1.3.

VERTIKALNA FRAKTURA

Vertikalna fraktura je uzduni prijelom korijena koji se moe protezati od krune prema apeksu, ili

obratno, ovisno o poetnom mjestu nastanka. Moe biti potpuna u sluaju da se protee od parodonta

jedne strane zuba do parodonta druge strane zuba (90%) ili nepotpuna kada je smjetena izmeu

korijenskog kanala i parodonta samo jedne strane zuba (6, 7).

Uzdune frakture mogu se pojaviti u svim skupinama zubi i najee su posljedica vanih sila i

terapijskih postupaka stomatologa. Njihova incidencija je u oitom porastu. Tomu je nekoliko razloga.

Prvo, porast dobi pacijenata sa smanjenim brojem izvaenih zubi. Zbog toga vie zubi podlijee

restaurativnim i endodontskim terapijskim postupcima kojima se uklanja dentin i na taj nain smanjuje

unutarnja snaga zuba. Osim toga, zbog duljeg ivotnog vijeka zubi su u ustima prisutni dulje vrijeme,

due podlijeu vanim silama pa je i vea vjerojatnost nastanka fraktura. Drugi razlog poveane

uestalosti je vie znanja, bolji dijagnostiki postupci i identifikacija problema (5). Takve frakture se

pojavljuju najee kod endodontski tretiranih zubi i pacijenata starijih od etrdeset godina (8).

Razlikujemo pet oblika uzdunih fraktura (5):

1. infrakcije

2. odlamanje kvrica

3. napuknue zuba

4. raskoljeni zub

5. vertikalna fraktura korijena

Frakture se pojavljuju u kruni, korijenu ili zajedno u kruni i korijenu zuba. I kruna i korijen mogu

biti mjesto nastanka, ali i mjesto najveeg oteenja. U kruni (esto s proirenjem u korijen) imaju

oblik infrakcije, frakturirane kvrice, napuknutog zuba ili raskoljenog zuba. Posljednja tri se

uglavnom proiruju na korijen zuba. U korijenu se prikazuje kao vertikalna fraktura zuba.
 Infrakcije cakline su sitne pukotine u cijelosti smjetene u caklini. Uobiajene su kod trajnih zubi i

ne uzrokuju bol. Obino se proteu preko marginalnog grebena i kroz bukalnu i lingvalnu stijenku

lateralnih zubi, ali se pojavljuju i kao duboki vertikalni defekti od incizalnog do cervikalnog dijela

frontalnih zubi. Ne proteu se u dentin i ne zahtijevaju lijeenje.

Slika 2. Infrakcija cakline (Preuzeto s Interneta (9))

Fraktura kvrica javlja se kod opsenih restauracija zbog kojih su kvrice oslabljene. Kod frakture

kvrica uglavnom nema komunikacije s endodontskim prostorom i pulpom, poglavito kod starijih

pacijenata sa smanjenom pulpnom komoricom. Glavni simptomi su bolnost pri vakanju i osjetljivost

na hladno.

Napuknue zuba je nepotpuna fraktura koja zapoinje na kruni i iri se prema gingivi, obino u

meziodistalnom smjeru prema apikalno. Linija loma moe se iriti preko jednog ili oba marginalna

grebena kroz aproksimalne plohe. Pukotina se moe proiriti i na aproksimalne plohe korijena zuba.

Nalazimo je kod opsenih restauracija te kod osoba s loim navikama (vakanje tvrde hrane). S

obzirom da prelomljeni dijelovi nisu potpuno odvojeni, terapija moe biti samo opskrba krune. Ipak,

takvi zubi obino zahtijevaju endodontsko lijeenje u roku od est mjeseci (10, 11).
Slika 3. Fraktura kvrice Slika 4. Napuknue zuba
(Preuzeto s Interneta (12)) (Preuzeto s Interneta (12))

Raskoljeni zub je napredovanje napuknua zuba. Tada je fraktura potpuna i postoje dva potpuno

odvojena dijela korijena zuba. Uglavnom se protee u meziodistalnom smjeru, preko oba marginalna

grebena i iri se apikalno. Prisutna je pominost oba fragmenta i ovakve frakture obino zahvaaju i

pulpu. Oteenje parodonta je uglavnom znaajno i moe ga uoiti sam pacijent i stomatolog.

