Professional Documents
Culture Documents
687 - Sutlić, Vanja, Uvod U Povijesno Mišljenje, Demetra, 1994 PDF
687 - Sutlić, Vanja, Uvod U Povijesno Mišljenje, Demetra, 1994 PDF
UVODU
POVIJESNO MILJENJE
DEMETRA
Filosofska biblioteka
Dimitrija Savia
if
,~ .:
;.
VANJA SUTLI
UVOD U POVIJESNO MIUENJE
I
Povijest II Hegelovoj filozofiji
n
Marxovo miljenje historije i
zameci povijesnog miljenja
VANJA SUTLI
UVOD
Vanja Sutli je, nakon perioda sloma tzv. njemakog klasi
noga idealizma u XIX stoljeu, te uz dva tri pokuaja, da
U
se odista bude ovjekom, mislim na Marxa, Nietzschea i
Heideggera, pokazao i trajno ivljenjem svojim dokazivao,
POVIJESNO MILJENJE
daje misliti i biti za ovjeka i u ovjekujedno te isto. Misliti HEGEL-MARX
je isto to i putovati, lutati, ali isto-vremeno i sabrano biti.
Sabrano, znai biti tako da sabire, zbire, bere smisao
kojeg nema, ali ga se ima iznai, jer je inae sve to >>}est
i to se zbiva uzaludno, sporedno i tek prikriveno rasulo. Priredili
Tako vieno i iskueno zaista misliti radikalno je drugo i
Dr. Damir Barbari - Biserka Drbohlav -
razliito od znanstvenog miljenja, religijskog uvjere-
nja, nacionalnog osjeanja, partijskog opredjeljenja i Dr .. Dimitrije Savi
tome slinog. U razlici spram te i takove, na bit ovjeka
nataloene prljavtine, misliti je isto to i omoguavati da
ovjek prosjaji u svojoj ovjenosti i ljepoti. To je umio Vanja
Sutli.
DEMETRA
Filosofska biblioteka
Dimitrija Savia
ZAGREB 1994
r
DEMETRA
FILOSOFSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SA VIA_
Knjiga 5
SADRAJ
ISBN 86-81877-02-X
Napomena prireivaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. XI-XIII
VII
Sadraj Sadraj
Kraj povijesti ..................................... 40
Realizacija onto-teo-Iogike u tehno-logici .............. 71
Samospoznaja slobode u dravi i pojam ovjeka ......... 40
Samoproizvoenje kao bit duha ...................... 73
IV. NARODI I INDIVIDUUMI U RAZVOJU DUHA DO Samoozbiljenje duha u apsolutnom znanju ............. 73
SEBE SAMA, TO JEST U POVIJESTI Hegelova kritika Kantove stvari o sebi .............. 74
Interes uma ...................................... 43 Kategorije i sheme Hegelove eksplikacije povijesti ....... 75
Jedna usporedba s Marxom ......................... 44 Analogija s Marxom ............................... 76
Filozofija povijesti - tehnologija povijesti .............. 45
VI. POVIJEST KAO SAMOUSPOSTAVA
Povijesno pravo naroda ............................ 47
APSOLUTNOG DUHA
J edinstvo idealnog i realnog ......................... 49
Naturalistike interpretacije Hegela i scijentistike Sloboda u povijesti - cjelovitost cjeline ................ 89
interpretacije Marxa ............................... 50 etiri svjetsko-historijska carstva ..................... 91
Neponovljivost povijesnih zbivanja .................... 51 Sheme razvoja uma kao supstancije-subjekta povijesnog
Princip individuacije ............................... 53 zbivanja ......................................... 92
Nietzsche i Marx .................................. 54 Temeljno metafiziko pitanje na tlu grke filozofije ...... 93
Sudbina prevladanih naroda ......................... 56 Novovjekovni obrat: od prisutnosti prisutnoga do
Individuumi u slubi svjetskog duha .................. 57 predmetnosti predmetnoga .......................... 94
Narod bez drave nije povijesni narod ................. 58 Hegel i metafizika tradicija pitanja o biu kao biu 96
Hegel i Aristotel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 98
V. ONTO-LOGIKA STRUKTURA POVIJESTI Apsolutna raskrivenost duha istinstvuje u slobodi cjeline ... 99
Poeci utemeljenja drave .......................... 59 Ozbiljenje cjeline kao istine u Marxa ................... 99
O barbarstvu i civilizaciji ........................... 59 Ontologijska granica povijesnosti ...................... 101
Rat - borba za priznanje ........................... 60 Apsolutna znanost - konaite duha u njegovoj slobodi .... 103
Pojam konkretnog (jedinstvo opeg, posebnog i Orijentalno carstvo kao polazite samoozbiljenja duha ..... 106
pojedinanog) .................................... 61 Prvo posredovanje duha - u grkom carstvu ............. 108
Konkretna ideja u mediju svjetske povijesti . . . . . . . . . . . .. 62 Sazrijevanje duha u Rimskome carstvu ................. 109
Onto-Iogika struktura i trajanje svjetske povijesti . . . . . . .. 63
Identitet logikog i historijskog ...................... 63 VII. UM I VRIJEME
Filozofija prirode i Filozofija duha jesu aneks logici kao Protuslovlje i razrjeenja subjekt-objekt relacije ....... 111
onto-teo-Iogici .................................... 65 O kazivanju, prevoenju i interpretiranju ............ 115
O logikom i historijskom u Marxa ................... 66 Istina samosvjesnog uma .......................... 118
Dijalektika metoda (konstruktivna i destruktivna Um i vrijeme u Hegelovu sustavu .................. 118
dijalektika) ...................................... 67 Hegelova anticipacija posthegelovske filozofije
Medij zbivanja Marxove i Hegelove dijalektike .......... 69 (Feuerbach, Marx, Nietzsche) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
VIII IX
r
Dodatak: OSNOVNI OBRISI POVIJESNOG MILJENJA te pribiljeio koje bi dopune i koja razjanjenja jo trebalo pridodati
to povijesno miljenje nije? tekstu. Stigao je, meutim, u potpunosti redigirati samo prvo po-
o
173
to povijesno miljenje jest? o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . glavlje dijela o Hegelu i kompletni tekst o Marxu, odnosno drugi
174
dio knjige, koji je preliminarno ustupio za objavljivanje asopisu
Index nominum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 Nae teme (broj 33 /3/, 1989, str. 495-521) .
Od onoga to je Sutli kanio pridodati ostalim poglavljima
prvog dijela knjige moemo ovdje, u svrhu orijentacije o smjeru
namjeravanih intervencija, priopiti tek nekoliko karakteristinih
tematskih sklopova:
- u drugom poglavlju: ira eksplikacija problema pada ideje
iz logike u prirodu (uz navoenje nekih suvremenih interpretacija),
zatim problematiziranje odnosa povijesti filozofije i filozofije povi-
jesti, te razrada pojmova napretka, kontinuiteta i diskontinuiteta u
povijesti, a s tim u svezi osobito pojma negacije u Hegela;
- u etvrtom poglavlju: opirna interpretacija pojave german-
skog carstva u povijesti;
x XI
r
!
- u petom poglavlju: razvijanje problema odnosa Platonova imperativom nezadiranja u sam sadraj i misaoni tijek izvoenja u
idealizma i Marxova historijskog materijalizma; tekstu.
- u sedmom poglavlju: razrada odredbi vremena u Hegela, s
Kako je Sutli sam naslovio tek manji broj poglavlja u knjizi,
naglaskom na interpretativno razlikovanje vulgarnog i pravog
to su vei dio naslova morali dati prireivai.
vremena.
Iz jednog plana knjige iz godine 1988. vidljivo je kako je Sutli Prilikom pregleda teksta objavljenog u Naim temama usta-
tekst ovdje objavljene knjige svojedobno elio ugraditi u knjigu novljeno je da ponegdje u nainu pisanja, navoenja i u ??nekim
znatno obuhvatnijeg sadraja. Prema tom planu, osnovne crte sadr- sintaktikim rjeenjima taj tekst, premda donekle autorzzzran od
aja te planirane obuhvatnije knjige trebale su biti: samog autora, znatnije odudara od naina kako je sam obliko~ao
1. Uvod konanu verziju rukopisa o Hegelu, pri redigiranju u svrhu obJav-
ljivanja. Stoga su i tu, poradi usklaivanja ob~ dijela knjige, podu-
2. Njemaki idealizam - Hegelovo mjesto zeti manji zahvati, koji su se inili neophodnzma.
3. Uvod-u filozofiju povijesti, tj. u problematiku svjetske povi- Prireivai, slijedei autora, nisu htjeli u tekstu uklanjati stilsk~
jesti karakteristike ive izgovorene rijei u predavanjima, to sobom nosz
4. Analiza paragrafa 340-360 Filo z of i j e p r a v a i komen- i poneko ponavljanje ili variranje istih problema i tema, ili.. pa.k
tar Hegela u odnosu na povijesno miljenje ekskurse i eksplikacije dane preteno ili iskljuivo iz pedagoglJskzh
5. Problem povijesti kod Marxa i interpretacija Marxa u od- razloga, te tomu slino. Ouvati ton i ugoaj predavanja izgled~lo
nosu na povijesno miljenje je vrijednijim od uklanjanja eventualnih nedostataka takve naravz.
6. Problem povijesti kod Nietzschea i interpretacija Nietzschea Sam Sutli bi zacijelo, da mu je bilo preostalo vremena, bio
u odnosu na povijesno miljenje proirio i produbio neke od interpretacija (npr. onu germanskoga
carstva), uklonio eventualne mjestimine nejasnoe, uzrokovane
7. Problem povijesti kod Diltheya i interpretacija Diltheya u
ponajvie svojstvenom mu konciznou izri~ja i navik?m ~a kod
odnosu na povijesno miljenje
sluatelja i itatelja podrazumijeva pretpostavljene stu~nJe~e ~zvo~
8. Problem povijesti kod Heideggera i interpretacija Heideggera nja, razradio i preradio sadanju nerazvijenost ponekzh n:zs[z, o~dJe
u odnosu na povijesno miljenje tek u nabaaju iznesenih. Prireivai to, dakako, umjesto njega
9. Povijesno miljenje. nisu ni mogli ni htjeli.
Prema sudu prireivaa, stanje sauvane i dostupne Sutlieve Na koncu, ini se potrebnom jo jedna prethodna napomena.
rukopisne ostavtine ne dozvoljava, barem za sada, pokuaj neke Naime, pri konanoj redakciji teksta o Marxu, Sutli je osobitu
naknadne kompilacije, koja bi mogla smisleno upotpuniti ovdje panju posvetio strogom razlikovanju pojmova povijest i ~.isto
objavljeni tekst, bilo u pogledu dopuna i proirenja poglavlja o rija, od kojeg razlikovanja oito ovisi znatnim dijelom razumlJeva-
Hegelu bilo u pogledu proirenja u smjeru planirane obuhvatnije nje osnovnih intencija cjelokupne knjige. Kanio je zatim naknadno.
knjige. Stoga se inilo najuputnijim ovdje dati samo izvornu i au- upravo u tu svrhu jo jednom pregledati ~tavi .~ekst o .He~~l~ .z
tentinu verziju teksta kako ju je sam autor oblikovao i ograniiti sprovesti i tamo isto razlikovanje, to meutzm nlJe dospzo ucznztz.
se na manje stilske preinake, popravke oitih pogreaka i previda, Stoga valja uvaiti da ta za autora tako znaajna distinkcija u prvom
provjeru navoenih mjesta i njihovo usklaivanje - sve iskljuivo dijelu knjige nije sprovedena onako kako ju je on sam n~ koncu
u svrhu potrebne tonosti i bolje razumljivosti teksta. Dakako da razumijevao. Dakako, prireivai se za takav zahvat sa svoJe strane
su svi ti zahvati svedeni na najmanju moguu mjeru i voeni stalnim ne nalaze ovlatenima.
XII XIII
t"
: ----------------~--------~
PRVI DIO
POVIJEST
U HEGELOVOJ
FILOZOFIJI
r
3
Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav
sebno odlomci u dijelu Obiajnost) kako misaona pretpostavka SUSTAV - METODA - Za razumijevanje Hegelove filo-
i ishodite Marxova miljenja tako i polazite naeg (dakako ne - ZNANOST zofije povijesti potrebno je po-
samo naeg) nemetafizikog, povijesnog miljenja - koje nije vie najprije skicirati njegov filozofij-
ni filozofija ni njezina realizacija nego ima vlastita naela s onu ski sustav. Kao to je poznato, Hegel ima nekoliko razvojnih faza:
stranu svake, pa i realizirane filozofijske shematike. do 1800-te, pa do Fenomenologije duha (1808), zatim do tzv.
Svaka filozofija povijesti, ma kakva inae bila njezina orijenta- Velike logike (u dvije knjige: prva, 1812/13., sadri objektivnu
cija (idealizam, materijalizam, realizam ... ), trai faktor eksplika- logiku, a druga, 1816., subjektivnu logiku) i konano do Enciklo-
cije povijesti izvan povijesti same. Svaki put se povijesni fenomeni, pedije filozofijskih znanosti (1817) u kojoj je u osnovnim crtama
povijesna gibanja svode na neto (zvalo se to logos, smisao izloen kompletan Hegelov sustav2 Taj sustav valja gledati s nje-
ili nekako drugaije) to je vanpovijesno i to daje strukturu povi- gove logiko-transcendentalne, tonije: ontologiko-transcenden
jesnog zbivanja; to dakle nije imanentno - nego transcendentno taIne, a ne s vremenske strane. Primjerice, historijsku stranu ap-
- povijesnom zbivanju i to u svojoj biti pripada nekoj stabilnoj, solutnog duha Hegel je izloio u Estetici, ali logika strana estet-
konstantnoj i vjenoj shematici (bitak i bivanje). skoga izloena je prije svega u Enciklopediji. Dalje, historijsku
stranu religije izloio je u svojim predavanjima o filozofiji religije,
Jedini predstavnik filozofije povijesti (u strogom smislu te rije- dok je logiku stranu dao u Enciklopediji. Funkciju filozofije unu-
i) je Hegel, koji je fenomene drutveno-politikoga zbivanja sveo tar apsolutnog duha historijski je izloio u Povijesti filozofije, dok
na logiku objektivnog duha, obraenu u Filozofiji prava. Sama je logiku stranu izloio u Enciklopediji.
pak Filozofija prava dio je treeg dijela njegova filozofijskog susta-
va, Filozofije duha, a ova se, kao i Filozofija prirode, naposljetku Posljednja intencija Hegelove filozofije izraena je u Enciklo-
svodi na logiku strukturu svega to jest, na ono to bismo mogli
pediji. No pogreno je htjeti razumjeti to djelo iz npr. Teologij-
i smjeli sadrajno nazvati onto-teo-Iogikim sadrajem Hegelove skih mladenakih spisa, ili ak iz Fenomenologije duha, ili samo
filozofije. Tako filozofija povijesti, ovako paradigmatiki izvedena Velike logike.3 To su sve pokuaji pribliavanja onomu to je,
kod Hegela, na kraju krajeva nije drugo nego stanovita aplikacija kako sam Hegel kae, jedna od moguih verzija sustava\ naime
i materijalno kompletiranje logike kao onto-teo-logike. Posljednji Enciklopediji filozofijskih znanosti.
je lan te aplikacije kompleks objektivnog duha, kao logika
pravno-politikoga zbivanja s jedne strane, a s druge strane povi-
Sustav nije in~eIJ'retativna kategorija, neto to mi dodajemo
jesti filozofije - koja se podjednako tako razvija u elementu vre- Hegelu - sustav Je Ideal Hegelove filozofije. Za njega je znanost
mena, ali kao sukus, sr vremena, kao to se obina svjetska samo onda znanost (a filozofija je shvaena kao znanost kat'
povijest, o kojoj je rije u filozofiji povijesti, svodi na drutveno- egzohen) kada je sustavna. Rei sustav i rei znanost jedno
-politike institucije (pravne, moralne i obiajnosne) kao vremen-
ske manifestacije i objektivacije filozofije duha, objektivnog duha. 2I:Iegelov susta: prikazat emo na osnovi Enzyklopiidie der philosophischen
WlSSenschaften lm Grundrisse (1830; to je tree izdanje za Hegelova ivota),
neu herausgegeben von F. Nicolin und O. P6ggeler, Felix Meiner Verlag
ciju prevoda prema njemakom izvorniku Grundlinien der Philosophie des Hamburg 1959. '
Rechts, Herausgegeben von 1. Hoffmeister, Felix Meiner Verlag, Hamburg,
1955, konsultirajui takoer i novo izdanje u Werke, Bd. 7 (prema tom izdanju: 3,~~ko ine vpojed~n~ interpreti ~igravajui ranog na raun zrelog Hegela
(sheno kao sto se 1Z1grava mladl na raun starog Marxa).
G. W. F. Hegel, Werke in zwanzig Biinden, red. E. Moldenhauer und K. M.
~chel, Suhrkamp, Frankfurt am Main 1970, citirat emo i neka druga Hegelova 4Usp. T. Litt, Hegel, Versuch einer kritischen Erneuerung, Quelle & Meyer,
djela uz koja e u tom sluaju biti naveden samo broj sveska i stranice). Heidelberg, 21961.
4 5
,..
.I
je te isto. To Hegel u Enciklopediji, u 14., decidirano kae: same stvari u njezinoj osebinosti i zasebinosti, put nastajanja,
Slobodna i istinska misao jest u sebi konkretna, pa je tako ideja trajanja i nestajanja svakog entiteta.
i u itavoj svojoj openitosti ideja ili apsolut. Znanost istoga je
bitno sustav ( ... ). A u primjedbi uz taj paragraf nastavlja: Filo-
zofiranje bez sustava ne moe biti nita znanstveno; osim toga to SPEKULATIVNA METODA Hegelova Enciklopedija filozo-
takvo filozofiranje za sebe izrie vie neto subjektivno, ono je po U PRIKAZU SUSTAVA U fijskih znanosti kao sustav dijeli
svojemu sadraju sluajno. (Usp. isti stav u Phiinomenologie des ENCIKLOPEDIJI se na Znanost logike, Filozofiju
Geistes, herausgegeben von J. Hoffmeister, F. Meiner Verlag, prirode i Filozofiju duha. Ovu
Hamburg, 1952, Predgovor, str. 12.) logiku u nazivu Znanost logike (Wissen~chaft der Logik)
Znanost koja nije sustavna samo je zbrka poluistina, istina i treba itati i kao genitivus subjectivus i kao genitiv us o bjectiv us.
zabluda bez reda i kriterija. Izigravati, kao to je uobiajeno, Genitivus subjectivus znai da je to znanost koja pripada logikoj,
Hegelovu metodu na raun sustava, suprotstavljati metodu susta- a to kod Hegela znai onto-Iogikoj, strukturi svega to jest, da
vu, znai ne razumjeti niti sustav niti metodu5 - jer metoda je je znanost moment zbivanja logosa kao onto-Iogike strukture
implicite sustavna, a sustav je implicite metodian (naravno, rije svega to jest. Genitivus objectivus znai da je to znanost o toj
je o metodi u Hegelovu smislu, a ne o metodi u smislu induktivne strukturi logosa, da je znanost svijest o onto-Iogikoj strukturi
ili deduktivne metode koje se izlau u klasifikaciji metoda, tj. u svega to jest.
metodologijskom dijelu neke formalne logike). Metoda je dua
same stvari, ono to samu stvar pokree, i ne samo pokree nego Svaki od navedenih dijelova Enciklopedije dijeli se dalje po
je kao stvar konstituira, uope je ini neim. Metoda je kretanje principu spekulativnog slijeda kategorija. Pojam spekulativnog
odreen je kod Hegela u izlaganju prirode njegove metode (usp.
