radu, u onome to bi trebalo biti
njegova plemenita oznaka, uinjen ivotinjom.
- To me ljuti.
- I Marxa je ljutilo. Istovremeno su graanska djeca svirala violinu u
velikim, toplim sobama, nakon osvjeavajue kupke. Ili bi sjela za glasovir
prije fine veere od etiri jela. Violina i glasovir svirali su se i naveer, nakon
dueg jahanja.
- Oh, kakva nepravda!
- To je i Mara mislio. 1848. g. izdaje zajedno s Engelsom komunistiki
manifest. Prva reenica tog manifesta glasi: Bauk krui Europom - bauk
komunizma.
- Bojim se.
- I buroazija se prestraila. Jer, proleteri su se poeli dizati. Hoe li uti
kako manifest zavrava?
- Hou.
- Komunisti preziru prikrivanje svojih pogleda i namjera. Oni otvoreno
izjavljuju da se njihov cilj moe postii samo nasilnim ruenjem cijelog dosa
danjeg drutvenog ureenja. Neka vladajue klase drhte pred komunisti
kom revolucijom. Proleteri u njoj nemaju izgubiti nita osim svojih okova. A
dobit e cijeli svijet. Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
- Ako su uvjeti zaista bili tako loi kako kae, mislim da bih i ja potpi
sala taj manifest. Ali, danas su okolnosti drukije?
- U Norvekoj jesu, ali ne i drugdje. Mnogi jo ive u neljudskim uvjeti
ma. Istovremeno proizvode robu koja jo vie bogati kapitaliste. Mara to
zove izrabljivanjem.
- Objasni tu rije, molim te.
- Kada radnik proizvodi neku robu, onda ona ima izvjesnu prometnu
vrijednost.
-Da?
- Ako od prometne vrijednosti oduzme radnikovu plau i druge troko
ve proizvodnje, uvijek e preostati nekakav iznos. Mara taj iznos zove probi-

336
 SOFIJIN SVIJET

tak, profit. To znai da kapitalist u svoj dep trpa vrijednost koju je radnik
stvorio, a to se zove izrabljivanje.
- Jasno mi je.
- Zatim kapitalist dio profita moe investirati u nov kapital - na primjer,
u modernizaciju proizvodne opreme. To ini kako bi svoju robu mogao
proizvoditi jo jeftinije. A nada se da e i profit porasti.
- Logino.
- Da, ini se logino. No, na tom podruju, kao i na mnogim drugim,
stvari se dugorono gledajui nee odvijati onako kako je kapitalist zamislio.
-Ka ko to?
- Marx misli da je kapitalistikom nainu proizvodnje priroeno neko
liko suprotnosti. Kapitalizam je samounitavajui ekonomski sustav zato to
mu nedostaje racionalna uprava.
- To je na neki nain dobro za potlaene.
- Da, priroeno svojstvo kapitalizma je da ide u svoju propast. Kapitali
zam je progresivan - to jest, okrenut prema budunosti - zato to je samo
stadij na putu u komunizam.
- Ima li primjer za to da je kapitalizam samounitavajui?
- Spomenuli smo da kapitalist ima dosta novca vika, te da dio tog vika
koristi za modernizaciju svog pogona. Neto odlazi i na satove violine. Osim
toga, njegova gospoda razvija skupe navike.
- Da?
- On kupuje nove strojeve i treba mu manje radnika. Time poveava
svoju konkurentnost.
- Razumijem.
- No, on nije jedini koji tako razmilja. To znai da sav proizvodni ivot
postaje djelotvorniji. Tvornice postaju sve vee, a posjeduje ih sve manje
ljudi. to se zatim dogaa, Sofie?
- Pa...
- Treba im manje radne snage. Tako sve vei broj ljudi ostaje bez posla.
Socijalni problemi neprestano rastu, ime se kapitalizam blii propasti. Ali,
kapitalizam posjeduje vie samounitavajuih osobina. Kad se sve vie profi
ta mora vezati u proizvodni alat, a da to ne stvara dovoljno velik viak kako
bi se proizvodnja nastavila po konkurentnim cijenama...
-Da?
- to onda radi kapitalist? Moe li odgovoriti?

337
JOSTEIN GAARDER

- Zaista ne znam.
- Zamisli da si vlasnik tvornice. I da ne uspijeva spojiti kraj s krajem.
Prijeti ti steaj. Pitam te: to moe uiniti kako bi utedjela novac?
- Moda sniziti plae?
- Bravo! Da, to je najpametnije to moe uiniti. No, ako su svi kapita
listi pametni kao ti - a jesu onda e radnici toliko osiromaiti da si vie
nitko nee moi priutiti da neto kupi. Kaemo da kupovna mo pada. A
onda zaista ulazimo u zaarani krug. Kapitalistikom privatnom vlasnitvu
kucnuo je posljednji as, kae Marx. Uskoro emo se nai u revolucionar
noj situaciji.
- Razumijem.
- Da ne duljim, na kraju se proleteri diu i preuzimaju vlast nad sredstvi
ma za proizvodnju.
-I onda?
- U jednom bismo razdoblju imali novo klasno drutvo, gdje proleteri
silom sputavaju graansku klasu. To Marx zove diktaturom proletarijata.
Meutim, nakon tog prijelaznog razdoblja, diktaturu proletarijata zamijenit
e besklasno drutvo ili komunizam. To je drutvo gdje su svi ljudi -
dakle, sam narod - vlasnici sredstava za proizvodnju. Svatko radi prema
svojim sposobnostima, a daje mu se prema njegovim potrebama. Osim
toga, rad pripada samom narodu, a kapitalistiko otuenje nestaje.
- Sve to sjajno zvui, ali to se dogodilo? Je li bilo revolucije?
- I da i ne. Danas ekonomisti mogu potvrditi da je Marx pogrijeio u
nekim vanim tokama. Osobito pri analizi kapitalistikih kriza. Marx nije
uzeo u obzir ni izrabljivanje prirode, to danas shvaamo puno ozbiljnije.
Ali, i to je jedno veliko ali...
-Da ?
- Marksizam je ipak doveo do velikih prevrata. Socijalizam je nesumnji
vo uvelike uspio iskorijeniti jedno neljudsko drutvo. Barem se u Europi ivi
u puno pravednijem i solidarnijem drutvu nego u Marxovo doba. To je
osobito zasluga Marxa i cijelog socijalistikog pokreta.
- to se dogodilo?
- Nakon Marxa, socijalistiki se pokret podijelio u dva glavna pravca.
Na jednoj strani imamo socijaldemokraciju, a na drugoj lenjinizatn. Socijal
demokracija, koja zastupa postupno, mirno prilaenje socijalizmu, bila je
pravac Zapadne Europe. To se moe zvati polaganom revolucijom. Lenji-
nizam, zadravi Marxovu vjeru u revoluciju kao jedinu mogunost borbe

338
 SOFIJIN SVIJET

protiv starog klasnog drutva, bio je jako vaan u Istonoj Europi, Aziji i Africi.
Svaki sa svoje strane, ta su se dva pokreta borila protiv nude i potlaivanja.
- Nije li stvoren novi oblik potlaivanja? Na primjer u Sovjetskom Save
zu i Istonoj Europi?
- Nesumnjivo, to svjedoi o tome da sve to ovjeku padne u ruke
postaje mjeavinom dobra i zla. S druge strane, bilo bi nepravedno Marxa
optuiti za negativne okolnosti u takozvanim socijalistikim dravama pede
set ili stotinu godina nakon njegove smrti. No, moda je zanemario injenicu
da e ljudi upravljati komunizmom. Zemlja sree sigurno nikad nee po
stojati. Ljudi e si uvijek stvarati nove tekoe.
- Tono.
- I tu stavljamo toku na Marxa, Sofie.
- ekaj malo! Nisi li rekao da pravednost postoji samo meu jednaki
ma?
- Ne, to je Scrooge rekao.
- Kako zna da je on to rekao?
- Pa, ti i ja imamo istog pisca. Na taj nain smo puno vie vezani jedno
uz drugo nego to se ini pri povrnom promatranju.
- Ta tvoja vraja ironija!
- Dvostruka, Sofie, ovo je dvostruka ironija.
- Natrag na pravednost. U svakom si sluaju rekao da je Marx mislio da
je kapitalistiko drutvo nepravedno. Kako bi ti opisao pravedno drutvo?
- Marksizmom nadahnut, moralni filozof Jon Rawls, je pokuao to rei
sljedeim primjerom: zamisli da si lan nekog visokog savjeta koji mora
sastaviti zakone budueg drutva.
- Jako bih eljela biti lan tog savjeta.
- lanovi savjeta morali bi predvidjeti apsolutno sve okolnosti, jer im
bi se dogovorili, i potpisali zakone, sruili bi se mrtvi.
- Zaboga...
- Ali bi se istog trenutka probudili upravo u drutvu za koje su sami
napisali zakone. Stvar je u tome da ne bi imali pojma o tome kakvo e mjesto
dobiti u tom drutvu.
- Shvaam.
- Takvo bi drutvo bilo pravedno. Jer, nastalo bi medu jednakima.
- Ukljuujui ene!

339
JOSTEIN GAARDER

- To je naravni uvjet. Ne bi znali ni hoe li se probuditi kao mukarac ili

kao ena. Budui da je mogunost 50:50, drutvo mora biti jednako dobro
za ene i za mukarce.
- Zvui privlano.
- Reci mi, je li Europa u Marxovo doba bila takvo drutvo?
- N e!
- Moda mi moe pokazati takvo drutvo u dananjem svijetu?
- Pa... to je pitanje.
- Razmisli. O Marxu vie nema nita.
- to si rekao?
- Odlomak!

340
 DARWIN

... laa koja plovi ivotom

natovarena genima...

U nedjelju ujutro Hilde je probudio iznenadan tresak. To je fascikl bio pao na

pod. Leala je itajui o Sofiji i Albertu koji su razgovarali o Marxu. A onda
je zaspala na leima s fasciklom na poplunu. Svjetiljka za itanje iznad kreveta
gorjela je cijelu no.
Zelene, svijetlee brojke budilice na pisaem stolu pokazivale su 8.59.
Sanjala je o ogromnim tvornicama i aavim gradovima. Na ulinom je
uglu neka malena djevojica prodavala igice. Lijepo obueni ljudi, u dugim
kaputima i ogrtaima, klizili su pored nje.
Uspravljajui se u krevetu, sjetila se zakonodavaca koji su se trebali pro-
buditi u drutvu koje su sami stvorili. Ona je barem mogla biti sretna to se
probudila u Bjerkelyju.
Bi li se usudila probuditi u Norvekoj kad ne bi znala gdje bi se u Nor-
vekoj probudila?
Ali, nije se samo radilo o tome gdje bi se probudila. Ne bi li se isto tako
mogla probuditi u neko posve drugo doba? U srednjem vijeku, na primjer -
ili u kameno doba prije kojih deset-dvadeset tisua godina? Hilde si pokua
zamisliti da sjedi pred ulazom u spilju, glaajui kakvu ivotinjsku kou.
Kako bi bilo biti petnaestogodinja djevojka u doba prije nego to je
uope bilo kulture? Kako bi onda razmiljala?
Hilde obue vestu, podigne fascikl, pa nastavi itati tatino dugako pismo.

341
JOSTEIN GAARDER

Ba u trenutku kada je Alberto rekao odlomak, netko pokuca na vrata Majorove

kolibe.
- Izgleda da nemamo izbora? - ree Sofie.
- Pa izgleda da nemamo zabrunda Alberto.
Vani na pragu stajao je veoma star ovjek, duge sijede kose i brade. U desnoj je ruci
drao tap, a u lijevoj veliku plou sa slikom neke lae. U lai je vrvjelo od ivotinja
svih oblika.
- I tko je stari gospodin? - upita Alberto.
- Moje je ime Noa.
- To sam si i mislio.
- Tvoj praotac, deko. Ali, ini se da vie nije u modi sjeati se praotaca?
- to to dri u ruci? - upita Sofie.
- To je slika svih ivotinja spaenih od velikog potopa. Izvoli, keri, to je
za tebe.
Sofie primi plou, a starac ree:
- Sada moram kui zaliti vinograd...
Potom poskoi, udari jedno o drugo stopalo pa odskakue u umu kako to samo
vrlo stari ljudi vrlo dobre volje znaju.
Sofie i Alberto vrate se u kolibu i sjednu. Sofie poe promatrati veliku sliku, ali
prije nego to je ita uspjela dobro vidjeti, Alberto joj je oduze odlunom kretnjom.
- Prvo emo se usredotoiti na glavne crte.
- Samo ti poni.
- Zaboravili smo rei da je Marx posljednje 34 godine ivio u Londonu.
Tamo se odselio 1849., a umro je 1883. g. U tom je razdoblju izvan Londo
na ivio i Charles Darwin. On je umro 1882., te je sveano pokopan u
Westminster Abbevu kao jedan od velikih sinova Engleske. Putevi Marxa i
Darvvina ne kriaju se samo u vremenu. Marx je englesko izdanje svoje
velike knjige Kapital elio posvetiti Darwinu, ali je ovaj to odbio. Kad je
Marx umro, godinu dana nakon Darwina, njegov je prijatelj Friedrich En-
gels rekao: Kao to je Darwm otkrio zakone razvoja organske prirode, tako
je Marx otkrio zakone razvoja povijesti ovjeanstva.
- Shvaam.
- Drugi vani mislilac koji je svoju djelatnost elio povezati s Darwinom
bio je psiholog Sigmund Freud. On je posljednju godinu ivota takoer
proveo u Londonu. Freud je tvrdio da su Darwinova razvojna teorija i psiho
analiza povrijedile ljudsko naivno sebeljublje.

342
 SOFIJIN SVIJET

- Toliko imena odjednom. Govorimo o Marxu, Darwinu i Freudu!?

- U irem smislu, moemo govoriti o naturalistikom strujanju koje traje
od sredine 19. stoljea do duboko u ovo stoljee. Pod naturalizmom razu
mijevamo shvaanje zbilje koje ne priznaje nikakvu drugu zbilju do prirode
i osjetilnog svijeta. Naturalist zato i ovjeka smatra dijelom prirode. Natura-
listiki se istraiva iskljuivo poziva na prirodne injenice - dakle, ne na
racionalistike spekulacije ili bilo koji oblik boanske objave.
- I to vrijedi za svu trojicu: Marxa, Darwina i Freuda?
- Apsolutno. Natuknice iz sredine prolog stoljea bile su: priroda,
okolina, povijest, razvoj i rast. Marx je tvrdio da je ljudska ideolo
gija proizvod materijalne osnove drutva, Darivin je pokazao da je ovjek
rezultat dugakog biolokog razvoja, a Freudov studij nesvjesnog otkrio je
da ljudsko djelovanje esto izvire iz stanovitih ivotinjskih nagona ili in
stinkta.
- Mislim da razumijem to znai naturalizam, ali nije li bolje da njih
uzme jednog po jednog?
- Govorit emo o Darvvinu, Sofie. Moda se sjea da su predsokratovci
eljeli pronai prirodna objanjenja prirodnih procesa. Kao to su se oni
morali osloboditi starih mitolokih objanjenja, tako se Darwin morao oslo
boditi nazora Grkve o stvaranju ivotinja i ljudi.
- Je li on uope bio filozof?
- Darwin je bio biolog i prirodni istraiva. Ali, medu znanstvenicima
novijeg doba, on je taj koji je najodlunije izazvao biblijski pogled na o
vjeje mjesto u svemu stvorenom.
- Onda e valjda neto rei o Darwinovoj razvojnoj teoriji.
- Poet emo sa samim Darwinom. Rodio se u gradiu Shrewsburyju
1809. g. Njegov otac, dr. Robert Damin, bio je poznati mjesni lijenik i vrlo
strog u odgoju sina. Dok je Charles pohaao gimnaziju u Shrewsburyju,
kolski ga je ravnatelj opisao kao djeaka koji leti naokolo, pria gluposti,
razmee se i ne bavi se niim korisnim. Ravnatelj je pod korisnim smatrao
bubanje latinskih i grkih glagola. A pod leti naokolo je, meu ostalim,
mislio na to da je Charles jurio za kukcima svih vrsta.
- Zbog tih je rijei kasnije sigurno zaalio.
- Charlesa je i tijekom studija teologije vie zanimao lov na ptice i sku
pljanje insekata. Zato nije dobro zavrio taj studij. No, uz studij teologije,
uspio je stei stanovit glas kao prirodni istraiva. Naroito ga je zanimala
geologija, moda najrazvijenija znanost toga doba. im je u travnju 1831.
zavrio teologiju na Cambridgeu, otputovao je u Sjeverni Wales prouavati

343
JOSTEIN GAARDER

kamene formacije i traiti fosile. U kolovozu iste godine, kada je imao 22 godine,
primio je pismo koje je zacrtalo itav njegov ivot...
- to je pisalo u njemu?
- Pismo je bilo od njegova prijatelja i uitelja Johna Stevena Henslowa.
Napisao je: Zamoljen sam... preporuiti prirodoslovca koji bi se pridruio
kapetanu Fitzrovu, kome je vlada povjerila da napravi kartu junih obala
June Amerike. Izjavio sam da tebe smatram najboljom osobom za koju
znam da bi na se preuzela takav zadatak. to se tie novane strane stvari, ne
znam nita. Put e potrajati dvije godine...
- to ti sve ne zna napamet!
- Malenkost, Sofie.
- I on je pristao?
- Jako je elio zgrabiti ovu priliku, ali u to doba mladii nisu nita
poduzimali bez pristanka roditelja. Nakon dugog nagovaranja, njegov se
otac suglasio, a na kraju je morao i platiti sinovljev put. Naime, to se tie
novane strane, pokazalo se da nikakve plae nije bilo.
-O...
- Brod je bio mornarika laa H.M.S. Beagle. Iz Plvmoutha je u prav
cu June Amerike isplovio 27. prosinca 1831., a u Englesku se vratio u
listopadu 1836. Dvije godine su se produile na pet. Ipak, put u Junu
Ameriku pretvorio se u put oko svijeta. Rije je o najvanijem istraivakom
pothvatu novijeg doba.
- Zar su doslovce plovili oko cijele Zemlje?
- Da, doslovce. Iz June Amerike nastavili su preko Tihog oceana prema
New Zealandu, Australiji i Junoj Africi. Odande su otplovili natrag u Junu
Ameriku, a zatim su se napokon vratili u Englesku. Darwin je napisao da je
put na 'Beagleu' odista najvaniji dogaaj moga ivota.
- Sigurno nije lako biti prirodoslovac na moru?
- Prvih godina Beagle je plovio amo-tamo du obale June Amerike.
To je Darwinu omoguilo da se s kontinentom upozna i s kopna. Od odlu
ujue su vanosti takoer bili mnogi pohodi na otoje Galapagos, koje se
nalazi u Tihom oceanu zapadno od June Amerike. Tako je skupio puno
materijala, koji je pomalo slao kui u Englesku. Svoje brojne misli o prirodi
i povijesti ivoga ivota ipak je zadrao za sebe. Kad se vratio kui, star
samo 27 godina, bio je poznat prirodoslovac. Ve je tada u glavi imao jasnu
ideju razvojne teorije. Ipak, prolo je mnogo godina prije nego to je objavio
svoje glavno djelo. Jer, Darwin je bio oprezan ovjek, Sofie. Prirodoslovac to
mora biti.

344
 SOFIJIN SVIJET

- Kako se zvalo to glavno djelo?

- Pa, bilo ih je vie. No, knjiga koja je uzrokovala najljuu raspravu u
Engleskoj bila je Podrijetlo vrsta; objavljena je 1859. Potpun naslov glasi:
On the Origin of Species by Means of Natural Selection or the Preservation
of Favoured Races in the Struggle for Life. U tom je naslovu zapravo sae
tak Darwinove teorije.
- Mislim da bi ga onda mogao dati i na naem jeziku.
- Podrijetlo vrsta pomou prirodnog odabiranja, ili odranje najpri
kladnijih rasa u borbi za opstanak.
- Da, naslov je zaista bogat znaenjem.
- Razmatrat emo ga dio po dio. U Podrijetlu vrsta Darwin iznosi
dvije teorije, tj. dvije glavne teze: kao prvo, tvrdi da sve dananje biljke i
ivotinje potjeu od starijih, primitivnijih oblika te da postoji bioloki raz
voj; kao drugo, smatra da je razvoj uzrokovan prirodnim odabiranjem.
- Zato to najjai preivljava, zar ne?
- Najprije emo promotriti samu razvojnu ideju. Naime, ona ba nije
toliko originalna. U nekim je krugovima misao o postojanju biolokog raz
voja prilino rairena ve oko 1800. g. Tu je najutjecajniji bio francuski
zoolog Lamarck. Prije toga je Darwinov djed, Erazmo Darwin, tvrdio da su
se biljke i ivotinje razvile iz malog broja primitivnih vrsta. No, nijedan od
njih nije na prihvatljiv nain uspio objasniti kako se taj razvoj odvija. Zato
nisu bili jako opasni za Crkvu.
- Damin je bio?
- Da, i to ne bez razloga. U Crkvi, te u veini znanstvenih krugova ljudi
su se drali biblijskog nauka prema kojem su biljne i ivotinjske vrste ne
promjenjive. Kae se da je svaka ivotinjska vrsta stvorena jednom zasvagda
posebnim stvaralakim inom. Ovaj kranski pogled takoer se slagao s
Platonovim i Aristotelovim.
-K a ko?
- Platonovo uenje o idejama govori o tome da su sve ivotinjske vrste
nepromjenjive zato to su stvorene po kalupu vjenih ideja ili formi. Da su
ivotinjske vrste nepromjenjive bio je zaglavni kamen i Aristotelove filozofi
je. No, upravo su u Darwinovo vrijeme razna promatranja i nalazi uzdrmali
tradicionalna shvaanja.
- Kakva promatranja i nalazi?
- Kao prvo, neprestano su nalaeni novi fosili. Osim toga, istraivai su
nalazili gomile kostiju izumrlih ivotinja. Darwin se i sam udio nalazima

345
JOSTEIN GAARDER

ostataka morskih ivotinja daleko na kopnu. U Junoj Americi otkrio je takve

nalaze visoko u Andama. to morske ivotinje rade visoko u Andama, Sofie? Moe
li mi odgovoriti?
- Ne mogu.
- Neki su smatrali da su ih tamo bacili ljudi ili ivotinje. Bilo je i onih
koji su mislili da je Bog stvorio fosile i ostatke morskih ivotinja kako bi
bezbonike naveo na krivi put.
- to je mislila znanost?
- Mnogi su se geolozi kleli u teoriju katastrofe, koja govori da su
Zemlju nekoliko puta pogodile velike poplave, potresi i druge katastrofe,
koje su istrijebile sav ivot. O jednoj takvoj katastrofi doznajemo u Bibliji;
mislim na veliki potop i Noinu korablju. Nakon svake katastrofe, Bog je
obnovio ivot na Zemlji stvarajui nove i savrenije biljke i ivotinje.
- Znai da su fosili otisci ranijih oblika ivota, zatrtih uslijed silovitih
katastrofa?
- Tono. Govorilo se, primjerice, da su fosili otisci ivotinja za koje nije
bilo mjesta u Noinoj korablji. Kad je Darwin isplovio na Beagleu, nosio je
sa sobom prvi svezak djela Principles of Geology engleskog geologa Char-
lesa Lyella. On je smatrao da je Zemljina sadanja geografija (visoke planine
i duboke doline) rezultat beskrajno dugog i polaganog razvoja. Rije je o
tome da i vrlo male promjene mogu uzrokovati velike geografske prevrate,
uzme li se u obzir dugo vremensko razdoblje u kojem se dogaaju.
- Na kakve je promjene mislio?
- Mislio je na sile koje djeluju i dan-danas: na klimu i vjetar, topljenje
leda, potrese i izdizanje zemlje. Kae se: kap vode moe izdubiti stijenu, i to
ne svojom snagom, nego neprestanim kapanjem. Lyell je smatrao da ne
znatne, postupne promjene tijekom dugih razdoblja mogu potpuno promije
niti prirodu. Ipak, ta teorija nije mogla objasniti zato je Darwin naao
ostatke morskih ivotinja visoko u Andama. Darwina nikad nije napustila
misao da neznatne, postupne promjene vode dramatinim promjenama ako
samo proe dovoljno vremena.
- Valjda je mislio da se slino objanjenje moe primijeniti i na ivotinj
ski razvoj?
- Da, to se pitao. No, kao to rekoh: Darwin je bio oprezan ovjek.
Postavljao je pitanja puno prije nego to se usudio pruiti bilo kakav odgo
vor. Tako je koristio istu metodu kao i svaki pravi filozof: vano je pitati, ali
na odgovor se moe priekati.
- Shvaam.

346
 SOFIJIN SVIJET

- Odluujui faktor Lvellove teorije bila je starost Zemlje. U Darvvinovo

doba iroki su krugovi pretpostavljali da je prolo 6.000 godina otkako je
Bog stvorio Zemlju. Do tog su broja stigli brojanjem narataja od Adama i
Eve do danas.
- Naivno!
- Lako se danas praviti pametan. Darwin je starost Zemlje procijenio na
300 milijuna godina. Jedno je jasno: i Lvellova teorija o postupnom geo
lokom razvoju, i Darvvinova razvojna teorija bile bi besmislene ne rauna li
se sa strano velikim vremenskim razdobljima.
- Koliko je Zemlja stara?
- Danas znamo da je Zemlja stara 4,6 milijardi godina.
- I to je dosta...
- Dosad smo se usredotoili na jedan od Darwinovih argumenata za
postojanje biolokog razvoja. To je prisutnost fosila u razliitim kamenim
slojevima. Drugi je argument geografska podjela ivih vrsta. Darwinova je
istraivaka ekspedicija ovome pridonijela novim i strano bogatim materi
jalom. Vlastitim je oima vidio da se ivotinjske vrste nekog podruja meu
sobno neznatno razlikuju. Posebice je na otoju Galapagos, zapadno od
Ekvadora, uoio zanimljive stvari.
- Ispriaj!
- Rije je o gustoj grupi vulkanskih otoka zbog ega nema velikih razlika
u biljnom i ivotinjskom svijetu. No, Darwina su zaokupljale ba male ra
zlike. Na svim je otocima naiao na ogromne kornjae, ali one su se od
otoka do otoka ipak malo razlikovale. Zar je Bog zaista stvorio posebnu
vrstu kornjaa za svaki od tih otoka?
- Sumnjam.
- Jo su vanija bila Darvvinova promatranja ptijeg svijeta na Galapa-
gosu. Od otoka do otoka postojale su oite varijacije meu zebama, poseb
no to se tie oblika kljuna. Darwin je utvrdio da su varijacije usko povezane
s prehranom zeba na pojedinim otocima. Otrokljuna kopnena zeba hrani se
sjemenjem iarki, mala zeba pjevica insektima, a zeba djetlovka kukcima iz
stabala i s granja... Svaka vrsta ima kljun savreno prilagoen svojoj prehra
ni. Moda sve te zebe potjeu od iste vrste zeba? Da li se zatim ta vrsta
tijekom godina prilagodavala okolnostima na otocima, tako da su na kraju
nastale nove vrste zeba?
- Valjda je to zakljuio?
- Da, moda je Darwin ba na Galapagosu postao darvinist. Takoer
je zamijetio da je ivotinjski svijet tog malog otoja neobino slian mnogim

347
JOSTEIN GAARDER

vrstama koje je vidio u Junoj Americi. Je li Bog zaista jednom zauvijek

stvorio te ivotinje tako da se neznatno meusobno razlikuju ili je u pitanju
razvoj? Sve je vie sumnjao da su vrste nepromjenjive. No, jo nije mogao
dobro objasniti kako su se eventualni razvoj ili prilagodba dogodili, iako
postoji argument za to da su sve ivotinje na Zemlji srodne. - D a ?
- To je razvoj embrija u sisavaca. Usporedi li zametke psa, imia, zeca
i ovjeka iz ranog stadija, uoit e da se razlike gotovo ne zamjeuju. Tek na
vrlo kasnom stadiju razvoja moe razlikovati ljudski od zejeg embrija. Nije
li to znak da smo daleki roaci?
- No, on jo nije naao objanjenje za to kako se razvoj odvija?
- Neprestano je razmiljao o Lvellovoj teoriji o neznatnim promjenama
koje, nakon duljeg vremena, mogu uvjetovati velike promjene. Ipak, nije
naao objanjenje koje bi vrijedilo kao univerzalno naelo. Poznavao je teo
riju francuskog zoologa Lamarcka. Lamarck je tvrdio da su mnogobrojne
ivotinjske vrste svaka za sebe razvile ono to im je bilo potrebno. Zirafe,
primjerice, imaju dug vrat jer se ve naratajima isteu za liem stabala.
Dakle, Lamarck je smatrao da svojstva koja pojedinac stekne vlastitim napo
rom prelaze u nasljee potomstvu. Darwin je odbacio ovo uenje o tome da
su steene osobine nasljedne, i to zato to Lamarck nije imao dokaz za
svoje smione tvrdnje. Bilo je tu jo neto - puno oiglednije - o emu je
Darwin neprestano razmiljao. Moe se rei da mu je mehanizam za razvoj
vrsta bio pod nosom.
- ekam.
-Ja bih radije da ti sama otkrije taj mehanizam. Zato te pitam: da ima
tri krave, a hrane za samo dvije, to bi uinila?
- Moda bih jednu morala zaklati?
- Aha... a koju bi kravu zaklala?
- Sigurno onu koja daje najmanje mlijeka?
- Ozbiljno?
- Da, to je logino.
- Istu stvar ljudi ine ve tisuljeima. Ipak, jo nismo gotovi s te dvije
krave. Recimo da hoe da ti se jedna oteli. Koju bi za to izabrala?
- Onu koja daje najvie mlijeka. Onda bi sigurno i tele izraslo u dobru
kravu muzaru.
- Znai da su ti dobre krave muzare drae od loih? Dovoljan je jo
samo jedan zadatak. Ako se bavi lovom i ima dva psa tragaa, a jednog se
mora rijeiti, kojeg bi psa zadrala?