Vertikalna fraktura korijena (VFK) je primarno prijelom korijena zuba. Poinje od apeksa i

progredira prema vratu zuba. Fraktura primarno nastaje u bukolingvalnoj ravnini, a sama pukotina

vjerojatno zapoinje iznutra (na unutarnjoj stijenci korijenskog kanala) i raste prema van na povrinu

korijena. Simptomi su minimalni. Obino se manifestiraju asimptomatski, ili kao blagi, beznaajni

znakovi i simptomi (13). Moe se uoiti i mala pominost i blagi periradikularni simptomi (bol na

pritisak ili vakanje).

Slika 5. Raskoljeni zub Slika 6. Vertikalna fraktura korijena

(Preuzeto s Interneta (12)) (Preuzeto s Interneta (12))

1.3.1. ETIOLOGIJA

Uzrok vertikalne frakture je jatrogen i obino je rezultat neadekvatnog tretmana korijenskog kanala

(14). Nastanku frakture pogoduju i traume koje mogu biti i primarni etioloki faktor u nastanku
uzdunih prijeloma vitalnih zubi. Obino se radi o pacijentima sa parafunkcijama, odnosno

bruksizmom i posebnim prehrambenim navikama (15).

Glavni etioloki faktori u nastanku vertikalnih fraktura su:

1. preinstrumentacija korijenskog kanala tijekom endodontskog tretmana;

Prilikom instrumentacije dolazi do gubitka tvrdih zubnih tkiva i slabljenja zuba pa treba biti

paljiv kod instrumentacije zavinutih kanala koji su sueni u meziodistalnom smjeru (8, 14).

Upravo zbog toga vertikalnu frakturu najee nalazimo kod drugih gornjih premolara, na

meziobukalnim korijenovima gornjih molara, mezijalnim korijenovima donjih molara i donjim

premolarima. Takoer, korijenski kanali koji su obraeni strojnom instrumentacijom podloniji su

nastanku vertikalne frakture od runo obraenih korijenskih kanala (6).

2. pretjerana uporaba sile prilikom punjenja kanala;

Kondenzacija, kako lateralna tako i vertikalna, djeluje poput klina u korijenskom kanalu,

uzrokujui vertikalnu frakturu (16).

3. ugradnja intrakanalne nadogradnje;

Dva su gledita prema kojima intrakanalni kolii uzrokuju stvaranje klinastih vertikalnih

sila. Klinasto djelovanje pojavljuje se za vrijeme cementiranja kolia i njegova postavljanja u

korijenski kanal ili zbog cementiranja kolia koji trebaju mehaniku retenciju u korijenskom

kanalu. vane sile koje se prenose na koli nakon cemetiranja mogu takoer biti uzrok nastanka

vertikalne frakture, ali s puno manje utjecaja. Pokazalo se da cemetiranje kolia stvara vee

vertikalne sile nego lateralna kondenzacija (5, 13, 16).

4. neadekvatan odabir zuba nosaa za mostne konstrukcije;

Omjer kruna/korijen 1:1 je definitivno neprikladan odabir. Takav sluaj nalazimo kod donjih

inciziva (16, 17).

1.3.2. DIJAGNOZA

Vertikalne frakture endodontski lijeenih zubi uglavnom se pojavljuju ili dijagnosticiraju nekoliko

godina nakon zavrene endodontske terapije, kao i nekoliko godina nakon konane protetske opskrbe
zuba (5). Ostali faktori, kao to su atricija, parafunkcije, morfologija korijena i slino, s vremenom

pridonose nastanku prijeloma zubi koji su oslabljeni endodoncijom.