6 7
Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav
Hegelova spekulativna metoda moe se izraziti i famoznom konanosti, imaju u krugu). Krug i samo krug simbol je besko-
formulom, esto upotrebljavanom i isto tako esto nerazumlje- ! nanosti. Naravno, u tome nema nieg mistinog ni religioznog.
j
nom, metodom negacije negacije. Negativnost je u Hegela duh , Aufheben - ukinuti, sauvati i dignuti na vii nivo (tol1er~,
izgradnje cjeline sustava. Kada se dobro promisli, onda je speku- conservare, elevare) - upravo ne znai nita drugo nego da Je
lativna metoda ona koja sve to jest promatra u njegovoj cjelovi- svaka stvar nala svoje mjesto u krugu i da e u tom krugu, u
tosti - to je metoda cjeline, ili metoda istine, jer je za Hegela istina logikoj, tj. onto-logikoj strukturi svijeta zauvijek ostati takva
cjelina (Das Wahre ist das Ganze).6 Samo cjelina jest istina. U kakva jest. 8
parcijalnom pristupu sluajno pogoena istina nema karakter zna-
nosti, ona ostaje ono to jest: sluajno pogoena istina. Tek kada
se metodiki razvije do kraja, onda cjelina u obliku negacije daje ZNANOST LOGIKE Znanost logike (Wissenschaft
puninu. der Logik) dijeli se na tri dijela:
na nauku o bitku (die Lehre vom Sein), na nauku o biti ~die
Po takvoj metodi sagraen je itav Hegelov sustav: ideja u
svom istom obliku (ideja kao subjekt sustava) dana je u Znanosti Lehre vom Wes en) i na nauku o pojmu (die Lehre vom Begnff).
logike, to je afirmacija; u svom drugo bitku (Anderssein) u Filozo- Da bi se ovi naslovi jasnije razumjeli, valja imati na umu Hegelovo
fiji prirode, ideja je prostorno-vremenski, tj. materijalno negirana; razlikovanje znanosti (Wissenschaft, scientia) i nauke (Lehre, doc-
u duhu se, konano, kroz respektiranje drugobitka, ideja vraa trina), jer ono implicira razlikovanje cjeline - koju o?u/~vaa z.na-
samoj sebi i u tom vraanju ini krug krugova. Svaki od ovih nost, i njezina dijela - koji obuhvaa nauka posreduJucI konstItu-
velikih dijelova sistema - Znanost logike, Filozofija prirode i Fi- tivne momente cjeline. Dakle nije, kao obino, rije o fundamen-
lozofija duha - jesu misaoni krugovi unutar kruga svih krugova 7 ; talnoj znanosti i njezinim naunim aplikacijama na zbilju, nego o
Enciklopedija je voenje u krugu (usp. Enzyklopiidie, 15). I proimanju cjeline i dijelova u konstitu~iji zna~ost!: y Heg~!~vom
kada se na kraju, u svom posljednjem odreenju duh sebi vratio smislu nauke se unutar jedne znanostI moraju UCItI I naucItI kao
u apsolutnom duhu, u filozofiji, sve poinje opet ispoetka. To je neto dano, dane kategorije, da bi onda u znanosti samo~, k~o
Hegelova varijacija poznate Vicoove izreke: Questo che le cose misaono-negativnom prolazu i prelazu kroz nau~n~ dano.stI, b~~a
non hanno in finito, lo hanno in giro (Ono to stvari nemaju u dana i ujedno znana, tj. misaono proizved~na, CjelIna (afir~acIJa
kao rezultat negacije negacije). U naslovIma Nau~~ ? bI~k~,
Nauka o biti i Nauka o pojmu Hegel zapravo antIcIpIra dIstm-
6 Utoliko je najbolji logiki uvod (klju) u studij Hegela Enciklopedija filozo- kcije, kategorijaina odreenja (cjelinu i dijel?ve) n~uke ~ biti u
fijskih znanosti jer su tek iz nje vidljivi svi momenti cjeline Hegelova sustava. prelazu na nauku o pojmu. Stoga .ti
naslovI, kao ~ p?dJ.e~a ~~
Nemogue je Hegela (kao to to mnogi ine, u prilog njemu ili protiv njega) znanost i nauke, nisu nita samovoljno, kako se moze ~mItl, ~lltI
citirati tako da se iz jedne njegove knjige, ili iz jednog paragrafa, ili pasusa
znae (to je jo gora predodba) izbjegavanje ponavlja~Ja ternnna
jedne njegove knjige, citira neko mjesto. - Hegela se ne moe citirati, on mora
biti prisutan u cjelini svoga sustavnog gledanja - jer je cjelina istina. Izvan znanost, nego su zasnovani, imaju svoje sustavno mjesto u raz-
sustava za Hegela nema niega. U tom smislu i za Marxa vrijedi isto, naime, voju apsolutne ideje.
da je nemogue citirati ovo iIi ono u Marxa, a da se ne misli cjelina njegova
miljenja - i to se prije svega odnosi na Osnovne obrise kritike politike ekono-
Sintagma znanost logike naoko je ple.onazam,.!~r P? uobi~a
mije, Teorije vika vrijednosti i Kapital. jenom miljenju logika je znanost o pravIlnom misijenju. Zasto
7 Kategorijalni razvoj, prelaz jednoga kruga u drugi, nije puko linearno napre- 8 Ve je iz ovoga vidljivo da je besmisleno dijeliti sus~av i me~odu. Sustav j~st
dovanje, nego svagda podrazumijeva, sadri - tako da uva i die na vii stupanj sustav zato to je strogo metodian, a stroga metoda Je moguca samo zato Jer
- sadraj prethodnoga kruga, odnosno krugova. je sustavna, bolje reno, sustavotvorna.
8 9
Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav
Hegel upotrebljava termin znanost logike? Kao to je vidljivo uvijek je ili limitacija ili negacija (omnis determinatio est nega-
iz lektire njegove knjige pod tim naslovom, Logika se sastoji iz tio). Onom neemu kao tezi suprotstavlja se antiteza: granica
niza pravilnog i smiljenog pobrajanja kategorija. Znanost koja (Grenze, Schranke), konanost, promjenljiv.ost;. k~na~osti pa~,
reflektira ovu pravilnost i smiljenost nije neka (ma kako inae kao i neemu, suprotstavlja se i prevladava ih, tj. cuva ih u seb1,
bila orijentirana) formalna logika, nego metodom negativnosti opet daljnje sintetiko odreenje - istinska beskonanost ili bes-
povezani redosljed cjeline. Kako se sav sadraj na kraju svodi na krajnost (wahrhafte U nendlichkeit).
svoje logiko odreenje, to je znanost Logike filozofija logosa i Istinska beskonanost razlikuje se od puke konanosti, puke
(u skladu s mjestima iz Fenomenologije duha i Enciklopedije koja promjenljivosti (kojom operira vulgarno miljenju u smislu: sv~
smo prije citirali) kao filozofija ujedno znanost. Gledano ire me- je konano, sve se mijenja - to su za Hegela prazne floskule) 1
tafiziki, njena je funkcija zapravo ontologijska i - budui da se loe beskonanosti (gdje nema sinteze, nego se javlja puka kona
radi o apsolutu - teologijska. Filozofija prirode i Filozofija duha nost, puka promjenljivost, odnosno ponavljanje jednog te istoga)
zauzimaju tradicionalno mjesto specijalne metafizike. po tome to kakvoa tu nema samo mom~nt "?itka i. o~og odree
Prvi dio Znanosti logike, nauka o bitku, ima tri fundamentalne nog bitka, neega, granice, tubitka, nego Je ujedno 1 b1tak za sebe
kategorije: kakvou (QualiHit), koliinu (QuantiHit) i mjeru (bitak koji ima u sebi svoju granicuvi odreen~st i koj.i j~ tu gra~c~
(Mass). Kakvoa se dijeli na tri vrste kategorija: bitak (Sein), uinio za sebe). 9 Istinska beskonacnost sadrz1 u seb1: Jedan Ged1-
tubitak (Dasein) i bitak za sebe ili zasebinost (Fiirsichsein). Bi- nica, punktum neega), mnogo jednih (repulzija) i njihov meu
tak, pak, sadri u sebi opet tri kategorijaina momenta: isti bitak sobni odnos i vezu (repulzija i atrakcija).
(reines Sein), nita (Nichts) i bivanje (Werden). Druga fundamentalna kategorija je kategorija koliine. Ona
Znamenita fraza o tezi, antitezi i sintezi ovdje je na djelu kako stoji spram kategorije kakvoe kao antiteza i ima opet u sebi tri
u strukturi itave nauke o bitku tako i u svim kategorijalnim kategorijaina momenta: ista koliina (reine QuantWit), kvantum
momentima koji proizlaze iz te tri fundamentalne kategorije. Ka- (Quantum) i stupanj (Grad). ista koliin~ dalje. se. dije~ n.a:
tegorijalni momenti u nauci o bitku imaju sljedeu strukturu: ravnodunost, neutralnost spram odreenost1, kontmU1ranu 1 d1s-
kakvoa - teza, koliina - antiteza, te mjera - sinteza. U kakvoi kretnu veliinu (Grosse), i jedinstvo (Einheit) mnogih istih, isto-
su daljnji kategorijalni momenti: bitak - teza, tubitak - antiteza, vetnih (kao sintetiki moment ravnodunosti i kontinuirane i dis~
te bitak za sebe - sinteza. No da bi se takvo to uspostavilo, kretne veliine). Drugi moment kategorije koliine je kvantum, 1
potrebno je unutranje kretanje, tj. ono to se, kako smo ve rekli, to: postavljeni ili ogranieni kvantum, zatim nabrajanje i jedin-
sueno zove dijalektika, a to Hegel zove konanost (Endlich- stvo stanoviti broj (Anzahl, Einheit) te trei, posredni moment
keit): bit konanoga je da sebe prevladava i da postaje beskona- izm~u iste koliine i stupnja je broj (Zahl). Sam stupanj dijeli
no. Dakle, taj prelaz kategorija iz jedne u drugu nosilac je teze, se na: intenzivnu veliinu (ne ekstenzivnu, kao broj), beskrajni
antiteze i sinteze. Tako bitak ima svoju konanost u svojoj totalnoj kvantitativni progres i, konano, odnose i veze koliine.
praznini, jer rei biti, ili isto biti, za Hegela znai isto toliko Trea fundamentalna kategorija nauke o bitku je mjera (Mass),
koliko i rei nita. Biti je prva i najvia kategorija, i kao takva koja u sebi sadri: pravilo (Regel) , kao tezu, i neizmjerno (das
- bez sadraja. Zbog toga: das Sein = das Nichts. Masslose), kao suprotnost te teze, antitezu; a beskrajni progres
Drugi moment kakvoe je tubitak (Dasein), koji u sebi sadri mjere (unendlicher Progress des Masses) je sintetiki moment u
neto kao najopiju odreenost (biti tu znai da je neto tu).
Dakle, prvo kategorijalno odreenje tubitka je neto (etwas), 9 Tu se sada ve najavljuje ono to e zapravo doi tek na kraju sustava kao
odreenost (Bestimmtheit). Odreenost, u Spinozinom smislu, istinska beskonanost, a to je: cjelina pojma apsolutne ideje.
10 11
Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav Uvoenje Ll Hegelov filozofijski sustav
12 13
Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav
Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav
venog materijala) - ne samo iz stilistike koketnosti nego iz kre- Time je zavren krug logike, s posljednjim pitanjem: kako je
tanja (logikog) same stvari - dijalektiku (Hegel bi rekao: speku- zapravo mogue da ideja o-sebi i za~sebe, tj. ideja.u isto~ obliku:
lativnu) cjelinu Kapitala. Zato prvobitno razbijanje trijade (teza- padne u tako neto kao to je Rnroda? ~a~o J.e uopc~ mogu~
antiteza-sinteza) zavrava dijalektikom konstrukcijom ukidanja, prelaz u prirodu? Ovu problematiku pad.an!a lde]e u rea~tet n~ki
uvanja i dizanja na vii stupanj - na kojemu se za Marxa sustav su interpreti, kao npr. Feuerbach, razumje? tak~ kao da Je.lo~ka
ne vraa u beskraj na svoj poetak, nego na svoju totalnu negaciju, zapravo pomisao boja prije stvaranja, apnroda 1 duh realm sV1Jet,
koja ga ne opravdava nego destruira?15 te je padanje ideje u taj realni sv~~et? po njima, zaRra~o samo
boje stvaranje, a Hegelova filozofija Je samo teolog1Ja, I to s~e
S nunou, i to bezuvjetnom nunou ili apsolutnim uzro-
kulativna teologija. Takva su kritika tumaenja Hegelove filo-
kom, prelazimo na trei dio Znanosti logike, na nauku o pojmu,
zofije naravno promaena, jer se ni u Filozofiji prirode ni u Filo-
koja se dijeli na subjektivni pojam, objektivni pojam i ideju. Su-
zofiji duha ne radi o neemu to je dolo poslije logosa u vremen-
bjektivni pojam obrauje materijal tzv. formalne logike: pojam
skoj sukcesiji, nego o ist~dobnosti u smi~l~. t~anscen~en~~lne
kao takav, sud i zakljuak, koji sadre u sebi daljnja kategorijaina
apriornosti i logosa i prirode I duha za sav empmJskI matenJal.
odreenja. Pojam kao takav sadri u sebi: openitost, posebnost
i pojedinanost; sud: kvalitativni sud, refleksivni sud, sud nunosti
i sud pojma; zakljuak: kvalitativni zakljuak, refleksivni zaklju- FILOZOFIJA PRIRODE Filozofija prirode dijeli se na
ak i zakljuak nunosti. Tu je rezimiran tradicionalni (kod Aristo- mehaniku, fiziku i organiku.
tela izveden) problematski krug podjele sudova po kvalitetu (na Mehanika ima tri momenta: apstraktno jedno-van-drugog ili iz-
pozitivne i negativne, identine i beskonane), po kvantitetu (na vanjskost, konanu mehaniku i apsolutnu mehaniku. Apst~a.ktn~
singularne, partikularne i zajednike), po relaciji (na kategorike, egzistiranje jedno-van-drug~g dijeliyse n~ r.~v~oduny~st r~li~ItoS.tI
hipotetike i disjunktivne) i po modalitetu (na asertorike, proble- dimenzija, kvalitativnu razliku (toeka, ImIJa I povrsma) I ~Iva~Je
matike i apodiktike). Za Hegela je tek u strukturi subjektivnog izvanjskosti, tj. bivanje jedno-van-drugog, a to ~u prostor I vnJe-
pojma obuhvaena problematika logike u uem smislu rijei, ma . me. Logos, dakle, za svoj sadraj treba kao prvI moment prostor
kako mi tu logiku odredili (u sadrajnom smislu, ili u spoznajno- i vrijeme. Kao to Kant obrauje kategorije prostora i vremena
-teorijskom, ili u lingvistikom, ili u smislu logike simbola). U u transcendentalnoj estetici, a ne u logici, tako se i kod Hegela
. formalnoj logici pojam je element suda a sud je element zakljuka. one nalaze u Filozofiji prirode, a ne u Znanosti logike. Prostor i
Kod Hegela su, obratno, sud i zakljuak dio cjeline subjektivnog vrijeme nisu one kategorije koje bi bitno odreivale logos, ?ego
pojma, momenti njegovog samorazvoja. Ili, drugim rijeima, po- su nain kako se logos kao onto-Iogika formalna struktura ISPU-
jam je unutranja nuna cjelina i slijed logikih formi. njava sadrajem.
Drugi veliki kategorijalni kompleks nauke o pojmu je objek- Fizika se dijeli na: fiziku ope individualnosti, fiziku posebne
tivni pojam, ili objekt, i dijeli se na: mehanizam, kemizam i teleo- individualnosti i fiziku totalne, slobodne individualnosti. Fizika
logiju (tu se anticipira problematika koja e se ponoviti u Filozofiji totalne, slobodne individualnosti ima u sebi: partikularizaciju, lik,
prirode). A trei je kategorijalni kompleks ideje i on se dijeli na: te kemijski proces.
ivot, spoznavanje (teorijsko ipraktiko ) i na apsolutnu ideju. Organika, kao trei moment Filozofije prirode, .sadri u ~~bi:
geologijsku prirodu (opi lik ivota), vegetabiln~ pnrodu, te ~IVO
tinj ski organizam. ivotinjski organizam ima tn momenta: lIk (s
15 Scijentistike interpretacije Marxa insistiraju na kategorijama bIti, jer su npr.
bit i pojava, iako u jedinstvu, jo uvijek dvojstvo koje omoguuje razlikovanje
subjekta i objekta. 16 O problemu pada ideje u prirodu i duh usp. dalje u tekstu str. 24. i 31-32.
14 15
Uvoenje u Regelov filozofijski sustav Uvoenje u Regelov filozofijski sustav
njegovim jednostavnim elementima: senzibilnost, iritabilnost i re- u antropologiji i fenomenologiji govorio o momentima due i svi-
produkcija, koji elementi imaju svoju realnost u ivanom, krvnom jesti - tek ovdje je zapravo rije o duhu, tj. o duhu koji sebe u
i probavnom sistemu), asimilaciju, te proces raanja - rod i vrsta, sebi odreuje; nije refleksija o sebi, ni u sebi, nego je subjekt,
spolni odnos, bolest individuuma i smrt individuuma iz sebe sama. nosilac onoga to jest.