348
 SOFIJIN SVIJET

- Zadrala bih, naravno, onog koji bre nanjui ivotinju koju lovim.
- Znai da bi prednost dala vjetijem psu tragau. Tako se ljudi, Sofie,
bave uzgojem ivotinja ve vie od deset tisua godina. Kokoi nisu oduvijek
nosile pet jaja u tjednu, ovce nisu oduvijek imale toliko vune, a konji nisu
uvijek bili toliko snani i brzi kao danas. Ljudi provode umjetni izbor. Isto
vrijedi za biljni svijet. Ne sadi se lo krumpir ako se moe nabaviti bolji.
Nikom se ne da eti klasje koje ne nosi ploda. Darwinova je poenta da
nijedna krava, nijedna slamka ita, nijedan pas i nijedna zeba nisu posve isti.
Priroda pokazuje ogroman izbor varijanti. ak ni unutar jedne vrste nema
potpuno jednakih pojedinaca. To si moda doivjela kad si popila plavu
tekuinu.
- Da, to je tono.
- Sada se Darwin morao zapitati: postoji li u prirodi slian mehanizam?
Moe li se zamisliti da priroda provodi prirodno odabiranje pojedinaca
koji e preivjeti? I osobito: moe li takav mehanizam tijekom veoma dugog
vremena stvoriti nove biljne i ivotinjske vrste?
- Pogaam da je odgovor potvrdan.
- Darwin si jo uvijek nije mogao predoiti kako se to prirodno odabi
ranje odvija. No, u listopadu 1838. g. - tono dvije godine nakon to se
vratio kui Beagleom - sluajno je naiao na knjiicu strunjaka za stano
vnitvo Thomasa Malthusa. Knjiica se zove An Essav on the Principles of
Population. Ideju za tu knjigu dao mu je Benjamin Franklin, Amerikanac
koji je, meu ostalim, izumio gromobran. Franklin je tvrdio da bi se, kada ne
bi postojali u prirodi ograniavajui faktori, neke biljne i ivotinjske vrste
proirile po cijeloj Zemlji. Budui da postoji vie vrsta, one se meusobno
dre pod kontrolom.
- Shvaam.
- Malthus je razvio ovu misao i primijenio je na stanje stanovnitva na
Zemlji. Tvrdio je da je ljudska mo razmnoavanja toliko velika da se uvijek
raa vei broj djece nego to moe preivjeti. Budui da proizvodnja hrane
nikad nee moi drati korak s rastom stanovnitva, mislio je da velik broj
djece mora podlei u borbi za opstanak. Ona koja odrastu, nastavljajui
time lozu, najbolje su prilagoena borbi za opstanak.
- Zvui logino.
- To je univerzalni mehanizam za kojim je Darwin tragao. Odjednom je
imao objanjenje za to kako se razvoj odvija. Razvoj je uzrokovan prirodnim
odabiranjem u borbi za opstanak, gdje oni koji su najbolje prilagoeni oko
lini preivljavaju i nastavljaju lozu. To je druga teorija koju postavlja u

349
JOSTEIN GAARDER

Podrijetlu vrsta. Pie: Slon se razmnoava polaganije od svih ivotinja, ali

kad bi sva njegova mladunad preivjela, u roku od 750 godina ivjelo bi
priblino devetnaest milijuna slonova, podrijetlom od jednog jedinog para.
- Da i ne govorimo o tisuu jajaaca jednog jedinog bakalara.
- Darwin je dalje tvrdio da je borba za opstanak obino najotrija meu
vrstama koje su si najblie. Ta one se moraju boriti za istu hranu, laa se
male prednosti - dakle, mala pozitivna odstupanja od prosjeka - pokazuju u
punom svjetlu. Sto je borba za opstanak okrutnija, to bre napreduje razvoj
novih vrsta. Preivljavaju samo oni koji su najbolje prilagoeni, dok svi
drugi izumiru.
- to manje hrane i to brojnija mladunad, to bri razvoj?
- Nije rije samo o hrani. Jednako je vano izbjei da te pojede kakva
druga ivotinja. Tako je, na primjer, prednost imati kamuflanu boju, moi
brzo trati, zapaziti neprijateljske ivotinje ili, u najgorem sluaju, biti loeg
okusa. Otrov koji ubija grabljivice takoer nije za odbaciti. Nije bez razloga
to to su mnogi kaktusi otrovni, Sofie. U pustinji tastu veinom kaktusi.
Zato je ta biljka posebno izloena opasnosti od biljojeda.
- Osim toga, veina kaktusa ima bodlje.
-Jako je vana, naravno, sposobnost razmnoavanja. Darwin je temeljito
prouavao zanimljivo opraivanje biljaka. Biljke zrae svojim lijepim bojama
i odailju slatke mirise kako bi privukle kukce koji pomau opraivanje. Iz
istog razloga ptice pjevaju svoje prekrasne arije. Miran, melankolian bik,
nezainteresiran za krave, posve je nezanimljiv za povijest loze. Takva
odstupajua svojstva izumiru gotovo istog trena. Jer, jedini zadatak pojedin-
ca je da odraste do spolne zrelosti i da se razmnoava kako bi se loza nasta-
vila. To je kao dugaka tafeta. Oni koji iz nekog razloga ne uspijevaju
prenijeti svoja nasljedna obiljeja na potomstvo, bit e izdvojeni. Na taj se
nain loza neprestano oplemenjuje. Osobito je otpornost na bolesti svojstvo
koje se svo vrijeme skuplja i uva u varijantama koje preivljavaju.
- Sve postaje bolje?
- Neprekidno odabiranje uzrokuje da oni koji su najvie prilagoeni
odreenoj okolini - ili odreenoj ekolokoj nii - nastavljaju lozu. No, ono
to je prednost u jednoj okolini ne mora biti prednost u drugoj. Za neke zebe
na Galapagosu sposobnost letenja je bila veoma vana. Meutim, nije vano
znati dobro letjeti ako se hrana kopa iz zemlje tamo gdje nema grabeljivaca.
Ba zato to u prirodi postoji mnogo nia, nastalo je tijekom vremena mno
tvo ivotinjskih vrsta.
- No, postoji samo jedna ljudska vrsta.

350
 SOFIJIN SVIJET

- Da, jer ljudi imaju izvanrednu sposobnost da se prilagode razliitim

ivotnim uvjetima. Darwina je udilo kad je vidio kako Indijanci u Vatrenoj
zemlji uspijevaju preivjeti u hladnoj klimi. Ipak, to ne znai da su svi ljudi
isti. Oni koji ive oko ekvatora imaju tamniju kou od ljudi koji ive na
sjevernim podrujima zato to tamna koa titi od suneva svjetla. Bijelci
koji puno vremena provode na suncu vie su izloeni raku koe.
- Je li bolje imati bijelu kou ako ivi na Sjeveru?
- Naravno, inae bi ljudi posvuda imali tamnu kou. Bijeli tip koe lake
stvara suneve vitamine, to je vano tamo gdje nema puno sunca. Danas je
to malo vano jer suneve vitamine moemo nadoknaditi prehranom. U
prirodi nita nije sluajno. Sve je uzrokovano neznatnim promjenama koje
djeluju tijekom bezbrojnih narataja.
- Zapravo je to fantastino.
- Zar ne? Zasad ovako moemo rezimirati Darwinovu razvojnu teoriju:
- Samo naprijed!
- Mogli bismo rei da sirovinu ili materijal ukupnog razvoja ivota na
Zemlji ine neprestane varijacije izmeu pojedinih pripadnika jedne vrste, te
velik broj mladunadi koji omoguava da majuni dio moe odrasti. Meha
nizam razvoja, njegova pogonska sila, jest prirodno odabiranje u borbi za
opstanak. Ono uzrokuje preivljavanje najjaih ili najbolje prilagoenih.
- To mi se ini loginim kao kakav raun. Kako je knjiga o podrijetlu
vrsta bila prihvaena?
- Nastala je prava tua. Crkva je otro protestirala, a znanstveni su
krugovi u Engleskoj bili podijeljenog miljenja. Zapravo, to i nije toliko
udno. Darwin je Boga dobrano udaljio od stvaralakog ina. Neki su, do
due, tvrdili da je bolje stvoriti neto to ima uroenu mogunost promjene,
nego jednom zasvagda stvoriti sve do posljednjeg detalja.
Sofie odjednom poskoi iz stolice.
- Vidi! - uzviknu.
Pokazala je kroz prozor. Kraj jezera su etali mukarac i ena drei se za
ruke. Bili su potpuno goli.
- To su Adam i Eva - ree Alberto. - Na kraju i oni dijele istu sudbinu
kao Crvenkapica i Alica u Zemlji udesa. Zato su se pojavili ovdje.
Priavi k prozoru, Sofie je gledala za njima; uskoro su kliznuli meu
drvee.
- Darwin je mislio da su se ljudi takoer razvili iz ivotinja, zar ne?
- 1871. g. objavio je knjigu Descent of Man ili Podrijetlo ovjeka. U
njoj ukazuje na sve glavne slinosti izmeu ljudi i ivotinja, te na to da su se

351
JOSTEIN GAARDER

ljudi i ovjekoliki majmuni jednom morali razviti iz zajednikog pretka. Pronaene su prve
fosilne lubanje neke izumrle ljudske vrste, najprije u kamenolomu na Gibraltaru, a nekoliko
godina kasnije u Neanderthalu u Njemakoj. Zauujue je da su protesti bili slabiji 1871. g.
nego 1859., kada je Darwin objavio Podrijetlo vrsta. Zivotinjsko podrijetlo ljudi
podrazumijevalo se i u prvoj knjizi. Kao to rekoh: nakon smrti 1882. g., Darwin je
sveano sahranjen kao pionir znanosti.
- Znai, na kraju je zasluio ast i dostojanstvo?
- Da, na kraju. Ali, u poetku su ga nazivali najopasnijim ovjekom u
Engleskoj.
- Ma nemoj!
- Nadajmo se da to nije istina, rekla je neka otmjena dama, a ako je
istina, nadajmo se da nee postati openito poznato. Jedan se priznati
znanstvenik slino izrazio: Poniavajue otkrie, a to se manje o njemu
govori, to bolje.
- Tako su gotovo dokazali da je ovjek u rodu s nojem.
- Da, istina. No, lako se nama praviti pametnima. Ljudi su odjednom
bili prisiljeni mijenjati pogled na biblijsku priu o stvaranju. Mladi je pisac
John Ruskin o tome rekao: Kad bi me barem geolozi ostavili na miru. Na
kraju svakog biblijskog stiha ujem udarce njihovih ekia.
- A udarci ekia su sumnja u Boju rije?
- Pa valjda je na to mislio. Jer, nije se sruilo samo doslovno tumaenje
biblijske prie o stvaranju. Bit Darwinove teorije je da su posve sluajne
varijacije na kraju krajeva stvorile ovjeka. I vie od toga: Darwin je ovjeka
uinio proizvodom neeg vrlo bezosjeajnog - borbe za opstanak.
-Je li Darwin rekao kako sluajne varijacije nastaju?
- Dotie se najslabije toke njegove teorije. Darvvin je imao vrlo nejasne
predodbe o nasljeu. Neto se dogaa pri krianju. Majka i otac nikad ne
dobivaju dvoje potpuno iste djece. Ve tako nastaje stanovita varijacija. S
druge strane, teko da se na taj nain moe doi do neeg posve novog. Osim
toga, postoje biljke i ivotinje koji se razmnoavaju pupanjem ili jednostav
nom diobom stanica. to se tie pitanja kako varijacije nastaju, Darwinovu
je teoriju upotpunio takozvani novodarvinizam.
- Ispriaj o tome!
- Sav ivot i svo razmnoavanje temelji se zapravo na diobi stanica. Kad
se stanica dijeli na dvoje, nastaju dvije potpuno jednake stanice s posve istim
nasljednim svojstvima. Dioba stanica znai dakle da stanica kopira samu
sebe.

352
 SOFIJIN SVIJET

-Da?
- Ponekad se u tom procesu dogode siune greke, tako da kopirana
stanica nije potpuno jednaka matinoj. To se u modernoj biologiji naziva
mutacijom. Mutacije mogu biti sasvim beznaajne, ali mogu uzrokovati pri
mjetne promjene pojedinevih osobina. One mogu biti tetne, a takvi se
mutanti izbacuju iz velikih grupa mladunadi. Mnogim je bolestima uzrok
mutacija. Ponekad mutacija pojedincu moe dati upravo ono pozitivno svoj
stvo koje mu je potrebno kako bi se bolje snaao u borbi za opstanak.
- Na primjer, dug vrat?
- Lamarckovo objanjenje za irafin dugi vrat bilo je da se irafa nepre
stano istee. Prema darvinizmu, steene se osobine ne nasljeduju. Darwin je
smatrao da se u irafinih predaka dogodila prirodna varijacija duine vrata.
Novodarvinizam to upotpunjuje tvrdnjom da postoji jasan uzrok nastanka
varijacija.
- A to su mutacije.
- Da, posve sluajne promjene nasljednih svojstava dale su nekim irafi-
nim precima vrat malo dui od prosjeka. Ako im je bila dostupna vrlo ogra
niena koliina hrane, to je bilo prilino vano. Ona koja je mogla dosei
visoko drvee, prola je najbolje. Osim toga, moe se zamisliti da su neke od
prairafa razvile sposobnost traenja hrane prekapanjem po zemlji. Na
kon dueg vremena neka se izumrla ivotinjska vrsta podijelila na dvije raz
liite ivotinjske vrste.
- Razumijem.
- Uzmimo nekoliko novijih primjera za to kako djeluje prirodno odabi
ranje. Naelo je zaista jednostavno.
- Samo naprijed!
- U Engleskoj ivi vrsta leptira koja se zove brezov moljac. Kako mu ime
kae, ivi na svijetlim brezinim stablima. Ako se vratimo u 18. stoljee,
veina je brezovih moljaca bila svijetlosive boje. to misli zato, Sofie?
- Da ih gladne ptice ne bi lako uoile.
- No, s vremena na vrijeme izlegao bi se pokoji tamni primjerak. Uzrok
tome bile su posve sluajne mutacije. Sto misli kako su prole tamne vari
jante?
- Bilo ih je lake uoiti pa su ih gladne ptice lake mogle epati.
- Tono. U tom okoliu - dakle na svijetlim brezovim stablima - tamna
je boja bila nepovoljno svojstvo. Zato je stalno rastao broj bijelih brezovih
moljaca. Onda se s okoliem neto dogodilo. Zbog industrijalizacije breze su

353
JOSTEIN GAARDER

na nekim mjestima posve pocrnjele od ae. to misli da se tada dogodilo s

brezovim moljcem?
- Pa valjda su bolje prolazili tamni primjerci?
- Da, ubrzo je njihov broj porastao. Od 1848. do 1948. udio je crnih
brezovih moljaca na nekim mjestima porastao s 1 na 99/o. Okoli se izmije
nio pa je, u borbi za opstanak, svijetla boja prestala biti prednost. Upravo
suprotno! Bijele bi gubitnike odstranile ptice im bi se pokazali na drveu.
No, ponovno se dogodila vana promjena. Manje ugljena i bolji ureaji za
ienje zraka u tvornicama stvorili su posljednjih godina ii okoli.
- Znai da su sada stabla ponovno bijela?
- Da. Brezov se moljac opet vraa bijeloj boji. To se zove prilagodba.
Rije je o prirodnom zakonu.
- Shvaam.
- Ima jo primjera ovjekova upletanja u okoli.
- Na to misli?
- Na primjer, ovjek razliitim otrovnim sredstvima pokuava unititi
tetoine. To u poetku daje uspjene rezultate. Meutim, kad ovjek popr
ska polje ili vonjak otrovom protiv insekata, on uzrokuje malu ekoloku
katastrofu za tetoine koje hoe istrijebiti. Zbog stalnih mutacija tako se
moe uzgojiti skupina tetoina koje su otpornije - ili rezistentni]e - na
otrov koji se koristi. Pobjednicima su dane odrijeene ruke, a tetoine je
onda sve tee iskorijeniti ba zbog toga to ih ovjek nastoji istrijebiti. Prei
vljavaju oni koji su najotporniji.
- Jezivo.
- Barem je vrijedno razmiljanja. Meutim, mi pokuavamo unititi i
nametnike u naem tijelu. Mislim na bakterije.
- Koristimo penicilin ili druge antibiotike.
- Penicilinska kura je ekoloka katastrofa za te male vragove. No,
kako samo nadolijevamo penicilin, neke smo bakterije uinili rezistentnima i
tako uzgojili novu vrstu bakterija koje je puno tee istrijebiti. Moramo kori
stiti sve jae i jae antibiotike, ali na kraju...
- Na kraju e nam bakterije izlaziti iz usta? Moda emo morati pucati
na njih?
- To bi bilo previe. Ipak, jasno je da je moderna medicina stvorila
ozbiljnu nedoumicu. Nije rije samo o tome da su pojedine bakterije ljue
nego prije. Ranije je umiralo mnogo djece zato to su podlijegala raznoraz
nim bolestima. Da, esto ih je odrastao vrlo malen broj. Moderna je medici-

354
 SOFIJIN SVIJET

na na stanovit nain izbacila prirodno odabiranje iz namjene. Ono to poje-

dinca izbavlja iz trenutane nevolje moe, tijekom dueg razdoblja, oslabiti
otpornost ljudske vrste na razliite bolesti. Ako se uope ne obaziremo na
takozvanu nasljednu higijenu, to moe dovesti do degeneracije ljudskog
roda. Dakle, ovjekove nasljedne osobine za izbjegavanje tekih bolesti slabe.
- To je malo neugodna perspektiva.
-No, pravi filozof ne smije propustiti ukazati na neugodne stvari, ako on
ili ona misli da su istinite. Okuajmo se na novom saetku. -Izvoli!
- Moglo bi se rei da je ivot lutrija u kojoj su vidljive samo pobjednike
sreke.
- to ti to znai?
- Oni koji gube u borbi za opstanak, nestaju. Iza svake biljne i ivotinj
ske vrste na Zemlji skriva se mnogo milijuna godina izvlaenja pobjed
nikih sreki. A gubitniki listii - eh, oni se pokazuju samo jedanput.
Dakle, danas ne postoji biljna ili ivotinjska vrsta koja se ne bi mogla nazvati
pobjednikom srekom u velikoj lutriji ivota.
- fer uva se samo ono najbolje.
- Da, tako se moe rei. Sada mi moe dodati plakat koji je donio
onaj... hm, onaj ivotinjski uvar.
Sofie mu prui plakat. Slika Noine korablje bila je samo na jednoj strani.
S druge strane bilo je nacrtano stablo postojeih vrsta. Tu joj je stranu
Alberto sada htio pokazati.
- Crte pokazuje podjelu razliitih biljnih i ivotinjskih vrsta. Vidi se da
svaka vrsta pripada svojoj skupini, razredu i nizu.
-Da.
- ovjek zajedno s majmunima pripada takozvanim primatima. Primati
su sisavci, a svi sisavci pripadaju kraijenjacima, koji pak pripadaju viesta-
ninim ivotinjama.
- To me malo podsjea na Aristotela.
- Istina. Meutim, crte ne pokazuje samo dananju podjelu vrsta. Ka
zuje nam neto i o povijesti ivotnog razvoja. Vidi, na primjer, da su se ptice
jednom izdvojile od gmizavaca, da su se gmizavci jednom odvojili od vodo
zemaca, te da su se vodozemci rastavili od riba.
- Da, to se jasno vidi.
- Svaki put kad se jedna crta dijeli na dvoje, znai da su se dogaale
mutacije stvarajui nove vrste. Tako su tijekom godina nastali raznorazni

355
JOSTE1N GAARDER

ivotinjski razredi i nizovi. No, ovaj je crte vrlo pojednostavljen. Zapravo

danas u svijetu ivi preko milijun ivotinjskih vrsta, a taj je milijun samo
malen dio vrsta koje su jednom postojale na Zemlji. Vidi, na primjer, da je
ivotinjska skupina trilobita potpuno izumrla.
- A najnie su jednostanine ivotinje.
- Neke su od njih nepromijenjene ve dvije milijarde godina. Moda
vidi da od tih jednostaninih organizama jedna crta ide u biljni svijet. Jer, i
biljke vjerojatno potjeu od iste prastanice kao i ivotinje.
- Vidim. No, mui me jedna stvar.
-Da?
- Odakle dolazi ta prva prastanica? Je li Darwin na to imao odgovor?
- Rekao sam ve da je bio oprezan ovjek. No, tu si je ipak dopustio
isto nagaanje. Napisao je:

... kad (i oh, kakvo je to kad!) bismo mogli zamisliti nekakvu malu,
toplu baru, gdje su prisutne svakojake soli bogate amonijakom i fosfo-
rom, svjetlo, toplina, elektricitet i tako dalje, i da se u njoj kemijskim
putem stvorila smjesa proteina, spremna proi jo zamrenije promje-
ne...

- Da, to onda?
- Darvvin filozofira o tome kako je prva iva stanica nastala iz anorgan
ske materije. I opet je pogodio ono pravo. Dananja znanost zamilja da je
prvi, primitivni oblik ivota nastao upravo u toj maloj, toploj bari koju je
Darvvin skicirao.
- Priaj!
- Moramo se zadovoljiti povrnom skicom, i nemoj zaboraviti da sada
naputamo Darwina. Preskaemo ravno na najnovija istraivanja u vezi s
postankom ivota na Zemlji.
- Nekako postajem nervozna. Valjda nitko ne moe znati odgovor na to
kako je ivot nastao?
- Moda i ne, ali sve vie komadia pada na svoje mjesto u slagalici koja
prikazuje kako je ivot mogao nastati.
- Nastavi!
- Moramo najprije utvrditi da je sav ivot na Zemlji - i biljke i ivotinje
- izgraen od potpuno istih tvari. Najjednostavnija definicija ivotu jest da
je ivot tvar koja u hranjivoj otopini ima sposobnost da se sama podijeli na

356
 SOFIJIN SVIJET

dva posve ista dijela. Ovim procesom upravlja tvar koju zovemo DNA. Pod
DNA razumijevamo kromosome, ili nasljedna svojstva, koji se nalaze u svim
ivim stanicama. To se jo zove DNA molekula, zato to je DNA zapravo
komplicirana molekula - to jest makromolekula. Pitanje je dakle kako je
nastala prva molekula DNA?
- Da?
- Zemlja je stvorena kad je prije 4,6 milijardi godina nastao Sunev
sustav. Prvobitno je bila uarena masa, ali se Zemljina kora pomalo hladila.
Moderna znanost smatra da je ivot nastao prije otprilike 3-4 milijarde
godina.
- To zvui potpuno nevjerojatno.
- Ne smije to rei prije nego to uje ostatak. Kao prvo, mora zabi
ljeiti da je globus izgledao dosta drukije nego danas. Budui da ivota nije
bilo, u atmosferi nije bilo ni kisika. Slobodni kisik stvara se, naime, tek
uslijed biljne fotosinteze. A to da nije bilo kisika jako je vano. Nezamislivo
je da bi ivotna graa, koja pak moe stvoriti DNA, mogla nastati u atmo
sferi koja sadri kisik.
- Zato ne?
- Zato to je kisik vrlo reaktivna tvar. Daleko prije nego to bi se mogle
stvoriti zamrene molekule kao DNA, graevni bi elementi molekule DNA
oksidirali.
-Uredu.
- Zato sa sigurnou znamo da se danas vie ne stvara novi ivot, ak ni
kakva bakterija ili virus. Sav ivot na Zemlji mora dakle biti jednako star.
Dakle, slon ima jednako veliko porodino stablo kao i najjednostavnija bak
terija. Moglo bi se ak rei da je slon - ili ovjek - zapravo povezana koloni
ja jednostaninih ivotinja. Jer, u svakoj stanici naeg tijela nalaze se posve
ista nasljedna svojstva. Recept cijelog naeg bia skriven je dakle u svakoj,
pa i najmanjoj, stanici.
- udesno.
- Jedna od velikih zagonetki ivota jest ta da su se stanice viestaninih
ivotinja ipak sposobne specijalizirati za neku funkciju. Jer, u svakoj stanici
ne djeluju sva nasljedna svojstva. Neka su od tih svojstava ili gena isklju
ena, dok su druga ukljuena. Jetrena stanica proizvodi sasvim druge
proteine od ivane ili kone stanice. No, i u jetrenoj, i u ivanoj, i u konoj
stanici postoji ista molekula DNA, koja sadri sve podatke o organizmu o
kojem je rije.
- Nastavi!

357
JOSTEIN GAARDER

- Budui da u atmosferi nije bilo kisika, nije bilo ni zatitnog ozonskog

sloja oko zemaljske kugle. To znai da nije bilo nieg to bi zaustavilo zra
enje iz svemira. I ovo je vano. Upravo je to zraenje vjerojatno odigralo
znaajnu ulogu pri stvaranju prvih sloenih molekula. Kozmiko je zraenje
bilo energija koja je uzrokovala da su se razne kemijske supstancije na Zem
lji stale spajati u sloene molekule.
-O . K .
- Da preciziram: kako bi mogle nastati sloene molekule od kojih se
sastoji sav ivot, moraju se ispuniti barem dva uvjeta: u atmosferi ne smije
biti kisika, a zraenje iz svemira mora biti dostupno.
- Razumijem.
- U maloj, toploj bari ili prajuhi, kako je danas znanost obino
naziva, nastala je jednom strano sloena makromolekula, koja je imala
udesnu sposobnost da se podijeli na dva jednaka dijela. I tako poinje
dugotrajni razvoj, Sofie. Ako malo pojednostavimo stvar, mogli bismo rei
da je ve tada rije o prvom nasljednom materijalu, prvoj DNA ili prvoj
ivoj stanici. Ona se neprestano dijelila, ali su se od prvog trena dogaale i
mutacije. Nakon strano dugog vremena, ti su se jednostanini organizmi
poeli spajati u sloenije viestanine organizme. Tako je zaeta i fotosinteza
biljaka, i stvorena atmosfera koja sadri kisik. Atmosfera je imala dvostruku
vanost: kao prvo, omoguila je razvoj ivotinjama koje diu pluima; kao
drugo, titila je ivot od tetnog zraenja iz svemira jer zraenje je iako je
moda vana iskra za nastanak prve stanice - istovremeno tetno za sav
ivot.
- No, atmosfera valjda nije nastala preko noi. Kako su se odrali prvi
oblici ivota?
- ivot je nastao u praiskonskom moru koje, dakle, zovemo pra-
juhom. Tamo je sve moglo ivjeti zatieno od opasnog zraenja. Puno
kasnije, nakon to je ivot u moru stvorio atmosferu, na kopno su ispuzali
prvi vodozemci. O ostatku smo ve priali. Mi u jednoj umskoj kolibi pro
matramo proces koji je trajao tri ili etiri milijarde godina. Upravo se u
nama taj dug proces osvijestio.
- Ti ipak misli da se sve dogodilo igrom sluaja?
- Ne, to nisam rekao. Plakat nam takoer pokazuje da razvoj ima pra
vac. Tijekom milijuna godina nastajala su bia sa sve sloenijim nervnim
sustavom, a pomalo i sa sve veim mozgom. Ja ne mislim da je to sluajno.
to ti misli?
- Puki sluaj ne moe stvoriti ljudsko oko. Ne misli li da se iza injenice
da moemo vidjeti sve oko nas, krije neka svrha?

358
 SOFIJIN SVIJET

To s razvojem oka udilo je i Darvvina. Nekako mu nije odgovaralo

da
je neto toliko prekrasno kao oko moglo nastati kao posljedica prirodnog
odabiranja.
Sjedei, Sofie je promatrala Alberta. Mislila je da je udno da upravo
sada ivi, da ivi samo jednom i da se nikada vie nee vratiti u ivot. Izne-
nada usklikne:
Zar to je smiso vjenog djelovanja, u NITA da sve stvoreno
uranja!
Alberto je strogo pogleda:
- Tako ne smije govoriti, dijete moje. To su vraje rijei.
-V ra g?
- Ili Mefisto iz Goetheova Fausta. Was soll uns denn das ew'ge Schaf-
fen! Geschaffenes zu nichts hinwegzuraffen!
Sto je tono smisao tih rijei?
- Umirui, Faust baca pogled na svoje ivotno djelo i slavodobitno izja
vljuje:

Da trenu kojem ja bih rei smio:

Ne proi! ti si lijep tako! -
Trag da sam nekad na toj zemlji bio,
Eoni nee izbrisati lako. -
U slutnju takve sree tonem vas
I osjeam najdivniji svoj as.

Lijepo reeno. - Ali onda je red na vragu. im je Faust izdahnuo,

on uzvikuje:

Prolo! Glupa rije. A zato prolo?