Postojanje dugogodinjih vertikalnih fraktura ukazuje na to da neki prijelomi dugo vremena nemaju

nikakvih simptoma. To ovisi o vrsti pukotine i odgovoru pulpe na iritaciju. Meutim, uglavnom su bol

i nelagoda glavni simptomi zbog kojih pacijent trai pomo, a nerijetko dolazi i do prodora bakterija u

periradikularno podruje i nastanka upale.

Na temelju boli teko je dijagnosticirati uzduni prijelom, jer je ona prolazna, a na rentgenskoj

snimci rijetko se vide promjene (13). Stoga je nekad potrebno i nekoliko posjeta stomatologu kako bi

se postavila pravilna dijagnoza.

SUBJEKTIVNI SIMPTOMI

Prilikom vakanja dolazi do pomaka slomljenih dijelova zuba koji iritiraju pulpu. To rezultira

trenutnom sijevajuom boli koja s vremenom progredira i do termalne preosjetljivosti. Na kraju dolazi

do zahvaanja pulpe i simptoma ireverzibilnog pulpitisa ( javlja se intenzivna, spontana bol) ili

nekroze pulpe, esto i oteklina (15).

OBJEKTIVNI SIMPTOMI

1. Inspekcija

Najee se radi o zubima s velikim ispunima, obino prvi i drugi razred na molarima. Vidljivi su

i uznapredovali simptomi bruksizma (7, 8, 18).

2. Uklanjanje amalgamskih i kompozitnih ispuna

Uklanjanje ispuna omoguuje prikazivanje frakture. Posebnu panju treba obratiti na

mezijalne i distalne grebene jer su najizloeniji nastanku prijeloma (15, 19).

3. Transluminacija

Horizontalnim usmjeravanjem fibrooptikog svjetla kroz zub u nivou gingivnog sulkusa, uz

prethodno uklanjanje ispuna, mogue je otkriti liniju prijeloma.

Slika 7. Intaktni zub Slika 8. Fraktura zuba
(Preuzeto s Interneta (20)) (Preuzeto s Interneta (20))

4. Parodontni test

esto postoji perzistirajui izolirani parodontni defekt rezistentan na parodontoloku

terapiju. Paljivim sondiranjem moe se otkriti vertikalna fraktura iako negativan nalaz ne

iskljuuje njezino postojanje (13).

5. Test vitaliteta

Test se provodi kod pacijenata kojima je bol glavni simptom (5, 7, 13).

6. Test bojanjem

Zub se oboji (npr. metilenskim modrilom) i nakon testa zagrizom oisti 70%-nim izoprenilnim

alkoholom. Na taj se nain odstrani obojana hrana s povrine i prikae obojana frakturna pukotina.

Negativna strana je ta to ovaj nain prikazivanja moe obojiti zub.

 Slika 9. Test bojanjem (Preuzeto s Interneta (21))

7. Uporaba klina

Da bi se reproducirala bol prilikom vakanja, pacijentu se daje da zagrize u svitak stanevine na

drvenom tapiu ili u komercijalni klin. To dovodi do razdvajanja fragmenata i boli, a

istovremeno omoguuje boji da ue u frakturnu pukotinu.

Slika 10. Test klinom (Preuzeto s Interneta (22))

8. Radioloki nalaz

Rentgenskim snimkama se teko otkrivaju frakture pa je potrebno napraviti nekoliko

snimaka iz razliitih kuteva. Prijelom je vidljiv samo ako je zraka paralelna s frakturnom

pukotinom (8). Na uzduni prijelom ukazuje zadebljanje periodontalnog ligamenta, lokalizirani

gubitak kosti i lokalizirani periradikularni gubitak kosti koji se s vremenom moe proiriti oko cijelog

korijena i uvjetovati nastanak dubokog parodontnog depa i povean gubitak potporne kosti (7, 15,

19, 23).
 Slika 11. Rentgenska snimka vertikalne frakture korijena prvog

donjeg molara (Preuzeto s Interneta (24))

9. Reanj operacija

Ako postoji velika sumnja na prijelom, ona se moe potvrditi i kirurkim prikazivanjem

korijena.