Smrt individuuma iz sebe sama prelaz je na duh, na Filozofiju Objektivni duh je duh u formi itave realnosti, kao svijeta koji
duh a 17.
duh ima proizvesti i koji je sam iz duha proizveden, a u kojemu
je sloboda prisutna, nazona kao nunost. Objektivni duh sadri
FILOZOFUA DUHA Filozofija duha dijeli se na su- tri velika kategorijaIna podruja: formalno ili apstraktno pravo,
bjektivni duh, objektivni duh i moralitet, te obiajnost.
apsolutni duh. Tri znanosti bave se subjektivnim duhom i pripa- Formalno ili apstraktno pravo, gdje je slobodna volja s kojom
daju subjektivnom duhu (jer je kod Hegela znanost, kao to smo je zavrila psihologija duha ponajprije neposredna, pojedinana,
ve pokazali na primjeru Znanosti logike, miljena uvijek u smislu javlja se kao persona. Za Hegela je tek tu ovjek zapravo ovjek
genitiv us subjectivus i genitiv us objectivus). Prva znanost je antro- i tek tu imamo posla s ovjekom kao ovjekom, a osnova ovjeka
pologija, koja se bavi duom. Tu je duh (naravno, radi se o kao ovjeka, stabilnost koja je potrebna personi, osobi, jest vlasni-
subjektivnom duhu) duh o sebi (an sich) ili neposredan, i kao tvo. itavo formalno, slobodno pravo ima jednu temeljnu kate-
takav dua, a dua nije drugo nego prirodni duh. Dua je ono to goriju, a to je kategorija vlasnitva. Onaj tko nema nita, nije
odrava raanje, rast i dovodi do smrti. Druga znanost koja spada slobodan ovjek; on moe posjedovati duh, kako je to u subjek-
u subjektivni duh i bavi se svijeu je fenomenologija duha (tema- tivnom duhu utvrdila psihologija, ali u objektivnom svijetu, svijetu
tika Fenomenologije duha iz jenskog perioda ovdje se reducira na drutva, drave, zajednice, on nije nita. ovjek bez vlasnitva,
jednu od znanosti o subjektivnom duhu). Dok je u antropologiji u strogom smislu rijei, nije ovjek. lB
duh o sebi (an sich), u fenomenologiji je za sebe (ftir sich), on je
tu posredovan pa je s jedne strane (imajui na umu prethodno 18 U tom smislu govori i Marx u posljednjem odjeljku prve knjige Kapitala,
dana odreenja refleksije) identina refleksija u sebi, a s druge kada tematizira ukidanje privatnog vlasnitva. Ne radi se, naime, o ukidanju
strane je refleksija u neemu drugom. Tu je duh u odnosu, u vlasnitva (kao u sirovom komunizmu, kako kae u Parikim rukopisima),
nego o ukidanju (Aufheben) takvog privatnog vlasnitva koje slui za eksploa-
svojoj specijalizaciji, ukratko, u svijesti. Trea znanost koja se taciju drugih ljudi. To ukidanje privatnog vlasnitva - kao antiteza ne-vlasnitva
bavi subjektivnim duhom je psihologija i - dok je SUbjektivni duh (a proletarijat je olienje ne-vlasnitva i zato neto neljudsko: njegova ljud-
skost svodi se na primitivno uivanje, a prava ljudskost je u otuenju) - jest
17 Jedna varijanta ove problematike smrti kod Hegela dana je u Marxovim zapravo uspostavljanje novog vlasnitva.
Parikim rukopisima (1844). Marx razumije smrt individuuma u dijalektikom Cijeli taj odjeljak u Kapitalu, o eksploataciji i o novom i viem vlasnitvu koje
odnosu individuuma i roda, naime posve u duhu Hegelova naina miljenja. e nastupiti, reperkusija je lektire Hegelove Filozofije prava. Marx u Das
Prva antihegelovska - a zapravo hegelovska - reperkusija na Hegelovo odree Kapital l, ME_W 23, str. 791. kae:
nje smrti je Feuerbachova teza da se svijest ovjeka, pa i praktika djelatnost, Kapitalski nain prisvajanja koji proizlazi iz kapitalskog naina proizvod-
sastoji u odnosu individuuma i roda, te samo ono bie koje se moe odnositi nje, stoga kapitalsko privatno vlasnitvo, prva je negacija individualnog,
prema rodu (Gattungswesen) moe imati svijest, duh itd. Smrt nije tematizirana, privatnog vlasnitva osnovanog na vlastitom radu. No kapitaIska proizvod-
kao to neki misle, tek u tzv. filozofijama egzistencije, ili npr. u Heideggerovoj nja nunou prirodnog procesa stvara svoju vlastitu negaciju. To je negacija
fundamentalnoj ontologiji: - odluujua funkcija smrti za konstituciju duha negacije. Ova ne uspostavlja opet privatno vlasnitvo nego individualno
dana je u posljednjim paragrafima Filozofije prirode kod Hegela (usp. Enzyklo- vlasnitvo na osnovi dostignua kapitalske ere: kooperacije i zajednikog
piidie, 375 i 376), jer individualna smrt znai potvrdu openitosti (tako je, posjeda zemlje i sredstava proizvodnje proizvedenih radom samim.
izmeu ostalog, mogue herojstvo itd.). Usp. u ovom tekstu str. 55. A kod Hegela u Grundlinien der Philosophie des Rechts, u primjedbi uz 190
pie:
16 17
I
IL
Uvoenje u Regelov filozofijski sustav Uvoenje Ll Regelov filozofijski sustav
Drugi moment objektivnog duha je moralitet ili unutranje zavrava Filozofija prirode, nego samo kao socijalna institucija,
pravo. To je takva slobodna volja koja nije vie neposredna nego kao elija, stanica drutva. Ona je drutvo u malom, neposredno
reflektira o sebi, i to u obliku jednog treba ili ne treba; ima drutvo (utoliko Hegela ne interesiraju 1U.!!Vi ena kao roditelji,
svoj tubitak (Dasein) u sebi i time je odreena kao partikularna. naprimjer, nego kao element drutvenosti; mu i ena kao roditelji
Ona nije vie gola kvantitativna linost pokraj drugih kvantitativ- i slino spadaju u Filozofiju prirode, u onaj dio organike koji se
nih linosti, nego prava subjektivna volja o kojoj ovisi hoe li se bavi problemom raanja i smrti).
ovako ili onako opredijeliti za trei i najvaniji moment itave
Drugi moment obiajnosne supstancije, u kojem je na djelu
filozofije objektivnog duha - za obiajnost.
relativna totalnost relativnih veza individuuma kao samostalnih
Obiajnost je zbilja koja je primjerena svom pojmu, pojmu koji linosti jednih s drugima u formalnoj openitosti, jest graansko
je tu subjektiviran do nunosti (a ne egzistira kao sluajna subjek- drutvo. To je agregat interesa (agregat, a ne - govorei
tivnost), i to tako da je kao obiajnosna supstancija totalitet subje- Tonniesovim kategorijama - zajednica, tj. organska cjelina),
kata. To je sintetiki moment formalno-apstraktnog prava i nje- duhovno ivotinjsko carstvo19 u kome se ljudi meusobno nalaze
gova antitetikog momenta, moraliteta. zbog interesa i zadovoljavanja svojih potreba.
Prvi moment obiajnosti je obitelj. to za Hegela zapravo znai Trei moment - koji sintetiki povezuje subjektivni duh (koji
obitelj? Zato obiajnost, kao sintetiki moment morala i for- je opis uspona individuuma do njegove duhovnosti), moralitet
malno-apstraktnog prava, mora poeti s neposrednim ili prirodnim (gdje se vodi rauna o namjeri, nakani, dobru i zlu) te dosadanje
duhom koji bi, kako misle neki interpreti, trebao spadati u onaj momente obiajnosti, naime obitelj i graansko drutvo, i koji je
odjeljak subjektivnog duha kojim se bavi antropologija? - Zato rjeenje svih pitanja obiajnosne ideje - jest obiajnosna ideja u
to Hegela obitelj uope ne interesira s obzirom na emocionalni svojoj realizaciji: drava.
moment (ljubav, seksualni odnos itd.), niti na reprodukciju, kojom
Iz ovoga je vidljivo da Filozofija prirode i Filozofija duha tono
U pravu predmet je persona, u moralnom stajalitu subjekt, u obitelji lan kategorijalno slijede formalno-ontologike kategorije iz Znanosti
obitelji, u graanskom drutvu uope graanin (kao bourgeois) - ovdje sa
stajalita potreba ( ... ) to je konkretum predstave to se naziva ovjekom; 19 Hegel upotrebljava termin duhovno ivotinjsko carstvo (usp. Phiinomeno-
dakle tek ovdje, i takoer zapravo samo ovdje, rije je o ovjeku u ovom logie des Geistes, Werke, Bd 3, str. 397-398) koji e se kasnije javiti i kod
smislu. Marxa. Iz tog duhovnog ivotinjskog carstva nema izlaza. Jedinu mogunost
Paragraf 190 nalazi se u tekstu pod opim naslovom A. Sistem potreba ( Hegel je vidio u irenju u kolonije, ali time se problem ipak ne razrijeava; on
189-208). Prvi odjeljak nosi naslov a) Vrsta potreba i zadovoljenja ( 190- ostaje unutar takvog drutva, sadran u podjeli na paupere, puk u pejorativnom
195), a trei c) Imetak ( 199-208). Kako drugi odjeljak nosi naslov b) smislu rijei (Pobel), i na one koji neto imaju. Hegel dakle zna za ono to je
Vrsta rada ( 196-198), oigledno je da Hegel ovjeka kao ovjeka vidi prije u marksizmu klasna borba. On ak istie da je graansko drutvo preputeno
svega u sferi gospodarstva. Kao bie potrebe on mora raditi da bi potrebe samo sebi slijepa ulica. U tome je odgovor na jedno pitanje koje se u literaturi
zadovoljio, a svoju slobodu u toj sferi moe imati samo u opem, trajnom esto postavlja, naime, zato Marx 1843. g. zapoinje svoju Kritiku Hegelovog
imetku (usp. 170). dravnog prava paragrafima koji se odnose na dravu, a ne na graansko
Ovdje Hegel na spekulativni nain rezimira ono najbolje u politikoj ekonomiji drutvo. - Jednostavno zato to se slae s Hegelovom ocjenom graanskog
(Smith, Ricardo). Imetak nije samo umnaanje, openitost i trajnost vlasnitva, drutva. Za Hegela je graansko drutvo (s liberalnom, autoritarnom ili kojom
nego jedina garancija da u graanskom drutvu ovjek bude konkretum i drugom koncepcijom) zajednica rada i interesa; ljudi se udruuju na osnovi
individuum. A za Marxa negacija negacije kapitalskog naina proizvodnje, interesa i kao takvi se razdvajaju na one koji neto imaju i one koji nemaju
ukidajui odreene odnose u proizvodnji, udvajanje na bazu i nadgradnju, nita. Tu dolazi do izraaja Hegelova lektira klasika politike ekonomije: Ba-
postvarenje ovjeka i meuljudskih odnosa, omoguuje na osnovi dostignua cona, Smitha, J. Stewarta itd., ali isto tako i lektira teorija ugovora, bile one
kapitalskog naina proizvodnje individualno vlasnitvo. optimistike a la Rousseau ili pesimistike a la Hobbes.
18 19
L
Uvoenje u Hegelov filozofijski sustav
r
l
logike. Tek je dravno ustrojstvo (Staatsverfassung) samosvjesna II. PAD IDEJE U DRUGOBITAK (FILOZOFIJU PRIRO-
supstancija u kojoj se duh razvio do organike, tj. do srednjeg DE) I POVRATAK (AN-UND-FUR-SICH-SEIN) ILI KRUNI
momenta subjektivne logike i posljednjeg momenta Filozofije pri- NAPREDAK
rode. Sinteza Filozofije duha, odnosno objektivnog duha, dana je
u dravi. Sada se radi o tome kako e obiaj no sna ideja izgledati
u realitetu, a to znai u prostoru i vremenu. Oblik dravnog PRELAZ IDEJE U Kategorijalni, pojmovni slijed
ustrojstva i ustava, pisanog ili nepisanog, jest - kada se uzmu u POVIJEST logosa primijenjen o sebi i za se-
obzir prostor i vrijeme - tematika filozofije povijesti. Ako prostor be, na Filozofiju prirode i Filo-
i vrijeme nisu spadali u kategorije logike, nego u prva odreenja zofiju duha, vodi nas do onog dijela Filozofije duha koji se zove
Filozofije prirode, onda e priroda zajedno s momentima subjek- objektivni duh (s njegovim momentima: prirodno pravo, mora-
tivnog i objektivnog duha, kao logikom strukturom aplicirane litet i obiajnost), a koji je izloen u Hegelovoj Filozofiji prava.
logike, onto-teo-Iogike, biti ono ime e se u prostoru i vremenu,
Filozofija prava zavrava onto-logikom strukturom objektiv-
u realitetu, baviti filozofija povijesti.
nog duha kako se ona manifestira, objavljuje u vremenu (C odje-
Zato je - da bi se odredilo mjesto i smisao Hegelove filozofije ljak treeg dijela treeg momenta obiajnosti, odnosno udoredno
povijesti, koja je jedina prava do sada napisana filozofija povijesti sti, etinosti, njem. Sittlichkeitl, pod naslovom Svjetska povi-
- nuno izloiti ponajprije kategorije Logike, kao i itav Hegelov jest). Paragraf 340 prelaz je iz onto-logike strukture objektivnog
filozofijski sustav. Filozofija povijesti reducirana je s jedne strane duha, i to njegova momenta obiajnosti, na kompletnu onto-lo-
na logiku drutveno-politike strukture, tj. na objektivni duh giku strukturu objektivnog duha u vremenu, tj. u svjetsku povi-
(mada ne u svim njegovim momentima, jer je tu na djelu razvoj jest2 ( 340-360).
u prostoru i vremenu), a s druge strane na onto-Iogiku strukturu
apsolutne ideje. Smisao apsolutne ideje je sloboda. To je ideja o lObiajnost, udorednost, etinost termini su koji se sinonimno javljaju u naoj
sebi i za sebe, a upravo to je zavrni dio filozofije povijesti kod prevodilakoj literaturi i oznaavaju jednu te istu njemaku rije Sittlichkeit.
Obiajnost, koja nije udomaena, zapravo je najbolji prevod, jer Sittlichkeit
Hegela.
dolazi od Sitte, to znai obiaj. Rije udorednost ne znai ono to Hegel
Od objektivnog duha Hegel prelazi na apsolutni duh, koji se ustvari pod time misli, tj. svo bogatstvo razliitih odnosa i veza koje bismo
oituje:u umjetnosti, u objavljenoj religiji i u filozofiji. Time je modernije mogli nazvati socijalno-politikim odnosima, nego udorednost znai
krug krugova zatvoren. red udi, dakle neto to je reflektirana neposrednost, ili posrednost, u unutra-
njosti persone - upravo ono to je moralitet. Etinost, pak, koja dolazi iz
Nauka o bitku, nauka o biti i nauka o pojmu tri su kruga grkog, samo se u neznanju moe mijeati s problematikom o kojoj je ovdje
zatvorena u jedan krug logike. Analogno tome, mehanika, fizika rije, naime onda kada se promiscue upotrebljava etinost u smislu moraliteta
i moralitet kao etinost. Kada se, meutim, rije etinost upotrebljava u
i organika takoer su posebni krugovi zatvoreni u krugu prirode pravom smislu, onda je to gr. ftlhx1'\ errLOLl']/!T], etika znanost, i znai znanost
i Filozofije prirode. A subjektivni, objektivni i apsolutni duh po- o dranju, pravom odnoenju, a dolazi od ~{to~ (odatle dobiva naziv i jedna
sebni su krugovi u krugu duha. Konano, krug svih krugova, modema znanost o ponaanju i dranju ivih organizama - etologija, grana
kretanje u krugu je Enciklopedija filozofijskih znanosti ili sustav biologijske znanosti).
Ger samo je znanost sustav i samo je sustav znanost). 2 Tematiku svjetske povijesti Hegel je obradio u svojim berlinskim predavanjima
~1822-1831) koja su kasnije u etiri knjige priredili Hoffmeister (prvu knjigu)
l Lasson (tri ostale knjige), tako da prvu knjigu ini uvodni dio Hegelovih
predavanja, pod redakcijskim naslovom Um II povijesti (Vernunft in der Ge-
schichte), sadraj druge knjige je orijentalno carstvo, tree grko i rimsko, a
20 21
,
Pad ideje u drugobitak Pad ideje u drugobitak
22 23
tl
Pad ideje u drugobitak Pad ideje u drugobitak
Narodni duhovi (Volksgeister), koji nisu zbir duhova pojedinih ISTINA Sve ovo nerazumljivo je ako se
individuuma koji pripadaju ovom ili onom narodu, nego su unu- ne poznaje kategorijalna struk-
tranja sadrajnost onoga to je doista narodno, konani su (iako tura, kategorijalni slijed, negacija, uvanje i istina tog kategorijal-
objektivno zbiljski) tako da se prevladavaju u svjetskom duhu. nog slijeda iz Logike. Jer ono to ini duu prirode, sr prirode,
Otuda se moe rei, govorei Hegelovim jezikom, da su narodni i to ini sr duha, ve je unaprijed odreeno onto-Iogikom struk-
duhovi momenti svjetskog duha. I kada se on ozbilji, a to znai turom samoga logosa, kojom se bavi Znanost logike.
kada se vrijeme kao ono vanjsko, vanjskost, pomiri s logosom,
bolje reeno, s onto-Iogikom objektivnog duha - onda je taj svjet- Istina kod Hegela nije slaganje suda sa stvari (adaequatio rei
ski duh svjetsko sudite (Weltgericht) koje sudi narodima nji- et intellectus) i obratno, to je klasina definicija istine (koju sadri
hovu sudbinu odreujui im mjesto i funkciju u ostvarenju jednog jo i vulgarna verzija te klasine definicije u tzv. teoriji odraza).
od momenata one onto-Iogike strukture koja je izloena u Filo- Kod Hegela istina znai neto drugo: svaka daljnja, a to znai
zofiji prava u svojoj cjelini, od apstraktnog, prirodnog prava, svaka via kategorija kao negacija prethodne kategorije jest istina
preko moraliteta do obiajnosti. prethodne kategorije. Ono bitno kod naroda ima svoju istinu u
naroda koji nasljeuju u povijesti, dok se ne konstituira prethodna,
apriorna cjelina, apsolutna ideja u povijesti, ili u vremenu - tj.
svjetska povijest u obliku svjetskog duha.