Nisu 1' PROLO zar I isto NE
potpuno istovjetna stvar? Zar to je
smiso vjenog djelovanja U NITA da
sve stvoreno uranja! To prolo je sve!
kako da se tije? Kad bilo je, ko da i
bilo nije, A ko da jest u krugu jurit zna.
Prazninu stoga vjenu volim ja!1

1 Sva tri navodo iz "Fausta" prijevod su Tita Strozzija, ABC naklada, Zagreb 1995. (prev.)

359
JOSTEIN GAARDER

- To je pesimistino. Prvi mi se navod vie svia. Iako je Faustov ivot pri

kraju, naao je smisao u tragovima koje je ostavio za sobom.
- Zar nije posljedica Darwinove razvojne teorije i to da smo svi dio
neeg velikog, gdje i najmanji oblik ivota neto znai za cjelinu? Mi smo
ivi planet, Sofie! Mi smo velika laa koja krui oko gorueg Sunca u svemi
ru. No, i svaki je od nas laa koja plovi ivotom natovarena genima. Ako taj
tovar uspijemo dovesti u sljedeu luku, nismo ivjeli uzalud. Bjornstjerne
Bjornson izraava istu misao u pjesmi Psalam II:

Slava vjenom proljeu ivota,

onom koje stvori sve! Zora
postanka svaku trunku krije,
oblici tek gube se.
Rod raa rod,
viu mo dosie on;
vrst raa vrst kroz
milijuna godina hod. Svjetovi
nestaju i nastaju.

Prepusti se ivotnoj radosti, ti

proljea mu cvijet, na
slavu vjenog dan uivati
kao ovjek mrijet;
dati dijelak svoj
na dar istini vjenoj,
malen i plah
vjenoga dana
udahnuti jedini dah!

- Prekrasno.
- Zasada ni rijei vie. Samo odlomak!
- Sad bi stvarno mogao prestati s tom svojom ironijom.
- Odlomak! rekoh. Mora biti posluna.

360
 FREUD

...onu runu, sebinu elju

koja se javila u njoj...

Hilde Meller Knag poskoila je iz kreveta s tekim fasciklom u rukama.

Odloila ga je na pisai stol, pokupila neto odjee sa sobom u kupaonicu,
stala pod tu na dvije minute pa se brzo obukla. Onda je otrala u prizemlje.
- Sad e doruak, Hilde!
- Moram prije malo proveslati.
- Ma Hilde, molim te!
Istravi iz kue, poe kroz vrt. Odvee amac s mola pa skoi u nj. Onda
stane veslati. Veslala je bez prestanka, najprije ljutitim zamasima, a onda se
pomalo smirila.
Mi smo ivi planet, Sofie! Mi smo velika laa koja krui oko gorueg
Sunca u svemiru. No, i svaki je od nas laa koja plovi ivotom natovarena
genima. Ako taj tovar uspijemo dovesti u sljedeu luku, nismo ivjeli uza-
lud...
Sjeala se tih rijei doslovce. Pa njoj su i bile upuene. Ne Sofiji, nego
njoj. Sve to je pisalo u fasciklu, bilo je tatino pismo Hildi.
Ona izvadi vesla iz ralji pa ih poloi na dno. Zatim pusti da amac pluta
i njie se na vodi. ulo se tiho zapljuskivanje vode o dno.
Kao to amac pluta na povrini zaljeva u Lillesandu, tako je i ona samo
ljuskica na povrini ivota.

361
JOSTEIN GAARDER

Ali, gdje se u toj slici nalaze Sofie i Alberto? Da, gdje su Sofie i Alberto?
Nije joj ilo u glavu da su oni samo nekakvi elektromagnetski impulsi u
oevu mozgu. Nije mogla shvatiti da su oni samo papir i tinta s vrpce u oevu
pisaem stroju. Isto tako bi mogla rei da je ona nekakva nakupina protein-
skih veza, sklepanih jednom davno u nekakvoj maloj, toploj bari. Ali, ona
je neto vie od toga. Ona je Hilde Moller Knag.
Velika mapa zapravo je fantastian poklon za petnaesti roendan. Otac je
zasigurno pogodio u sr neeg vjenog u njoj. Ipak, nije joj se ba sviao ton
kojim je govorio o Sofiji i Albertu.
Zadat e mu neto za razmiljanje ve na njegovu putu kui. To je dugo-
vala onima o kojima je itala. Hilde je u mislima vidjela oca kako se mota po
aerodromu Kastrup kao kakva luda.
Uskoro se potpuno smirila. Odveslala je natrag do mola pa privezala
amac. Potom je dugo sjedila s majkom za dorukom. Bila je zadovoljna to
moe rei da je jaje izvrsno, ali moda ipak malo premekano.
Tek je kasno naveer ponovno otvorila veliki fascikl. Nije joj ostajalo
puno stranica.

Netko je ponovno pokucao na vrata.

- A da jednostavno zaepimo ui? - upita Alberto. - Moda e to onda
proi.
- Ne, hou vidjeti tko je.
Alberto poe za njom.
Vani na pragu stajao je gol mukarac. Zauzeo je vrlo sveanu pozu.
Jedino to je na sebi imao bila je kruna na glavi.
- Pa? - upita. - to gospoda misle o carevu novom ruhu?
Alberto i Sofie su zanijemili od uenja. To je golog mukarca malo
zbunilo.
- Pa vi se ne klanjate! - povika.
Alberto skupi hrabrosti:
- To je tono, ali car je posve gol.
Mukarac je zadrao sveanu pozu. Sagnuvi se prema Sofiji, Alberto joj
proapta u uho:
- Misli da je dolian.
Zatim se lice golog ovjeka smrai.
- Provodi li se ovdje neka vrsta cenzure? - upita.

362
 SOFIJIN SVIJET

- Naalost - ree Alberto. - Mi smo posve budni i u svakom pogledu pri

sebi. Car u svome sramotnom stanju zato ne smije prestupiti prag ove kue.
Sofiji se inilo da je dostojanstven, ali obnaen mukarac toliko smijean
da se odjednom poela smijati. Kao da je to bio nekakav signal; ovjek s
krunom na glavi otkrio je napokon da na sebi nije imao odjee. Pokrivi se
objema rukama, potrao je prema oblinjem umarku i nestao. Tamo je
moda susreo Adama i Evu, Nou, Crvenkapicu i medu Winnieja zvanog
Pooh.
Alberto i Sofie stajali su na pragu i smijali se. Na kraju Alberto ree:
Moda bismo se sad mogli vratiti u kuu. Priat u ti o Freudu
i
njegovu nauku o nesvjesnom.

Sjeli su natrag kraj prozora. Sofie pogleda na sat pa ree:

- Ve je pola tri, a ja jo imam puno posla oko vrtne zabave.
- I ja takoer. Samo da kaemo nekoliko rijei o Sigmundu Freudu.
- Zar je on bio filozof?
- U svakom ga sluaju moemo nazvati kulturnim filozofom. Freud se
rodio 1856., a medicinu je studirao na Sveuilitu u Beu. Tamo je ivio
gotovo cijelog ivota, upravo u doba procvata bekog kulturnog ivota.
Rano se specijalizirao u grani medicine koja se zove neurologija. Potkraj
prolog stoljea - i daleko u nae stoljee - razraivao je svoju dubinsku
psihologiju ili psihoanalizu.
- Mislim da bi to mogao objasniti.
- Pod psihoanalizom razumijevamo dvije stvari: opis ljudskog duha
openito, te metodu lijeenja neuroza i psihikih bolesti. Neu u potpunosti
prikazati ni Freuda ni njegovu djelatnost. Ali, njegovo uenje o nesvjesnom
nuno je kako bismo razumjeli to je ovjek.
- Ve si probudio moje zanimanje. Samo naprijed!
- Freud je smatrao da izmeu ovjeka i okoline uvijek postoji sukob.
Tonije reeno, postoji sukob (konflikt) izmeu ovjekovih nagona i potreba
i zahtjeva drutva. Sumnjam da je pretjerano tvrditi da je Freud otkrio ljud
ske nagone. Time se ubraja meu vane predstavnike naturalistikih struja
nja, koja su bila vrlo izraena potkraj prolog stoljea.
- to su ljudski nagoni?
- Naim inima ne upravlja uvijek samo razum. Dakle, ovjek nije racio
nalno bie kakvim su ga zamiljali racionalisti 18. stoljea. esto razni ira
cionalni impulsi odreuju to mislimo, to sanjamo i to radimo. Iracionalni

363
JOSTEIN GAARDER

impulsi mogu biti izraz dubokih nagona ili potreba. Kao to je potreba
novoroeneta za sisanjem temeljna, tako je to, na primjer, i ovjekov sek-
sualni nagon.
- Shvaam.
- To samo po sebi moda i nije novo otkrie. No, Freud je tvrdio da se
temeljne potrebe mogu preruiti ili preoblikovati, te na taj nain upra
vljati naim inima, a da toga nismo svjesni. Takoer je tvrdio da i mala
djeca imaju nekakvu seksualnost. Otkrie djeje seksualnosti uzrokovalo
je gnuanje fine beke buroazije i uinilo ga vrlo neomiljenim.
- To me ne udi.
- Govorimo o takozvanom viktorijanskom dobu, kada je sve u vezi sa
seksualnosti bilo tabu tema. Freud je djejoj seksualnosti uao u trag kroz
svoju praksu psihoterapeuta. Dakle, za svoje je tvrdnje imao empirijsku o-
snovu. Takoer je doivio da se korijeni mnogih oblika neuroze ili psihikih
bolesti mogu pronai u sukobima iz djetinjstva. Pomalo je razvio terapijsku
metodu koju bismo mogli nazvati duevnom arheologijom.
- Sto pak to znai?
- Pa arheolog pokuava nai tragove iz daleke prolosti kopajui kroz
razne kulturne slojeve. Moda nae no iz 18. stoljea. Malo dublje u zemlji
nalazi ealj iz 14. stoljea, a jo dublje vr iz 5. stoljea.
-Da?
- Tako i psihoanalitiar, uz pomo pacijenta, moe zaroniti u pacijento
vu svijest te iznijeti na vidjelo doivljaje koji su u prolosti uzrokovali njego
vu psihiku bolest. Jer, Freud smatra da sva sjeanja iz prolosti uvamo
duboko u sebi.
- Sad razumijem.
- Moda tako pronae kakav bolan doivljaj koji pacijent stalno po
kuava zaboraviti, ali koji se unato tome nalazi negdje duboko u njemu i
troi njegove snage. Osvjeujui taj traumatini doivljaj, izvlaei ga ta
korei pred pacijenta ovaj s njime moe raistiti te tako ozdraviti.
- Zvui logino.
- Meni se previe ne uri. Promotrimo najprije Freudov opis ljudske
linosti. Jesi li ikad vidjela novoroene?
- Imam roaka starog etiri godine.
- Kad stignemo na svijet, neposredno i neometano iivljavamo svoje
fizike i psihike potrebe. Ako ne dobijemo mlijeko, vritimo. Isto moda
inimo i kad su nam pelene mokre. Osim toga, jasno dajemo do znanja da
elimo neiju fiziku blizinu i tjelesnu toplinu. To naelo nagona ili na-

364
 SOFIJIN SVIJET

elo uitka Freud je nazvao idom. Kao novorodenad, nismo nita drugo
nego id.
- Dalje!
- Id, to jest naelo nagona, nosimo sa sobom do odrasle dobi i kroz
cijeli ivot. Meutim, vremenom uimo upravljati svojim eljama, te se tako
prilagoavamo svojoj okolini. Uimo ravnati naelom nagona u odnosu na
naelo stvarnosti. Freud kae da gradimo svoj ego, koji ima ravnalaku
funkciju. Iako neto elimo, ne moemo jednostavno vritati sve dok nae
elje i potrebe ne budu zadovoljene.
- Naravno da ne.
- Moe se dogoditi da neto jako elimo, a da to naa okolina ne pri
hvaa. Dogaa se da potiskujemo svoje elje; to jest pokuavamo ih odgur
nuti od sebe i zaboraviti.
- Razumijem.
- Freud je raunao i s treom instancijom ljudske linosti. Odmalena
se sukobljavamo s moralnim zahtjevima roditelja i drutva. Kada uinimo
neto loe, roditelji kau: Ne, ne tako!, ili Fuj, sram te bilo!. ak i kad
odrastemo, u uima nam jo odzvanjaju ti moralni zahtjevi i osude kao da su
moralna oekivanja drutva ula u nas i postala dio nas. To Freud zove
superegom.
- To znai savjest?
- U onome to se zove superego nalazi se i sama savjest. No, Freud
smatra da se superego javlja i onda kada su nae elje prljave ili nedo
line. Osobito se to tie erotskih ili seksualnih elja. Kao to sam rekao,
Freud tvrdi da se nedoline ili nepristojne elje javljaju ve u ranom dje
tinjstvu.
- Objasni!
- Danas znamo i vidimo da se djeca vole igrati sa svojim spolnim organi
ma. To moemo opaziti na svakoj plai. U Freudovo je doba to moglo uro
diti packom po prstima dvogodinjaka ili trogodinjaka, a moda je bilo
popraeno maminim rijeima: fuj!, ne tako! ili ruke na poplun!.
- Pa to je morbidno.
- Tako nastaje osjeaj krivnje povezan sa svime to je u vezi sa spolnim
organima i seksualnosti. Budui da se osjeaj krivnje zadrava u superegu,
mnogi ljudi - prema Freudu, veina njih - kroz cijeli ivot nose osjeaj
krivnje povezan sa seksom. Istovremeno je tvrdio da su seksualne elje i
potrebe prirodan i vaan dio ovjekove opreme. A tako, draga moja Sofie,
tako je sve spremno za doivotni sukob izmeu elje i krivnje.

365
JOSTEIN GAARDER

- Zar ne misli da se od Freudova doba taj sukob malo primirio?

- Sasvim sigurno. No, mnogi su Freudovi pacijenti taj sukob doivljavali
toliko snano da su razvili neto to Freud zove neuroza. Jedna od njegovih
mnogobrojnih pacijentica, na primjer, bila je potajno zaljubljena u svog
ogora. Kad joj je sestra umrla nakon bolesti, pomislila je: Sad je slobodan
i moe se oeniti mnome! Ta je misao istovremeno bila u sukobu s njezinim
superegom. Bila je to tako uasna misao da ju je istog trena potisnula,
kae Freud. To znai da ju je gurnula u nesvjesno. Freud pie: Mlada se
ena razboljela, pokazujui ozbiljne histerine simptome, a kad je dola k
meni na lijeenje, pokazalo se da je temeljito zaboravila scenu kraj sestrinog
kreveta i onu runu, sebinu elju koja se javila u njoj. No, tijekom terapije
se sjetila, snano uzbuenog duha obnovila patogeni trenutak te nakon tret
mana ozdravila.
- Sada bolje razumijem to misli pod duevnom arheologijom.
- Onda moemo openito opisati ljudsku psihu. Imajui dugo iskustvo s
lijeenjem pacijenata, Freud je zakljuio da ljudska svijest ini samo malen
dio ljudskog duha. Svjesno je kao vrh ledenog brijega iznad povrine vode.
Pod vodom - ili pod pragom svijesti - nalazi se podsvijest, to jest nesvje
sno.
- Nesvjesno je, dakle, sve to postoji u nama, ali to smo zaboravili i
ega se ne sjeamo?
- Pa u svijesti nemamo sva naa iskustva istovremeno. Stvari koje smo
doivjeli ili mislili, i kojih se moemo sjetiti ako promislimo, Freud je
nazivao predsvjesnim. Izraz nesvjesno koristio je za ono to smo po
tisnuli. To su stvari koje smo se potrudili zaboraviti zato to su neugod
ne, nedoline ili odvratne. Ako imamo potrebe i elje koje su nepod
noljive za nau svijest, to jest za superego, spremamo ih u podrum. Nek'
se nose!
- Shvaam.
- Ovaj mehanizam funkcionira u svih zdravih ljudi. Meutim, nekoga
stoji toliko napora drati neugodne ili zabranjene misli daleko od svijesti da
to uzrokuje ivana oboljenja. Ono to se potiskuje pokuava samo od sebe
isplivati natrag na povrinu. Neki ljudi stoga koriste sve vie snage kako bi
te impulse drali izvan dosega kritike svijesti. Kad je Freud 1909. g. u Ame
rici drao predavanja o psihoanalizi, primjerom je pokazao kako mehanizam
potiskivanja djeluje.
- Samo naprijed!
- Rekao je: Pretpostavimo da se u ovoj dvorani... nalazi pojedinac koji
me svojim ponaanjem ometa i skree mi panju s mog zadatka, nepristojno

366
 SOFIJIN SVIJET

se smijui, priajui i struui nogama. Ja kaem: pod takvim uvjetima ne mogu

nastaviti. Na to se digne nekoliko snanih momina koji, nakon kratke borbe,
izbace naruitelja mira. On je, dakle, 'potisnut', a ja mogu nastaviti predavanje. Da
se ometanje ne ponovi, ako se tip pokua vratiti u dvoranu, gospoda koja su izvrila
moju volju pomiu svoje stolice do vrata i postavljaju se kao 'otpor' nakon
provedenog potiskivanja. Ako sada zamislite ta dva mjesta kao 'svjesno' i
nesvjesno', onda imate prilino dobru sliku mehanizma potiskivanja.
- Slaem se da je to dobra slika.
- Ali, naruitelj mira eli natrag, Sofie. To barem vrijedi za potisnute
misli i impulse. ivimo pod stalnim pritiskom potisnutih misli koje se
pokuavaju izboriti iz nesvjesnog. Zato se esto dogaa da kaemo ili uini
mo neto to nam nije bila namjera. Nesvjesne reakcije tako mogu upra
vljati naim ivotom.
- Ima li kakav primjer?
- Freud navodi nekoliko takvih mehanizama. Jednog naziva parapraksa-
ma; rije je o pogrekama i propustima. To znai da sami od sebe kaemo ili
inimo stvari koje smo pokuali potisnuti. On spominje primjer jednog
poslovoe koji je trebao nazdraviti efu. No, taj ef uope nije bio omiljen;
bio je, tono se kae, seronja.
-Da?
- Poslovoa je ustao i sveano podignuo au. Onda je rekao: Pa, nase-
rimo efu!
- Nemam rijei.
-I poslovoa je ostao bez rijei. Zapravo je rekao ono to je mislio. No, nije
namjeravao to kazati. Hoe uti jo jedan primjer?
- Rado.
- U posjet jednoj sveenikoj obitelji s mnogo slatkih i dobrih keri
trebao je doi biskup. Sluaj je htio da je biskup imao nevjerojatno velik nos.
Kerima je stoga strogo nareeno da ne komentiraju biskupov dug nos. Jer,
esto se dogaa da mala djeca neto bubnu ba zato to mehanizam potiski
vanja nije jako razvijen.
-Da?
- Biskup je stigao na sveeniko imanje, a ljupke su se keri jako na
prezale kako ne bi pala koja primjedba o dugom nosu. tovie, nastojale su
ga ne gledati, morale su ga pokuati zaboraviti. Na to su mislile svo vrijeme.
No, onda je jedna od manjih djevojica uz kavu posluivala kockice eera.
Postavila se pred dostojanstvenog biskupa i rekla: elite li malo eera u
nos?

367
JOSTEIN GAARDER

- Grozno.
- Ponekad racionaliziramo, to jest navodimo druge razloge za ono to
inimo, a ne njihov stvarni uzrok. To inimo zato to je stvarni uzrok neugo
dan.
- Primjer, molim.
- Mogu te hipnozom natjerati da otvori prozor. Tijekom hipnoze ka
em da kad ponem bubnjati prstima o stol, mora otvoriti prozor. Ja za-
bubnjam o stol - ti otvori prozor. Onda te ja pitam zato si otvorila prozor.
Ti bi moda odgovorila da si to uinila zato to ti je vrue. No, to nije pravi
razlog. Ne eli sama sebi priznati da si neto izvrila na moju hipnotiku
zapovijed. Znai da racionalizira, Sofie.
- Shvaam.
- Ova dvostruka komunikacija dogaa se gotovo svakog dana.
- Spomenula sam ti mog etverogodinjeg roaka. ini mi se da ba
nema puno prijatelja s kojima se moe igrati, jer je uvijek jako sretan kad mu
doem u posjet. Jednom sam se morala uriti natrag mami. Zna li to je on
onda rekao?
- Da ujem!
- Rekao je: Ona je glupa.
- Da, to je jo jedan primjer racionalizacije. Djeak nije mislio to to je
rekao. Zapravo je mislio da je glupo to mora ii, ali to mu je bilo malo
neugodno priznati. Ponekad znamo projicirati.
- To mora prevesti.
- Projicirati znai drugim osobama pripisivati razliite osobine koje kod
sebe pokuavamo potisnuti. Jako krta osoba, na primjer, uri se druge ljude
nazvati krtima. Osoba koja sebi ne eli priznati da je (njega ili nju) zanima
seks, meu prvima e se uzbuditi zato to su drugi opsjednuti seksom.
- Freud je smatrao da na svakidanji ivot vrvi od primjera nesvjesnih
ina. Neprestano se dogaa da zaboravljamo ime odreene osobe, moda
petljamo po odjei dok govorimo, ili pak naokolo po sobi premjetamo
naizgled sluajne stvari. Osobito se spotiemo o rijei, proizvodei razno
razne govorne omake koje izgledaju posve neduno. Freud smatra da go
vorne omake nisu ba toliko sluajne i toliko nedune koliko nam se ini.
Mislio je da se moraju promatrati kao simptomi. Paraprakse i sluajni
ini mogu, naime, odati najintimnije tajne.
- Odsad u dobro promisliti o svakoj rijei koju elim izgovoriti.
- Ipak, ne moe pobjei od svojih nesvjesnih impulsa. Radi se o tome da
se ne smije previe naprezati kako bi neugodne stvari potisnula u nesvjesno.
To ti je kao da pokuava zaepiti voluhariinu rupu. Moe biti sigurna da

368
 SOFIJIN SVIJET

e se voluharica pojaviti na drugom mjestu u vrtu. Zato je zdravo imati

poluotvorena vrata izmeu svijesti i nesvjesnog.
- Zakljua li pak vrata, moe psihiki oboljeti?
- Da, neurotiar je osoba koja troi previe energije na to da dri neu
godnosti daleko od svijesti. On esto pokuava grevito potisnuti odreene
dogaaje. Freud takve doivljaje naziva traumama. Rije trauma dolazi iz
grkog, a znai rana.
- Shvaam.
- Pri lijeenju pacijenata, Freudu je vano razmrdati zatvorena vrata ili
ak otvoriti nova. Suraujui s pacijentom, on pokuava dozvati potisnute
doivljaje. Pacijent nije svjestan to potiskuje, ali ipak moe jako eljeti da
mu lijenik pomogne nai put do skrivenih trauma.
- Kako postupa lijenik?
- Freud je razvio neto to se zove tehnika slobodnih asocijacija. Pacijen
ta je pustio leati u oputenu poloaju te je naprosto sluao prie o onome
to mu je padalo na pamet, neovisno o tome koliko mu se to inilo neva
nim, sluajnim, neugodnim ili sramnim. Umijee se sastoji u tome da se
uniti poklopac, to jest kontrola koja se spustila nad traume. Jer, upravo
su traume ono to pacijenta zanima. One djeluju stalno, ali nisu svjesne.
- to se vie ovjek napree da neto zaboravi, to vie misli o tome u
nesvjesnom?
- Ba tako. Zato je vano oslukivati signale iz nesvjesnog. Kraljevski
put u nesvjesno su prema Freudu, nai snovi. Njegovo najvanije djelo je
velika knjiga Tumaenje snova, objavljena 1900. g. U njoj tvrdi da ono to
sanjamo nije sluajno. Nae nesvjesne misli pokuavaju se posredstvom sno
va javiti svijesti.
- Nastavi!
- Nakon to je sabrao svoje dugogodinje iskustvo s pacijentima - a
posebno nakon to je analizirao vlastite snove - Freud zakljuuje da su svi
snovi ispunjavanje naih elja. To se posebice moe uoiti u djece, kae on.
Ona sanjaju o sladoledu i vinjama. U odraslih esto vrijedi da su elje -
koje san eli ispuniti - preruene. Jer, ak i kad spavamo, stroga cenzura
vlada onime to mislimo da si moemo dopustiti. Istina, u snu je cenzura, tj.
mehanizam potiskivanja, slabija nego u budnom stanju. No, ipak je do
voljno snana da u snu iskrivljavamo elje kojih se odriemo.
- Zato se san mora protumaiti?
- Freud tvrdi da moramo razlikovati san kojeg se sjeamo i pravo zna
enje sna. Same slike sna - dakle, film ili video koji sanjamo - naziva
manifestnim sadrajem snova. Taj oigledni sadraj sna uvijek uzima svoj

369
JOSTEIN GAARDER

materijal (rekvizite) uvijek iz prethodnog dana. No, san ima i dublji smisao, koji je
skriven od svijesti. Freud ga naziva latentnim sadrajem snova, jer skrivene misli, o
kojima se u snu zapravo radi, obino potjeu iz daleke prolosti - ak iz najranijeg
djetinjstva.
- Dakle, moramo analizirati san kako bismo razumjeli o emu se radi.
- Da, a kada su u pitanju bolesni ljudi, to se mora uiniti zajedno s
terapeutom. Meutim, nije lijenik onaj koji tumai san. On to moe uiniti
samo uz pomo pacijenta. U toj situaciji lijenik je kao sokratovska babi
ca, on svojom prisutnosti pomae tumaenju.
- Razumijem.
- Pretvaranje latentnog sadraja snova u manifestni sadraj snova
Freud naziva radom sna. Moemo to nazvati maskiranjem ili ifriranjem
onoga o emu je u snu zapravo rije. Motivi sna moraju se demaskirati
ili deifrirati kako bi se pronala tema sna.
- Ima li kakav primjer?
- Freudova knjiga vrvi primjerima. Moemo si sami stvoriti jednostavan
i vrlo frojdovski primjer. Ako neki mladi sanja da od svoje roakinje dobi
va dva balona...
-Da?
- A ne, ti se okuaj kao tuma snova.
- Hmm... Znai da je manifestni sadraj snova ba to to si rekao: da
on od svoje roakinje dobiva dva balona.
-Dalje!
- Zatim si rekao da se rekviziti sna uzimaju iz prethodnog dana. Dakle,
prethodnog je dana bio u luna-parku ili je u novinama vidio sliku balona.
- Da, mogue je, ali dovoljno je da je vidio samo rije balon, ili neto
to podsjea na balone.
- No, to je latentni sadraj snova; dakle, ono o emu je u snu zapravo
rije?
- Ti si tuma sna.
- Moda je naprosto poelio par balona.
- Ne, ne bi ilo. Ima pravo da je san takoer ispunjenje elja. No, ne
vjerujem da odrastao ovjek istinski ezne za balonima. A kad bi to elio, o
tome ne bi morao sanjati.
- Onda mislim da znam: on zapravo eli svoju roakinju, a ona dva
balona su njezine grudi.
- Da, to je objanjenje vjerojatnije. Uvjet je da mu je zbog te elje bilo
neugodno.

370
 SOFIJIN SVIJET

-Jer nai snovi idu zaobilaznim putem?

- Da, Freud je smatrao da je san prerueno ispunjenje potisnutih elja.
to zapravo potiskujemo, primjetno se promijenilo otkako je Freud bio lije
nik u Beu. Meutim, mehanizam preruavanja sadraja sna ostao je isti.
- Shvaam.
- Freudova psihoanaliza imala je veliko znaenje dvadesetih godina, pri
je svega za lijeenje psihijatrijskih pacijenata. Njegov je, pak, nauk o nesvje
snom snano utjecao na umjetnost i knjievnost.
- Misli rei da su se umjetnici poeli vie zanimati za nesvjesni duhovni
ivot ljudi?
- Tako je. Premda je to u knjievnosti cvjetalo ve posljednjih desetljea
prolog stoljea - dakle, prije nego to je Freudova psihoanaliza bila pozna
ta. To samo znai da Freudova psihoanaliza nije sluajno nastala upravo
devedesetih godina prolog stoljea.
- Misli da se to nalazilo u duhu vremena?
- Pa Freud nije mislio da je on otkrio fenomene kao to su potiskivanje,
paraprakse ili racionalizacija. On je naprosto prvi koji je ta ljudska iskustva
ukljuio u psihijatriju. Kao ilustraciju svoje teorije takoer je dovitljivo ko
ristio primjere iz knjievnosti. No, kako sam ve rekao, dvadesetih je godina
naeg stoljea Freudova psihoanaliza puno neposrednije utjecala na umjet
nost i knjievnost.
-K a ko?
- Pjesnici i slikari pokuavali su koristiti nesvjesne sile u svom stvara
lakom radu. To posebno vrijedi za takozvane nadrealiste.
- to to znai?
- Nadrealizam je francuska rije koju bismo mogli prevesti kao nad-
stvarnost. 1924. g. Andre Breton je objavio nadrealistiki manifest. U
njemu je tvrdio da umjetnost mora izvirati iz nesvjesnog. Umjetnik zbog to
slobodnije inspiracije mora iznijeti slike svojih snova, te se protezati prema
nad-stvarnosti, gdje nema razlike izmeu sna i zbilje. Naime, umjetniku je
jako vano slomiti cenzuru svijesti kako bi rijei i slike mogle slobodno navirati.
- Shvaam.
- Freud je dokazao da su svi ljudi svojevrsni umjetnici. San je majuno
umjetniko djelo, koje stie svake noi. Kako bi protumaio snove svojih
pacijenata, Freud je esto morao kriti put kroz gustu umu simbola - otpri
like kao kad tumaimo neku sliku ili knjievni tekst.
- Zar sanjamo svaku no?