1.3.3. LIJEENJE

Frakturiranu kvricu je nemogue zadrati. Treba je ukloniti i napraviti odgovarajuu restauraciju.

Restauracija se provodi 3/4 krunicom ili cijelom krunicom, koja se protee apikalno ili do ruba

frakture. Endodontsko lijeenje nije potrebno, osim ako nije eksponirana pulpa. U nekim sluajevima

restauracija krune nije potrebna jer zub moe funkcionirati i bez odlomljene kvrice. Ako kvrica nije

pomina, frakturna linija nije proirena prema korijenu subgingivno (5). Tada je ne treba uklanjati

nego je potrebno izraditi krunu kako bi zadrala segment koji se nije odvojio.

Ekstrakcija zuba je razuman izbor kod mnogo tipova fraktura i klinikih situacija. Mnogo toga

ovisi o prirodi pukotine, odnosno o njezinoj dubini i smjetaju. Fragmenti se ne bi smjeli razdvajati

ako se izmeu njih postavi instrument (sonda, patula). Ako se ne razdvajaju, postoji mnogo

alternativnih postupaka kako bi se zub zadrao intaktnim. Ako nisu prisutni simptomi ireverzibilnih

promjena pulpe, moe se izraditi krunica, iako e neki od tih zubi postupno razviti ireverzibilni

pulpitis ili nekrozu pulpe. Tada e se takav zub endodontski lijeiti kroz krunicu (5, 13).

Nakon izrade trepanacijskog kaviteta, potrebno je paljivo promotriti dno komorice. Ako se

pukotina iri kroz dno komorice, daljnja terapija je beznadna i preporua se vaenje zuba. Iznimku

ine gornji molari koji se mogu hemisecirati kroz frakturnu pukotinu, spaavajui jednu polovicu

krune s pripadajuim korijenom. Ako je uoena nepotpuna fraktura dna pulpne komorice, kruna zuba
se moe obuhvatiti ortodontskim prstenom ili privremenom krunom kako bi se zatitila kruna dok se

ne izradi definitivna restauracija. Ako se pokae da je pukotina nepotpuna (ne zavrava na povrini

korijena), zub se restaurira kako bi se povezali fragmenti (efekt prstenova na bavi) i time zatitile

kvrice (5). Kao trajno rjeenje preporua se izraditi trajnu krunicu iako je onlay s kosinom na

kvricama koje natkriva dovoljan. Trebalo bi izbjegavati nadogradnje bataljaka koje djeluju poput

klina. Amalgam koji ima sklonost ekspanziji i koji tijekom kondenzacije djeluje na preostala tvrda

tkiva krune zuba poput klina, nije dobar izbor.

Terapija raskoljenog zuba ovisi o dubini frakturne pukotine. Ako je fraktura ozbiljna (ako se

protee duboko apikalno), zub se mora izvaditi. Ako se pukotina protee do srednje ili cervikalne

treine korijena, manji fragment e biti jako pomian (25). Tada postoje dobri izgledi da se taj manji

fragment izvadi i zub spasi od vaenja. U tom sluaju terapija moe ukljuivati uklanjanje slomljenog

segmenta, privremenu retenciju slomljenog segmenta ili njegovo uklanjanje i produenje klinike

krune parodontnim zahvatom ili ortodonstsko izvlaenje zuba (ekstruzija).