ZATO IDEJA MORA Obiajnost sadri u sebi obitelj, Sabrano u jednu formulu to znai sljedee: supstancija-subjekt
PASTI U PROSTOR graansko drutvo i dravu. Dr- itavog povijesnog zbivanja je svjetski duh, a momenti, stupnjevi
I VRIJEME? ava je sinteza svih sinteza objek- u tom zbivanju jesu narodni duhovi, koji opet spadaju svaki u
tivnog duha, ona je zbilja obi- pojedini krug (kao to emo vidjeti dalje u tekstu Filozofije prava),
ajnosne ideje (Filozofija prava, 257) i kao takva zbilja implicira tj. u orijentalni, grki, rimski i germansko-kranski svijet. Tek
manifestaciju u vremenu, trai svjetsku povijest. To je ona ista na kraju ovog posljednjega oituje se jedinstvo povijesne vremeni-
problematika koja se javlja na kraju Znanosti logike: zato apso- tosti i onto-Iogike strukture objektivnog duha. Tek_ na kraju po-
lutna ideja, kao trei moment nauke o pojmu, uope pada u zbilju, vijesti drava je doista ozbiljenje obiajnosne ideje.'
ponajprije prirodnu a onda duhovnu? - Upravo zato to taj mo-
ment sluajnosti daje sadraj onto-Iogikoj strukturi, koja je u Naravno, Hegel time ne misli, kako mu to vulgarni interpreti
svojoj biti idealna i formalna. Dakle, sluajnost spada u zbiljsku
spoitavaju, da je povijest stala i da je njen!aktiki kraj u dovrenju
manifestaciju unutranje nunosti. Kao to na kraju Znanosti lo- ove strukture opisane u Filozofiji prava i u njenoj realizaciji. Ona
gike apsolutna ideja, kako Hegel kae, pada u prostor i vrijeme vremenski moe trajati i dalje, ali po svom najviem odreenju
(to interpreti smatraju inae jednim od najtee shvatljivih mome-
ona je zavrena.
nata njegove filozofije), tako i ovdje filozofija prava daje logiku,
onto-logiku, objektivnog duha i pada u svjetsku povijest. Ovo
padanje nije miljeno vremenski. To znai samo da sluajnost 5 Otuda je jasno zato Marx svoj prvi ozbiljni, kritiki, za njegova ivota
spada u zbivanje nunosti i da je beskonanost nemiljiva bez neobjavljeni spis o Hegelu poinje kritikom drave. Od itave Hegelove Filozo-
konanosti, te da je svjetski duh apstrakcija ako nije kontinuitet, fije prava njega zanima upravo ta vrhunska instancija drave - nad graanskim
i to teleologijski povezani kontinuitet, koji tek sainjava svjetski drutvom - kao rjeenje svih protuslovlja, svih alternativa, svih antinomija, svih
duh i koji je telos, unutranja svrha itavog zbivanja. negacija; ono pozitivno, sinteza svih sinteza u krugu obiajnosti.
24 25
r
26 27
Pad ideje u drugobitak Pad ideje u drugobitak
Svjetska povijest je sudite moi opeg duha, ona je, tako nuan razvoj momenata uma i time njegove samosvijesti i
rei, prijeki sud povijesti koji definitivno sudi: ili oslobaa ili njegove slobode - izlaganje i ozbiljenje opeg duha.
skida narode s pozornice povijesti. Ona je sudite, jer u njenoj
osebinoj i zasebinoj openitosti jesu ono posebno, penati (koji
su zatitnici obitelji kod Rimljana, i ovdje znae koliko i obitelj, HOD SVJETSKOG DUHA u 342 ima jedna reenica koja
op. V. S.), graansko drutvo i ... - Hegel ne kae drava, nego K SVOJEMU POJMU je vrlo vana za razumijevanje
duhovi naroda jer je rije o svjetskoj povijesti. Duhovi naroda itave Hegelove filozofije: da
jesu duhovi naroda, konstituiraju se kao takvi, u dravi, koja je svjetski um, apsolutna ideja ima svoj bitak-za-sebe, svjesna je,
sinteza obitelji i graanskog drutva te zajedno s njima ini sadraj poima samu sebe u duhu kao znanju. Bitak-za-sebe uma u duhu
obiajnosti kao treeg momenta objektivnog duha. Narodni du- jest pojam supstancijalne slobode, a duh je zbilja, u ovom sluaju,
hovi ne egzistiraju tamo (to je Hegelova koncepcija) gdje nisu obiajnosne ideje, koja je posredni moment izmeu SUbjektivnog
vezani uz opstojnost vlastite dravnosti. i apsolutnog duha; totalitet subjektivnog, objektivnog i apsolutnog
duha je duh o sebi i za sebe.
342 Svjetska povijest nije puko sudite moi duha uope, nego je
iz pojma slobode duha nuan razvoj momenata uma i time nje-
Svjetska povijest, nadalje, nije puki sud njegove moi, gove samosvijesti i njegove slobode - izlaganje (u smislu expositio,
tj. apstraktna i uma liena nunost neke slijepe sudbine, iz sebe postaviti, samopostaviti, op. V.S.) i ozbiljenje opeg duha,
nego, jer je duh o sebi i za sebe um, a bitak-za-sebe uma tj. ideje. itava Hegelova Povijest filozofije moe se svesti na ovu
u duhu jest znanje, ona je iz pojma samo njegove slobode reenicu.
statinosti,kojoj kada bi i dalje pripadali, onda bi zapravo pripadali u poetke to je pojam za Hegela? Pojam je jedinstvo opeg, posebnog
svjetske povijesti. i pojedinanog - i to je ujedno sloboda. Sloboda u onom smislu
Biti na razini svjetske povijesti znai neopozivo ii putem Evrope (i u tome u kojem je unutranja, onto-logika nunost stvarno sloboda apso-
je najdublji smisao evropocentrizrna), jer je u Evropi, u grkoj filozofiji i lutne ideje; time to se ona konstituira u svim svojim momentima,
znanosti (episteme) izvor sudbine svekolikog kasnijeg svijeta, izvor Zapada i u svojoj cjelini (u ovom sluaju kao opi duh ili kao svjetski duh),
njegove ekspanzije - ne samo ekonomijske (u vidu kolonijalizma i neokoloni- ona je nuna (ne u smislu slijepe nunosti, u smislu prirodoznan-
jalizma) nego i kompletne duhovne ekspanzije na cijeli svijet. stvenog determinizma) 10
Znanost i tehnika specifino su evropski (odnosno - u svojoj razvijenosti
- i ameriki) produkt, ali u obliku u kojemu su razvijene one mogu biti akcep: Tvrdnja da sve to jest u svojoj biti proizlazi iz pojma znai
tirane od svakog naroda bilo koje zemlje. Matematika je u tom smislu vei primat esencije pred egzistencijom, znai da bit (ono to) onog to
osvaja od svih militaristikih osvajaa, a s matematikom i znanou (prirodnom jest odreuje njegovu egzistenciju (da jest). Kada dakle Hegel
znanou baziranoj na matematici), i njenom aplikacijom u tehnologiji i tehnici,
kae da pojam opeg duha u sebi ukljuuje slobodu, onda to
zbiva se onda kompletna sudbina nekog naroda - od naroda ostaje folklor,
od njega se (esto i brahijaInim metodama) trae rtve za taj napredak itd.
naravno nije pojam u smislu obine psihologije ili formalne logike
Time se otvara jedno od centralnih pitanja suvremenoga svijeta: koje su kon- (tj. u kolokvijalnom i posebno-znanstvenom smislu), nego pojam
sekvencije nastojanja da se izie iz nerazvijenosti, odnosno koje su konsekven-
cije evropeiziranja (inclusive amerikaniziranja) ; kako sauvati samosvojnost uz 10 Engels u Anti-Di1hringu, Dijalektici prirode i Razvitku socijalizma od utopije
dostignua zapadnjake znanosti i tehnike (emu se ne moe doskoiti, primje- do znanosti razumije nunost u smislu prirodoznanstvenog detarminizma, a ta
rice, priama kao to su Afriki genije, Granice rasta i sL)? Naime, iza svega nunost, kada je jednom spoznata, postaje sloboda. To zvui hegelovski, ali je
se! na kraju krajeva, krije ve prisutna bezaviajnost modernog ovjeka. sasvim suprotno od onoga to Hegel misli.
28 29
T~
I
!
Pad ideje u drugobitak Pad ideje u drugobitak
koji u sebi kao prevladane momente sadri i bitak i bit, a bit opet 343
i zbilju i nunost. Tu je izraen radikalniji idealizam od Platonova
idealizma izraenog idejama. II Strogo govorei, sva je metafizika Povijest duha je njegov in, jer je on samo ono to
ini, a njegov in jest da sebe, i to ovdje kao duh, uini
u svojoj biti - ak i kada ima materijalistiki oblik - idea !is tika,
jer tvrdi primat zakona pred onim to se po zakonu zbiva, svejedno predmetom svoje svijesti, da sebe, izlaui sebe za sebe
je li taj zakon shvaen u smislu prirodnog zakona ili zakona u samoga, shvati. Ovo je shvaanje njegov bitak i princip, a
smislu logike ili uope ne zakona nego samo ideje itd. 12 dovravanje nekog shvaanja ujedno je njegovo izvanji.
vanje (Entausserung) i njegov prelaz. Duh koji, formalno
izraeno, iznova shvaa to shvaanje i, to je isto, koji iz
izvanjivanja ide u sebe jest duh viega stupnja naspram
sebe kakav stajae u onome prvom shvaanju.
FILOZOFIJA POVIJESTI Dakle, iz pojma samo njegove
- POVIJEST FILOZOFIJE slobode - a sloboda je na djelu
onda kada je duh o sebi i za sebe SAMOPROIZVOENJE I Opi
duh, svjetski duh, ideja u
- proizlazi nuan (oito da tu nema nikakve suprotnosti izmeu SAMOSPOZNAJA IDEJE vremenu i prostoru, ili povijest
slobode i nunosti, niti je sloboda spoznata nunost, op. V. S.) U VREMENU svjetskog duha - jest njegovo
razvoj momenata uma i time njegove samosvijesti i njegove slobo- vlastito djelo (Tat). On ima po-
de. Tu se pokazuje da je svaki narod u vrhuncu svoga razvoja sla zapravo sa samim sobom, opredmeujui se, dovodei sebe
zapravo nosilac odreenih kategorijalnih odreenja, kategorija. sama do svijesti, do samosvijesti, postajui o sebi i za sebe i
Povijest je, dakle, implicitna pojmu, i povijest filozofije jest slijed shv..aajui se u tom postajanju. B
logikih kategorija u vremenu (otuda Hegel, primjerice, naziva
Sada je jasno kakva je funkcija vremena, zato je bilo potrebno
svu povijesnu grau organskim razvojem). Tako se logika poka- da svjetski duh padne u povijest. - Upravo zato da bi se kroz
zuje kao logika u vremenu, a logika u vremenu je povijest filozo- razliite stupnjeve, kroz razliite narodne duhove sam u sebi ogle-
fije. - Utoliko se moe rei, da se kod Hegela filozofija povijesti dao, uinio sebe predmetnim i time se shvatio, tj. za Hegela,
reducira na povijest filozofije, a ova na onto-Iogiku strukturu pojmio, postao jedinstvo opeg, posebnog i pojedinanog, zbilje
koja je izloena u Enciklopediji, i time je svjetska povijest zapravo i pojave, nunosti i slobode. 14 Kao to ideja iz elementa logosa
izlaganje i ozbiljenje opeg duha, koji se jedanput zove svjetski pada u prirodu i duh da bi se, ogledajui se u njima, sebi vratila
duh, drugi put apsolutna ideja itd.
13 Iz pojma duha proizlazi in; duh koji bi ostao samo o sebi, u svojoj neposred-
II U tome su smislu francuski materijalisti po metafizikoj strukturi svoga nosti, a ne i u svojoj djelatnosti, u svom inu, u svom radu - ne bi se postavio
miljenja zapravo idealisti; u tome smislu je i primat Feuerbachovog rodnog kao duh, ne bi bio zbiljski. Ova se misao moe direktno nadovezati na Marxove
bia ovjeka pred pojedinanim individuumom isto tako idealizam; i Sartreov Parike rukopise, i zapravo tek u toj dimenziji moe se razumjeti to znai
egzistencijalizam, obrui taj odnos, ostaje takoer u okviru metafizike. tvrdnja da itava ljudska povijest nije drugo nego tvorenje ovjeka ljudskim
12 Upravo iz razloga Hegelova platonizma dolazi primjerice do njegova razliko-
radom (MEW Erganzungsband, Erster Teil, Dietz, Berlin 1968, str. 546), pri
emu meutim sporan ostaje antropologijski horizont koji ovdje prikriva filozo-
vanja prave, onto-Iogike vremenitosti i obine, kronologijske vremenitosti.
Pravo vrijeme kod Hegela nazivamo onto-Iogikim vremenom, za razliku od fijsko, tj. metafiziko podrijetlo Marxova pojma rada.
obinog vremena koje Hegel opisuje u poetnim paragrafima Filozofije prirode 14 Sve su to termini koji se javljaju kod Marxa u odreenju treeg i najvieg
(usp. Enzyklopiidie, 257 i 259). stupnja komunizma u Parikim rukopisima 1844.
30 31
+=
r-
Pad ideje u drugobitak I
I
Pad ideje u drugobitak
sadrajno ispunjena, tako i objektivni duh, svjetski duh, treba on jest, viim likom od onoga koji je sainjavao njegov
povijest da bi se u njoj ogledao i shvatio sebe u onome to jest i bitak. Onima pak koji odbacuju tu misao duh je ostao .
da bi time bio slobodan. Shvatiti, pojmiti (begreifen), za Hegela prazna rije, kao to je ostala i povijest - povrna igra
znai i ozbiljiti i biti, jer se zbilja i nunost - kao ono to spada sluajnih, takozvanih samo ljudskih nastojanja (n ur mens-
u nauku o biti, i bitak - kao ono to spada u nauku o bitku, chlicher Bestrebungen) i strasti. Iako oni pri tom u izra-
sjedinjuju u pojmu - nauci o pojmu, treem momentu Znanosti zima providnost i plan providnosti istiu vjeru u neko vie
logike. Zato Hegel moe rei, da je to shvaanje njegov bitak vladanje (Walten), ipak to ostaju neispunjene predstave,
(Sein, podvukao V.S.) i princip; a dovravanje (usavravanje, time to i izriito smatraju plan providnosti neim njima
savrenstvo - to sve obuhvaa njem. Vollendung) jednog shva- nespoznatljivim i nepojmljivim.
anja kao shvaanja (u Hegelovu smislu: kao onto-Iogikog mo-
menta) jest ujedno njegovo izvanjivanje i njegov prelaz iz jednog
u drugi moment u stupnjevitom razvoju uma do sebe sama ili do PITANJE SVRHE Osnovna je intencija Hegelove
slobode svih. IS filozofije povijesti u tome da ono
to se ini nespoznatljivim i nepojmljivim uini spoznatljivim i
Shvaanje (erfassen, Erfassung) se uzima, dakle, u dva smisla:
pojmljivim. rvo:rth O"Eu'U't'6v znai: spoznaj samoga sebe, shvati
prvo, shvaanje onako kako je duh o sebi i, drugo, onako kako
samoga sebe, i Hegel tu citira ono to se pripisuje Sokratu - da
se on kao svoj vlastiti in u drugom shvaanju ponovo shvaa.
Ako je shvaanje (a u semantikom smislu ono znai obuzimanje je poziv ovjeka koji misli u tome da shvati samoga sebe. Naravno,
kod Hegela akcent nije na ovjeku, nego na opem duhu u obliku
sebe, imanje sebe, sebe uhvatiti) bitak opeg duha, onda opi duh
svjetskog duha iji je in svjetska povijest. Ako se usavravanje
u svjetskoj povijesti, koja je njegov cilj, ponovo shvaa svoju
i perfektibilnost ljudskog roda i s time odgoj (Erziehung)
osebinu shvaenost - ali sada na viem stupnju, ono kako je bio
u svom prvom shvaanju, tj. kao bitak, ali bitak koji je sadrajno ljudskih pokoljenja shvati samo kao povrna igra sluajnih, tako-
zvanih samo ljudskih nastojanja i strasti, onda je povijest jedno
ispunjen.
besmisleno dogaanje, onda u njoj nema nikakvog telosa i nika-
kvog kontinuiteta, onda je ona igra razliitih snaga, strasti,
343, primjedba volja, moi itd. - i u tome je kao vazda ista; nema napredovanja,
ni nazadovanja - uvijek je jedno te isto, nihil novi sub sole. Tu
Hegel (gotovo anticipirajui kasniju Schopenhauerovu kritiku )
Ovamo spada pitanje o perfektibilnosti i odgoju ljudskog l6
roda. Oni koji su tvrdili tu perfektibilnost neto su naslu- polemizira protiv shvaanja po kojemu povijest (dakle i filozofija
ivali o prirodi duha, o njegovoj prirodi da rvw{h O"EU'U't'OV povijesti) nema nikakvoga smisla i zalae se za strukturu povijesti,
ima za zakon svojeg bitka i da bude time to s~vaa to to za plan, svrhu, napredovanje, slobodu, pojam itd. u povijesti, za
15 U Hegeloyoj teleologijskoj shemi svjetske povijesti duh se razvija od Orijenta 16 Schopenhauer protiv Hegela zastupa tezu da povijest nema nikakvog smisla
gdje je slobodan samo despot, preko grko-rimskog svijeta gdje su slobodni jer u njoj nema niega to bi se moglo podvesti pod pojam. Tako npr. u Parerga
neki, do germansko-kranskog svijeta gdje su slobodni svi. To je vanjska i paralipomena on tvrdi, da onaj tko proita Ksenofontovu Anabasis zna cijelu
shematika, telos, svrha onog unutranjeg pokretaa svjetske povijesti. Sloboda povijest jer je ona uvijek jedno te isto: besmislena volja, igra strasti, volja
je ovdje ona sloboda koja proizlazi iz odreenja pojma, koji je uvijek realizirani za voljom, nezadovoljstvo, interesi itd.; povijest nema nikakvog smisla osim
pojam, utoliko nuan pojam, u sebe reflektirani, jedinstvo opeg, posebnog i da je jedna velika patnja, bez napredovanja i nazadovanja; igra je uvijek ista,
pojedinanog, jedinstvo praxisa, poiesisa i theorie, s primatom theorie, itd. samo se kostimi mijenjaju.
32 33
.b
Pad ideje u drugobitak
34 35
I
l
Neke pretpostavke svjetske povijesti
Na osnovu ove teze neki su, npr. J. Dewey i K. Popper, APSOLUT I VRIJEME Drava je za Hegela dakle zbi-
smatrali da je u Hegela njegovim visokim rangiranjem politike (UNUTRANJA I VANJSKA lja obiajnosne ideje u vremenu
vrline anticipirana totalitarna drava i da je svako otvoreno dru- VREMENITOST) i prostoru - ne vie samo u svo-
tvo, drutvo pluralistike orijentacije, ugroeno od njegovih joj onto-Iogikoj, nego i u svojoj
neprijatelja, a glavni od njih je upravo Hege1. 2 Situirati politiku kronologijskoj strukturi. To je vrijeme (XQ6vo~) koje je jedan niz
vrlinu tako visoko znai, po njima, podrediti unutranju moralnost sada (viiv) , moglo bi se rei, punktualno shvaeno vrijeme; a
samosvijesti individuuma i obaveze obiteljske naravi zahtjevima taj niz sada dijeli se na ono to jest sada, na ono to je bilo kao
drave. To je, naravno, jedno miljenje koje se nadaje iz povrnog sada a to vie nije, te na ono to e biti kao sada, to jo nije
itanja Hegela. kao sada.