371
JOSTEIN GAARDER

- Novija istraivanja pokazuju da sanjamo oko 20 posto vremena koje

prespavamo, to znai dva sata svake noi. Ako nas netko uznemiri u fazi
sna, postajemo nervozni i razdraeni. To ne znai nita drugo nego da je
ovjeku priroena potreba da svoju egzistencijalnu situaciju umjetniki izra
zi. Ta san govori o nama. Mi smo redatelji, mi odabiremo rekvizite, mi
igramo sve uloge. Osoba koja kae da se ne razumije u umjetnost, loe
poznaje samu sebe.
- Shvaam.
- Osim toga, Freud je na zadivljujui nain pokazao koliko je ljudska
svijest fantastina. Njegov rad s pacijentima uvjerio ga je da sve to smo
vidjeli i doivjeli uvamo negdje duboko u svijesti. Svi se ti dojmovi mogu
dozvati. Kada nam zakae sjeanje, a malo kasnije imamo neto na vrhu
jezika, a jo malo kasnije se odjednom sjetimo - rije je proputanju
nesvjesnog u svijest kroz poluotvorena vrata.
- No, ponekad to ide sporo.
- Toga je svaki umjetnik svjestan. No, odjednom kao da su sva vrata i
sve arhivske ladice otvorene. Stvari naviru same od sebe; moemo odabrati
ba one rijei i slike koje su nam potrebne. To se dogaa kad s nesvjesnog
skinemo poklopac. Ovo moemo nazvati inspiracijom, Sofie. ini nam se
da ono to crtamo ili piemo ne dolazi od nas samih.
- To mora da je divan osjeaj.
- Sigurno si to i sama doivjela. Takvo inspirirano stanje lako je pro
uavati kod preumorne djece. Dogaa se da se djeca toliko umore da izgle
daju potpuno budna. Odjednom ponu neto pripovijedati - kao da izvlae
rijei koje jo nisu nauila. No, te rijei i misli bile su latentno prisutne u
svijesti, ali tek kada sav oprez i cenzura popuste izlaze van. I umjetniku je
vano ne dopustiti razumu i promiljanju preuzimanje kontrole nad njego
vim manje-vie nesvjesnim izrazom. Hoe li da ti ispriam priu koja bi ovo
osvijetlila?
- Moe!
- To je jedna vrlo ozbiljna i vrlo tuna pria.
- Samo ti poni.
- Bila jednom jedna stonoga koja je izvanredno lijepo plesala sa svih
svojih sto nogu. Kad je plesala, sve bi se umske ivotinje skupile oko nje i
gledale. I svi su se jako divili njezinu profinjenom plesu. No, meu njima je
bila jedna ivotinja kojoj se nije svialo da stonoga plee. Bila je to aba
krastaa...
- Sigurno je bila ljubomorna.

372
 SOFIJIN SVIJET

- Kako da stonogu prisilim da prestane plesati? razmiljala je krastaa.

Nije mogla naprosto rei da joj se ples nije sviao. Niti je mogla rei da plee
ljepe od stonoge, jer to bi bila oita la. Smislilla je avolski plan.
- Da ujem!
-Napisala je stonogi pismo. O neusporediva stonogo! napisala je. Ja
sam odani poklonik tvoga profinjenog plesnog umijea. Rado bih eljela
znati to ini kad plee. Die li najprije lijevu nogu broj 22 pa zatim desnu
broj 59? Ili poinje plesati desnom nogom broj 26 prije nego to podigne
lijevu broj 49? Nestrpljivo oekujem odgovor. Pozdrav, krastaa.
- Grozno!
- Kad je stonoga primila pismo, poela je istog trena razmiljati to
zapravo ini kad plee. Koju nogu najprije die? A koja je sljedea? to misli
da se zatim dogodilo?
- Mislim da stonoga nikad vie nije zaplesala.
- Da, tako se zavrilo. I to se dogaa kada matu zadavi razumno pro
miljanje.
- Slaem se, pria je tuna.
- Za umjetnika je, dakle, vano da si dade oduka. Nadrealisti su to
pokuali iskoristiti tako da se dovedu u stanje u kojemu stvari dolaze same
od sebe. Pred sobom su imali ist papir, pa bi naprosto poeli pisati, ne
razmiljajui o tome to piu. To su zvali automatskim pismom. Izraz je
zapravo posuen iz spiritizma, gdje medij vjeruje da umrli duh upravlja
perom. No, mislio sam te stvari ostaviti za sutra.
- Nema problema.
- Nadrealistiki umjetnik takoer je na neki nain medij, to jest sred
stvo, posrednik. On je medij svoje podsvijesti. No, moda u svakom krea
tivnom procesu postoji element neeg nesvjesnog. Jer, to je zapravo krea
tivnost?
- Nemam pojma. Zar to nije kad se stvara neto novo?
- U redu. A to se zbiva u finoj igri mate i razuma. Preesto se dogaa da
razum gui matu. A to je ozbiljno, jer bez mate ne moe nastati nita doista
novo. Ja mislim da je mata kao darvinistiki sustav.
- alim, ali to mi nije jasno.
- Darvinizam tvrdi da mutanti nastaju jedan za drugim u prirodi. No,
priroda moe iskoristiti samo nekolicinu mutanata. Samo vrlo malen broj
ima pravo na ivot.
-Da?

373
JOSTEIN GAARDER

- Tako je i kad razmiljamo, kada po nadahnuu dobivamo gomilu ideja.

Misaoni mutanti niu jedan za drugim u svijesti, barem ako si ne name
emo prestrogu cenzuru. No, samo se neke misli mogu iskoristiti. Tu razum
pokazuje to zna, jer i on ima svoju funkciju. Kad se dnevni ulov nae na
stolu, ne smijemo ga zaboraviti razvrstati (sortirati).
- To ti je pametna usporedba.
- Zamisli da sve to nam padne na pamet (dakle, svaka pomisao)
prijee preko naih usana! Ili da izae iz notesa ili iz ladice pisaeg stola.
Svijet bi se utopio u sporednim idejama. Ne bi bilo odabiranja, Sofie.
- A razum je ono to sastavlja izbor pomisli?
- Da, nije li tako? Moda mata stvara neto novo, ali ona ne odabire.
Mata ne komponira. Kompozicija, a to je svako umjetniko djelo, nastaje
udesnom igrom mate i razuma ili duha i promiljanja. Jer, u stvaralakom
procesu uvijek postoji trunka sluaja. U jednoj fazi vano je ne spreavati
usputne ideje. Ta ovce se moraju pustiti na slobodu prije nego to se odvedu
na pau.

Alberto ostane sjediti gledajui kroz prozor. Dok je tako sjedio, Sofijin se pogled zaustavi
na nekakvoj ivahnoj vrevi na obali jezerca. Bila je to prava orgija Disnevevih figura svih
boja.
- To je iljo - ree. - Tamo su Pako i njegovi neaci... i Vlatka... i ujo
Tvrdica. Vidi li Pifa i Pafa? Zar me ne uje, Alberto? Pa tamo su Miki
Maus i profesor Profa!
On se okrene prema njoj:
- Da, tuno je to, dijete moje.
- to ti to znai?
- Mi smo samo bespomone rtve majorovih ispada. To je, naravno,
moja pogreka. Poeo sam govoriti o slobodnim zamislima.
- Ne smije sebe kriviti.
- Htio sam rei da je mata vana i za nas filozofe. Kako bismo doli do
neeg novog, moramo se usuivati dati sebi oduka. No, toga sada ima
malo previe.
- Nemoj da ti to teko pada.
- Htio sam neto rei o vanosti mirnog promiljanja, a onda nas doeka
ova arena budalatina. Moe ga biti sram!
- Jesi li sada ironian?
- On je ironian, ne ja. No, neto me tjei, a to je zaglavni kamen moga
plana.

374
 SOFIJIN SVIJET

- Nita ne razumijem.
- Razgovarali smo o snovima. I u tome je trunica ironije. Jer, to smo
mi nego majorovi snovi?
-O...
- Ipak postoji jedna stvar na koju nije raunao.
- to bi to moglo biti?
- Moda je vrlo svjestan svoga sna. Obavijeten je o svemu to kaemo i
radimo - kao to se sanja sjea manifestnog sadraja svoga sna. Uostalom
on o tome pie. No, iako se sjea svega to mi kaemo jedno drugom, jo
uvijek nije posve budan.
- Kako to misli?
- On ne poznaje latentni sadraj snova, Sofie. Zaboravlja da je ovo
takoer prerueni san.
- Tako udno pria.
- To i major misli, jer ne razumije jezik svoga sna. Na tome mu moemo
biti zahvalni. Naime, tako nam daje minimum slobodnog prostora. S tom
emo se slobodom uskoro iskobeljati iz njegove muljevite svijesti kao to
ivahne voluharice jednog toplog, ljetnog dana iskau na sunce.
- Misli da emo uspjeti?
- Moramo uspjeti. Za dva dana dat u ti novo nebo. Onda major vie
nee znati gdje su njegove voluharice, niti gdje e se ponovno pojaviti.
- Ali, da smo ne znam kakav san, ja sam takoer ki. Pet je sati. Moram
kui u Kapetanov zavoj pripremati vrtnu zabavu.
- Aha... Moe li mi na putu kui uiniti malu uslugu?
- to to?
- Pokuaj pobuditi malo vie panje. Mora pokuati prisiliti majora da
te cijelim putem kui prati pogledom. Pokuaj misliti na njega kada doe
kui onda e i on misliti na tebe.
- Kakvog to ima smisla?
- Onda ja mogu neometano nastaviti raditi na tajnom planu. Zaranjam
duboko u majorovu podsvijest, Sofie. I tamo ostajem do naeg novog susre
ta.

375
 NAE DOBA

... ovjek je osuen

da bude slobodan...

Budilica je pokazivala 23.55. Hilde je leala i gledala u strop. Pokuala je

pustiti asocijacije da slobodno teku. Svaki put kad bi se zaustavila usred neke
misli, pokuala se upitati zato nije nastavila razmiljati.
Ta nije valjda neto pokuavala potisnuti?
Kad bi samo uspjela iskopati svu cenzuru, moda bi sanjala u budnom
stanju. Malo jeziva pomisao.
to se vie oputala, i to je otvorenija bila za svaku misao i sliku koja joj
je stizala, to se u mislima vie bliila Majorovoj kolibi, oblinjem jezeru,
okolnoj umi.
Sto je to Alberto smiljao? No dobro, njezin je otac smiljao da je Alberto
neto pokuavao smisliti. Je li znao to e Albertu pasti na pamet? Moda se
toliko razuzdao da bi se na kraju moglo dogoditi neto to bi i njega iznenadilo?
Nije joj ostalo puno stranica. Da zaviri na posljednju? Ne, to bi bila
prijevara. Jo neto: Hilde nije bila posve sigurna da je ve odlueno to e se
dogoditi na posljednjoj stranici.
Nije li to udna pomisao? Fascikl je ovdje, tata nikako ne moe dodati
neto novo. No, ako Alberto neto ne izvede na svoju ruku.... Iznenaenje...
Hilde e se u svakom sluaju pobrinuti za nekoliko iznenaenja. Nad
njom nije imao nikakvu kontrolu. No, ima li ona potpunu kontrolu nad
sobom?

376
 SOFIJIN SVIJET

to je svijest? Nije li to jedna od najveih zagonetki svemira? to je sjeanje? to

uzrokuje da se sjeamo svega to smo vidjeli i doivjeli?
Kakav je to mehanizam koji ini da svake noi, kao arolijom, sanjamo bajoslovne
snove?
Dok je tako leala razmiljajui, ponekad bi zatvorila oi. Zatim bi ih ponovno
otvorila i nastavila gledati u strop. Na kraju je zaboravila otvoriti oi.
Zaspala je.

Kad se probudila od glasnih krikova galebova, sat je pokazivao 6.66. Zar to nije udan
broj? Hilde ustane pa sie na pod. Postavivi se kao obino kraj prozora, promatrala je
zaljev. To joj je postala navika - kako ljeti, tako i zimi.
Dok je tako stajala, kao da joj je odjednom u glavi eksplodirala paleta boja. Sjetila
se o emu je sanjala. Ali, bilo je to neto vie od obinog sna. Bio je tako ivih boja i
obrisa...
Sanjala je da je njezin otac stigao kui iz Libanona, a cijeli san kao da je bio
nastavak Sofijinog sna u kojemu je nala njezin zlatni krii na molu.
Hilde je sjedila na molu -ba kao u Sofijinom snu. Zatim je ula slabaan glas koji
joj je proaptao: Ja se zovem Sofie! Hilde je sjedila potpuno mirno ne bi li ula odakle
glas dolazi. Onda je nastavio - kao vrlo, vrlo tiho pucke-tanje. Kao da joj je nekakav
kukac govorio: Ti si izgleda i gluha i slijepa. Sljedeeg je trenutka u vrt doao otac u
uniformi UN-a. Hildice! povikao je. Hilde mu je potrala u susret i bacila mu se
oko vrata. I tu je san zavrio.
Sjetila se nekoliko stihova pjesme Arnulfa Overlanda:

udnovat me san u noi probudio, kao da glas

mi se tiho obratio, dalek poput neke struje
podzemne -ja ustadoh: to eli od mene?

Dok je tako stajala kraj prozora, u sobu ue majka.

- O, dobro jutro! Ve si budna?
- Ne znam...
- Dolazim kui oko etiri, kao obino.
- Dobro.
- Uivaj u praznicima, Hilde.

377
JOSTEIN GAARDER

-Bok!
Kad je Hildc ula da je majka zalupila ulaznim vratima, zavukla se natrag u krevet i
otvorila fascikl.
... Zaronit u duboko u majorovu podsvijest, Sofie. I tamo ostajem do naeg
ponovnog susreta.
Evo ga! Hilde nastavi itati. Pod desnim je kaiprstom osjetila da joj je ostao tanki
snop listova.

Kad je Sofie izala iz Majorove kolibe, kraj jezera je jo mogla vidjeti nekoliko
Disnevevih figura, ali kao da su se rasplinjavale to se vie pribliavala. Prije nego to je
dospjela do amca, potpuno su nestale.
Dok je veslala, a i nakon to je izvukla amac na drugu obalu, trudila se izvoditi
grimase i mahati rukama. Morala je zarobiti majorovu panju kako bi Alberto ostao
nezamijeen u Majorovoj kolibi.
Trei puteljkom, ivahno je poskakivala. Malo kasnije pokuala je hodati kao lutka
na navijanje. Kako ni to majoru ne bi dosadilo, poela je pjevati.
Jednom je zastala razmiljajui u emu bi se zapravo Albertov plan mogao sastojati.
Uhvatila se u tome, pa ju je savjest poela tako pei da se stala penjati na drvo.
Sofie se popela najvie to je mogla. Kad se naposljetku nala gotovo na vrhu,
morala je priznati da se nije mogla spustiti. Pokuat e malo kasnije, ali dotad ne smije
mirovati. Ako bi mirovala, majoru bi sigurno dosadilo promatrati je, pa bi se okrenuo
Albertu i onome ime se on bavio.
Sofie je mahala objema rukama, nekoliko puta je pokuala zakukurikati kao pijevac,
a na kraju je poela jodlati. Sofie je jodlala prvi put u svom petnaestogodinjem ivotu.
Imajui to na umu, bila je prilino zadovoljna rezultatom.
Ponovno se pokuala spustiti, ali bila se zaglavila. Odjednom se neki ogroman gusak
spustio na jednu od grana za koje se Sofie drala. Nakon to je vidjela itav roj
Disnevevih figura, nije se nimalo zaudila kad je gusak progovorio.
- Ja se zovem Morten - ree gusak. - Zapravo sam pitom, ali ovom
prilikom dolazim iz Libanona s divljim guskama. Izgleda da ti treba pomo
da sie s drveta.
- Ti si premalen za to - ree Sofie.
- Prenagao zakljuak, mlada damo. Ti si prevelika.

378
 SOFIJIN SVIJET

- No, to je valjda jedno te isto.

- Moram ti rei da sam na leima nosio seoskog djeaka tvojih godina, i
to preko cijele vedske. Zvao se Nils Holgersson1 .
- Ja imam petnaest godina.
- A Nils je imao etrnaest. Jedna godina vie ili manje ne igra nikakvu
ulogu to se tie prijevoza.
- Kako si ga uspio podii?
- Dobio je ukicu od koje se onesvijestio. Kad se probudio, nije bio vei
od palca.
- Onda bi ti mene mogao tako pljusnuti, jer ovdje ne mogu ostati zauvi
jek. Osim toga, u subotu u biti domaica filozofske vrtne zabave.
- Zanimljivo. Slutim da je ovo filozofska knjiga. Kad sam letio nad
vedskom s Nilsom Holgerssonom, spustili smo se na imanje Marbacka u
Varmlandu2 . Tu je Nils upoznao neku staru enu koja je razmiljala o tome
da napie knjigu o vedskoj, namijenjenu kolskoj djeci. Morala bi biti po
una i posve istinita, rekla je. Kad je ula to je Nils doivio, odluila je
napisati knjigu o onome to je vidio s guskovih lea.
- Vrlo udnovato.
- Da ti pravo kaem, to je bilo malo ironino. Jer, mi smo ve bili u toj
knjizi.
Iznenada je Sofie osjetila da ju je neto lagano lupnulo po obrazu. Slje-
deeg je trena bila posve majuna. Drvo je bilo kao uma za sebe, a gusak je
bio veliine konja.
- Tako, doi sada - ree gusak.
Sofie poe du grane pa se popne na guskova leda. Perje je bilo meko;
budui da je sada bila mala, vie ju je bolo nego kakljalo.
im se namjestila, gusak poleti. Letio je visoko nad drveem. Sofie po-
gleda na jezero i Majorovu kolibu. Unutra je bio Alberto smiljajui zamr-
ene planove.
- Mora se zadovoljiti kratkim razgledanjem znamenitosti - ree gusak,
maui, neprestano krilima.

1 Nils Holgersson: etrnaestogodinji junak romana udnovato putovanje Niisa Holgerssona, v. nobe
lovke Selme Lagerlof. Nils je zbog svoje zloestoe pretvoren u "Palia"; na leima guska Mortena putuje
cijelom vedskom, razgovara s ljudima i ivotinjama, svjedok je mnogih sudbina. Nakon puta koji traje 7
mjeseci vraa se kui promijenjen, (prev.)
2 Marbacka: rodno mjesto Selme Lagerlof. (prev.)

379
JOSTEIN GAARDER

Potom pone slijetati prema drvetu na koje se Sofie nedavno popela. Kad je dodirnuo
zemlju, Sofie se otkotrljala na tlo. Prevrnuvi se nekoliko puta po vrijesku, uspravila se u
sjedei poloaj. Zaueno je ustanovila da je iznenada bila prirodne veliine.
Gusak je, gegajui se, obiao oko nje nekoliko puta.
- Puno ti hvala na pomoi ree Sofie.
- Pa to je samo malenkost. Nisi li rekla da je ovo filozofska knjiga?
- Ne, to si ti rekao.
- No dobro, to je ionako jedno te isto. Da ja odluujem, rado bih te u
letu proveo kroz cijelu povijest filozofije, kao to sam Nilsa zrakom prenio
po cijeloj vedskoj. Mogli bismo kruiti nad Miletom i Atenom, Jeruzale
mom i Aleksandrijom, Rimom i Firenzom, Londonom i Parizom, Jenom i
Heidelbergom, Berlinom i Kopenhagenom...
- Hvala, to je dovoljno.
- No, ak bi i za jako ironinog guska bilo previe letjeti kroz stoljea.
Puno je lake prelaziti vedske pokrajine.
Gusak se tada trkom zaleti i zalepee krilima po zraku.
Sofie je bila posve izmodena, ali kad se kasnije provlaila kroz Tjesnac pomislila je da
bi Alberto bio zadovoljan ovim lanim manevrom. Major nikako nije mogao stii
razmiljati o Albertu u posljednjih sat vremena. U suprotnom, morao bi biti opasan sluaj
rascijepljene linosti.

Sofie je stigla ui u kuu trenutak prije nego to se majka vratila s posla. To ju je spasilo
traenja odgovora zato ju je neki pitomi gusak spustio s visokog drveta.
Nakon ruka poele su pripremati vrtnu zabavu. U vrt su iznijele tri-eti-ri metra dugu
stolnu plou, s tavana. Zatim su se uputile natrag na tavan po nogare za plou.
Htjele su pod vokama ukrasiti dugaak stol. Posljednji put su tu plou koristili na
desetu godinjicu braka njezinih roditelja. Sofie je tada imala samo osam godina, ali se
dobro sjeala velike zabave na otvorenom, na kojoj su bili svi prijatelji i roaci - i malo i
veliko.
Vremenska prognoza nije mogla biti bolja. Od runog nevremena prije Sofijina
roendana nije pala kap kie. Ukraavanje i postavljanje stola ipak su ostavile za subotu
ujutro. Mama je bila zadovoljna da su barem stol postavile u vrt.
Kasnije te veeri pekle su emlje i pletenice od dvaju razliitih vrsta tijesta.
Namjeravale su posluiti piletinu i salatu. I pjenuavo pie. Sofie se

380
 SOFIJIN SVIJET

grozno bojala da deki iz razreda ne donesu sa sobom pivo. Ako se neega bojala, bila
je to svaa.
Prije nego to je Sofie otila na spavanje, majka se jo jednom morala raspitati
dolazi li Alberto na zabavu.
- Naravno. ak je obeao da e izvesti nekakav filozofski trik.
- Filozofski trik? to bi to moglo biti?
- Pa... da je maioniar, sigurno bi izveo maioniarski trik. Moda bi iz
crnog cilindra izvukao bijelog zeca...
-Opet?
-... ali budui da je filozof, izvest e filozofski trik. Pa to je filozofska vrtna
zabava.
- Ti si moja smuena brbljavica.
- Jesi li moda razmiljala da i ti neim pridonese?
- O da, Sofie. Ve e neega biti.
- Govor?
- Ne, neu ti nita rei. Laku no!

Rano sljedeeg jutra Sofie se probudila kad ju je majka dola pozdraviti prije odlaska na
posao. Sofie je takoer dobila popis stvari za vrtnu zabavu, koje je morala otii kupiti
u grad.
im je izala iz kue, zazvoni telefon. Bio je to Alberto. Izgleda da je tono
nauio kad je sama kod kue.
- Kako tvoje tajne?
- Psst! Ni rije o tome. Nemoj mu pruiti priliku da o tome spekulira.
- Mislim da sam juer prilino umjeno privukla njegovu panju.
- Ba dobro.
- Ima li jo filozofskog teaja?
- Zato i zovem. Ve smo doli do naeg stoljea. Odsad bi se zato morala
snalaziti na svoju ruku. Najvanija je osnova. Ipak se moramo vidjeti kako
bismo malo porazgovarali o naem dobu.
- Ali ja moram u grad...
- To mi odlino odgovara. Pa rekao sam da emo govoriti o naem dobu.
-Da?
- Hou rei da je onda dobro biti u gradu.
- Da doem k tebi?

381
JOSTEIN GAAKDER

- Ne, ne, nemoj. Uasan je nered. Posvuda sam tragao za skrivenim

mikrofonima.
- O ...
- Otvorio se novi kafi tono nasuprot Velikog trga. Cafe Pierre. Zna
li gdje je to?
- Naravno da znam. Kada da doem?
- Moemo li se nai u dvanaest?
- U dvanaest u kafiu.
- Onda je to sve zasad.
- Zbogom!

Nekoliko minuta nakon dvanaest Sofie promoli glavu u Cafe Pierre. Bio je to jedan od onih
pomodnih kafia s okruglim stolovima i crnim stolicama, preokrenutim bocama vermuta s
mehanizmom za natakanje, sendviima i porcijama salate.
Lokal nije bio velik, i prvo to je Sofie primijetila bilo je da Alberto nije tamo. Istinu
govorei, to je bilo jedino to je primijetila. Za stolovima je sjedilo mnogo drugih ljudi, ali
Sofie je u svakom licu vidjela jedino da to nije Alberto.
Nije obiavala sama odlaziti u kafi. A da se jednostavno okrene i vrati malo kasnije
vidjeti je li Alberto stigao?
Sofie prie mramornom anku i narui aj s limunom. Uzevi alicu sa sobom, sjedne za
jedan od slobodnih stolova. Uporno je gledala prema ulaznim vratima. Mnogi su ljudi ulazili i
izlazili, ali jedino to je Sofie primjeivala bilo je da to nije Alberto.
Kad bi barem imala kakve novine!
Nakon nekog vremena nije vie mogla izdrati da ne pogleda malo oko sebe. Nekolicina joj
je uzvratila pogled. U jednom se trenu Sofie osjeala kao mlada dama. Imala je samo petnaest
godina, ali ljudi sigurno misle da ima sedamnaest - ili barem esnaest i pol.
to ljudi u kafiu misle o tome da postoje? Izledalo je kao da su naprosto ovdje, kao da su
toboe sjeli. Priali su kao navijeni, gestikulirajui, ali inilo joj se da nisu razgovarali ni o
emu vanom.
Pomislila je na Kierkegaarda koji je rekao da je najistaknutije obiljeje gomile neobavezno
prianje. ive li svi ovi ljudi na estetskom stadiju? Ili ipak postoji neto to je vano za
njihovu egzistenciju?

382
 SOFIJIN SVIJET

U jednom od svojih prvih pisama Alberto je napisao da su djeca i filozofi

srodni. Sofie ponovno pomisli da se boji odrasti. to ako se i ona zavue
duboko u krzno bijelog zeca koji se izvlai iz crnog cilindra svemira?
Dok je tako razmiljala, stalno je promatrala ulazna vrata. Iznenada
Alberto ude s ulice, njiui se. Iako je bila sredina ljeta, na sebi je imao crnu
beretku. Osim toga imao je poludugi ogrta od sive tkanine s uzorkom riblje
kosti. Ugledao ju je istog trena i dojurio do nje. Sofie pomisli kako je neto
posve novo sresti Alberta na javnom mjestu.
- Ve je dvanaest i etvrt, ludo jedna.
- To se zove akademska etvrt. Smijem li mladoj dami ponuditi neto za
jelo?
Sjedne i pogleda je u oi. Sofie slegne ramenima.
- Meni je svejedno. Moda emljicu.
Alberto ode do anka. Uskoro se vrati sa alicom kave i dva ogromna
peciva sa sirom i unkom.
- Jesi li puno platio?
- Malenkost, Sofie.
- Zar se ne eli barem ispriati zato to si zakasnio?
- Ne, ne elim, zato to je to bilo namjerno. Uskoro u ti o tome rei
malo vie.
On pojede nekoliko velikih zalogaja peciva i onda ree:
- Razgovarat emo o naem stoljeu.
-Je li se dogodilo neto filozofski znaajno?
- Gomila stvari, toliko mnogo da sve izgleda zbrda-zdola. Prije svega
emo rei neto o jednoj vanoj struji, a to je egzistencijalizam. To je za
jedniki naziv za nekoliko filozofskih varijanti kojima je polazna toka o
vjekova egzistencijalna situacija. Obino govorimo o filozofiji egzistencije
20. stoljea. Neki su filozofi egzistencije, ili egzistencijalisti, polazili od Kier-
kegaarda, a neki od Hegela i Marxa.
- Shvaam.
- Drugi vaan filozof koji je mnogo utjecao na 20. stoljee jest Nijemac
Friedrich Nietzsche, koji je ivio od 1844. do 1900. Nietzsche je takoer
reagirao na Hegelovu filozofiju i njemaku ideju povijesnosti. Nasuprot
malokrvnom zanimanju za povijest i kranskom robovskom moralu, po
stavio je sam ivot u sredite svog zanimanja. eli prevrednovati sve vri
je dnosti , t a ko da sl a bi lj udi ne s put a va j u i vo tnu sil u j a ki h. Pre ma
Nietzscheu su kranstvo i filozofska tradicija okrenule lea stvarnom svije-

383
JOSTEIN GAARDER

tu, usmjerivi se prema nebu, tj. prema svijetu ideja. No, to to se smatralo stvarnim
svijetom, zapravo je prividni svijet. Ostanite vjerni Zemlji, rekao je. Ne sluajte one koji
vam nude nadzemaljske nade. -P a...
- Kierkegaard i Nietzsche zajedno utjecali su na njemakog egzistencijal
nog filozofa Martina Heideggera. No, mi emo se usredotoiti na francus
kog egzistencijalista Jeana Paula Sartrea, koji je ivio od 1905. do 1980. On
je bio najutjecajniji egzistencijalist, barem za iru publiku. Njegov se egzi
stencijalizam najvie razvio etrdesetih godina nakon rata. Kasnije se pri
druio marksistikom pokretu u Francuskoj, ali nikad nije postao lanom
neke partije.
-Jesmo li se zato nali u francuskom kafiu?
- Nije to sasvim sluajno. Sartre je i sam volio pohoditi kafie. U kafiu
slinom ovome susreo je i svoju ivotnu pratilju, Simone de Beauvoir. I ona
je bila filozof egzistencije.
- enski filozof?
- Tako je.
- ini mi se da je oslobaajue da je ovjeanstvo napokon postalo
civilizirano.
- Ipak, nae je doba puno mnogih novih briga.
- Poeo si priati o egzistencijalizmu.
- Sartre je rekao: Egzistencijalizam je humanizam. To znai da egzi-
stencijalisti ne polaze ni od ega drugog do ovjeka. Mogli bismo dodati da
je rije o humanizmu puno mranije perspektive na ljudsku situaciju od
renesansnog humanizma.
- Zato?
- Kierkegaard i nekolicina egzistencijalnih filozofa naeg stoljea bili su
krani. No, Sartre pripada takozvanom ateistikom egzistencijalizmu. Nje
gova se filozofija moe promatrati kao nemilosrdna kritika ljudskog stanja
kada je Bog mrtav. Izraz Bog je mrtav potjee od Nietzschea.
- Nastavi!
- Kljuna je rije Sartreove filozofije, kao i u Kierkegaarda, egzistenci
ja. No, egzistencija nije isto to i biti. Biljke i ivotinje takoer jesu, dakle
postoje, ali se ne moraju brinuti o tome to to znai. ovjek je jedino ivo
bie koje je svjesno svoje egzistencije. Sartre kae da fizike stvari jesu po
sebi, dok je ovjek jo i za sebe. Biti ovjek je, dakle, neto drugo nego
biti stvar.