Kod vertikalne frakture korijena, jedini terapijski postupak s predvidivim ishodom je uklanjanje

frakturiranog korijena. Kod jednokorijenskih zubi to znai njihovu ekstrakciju, a kod viekorijenskih

hemisekciju ili amputaciju korijena (13, 25, 26).

Predlau se i drugi naini terapije u namjeri da se smanje frakture ili zadri korijen, a to su:

primjena kalcijevog hidroksida, ligatura frakturiranih fragmenata, cementiranje fragmenata u namjeri

da se poveu adhezijskim sustavima, epoksi smolama ili staklenim ionomerima. Jedinstven pristup je

vaenje zuba, reparatura pukotine laserom, cementima ili svezujuim sredstvima i zatim replantiranje

zuba u ekstrakcijsku alveolu. Mnoge od tih metoda su nepraktine i pokazalo se da nemaju dugoroan

uspjeh (5, 13).

Trenutano, prognoza za zub s vertikalnom frakturom je beznadna (5, 26).

2. SVRHA RADA

U preglednoj literaturi gotovo da nema podataka o prevalenciji vertikalnih korijenskih fraktura.

Iako se ini da je prevalencija tih fraktura malena, ipak moemo pretpostaviti da se takve frakture

dogaaju ee nego to su to kliniari u stanju dijagnosticirati (13). Izgleda da se frakture vie

dogaaju na endodontski lijeenim zubima u usporedbi sa zubima koji imaju vitalne pulpe. Isto tako,

izgleda da su ei lomovi na korijenima molara i premolara nego na incizivima i kaninima (13, 16,

27). Neka klinika istraivanja pokazala su da su kod pacijenata s fiksnim protetskim radovima

vertikalne frakture bile este na zubima iji su korijenovi bili ispunjeni koliima, posebno oni koji su

sluili kao nosai (28).

Kliniki simptomi koji se oituju kod vertikalnih fraktura korijena jesu osjetljivost na vakanje,

fistula, blaga bol i tupa neugoda (5, 13).

Svrha ovoga rada je pokazati uestalost javljanja vertikalne frakture gornjih lateralnih sjekutia i

uestalost nastanka fistule u toj regiji. Takoer emo pokazati koliko esto se javljaju vertikalne

frakture ostalih zuba i fistule u pripadajuim regijama te usporediti rezultate.

3. ISPITANICI I POSTUPCI

Ispitanici su pacijenti Zavoda za oralnu kirurgiju Stomatolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

kod kojih je operativnim zahvatom tretirana vertikalna fraktura korijena, intraoralna fistula ili fistula

kao posljedica vertikalne frakture korijena u razdoblju od 2006. do 2010. godine.

Incidencija izvrenih operativnih zahvata ispitivana je na temelju pojedinih operativnih protokola iz

navedenih godina.

Ispitivanje je izvreno retrospektivno, a upotrijebljeni parametri su:

1. Odreen je broj operacija u 5 godina.

2. Koliko je operiranih fistula u gornjoj odnosno donjoj eljusti.

3. Koliko je operiranih vertikalnih fraktura u gornjoj odnosno donjoj eljusti.

4. Koji zubi su bili lijeeni, odnosno alveotomirani.

5. U koliko sluajeva su vertikalne frakture bile uzrok nastanka fistule.

 6. U koliko sluajeva je vertikalna fraktura gornjeg lateralnog sjekutia bila uzrok

nastanka fistule.

Operativni zahvati su usporeeni s obzirom na pojavljivanja u pojedinim kalendarskim godinama.

4. REZULTATI

U petogodinjem razdoblju (2006.-2010.) operirano je 11170 pacijenata.