Onto-Iogika struktura drave, kao sinteze svih momenata mo-
Sintetikimoment kod Hegela (a drava je sintetiki moment raliteta, zatim formalnog, apstraktnog prava, te konano svih mo-
u krugu obiajnosti) je onaj koji (u smislu Aufhebung-a) ukida, menata obiajnosti (obitelji i graanskog drutva), u vremenu _
uva i podie na vii stupanj ono prethodno, ukidajui ga po formi jest svjetska povijest. Tu je potrebno razlikovati dvoje: dijalek-
i uvajui njegov unutranji sadraj. Prema tomu: uope nema tiko-spekulativnu strukturu onto-logike objektivnog duha - for-
drave ukoliko nema obitelji i graanskog drutva (kao pluralizma malno, tj. apstraktno pravo, moralitet i obiajnost, te, drugo,
faktikih interesa). Dakle, neki slijepi totalitarizam koji negira temporainu strukturu onto-logike objektivnog duha - objektivni
osobenost i navlastiti oblik moralnog angairanja pojedinca, nje- duh u vremenu i prostoru, tj. svjetsku povijest.
govu vlastitu odgovornost pred moralnim zakonom u njemu, kao Za razliku od vremenitosti u smislu jedno-van-drugosti niza
i dunosti spram obitelji (ne u biologijskom, nego u socijalnom sada (izvanjskog vremena, u smislu kronologije), Hegel ima
smislu), ne moe nai svoga prethodnika u Hegelu. Upravo je jedan drugi pojam vremenitosti, koja proizlazi iz dijalektiko-spe
obrnuto od onoga to tvrde povrni itaoci Hegela: obitelj i gra- kulativne strukture onto-logike objektivnog duha. Ta vremenitost
ansko drutvo su pretpostavke drave; drava, zbilja obiajnosne jest u negativnosti koja proizlazi iz odreenja najviih pojmova
2K. R. Popper II svojoj knjizi The Open Society and Its Enemies. Sv. 2. The
objektivnog duha, tj. njegovih kategorija. 3 Moralitet sup onira aps-
Hightide of Prophecy. Hegel, Marx and the Aftermath (New York 1945) pobraja
3 Usp. G.W.F. Hegel, Phtinomen%gie des Geistes, Werke, Bd. 3, str. 298,
kao neprijatelje drutva sve znaajnije mislioce od Platona do Hegela i Marxa. 393, 430, 559, 573.
36 37
L
i-
Neke pretpostavke svjetske povijesti
I
i
Neke pretpostavke svjetske povijesti
traktno, prirodno pravo (personu, vlasnitvo), i on je kao reflek- drave, onto-Iogika struktura objektivnog duha u cjelini, ali u
sivno negiranje apstraktnog prava ujedno i uvanje onoga to je u vremenu.
njemu sadrano; to je antiteza unutranje refleksije spram nepo-
srednosti apstraktnog prava, antiteza i prva negacija. Moralitet i
apstraktno pravo bivaju negirani (to je druga negacija: negacija FILOZOFIJSKO OSPORA To pokazuje sljedee: da Hegel
negacije) u obiajnosti, tj. u obitelji, graanskom drutvu i dravi, VANJE POLITIKOGA U u svojoj Filozofiji prava, u
ali negirani tako da je ujedno i sauvano sve to je inilo prethodni VREMENU odjeljcima Apstraktno pravo,
sadraj. Moralitet i Obiajnost iz-
lae ponajprije van vremensku strukturu drave kao zbilje obiaj
To unutranje zbivanje Hegel oznaava terminom aufheben nosne ideje - onto-logiku, ali ne onto-hronijsku strukturu - koja
ili Aufhebung, to se kod nas prevodi kao prevladavanje ili se nipoto ne poklapa sa svakom egzistentnom dravom, od orijen-
ukidanje. U njemakoj rijei Aufhebung sadrano je dvoje: talnih despocija do danas. Ustavna monarhija koju on postulira
i ukinuti i prevladati, ali tako da se sav sadraj uva, sprema i kao najvii oblik dravnosti u svojoj Filozofiji prava nije egzisten-
uzdie na vii stupanj. U tom smislu Aufhebung filozofijski tna u Njemakoj za njegova vremena (to je postulat koji e se
znai: toZlere, conservare, elevare - ukinuti, sauvati i uzdignuti. ozbiljiti tek osamnaest godina poslije njegove smrti).
Dakle, prevladavanje znai da je neto u svojoj formi ukinuto,
u sadraju sauvano i dignuto na vii stupanj - a sve to zajedno Prema tomu, pogreno je (kako su to htjeli neki liberali onoga
je ono to je dijalektiki-spekulativno za Hegela.
4 vremena i kako to hoe neki liberali sve do dananjih dana) optu-
ivati Hegela da je filozof, bolje reeno, ideolog totalitarizma.
to sada u ovom osvjetljenju znai Hegelova tvrdnja iz 340 Naprotiv, on je (kako se danas vidi iz etiri sveska svih njegovih
da je meusobni odnos drava igra sluajnosti? Drave su jedna predavanja na temu filozofije prava, objavljenih u Iltingovu izda-
od druge odijeljene granicama, prije svega prostornim, ali i vre- nju) kritiar postojee monarhije Friedricha Wielhelma III. Dakle,
menskim - utoliko ukoliko jedna drava zamjenjuje drugu na ne apologet tadanje pruske drave, kako su mu zamjerali Rudolf
istom teritoriju. Sve to je vremenito u smislu niza sada isto je Haym nekad a spomenuti Popper danas, nego je Hegel kritiar
toliko mogue koliko je i sluajno nastalo; tu nema nunosti. Taj pruske drave, tovie, kritiar najnaprednijih oblika dravnosti u
vremenski slijed i prostorna rasprostranjenost, ekstenzitet drava, to vrijeme - ustavne monarhije engleskog tipa i ustavnog kraljev-
dobiti e nunost od onto-logijske strukture - sada vie ne drave stva francuskog tipa. U tom smislu o Hegelu govori i Marx u
kao takve, nego same svjetske povijesti koja je prava esencijalna, svojemu tekstu Prilog kritici Hegelove filozofije prava. Uvod, kada
supstancijalna sloboda u napredovanju, ili: onto-Iogika struktura kae da ono to Nijemci imaju u svojoj filozofiji prava (a nemaju
u zbilji), to Francuzi i Englezi imaju u zbilji. 5
~ Otuda je jasno zato je politika vrlina situirana na viem mjestu nego pobo-
Svjetska povijest je kronologijski redosljed razliitih elemenata
nost spram obiteljskih bogova ( 257). Obitelj nije miljena u biologijskom
smislu reprodukcije, nego kao elija drutva, i na ovom stupnju (za razliku od opisanih u onto-logikoj strukturi objektivnog duha i poinje se
organike) vano je da ona predstavlja obiajnosnu ideju u mikrokosmosu soci- pribliavati svom idealu dravnosti tek s Francuskom revolucijom
jalnosti (dok je makrokosmos socijalnosti drava). To dakle nije odnos dvaju - a nije nikakva slika niti jedne faktike drave u Hegelovo vrije-
individuuma na biologijskoj osnovi, nego element zajednice, i otuda on nalazi me. Naprotiv, od orijentalnih despocija, preko antike robovla-
svoju antitezu u javnosti, u graanskom drutvu, a drava je onda ona koja tu
neposrednost i posrednost graanskog drutva ukida, uva i prevladava na
viem stupnju. Zato je politika vrlina nadreena vrlinama obitelji i interesima, ~ K. Marx, Zur Kritik der Regelsehen rechtsphilosophie. Einleitung, MEW 1,
odnosima u graanskom drutvu. Dietz, Berlin 1958, str. 383.
38 39
,
!
I
t
;;i""
Neke pretpostavke svjetske povijesti Neke pretpostavke svjetske povijesti
snike demokracije i Rimskog carstva, do germansko-kranske mjestu kae: ono posebno, penati, graansko drutvo i duhovi
zajednice naroda, napredovanje u slobodi, u znanju i djelatnosti naroda jesu samo kao ono idejno, to pripada ideji (za razliku
u smislu toga znanja slobode, supstancijalna sloboda neprestano od njihove arolike zbilje). I ukoliko se duh kree u elementu
pojmovno raste i u Hegelovo vrijeme jo nije ozbiljena. Bolje onoga to je idejno, to je svojstveno ideji, to je onto-Iogika
reeno, ona je potencijalno, ali jo ne i aktualno prisutna. Poten- struktura objektivnog duha, onda on ne ini nita drugo nego
cijalno je prisutna tako to je sve to se o dravi treba znati reeno prikazuje hod obiajnosne ideje u njenoj sintezi - dravi, hod u
u filozofiji objektivnog duha, tj. u Hegelovoj Filozofiji prava. vremenu, i taj prikaz znai supstancijalnu slobodu. Vrhunac je
drave u tome da se u filozofiji zna obiajnosni pojam, obiajnosna
ideja, i time postie supstancijalna sloboda (u smislu onoga to
KRAJ POVIJESTI Treba, dakle, razlikovati unutra- stoji u 257).
nju, onto-logiku vremenitost, u
smislu unutranje negacije, Aufhebung-a (koja nosi itav sistem Narodni duh, koji svoj realitet ima u posebnim, pojedinim
i zaokruuje ga, zatvara krug svih krugova u pojmu apsolutne dravama, ne moe biti narodni duh ukoliko sebe ne zna i u tom
ideje, tj. apsolutne ideje koja samu sebe poima - a to je filozofija)6, smislu ini. Drava ne moe biti u potpunosti drava ako nema
koja se vremenski dade odrediti kao nunc stans, vjeno sada, strogo znanje, strogo poimanje same sebe - i to je element slobo-
od vanjske, kronologijske vremenitosti, koja se sastoji iz niza sa- de, supstancijalne slobode.
da, iji je samo jedan dio aktualan, dok prolost vie nije kao
sada, a budunost jo nije kao sada. Prema tomu, filozofija, kao i umjetnost i religija, spada u punu
Prava vremenitost spada u poklapanje onto-Iogike strukture egzistenciju drave, a pojedinac je utoliko slobodan ukoliko parti-
objektivnog duha s vremensko-prostornom zbiljom. S obzirom na cipira u umjetnosti, religiji i filozofiji na znanju i u tom smislu na
aktualitet drava, to je jo uvijek jedno treba, jer ni u jednoj injenju totaliteta narodnog duha. Nema zbilje bez znanstvene
dravi nije ostvareno u potpunosti. Tek kada e se vremenitost i refleksije o njoj. Ako nismo svjesni svoje povijesne pripadnosti,
prostornost kao izvanjska zbilja poklapati s unutranjim kretanjem nego samo neposredno jesmo, onda je to toliko koliko i da nismo.
dijalektiko-spekulativnog niza kategorija onto-Iogike objektivnog Pojedinac je, na kraju krajeva, dio objektivnog duha tek po filo-
duha, kada e se ideja i zbilja posve, do istovetnosti poklapati, zofiji objektivnog duha.
onda je - po svojoj unutranjoj mogunosti - za nas, prema Hege- To je razlika koju Hegel navodi u svojim predavanjima o filo-
lu, povijest gotova. No ona je gotova ve u pojmu; radi se dakle zofiji povijesti (izdanima u etiri sveska) na jednom mjestu gdje
(jer unutranja pretpostavka postoji) samo o realizaciji pojma, o spominje egipatske felahe i naziva ih nepovijesnima : oni jesu s
tome da se unutranjost i vanjskost moraju identificirati. Na tome . obzirom na svoje neposredno postojanje, ali u povijesnom smislu,
je putu itava svjetska povijest. u dravnom smislu, oni nisu zbiljske. Ili drugim rijeima: u Hege-
lovu visokom pojmu ovjeka, vezanog uz zbilju obiajnosne ideje
SAMOSPOZNAJA Ono to Hegel u 341 zove su- - oni nisu ljudi. (To je uostalom razlog zato je u njegovoj filozofiji
SLOBODE U DRAVI ditem u elementu svjetske po- svjetske povijesti izuzet iz razmatranja itav afriki kontinent.)
I POJAM OVJEKA vijesti jest zapravo sud (Urteil) Zapadnjaka metafizika, koja ima svoj vrhunac i svretak u
u logikom smislu rijei: openi Hegelu (drugo je samo opozicija Hegelu), smatra dakle konstitu-
to, posebno i pojedinano u njihovu jedinstvu. Zato on na tom
7 Za Hegela je zbiljsko samo ono to je umno, a ne sve ono to se zbiljskim
6USp. G.W.F. Hegel, Vorlesungen uber die Philosophie der Religion I, Werke, zove (usp. Grundlinien der Philosophie,.1-gsJJechts, Vorrede, str. 14).
Bd. 16, str. 423.
40 41
Neke pretpostavke svjetske povijesti
tivnim za ovjeka njegovu pripadnost narodnom duhu, zbilji u IV. NARODI I INDIVIDUUMI U RAZVOJU DUHA DO
dravi i znanju o sebi u zbilji obiajnosne ideje, tj. filozofiji SEBE SAMA, TO JEST U POVIJESTI
objektivnog duha, odnosno Filozofiji prava (gdje je objektivni duh
izloen).8
344
Drave, narodi i individuumi u tom poslu svjetskog duha
ustaju u svom posebnom odreenom principu, koji u nji-
hovu ustrojstvu i cijeloj irini njihova stanja ima svoje
izlaganje i zbilju kojih (izlaganja i zbilje, op. V. S.) su
svjesni, te su, zadubljeni u svoj interes, ujedno nesvjesno
orue i lanovi onog unutranjeg posla u kojemu prolaze
ti likovi, ali duh o sebi i za sebe prireuje i izrauje sebi
prelaz u svoj sljedei vii stupanj.
42 43
T
I
!
Narodi i individuumi u povijesti Narodi i individuumi u povijesti
individualni subjekti, sve ove ili one modifik~~~e dr~avnog u.~ liitojmisaonoj razini od onoga poznatog mjesta iz Manifesta ko-
trojstva, graanskog drutva i obitelji, sve specificn~stI geogr~fiJ~ munistike partije gdje Marx kae: povijest sveg dosadanjeg dru-
skog poloaja i seljenja povijesti s jednog na dru~ geografiJs~I tva jest povijest klasnih borbi (MEW 4, Dietz, Berlin 1959, str.
teren, razliiti stupnjevi i razliiti likovi na jedno~ te Is~~m .s~u~nJu 462). - Klase su funkcija naina proizvodnje, a ne obratno; kao
_ jesu zapravo empirijsko-historijska masa ~.oJa SlUZI cil~.evIma to su kod Hegela individuumi, narodi i dr~ve funkcije odreenog
svjetskog duha, odnosno uma, u njegovu pOVIjeSnOm medIJu. Za principa svjetskog duha, kao odreenog stupnja u njegovu razvoju
njega su sve te modifikacije historijske mase samo l! prostorn~~vr~ i definitivnom razvitku o sebi i za sebe do vlastite slobode.
menskom mediju izraeni stupnjevi njeg?ve .vlastI~e sa~osvIJes~I,
tj. njegove supstancijalnosti i ujedno subJektIvnost~, te Je na ~~aJu
krajeva duh, odnosno um u obliku duha, tu na djelu o sebI I za FILOZOFUA POVUESTI - Prema tomu, prevladavanje kla-
sebe. TEHNOLOGIJA POVIJESTI snog drutva kod Marxa, kao i
utapanje, prevladavanje na-
JEDNA USPOREDBA Paragraf 344 Hegelove Filozofije rodnih duhova u konanom krugu samog svjetskog duha kod He-
S MARXOM prava odgovara, po svojem smi- gela, govori o tome da je na djelu jedan supstancijalitet koji dobiva
slu i intonaciji, jednom mjestu iz svoju subjektivnost, i da upravo u pomirenju supstancije i subjekta
Marxova Predgovora za Prilog kritici politike e~ono,!!ije ~18?9), jest sloboda. Ta supstancija-subjekt kod Hegela je svjetski duh, a
gdje on govori da individuumi s obzir~m ~~ sVOJ drustvem bIt~k kod Marxa rad na tehniko-tehnologijskoj osnovi, van onih smet-
ine ovo ili ono, mada nisu svagda sVJesm sto se zapravo od;I~a nji koje proizlaze iz osamostaljene ekonomijske strukture. Narav-
u njihovim interesima, borbama itd. - to M~r:~ on?a om~gl!cuJe no, to je osamostaljenje relativno: ono ima, kako kae Marx,
da itave epohe povijesti nazove pretpovlJesc~ Jedne .Istmske jedanput karakter progresivnog okvira, drugi put karakter oko-
povijesti koja je tek na vidiku (usp. MEW 13, DIetz, Berlm 1961, va za razvoj proizvodnih snaga - ali sve to zajedno pokazuje
str. 8 i 9). prolaznost, pa prema tome takav nain proizvodnje, u kojemu
Ova paralelna mjesta kod Hegela i Marxa valja naglasiti zato postoji raskorak izmeu proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje,
to se kod Hegela u Filozofiji prava na slian n~~in po~tavlja odnos gdje nain proizvodnje predstavlja bilo okvir bilo okov razvo-
individuuma, naroda i drava spram supstancIJe-subJekta, uma u ju, mora biti ukinut, da bi na kraju dolo do identiteta proizvodnih
obliku svjetskog duha, kao to se kod Marxa u Predg~voru ~a snaga i odnosa proizvodnje. Tek tada poinje povijest u pravom
Prilog kritici politike ekonomije postavlja o?nos ~ro~odmh smislu rijei a zavrava pretpovijest.
snaga i odnosa proizvodnje, odnosno naina ?rOlzvodn~e.(Ili eko- Na isti se nain i kod Hegela zbiva razvoj svjetskoga duha:
nomijske strukture drutva). U i~tom. smIslu. govo n l .~arxov kada se prevladaju, preu svi potrebni stupnjevi jedan za drugim
metodiki stav iz Predgovora 1. IZdanju Kapztala I, kOJI nagla- i kada jedan spram drugoga ostaju vlastita prolost svjetskog duha,
ava da nije rije o tome kakva je i~tencij.a. ~ed~og ili .skup!ne onda se germansko-kranska epoha dovrava u identitetu onto-Io-
kapitalista, ili o tome da li su oni o sebz dobn lli zlI, nego.~e v:azno gike objektivnog duha i njegove konkretne dravne egzistencije.