384
 SOFIJIN SVIJET

- Tome se i ja pridruujem.
- U nastavku Sartre tvrdi da ovjekova egzistencija prethodi ukupnom
njezinom smislu. To da jesam prethodi, dakle, onome to sam. Egzistencija
prethodi esenciji, rekao je.
- Zamrena reenica.
- Esencija je ono od ega se neto sastoji - priroda neke stvari,
njezino bie. Meutim, Sartre smatra da ovjek nema nikakvu uroenu
prirodu. ovjek, dakle, mora stvoriti sama sebe. Mora stvoriti svoju pri
rodu, tj. esenciju zato to mu ona nije unaprijed dana.
- Mislim da razumijem.
- Tijekom cijele povijesti filozofije, filozofi su pokuavali odgovoriti na
pitanje to je ovjek - ili to je ovjeja priroda. Sartre misli da ovjek nema
nikakvu vjenu prirodu na koju bi se mogao osloniti. Zato je zaludno
pitati to je, onako openito, smisao ivota. Drugim rijeima, osueni smo
improvizirati. Mi smo kao glumci puteni na pozornicu bez nauene uloge,
bez biljenice s replikama i bez suflera koji bi nam apnuo u uho to da
radimo. Sami moramo izabrati kako emo ivjeti.
- To je na neki nain istina. Kad bismo mogli otvoriti Bibliju ili nekakav
udbenik filozofije i tu pronai kako da ivimo, ivot bi bio jako jednosta
van.
- Shvatila si. No, kada ovjek doivi da jest, i da e jednom umrijeti - a
da ne postoji smisao na koji se moe osloniti - to u njemu stvara tjeskobu,
kae Sartre. Sjea se moda da je tjeskoba karakteristina i za Kierkegaar-
dov opis ovjeka u egzistencijalnoj situaciji.
-Da.
- Osim toga, Sartre kae da je ovjek stranac u svijetu bez smisla. Opi
sujui ovjekovo otuenje, on se vraa sredinjim mislima Hegela i Mar-
xa. ovjekov osjeaj da je stranac u svijetu stvara oaj, dosadu, muninu i
apsurd.
- Jo je uvijek prilino raireno biti deprimiran, ili misliti da je sve
mrak.
- Da, Sartre opisuje urbanog ovjeka 20. stoljea. Moda se sjea da su
renesansni humanisti gotovo pobjedniki govorili o ljudskoj slobodi i neo
visnosti. Sartre je ovjekovu slobodu smatrao prokletstvom. ovjek je osu
en da bude slobodan, rekao je. Osuen, jer nije sam sebe stvorio - a ipak
je slobodan. Jer, kad je jednom baen u svijet, odgovoran je za sve to ini.
- Pa mi nismo nikog molili da nas stvori kao slobodne pojednice.

385
JOSTEIN GAARDER

- To je i Sartreova poenta. No, mi jesmo slobodni pojedinci, a naa

sloboda uzrok je naoj osuenosti da cijelog ivota biramo. Ne postoje nika
kve vjene vrijednosti ili norme po kojima se moemo ravnati. Stoga je va
no kakav je na izbor. Jer, mi smo u cijelosti odgovorni za sve to inimo.
Sartre naglaava da se ovjek nikad ne moe osloboditi odgovornosti za
svoje ine. Ne moemo otpisati odgovornost za vlastiti izbor rijeima da
moramo na posao ili da se moramo ravnati prema izvjesim graanskim
oekivanjima koja se tiu toga kako emo ivjeti. Osoba koja se tako izjed
naava s anonimnom gomilom, postaje naprosto neosobnim ovjekom iz
gomile. On ili ona bjei od sebe i skriva se u ivotnoj lai. Meutim, ljudska
nam sloboda nalae da od sebe neto stvorimo, da egzistiramo autentino,
istinski.
- Razumijem.
- To se osobito tie naih etikih izbora. Nikad se ne moemo pravdati
ljudskom prirodom, ljudskom slabou i slinim. Ponekad se dogaa da
se ostarjeli mukarci ponaaju poput svinja, a na kraju sve pripisuju starom
Adamu. No, taj stari Adam ne postoji. On je tek figura kojoj se utjeemo
kako bismo se odrekli odgovornosti za svoje ine.
- Ipak, negdje postoji granica ovjekove krivice.
- Iako Sartre tvrdi da postojanje nema nekakav uroeni smisao, to ne
znai da on eli da to tako bude. On se ne bi mogao nazvati nihilistom.
- to je to?
- To je osoba koja misli da nijedna stvar nita ne znaci, te da je sve
doputeno. Sartre smatra da ivot mora imati smisao. To je imperativ. No,
moramo sami stvoriti taj smisao u svom ivotu. Egzistirati znai stvarati
vlastiti ivot.
- Moe li to malo produbiti?
- Sartre pokuava dokazati da svijest sama po sebi nije nita prije nego
to neto osjeti. Jer, svijest je uvijek svijest o neemu. A neto je isto toliko
na doprinos koliko i doprinos okoline. Sami odreujemo ono to osjeamo
time to biramo ono to nam je vano.
- Ima kakav primjer?
- Dva se ovjeka mogu nalaziti u istom lokalu, a ipak ga doivjeti potpu
no razliito. To je zato to okolini pridajemo svoje znaenje ili svoje intere
se - dok je percipiramo. Trudnica, primjerice, moe posvuda oko sebe vidjeti
druge trudnice. To ne znai da one tamo prije nisu bile, nego da je za nju
trudnoa dobila novo znaenje. Tko je bolestan moe posvuda vidjeti vozila
hitne pomoi...

386
 SOFIJIN SVIJET

- Shvaam.
- Na ivot utjee dakle na to kako doivljavamo stvari u prostoru. Ako
mi je neto nevano, onda to ne vidim. Sada bih ti moda mogao objasniti
zato sam zakasnio.
- Rekao si da si to uinio namjerno?
- Da ujem prvo to si vidjela kad si ula u kafi.
- Prvo to sam vidjela bilo je da ti nisi unutra.
- Nije li malo udno da je prvo to si vidjela u ovom lokalu neto to nije
u njemu?
- Moda, ali trebala sam se nai s tobom.
- Sartre uzima upravo posjet kafiu kako bi pokazao da unitavamo
sve to nam nita ne znai.
- Zar si zakasnio samo kako bi to demonstrirao?
- Upravo zato da bi ti shvatila ovu vanu misao Sartreove filozofije.
Nazovi to uenikom vjebom.
- Ma hajde!
- Ako si zaljubljena i ako eka da te onaj u koga si zaljubljena nazove,
onda moda cijele veeri uje da on ne zove. Ba to da ne zove neto je to
zapaa cijele veeri. Ako se s njim dogovori nai na eljeznikoj stanici -
iako na peron struji bujica ljudi iz vlaka, a meu njima nije on - onda te
ljude ne vidi. Oni ti samo smetaju, nevani su. Moda ti se ini da su
odvratni, muni. Zauzimaju toliko mjesta. Jedino to primjeuje je da on
nije tamo.
- Razumijem.
- Simone de Beauvoir pokuala je primijeniti egzistencijalizam na ideju o
tipinom ponaanju spolova. Jer, Sartre je tvrdio da ovjek nema vjenu
prirodu na koju bi se mogao osloniti. Mi stvaramo same sebe.
-Da?
- To vrijedi i za nae razumijevanje spolova. Simone de Beauvoir tvrdila
je da ne postoji nikakva vjena enska priroda ili muka priroda. No,
upravo to je tradicionalno shvaanje. Bilo je uobiajeno tvrditi da mukarac,
primjerice, ima transcendentnu prirodu, prirodu koja prekorauje granice.
Zato on smisao i odredite trai izvan doma. O eni je reeno da ima suprot
nu ivotnu usmjerenost. Ona je imanentna, to znai da eli ostati tamo
gdje jest. Zato ona titi obitelj, prirodu, bliske stvari. Danas bismo moda
rekli da enu zaokupljaju meke vrijednosti vie nego mukarce.
- Zar je stvarno to mislila?

387
JOSTEIN GAARDER

- Ne, ne slua, me. Simone de Beauvoir mislila je ba da enska priro

da i muka priroda ne postoje. Naprotiv: ona smatra da se ene i mukar
ci moraju osloboditi tih okamenjenih predrasuda i ideala.
- S time se zapravo slaem.
- Njezina najvanija knjiga objavljena je 1949. pod imenom Drugi
spol.
- to to znai?
- Mislila je na enu, jer ona u naoj kulturi predstavlja drugi spol.
Samo mukarac istupa kao subjekt, dok je ena pretvorena u mukarev
objekt. Na taj joj je nain oduzeta odgovornost za vlastiti ivot.
-Da?
- Tu odgovornost ona mora ponovno osvojiti. Ona sebe samu mora
uzeti natrag, a ne svoj identitet vezati uz mukarca. Naime, nije mukarac
jedini koji potinjava enu. Ne preuzimajui odgovornost za vlastiti ivot,
ena potinjava samu sebe.
- Onoliko smo slobodni i samostalni koliko to sami elimo?
- Moe se i tako rei. Egzistencijalizam je od etrdesetih godina do danas
dosta utjecao na knjievnost, posebice na kazalite. Sartre je i sam pisao
romane i kazaline komade. Uza nj moemo spomenuti Francuza Camusa,
Irca Becketta, Rumunja lonesca i Poljaka Gombrowicha. Za njih je karakte
ristino, kao i za mnoge druge moderne knjievnike, ono to obino zovemo
apsurdom. Rije se osobito koristi za takozvano kazalite apsurda.
- Dobro.
- Razumije li to znai apsurd?
- Ne znai li to neto to je besmisleno i to se kosi s razumom?
- Tako je. Kazalite apsurda razvilo se kao suprotnost realistikom
kazalitu. Namjera mu je na pozornici pokazati besmislenost ivota kako bi
se publiku natjeralo da reagira. Poenta nije, dakle, u oboavanju besmisle
nog. Naprotiv: iznosei na vidjelo i raskrinkavajui ono to je apsurdno u
svakidanjim dogaajima, na primjer - htjelo se publiku natjerati na traenje
istinitijeg i stvarnijeg ivota.
- Nastavi.
- Kazalite apsurda obino nudi posve trivijalne situacije. Zato se naziva
nekom vrstom hiperrealizma. ovjek se prikazuje upravo onakvim kakav
jest. No, ako na kazalinoj pozornici prikae to se jednog obinog jutra
dogaa u kupaonici jedne obine obitelji - eh, onda se publika poinje smi
jati. Smijeh publike moemo tumaiti kao obranu od toga da ljudi sebe vide
razotkrivene na pozornici.

388
 SOFIJIN SVIJET

-Jasno mi je.
- Kazalite apsurda moe takoer imati nadrealistike crte. Ljudi na
sceni esto se zapleu u najnevjerojatnije, snu sline situacije. Kada oni to
prihvaaju bez ikakvog uenja, publika mora reagirati uenjem ba zbog
tog nedostatka uenja. To vrijedi i za Chaplinov nijemi film. Komika njego
vih nijemih filmova sastoji se upravo u Chaplinovu nedostatku uenja nad
apsurdnim dogodovtinama u koje se zaplee. Publika je tako prisiljena ui
u sebe u potrazi za neim to je stvarnije i istinitije.
- U svakom je sluaju udo s ime se sve ljudi mire bez ikakve reakcije.
- Ponekad je pravilno da ovjek misli da se od neega mora maknuti,
iako ne zna kuda.
- Ako kua gori, ovjek jednostavno mora van iako nema drugu kuu u
kojoj moe ivjeti.
- Zar ne? eli li jo jednu alicu aja? Ili moda kolu?
- Dobro, moe. Meutim, jo uvijek mislim da si lud zato to si zaka
snio.
- S time mogu ivjeti.
Alberto se uskoro vratio sa alicom espressa i kolom. U meuvremenu je Sofie
zakljuila da joj se kavanski ivot svia. Vie nije bila tako sigurna da su razgovori
za drugim stolovima nevani.
Alberto spusti bocu s kolom na stol uz glasan udarac. Nekoliko je ljudi u kafiu
podiglo pogled.
- I tako smo stigli do kraja - ree.
- Misli rei da povijest filozofije zavrava sa Sartreom i egzistencija
lizmom.
- Ne, to bi bilo pretjerivanje. Filozofija egzistencije bila je jako vana
mnogim ljudima irom svijeta. Kako smo vidjeli, povijesni joj korijeni seu
od Kierkegaarda pa sve do Sokrata. Tako je 20. stoljee svjedok procvata i
obnove filozofskih strujanja o kojima smo govorili ranije.
- Ima li koji primjer?
- Jedna takva struja je novotomizam, koja se dakle temelji na uenju
Tome Akvinskog. Druga je takozvana analitika filozofija, ili logiki empiri
zam, koja potjee od Humea i engleskog empirizma, ali i od Aristotelove
logike. Inae je 20. stoljee obiljeeno takozvanim novomarksizmom, koji se
rava u mnotvo raznolikih pravaca. O novodarvinizmu smo ve govorili.
Osim toga, ukazali smo na znaenje psihoanalize.
- Shvaam.

389
JOSTEIN GAARDER

- Posljednje strujanje koje bismo morali spomenuti jest materijalizam.

Njegovi korijeni takoer seu duboko u povijest. Velik dio moderne znano
sti see sve do napora predsokratovaca. Jo uvijek, na primjer, traje lov na
nedjeljivu elementarnu esticu od koje su sve tvari sagraene. Jo nitko
nema jednoznaan odgovor na to to je materija. Moderna prirodna zna
nost - atomska fizika, na primjer, ili biokemija - toliko je zadivljujua da je
mnogim ljudima postala vaan dio njihova ivotnog stava.
- Dakle, novo i staro je pomijeano...
- Ako eli. Jer, na pitanja kojima smo zapoeli teaj jo nema odgovora.
to se toga tie, Sartre je ispravno tvrdio da se na egzistencijalna pitanja ne
moe odgovoriti jednom zauvijek. Filozofsko pitanje je, po definiciji, neto
prema emu svaki narataj i svaki ovjek moraju iznova zauzeti stav.
- To gotovo da je neutjena misao.
- Ne znam mogu li se s time sloiti. Zar ne osjeamo ba kad postavlja
mo takva pitanja da ivimo? Osim toga, oduvijek su ljudi, kad su se napreza
li nai odgovor na najtea pitanja, dolazili do jasnih i konanih odgovora na
mnotvo drugih pitanja. Znanost, istraivanje i tehnika izbili su jednom iz
filozofskog razmatranja ljudi. Zar nije zasluga ovjekova uenja nad ivo
tom to to se on na kraju krajeva spustio na Mjesec?
- To je istina.
- Kada je Armstrong zakoraio na Mjesec, rekao je: Malen korak za
ovjeka, ali velik skok za ovjeanstvo. elei opisati kakav je to osjeaj
zakoraiti na Mjesec, povukao je sa sobom sve ljude koji su ivjeli prije
njega. Uostalom, to nije bila samo njegova zasluga.
- Naravno da ne.
- Nae se doba takoer moralo suoiti s posve novim problemima.
Ponajprije, s velikim problemima u okoliu. Vana filozofska struja 20. sto
ljea stoga je ekofilozofija. Mnogi ekofilozofi Zapada tvrde da je zapadnja
ka civilizacija na krivom putu, da je u sukobu s onim to na planet moe
podnijeti. Pokuali su dokuiti vie stvari, a ne samo konkretne rezultate
zagaenja i unitenja okoline. Neto nije u redu sa samim zapadnjakim
nainom miljenja, kau.
- ini mi se da su u pravu.
- Ekofilozofi raspravljaju, na primjer, ideju razvoja. Ona se temelji na
tome da je ovjek na vrhu, da smo mi gospodari prirode. Ovaj se nain
miljenja moe pokazati opasnim po ivot cijelog naeg ivog planeta.
- Kako me to ljuti!

390
 SOFIJIN SVIJET

- U kritici ovog naina miljenja ekofilozofi su posegnuli za mislima i

idejama drugih kultura - na primjer, indijske. Prouavali su takoer misli i
obiaje takozvanih divljih plemena, ili uroenika kao to su Indijanci,
kako bi pronali ono to smo mi izgubili.
- Shvaam.
- ak i unutar znanstvenih krugova, posljednjih godina istupaju ljudi
koji tvrde da se na znanstveni nain miljenja nalazi pred paradigmatskom
promjenom. To je temeljna promjena samog znanstvenog naina miljenja.
Na pojedinim je podrujima ovo ve urodilo plodom. Vidjeli smo mnogo
primjera takozvanih alternativnih kultura koje zagovaraju cjelovitost raz
miljanja i nov nain ivota.
- To je dobro.
- No, uvijek je tako gdje god ima ljudi; mora se odvojiti kukolj od
penice. Neki tvrde da ulazimo u posve novo doba - ili New Age. Ipak,
ono to je novo, nije uvijek dobro, a sve staro se ne smije odbaciti. Meu
ostalim, to je razlog i ovom teaju filozofije. Sada ima povijesnu osnovu
pomou koje se sama moe orijentirati u ivotu.
- Zahvaljujem na panji.
- Mislim da e otkriti da je mnogo onoga to plovi pod zastavom New
Agea obmana. Jer, zapadnjaku kulturu posljednjih desetljea takoer obi
ljeava takozvana novoreligioznost, novookultizam ili moderno praz
novjerje. To se razvilo u pravu industriju. Kao posljedica toga da kr
anstvo gubi sljedbenike, nove ponude na tritu ivotnih stavova niu kao
gljive.
- Ima li koji primjer?
- Popis je toliko dugaak da se ne usuujem poeti. Osim toga, nije lako
opisati vlastito doba. Predlaem da proetamo gradom. Moram ti neto po
kazati.
Sofie slegne ramenima.
- Ne mogu dugo ostati. Valjda nisi zaboravio da je sutra vrtna zabava?
- Ni u kojem sluaju. Tamo e se dogoditi udo. Moramo samo zavriti
Hildin teaj filozofije. Dalje od njega major nije razmiljao, ime gubi neto
od svoje nadmoi.
On ponovno podigne bocu kole, koja je ve bila prazna, te njome snano udari u
stol.

391
JOSTEIN GAARDER

Izali su na ulicu. Uurbani ljudi jurili su amo-tamo kao mravi u mravinjaku. Sofie se
pitala to joj Alberto eli pokazati.
Uskoro su proli pored velike trgovine elektrinim artiklima. U njoj se prodavalo sve
od televizora, videa i satelitskih antena do mobilnih telefona, kompjutora i telefaksa.
Pokazavi na veliki izlog, Alberto ree:
- Ovdje vidi 20. stoljee, Sofie. Moemo rei da je nakon renesanse
svijet eksplodirao. Potpomognuti velikim otkriima, Europljani su krenuli
na put po cijelom svijetu. Danas se dogaa suprotno. Mogli bismo to nazva
ti obrnutom eksplozijom.
- to to znai?
- To znai da je cijeli svijet usisan u komunikacijsku mreu. Nije prolo
puno vremena otkako su filozofi morali putovati u konjskoj koiji kako bi se
upoznali s okolinom ili se sastali s drugim misliocima. Danas moemo sjediti
bilo gdje na naem planetu i izvui sve ljudsko iskustvo na kompjutorski
ekran.
- To je zadivljujue, ali i malo sumnjivo.
- Pitanje je blii li se povijest kraju ili moda stojimo na pragu sasvim
novog doba. Vie nismo samo graani nekog grada ili neke drave. ivimo u
planetarnoj civilizaciji.
- Istina.
- Tehniki razvoj, posebice na polju komunikacija, napredovao je u po
sljednjih 30-40 godina vie nego u cijeloj dosadanjoj povijesti. A moda je
to jo uvijek samo poetak...
- Zar si mi to htio pokazati?
- Ne, to je s druge strane crkve.
U trenutku kad su htjeli krenuti, na jednom se ekranu pojavila slika vojnika UN-a.
- Vidi! - ree Sofie.
U krupni plan doao je jedan od vojnika. Imao je gotovo istu crnu bradu kao i Alberto.
Odjednom je podignuo komad papira. Na njemu je pisalo: Stiem uskoro, Hilde!
Mahnuo je rukom, a zatim nestao.
- Koji tip! - usklikne Alberto.
-Je li to bio major?
- Na to ak ne elim odgovoriti.
Proli su kroz park pred crkvom i nali se u drugoj glavnoj ulici. Alberto je bio malo
mrzovoljan, ali sada pokae na jednu veliku knjiaru. Zvala se LIBRIS; bila je to
najvea knjiara u gradu.

392
 SOFIJIN SVIJET

- Hoe li mi tu neto pokazati?

- Idemo unutra.
U knjiari Alberto pokae na najvei zid. Bio je podijeljen u tri odjeljka: NEW AGE,
ALTERNATIVNI NAIN IVOTA i MISTIKA.
Na policama su stajale knjige uzbudljivih naslova: ivot poslije smrti?, Tajne
spiritizma, Tarok, Fenomen UFO, Healing, Povratak bogova, Ve si ovdje
bio, to je astrologija? i tako dalje. Bilo je tu na stotine razliitih naslova. Pod
policama su bile naslagane gomile slinih knjiga-
- I ovo je 20. stoljee, Sofie. Ovo je hram naeg doba.
- Ti u to ne vjeruje?
- Ovdje je u svakom sluaju puno toga obmana. No, prodaje se kao
pornografija. Veina toga moe se zapravo nazvati nekom vrstom pornogra
fije. Ovdje mlade moe kupiti upravo one misli za kojima najvie udi.
Odnos izmeu prave filozofije i ovakvih knjiga otprilike je kao odnos izme
u prave ljubavi i pornografije.
- Nije li to malo runo od tebe?
- Sjednimo u park.
Zatim izau iz knjiare. Pred crkvom su nali slobodnu klupu. Pod drve-em su se
epurili golubovi, a meu njima se naao i pokoji revni vrapi.
- Ima ESP ili parapsihologiju - zapoe on. - Ima telepatiju, vidovitost,
psihokinezu. Ima spiritizam, astrologiju i ufologiju. Nazovi to kako hoe.
- No, reci mi - misli li da je to sve skupa obmana?
- Naravno, pravom filozofu ne dolikuje mjeriti sve istom mjerom. Mogu
ti rei da nazivi koje sam upravo spomenuo ocrtavaju vrlo iscrpnu kartu
pejzaa koji ne postoji. Tu ima puno plodova mate koje bi Hume bacio u
vatru. U veini takvih knjiga ne postoji trunka pravog iskustva.
- Kako je onda mogue pisati knjige o takvim stvarima?
- Rije je o najunosnijoj trgovini na svijetu. Potranja je velika.
- to misli zato?
- Naravno, to je izraz enje za neim mistinim, za neim to je
drukije, to razbija sivilo svakidanjice. Ali, to ti je kao soliti more.
- Kako to misli?
- Evo nas kako skakuemo naokolo u udesnoj bajci. Nama naoigled
odvija se stvaranje svijeta. U po bijela dana, Sofie! Nije li to nevjerojatno?
- Pa jest.

393
JOSTEIN GAARDER

- Zato bismo onda odlazili u ciganske atore ili akademske zapeke

kako bismo doivjeli neto uzbudljivo ili onkraj granica iskustva?
- Misli da oni koji piu takve knjige lau?
- Ne, to nisam rekao. No, i tu je rije o darvinistikom sustavu.
- Objasni to!
- Pomisli to se sve dogaa u toku jednog dana. ak bi se mogla ogra
niiti na samo jedan dan svoga ivota. Pomisli to sve moe vidjeti i doivje
ti.
-Da?
- Ponekad ti se dogodi kakva sluajnost. Ode na primjer u trgovinu i
kupi neto za 28 kruna. Malo kasnije ti Jorunn vrati 28 kruna koje je
jednom od tebe posudila. Zatim odete u kino, a ti dobije sjedalo broj 28.
- Da, to bi bila zagonetna sluajnost.
- Bila bi to svakako sluajnost. Stvar je u tome da ljudi skupljaju takve
sluajnosti. Skupljaju zagonetne i neobjanjive doivljaje. Kad se takvi doi
vljaji - iz ivota nekoliko milijardi ljudi - skupe u knjige, nakon nekog
vremena poprimaju status uvjerljivog materijala koji samo raste u irinu.
No, opet je rije o lutriji gdje se vide samo pobjednike sreke.
- Ne postoje li vidovite osobe, ili mediji, koje stalno doivljavaju takve
stvari?
- Naravno. Zanemarimo li iste prevarante, nalazimo jo jedno vano
objanjenje mistinih doivljaja.
- Reci!
- Sjea se da smo razgovarali o Freudovu nauku o nesvjesnom?
- Koliko ti puta moram rei da nisam zaboravna?
- Ve je Freud tvrdio da moemo biti svojevrsni mediji vlastite svijesti.
Iznenada se moemo uhvatiti kako neto mislimo ili inimo, a da zapravo ne
znamo zato. Razlog tome je da u sebi imamo puno, puno vie iskustava,
misli i doivljaja nego to smo svjesni.
-Da?
- Dogaa se da ljudi hodaju i govore u snu. To bismo mogli nazvati
nekom vrstom duevnog automatizma. Pod hipnozom ljudi takoer svata
govore i rade sami od sebe. A sjea se i nadrealista koji su pokuavali
pisati automatskim pismom, tako su nastojali biti mediji svoje podsvije
sti.
- I toga se sjeam.
- U naem stoljeu dolazilo je u urednim razmacima do takozvanih spi
ritistikih buenja. Mislilo se da medij moe stupiti u kontakt s nekom

394
 SOFIJIN SVIJET

umrlom osobom. Bilo da govori glasom umrlog ili pomou automatskog

pisma, medij prima poruku osobe koja je umrla prije nekoliko stotina
godina. Ovo se uzimalo kao dokaz da postoji zagrobni ivot ili, pak, da
ovjek ima mnogo ivota.
- Shvaam.
- Ne kaem da su svi mediji prevaranti. Neki to oito ine iz dobrih
namjera. Jest da jesu mediji, ali samo svoje podsvijesti. Postoji mnogo
primjera pomnog prouavanja medija koji u transu otkrivaju znanja i spo
sobnosti za koje ni oni sami niti itko drugi ne zna kako su ih usvojili. ena
koja nije poznavala hebrejski, na primjer, odjednom je poela govoriti tim
jezikom. Dakle, morala je jednom prije ivjeti, Sofie. Ili je, pak, stupila u
kontakt s umrlim duhom.
- to ti misli?
- Pokazalo se da je imala idovsku dadilju kad je bila mala.
-O...
-Jesam li te razoarao? No, samo je po sebi nevjerojatno koliku sposob-
nost neki ljudi imaju da u podsvijesti sauvaju prijanja iskustva.
- Razumijem to misli.
- Mnoga se svakidanja uda takoer mogu objasniti pomou Freudova
nauka o nesvjesnom. Ako me iznenada nazove prijatelj kojeg nisam vidio
mnogo godina, i to u trenu dok ja traim njegov broj telefona...
- Jeim se.
- Ali, to bi se na primjer moglo objasniti time da smo obojica uli neku
staru melodiju na radiju koju smo zajedno sluali za vrijeme posljednjeg
susreta. Stvar je jednostavno u tome da nismo svjesni te skrivene veze.
- Obmana... ili efekt pobjednike sreke... ili pak nesvjesno?
- U svakom je sluaju preporuljivo prilaziti takvim knjigama s dozom
skepse. Osobito je to vano za filozofa. U Engleskoj postoji posebno udru
enje skeptika. Prije mnogo godina obeali su veliku novanu nagradu prvo
me tko im pokae i najmanji dokaz neeg natprirodnog. Nije to moralo biti
nekakvo veliko udo, majuni primjer prijenosa misli bio bi im dovoljan.
No, dosada se jo nitko nije javio.
- Jasno mi je.
- Neto sasvim drugo je da postoji mnogo toga to mi ljudi ne razumije
mo. Moda ak ne poznajemo sve prirodne zakone. U prolom su stoljeu
mnogi mislili da su magnetinost i elektricitet nekakva arolija. Slutim da bi
moja prabaka razrogaila oi kad bih joj ispriao o televiziji i kompjutorima.

395
JOSTEIN GAARDER

- Znai da ne vjeruje ni u to natprirodno?

- O tome smo ve razgovarali. Izraz natprirodno malo je udan. Ne,
ja, ini se, vjerujem da postoji samo jedna priroda. Ona je, zauzvrat, veoma
udesna.
- Ali, u onakve zagonetne stvari o kojima pie u knjigama koje si mi
pokazao...?
- Svi pravi filozofi moraju otvoriti oi. Iako nismo vidjeli bijelu vranu,
nikad je ne smijemo prestati traiti. Jednog se dana moe dogoditi da i
skeptik kao ja mora priznati fenomen u koji ranije nije vjerovao. Kad tu
mogunost ne bih drao otvorenom, bio bih dogmatiar. Onda ne bih bio
pravi filozof.
Alberto i Sofie ostanu sjediti na klupi bez rijei. Golubovi su guguui
istezali vrat, ponekad bi ih preplaio bicikl ili nagao pokret.
- Sada moram kui pripremati zabavu - ree Sofie na kraju.
- Prije nego to se rastanemo, pokazat u ti jednu bijelu vranu. Naime,
blie je nego to mislimo.
Ustavi s klupe, uputio se natrag u knjiaru.
Proli su pored knjiga o natprirodnim pojavama. Alberto se zaustavio
ispred omalene police u zabaenom dijelu knjiare. Nad njom je visio maju-
an plakat na kojem je pisalo: FILOZOFIJA.
Alberto prstom pokae na jednu knjigu, a Sofie se strese proitavi na-
slov: SOFIJIN SVIJET.
- Hoe da ti je kupim?
- Ne znam usuujem li se.
Ipak, malo kasnije bila je na putu kui, s knjigom u jednoj ruci, te
malenom vreicom sa stvarima koje je kupila za vrtnu zabavu u drugoj.