Tablica 1. Broj operacija, vertikalnih fraktura i posljedinih fistula po godinama

broj VFK broj VFK

godina broj operacija broj VFK broj VFK s gornjeg gornjeg
posljedinom lateralnog lateralnog
fistulom sjekutia sjekutia s
fistulom
2006. 2287 19 5 7 3
2007. 2153 16 1 1 0
2008. 2199 21 3 3 1
2009. 2306 28 7 3 1
2010. 2225 30 5 3 0

Iz podataka se vidi da broj vertikalnih fraktura po godinama varira, a kree se od 16 do 30 fraktura

po godini, to je relativno mali broj. Takoer vidimo da su fistule esta posljedica vertikalnih fraktura.

Pretpostavka je da se jedan dio tih fraktura lijeio u ambulanti, to nije zavedeno u protokolima.

Uzduni prijelomi uglavnom nastaju u gornjoj eljusti, dok su u donjoj rijetka pojava. U gornjoj

eljusti vertikalna fraktura se najee nae na onjaku i prvom premolaru, zatim u podjednakom

broju na centralnom i lateralnom incizivu te drugom premolaru. U donjoj eljusti gotovo polovica

fraktura nae se na prvom premolaru.

 Podaci su prikazani u slijedeim grafikonima:

Raspodjela uzdunih fraktura zubi

po eljustima

8%

gornja eljust

donja eljust

92%

Slika 12. Grafiki prikaz raspodjele vertikalnih fraktura po eljustima

Raspodjela uzdunih fraktura sa fistulom po

eljustima

5%

gornja eljust
donja eljust

95%

Slika 13. Grafiki prikaz raspodjele vertikalnih fraktura s fistulom po eljustima

Tablica 2. Raspodjela vertikalnih fraktura po kvadrantima i godinama

godina gornji desni gornji lijevi donji lijevi donji desni

kvadrant kvadrant kvadrant kvadrant
2006. 8 8 3 0
2007. 5 10 0 1
2008. 12 8 0 1
2009. 15 10 1 2
 2010. 17 11 1 1

Raspodjela uzdunih fraktura po kvadrantima

(u 5 godina)

4%
5%

41%
gornji desni kvadrant
gornji lijevi kvadrant
donji lijevi kvadrant
50% donji desni kvadrant

Slika 14. Grafiki prikaz raspodjele vertikalnih fraktura po kvadrantima

Raspodjela uzdunih fraktura u gornjoj eljusti

(u 5 godina)

6% 16%
16% sredinji sjekuti

17% postranini sjekuti

onjak
20%
prvi pretkutnjak
25% drugi pretkutnjak
prvi kutnjak

Slika 15. Grafiki prikaz raspodjele vertikalnih fraktura u gornjoj eljusti

 Raspodjela uzdunih fraktura u donjoj eljusti
(u 5 godina)

11% 11%
11% 11% sredinji sjekuti
postranini sjekuti
11%
onjak
prvi pretkutnjak
45% drugi pretkutnjak
prvi kutnjak

Slika 16. Grafiki prikaz raspodjele vertikalnih fraktura u donjoj eljusti

Uzdune frakture zubi u gornjoj eljusti

(po godinama)

30

25
drugi pretkutnjak
20
prvi prekutnjak
15 onjak
postranini sjekuti
10
sredinji sjekuti
5

0
2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

Slika 17. Grafiki prikaz raspodjele vertikalnih fraktura u gornjoj eljusti

 Uzdune frakture zubi u donjoj eljusti
(po godinama)

2.5
drugi pretkutnjak
2
prvi prekutnjak
1.5 onjak
postranini sjekuti
1
sredinji sjekuti
0.5

0
2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

Slika 18. Grafiki prikaz raspodjele vertikalnih fraktura u donjoj eljusti

Moemo zakljuiti da su vertikalne frakture gornjeg lateralnog sjekutia relativno este jer ih je u

petogodinjem razdoblju zabiljeeno 17 od ukupno 114 fraktura, a u 5 sluajeva naena je fistula kao

njihova posljedica.