to da se odnosi meu individuumima zbivaju na tlu povIJesti kao Onto-Iogika struktura objektivnog duha, prethodno izloena u
prirodna zakonitost kapitalskog naina proizvodnje (usp. MEW Filozofiji prava, dobiva svoj egzistencijalni vid. I sloboda se sastoji
23, Dietz, Berlin 1962, str. 15 i 16). u tome da se esencijalni moment povijesti - tj. svjetski duh - koji
Otuda je, dalje, vidljivo da je spomenuto mjesto iz Marxova je ujedno i supstancijaini moment povijesti, realizirajui se u dra-
Predgovora za Prilog kritici politike ekonomije izvedeno na raz- vi, pomiri sa svojom egzistencijalnou, odnosno da jedna odre-
44 45
T
im
46 47
I
.1
Narodi i individuumi u povijesti
346
u tom smislu narod jest povijesni narod. Narod koji - bez obzira Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku doga-
na svoj ekstenzitet, na svoju kvantitativnu stranu i na neku svoju anja neposredne prirodne zbilje, to opstoje stupnjevi raz-
posebnost (koja bi za Hegela mogla biti samo bizarnost) - ne voja kao neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da
ozbiljuje stupanj u razvoju svjetskog duha, nije povijestan. su prirodni principi, kao mnotvo, jedan izvan drugoga,
U tome se krije misao da vrhunac germansko-kranske epohe time nadalje tako dajednom narodu pripadajedan od njih,
sa svojim apsolutnim pravom, koje je ujedno vlastita sloboda - njegova geografijska i antropologijska egzistencija.
svjetskog duha, stjee i pravo da bivim stupnjevima koji jo pa-
ralelno traju namee sudbinu te svoje vlastitosti. Rije je, dakle,
o ve spomenutom evropocentrizrnu metafiziko-spiritualistikog JEDINSTVO IDEALNOG 345 i 346 zapravo su komen-
tipa kod Hegela.! I REALNOG tari 344, kao to je 344 ko-
l Usp. str. 27-28. ovog teksta. mentar 343, a svi zajedno jesu
U horizontu ovog evropocentrizma valja sagledavati kako Hegelovu tako komentari 341, gdje je rije upravo o svjetskoj povijesti i samo-
i Marxovu misao u njihovoj relaciji spram suvremenih zbivanja. Ako se neto razvoju momenata svjetskog duha. OVdje, u 346, ponovo se
konkretno-empirijski zbiva na Istoku, to za Hegela ne znai da se zbiva meta- govori o tome da se neposredni prirodni principi sa svojom
fiziki izvan Zapada. Isto tako, Marxa se ne moe demantirati, primjerice,. geografijskom i antropologijskom egzistencijom, u svojoj mno-
tvrdnjama da se revolucija desila mimo njegovih predvianja u jednoj industrij- tvenosti, jedno-van-drugosti, javljaju kao stupnjevito odreeni
ski nerazvijenoj zemlji ili, dalje, da se revolucija preselila na Istok, a da je
principi cjelovitog zbivanja svjetskog duha, kao povijesne modifi-
na Zapadu vie nema. Naime, iz Marxa strogo gledano, posve je nebitno to
zbog ovih ili onih historijsko-empirijskih konstelacija lanac kapitalskih zema- kacije uma, i konano apsolutne ideje.
lja puca na najslabijoj karici, kao to je nebitno gdje se empirijski zbiva
revolucija u smislu osvajanja dravne vlasti. Ono odluujue jest to to ta Termin antropologija (u antropologijska egzistencija),
revolucija mora napraviti da bi bila na nivou prin~ipa vremena - a to je ran:oj upotrebljen je u smislu prvog momenta subjektivnog duha (koji
proizvodnih snaga i razvijeni odnosi u proizvodnji, to je za Marxa tada bilo se dijeli na antropologiju, fenomenologiju i psihologiju). Antropo-
najvie prisutno u razvijenim evropskim zemljama; kao to je za Hegela princip
smislene vremenitosti ozbiljenje kompletne ontologijske strukture objektivnog
duha u dravi koja egzistencijalno odgovara esencijalnom momentu, tj. svjet-
skom duhu, a on je onda na kraju krajeva supstancija-subjekt itavog zbivanja. U okviru historije Marxova nauka takav sluaj predstavlja, pnmJence,
U ovom pogledu itava je tzv. historija marksizma, s po~uajiI?a ovakvog nesporazum sa slomom kapitalizma i s diktaturom proletarijata. Iz nerazu-
pobijanja i sa svojim otkrivanjima orijentalnih naro~a u nJlh~voJ narodn~ mijevanja i mijeanja esencijalne i empirijsko-temporalne pojmovne razine u
-oslobodilakoj borbi, borbi za nacionalno osloboenJe (ukohko se tu uopce
lektiri Marxa, proizlaze stavovi E. Varge o predstojeem slomu itavog kapital-
radi o nacijama) - zapravo revizija Marxovog miljenja. skog sustava na osnovu neposrednih privrednih recesija, kao i Grossmannova
izraunavanja datuma kada kapitalizam - s matematikom izvjesnou - mo-
Stoga je jako vano razlikovati, tj. ne mijeati pojmovne nivoe koji su na ra nestati, a takoer i odbacivanja diktature proletarijata u okviru evroko-
djelu u jednom filozofijskom miljenju. Filozofijski nivo nije onaj koji bi postav- munizma, koji to razumije samo kao empirijsku diktaturu i, zapravo iz razloga
ljao prognoze za budunost, niti su filozofi neto takvo kao povijesni meteo- faktike borbe za vlast, potcrtava onaj moment koji je kod Marxa nebitan,
rolozi; oni samo kazuju bitne mogunosti jednog vremena, jedne epohe. Dru- naime, historijsko-empirijski oblik diktature proletarijata.
gim rijeima, ukoliko se hoe biti na nivou principa vremena, onda se mora
ponaati u skladu s tim principom. Sva prebrza poistoveivanja esencije i egzi- Takvi problemi raaju se i stoga, to je sva filozofija koja se upotrebljava,
stencije, ideje i zbilje, svjetskog duha i empirijskih naroda, drava i individuu- preparirana za djelovanje u okviru jednog konkretnog politikog pokreta (dakle
ma, itd. - a takvih poistoveivanja ima i u odnosu na Marxa i u odnosu na i u njegovoj agi taciji i propagandi) - nuno jedna, ak i svjesna, redukcija
Hegela - dovode do nesporazuma s obzirom na navodne prognoze filozofa. filozofije na ideologijsku doktrinu.
I
48 49
II
I
l
.
o O
.
50 51
Narodi i individuumi u povijesti
52 53
Narodi i imf-ividuumi u povijesti
Narodi i individuumi u povijesti
Heideggerovim rijeima u jednom drugom kontekstu)6 po strogo-
duum otkuda diferencija esencije i egzistencije (esse essentiae i sti svoje misli uzet tako ozbiljno kao Aristotel i, tovie, situiran
esse ~xistentiae)? Zatim se taj isti problem pojavljuje ~ okv~r~ u sudbinu zapadnjake metafizike - premda on, sa svojim Rang-
tzv. problematike realizma, s njego~im dogmatIzrr:om, I ~m'plvn -Ordnung-om bia zapravo najavljuje jedno posve drugo milje-
zrna, s njegovim skepticizrnom, da bl se onda pokus~lo na~1 ~Je~e nje nego to je metafiziko. Utoliko je moda ba na primjeru
nje u njihovoj sumaciji ili sintezi. Taj)e probleI? da.IJe,. ~nmJence Nietzschea, kojim se Heidegger posebno bavio, njegov intepret a-
kod Jacobija, sadran u neizrecivostI onog dOIsta mdIVldualnog. tivni promaaj najoevidniji, vidniji vie nego na primjeru bilo
Konano , on se na razliite naine obnavlja i tijekom cijelog .. 19. kojeg drugog filozofa.
i 20. vijeka. Dakle, pitanje individuacije je ~~o p I1:jevkOJe Je ~a
ita
Za razliku od toga, kod Marxa - kojega moemo uzeti kao
neki nain fundamentalno za itavu metaf1Zlku (pn cemu valja
povijesno-filozofijsku paralelu Nietzscheu - taj je problem indivi-
odmah naglasiti da se i u samom terminu princip individuacije
duacije sasvim zaputen. Primjerice, on je u svojemu stavu o smrti
daje jedna metafizika formula cijelom tom sklopu pitanja).
(koji je analogan Hegelovom), u Prilogu kritici nacionalne ekono-
Princip individuacije'je u metafizikom okruju uvijek hiletik.i, mije (1844), anulirao problem individuuma u odnosu individuuma
a ne formalni moment (tako je npr. kod Aristotela); drugo, to Je i roda - koji je vjean i iji je strukturni moment upravo smrt
egzistencijalni, a ne esencija.lni m~~en.t - da n:t~ jest, .a n~vto individuuma. 7 Preciznije reeno, Marxov odgovor je sasvim hege-
neto jest (primjer: ono to Je nekI covJe~ kao cO~J~~, .zaJ.edn~c~o lovski. Naime Hegel zavrava Filozofiju prirode problemom smrti
je svim ljudima, ali ljudi su meusobno Ipak razhcltI I pItanje Je kao sintetikim momentom odnosa individuuma i roda (Enzyklo-
otkuda ta razlika). piidie, 375, 376). Smru individuuma stvara se, po Hegelu, ona
potrebna openitost, kao sinteza pojedinanosti i posebnosti, u
kojoj je mogu prelaz na duh; Filozofija prirode prelazi u Filozo-
NIETZSCHE I MARX Problem individuacije je prvi fiju duha kada se razmotri pitanje smrti - upravo pod vidom njene
puta u povijesti filozofije druga- openitosti, jer rod odnosi pobjedu nad individuumom. To je isti
ije izveden kod Nietzschea, kod kojega se .ta. ~azliitost, .i prema put kojim dalje - s obzirom na problem individuacije - ide Marx
tomu sam princip individuacije, pokuav,?- n:lshtl n~ ~snovl de,du~ u spomenutom tekstu.
cije iz volje za mo kao esencije sve~.a sto Jest, ~Jecnog ~ra~anJa . U svojim daljnjim izvoenjima, bila ona kritiko-politiko-eko
jednakog kao egzistencije te es~~cIJe, o~reenJa ,~atcovJek~ nomijske naravi ili kakve druge, Marx je jednoznano esencijalist
kao onog ovjeka koji odgovara sVIjetu vol~e za moc I odreenja
i (govorei u jednoj historijsko-filozofskoj refleksiji) zastupnik poj-
bia kao kvantuma moi (to je izvedeno IZ svega prethodn~ga!.
movnog realizma. 8 To znai da je npr. kapital opisan u Marxovu
Nietzsche je, dakle, uinio prvi korak u tom pravcu da se pnnclp
individuacije misli sam, van metafizike po~.adine, ~ to tako da se 6 Usp. M. Heidegger, Was heisst Denken?, Tiibingen 31971, str. 68. Usp. i
sve to jest razmatra kao poredak po vnJednostI (Rang:Ord- Nietzsehes Wort 'Gott ist to1', u: Holzwege, Frankfurt am Main 61980, str.
nung) , tako da razlika, a ne zajednitvo, postaje centralm pro- 248.
7 Smrt se ini kao kruta pobjeda roda nad odreenim individuumom i kao da
blem. proturjei njihovu jedinstvu; no odreeni individuum samo je odreeno bie
To je pitanje u kojemu je Heideggerova interpretacija Nietz- roda, kao takvo smrtno (MEW Erganzungsband, Erster Teil, Dietz, Berlin
schea promaila, upravo zato jer nije dovoljn~. u~en .mom~nt 1968, str. 539).
8 I u svjetsko-povijesnoj shematici i u odreenju kategorija politike ekonomije
razlike. Heidegger je ostao pri problemu esencIje I egzls~e~c~~e,
Marx je blii srednjovjekovnom pojmovnom realizmu ,nego nominalizmu, kao
dok je problem individuacije - koji je za Nietzschea odlucuJu.c~ - i empiristikoj i materijalistikoj tradiciji koja se na njega nadovezuje.
ostavio po strani. Nietzsche je tu na neki nain (prema vlastitIm
55
54
;,
Kapitalu realniji od bilo kojeg nacionalnog (engleskog, francu- lutni interes ( 347, primjedba). On dodue prima u sebe taj vii
skog, njemakog itd.) kapitala. Ili drugi primjer: ono to je roba, princip, ali se, kako Hegel kae, u njemu, kao neemu prihvae
on reflektira tako da je za njega ono openito realnije od svakog nom, ne dri (nije uvren, op. V. S.) s imanentnom ivou i
pojedinanog, tako da esencijalno odreenje robe omoguuje svjeinom, te se utoliko moe dogoditi da gubi svoju samostal-
svaku empirijsku robu (u smislu da se tek na temelju esencijainog nost ili da se nastavi vui kao posebna drava ili krug drava
odreenja neto prepoznaje kao roba). To je jedan transcenden- po geografijsko-antropologijskim prostorima, da se trudi u razno-
talni pristup, ne u kantovskom smislu, nego u smislu srednjovje- likim unutranjim pokuajima i izvanjskim borbama - ali da nikad
kovnih transcendentalija i onih koje se nalaze in nuce kod Aristo- vie ne bude na nivou principa.
tela preko jednog, istinitog i dobrog bia (i u tom smislu su jo
vii pojmovi nego same kategorije).
348
347, primjedba (nastavak) Na vrhu svih djelovanja, a time dakle i onih svjetsko-hi-
storijskih, stoje individuumi kao subjektivnosti koje ozbi-
Time se nagOljetava prelaz duha u onaj princip (koji sli- ljuju ono supstancijalno ( 279, primj.). Kao ovim ivo-
jedi iza principa jednog naroda, op. V. S.) i na taj nain stima supstancijalnog ina svjetskog duha i tako nepo-
svjetske povijesti u neki drugi narod (za razliku od onoga sredno identinim s njime, on je za njih same skriven i nije
prethodnoga, op. V. S.), - razdoblje, po kojemu je onaj im objekt i svrha ( 344); oni takoer nemaju njegovu ast
narod izgubio apsolutni interes (i time svoje apsolutno i hvalu u svom suvremenom svijetu (Mitwelt) ... , niti u
pravo, 345, op. V. S.), pa on tada vii princip dodue javnom mnijenju potonjega svijeta (Nachwelt), nego kao
takoer pozitivno prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u formalne subjektivnosti imaju samo kod tog mnijenja svoj
njemu, kao neemu prihvaenom, ne dri s imanentnom udio kao besmrtnu slavu.
ivou i svjeinom, - moda gubi svoju samostalnost, mo-
da se takoer nastavlja, ili se dalje vue kao posebna INDIVIDUUMI U SLUBI Ovdje se naglaava ono to je
drava ili krug drava pa se, prema sluaju, naporno trudi SVJETSKOG DUHA ve reeno u 344: da su indivi-
u raznolikim unutranjim pokuajima i izvanjskim borba-
duumi sUbjekti samo kao oni
ma.
koji empirijsko-historijski ozbiljuju supstanciju svjetskog duha,
kao orue svjetskog duha u njegovu razvoju do sebe sama kao
supstancije-subjekta. Budui da individuumi slijedei svoj vlastiti
SUDBINA PREVLADANIH Prevladani princip, i narodni i interes istovremeno su-djeluju na ozbiljenju (novog principa) svjet-
NARODA onto-Iogiki, koji odreuje je-
skog duha - ali na nesvjestan nain, bez refleksije o potrebama
dan narod kao povijesni narod, duha, bez izravnog, osvijetenog odnosa spram hoda svjetske po-
prevladan je u drugom, viem principu, ili viem stupnju razvoja vijesti - to oni (kao samo formalne subjektivnosti) niti nemaju
svjetskog duha, pa gubi svoje apsolutno pravo ( 345) i apso- ast i hvalu koju ima svjetski duh (kao navlastiti subjekt-supstan-
S druge pak strane, nominalistika kritika Hegela najradikalnije je izvedena cija svjetske povijesti, kako se on objavljuje u svojoj razvijenoj,
kod M. Stirnera, ali svoenje apsoluta na jedinog i na zajednicu jednakih dovrenoj zbilji i ujedno svojoj punoj samosvijesti), nego samo
jedinih obian je pluralizam individuuma, uz odbacivanje svega opeg. To je svoj udio kao besmrtnu slavu u javnom mnijenju (usp. 317)
isti nominalizam u antropologijsko-humanistikoj verziji. suvremenog i potonjeg povijesnog svijeta.
I
56 57
i
i
I
<fi-
Narodi i individuumi u povijesti
58 59
~..
narode javljaju kao barbari. Hegel rabi termin barbari (to POJAM KONKRETNOG u Uvodu Enciklopedije filo-
je za Grke i Rimljane znailo koliko i stranci) mislei time da su (JEDINSTVO OPEG, PO- zofijskih znanosti, tj. u uvodu u
neki narodi nepunopravni sudionici svjetske povijesti samim time SEBNOG I POJEDINANOG) svoj sustav, Hegel odreuje is-
to je njihovo vrijeme prolo, a to ujedno znai da je proao njihov tinu onoga konanog u tome da
moment supstancijalnosti ideje, njihov razvojni stupanj svjetskog se ono prevladava i postaje beskonano, beskrajno. Slijed katego-
duha. I ba zato to je postignut drugi i vii stupanj, moe se rija u Hegelovu sustavu takav je, kao to smo ve pokazali, da je
svjetski duh odnositi prema prolim narodima kao prema barba- svaka sljedea kategorija ujedno istina one prethodne (npr. itavo
rima, tj. oni mogu biti materijal njegove akcije i djelatnosti. podruje bitka nalazi svoju istinu u bIti, a bitak i bit nalaze svoju
istinu u pojmu). Tako su u podruju svjetske povijesti konkretne
ideje ili narodni duhovi ono konano, i svoju istinu i odreenje
nalaze u konkretnoj ideji (podvukao V. S.), kako je ona apsolutna
351, primjedba openitost .