396
 VRTNA ZABAVA

...bijela vrana...

Hilde je sjedila na krevetu kao zaarana. Osjeala je da su joj se ruke ukoile,

i da se tresu.
Bilo je gotovo jedanaest sati. Leala je vie od dva sata, itajui. Ponekad
je digla pogled s fascikla, smijui se naglas, ali se takoer prevrtala na stranu,
stenjui. Dobro da nikoga nije bilo kod kue.
Sto sve nije proitala u ta dva sata! Poela je tamo gdje je Sofie morala
privui majorovu panju na putu iz Majorove kolibe. Na kraju se popela na
drvo, a onda je doao gusak Morten kao aneo spasitelj iz Libanona.
Iako je to bilo jako davno, Hilde nije zaboravila da joj je otac itao
udnovato putovanje Nilsa Holgerssona. Mnogo godina nakon toga kori-
stili su tajni jezik vezan uz tu knjigu. Sada je znai ponovno izvukao starog
guska.
Zatim je Sofie debitirala kao osamljeni kavanski gost. Hilde je posebno
zapamtila ono to je Alberto ispriao Sofiji o Sartreu i egzistencijalizmu.
Gotovo ju je uspio preobratiti, ali to je ve uinio na mnogo mjesta u fa-
sciklu.
Jednom, prije otprilike godinu dana, Hilde je bila kupila neku knjigu o
astrologiji. Drugi put je kui donijela karte za TAROK. Trei put, pak, knji-
icu o spiritizmu. Svaki ju je put otac opomenuo rijeima kao to su smisao
za kritiku i praznovjerje, ali tek je sada kucnuo as osvete. Briljivo se

397
JOSTEIN GAARDER

pobrinuo da joj vrati. Bilo je oigledno da nije htio dopustiti svojoj keri da
odraste a da je temeljito ne upozori na takve stvari. Za svaki joj je sluaj
mahnuo s televizora u nekoj trgovini elektrinim potreptinama. To mu ba
nije trebalo...
Ono to ju je najvie udilo bila je tamnokosa djevojka.
Sofie, Sofie - tko si ti? Odakle dolazi? Zato si se uplela u moj ivot?
Na kraju je dobila knjigu o sebi. je li to bila ista knjiga koju je Hilde sada
drala u rukama? Pa ovo je samo fascikl. Ipak: kako je mogue nai knjigu o
sebi u knjizi o sebi? to e se dogoditi ako Sofie pone itati tu knjigu?
to e se sada dogoditi? to bi se moglo dogoditi?
Hilde je pod prstima osjeala da joj je ostalo vrlo malo listova.

Sofie je na putu iz grada u autobusu srela mamu. K vragu! to e joj rei

kada vidi knjigu koju dri u ruci?
Sofie pokua knjigu staviti u vreicu zajedno s vijugavim vrpcama i balo-
nima koje je kupila za zabavu, ali bilo je prekasno.
- O, Sofie! U istom autobusu? Ba fino!
- Zdravo...
- Zar si kupila knjigu?
- Ne, ne ba.
- Sofijin svijet. Malo udno.
Sofie je shvatila da nije imala ak ni pristojnu ansu za la.
- Dobila sam je od Alberta.
- Da, to sam i mislila. Kao to rekoh - radujem se to u upoznati tog
ovjeka. Mogu li pogledati?
- Ne moe li barem priekati da stignemo kui, molim te? To je moja
knjiga, mama.
- Ma dobro, to je tvoja knjiga. Ja u samo kiljnuti na prvu stranicu,
dobro? Ma molim te... Sofie Amundsen se vraala kui nakon kole. Prvi
dio puta je ila zajedno s Jorunn. Razgovarale su o robotima...
- Zar zaista to pie?
- Da, to pie, Sofie. Napisao ju je netko po imenu Albert Knag. To mu je
sigurno prva knjiga. Kako se ono zove tvoj Alberto?
- Knox.
- Vidjet e da je taj udnovati ovjek napisao cijelu knjigu o tebi, Sofie.
To znai da ima pseudonim.

398
 SOFIJIN SVIJET

- Nije to on, mama. Zaboravi. Ionako nita ne razumije.

- Pa onda neka ne razumijem. Sutra je vrtna zabava. Onda e sve opet
biti u redu, zna.
- Albert Knag ivi u posve drugoj zbilji. Zato je ova knjiga bijela vrana.
- Ma prestani, molim te lijepo. Nije li to bio bijeli zec?
- Ti prestani!
Razgovor izmeu majke i keri nije dopro dalje jer su morale sii na
poetku Kapetanova zavoja. Tamo ih je doekala skupina demonstranata.
- Za boga miloga! - uzvikne Helene Amundsen. - Zaista sam mislila da
emo u ovoj etvrti biti poteeni ulinog parlamenta.
Bilo je tu 10-12 ljudi. Na plakatima je pisalo: MAJOR SE USKORO
VRAA, MI SMO ZA FINU IVANJSKU HRANU, VEA MO UN-u.
Sofiji se gotovo saali nad majkom.
- Ne obraaj panju na njih - ree joj.
- Ali to je udnovata demonstracija, Sofie. Pomalo apsurdna.
- To je samo sitnica.
- Svijet se sve bre mijenja. Zapravo se uope ne udim.
- Moralo bi te barem uditi to to se ne udi.
- Uope ne. Nisu napasni. Samo da ne pogaze nae ruine grmove. Nije
mogue da je nuno odravati demonstraciju u neijem vrtu. Pourimo se
kui da vidimo.
- To je filozofska demonstracija, mama. Pravi filozofi ne gaze ruine
grmove.
- Zna to, Sofie? Ne znam vjerujem li vie u prave filozofe. Danas je
gotovo sve iva sintetika.

Poslijepodne i veer protekli su u pripremama. Sljedeeg jutra nastavile su s

postavljanjem stola i kienjem vrta. Onda je dola i Jorunn.
-Jao meni! Mama i tata dolaze kad i svi drugi. Ti si tome kriva, Sofie.
Pola sata prije dolaska gostiju, sve je bilo gotovo. Drvee u vrtu bilo je
ukraeno papirnatim vrpcama i lampionima. Izvukle su dugake produne
kabele kroz podrumski prozor. Vrtna vrata, drvee u vrtnoj aleji i proelje
kue bili su okieni balonima. Sofie i Jorunn napuhavale su ih cijelo poslije-
podne.
Na stolu su bili piletina i zdjele sa salatom, emlje i penine pletenice. U
kuhinji su stajali pecivo i kola sa lagom, vijenac od dizanog tijesta i oko-
ladna torta; ve je nasred stola bio i velik roendanski kola - stoac od 24

399
JOSTEIN GAARDER

bademova prstena. Na vrhu stoca bio je postavljen ukras u obliku djevojice

odjevene za krizmu. Sofijina majka je tvrdila da je to mogla biti nekrizmana
petnaestogodinjakinja, ali Sofie je bila uvjerena da je majka figuricu postavila samo
zato to je Sofie rekla da jo nije odluila hoe li se krizmati ili ne. Majci je bilo kao
da je samo krizmanje stavljeno na kola.
- Eto, vidi se da ni na emu nismo tedjeli! - ponovila je nekoliko puta u
pola sata prije dolaska gostiju.
Zatim su i gosti poeli stizati. Najprije su dole tri djevojke iz razreda u ljetnim
bluzama i laganim vestama, u dugim suknjama i s neprimjetno naminkanim oima.
Malo kasnije su se kroz vrtna vrata doklatili Jorgen i Lasse, pomalo srameljivi ali
vie djeaki arogantni.
- Sretan roendan!
- Znai i ti si sada odrasla.
Sofie je primijetila da su se Jorunn i Jorgen odmah poeli kriom pogledavati. Bilo
je neeg u zraku. Ta Ivanje je.
Svi su sa sobom donijeli poklon, a kako je to bila filozofska vrtna zabava, neki su
uzvanici prije dolaska pokuali istraiti to je filozofija. Iako nisu svi uspjeli pronai
filozofski poklon, veina ih se dobrano potrudila napisati neto filozofsko na estitku.
Sofie je dobila filozofski rjenik i spomenar s lokotom na kojem je pisalo: MOJI
OSOBNI FILOZOFSKI ZAPISI.
Kako je koji od gostiju pristizao, dobio je jabuni sok u visokoj ai za bijelo
vino. Sofijina majka je posluivala.
- Dobro doao... A kako je mladom gospodinu ime?... Mislim da te nisam prije
upoznala... Ba lijepo to si dola, Cecilie.
Tek kada su svi mladi bili na broju - i etali pod vokama s vinskim aama -
pred vrtnom kapijom zaustavio se bijeli Mercedes Jorunninih roditelja. Financijski
savjetnik bio je odjeven u korektno sivo odijelo finog kroja. Njegova gospoa bila je u
crvenom kostimu s tamnocrvenim ljokicama. Sofie se bila spremna okladiti da je u
trgovini igraaka kupila Barbie lutkicu s istim kostimom. Zatim ju je odnijela krojau
s nalogom da joj saije takav kostim. Sofie je znala da postoji jo jedna mogunost.
Naime, moda je financijski savjetnik kupio lutku i predao je arobnjaku da je pretvori
u enu od krvi i mesa. No, ta je mogunost bila toliko nevjerojatna da ju je Sofie
odbacila.
Izali su iz Mercedesa i uli u vrt gdje su mladi uzvanici razrogaili oi od uenja.
Financijski je savjetnik Sofiji osobno predao dugaak i uzak poklon u ime porodice
Ingebrigtsen. Sofie se trudila ostati staloena kada se pokazalo da je to - da, tako je:
Barbie lutkica. Jorunn se uzrujala:

400
 SOFIJIN SVIJET

- Pa jeste li skroz-naskroz pobenavili? Sofie se ne igra s lutkama!

Gospoda Ingebrigtsen odmah dojuri, ljokice na kostimu su zveckale:
- Pa imat e ju za ukras, kako ne razumije.
- Ja u svakom sluaju zahvaljujem - pokua Sofie izgladiti stvar. - Sada
ih mogu poeti skupljati.
Uzvanici su poeli kruiti oko stola.
- Znai oekujemo jo samo Alberta - ree majka Sofiji preivahnim
tonom, kojim je pokuavala skriti zabrinutost. Glasine o posebnom gostu
ve su se rairile meu gostima.
- Obeao je da e doi, a to znai da dolazi.
- Pa valjda ne moemo sjesti za stol prije nego to on stigne?
- Zato ne, zauzmimo mjesta.
Helene Amundsen pone rasporeivati uzvanike oko dugog stola. Po-
brinula se da ostavi slobodno mjesto izmeu Sofije i sebe. Rekla je nekoliko
rijei o posluivanju, o tome kako je vrijeme lijepo, i da je Sofie sada odrasla
ena.
Sjedili su za stolom pola sata, kada se u Djetelinskoj ulici pojavi sredo-
vjeni ovjek s crnom kozjom bradicom i beretkom. Uao je kroz vrtna vrata
drei u rukama veliki buket s petnaest crvenih rua.
- Alberto!
Ustavi od stola, Sofie mu je pola u susret. Bacila mu se za vrat, a onda
prihvatila cvijee. On je na dobrodolicu odgovorio prekapanjem po depo-
vima svojeg sakoa. Izvukao je nekoliko poveih petardi koje je zapalio i
pobacao naokolo. Prilazei k stolu, zapalio je i jednu prskalicu, koju je
umetnuo na vrh bademova stoca, a onda se postavio na slobodno mjesto
izmeu Sofije i njene majke.
- Osobito mi je drago to sam ovdje! - ree.
Skup je bio zabezeknut. Gospoa Ingebrigtsen uputila je svome suprugu
znaajan pogled. Sofijinoj majci bilo je, naprotiv, toliko drago to se ovjek
napokon pojavio da mu je bila spremna oprostiti sve na svijetu. Sama sla-
vljenica borila se da zadri smijeh koji joj se poeo premetati u nutrini tr-
buha.
Helene Amundsen zakuca o svoju au pa ree:
- Poelimo dakle i Albertu Knoxu dobrodolicu na ovu filozofsku vrtnu
zabavu. On nije moj novi deko jer - iako moj suprug jako puno putuje - ja
trenutano nemam nikakvog novog deka. Naprotiv, ovaj je udnovati o
vjek Sofijin novi uitelj filozofije. On, dakle, zna malo vie nego paliti petar-

401
JOSTEIN GAARDER

de. Ovaj ovjek moe, primjerice, iz crnog cilindra izvui ivog zeca. Ili je to
bila vrana, Sofie?
- Hvala, hvala! - ree Alberto sjedajui.
- ivjeli! - ree Sofie, a uzvanici podignu ae za crno vino s kolom.
Zatim su dugo sjedili za stolom jedui piletinu i salatu. Iznenada, Jorunn
ustane, poe odlunim koracima prema Jorgenu i poljubi ga zvuno u usta.
On joj je odgovorio tako da ju je pokuao prevaliti preko stola kako bi je
bolje uhvatio uzvraajui poljubac.
- Mislim da u se onesvijestiti! - uzviknu gospoa Ingebrigtsen.
- Ne po stolu, djeco! - bio je jedini komentar gospode Amundsen.
- Zato ne? - upita Alberto okrenuvi se prema njoj.
- udno pitanje.
- Pravi filozof uvijek mora pitati.
Zatim nekoliko djeaka, koji nisu dobili poljubac, pone bacati pilee
kosti na krov. Na ovo je Sofijina majka takoer primijetila:
- Nemojte to initi, lijepo vas molim. Tako je nezgodno kad se pilee
kosti zaglave u oluku.
- ao nam je - ree jedan od djeaka. Umjesto toga su ih stali bacati
preko vrtne ograde.
- Mislim da je vrijeme da sakupimo tanjure i posluimo kolae - ree
gospoda Amundsen na kraju. - Tko eli kavu?
Brani par Ingebrigtsen, Alberto i dvoje drugih gostiju dignu ruku u
zrak.
- Sofie i Jorunn bi mi moda mogle pomoi...
Na putu u kuhinju bilo je vremena za kratki prijateljski razgovor.
- Zato si ga poljubila?
- Promatrala sam njegova usta, i onda me obuzela uasna elja. Pa on je
skroz neodoljiv.
- Kakvog je to okusa?
- Malo drugaijeg nego to sam zamiljala, ali...
- Znai to ti je prvi put?
- Ali ne i posljednji.
Uskoro su kava i kolai bili na stolu. Alberto je poeo dekima dijeliti
petarde, ali Sofijina majka pokuca o alicu.
- Neu drati neki veliki govor - poe. - Ali ja imam samo jednu ker, a
danas je tono jedan tjedan i jedan dan otkako je napunila petnaest godina.

402
 SOFIJIN SVIJET

Kao to vidite, nismo ni na emu tedjeli. Bademov stoac ima 24 prstena,

tako da svatko moe dobiti barem jedan. Oni koji se posluuju prvi mogu
zato uzeti dva. Jer, poinjemo od vrha, a prstenovi su sve vei i vei to
vrijeme vie napreduje. Tako je i s naim ivotom. Kad je Sofie bila curica,
gacala je naokolo u malim, skromnim prstenovima. Kako su godine prolazi-
le, prstenovi su postajali sve vei. Sada seu sve do Starog grada i natrag.
Budui da joj otac puno putuje, ona krui telefonom po cijelom svijetu.
estitamo ti petnaesti roendan, Sofie!
- Oaravajue! uskliknu gospoda Ingebrigtsen.
Sofie nije bila sigurna je li mislila na njezinu majku, govor, bademov
stoac ili Sofie.
Zbor zapljee, a jedan od djeaka baci petardu u kronju kruke. Tada i
Jorunn ustane od stola pa pokua povui Jorgena sa stolice. On pusti da ga
povede sa sobom, tako da su legli u travu i tamo se nastavili ljubiti. Uskoro
su se otkotrljali pod ribizovo grmlje.
- U nae doba djevojke preuzimaju inicijativu - ree financijski savjet
nik.
Nakon tih rijei ustane, prie grmlju pa nastayi izbliza prouavati taj
fenomen. Pridrui mu se i ostatak uzvanika. Samo su Alberto i Sofie ostali
sjediti na svojim mjestima. Gosti su se raporedili u polukrug oko Jorunn i
Jorgena, koji su za sobom ostavili prvo nevino ljubljenje i preli na malo
suroviji oblik maenja.
- ini se da ih nita ne moe zaustaviti ree gospoa Ingebrigtsen, ne
bez ponosa.
- Ne, jedan narataj slijedi drugi - ree njezin suprug.
Pogledao je oko sebe ne bi li upecao kakvu pohvalu za svoje birane rijei.
Kada ga je doekalo samo nijemo kimanje, doda:
- Nita se tu ne moe.
Sofie je iz daljine primijetila da je Jorgen pokuavao otkopati Jorunninu
bijelu bluzu, koja je bila dobrano oblijepljena mahovinom. Ona je petljala
oko njegovog pojasa.
- Nemojte se samo prehladiti - ree gospoda Ingebrigtsen.
Sofie uputi Albertu maloduan pogled.
- Ovo se odvija bre nego to sam oekivao - ree. - Moramo se to bre
maknuti odavde. Htio bih samo odrati kratak govor.
Sofie udari nekoliko puta dlanom o dlan.
- Moete li se vratiti za stol? Alberto eli odrati govor.

403
JOSTEIN GAARDER

Svi osim Jorunn i Jorgena domile i sjednu za stol.

- O, zar ete stvarno odrati cijeli govor? - upita Helene Amundsen. -
Vrlo ljubazno.
- Zahvaljujem na panji.
- A volite ii i u etnju, znam ja to! Kau da je vano biti u formi.
Posebno mi je simpatino to to sa sobom vodite psa. Zove se Hermes, zar
ne?
Alberto ustane i pokuca o alicu.
- Draga Sofie! elim samo podsjetiti da je ovo filozofska vrtna zabava.
Zato u ja odrati filozofski govor.
Ve ga je sada prekinuo pljesak.
U ovu rasputenu zabavu ipak je potrebno unijeti malu dozu
razuma.
No, nemojmo zaboraviti slavljenici estitati petnaesti roendan.
Jo je govorio kad se odjednom zau brujanje zrakoplova. Ubrzo se
naao iznad vrta u niskom letu. Za njim se vijorio dugaak transparent s
porukom: Sretan ti petnaesti roendan!
Nakon toga slijedio je jo jedan, glasniji pljesak.
Eto, vidite! uzviknu gospoa Amundsen. Taj ovjek zna vie nego
bacati petarde.
Hvala, ali to je samo malenkost. Sofie i ja smo u posljednjih nekoliko
tjedana proveli ovee filozofsko istraivanje. Sada emo vas obavijestiti to
smo zakljuili. Odat emo najdublju tajnu naeg ivota.
Skupom je zavladala takva tiina da se mogao uti cvrkut ptica. ulo se
i cmakanje iz ribizovog grmlja.
- Nastavi! - ree Sofie.
Nakon podrobnih filozofskih istraivanja - koja se proteu od
prvih
grkih filozofa pa sve do danas - zakljuili smo da ivimo u svijesti jednog
majora. On trenutno slui kao promatra misije UN-a u Libanonu, ali je
takoer napisao knjigu o nama za svoju ker u Lillesandu. Ona se zove
Hilde Maller Knag, i napunila je petnaest godina istog dana kad i Sofie.
Knjiga o svima nama bila je na Hildinom nonom ormariu kad se probudi
la rano ujutro 15. lipnja. Tonije reeno, radi se o velikom fasciklu. U ovom
trenutku osjea da je posljednje stranice kakljaju po kaiprstu.
Za stolom se poeo iriti nervozni ugoaj.
Na je ivot dakle ni manje ni vie nego neka vrsta roendanske
zabave
za Hilde Moller Knag. Jer mi smo svi zajedno izmiljeni kao okvir za filozof
sku obuku majorove keri. To na primjer znai da bijeli Mercedes kraj kapije

404
 SOFIJIN SVIJET

ne vrijedi ni piljiva boba. S tog je gledita bagatela. Ne vrijedi vie od bijelih

Mercedesa koji se vozikaju naokolo u glavi sirotog majora, koji je upravo
sjeo u sjenu neke palme kako bi izbjegao sunanicu. U Libanonu su dani
vrui, dragi moji.
- Budalatina! - uzviknu nato financijski savjetnik. - To je ista glupost.
- Svatko ima pravo misliti to hoe - nastavi Alberto uporno. Istina je
da je zapravo ova vrtna zabava ista glupost. Jedina doza razuma na ovoj
zabavi je moj govor.
Financijski savjetnik ustane i ree:
- Eto, ja pokuavam upravljati svojim poslovima to bolje umijem. Osim
toga, trudim se na sve strane to bolje osigurati. A onda mi doe neki znate-
ve-ta, koji zazire od potenog rada, i nastoji sve unititi svojim filozof
skim tvrdnjama.
Alberto potvrdno zakima:
- Za ovaj oblik filozofske spoznaje ne vrijedi dodue nikakvo osiguranje.
Radi se o neem gorem od prirodnih katastrofa, gospodine financijski savjet
nie. A sigurno si upoznat s time da ni njih ne pokriva osiguranje.
- Ovo nije nikakva prirodna katastrofa.
- Ne, ovo je egzistencijalna katastrofa. Baci na primjer pogled na ribizo-
vo grmlje, odmah e ti biti jasno to mislim. ovjek se dakle ne moe osigu
rati protiv toga da mu se cijeli ivot ne raspadne. Niti se moe osigurati
protiv toga da se Sunce ne ugasi.
- Zar ovo moramo trpjeti? - upita Jorunnin otac, gledajui u svoju enu.
Ona odmahne glavom, Sofijina majka takoer.
- alosno ree ona. I to ovdje gdje se ni na emu nije tedjelo.
Mladi su ipak sjedili pogleda prilijepljena uz Alberta. Obino je tako da
su mladi ljudi otvoreniji za nove misli od onih koji su malo stariji.
- Mi bismo rado uli neto vie - ree neki djeak svijetle, kovrave kose
s naoalama.
- Hvala lijepa, ali vie se nema to rei. Kada ovjek spozna da nije nita
drugo doli san u neijoj pospanoj svijesti, mislim da je najbolje utjeti. Ali
mladima bih na kraju mogao preporuiti kratki teaj povijesti filozofije.
Tako ete razviti kritiki stav prema svijetu u kojem ivite. Naroito je vano
biti kritian prema vrijednostima roditeljske generacije. Ako sam ita nasto
jao nauiti Sofie, onda je to da misli kritiki. Hegel to zove negativnim
miljenjem.
Financijski savjetnik jo nije bio sjeo. Ostao je stajati, bubnjajui prsti-
ma o stol.

405
JOSTEIN GAARDER

- Ovaj agitator pokuava unititi sve zdrave stavove koje kola, Crkva i
mi sami nastojimo usaditi u mladi narataj. Ta pred njima je budunost, a
osim toga e jednog dana naslijediti na imutak. Ako taj ovjek istog trena
ne bude odstranjen s ove zabave, nazvat u obiteljskog odvjetnika. On e
znati kako postupiti.
- Nema veze to eli uiniti, jer nisi nita drugo nego sjena. Usto emo i
Sofie i ja uskoro napustiti zabavu. Teaj filozofije nije samo isto teoretski
projekt. On ima i praktinu stranu. Kada kucne as, izvest emo trik u
kojem iezavamo. Tako emo se iskrasti i iz majorove svijesti.
Helene Amundsen uhvati ker za ruku.
- Valjda me nee ostaviti, Sofie?
Sofie je zagrli. Zatim pogleda Alberta:
- Mama je tako tuna...
- Ne, to je glupost. Samo nemoj zaboraviti to si nauila. Ta elimo se
osloboditi ove bezvezarije. Tvoja majka je slatka i ljubazna ena, kao to je i
Crvenkapiina koara bila puna hrane za baku. Ali nije tuna, kao to ni
zrakoplovu koji je maloas ovuda proletio ne treba benzin za njegov estitar-
ski manevar.
- Mislim da te razumijem, prizna Sofie, pa se nato okrene majci. - Zato
ga moram posluati, mama. Jednoga dana te ionako moram napustiti.
- Nedostajat e mi - ree majka. - Ali ako nad ovim nebom ima neko
drugo, samo ti leti. Obeajem ti da u dobro paziti na Govindu. Treba joj
jedan ili dva lista salate dnevno?
Alberto poloi ruku na njezino rame:
- Neemo nedostajati niti tebi ni drugima koji su ovdje prisutni, napro
sto zbog toga to ne postojite. Znai da niste opremljeni sposobnou da
vam netko nedostaje.
- Zaista, to je najgora vrsta uvrede kojoj ovjek moe biti izloen! -
povika gospoa Ingebrigtsen.
Financijski savjetnik zakima.
- Bez obzira, moemo ga optuiti za uvredu asti. Ali vidjet e da je on
komunist. Pa hoe nam oduzeti sve to volimo. Nitkov jedan. Pokvareni
klipan...
Nato i Alberto i financijski savjetnik sjednu. Posljednji je u licu bio crven
od bijesa. Zatim za stol dou Jorunn i Jorgen. Odjea im je bila prljava i
zguvana. Jorunnina svijetla kosa bila je slijepljena od zemlje i blata.
- Mama, oekujem dijete - izvijesti ona.

406
 SOFIJIN SVIJET

- U redu, ali priekaj barem da doemo kui.

Suprug ju je odmah podrao:
- Da, neka se samo obuzda. A ako veeras budu krstitke, neka se o
svemu sama pobrine.
Alberto ozbiljno pogleda Sofie.
- Vrijeme je.
- Moe li nam donijeti malo kave prije nego to ode? - upita je majka.
- Kako da ne, mama. Idem odmah.
Uzela je termosicu sa stola. U kuhinji je pristavila kavu. Dok je ekala da
bude gotova, nahranila je ptice i ribice. Svratila je takoer u kupaonicu i
dala Govindi list salate. Maka nije bilo na vidiku, ali mu je otvorila veliku
limenku maje hrane, koju je ispraznila u duboki tanjur i ostavila na pragu.
Osjeala je da joj se oi vlae.
Kad se vratila s kavom, vrtna je zabava vie sliila na djeju zabavu nego
na proslavu petnaestog roendana. Na stolu su bile prevrnute boce sa so-
kom, komad okoladne torte bio je razmazan po stolu, pladanj s pecivom
leao je iskrenut na zemlji. Upravo kad je Sofie stigla, jedan je djeak stavio
petardu u kola sa lagom. Ova je eksplodirala tako da se sav lag razletio
po stolu i uzvanicima. Najgore je proao crveni kostim gospoe Ingebrigt-
sen.
Neobino je bilo to je ona, a i svi drugi, to primila s najveim mirom.
Jorunn je tada uzela veliki komad okoladnog kolaa i razmazala ga po
Jorgenovu licu. Odmah potom ga je stala lizati s njega.
Majka i Alberto sjedili su u vrtnoj ljuljaki daleko od drugih. Mahnuli
su Sofiji.
- Napokon ste uspjeli razgovarati u etiri oka - ree Sofie.
- A ti si bila potpuno u pravu! - ree majka uzbueno. - Alberto je
veoma velikoduna osoba. Preputam te u njegove snane ruke.
Sofie sjedne izmeu njih.
Dva deka uspentrala su se na krov. Jedna djevojka tumarala je naokolo
buei ukosnicom balone. Pristigao je i nepozvan gost na mopedu. Na prt-
ljaniku je imao sanduk piva i estokog pia. Doekale su ga uslune due.
Financijski savjetnik ustane od stola. Zapljee rukama pa ree:
- Hoemo li se igrati, djeco?
Doepao se boce piva, ispio je, te je onda stavio nasred travnjaka. Zatim
se vratio k stolu i uzeo pet najdonjih prstenova bademova stoca. Pokazivao
je gostima kako da bacaju prstenove na bocu.

407
JOSTEIN GAARDER

- Grevi! ree Alberto. Sada se zaista moramo izgubiti prije nego to

major zavri, i prije nego to Hilde zaklopi veliki fascikl.
- Znai da sve mora sama pospremiti, mama.
- Nema veze, duo moja. Ovaj ivot ionako nije za tebe. Ako ti Alberto
moe pruiti neto bolje, nitko sretniji od mene. Nisi li rekla da ima bijelog
konja?
Sofie je promatrala vrt. Nije ga mogla prepoznati. Boce i pilee kosti,
pecivo i baloni bili su utabani u travu.
- Ovo je jednom bio moj mali raj ree.
- A sada e biti istjerana iz raja - odgovori Alberto.
Jedan od djeaka sjeo je u bijeli Mercedes. Upalio je motor, s treskom
provalio kroz zatvorena vrtna vrata, te po ljunanom puteljku stao voziti u
vrt.
Sofie na svojoj ruci osjeti vrst stisak. Neto ju je vuklo u Tjesnac. Onda
je ula Albertov glas:
-S a d!
Istovremeno se bijeli Mercedes zabuio u jabuku. Nezreli plodovi za-
kotrljali su se po poklopcu motora.
- Ovo je previe! - povika financijski savjetnik. - Zahtijevam solidnu
odtetu.
Dobio je punu podrku svoje oaravajue supruge:
- Svemu je kriv onaj klipan. Gdje je?
- Kao da ih je zemlja progutala - ree Helene Amundsen, i to ne bez
ponosa.
Ona se uspravi, prie zaprljanom stolu i pone raspremati poslije filo-
zofske vrtne zabave.
- eli li netko jo kave?