Podaci su pokazani u slijedeim grafikonima:

Odnos uzdunih fraktura gornjeg lateralnog

sjekutia i
uzdunih fraktura ostalih zubi

13%
uzdune frakture gornjeg
lateralnog sjekutia
uzdune frakture ostalih zubi
87%

Slika 19. Grafiki prikaz odnosa vertikalnih fraktura gornjeg lateralnog

 sjekutia i vertikalnih fraktura ostalih zubi

Odnos uzdunih fraktura i uzdunih fraktura s

fistulom

30

25

20
ukupan broj uzdunih
fraktura
15
broj uzdunih fraktura s
fistulom
10

0
2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

Slika 20. Grafiki prikaz odnosa uzdunih fraktura i uzdunih fraktura s fistulom

Odnos uzdunih fraktura gornjeg lateralnog

sjekutia i onih kod kojih je naena fistula

7
6
5 uzdune frakture gornjeg
lateralnog sjekutia
4
3 uzdune frakture gornjeg
2 lateralnog sjekutia s
posljedinom fistulom
1
0
2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

Slika 21. Grafiki prikaz odnosa VFK gornjeg lateralnog sjekutia i VFK istog zuba
s fistulom

5. RASPRAVA
 Na temelju operativnih protokola iz razdoblja od 2006. do 2010. godine uoen je lagani pad broja

operacija do 2008. godine, zatim porast 2009. godine i konano se njihov broj 2010. opet neznatno

smanjio.

U tom razdoblju operirano je 114 zubi s vertikalnim frakturama, s tim da se njihov broj iz godine u

godinu poveavao. Porast se moe pripisati veom sposobnou njihovog dijagnosticiranja te sve

veoj uporabi strojnih tehnika instrumentacije korijenskih kanala kojima se nerijetko ukloni previe

tvrdog zubnog tkiva, stanje stijenke korijenskih kanala i na taj nain oslabi zub. Iz dobivenih podataka

moemo uoiti da vertikalne frakture nastaju uglavnom na korijenovima zubi gornje eljusti. U gornjoj

eljusti naene su 104 frakture, dok ih je u donjoj eljusti naeno 10. Vertikalna fraktura se najee

nae na gornjem onjaku, a zabiljeena je u 26 sluajeva. Fraktura prvog gornjeg premolara nae se u

21 sluaju. est uzrok fraktura tih zuba je vjerojatno njihova uporaba kao nosaa u mostnim

konstrukcijama. Centralni i lateralni gornji inciziv pokazuju jednaku incidenciju vertikalnih fraktura,

naeno ih je 17. U donjoj eljusti najea je fraktura prvog premolara, a naena je u 4 sluaja.

Od 2006. do 2010. operirano je 97 fistula. Uglavnom nastaju u gornjoj eljusti u kojoj ih je

operirano 88. U donjoj eljusti operirano je 9 fistula. Prema podacima dobivenim ovim istraivanjem

fistula se najee javlja u podruju gornjeg lateralnog sjekutia, a naena je u 21 sluaju. U podruju

gornjeg centralnog inciziva zabiljeeno je 16 fistula. U neto manjem broju javlja se u podruju

gornjeg onjaka, gdje ih je zabiljeeno 13, i u podruju prvih i drugih premolara, gdje ih je naeno 14

odnosno 13. U donjoj eljusti fistule rijetko nastaju i ne pokazuju izrazitu uestalost javljanja u

odreenoj regiji.

Od 114 naenih vertikalnih fraktura i 97 naenih fistula, fistulu je uzrokovala vertikalna fraktura u

21 sluaju. Iz toga moemo lagano zakljuiti da su vertikalne frakture est uzrok nastanka fistule te da

su fistule karakteristini simptom uzdunih prijeloma korijena.