Stoga, u ratovima i sporovima koji iskrsavaju pod takvim Konkretne ideje su takve ideje koje po svojem porijeklu, po
prilikama, moment da su to borbe prizn~j~ (An~r~en svojoj onto-Iogikoj genezi, jesu ono to jesu razvojem, su-nasta-
nung) u pogledu jednog odreenog sadrzaja, sacIDJava janjem i sraivanjem triju momenata: openitosti, posebnosti i
oznaku koja im daje znaenje za svjetsku povijest. pojedinanosti. Konkretno za Hegela nije ovo ovdje, pojedi-
nano, koje jeste toliko koliko ujedno i nije, koje je dakle sluajno,
nego on pod konkretnim razumije sintezu, jedinstvo opeg, poseb-
nog i pojedinanog (lat. concretum dolazi od glagola concresco:
RAT-BORBA Odnos vlseg stupnja u razvoju od con = S i cresco = rasti, te dakle znai s-rasti). Za
ZA PRIZNANJE svjetskog duha, tj. razvoju obi- razliku od toga, neto uzeto u svojoj goloj pojedinanosti, kao
ajnosne ideje, spram nieg
ovo ovdje za perceptivnu svijest, jeste za Hegela zapravo aps-
stupnja odigrava se u ratovima i sporovima koji su u svojoj bit~ traktno. Neto jest tek kada se u njemu nalazi i openito i po-
zapravo borba za priznanje tog vieg stupnja. I u toj borbi, po tOJ sebno i pojedinano; odnosno: rod, vrsta i individuum; ili govorei
borbi za priznanje, dobiva vii stupanj, otjelovljen u jednoj odre- ontologijskom terminologijom: bit (esencija), objavljivanje (koje
enoj dravi, kao odreeni oblik narodnog duha, iskaznicu za je uvijek proces postajanja neega posebnog) i individualna egzi-
ulazak u svjetsku povijest. stencija. Konkretne ideje, tj. duhovi naroda, su dakle one ideje
koje u sebi ukljuuju, sjedinjuju, i openitost i posebnost i pojedi-
nanost, odnosno bit i pojavu ili prirodu neke stvari (koja se grki
izraava u formuli 'L6 'LL ~v dvm = biti ono to bijae, a to je
352
formula za esenciju) i egzistenciju, koja je posredovana esencijom
Konkretne ideje, duhovi naroda, imaju svoju istinu i i pojavom, dakle zbilju.
odreenje u konkretnoj ideji, kako je ona apsolutna ope Imajui u vidu Hegelovu logiku kao onto-Iogiku, odreenje
nitost, - u svjetskom duhu, oko ijeg prijestolja stoje kao neega kao konkretnoga sadri sud, zakljuak i pojam o tome, uz
izvritelji njegova ozbiljavanja, kao svjedoci i uresi (Ziera- pretpostavku da neto jest i zbiva se, da je kvantitativno i kvalita-
te) njegove velianstvenosti. tivno odreeno, da ima svoju mjeru te, uz daljnju pretpostavku,
da je zbiljsko i - u svojoj postavljenosti na sebe kroz jedinstvo
60 61
T I
iI
I
Onto-logika struktura povijesti
Onto-logika struktura povijesti
opeg, posebnog i pojedinanog - nuno. Sve je to sadrano u
rijei concretum. gemeinheit) nego apsolutna openitost (absolute Allgemeinheit).
Apsolutna openitost jest ideja kao jedinstvo opeg, posebnog i
pojedinanog, tj. bitka, biti i pojma (subjektivnog, objektivnog i
KONKRETNA IDEJA U ME Ideja u Hegelovom smislu nije apsolutnog) - ili apsolutni pojam. A apsolutni pojam u mediju
DIJU SVJETSKE POVIJESTI apstrakcija od stvari, koju od historijskog zbivanja, u mediju vremenske jedno-van-drugosti ili
sluajnosti, jest svjetski duh. Dakle, samo sveukupni niz pojedi-
stvari dijeli jaz, gr. XcDgU, pra-
nanosti koji se zaokruuje, sabire u openitosti daje puninu sadr-
zni prostor, kao kod Platona (gdje je ideja, Eloo~, tj. izgled, slika,
izvor onoga to su stvari, a same stvari su slike toga izvora, slike aja openitosti; kada je openitost uzeta sama za sebe, ona je
apstraktna.
te slike); ideja jest konkretna ideja. To znai da je ideja totalno
ontologijsko odreenje neega. I dalje, konkretna ideja - kad se
uzme u obzir cjelokupna logika kao onto-Iogika - jest u stvari ONTOLOGIKA STRUK Hegelova slika u 352: u svjet-
pleonazam, budui da ideja i jest konkretna ideja i da druge ideje TURA I TRAJANJE skom duhu, oko ijeg prijestolja
nema za Hegela. SVJETSKE POVIJESTI (podvukao V. S.) stoje kao izvr-
Konkretna ideja na podruju povijesti kao zbivanja objektiv- itelji ... - pokazuje da je svjet-
nog duha jest narodni duh, a kako je to niz u vremenu i prostoru, ski duh sredite organizacije svjetske povijesti. On je ona organsko-
to Hegel govori u pluralu: Volksgeister, duhovi naroda ili na- -sustavna toka oko koje se vrti svjetska povijest kao povijest
rodni duhovi. Svaki narodni duh jest konkretna ideja sa svim narodnih duhova i njihovih drava. Dakako, svjetski duh zbiljski
svojim onto-Iogikim odreenjima, a ipak povijesno u elementu postaje samo kroz te narodne duhove i njihove drave, koji na-
pojedinanosti, jer s pojedinanou, jedno-van-drugou, poinje rodni duhovi jesu izvritelji, vrioci njegova ozbiljavanja. To s
vrijeme. Kada je u cjelini openitosti, posebnosti i pojedinanosti druge strane znai da svjetska povijest, ma koliko god se odigra-
akcent na pojedinanosti, onda je u pitanju narodni duh, Volks- vala u vanjskosti vremena, kada je jednom dovrena - a to znai,
geist; kada je akcent na openitosti, kada je openitost odluuju kada je apsolutna ideja u obliku svjetskog duha shvatila sebe kao
a, onda je u pitanju svjetski duh, Weltgeist. Otuda tek vremen- supstanciju-subjekt svjetske povijesti - zavrava krug koji je u
ski slijed ili niz jedno-van-drugih pojedinanosti daje openitost vremenu (ba zato jer je on jedno-van-drugost narodnih duhova)
konkretnoga. nevidljiv, i time se konano u svjetskom duhu upotpunjuje onto-Io-
gika struktura objektivnog duha. Ili drugim rijeima: svjetska
Ako, dakle, jednu konkretnu ideju shvatimo s akcentom na povijest je zavrena kad pravo, moralitet i obiajnost izgledaju
pojedinanosti, kao narodni duh, tada je time ujedno miljena tako kako je to opisano u Hegelovoj Filozofiji prava.
jedno-van-drugost, odnosno plur al (pojedinanost moe biti ra-
zumljena samo u pluralu, samo kada je numerika jedinica u
jednoj cjelini). Ako, pak, konkretnu ideju shvatimo u elementu IDENTITET LOGIKOG U primjedbi uz 33, u kojemu
povijesti, kao svjetski duh, tada je dominantna openitost i postoji I HISTORIJSKOG je rije o podjeli Filozofije pra-
samo singular - svjetski duh. Zato Hegel u 352 kae: u konkret- va, Hegel daje objanjenje nekih
noj ideji, kako je ona apsolutna openitost, tj. svih daljnjih, iz- termina koje na tom mjestu upotrebljava:
vanjskih veza razrijeena openitost, a to je - svjetski duh. Poje-
dinani narodni duhovi jesu momenti apsolutnog konkretnog, koji
Da jedna stvar ili sadraj koji je postavljen tek prema svom
se zove svjetski duh. I stoga Hegel ne kae samo openitost (All- pojmu, ili kakav je o sebi, ima lik neposrednosti ili bitka, pretpo-
stavlja se iz spekulativne logike; drugo je pojam koji je u obliku
62
63
T
anto-logika struktura povijesti I
I anto-logika struktura povijesti
pojma za sebe; ovaj vie nije neto neposredno (nego je posredo- stvo naposljetku temelji na onto-Iogijs.koj strukturi objektivnog
vana neposrednost, op. V. S.). duha, koji se pak temelji na spekulativnoj logici.
Ovaj tekst znai upravo to da se u Filozofiji prava radi o .
ontologijskoj, spekulativno-logikoj strukturi objektivnog duha, FILOZOFIJA PRIRODE I Sada nam se pokazuje sljedee:
tj. o njegovoj podjeli na apstraktno pravo, moralitet i obiajnost FILOZOFIJA DUHA JESU filozofija prava jest aplikacija spe-
- pri emu apstraktno pravo ima lik neposrednosti ili (u logikom ANEKS LOGICI KAO kulativne logike na objektivni duh,
smislu) lik bitka, moralitet ima lik posrednosti ili refleksije u sebi, ONTO-TEO-LOGICI a filozofija povijesti jest aplikaci-
tj. lik biti, a obiajnost je posredovana neposrednost i javlja se ja te aplikacije na historijski odre-
kao pojam, kao apsolutna openitost ili obiajnosna ideja koja u en medij ozbiljenja objektivnog duha. To je vano imati u vidu
sebi sadri i momente bitka i momente biti, i to u kruni objektiv- kako bismo razumjeli da se svaki Hegelov pojam mora dovesti u
nog duha, tj. u dravi. Hegelova je logika dakle onto-logika i stoga cjelinu sustava i, dalje, da taj sustav poiva na ideji o sebi i za
govorimo o onto-logikoj strukturi objektivnog duha. Dijeljenje sebe, ideji u obliku logosa kojim se bavi logika, koja nije samo
na pravo, moralitet i obiajnost tono odgovara podjeli spekula- logika u smislu jedne subjektivne logike, jo manje jedne formalne
tivne logike na bitak, bit i pojam. logike, nego je onto-Iogija, i ne samo onto-Iogija, nego - onto-teo-
Ali ovdje nije rije o apsolutnoj ideji kao takvoj, o sebi i za -logija.
sebe (za apsolutnu ideju kao takvu zna tek filozofija), nego je Filozofija prirode i filozofija duha jesu aplikacije spekulativne
rije o apsolutnoj ideji kako je ona u historijskom vremenu krono- logike. To se ne pokazuje samo u objektivnom duhu nego u svim
logijski fiksirane jedno-van-drugosti ili sluajnosti - ali tako da je podrujima filozofije duha. Naprimjer u filozofiji apsolutnog duha:
u taj medij vremenitosti uao moment stukturiranosti, tj. stupnje- predavanja iz estetike (Hegelova Estetika) jesu aplikacija spekula-
vitosti razvoja u svijesti o slobodi svjetskog duha. tivne logike (ili onto-Iogike, tj. onto-teo-Iogike) na apsolutni duh
Zato Hegel dalje u primjedbi uz 33 kae ovako: Podjela se - opet u vremenu, u povijesnom razvoju, u oslobaanju koje tee
takoer moe smatrati kao historijska prednajava dijelova ... .
od arhitekture do poezije (tzv. rodovi umjetnosti). Tako je i s
predavanjima iz filozofije religije, gdje se opet u historijskom
Ako je naime logiki, dakle u strukturi bitak-bit-pojam, dana mediju, od politeizma Orijenta do monoteizma germansko-kran
struktura objektivnog duha, moe se ta logika struktura gledati skog svijeta uspostavlja aplikacija spekulativne logike na apsolutni
i u historijskom slijedu, jer se po svom principu poklapaju historija duh, a ovaj gledan u vremenu jest povijest religije (to je ono o
i onto-Iogika objektivnoga duha. Konkretne ideje u obliku narod- emu radi Hegelova Filozofija religije).1 Jednako je tako i filozofija
nih duhova, koje svoju istinu i odreenje imaju u apsolutnoj aplikacija spekulativne logike na apsolutni duh, a aplikacija te
openitosti, u svjetskom duhu ( 352), iz kojih se dakle sastoji aplikacije jesu Hegelova predavanja iz povijesti filozofije (njegova
svjetski duh, historijski idu istim putem kao to ide i onto-Iogika Povijest filozofije). Svugdje je pri toj aplikaciji aplikacije odluu
podjela objektivnog duha: ponajprije se izgrauje apstraktno pra- jui onaj moment koji proizlazi iz temporalno-historijskog ele-
vo, pa moralitet, pa obiajnost. menta u kojemu se zbiva, sa zajednikom zavrnom tezom - da
Tako e se iz onto-Iogike strukture objektivnog duha nadati je logiko i historijsko na kraju krajeva identino.
i podjela svjetske povijesti. etiri svjetsko-historijska carstva,
l Hegelov spis Dokazi o tubitku bojem dugo je vremena bio smatran poseb-
koja Hegel spominje u 352, jesu zapravo etiri stupnja u razvoju nim dijelom Filozofije religije. Meutim, filologijski i hermeneutiki stroga
svjetskog duha do samosvijesti o slobodi, tj. do njegova pojma. lektira pokazala je da spomenuti spis pripada Hegelovoj logici, a ne Filozofiji
i
Otuda se podjela na orijentalno, grko, rimsko i germansko car- I religije.
I
64 I
I
65
I
1-
o LOGIKOM I mSTO
Onto-Iogika struktura povijesti
je, nego je unutranja logika samog tog sadraja, tj. kapitala. denvatzvna teza s obZIrom na fundamentalnu tezu historijskog materijalizma iz
P!'edgovora za Prilog kritici politike ekonomije, koji govori o nastanku odree
3 Bilo bi dakle izopaeno smatrati (kao to to ini Engels) da se razvojna linija nih ~dn~s.a u proizvodnji na. bazi r~oja i razvijanja nivoa proizvodnih snaga.
kapitala zbiva u smislu: ono to je jednom u vremenu nastalo, mora s vremenom (In~~e ~1 IZgledalo da Marx Ima dVlj~ zasebne koncepcije povijesti: koncepciju
i nestati. Time bi se Marxa tumailo u, njemu neprimjerenom, duhu historici- P?VljeSt1 k~o neprestane borbe klasa l koncepciju povijesti kao odnosa proizvod-
zma. mh snaga l odnosa u proizvodnji.)
66 67
T
Onto-logika struktura povijesti I Onto-logika struktura povijesti
uspostavljanje apsoluta, svjetskog duha, a kod Marxa je na. djelu kao uzajamno djelovanje dvaju carstava (usp. MEW 25, Dietz,
destruktivna dijalektika, tj. ukidanje apsoluta, u ovom sluaju ka- I I
Ber~n 1964, str. 828).6 .
pitala. Put Hegelove misli ide od niza narodnih dU~lOV~ ka~. izraz~ To je prvi i vjerovatno jedini od danas poznatih imena u
stupnjeva u razvoju svjetskog duha do poklapanja histonJskog I filozofiji shvatio G. Lukks u Povijesti i klasnoj svijesti, govorei
logikog u svjetskom duhu, iji je posljednji stupanj kransko-ger o funkcionalnoj mijeni historijskog materijalizma (ali s druge
manski svijet, i tu je uspostavljanje apsoluta. zavreno. S .aspek~a strane, kako mu s pravom prigovara J. R6vai, on sup onira egzi-
itavog njegova sustava, taj put ide od Logike, preko Filozofije stenciju jednog identinog subjekt-objekta cjelokupne povijesti, a
prirode do Filozofije duha" u ~oj~j je ~?mpletni sus!av za~ren - to bi bila radnika klasa). Taj je problem donekle naslutio i H.
i onda poinje ispoetka. Sto Je filozofija, t? se moze. zn~tI saI?;0 Marcuse u svojem prikazu sovjetskog marksizma. Kod E. Blocha,
tako da se cijeli sustav proe ponovo od Logike do kraja FIlozofije ipak, dijalektika je jedno kozmiko zbivanje koje ukljuuje i antro-
duha. (Zato Hegel tako malo govori o filozofiji u svojoj Enciklo- pologiju, te se tu radi o jednom klasinom metafizikom sustavu. 7
pediji filozofijskih znanosti.)
Marxova destruktivna dijalektika temelji se na kapitalu kao MEDIJ ZBIVANJA Dok je, dakle, kod Hegela dija-
supstanciji-subjektu novovjekovnog zbivanja. O~. poka.zuje ?a ~e MARXOVE I HEGELOVE lektika izgradnja cjeline (svjet-
ta supstancija-subjekt zapravo otuena supstancIJa-subJekt,. Jer ~e DIJALEKTIKE skog duha), kod Marxa je dija-
bit kapitala (kao i bit novca, bit robe I~d.) - rad. KapItal Je lektika razgradnja, razaranje cje-
apsolutan za jednu odreen~ epoh~, o~ Je apso.lut.. kapIt.alskog line (kapitala) - uz prethodnu izgradnju te cjeline. Tri knjige
naina proizvodnje. DijalektIka kapItala Je ~stvaI?- dIJa.lektIka ~a~ Kapitala - koje sadre: prva knjiga proces produkcije, druga pro-
da samo ne u tom smislu da bi rad tu bIO pn sebI, u svoJoJ ces cirkulacije kapitala, trea cjelokupni proces kapitala - daju
dij~lektici, nego on dodue jest u svojoj dijalektici - ali tako da dijalektiku izgradnje cjeline kapitala, konstruktivnu dijalektiku, i
je on sam u obliku kapitala, u svom drugobitk~. Rad uOfe i im~ kroz tu konstruktivnu dijalektiku cjeline ujedno i destruktivnu
dijalektiku samo u svom drugobitku. I ~ad. s~ ~ d.~go?Itka. vr~tI dijalektiku samoga kapitala. Destruktivna dijalektika ustvari znai
u sebe, onda je rad sam o sebi (tj. kontmU1ram, mCIm IZVanjskim prevladavanje kapitala kao drugo bitka rada.
ograniavani razvoj proizvodnih snaga rada). Ali za taj rad sam
Medij u kome se odvija Marxova dijalektika jest historijski
o sebi vie ne vai destruktivna dijalektika, zapravo, uope vie medij, a ne sustav kao kod Hegela. 8 Hegelov sustav se kod Marxa
ne vai dijalektika. 5
Ona vie ne vai jer u uzajamnom djelovanju carstva slobo- 6 Budui da u tom uzajamnom odnosu nema sinteze, Adorno to naziva nega-
de i carstva nunosti, slobodnog i radnog vremena, vie tivnom, dvolanom dijalektikom, to je besmisleno jer takve dijalektike
nema. Dijalektika jest u tome da se neprestano prevladava protuslovlje, a ovdje
djelatnosti i materijalne aplikacije te vie djelatnosti, eksperi-
se radi samo o uzajamnom djelovanju carstva slobode i carstva nunosti -
mentalne znanosti, kakva je industrija, i znanosti koja je svrha i to Marx naziva pravom povijeu, za razliku od pretpovijesti u kojoj djeluje
samoj sebi - nema vie tri ~ego sam? dva ~ana, i to vie nije. ~i dijalektika, tj. ukidanje i prevladavanje.
jalektiki odnos nego uzajamno djelovanje. Rad se konstztUlra 7 Usp. Habermasov lanak Philosophische Profile u kojemu on vri paralelu
Blocha i Schellinga i s pravom naziva Blocha marksistikim Schellingom (u
5 Isto tako, kada se paljivo itaju Marxove Grundrisse, onda se vidi da itava Theorie und Praxis, Luchterhand, Neuwied, Berlin 1963, str. 336-351).
dijalektika poinje tek onda kada se rad javlja u svom i~~o~ ob!ilcu, a taka~ 8 Marx nema, naprimjer, najprije jednu tehno-logiku, pa onda, umjesto speku-
se (u smislu troenja radne snage, kao apstraktna kategoTIJa) Javlja tek s kapI- lativne filozofije prirode, jednu tehno-logiku prirode, niti ima vraanje iz tehno-
talskim nainom proizvodnje. Tek tu za Marxa poinje svjetska povijest, dok -logike prirode u, prvo, tehno-logiku rada kao kapitala, pa onda, zavrno, u
su se prethodno zbivale samo parcijalne, nacionalne povijesti. rad sam u njegovoj tehno-logici. .