408
 KONTRAPUNKT

...dvije ili vie melodija u suzvuju...

Hilde se pridigne u krevetu. I tako je zavrila pria o Sofiji i Albertu. Me-

utim, to se zapravo dogodilo?
Zato je otac napisao to posljednje poglavlje? Zar samo zato kako bi
pokazao svoju mo nad Sofijinim svijetom?
Duboko zamiljena pola se obui u kupaonicu. Nakon urnog doruka,
odetala je u vrt i sjela u vrtnu ljuljaku.
Slagala se s Albertom da je jedino razumno od onoga to se dogodilo na
zabavi bio njegov govor. Valjda otac nije mislio da je Hildin svijet jednako
kaotian kao Sofijina vrtna zabava? Ili da e se i njezin svijet na kraju raspasti?
A onda Sofie i Alberto. to se dogodilo s tajnim planom?
Mora li sada Hilde nastaviti izmiljati? Ili su se zaista uspjeli iskobeljati iz
prie?
No, gdje su onda?
Zatim je pomislila: ako su se Alberto i Sofie izvukli iz prie, onda o tome
nita ne moe pisati u velikom fasciklu. Njezin otac svjestan je svega to tamo
pie.
Moda bi morala itati izmeu redaka? Neto takvo bilo je izriito na-
glaeno. Sjedei u vrtnoj ljuljaki, Hilde shvati da e cijelu priu morati pro-
itati jo barem jedanput.

409
JOSTEIN GAARDER

Dok je bijeli Mercedes jurio u vrt, Alberto je povukao Sofie sa sobom u

Tjesnac. Zatim su potrali u umu prema Majorovoj kolibi.
Brzo! povika Alberto. To se mora dogoditi prije nego to nas
pone
traiti.
-Jesmo li sada izvan njegove panje?
- Sad smo na pograninom podruju.
Preveslali su preko jezerca i sjurili se u Majorovu kolibu. Alberto je
otvorio vrata u podu, a zatim je gurnuo Sofie u podrum. Onda je sve postalo
crno.

Sljedeih nekoliko dana Hilde je radila na svom planu. Poslala je nekoliko

pisama Anni Kvamsdal u Kopenhagen, a dvaput ju je i nazvala. U Lillesandu
je takoer pridobila prijatelje i poznanike da joj pomognu, uposlila je gotovo
pola razreda.
Ponekad je itala Sofijin svijet. ovjek s tom priom nije gotov nakon
prvog itanja. Stalno su se javljale nove misli o tome to se moglo dogoditi sa
Sofijom i Albertom poslije njihova nestanka s vrtne zabave.
U subotu, 23. lipnja, naglo se probudila oko devet sati. Znala je da je otac
ve napustio logor u Libanonu. Sada je morala samo ekati. Posljednji dio
njegova dana bio je potanko isplaniran.
Kasnije tog prijepodneva zapoela je, zajedno s majkom, pripreme za
Ivanjsku veer. Hilde nije mogla ne misliti na to kako su Sofie i njezina majka
pripremale svoju proslavu Ivanjske veeri.
A to su valjda bile uinile? Pa nije valjda da sada hodaju naokolo, vje-
ajui ukrase?

Sofie i Alberto sjednu na travnjak ispred dviju velikih zgrada s runim venti-
lima i ventilacijskim cijevima. Neki mladi i djevojka izau iz jedne zgrade;
on je imao smeu torbu, a ona je na ramenu nosila crvenu torbicu. U poza-
dini je jednom uliicom proao auto.
- to se dogodilo?
- Uspjeli smo!
- Ali, gdje smo?
- Ovo se zove Majorova koliba1.

1 Majorova koliba: (norv. "Majorstua") etvrt u sreditu Osla. (prev.)

410
 SOFIJIN SVIJET

- Majorova koliba?
- U Oslu.
-Jesi li siguran?
- Posve siguran. Jedna se zgrada zove Chateau Neuf, to znai novi
dvorac. Tamo se studira glazba. Druga se zove Kongregacijski fakultet.
Tamo se studira teologija. Malo dalje na brijegu studiraju se prirodne zna
nosti, a jo dalje knjievnost i filozofija.
-Jesmo li sada izvan Hildine knjige i majorove kontrole?
- Da, oboje. Ovdje nas nikad ne moe pronai.
- Gdje smo bili kad smo trali kroz umu?
- Dok je major nastojao sudariti auto financijskog savjetnika s jabukom,
pruila nam se prilika da se sakrijemo u Tjesnacu. Tada smo bili u stadiju
zametka, Sofie. Pripadali smo i starom i novom svijetu. Majoru, ini se, nije
bilo na kraj pameti da emo se tamo skriti.
- Zato?
- Zato to nas ne bi tako lako pustio. Ilo je kao podmazano. No dobro,
moda se i sam htio poigrati.
- Kako to misli?
- Pa on je upalio bijeli Mercedes. Moda se do daske naprezao izgubiti
nas iz vida. ini se da ga je smodilo sve to se dogodilo...
Mladi je par samo nekoliko metara od njih. Sofiji je bilo malo neugodno
sjediti u travi zajedno s ovjekom toliko starijim od sebe. Osim toga, htjela
je da joj netko potvrdi ono to je Alberto rekao.
Ona ustane i potra prema njima.
- Molim vas, moete li mi rei kako se zove ovo mjesto?
Nisu je ni pogledali.
Sofie je bila tako isprovocirana da je opet navalila na njih.
- Valjda je uobiajeno odgovoriti na pitanje?
Mladi se oito trudio djevojci neto objasniti:
- Kontrapunktni oblik kompozicije djeluje u dvije dimenzije: horizontal
noj ili melodijskoj i vertikalnoj ili harmonijskoj. Rije je, dakle o dvije ili vie
kompozicija u suzvuju...
- Oprostite to prekidam, ali...
- Kombinacija melodija je takva da se one razvijaju to neovisnije o
tome kako zvue zajedno. Ali, mora biti i harmonije. To se zove kontra
punkt. Zapravo, to znai nota protiv note.

411
JOSTEIN GAARDER

Kakav bezobrazluk! Pa nisu gluhi ni slijepi. Sofie je pokuala i trei put, sada se postavila
na puteljak, zaprijeivi im put. Bila je naprosto gurnuta u stranu.
- Izgleda da poinje puhati - ree djevojka.
Sofie odjuri prema Albertu.
- Ne uju! ree. Upravo kad je to rekla, sjetila se sna o Hildi i zlatnom
kriiu.
- E, to je cijena nae slobode. Kad se iskrademo iz neke knjige, ne mo
emo oekivati da emo imati isti status kao njezin pisac. Ipak, ovdje smo.
Odsad neemo postati ni dan stariji nego to smo bili kada smo napustili
filozofsku vrtnu zabavu.
- Zar nikad neemo moi stupiti u kontakt s ljudima oko nas?
- Pravi filozof nikad ne kae nikad. Koliko je sati?
- Osam.
- Da, kao kad smo napustili Kapetanov zavoj.
- Danas Hildin otac stie iz Libanona.
- Zato se moramo pouriti.
- Ha, kako to misli?
- Zar te ne zanima to e se dogoditi s majorom kada doe kui u
Bjerkelv?
- Naravno da me zanima, ali...
- Hajde onda!
Krenuli su prema sreditu grada. Susreli su nekoliko ljudi, ali svi su prolazili pored
njih kao da su od zraka.
Du ceste bila je parkirana kolona automobila. Alberto odjednom zastane pred
crvenim kabrioletom sputenog krova.
- Mislim da moemo uzeti ovaj ovdje - ree. - Moramo samo provjeriti
je li to na auto.
- Nita ne razumijem.
- Pa da ti onda objasnim: ne moemo naprosto uzeti nekakav obian
auto, koji pripada nekome u gradu. to misli da bi se dogodilo kad bi ljudi
vidjeli da auto vozi bez vozaa? Uz to, najvjerojatnije ne bismo uspjeli upa
liti motor.
-A kabriolet?
- Mislim da sam ga vidio u nekom starom filmu.
- Oprosti, ali ve me pomalo ivciraju svi ovi tajnoviti migovi.

412
 SOFIJIN SVIJET

- To je auto iz mate, Sofie. Ba kao i mi. Gradski ljudi vide samo prazno
mjesto. Upravo se u to moramo uvjeriti prije nego to krenemo.
ekali su. Ubrzo se na ploniku pojavio djeak na biciklu. Odjednom je
skrenuo i proao ravno kroz crveni auto pa na ulicu.
- Eto, vidi. Na je!
Alberto otvori vrata na desnoj strani.
- Samo izvoli! - ree. Sofie sjedne unutra.
On sjedne za volan. Klju je ve bio unutra; on ga okrene i motor se
upali.
Kad su izali iz grada, nastavili su prema jugu. Proli su Lvsaker i Sand-
viku. Vidjelo se sve vie ivanjskih krijesova, posebno nakon to su proli
Drammen.
- Ivanje je, Sofie. Zar to nije divno?
- I tako fino pue u otvore nom a utu. Za r nas zaista nitko ne moe
vidjeti?
- Samo oni koji su iz naeg roda. Moda ak nekoga i sretnemo. Koliko
je sati?
- Pola devet.
- Moramo preacom. Ne moemo se vie vui za tim kamionom.
Potom je skrenuo u itno polje. Sofie se okrenula i vidjela da su za
sobom ostavljali iroki pojas pregaenog ita.
- Sutra e se govoriti da je vjetar pokosio ito - ree Alberto.

Major Albert Knag sletio je na Kastrup. Bilo je pola pet, subota, 23. lipnja.
Ve je bio umoran. Pretposljednju etapu prevalio je zrakoplovom iz Rima.
Proao je kontrolu putovnica u uniformi UN-a koju je uvijek nosio s
ponosom. Nije predstavljao samog sebe, niti samo svoju zemlju. Albert Knag
predstavljao je meunarodno pravno ureenje - dakle, stogodinju tradiciju
koja sada obuhvaa cijeli planet.
Na ramenu je nosio malu torbu, ostatak prtljaga predao je u Rimu. Mo-
rao je samo mahnuti crvenom putovnicom.
Nothing to declare.
Major Albert Knag morao je ekati na Kastrupu gotovo tri sata polazak
zrakoplova za Kristiansand. Kupit e nekakve poklone za obitelj. Najvei
poklon svog ivota poslao je Hildi prije gotovo dva tjedna. Marit ga je osta-
vila na njezinu nonom ormariu, tako da ju je ekao kad se probudila na

413
JOSTEIN GAARDER

svoj roendan. S Hildom se nije uo od onog kasnog telefonskog razgovora

na njezin roendan.
Albert kupi norveke novine, sjedne u bar i narui kavu. Jedva da je
stigao pogledati novinske naslove, kad zau preko razglasa:
Osobna obavijest za Alberta Knaga. Umoljava se Albert Knag da doe na
alter SAS-a.
to je to? Albert osjeti da mu se koa jei. Valjda ga ne alju natrag u
Libanon? Moda neto nije u redu kod kue?
Uskoro je bio pred alterom.
-Ja sam Albert Knag.
- Izvolite! To je neto hitno.
Odmah je otvorio omotnicu. U njoj je bila manja omotnica, na kojoj je
pisalo: Major Albert Knag, c/o SAS-ove informacije na aerodromu Kastrup,
Kopenhagen.
Alberto je osjeao nervozu. Otvorio je malu omotnicu; u njoj je bio papi-
ri:

Dragi tata. Dobrodoao kui iz Libanona. Kao to vidi, nisam mogla

doekati da stigne kui. Oprosti mi to sam te morala pozvati preko
razglasa. Tako je bilo najlake.
P.S. Naalost, doao je zahtjev za odtetu od financijskog savjetnika
Ingebrigtsena, a u pitanju je sudar s ukradenim Mercedesom.
P.S. P.S. Moda u biti u vrtu kada stigne kui. A moda ti se javim i
ranije.
P.S. P.S. P.S. Bojim se previe zadravati u vrtu. Poznato je da je na
takvim mjestima lako propasti u zemlju. Puno te voli Hilde, koja je imala
dovoljno vremena prirediti dobrodolicu.

Major Knag morao se najprije nasmijati. No, nije mu se svialo da netko

njime manipulira na ovaj nain. Uvijek je volio imati pregled nad svojim
ivotom. A onda ta lopua kod kue u Lillesandu dirigira njegovim kretanjem
po aerodromu Kastrup! Kako joj to samo uspijeva?
Stavi omotnicu u dep na prsima pa krene u etnju trgovinama. Ba kad
je namjeravao skrenuti u trgovinu danskom hranom, opazi malu omotnicu
nalijepljenu na izlog. MAJOR KNAG, pisalo je na njoj crnim flomasterom.
Albert je skine i otvori:

414
 SOFIJIN SVIJET

Osobna poruka za majora Alberta Knaga, c/o danska hrana, zrana luka
Kastrup. Dragi tata, eljela bih da kupi veliku dansku salamu, moe i dva
kilograma. Mama e se sigurno obradovati kobasici s konjakom. P.S. Niti
limfjordski kavijar nije za baciti. Pozdrav, Hilde.

Albert pogleda naokolo. Da nije moda u blizini? Moda joj je Marit poklo-
nila kartu za Kopenhagen samo kako bi ga doekala? To je Hildin rukopis...
Odjednom promatra misije UN-a osjeti da njega promatraju. Kao da je
netko daljinski upravljao svime to bi poduzeo. Bio je kao lutka u rukama
djeteta.
Uao je u trgovinu i kupio salamu od dva kilograma, kobasicu s konja-
kom i tri staklenke limfjordskog kavijara. Onda je nastavio tumarati po trgo-
vinama. Odluio je Hildi kupiti pravi poklon za roendan. A da joj kupi
digitron? Ili, mali putniki radio - da, to je ono pravo.
Kad je stigao do trgovine gdje su se prodavali elektrini artikli, ustanovio
je da je i tamo na izlogu visjela omotnica. Major Albert Knag, c/o najzanim-
ljivija trgovina na Kastrupu, pisalo je na njoj. S papiria iz bijele omotnice
proitao je sljedeu poruku:

Dragi tata. Pozdravljam te u Sofijino ime i zahvaljujem na kombiniranom

mini TV-u s FM-radiom, koji je dobila za roendan od svog veoma dare-
ljivog tate. Izvanredna stvar, ali, s druge strane, to je samo malenkost.
Meutim, moram priznati da sa Sofijom dijelim strast prema takvim ma-
lenkostima.
PS. Ako tamo jo nisi bio, potanke instrukcije nalaze se i na trgovini s
hranom, i onom velikom tax-freeju gdje se prodaju vino i cigarete.
P.S. P.S. Dobila sam neto novca za roendan tako da mogu sponzori-
rati mini TV s 350 kruna. Pozdrav od Hilde, koja je ve nadjenula purana
i napravila Waldorf salatu.

Mini TV kotao je 985 danskih kruna. To bi se jo i moglo nazvati ma-

lenkou prema onome kako se Albert Knag osjeao zbog toga to su ga
kerine dovitljive doskoice upravljale amo-tamo po zranoj luci. Je li ovdje
- ili nije?
Osvrtao se na sve strane, gdjegod je iao. Osjeao se kao pijun i lutka na
navijanje istovremeno. Zar mu nije oduzeta njegova ljudska sloboda?

415
JOSTEIN GAARDER

Morao je znai i u veliki tax-free. Tamo je visjela nova bijela omotnica s

njegovim imenom. Kao da se itava zrana luka pretvorila u kompjutorsku
igru u kojoj je on kursorska strelica. Na papiriu je pisalo:

Major Knag, c/o veliki tax-free na Kastrupu. Sve to ovdje zahtijevam je

vreica gumenih bombona i nekoliko kutija marcipana marke Anthon
Berg. Zna da je to puno skuplje u Norvekoj! Koliko se sjeam, mama
voli Campari.
P.S. Na putu kui mora sva osjetila drati otvorenim. Valjda ne eli
propustiti koju vanu poruku? Pozdravlja te tvoja ki Hilde, koja jako
brzo ui.

Albert maloduno uzdahne, ali ipak ude u trgovinu, drei se narudbe. S

tri plastine vreice i torbom na ramenu uputi se zatim prema izlazu 28 da
eka na svoj let. Ako je jo negdje bilo poruka, neka samo vise tamo gdje jesu.
No, na stupu blizu izlaza 28 visjela je jo jedna koverta: Za majora
Knaga, c/o izlaz 28, zrana luka Kastrup. I ovo je bio Hildin rukopis, ali nije
li broj izlaza dodan drugom rukom? To nije bilo lako prosuditi, jer nije
mogao meusobno usporediti slova, nego samo brojke i slova.
Sjeo je na stolicu, lea priljubljenih uz iroki zid. Na krilu je drao vre-
ice. Tako je ponosni major sjedio, gledajui ukoeno pred sebe, kao da je
malo dijete koje po prvi put putuje samo. Ako je ona ovdje, barem joj nee
pruiti zadovoljstvo da ga prva otkrije.
Pogledavao je bojaljivo sve putnike koji su malo-pomalo pristizali. Us-
koro se osjeao kao strogo nadzirani neprijatelj dravne sigurnosti. Kad su
poeli putati u avion, odahnuo je s olakanjem. Ukrcao se posljednji.
Predajui svoju propusnicu za ukrcavanje, zderao je jo jednu omotnicu,
zalijepljenu na pult za prijave.

Sofie i Alberto proli su most u Breviku, a malo kasnije i skretanje za Krage-

ro.
- Vozi 180! - ree Sofie.
- Skoro je devet sati. Ubrzo e sletjeti na aerodrom Kjevik. Ali, nas ne
moe zaustaviti nikakva brzinska kontrola.
- A to ako se sudarimo?
- Nema veze sve dok je to neki obian auto. No, ako se sudarimo s
jednim od naih...

416
 SOFIJIN SVIJET

-Da?
- Onda se moramo uvati. Nisi li vidjela da smo proli II Tempo Gigan-
te1?
- Ne, gdje?
- Bio je parkiran negdje u Vestfoldu.
- Nee tako lako moi pretei ovaj turistiki autobus. Posvuda oko nas
je samo gusta uma.
- Nema veze, Sofie. Kad e to ve jednom nauiti?
Zatim skrene u umu i proe ravno kroz gusto drvee.
Sofiji laknu.
- Preplaio si me.
- Ne bismo nita osjetili, ak kad bismo proli kroz elini zid.
- Znai da smo u odnosu na okolinu naprosto prozrani duhovi.
- Ne, sad si sve okrenula naglavce. Zapravo je zbilja oko nas prozrana
pustolovina.
- To mi mora malo bolje objasniti.
- Onda me dobro sluaj. Vrlo je rairen nesporazum da je duh pro-
zraniji od vodene pare. Zapravo je suprotno. Duh je vri od leda.
- To mi nikad ne bi palo na pamet.
- Onda u ti ispriati jednu priu. Bio jednom jedan ovjek koji nije
vjerovao u anele. Jednoga dana, dok je radio u umi, posjeti ga aneo.
-Da?
- etali su zajedno komad puta. Na kraju se ovjek okrene prema anelu
i ree: Da, moram priznati da aneli postoje. Ali, vi ne postojite onako
pravo kao mi. Kako to misli? upita aneo. A ovjek mu odgovori: Kad
smo doli do onog velikog kamena, ja sam ga morao zaobii, ali sam primi
jetio da si ti kliznuo ravno kroza nj. A kad smo doli do debla koje je palo na
puteljak, ja sam se morao popeti preko njega, a ti si proao ravno kroza nj.
Ovaj odgovor zaudi anela. Aneo ree: A nisi li takoer primijetio da
smo preli preko movare. Onda smo obojica kliznuti kroz maglu. To je zato
to imamo veu gustou od magle.
-O...
- Tako je i s nama, Sofie. Duh moe proi kroz elina vrata. Nikakvi
tenkovi i bombarderi ne mogu slomiti ono to je od duha.

II Tempo Gigante: automobil iz lutkarskog filma "Grand Prix u FISklypi" norv. reisera Ive Caprina.
(prev.)

417
JOSTEIN GAARDER

- udesna misao.
- Ubrzo emo proi Risor, a nema ni sat vremena otkako smo krenuli iz
Majorove kolibe. No, meni se pije kava.
Kad su doli u Fiane, pred Sondeledom, ugledali su s lijeve strane ceste
gostionicu. Zvala se Cinderella. Alberto skrene i parkira auto na travnja-
ku.
U kavani je Sofie pokuala iz hladnjaka uzeti bocu kole, ali ta se nije dala
pomaknuti. Kao da se zaglavila. Malo dalje od nje, Alberto je pokuavao
natoiti kavu u papirnatu au koju je naao u autu. Morao je samo pri-
tisnuti gumb. Iako je navalio svom snagom, nije ga mogao stisnuti.
Tako se razljutio da se obratio za pomo drugim gostima. Budui da
nitko nije obraao panju, povikao je tako glasno da je Sofie morala zaepiti
ui:
- Hou kave!
Ljutnja izgleda nije bila tako opasna, jer je uskoro prasnuo u smijeh.
- Pa ne mogu nas uti. Naravno, ne moemo se sluiti njihovim gostioni
cama.
Ba su se htjeli okrenuti, kad neka starica ustane sa svoje stolice i poe
prema njima. Imala je jarko crvenu suknju, ledenoplavu pletenu vestu i bijeli
rubac na glavi. Njezine boje i pojava bili su nekako otriji od svega drugog u
gostionici.
Ona prie Albertu i ree:
- Neto mi grozno vie, deko.
- Pardon.
- Htio bi kave, kae?
- Da, ali...
- Imamo mi mali lokal tu iza ugla.
Poli su za enom van, a onda krenuli puteljkom iza gostionice. Dok su
tako hodali, ona ree:
- Vi ste ovdje novi, je li?
- Pa, to se mora priznati.
- Da, da. Dobro doli u vjenost, djeco.
-A ti?
- Ja sam iz zbirke pria brae Grimm. Otad je prolo ve gotovo dvije
stotine godina. A odakle su pridolice?
- Mi dolazimo iz filozofske knjige. Ja sam uitelj filozofije, a Sofie je
moja uenica.

418
 SOFIJIN SVIJET

- Hi... hihi... Da, to je neto novo.

Uskoro su se nali na istini meu drveem. Tu je bilo nekoliko lijepih
smeih zgrada. Na dvoritu izmeu zgrada gorio je veliki ivanjski krije, a
oko njega je vrvjelo mnotvo raznobojnih bia. Sofie je prepoznala mnoge
od njih. Bila je tu Snjeguljica i nekoliko patuljaka, Sherlock Holmes, Petar
Pan i Pipi Duga arapa. Tu su takoer bile Crvenkapica i Pepeljuga. Oko
velikog krijesa skupila su se i druga poznata, ali bezimena bia: patuljci i
vilenjaci, fauni i vjetice, aneli i vraii. Osim toga, Sofie je opazila i pra-
vog, pravcatog trola.
- Kakva galama! - usklikne Alberto.
- Pa Ivanje je! - odgovori starica. - Ovakav skup nismo imali jo od
valborke noi. Tada smo bili u Njemakoj. Ja sam ovdje samo u kratkom
posjetu. Ti si ono htio kavu?
- Da, molim.
Sofie je tek sada primijetila da su sve kue bile napravljene od paprenja-
ka, prenog eera i ocakline od eera u prahu. Mnoga su se bia posluiva-
la ravno s kua. Ali, naokolo je hodala pekarica i popravljala tetu. Sofie
uzme komadi sa sljemena. Bio je slai i boljeg okusa od svega to je ikad
probala.
Uskoro se starica vrati sa alicom kave.
- Puno hvala ree Alberto.
- A kako e gosti platiti kavu?
-Platiti?
- Mi obino plaamo priom. Za kavu je dovoljan i kratak odlomak.
- Mogli bismo vam ispriati nevjerojatnu priu o ovjeanstvu - ree
Alberto. Samo je nezgodno to imamo uasno malo vremena. Moemo li
platiti drugi put?
- Naravno. Ali, emu urba?
Alberto objasni svoje namjere, a starica nato ree:
- No da, ba ste mi vi nekakvi utokljunci. No, uskoro morate prerezati
pupanu vrpcu koja vas vee uz vae smrtno podrijetlo. Mi vie ne ovisimo
o mesu i kranskoj krvi. Mi pripadamo nevidljivom narodu.
Malo kasnije su se Alberto i Sofie nali kod gostionice Cinderelle i
crvenog kabrioleta. Tono kraj auta je jedna uzbuena mama pomagala
siniu da se popiki.
Vozei zbrda-zdola preacima nije prolo puno vremena prije no to su
se nali u Lillesandu.

419
JOSTEIN GAARDER

SK 876 iz Kopenhagena sletio je na Kjevik prema planu u 21.35. Dok je

zrakoplov rulao po pisti u Kopenhagenu, major je otvorio omotnicu s pulta
za prijave. Unutra je bio komad papira na kojem je pisalo:

Majoru Knagu, dok predaje propusnicu za ukrcavanje na Kastrupu, Ivanj-

ske veeri 1990.
Dragi tata. Moda si mislio da u se pojaviti u Kopenhagenu. Ali,
moje nadziranje tvoga kretanja mnogo je sloenije nego to misli. Vidim
te gdje god se naao, tata. Naime, posjetila sam cigansku obitelj koja
njeguje stare tradicije i koja je jednom prije mnogo, mnogo godina prodala
zaarano mjedeno zrcalo mojoj prabaki. Osim toga sam si nabavila
kristalnu kuglu. Trenutano vidim da si se upravo smjestio u svoje sjedalo.
Zato te samo podsjeam da vee pojas i ostavi sjedite u uspravnom
poloaju dok se znak fasten seatbelt ne ugasi. im zrakoplov poleti,
moe spustiti sjedalo i priutiti si mali odmor. Mora, naime, biti odmo-
ran kad stigne kui. Na vrijeme u Lillesandu ne moe se poaliti, ali
temperatura je nekoliko stupnjeva nia od one u Libanonu. elim ti ugo-
dan put. Pozdravlja te tvoja vjetica od keri, Kraljica Zrcala i visoki
zaititnik Ironije.

Albert jo nije znao je li ljut ili samo umoran i maloduan. Ali, odjednom se
poeo smijati. Smijao se tako glasno da su se putnici oko njega poeli okretati
da vide to je. Onda je zrakoplov uzletio.
Dobio je milo za drago, nita drugo. No, nije li tu postojala mala razlika?
On se, prije svega, poigrao sa Sofijom i Albertom. A oni pa oni su samo
mata.
Uinio je kako mu je Hilde natuknula. Spustio je sjedalo i utonuo u san.
Nije se posve probudio sve dok nije proao kontrolu putovnica i uao u
dvoranu za dolaske u zranoj luci Kjevik. Tamo ga je doekala skupina de-
monstranata.
Bilo ih je 8-10, veina Hildina uzrasta. Na plakatima je pisalo: DOBRO
DOAO KUI, TATA, HILDE EKA U VRTU i IRONIJA SE NASTA-
VLJA.
Najgore je bilo to to nije jednostavno mogao uzeti taksi. Morao je ekati
prtljagu. U meuvremenu su se Sofijini prijatelji vrzmali naokolo, tako da je
stalno morao itati njihove plakate. Rastopio se tek kad mu je jedna dje-
vojica prila s buketom rua. Zagrabio je u vreicu i svim demonstrantima
podijelio kruie od marcipana. Hildi su ostala samo dva. Kad se prtljaga

420
 SOFIJIN SVIJET

pojavila na traci, jedan je mladi istupio i objasnio da je pod zapovjednitvom

Kraljice Zrcala, te da mu je nareeno da ga odveze u Bjerkely. Drugi su se
demonstranti izgubili u mnotvu.
Izali su na E 18. Na svim mostovima i ulazima u tunel visjeli su razno-
razni plakati i zastave: Dobro doao kui!, Puran eka, Vidim te, tata.
Kada su se zaustavili pred vratima Bjerkelyja, Alberto odahne i zahvali se
vozau novanicom od sto kruna i tri limenke Carlsberg Elephant piva.
Pred kuom ga je doekala supruga Marit. Nakon dugog zagrljaja, on
upita:
- Gdje je?
- Sjedi na molu, Albert.

Alberto i Sofie zaustavili su crveni kabriolet ispred hotela Norveka na

trgu u Lillesandu. Bilo je etvrt do deset. Vani u arhipelagu vidjeli su veliki
krije.
- Kako sada pronai Bjerkelv?
- Treba samo traiti. Valjda se sjea slike iz Majorove kolibe.
- Moramo pouriti. Hou biti ondje prije nego to on stigne.
Stali su voziti uskim ulicama, ali i preko kamenih obronaka i velikih
stijena. Vaan oslonac bio im je da se Bjerkelv nalazi kraj mora.
Iznenada Sofie usklikne:
- Eno ga! Nali smo ga.
- Mislim da ima pravo, ali ne smije tako vikati.
- Uh, pa nitko nas ionako ne uje.
- Draga Sofie, razoaran sam to nakon naeg dugakog teaja filozofije
jo uvijek tako brzo izvlai zakljuke.
- Ali...
- Ne misli valjda da ovdje nema patuljaka i trolova, umskih duhova i
dobrih vila?
- O, pardon!
Proavi kroz ulazna vrata, vozili su po ljunanom puteljku ispred kue.
Alberto je parkirao na travnjaku pokraj vrtne ljuljake. Malo dalje bio je
pokriven stol za troje.
- Vidim je! - proapta Sofie. - Sjedi dolje na molu, ba kao u mome snu.
- Vidi li da vrt nalikuje vrtu u Djetelinskoj ulici?