Od 17 vertikalnih fraktura gornjeg lateralnog sjekutia, koliko ih je ustanovljeno u ovom

petogodinjem razdoblju, njih 5 je uzrokovalo nastanak fistule. U 2006. godini zabiljeena su 3 takva

sluaja, u 2008. i 2009. godini po jedan, dok u 2007. i 2010. godini nije zabiljeen niti jedan sluaj.
 Prema ovim podacima vidimo da su vertikalne frakture gornjeg lateralnog sjekutia este kada

govorimo o vertikalnim frakturama zubi. Meutim u odnosu na broj operacija koje su provedene one

su jako rijetke.

Kod podataka dobivenih ovim ispitivanjem treba uzeti u obzir injenicu da veliki broj vertikalnih

fraktura ostaje netretiran zbog nedostatka simptoma koji se nekad javljaju i nakon 5 do 10 godina

nakon endodontskog lijeenja zuba. Isto tako, veliki problem predstavlja dijagnoza prijeloma pa

mnogi bivaju zabiljeeni kao endodontski ili parodontni problem i kao takvi krivo tretirani.

Takoer se ne smije zaboraviti nedostatak adekvatnog tretmana koji bi sauvao zub u njegovoj

funkciji. Tako veina dijagnosticiranih vertikalnih fraktura zavrava ekstrakcijom jednokorijenskih

zubi, odnosno ekstrakcijom, hemisekcijom ili amputacijom korijena kod viekorijenskih zubi.

6. ZAKLJUAK

Podaci dobiveni ovim istraivanjem pokazuju da je na Zavodu za oralnu kirurgiju Stomatolokog

fakulteta, u razdoblju od 2006. do 2010., ukupno operirano 11170 zuba.

Od toga je operirano 114 zubi s vertikalnim frakturama. U 17 sluajeva se radilo o vertikalnoj

frakturi gornjeg lateralnog sjekutia. Broj operiranih fistula je bio manji, lijeeno ih je 97. U regiji

gornjeg lateralnog sjekutia operirano je 16 fistula.

Od ukupno 17 vertikalnih fraktura gornjeg lateralnog sjekutia u 5 sluajeva je naena fistula.

Velika uestalost vertikalne frakture gornjeg lateralnog sjekutia objanjava se morfologijom

samog zuba, odnosno gracilnou njegovog korijena, kao i njegovom estom uporabom u mostovnoj

konstrukciji. Takoer moemo zakljuiti da je fistula vrlo est kliniki simptom vertikalne frakture

gornjeg lateralnog sjekutia, poglavito ako je lokalizirana cervikalno.

7. SAETAK

FISTULA KAO POSLJEDICA UZDUNE FRAKTURE GORNJEG LATERALNOG

SJEKUTIA - PETOGODINJA STUDIJA

Odontogena fistula je cjevasti kanal koji povezuje upalno periapikalno arite sa sluznicom usne

upljine ili s koom lica. Uzroci nastanka odontogene fistule su kronini periapikalni periodontitis,

vertikalna fraktura korijena i zaostali dijelovi korijena.

Vertikalna fraktura je uzduni prijelom korijena zuba. Moe biti nepotpuna i potpuna te moe

obuhvatiti pulpnu komoricu. Vertikalne frakture su obino asimptomatske, eventualno se javlja blaga

bol na pritisak ili vakanje. Najee se dijagnosticiraju nekoliko godina nakon zavrenog

endodontskog lijeenja, a posljedica su preagresivne instrumentacije ili uporabe prevelikih sila

prilikom lateralne kondenzacije. Terapija ukljuuje ekstrakciju jednokorijenskih zubi te hemisekciju ili

amputaciju korijena kod viekorijenskih zubi.

Ovim radom ispitivana je uestalost javljanja fistula, vertikalnih fraktura te fistula koje su

uzrokovane vertikalnim frakturama. Posebna panja posveena je vertikalnim frakturama gornjeg

lateralnog sjekutia koje su uzrokovale fistule. U ovom sluaju terapija ukljuuje ekstrakciju gornjeg

lateralnog sjekutia i radikalnu eliptinu eksciziju otvora fistule .

8. SUMMARY