42
JOSTEIN GAARDER

- Da, istina. S vrtnom ljuljakom i svim ostalim. Mogu li otii k njoj?

- Naravno. Ja u ostati ovdje...
Sofie otra do mola - gotovo se spotaknula o Hilde. Zatim je mirno sjela
pored nje.
Ona je sjedila petljajui oko uadi amca na vesla koji je bio privezan za
mol. U lijevoj ruci drala je neki papiri. Bilo je oito da eka. Neprestano je
pogledavala na sat.
Sofie je mislila da je Hilde jako lijepa. Imala je svijetlu, plavu, kovravu
kosu - i posve zelene oi. Na sebi je imala utu ljetnu haljinu. Malo ju je
podsjeala na Jorunn.
Sofie joj pokua neto rei, iako je znala da nema smisla.
- Hilde! Sofie ovdje!
Nije reagirala.
Sofie klekne i stane joj vikati u uho:
- uje li me, Hilde? Ili si gluha i slijepa?
Nije li sada rairila oi? Nije li to bio mali znak da je neto ula, makar
vrlo slabo?
Onda se osvrnula. Naglo je okrenula glavu udesno i pogledala Sofiji
ravno u oi. Nekako joj pogled nije bio vrst, kao da je gledala ravno kroz
nju.
- Ne tako glasno, Sofie.
To se Alberto javio iz crvenog kabrioleta.
- Neu da se vrt napuni morskim sirenama.
Sofie se na to smirila. Godilo joj je sjediti blizu Hilde. Uskoro je zaula
duboki muki glas: - Hildice! Bio je to major - u uniformi i plavoj beretki.
Stajao je u vrtu. Hilde naglo ustane pa mu potri u susret. Sreli su se
izmeu vrtne ljuljake i crvenog kabrioleta. On je podigne u zrak i zavrti
oko sebe.

Hilde je sjedila na molu i ekala oca. Svakih etvrt sata koji je proao otkako
je sletio na Kjevik, pokuala si je zamisliti gdje se nalazi, to vidi i kako to
prima. Vremena je napisala na komadi papira koji je cijelog dana nosila sa
sobom.
A ako se naljuti? Pa nije valjda mislio da joj moe napisati onakvu zago-
netnu knjigu - i da e sve ostati kao prije?

422
 SOFIJIN SVIJET

Ponovno je pogledala na sat. Bilo je deset i petnaest. Morao bi biti ovdje

svakog trena.
Ali to je to? Nije li ula nekakav slabi dah, ba kao u snu o Sofiji? Naglo
se okrenula. Tu je neto bilo, bila je u to posve sigurna. Ali to? Moda je
to samo ljetna no? Na nekoliko se sekundi pobojala da nije vidovita.
- Hildice!
Sada se morala okrenuti na drugu stranu. To je tata! Stajao je u vrtu. Hilde
ustane i potri prema njemu. Sreli su se kraj vrtne ljuljake; podigao ju je i
zavrtio oko sebe.
Hilde je poela plakati, a i major je morao progutati nekoliko suza.
- Pa ti si postala odrasla ena, Hilde.
- A ti si postao pravi pjesnik.
Hilde obrie suze rukavom ute haljine.
- Jesmo sada kvit? - upita ga.
- Sad srno kvit.
Sjeli su za stol. Hilde je najprije eljela uti to se tono dogodilo na
Kastrupu i na putu kui. Jedan grohot slijedio je drugi.
- Zar nisi vidio poruku u kavani?
- Pa nisam ak imao vremena sjesti da neto pojedem, lopuo jedna. Sad
sam uasno gladan.
-Jadni tata.
- A ono s puranom je izgleda samo blef?
- Ma ne! Ja sam sve pripremila. Mama e posluivati.
Zatim su uzdu i poprijeko razglabali o svemu u fasciklu i prii o Sofiji i
Albertu. Uskoro su na stol stigli puran, Waldorf salata, rose i Hildina pe-
nina pletenica.
Dok je otac govorio neto o Platonu, Hilde ga odjednom prekine:
- Psst!
- to je?
- Zar nisi uo? Nije li neto cijuknulo?
-Ne?
- Ali, sigurna sam da sam neto ula. Uh, to je valjda samo neki mi.
Posljednje to je otac rekao, dok je majka otila po vino, bilo je:
- Teaj filozofije nije jo sasvim gotov.

423
JOSTEIN GAARDER

- Kako to misli?
- Noas u ti priati o svemiru.
Prije nego to su zapoeli obiteljsku gozbu, on ree:
- Hilde je sada prevelika da mi sjedi na krilu. Ali, ti nisi!
Zatim je ulovio Marit i povukao je na svoje krilo. Tu je morala dugo
sjediti prije nego to je smjela jesti.
- Zamisli da ti je skoro etrdeset godina...

Kad je Hilde otrala u susret ocu, Sofie osjeti da joj naviru suze.
Nikad nee moi doi do nje!
Sofie osjeti da zavidi Hildi na tome to je pravi ovjek od krvi i mesa.
Kad su Hilde i major sjeli za postavljeni stol, Alberto zatrubi iz auta.
Sofie digne pogled. Nije li to i Hilde uinila? Ona potri do Alberta i
uskoi na prednje sjedite pored njega.
- Ostanimo ovdje neko vrijeme da vidimo to e se dogoditi - ree.
Sofie zakima.
-Jesi li plakala? Ona
ponovno zakima.
- Pa to ti je?
- Ona ima takvu sreu to je pravo ljudsko bie... Zatim e odrasti i
postati prava ena. Sigurno e dobiti i pravu djecu...
- I unuad, Sofie. No, sve ima svoje lice i nalije. To sam te pokuao
nauiti na samom poetku teaja filozofije.
- Kako to misli?
- Mislim kao i ti da ona ima sree. Meutim, tko dobije sreku ivota,
mora izvui i sreku smrti. Sudbina ivota je smrt.
- Zar ipak nije bolje ivjeti nego nikad ne ivjeti pravim ivotom?
- Mi neemo ivjeti istim ivotom kao Hilde... no dobro - ili kao major.
Zauzvrat, nikad neemo umrijeti. Zar se ne sjea to je ona starica u umi
rekla? Mi pripadamo nevidljivom narodu. Rekla je i to da ima gotovo
dvije stotine godina. Na tom ivanjskom slavlju vidio sam likove stare vie od
tri tisue godina...
- Moda najvie zavidim Hildi na ovom... obiteljskom ivotu.
- Pa i ti ima svoju obitelj. Ima i maka, dvije ptiice, kornjau...
- Ali tu smo zbilju napustili.

424
 SOFIJIN SVIJET

- Ni u kojem sluaju. Nju je samo major napustio. On je stavio toku,

dijete moje. I nikada nas vie nee nai.
- Hoe rei da se moemo vratiti?
- Kad god poelimo. No, moramo upoznati i nove prijatelje u umi iza
gostionice Cinderelle u Fianu.
Zatim obitelj Knag pone jesti. U jednom se trenutku Sofie pobojala da
e gozba zavriti kao i filozofska vrtna zabava u Djetelinskoj ulici. Barem se
inilo da je major namjeravao prevaliti Marit preko stola. No, onda ju je
povukao na svoje krilo.
Auto je stajao dosta daleko od obitelji koja je blagovala. Na mahove bi
do njih doprla pokoja rije. Sofie i Alberto promatrali su vrt. Imali su vreme-
na porazgovarati o nesretnoj vrtnoj zabavi.
Obitelj je ustala od stola tek oko ponoi. Zatim Hilde i major krenu
prema vrtnoj ljuljaki. Mahnuli su majci koja je odlazila u bijelu kuu.
- Samo ti legni, mama. Mi imamo puno priati.

425
 VELIKI PRASAK

...i mi smo zvjezdana praina...

Hilde se udobno namjestila pored oca u vrtnoj ljuljaki. Bilo je gotovo dva-
naest sati. Sjedili su i promatrali zaljev, dok se tu i tamo koja zvijezda javljala
na nebu. Slabi valovi udarali su o kamenje ispod mola.
Otac prekine tiinu:
- udno je razmiljati o tome da ivimo na malom planetu u svemiru.
-Da...
- Zemlja je jedan od mnogih planeta koji krue oko Sunca. Ali, samo je
na planet iv.
- Moda i jedini u cijelom svemiru?
- Da, to je mogue. No, moe biti da svemir kljua od ivota. Jer, svemir
je nepojmljivo velik. Udaljenosti su toliko velike da ih mjerimo u svjetlo
snim minutama i svjetlosnim godinama.
to to zapravo znai?
- Svjetlosna minuta je udaljenost koju svjetlo prevaljuje u jednoj minuti.
A ta je velika, jer svjetlost prelazi 300.000 kilometara kroz svemir u samo
jednoj sekundi. Drugim rijeima, svjetlosna minuta iznosi 300.000 puta 60,
ili 18 milijuna kilometara. Svjetlosna godina je gotovo deset bilijuna kilome
tara.
- Koliko ima do Sunca?

426
 SOFIJIN SVIJET

- Malo vie od osam svjetlosnih minuta. Suneve zrake, koje griju nae
obraze za toplog lipanjskog dana, putuju, dakle, osam minuta kroz svemir
prije nego to stignu do nas.
- Nastavi!
- Udaljenost do Plutona, najudaljenijeg planeta naeg Sunevog sustava,
iznosi dobrih pet svjetlosnih sati od naeg planeta. Kada astronom telesko
pom promatra planet Pluton, zapravo gleda pet sati u prolost. Takoer
bismo mogli rei da slici Plutona treba pet sati da dopre do nas.
- To je malo teko zamisliti, ali mislim da zapravo razumijem to eli
rei.
- Fino, Hilde. Tek smo se poeli orijentirati, zna. Nae je Sunce jedna od
400 milijardi zvijezda u galaksiji koja se zove Mlijeni put. Ova galaksija
izgleda kao veliki disk, gdje se nae Sunce nalazi u jednom od spiralnih
krakova. Ako u jasnoj zimskoj noi promatramo zvjezdano nebo, vidimo
irok pojas zvijezda. To je zato to gledamo u sredite Mlijenog puta.
- Izgleda da se zbog toga Mlijeni put na vedskom zove Zimska ulica.
- Udaljenost do nae najblie susjedne zvijezde u Mlijenom putu iznosi
etiri svjetlosne godine. Moda je to ona koju vidimo nad koljem. Ako si
zamisli da gore postoji promatra zvijezda s vrlo snanim teleskopom upra
vljenim prema Bjerkelvju, znaj da bi on vidio Bjerkelv kakav je bio prije etiri
godine. Moda bi vidio jedanaestogodinju djevojicu kako sjedi u ovoj lju
ljaki i mae nogama.
- Nemam rijei.
- No, to je samo najblia susjedna zvijezda. Cijela galaksija ili maglica,
kako se to jo kae, iroka je 90.000 svjetlosnih godina. To znai daje svjetlo
sti potrebno toliko godina kako bi stigla s jednog kraja galaksije na drugi.
Kada upravimo pogled prema zvijezdi u Mlijenom putu udaljenoj 50.000
svjetlosnih godina od naeg Sunca, to znai da gledamo 50.000 godina una
trag.
- Ta je misao pregolema za moju malu glavu.
-Jedini nain na koji moemo promatrati svemir jest, dakle, taj da gledamo u
prolost. Nikad ne moemo znati kako svemir izgleda. Znamo samo kako je
izgledao. Kada gledamo neku zvijezdu udaljenu na tisue svjetlosnih godina,
putujemo zapravo na tisue godina unatrag u povijest svemira.
- Posve nepojmljivo.
- Sve to vidimo pogaa nae oko u obliku svjetlosnih valova. Tim valo
vima treba vremena kako bi proputovali prostor. Moemo to usporediti s

427
JOSTEIN GAARDER

grmljavinom. Uvijek ujemo grom nakon odsjaja munje. To je zato to se

zvuni valovi gibaju sporije od svjetlosnih. Kada ujem prasak groma, ujem
prasak neega to se dogodilo trenutak ranije. Tako je i sa zvijezdama. Kada
pogledam zvijezdu koja je od nas udaljena na tisue svjetlosnih godina, vidim
grmljavinu dogaaja koji se zbio na tisue godina ranije.
- Shvaam.
- Dosad smo govorili samo o naoj galaksiji. Astronomi vjeruju da u
svemiru postoji oko stotinu milijardi galaksija, a svaka od tih galaksija sastoji
se od oko stotinu milijardi zvijezda. Najblia susjedna galaksija je maglica
Andromeda. Ona je od nae galaksije udaljena dva milijuna svjetlosnih godi
na. Kao to smo ve rekli, to znai da svjetlost ove galaksije treba dva miliju
na godina kako bi stigla do nas, a to opet znai da gledamo dva milijuna
godina u prolost kada visoko na nebu vidimo Andromedu. Ako u toj zvje
zdanoj maglici postoji nekakav pametan promatra zvijezda - zamiljam si
nekog malog pametnjakovia koji ovog trena upravlja svoj teleskop prema
Zemlji onda nas on ne bi vidio. U najboljem bi sluaju vidio praljude niska
ela.
- okirana sam.
- Najudaljenije poznate galaksije nalaze se oko deset milijardi svjetlosnih
godina od nas. Kada opaamo signale iz ovih galaksija, gledamo dakle deset
milijardi godina u prolost svemira. To je otprilike dvostruko dulje od egzi-
stencije nae galaksije.
- Vrti mi se.
- Moe biti da je teko shvatiti to znai gledati tako daleko u prolost.
No, astronomi su otkrili neto to je jo vanije za nau sliku svijeta.
-Reci!
- Pokazalo se da nijedna galaksija u svemiru ne miruje. Sve se galaksije
udaljuju jedna od druge ogromnom brzinom. Izgleda da to su dalje od nas,
to se bre gibaju. To znai da udaljenost izmeu galaksija postupno sve vie
raste.
- Pokuavam si to predoiti.
- Uzme li balon i na njemu nacrta nekoliko crnih toaka, toke e se
polako udaljavati jedna od druge kako ti pomalo napuhuje balon. Tako je i s
galaksijama u svemiru. Kaemo da se svemir iri.
- to bi tome mogao biti uzrok?
- Veina astronoma slae se da postoji samo jedno objanjenje za irenje
svemira: jednom, prije otprilike 15 milijardi godina, sva je tvar u svemiru bila

428
 SOFIJIN SVIJET

skupljena na vrlo malom podruju. Materija je bila tako zbijena da se tvar

uslijed sile tee uasno ugrijala. Na kraju je postala toliko vrua i sabijena da
je eksplodirala. Ova se eksplozija zove veliki prasak, ili, na engleskom, the
big bang.
- Sama misao na to navodi me da zadrhtim.
- Veliki prasak uzrokovao je da se sva tvar u svemiru razletjela na sve
strane, a kako se pomalo hladila, nastajale su zvijezde i galaksije, mjeseci i
planeti...
- Rekao si da se svemir jo uvijek iri?
- Razlog tome je upravo ova eksplozija koja se dogodila prije mnogo
milijardi godina. Jer, svemir nema bezvremensku geografiju. Svemir je do
gaaj. Svemir je eksplozija. Jo uvijek se galaksije udaljuju jedna od druge
golemom brzinom.
- 1 to e se nastaviti u vjenost?
- To je jedna mogunost. No, postoji i druga mogunost. Sjea se moda
da je Alberto Sofiji priao o dvije sile koje ine da se planeti dre konstantne
putanje oko Sunca?
- Nisu li to gravitacija i tromost?
- Takav je i odnos meu galaksijama. Jer, iako se svemir jo uvijek iri,
sila tee djeluje u suprotnom pravcu. Jednog e dana - moda za nekoliko
milijardi godina - sila tee uzrokovati da se nebeska tijela ponovno sabiju kad
sile iza velike eksplozije stanu slabiti. Tada e se dogoditi obrtnuta eksplozija,
takozvana implozija. Ali, udaljenosti su tako velike da e se to dogoditi kao
na usporenom filmu. Moe to usporediti s onime to se dogaa kad se iz
balona isputa zrak.
- Zar e se onda sve galaksije ponovno sabiti u gusto sredite?
- Da, shvatila si. Ali, to e se zatim dogoditi?
- Onda mora doi novi prasak, koji e uzrokovati da se svemir ponov
no pone iriti. Jer: jo uvijek vrijede isti prirodni zakoni. Na taj e nain
nastati nove zvijezde i galaksije.
- Dobro misli. to se tie budunosti svemira, astronomi vide dvije mo
gunosti: i l i e se svemir zauvijek nastaviti iriti, tako da prostor izmeu
galaksija postaje sve rjei, ili e se pak poeti skupljati. Tu je odluujue
koliko je svemir teak ili masivan, a nad tim astronomi jo uvijek nemaju
potpun pregled.
- No, ako je svemir toliko teak da se jednog dana poinje skupljati, onda
se moda ve mnogo, mnogo puta tako rastvorio i skupio?

429
JOSTEIN GAARDER

- Da, to bi se iako moglo zakljuiti. No, ovdje se zamisao dijeli na dvoje.

Moe se zamisliti da je irenje svemira neto to se dogaa samo jedanput.
Ipak, ako se svemir nastavi iriti dovijeka, sve se vie namee pitanje kako je
sve skupa poelo.
-Jer, kako je nastala tvar koja je odjednom eksplodirala?
- Kranin bi moda rekao da je veliki prasak zapravo stvaralaki tre
nutak. U Bibliji pie da je Bog rekao: Neka bude svjetlo! Moda se takoer
sjea da je Alberto naglasio da kranstvo ima linearni pogled na povijest.
Na osnovi kranske vjere o stvaranju, najbolje je misliti da e se svemir
nastaviti iriti.
-Da?
- Na Istoku obino imaju ciklini pogled na povijest. To znai da se
povijest vjeno ponavlja. U Indiji na primjer postoji stari nauk da se svijet
neprestano rastvara kako bi se potom opet zatvorio. Tako se izmjenjuje ono
to Indijci zovu Brahmanov dan i Brahmanova no. Ova misao odgovara
najbolje onoj da se svemir iri i skuplja - kako bi se potom ponovno stao iriti
u vjenom ciklinom procesu. Ja si zamiljam veliko kozmiko srce koje
kuca, kuca, kuca...
- Meni su obje teorije jednako nepojmljive i jednako uzbudljive.
- A mogu se usporediti s velikim paradoksom vjenosti o kojem je Sofie
jednom mozgala u svom vrtu: ili svijet postoji oduvijek - ili je jednom izne
nada nastao ni iz ega...
-Jao!
Hilde se primi za elo.
- to je?
- Mislim da me ugrizao obad.
- To te sigurno Sokrat hoe probuditi iz zimskog sna...

Sofie i Alberto sjedili su u crvenom kabrioletu i sluali kako major pria

Hildi o svemiru.
- Ne ini ti se da su uloge potpuno zamijenjene? - upita Alberto nakon
nekog vremena.
- Kako to misli?
- Prije su oni nas sluali, a mi ih nismo mogli vidjeti. Sada mi njih
sluamo, a oni nas ne vide.
- Ima jo neto.

430
 SOFIJIN SVIJET

- Na to misli?
- Mi u poetku nismo znali da postoji neka druga zbilja u kojoj ive
Hilde i major. Sada oni ne znaju za nau zbilju.
- Osveta je slatka.
- No, major se mogao uplesti u nau zbilju...
- Na svijet nije bio nita drugo do njegova upletanja.
- Ipak, ja se ne elim prestati nadati da se mi takoer moemo uplesti u
njihov svijet.
- Pa zna da je to nemogue. Zar se ne sjea kako smo proli u Cinde-
relli? Vidio sam te kako navlai onu bocu kole.
Sofie je neko vrijeme sjedila promatrajui vrt, dok je major pripovijedao
o velikom prasku. Bilo je neeg u tom izrazu to ju je navelo na raz-
miljanje.
Poela je prekapati po autu.
- je? - upita Alberto.
- Nita.
Otvorila je pretinac za rukavice; unutra je bio francuski klju. Zatim je
iskoila iz auta. Prila je vrtnoj ljuljaki i postavila se tono ispred Hilde i
njezina oca. Najprije je pokuala uhvatiti Hildin pogled, ali to je bilo posve
nemogue. Na kraju je visoko podigla francuski klju i udarila je po elu.
- Jao! - ree Hilde.
Nato Sofie bubne i majora u elo, ali on uope nije reagirao.
- to je? - upita on.
- Mislim da me ugrizao obad.
- To te sigurno Sokrat hoe probuditi iz zimskog sna.
Sofie se isprui po travi i pokua zanjihati vrtnu ljuljaku. Ali, stajala je
kao ukopana. Ili ju je ipak uspjela malo pomaknuti, barem milimetar?
- Po zemlji pue nekakav prohladni vjetar - ree Hilde.
- Ne, ba je toplo.
- I ne samo to. Tu neega ima.
- Samo nas dvoje i svjea ljetna no.
- Ne, neto je u zraku.
- to bi to moglo biti?
- Sjea li se Albertovog tajnog plana?
- Da, kako ga se ne bih sjeao?

431
JOSTEIN GAARDER

- Kako su samo nestali s vrtne zabave. Kao da ih je zemlja progutala...

-Ali...
- Kao da ih je zemlja progutala...
- Pa pria je negdje morala zavriti. Osim toga, to sam samo napisao.
- Da, to, ali ne i ono to se kasnije dogodilo. Pomisli da su ovdje...
-Misli?
- Osjeam to, tata.
Sofie otra natrag do auta.
- Zadivljujue! - prizna Alberto dok se penjala u auto s francuskim
kljuem. - Ta djevojka sigurno ima posebne sposobnosti.

Major obgrli Hilde.

- uje li kako valovi udesno sviraju?
-Da.
- Sutra moramo izvui amac u vodu.
- uje li kako vjetar udno apue? Vidi kako lie jasike drhti.
- Ovo je iv planet...
- Napisao si neto o onome izmeu redaka.
-Da?
- Moda i ovdje u vrtu ima neeg izmeu redaka.
- Priroda je svakako puna zagonetki. Ali, mi govorimo o zvijezdama na
nebu.
- Uskoro e se pojaviti i zvijezde u vodi.
- Da, tako si zvala svjetlucavi plankton kad si bila mala. Na neki si nain
bila u pravu. Jer, svjetlucavi plankton i svi drugi organizmi napravljeni su od
elemenata pomijeanih u nekoj zvijezdi.
- Mi isto?
- Da, i mi smo zvjezdana praina.
- Krasno reeno.
- Kada radioteleskopi hvataju svjetlost dalekih galaksija, udaljenih na
milijarde svjetlosnih godina, izrauju kartu svemira onako kako je izgledao u
prastaro doba, odmah nakon velikog praska. Sve to ovjek vidi na nebu
jesu kozmiki fosili stari na tisue i milijune godina. Jedino to tuma zvi
jezda moe uiniti jest da gata u prolost.
- Zato to se zvijezde u sazvijeu udaljuju jedna od druge prije nego to
njihova svjetlost stigne do nas?

432
 SOFIJIN SVIJET

- Prije samo dvije tisue godina, zvijea su izgledala prilino drukije.

- Nisam to znala.
- Ako je no jasna, vidimo milijune, ak milijarde godina daleko u pro
lost svemira. Na neki nain putujemo kui.
- To mora malo bolje objasniti.
- Ti i ja takoer smo poeli s velikim praskom, jer sva je tvar u svemiru
organska ejelina. Jednom u prastaro doba, sva je materija bila skupljena u
grudu, koja je bila toliko masivna da bi glavica pribadae teila mnogo mili
jardi tona. Ovaj je praatom eksplodirao zbog ogromne gravitacije. Kao da
se neto razbilo. A kad podignemo pogled prema nebu, pokuavamo pronai
put k sebi samima.
- Kako si to udno rekao.
- Sve zvijezde i galaksije u nebeskom prostoru napravljene su od iste
tvari. Neto se od toga zgrudalo na jednom mjestu, neto na drugom. Ga
laksije mogu biti udaljene jedna od druge na milijarde svjetlosnih godina.
No, sve su istog podrijetla. Sve zvijezde i planeti pripadaju istom rodu...
- Shvaam.
- to je zapravo svjetska tvar? to je to eksplodiralo prije mnogo milijardi
godina? Odakle dolazi?
- To je velika zagonetka.
- Meutim, to se duboko tie svih nas. Jer, i mi smo od te tvari. Mi smo
iskra iz velikog ognja koji je zapaljen prije mnogo milijardi godina.
- I to je krasno reeno.
- Ali, neemo pretjerivati s velikim brojevima. Dovoljno je u ruci drati
kamen. Svemir bi bio nepojmljiv i kad bi se sastojao samo od kamena veliine
narane. Pitanje bi bilo jednako nepristupano: odakle dolazi taj kamen?

Sofie se odjednom uspravi u crvenom kabrioletu i pokae prema zaljevu.

- eljela bih isprobati amac na vesla! usklikne.
- Privezan je. Osim toga, ne moemo podii vesla.
- A da pokuamo? Pa Ivanje je...
- Moemo barem otii do mora.
Iskoili su iz auta i potrali kroz vrt.
Na molu su pokuali odvezati ue koje je bilo privreno za elini
prsten. Nisu mogli podii ak ni kraj ueta.
- Kao da je zakovan - ree Alberto.

433
JOSTEIN GAARDER

- Ali imamo vremena.

- Pa da, pravi filozof se nikad ne predaje. Kad bismo samo... ovo uspjeli
odrijeiti...

- Na nebu se pojavilo jo vie zvijezda - ree Hilde.

- Da, ljetna je no sada najtamnija.
- A zimi iskri. Sjea li se noi prije tvog odlaska u Libanon? Bio je prvi
dan Nove godine.
- Tada sam odluio da u ti napisati knjigu o filozofiji. Bio sam u velikoj
knjiari u Kristiansandu, u knjinici takoer. Nije bilo niega za omladinu.
- Kao da sjedimo skroz na vrhu jedne od tankih dlaka u krznu bijelog
zeca.
- Pitam se ima li koga tamo u noi svjetlosnih godina?
- amac se odvezao!
- Gle, stvarno...
- Nita ne shvaam. Provjerila sam uad malo prije tvog dolaska.
- Ozbiljno?
- To me podsjea na ono kad je Sofie posudila Albertov amac. Sjea se
kako je plutao po jezercu?
- Ovo je sigurno njezino djelo.
- Samo se ti ali. Ja cijelu veer osjeam da tu neeg ima.
- Jedno od nas mora otplivati do njega.
- Hajdemo oboje, tata.

434
 Sadraj

RAJSKI VRT
...na kraju krajeva, neto je jednom
moralo nastati ni iz ega...

CILINDAR
...jedino to nam je potrebno da postanemo dobri filozofi
jest sposobnost da se udimo... 16
MITOVI
...izmeu snaga dobra i zla postoji
neka neizvjesna ravnotea...
26
FILOZOFI PRIRODE
...neto ne moe postati ni iz ega... 32
DEMOKRIT
...najgenijalnija igraka na svijetu...
43
SUDBINA
...vraar pokuava protumaiti neto to
je zapravo potpuno nejasno...
48
SOKRAT
...koja zna to ne zna, ta je najmudrija...
56

441
 JOSTEIN GAARDER

ATENA
...iz ruevina se izdiglo nekoliko visokih zgrada... 68
PLATON
...enja za stvarnim stanom due... 73
MAJOROVA KOLIBA
...kako je djevojica u zrcalu zatreptala s oba oka... 85
ARISTOTEL
...briljiv ovjek sa smislom za red, koji je htio proistiti
ljudske pojmove... 93

HELENIZAM
...iskra iz ognja... 107
RAZGLEDNICE
...nalaem si strogu cenzuru... 122
DVA KULTURNA KRUGA
...samo se tako moe spasiti od lebdenja prazninom. 129
SREDNJI VIJEK
...proi dio puta nije isto to i poi krivim putem... 142
RENESANSA
...o boanski rode u ovjejem ruhu... 161
BAROK
...ista tvar od koje su snovi tkani... 184
DESCARTES
...on s gradilita eli odstraniti sve krhotine... 198
SPINOZA
...Bog nije lutkar... 209
LOCKE
...prazna i besadrajna kao ploa prije uiteljeva
ulaska u razred... 217

HUME
...bacite je onda u vatru... 226

BERKELEY
...kao oamuen planet oko gorueg Sunca... 238

442
 SOFIJIN SVIJET

BJERKELY
...staro arobno zrcalo, koje je prabaka
kupila od neke Ciganke... 243
PROSVJETITELJSTVO
...od toga kako se proizvodi igla, do toga kako se lije top. 256
KANT
...zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni... 272
ROMANTIZAM
...zagonetni put vodi prema unutra... 289
HEGEL
...to je umno, to je zbiljsko... 304
KIERKEGAARD
...Europa na putu u bankrot... 314
MARX
...bauk krui Europom... 325
DARWIN
...laa koja plovi ivotom natovarena genima... 341
FREUD
...onu runu, sebinu elju koja se javila u njoj... 361
NAE DOBA
...ovjek je osuen da bude slobodan... 376
VRTNA ZABAVA
...bijela vrana... 397
KONTRAPUNKT
...dvije ili vie melodija u suzvuju... 409
VELIKI PRASAK
...i mi smo zvjezdana praina... 426

Kazalo imena i pojmova 435

443