68 69
~
'P_o
reducirao tako da su Logika, Filozofija prirode i Filozofija duha Pr~m.a t~~u, Marxo~ historijski materijalizam ima epohalno
v
(graansko drutvo) ule dijelom u odreenja proizvodnih snaga znacenJe l ~rlJ~dnost: on je kritika eksplikacija jedne odreene
a dijelom u odreenja odnosa proizvodnje (u tzv. ekonomijsku epohe (~~plt~lizm~), a ujedn? i k?tik~. eksplikacija cjelokupne
bazu) , dok su momenti objektivnog duha - pravo, moralitet i p.retp.oVlj~StI (svih p~etkapltals~h nacma proizvodnje) koja je
drava - kao i momenti apsolutnog duha - umjetnost, religija i p~re~IVa~je. epo.~e .kapltala. Utoliko onda vie nije mogue pri-
filozofija - postali oblici ideologije, oblici nadgradnje. mjenjIvatI histonjski materijalizam na komunizam.
10 K. Marx, Kapital III, MEW 25, Dietz, Berlin 1964, str. 828; usp. i Theorien prosI reno Izdanje, Globus, Zagreb 1987, str. 76, 152-156, 299-300 i dalje.
ilber Mehrwert, MEW 26.2, Dietz, Berlin 1967, str. 110, 111 (gdje se govori o 12 Odavde nije teko uvidjeti da Marx nije mogao napisati nikakvu shema tiku
produkciji radi produkcije). nekog budueg drutva. Kod njega nema nikakva budueg drutva, niti je o
70 71
r - - - - ..
'p
72 73
l
Onto-logika struktura povijesti Onto-logika struktura povijesti
Dakle, kod Hegela duh nije shvaen kao neka apartna veli- gulativnu sferu spoznavanja, koja svaku faktiku spoznaju unapri-
ina koja ui izvan svijeta, on nije neko bie meu drugim biima. jed usmjerava kao spoznavanje unutar neke cjeline koja kao takva
Duh je kretanje svoje djelatnosti, a kretanje te djelatnosti odre- ne mora biti tematizirana, ne mora biti poseban predmet ni istra-
eno je njegovom svrhom, tj. time da sebe apsolutno zna15 i time ivanja ni iskazivanja. (U regulativnu sferu spada ideja svijeta u
svijest o sebi, svoju svijest, oslobodi od oblika prirodne neposred- cjelini, dok u konstitutivnoj sferi uvijek imamo posla s ovim ili
nosti i doe k samome sebi. Duh dolazi k sebi tek u putu, tek u onim isjekom svijeta.) Konstitutivnu sferu ini: osjetilno iskustvo,
kretanju (ovo kretanje, put, bolje izraava njem. rije Bewe- koje se sastoji od afekcija stvari o sebi; zatim, naela zora a
gung, nastala od rijei Weg to znai put), koje je krug od priori - prostor i vrijeme, koji sreuju iskustvo i tako omoguuju
neposrednosti prema posrednosti i od posrednosti prema posredo- spoznaju u kaosu elemenata iskustva; te konano, razumske kate-
vanoj neposrednosti. Znanje o nekoj stvari jest na kraju krajeva gorije (dvanaest kategorija, koje se dijele po kvalitetu, kvantitetu,
znanje same stvari o sebi (ne slika o stvari) ili: supstancija-subjekt relaciji i modalitetu), ija je primjena samo empirijska, jer one
(forma duha je znanje, a materija je duh kako se tom znanju nikada ne transcendiraju k stvari o sebi, nego su transcenden-
prua). Duh koji se pojavljuje, pojavljuje se na kraju kao znanje talne s obzirom na iskustvo te dakle omoguuju iskustvo. Svako
o sebi. Drugim rijeima: znanost o duhu konstitutivna je za duh nae spoznavanje poinje s iskustvom, ali ne zavrava u iskustvu,
sam. nego trai primjenu naela zora a priori (prostor i vrijeme) i
Kada bi nam se stvari u svojoj neposrednosti pruale takve kategorija na to iskustvo. Otuda je Kantov nazor empirijski reali-
kakve jesu, a mi samo sreivali neposredne datosti, onda ne bismo zam i transcendentalni idealizam.
znali to su stvari same, nego bismo uvijek imali posla s naom Za Hegela stvar o sebi, o kojoj Kant zna samo da je izvor
sreujuom djelatnou - shvatili mi tu sreujuu djelatnost kao afekcija, nije nita drugo nego centar kompletne imanentne sfere
transcendentalne uvjete spoznavanja, poput Kanta, ili pak kao empirijskog i transcendentalnog - to je duh, apsolutni duh. Ono
ekonominost sreivanja injenica, poput empiriokritici2ma ili po- s ime se i prostor i vrijeme i razum susreu u afekcijama, jest
zitivizma bilo koje vrste. 16 um sam; u historijskom mediju to je duh i kretanje djelatnosti tog
duha, tj. duh sam. Prema tome, otpada stvar o sebi, te duh
HEGELOVA KRITIKA Hegelov tekst iz 352 ujedno je sebe prepoznaje u drugom. On se oslobaa svog oblika neposred-
KANTOVE STVARI O SEBI kritika Kanta i kritika empiri- nosti, empirijske datosti, i dolazi k samome sebi, tj. do svoje
zma ; empirizrna kako je on dan posredovane neposrednosti.
. i Hegelu poznat od Lockea, preko Berkeleya do Humea, i tran-
scendentalnog idealizma kako je poznat od Kanta.
KATEGORUE I SHEME Budui da je duh dogaanje, a
U Kritici istog uma Kant razlikuje konstitutivnu sferu spozna- HEGELOVE EKSPLIKA ne neto to se dogodilo - bilo
yanja, koja neposredno sudjeluje u naoj faktikoj spoznaji, i re- CIJE POVIJESTI u smislu ens creatum, bilo u smi-
15 Otuda kod Hegela nema - kao kod Aristotela - podjele na praktiku, poie- slu kreatora koji kao nepokre-
tiku i teorijsku filozofiju. nuti pokreta (Aristotel) stoji na poetku - duh je sam svoje
16 U pismu Kugelmannu Marx istie da bi svaka znanost bila suvina kada bi
vlastito kretanje. I zato svjetska povijest nije kaos, nego kosrnos,
se u pojavnom obliku neposredno javljala bit onoga to jest. Stoga je znanost i isto tako prolazi stupnjeve razvoja od neposrednosti (prirodne
uope mogua samo tako da preko pojave prodire k onome to se u pojavi neposrednosti, prirodne svijesti), preko posredovanosti do posre-
pojavljuje. dovane neposrednosti. Taj razvoj svjetske povijesti oituje se u
74 75
Onto-logika struktura povijesti Onto-logika struktura povijesti
etiriprincipa u kojima je, u prvom, duh u neposrednom obliku, razini, prisutna je i kod Marxa (to ga navodi na bavljenje etnogra-
u drugom, duh u posredovanju za sebe, u treem, duh u svojoj fijskom i etnologijskom literaturom Morgana, Pheara Lennana
18 ' ,
posredovanosti kao apstraktna openitost i, u etvrtom, duh o Lubbocka i dr.). To je shema: pra-komunizam, klasno drutvo,
sebi i za sebe u svojoj posredovanoj neposrednosti, tj. duh koji komunizam - kao vraanje na supstancijalnost, ali supstancijalnost
se vratio samome sebi. koja u sebi sadri subjektivnost u svemu bogatstvu materijalnih
odreenja zadobivenih u posredovanju. Ili drugaije reeno: pret-
Dakle, Hegel iz prirode duha, koji jest tako da je kretanje
historija, koja se dijeli na prethistoriju u obinom smislu rijei i
svoje djelatnosti, deducira njegove etiri etape, etiri principa:
na prethistoriju kao klasno drutvo, i prava historija, koja tek
neposrednost ili supstancijalnost, subjekt, objekt - tj. oboje kao
poinje s komunizmom. 19
posredovano st - i, konano, posredovanu neposrednost ili sup-
stanciju koja je subjekt, odnosno, subjekt koji u ukinutom obliku Otkuda ta zajednikost Marxa i Hegela (zasigurno se ne radi
ukljuuje supstanciju. naprosto o preuzimanju dane Hegelove shematike ispunjene ne-
etiri carstva: orijentalno,
U svjetsko-historijskom mediju to su kim drugim sadrajem)? Marx je - kao aristotelovac, a to znai
grko, rimsko i germansko. Orijentalno carstvo je tamo gdje je kao metafiziar, tj. kao filozof Gednako i tamo gdje se odrie
duh u svojoj neposrednosti, grko gdje je u svojoj subjektivnosti, filozofije) - razumio da biti znai biti ono to bijae, to ti en
rimsko gdje je u svojoj apstraktnoj openitosti kao subjekt vis-a- einai. Biti ono to bijae odreenje je esencije (esse essentiae),
-vis objektivnosti (koja izgleda kao da je naputena od duha, dok se u tradicionalnom shvaanju biti odreuje kao bitak u
kako kae u 353) i germansko-kranski svijet u kojem se duh smislu egzistencije (esse existentiae). Na kuriozni se nain u Pari-
iz svoje posredovanosti vraa natrag u svoju neposrednost, tj. u kim rukopisima, u opisu treeg momenta komunizma, obnavlja
svoju supstancijalnost, dakle u svom znanju i openitosti nije vie tradicionalna definicija boga u pomirenju esencije i egzistencije,
podvojen izmeu onoga za sebe i onoga to je 0 sebi (objek- jer definicija je boga da je njegova bit u tome da jest. 20 Taj dio
tivno), nego je prevladavanje neposrednosti i posrednosti u posre- Parikih rukopisa zapoinje Marx stavom da sam komunizam ini
dovanoj neposrednosti. isto to i sva dosadanja povijest, naime opet prolazi tri stadija:
neposrednost - sirovi komunizam (egalitarizam), zatim posredo-
Sve ovo moe se drugaijim rijeima izraziti ovako: neposred- vanost - komunizam u kojem je na djelu odumiranje politike
nost ili supstancija = teza, subjekt i objekt = antiteza, posredo- moi i ostvarenje demokracije, te konano neposredna posredova-
vana neposrednost = sinteza. Odnosno: neposrednost ili supstan- nost - komunizam u kojem je humanizam = naturalizam i na-
cija = afirmacija, subjekt i objekt = negacija, posredovana nepo- turalizam = humanizam, u kojem je rijeeno protuslovlje esencije
srednost = negacija negacije.
Djelatnost, kretanje duha odvija se u krugu. Krug je simbol 18O metafizikoj pozadini temporalne strukture Marxove tehno-logike usp. na
lanak Zadaa, horizont i vrijeme drutvene kritike, u knjizi Praksa rada kao
duha 17 , i to tako da je na kraju kruga duh sebe ponovno primio znanstvena povijest, drugo izdanje, posebno str. 54-58.
kao supstanciju, ali samosvjesnu supstanciju, tj. kao SUbjekt.
19 Engels II Porijeklu porodice, privatnog vlasnitva i drave takoer ima takvu
shemu tumaenja povijesti (vezanu posebice uz studij i lektiru Morgana i Bac-
ANALOGIJA S MARXOM Takva dijalektika shema, u ko- hofena) u kojoj lui: u neposrednosti divljatvo i barbarstvo, u posredovanosti
joj je razvoj svagda obnova, civilizaciju, koja se dijeli na dva dijela - na civilizaciju kao klasno drutvo i na
civilizaciju kao besklasno drutvo.
aktualiziranje, konkretizacija onog primarnog (prolog) na vioj
20 Usp. znaenje generatio aequivoca u Parikim rukopisima (MEW Ergan-
17 Krug je egzistencija duha; otuda i Hegelov naslov: Enciklopedija. zungsband, Er~ter Teil, Dietz, Berlin 1968, str. 544-546).
76 77
tt'
Onto-logika struktura povijesti
I: Onto-logika struktura povijesti
i egzistencije, individuuma i roda, slobode i nunosti, u kojem su, razumije realiziranu Hegelovu filozofiju, a kako je Hegelova filo-
ukratko, pomiren a sva protuslovlja (usp. MEW, Ergam;ungsband, zofija vrhunac filozofije, to je ujedno realizacija filozofije uope. -
Erster Teil, Dietz, Berlin 1968, str. 533-536). Na mjesto filozofije, u njenoj realizaciji, stupa zbilja, koja se sa
Koliko god se Marx trudio da empirijski istrauje pojedine svoje strane gura, tiska da doe do smisla (kako Marx kae
pretkapitaiske formacije, epohe koje su prethodile kapitalskom u Zur Kritik der RegeIschen Rechtsphilosophie. Einleitung, MEW
nainu proizvodnje, sva ta empirijska istraivanja (koja ga dovode 1, Dietz, Berlin 1958, str. 386). To je znanstvena zbilja, a znan-
do konstatiranja posebnog naina proizvodnje, kojega naziva a- stvena zbilja je pravi subjekt itavog Zbivanja. Dakle, na mjesto
zijatskim nainom proizvodnje) noena su shematikom koja tek svjetskoga duha stupa znanost kao paradigmatiki oblik proiz-
moe objasniti to je komunizam - da ovjek bude ono to ve vodne snage rada.
uvijek bijae, da bude aktualno, tj. u zbilji ono to je u svojoj
potenciji, po svojoj mogunosti, da razvije sve svoje proizvodne Od Pisma ocu (1837) i Predradnji za disertaciju, Marx insistira
snage, da razvija bogatstvo svih svojih moguih odreenja itd. To na mundanosti, svjetovnosti filozofije: filozofija mora postati svje-
znai da se bez ontologijske strukture, bez pojmovnog para esen- tovna, svijet mora postati filozofian (usp. MEW Erganzungs-
cije i egzistencije uope ne moe razumjeti materijalistiko shvaa band, Erster Teil, Dietz, Berlin 1968, str. 326-330), to se onda
nje historije. Drugim rijeima, ono se ne moe razumjeti bez konkretizira kao: filozofija se ne moe ukinuti a da se ne ozbilji,
Aristotela, a niti bez Platona; Platonov idealizam u osnovi je ona se ne moe ozbiljiti a da se ne ukine (usp. Zur Kritik der
Marxova historijskog materijalizma. RegeIschen Rechtsphilosophie. Einleitung , MEW 1, Dietz, Berlin
1958, str. 384). Motor pak tog ozbiljenja-ukidanja jest proletarijat.
Odluujua razlika izmeu Marxa i Hegela moe se sada izra- Zato? - Zato to je proletarijat (razumljen ne u empirijskom
ziti ovako: dok je kod Hegela duh onaj koji u institucijama sebe smislu) za Marxa maksimum posredovanja, to za njega znai
prepoznaje i tako zna, kod Marxa - uslijed onoga to naziva toliko koliko drugobitak, ili toliko koliko otuenje.
realizacijom filozofije - subjekt je sama zbilja (Wirklichkeit) Proleter je otueniji od feudalnoga kmeta i od antikoga roba
koja je dola do sebe. 21 Otuda je za Hegela mjerodavna filozofija, (to se, naravno, moe razumjeti samo ako se zna to Marx misli
konkretno u ovom sluaju, filozofija duha, i dalje, filozofija objek- pod otuenjem), jer su rob i kmet jo uvijek vezani za neto, dok
tivnog duha koja svrava sa svjetskom povijeu, s filozofijskim najamni radnik vie nema nita drugo nego svoje okove, kako
razmatranjem svjetske povijesti, dok je za Marxa mjerodavna po- kae u Manifestu komunistike partije22 Na drugome mjestu, u
zitivna znanost: Mi poznajemo samo jednu jedinu znanost, zna- Prilogu kritici Regelove filozofije prava. Uvod, Marx govori o
nost povijesti (Die deutsche Ideologie, MEW 3, Dietz, Berlin proletarijatu kao olienju gubitka svega ljudskoga - i zato da bi
1959, str. 18). se oslobodio, mora proletarijat osloboditi itav proces, tj. oslobo-
Meutim, jedna jedina znanost - gledana s obzirom na po- diti konkretno drutvo. A to je miljeno upravo onako kao to je
sebne, specijalne, empirijske, pozitivne znanosti - jednako je tako za Hegela priroda olienje drugobitka ideje, i samo kad se duh
spekulativna kao i Hegelova filozofija. Tu znanost Marx ne uzima totalno izgubi u svom drugobitku, kad potpuno ue u prirodu,
u prosjenoj predodbi znanosti, nego pod znanou povijesti tad postoji ansa da se rodi duh (ne u kauzalno-genetikom, evo-
78 79
anto-logika struktura povijesti
jezik, onda bi ovo produb1jivanje u sebe bilo izvreno kod Hegelu do Marx! Jer, dok Hegel insistira na filozofijskom razumi-
Smitha u shvaanju rada kao bEti nacionalne ekonomije; tu je rad jevanju svega to jest, Marx insistira na ukidanju i realizaciji filo-
razvijen do apstraktne openitosti - te se kao takav nalazi u svim zofije u samoj smislenoj zbilji. Njegova intencija nije samo da
kategorijama nacionalne ekonomije - i time do beskonane su- otkriva smisao u onome to jest, nego da ono to jest samo sobom,
protnosti spram objektivnosti koja je, time, isto tako naputena neposredno ima smisao. Drugim rijeima: od rada pojma postaje
od - rada. To znai da je itava sfera nacionalne ekonomije ona pojam rada, i filozofijska struktura Marxove misli (koje on nije
sfera u kojoj rad jest u otuenom obliku (otueni rad), da je to svjestan), za razliku od filozofije rada, jest tehno-logika rada, koja
polit-ekonomijsko stanje (ili nacionalno-ekonomijsko stanje, ukljuuje znanost te je paradigmatiki rad - znanstveni rad.
kako kae u Parikim rukopisima 1844, u duhu njemake tradicije Da bi se, dakle, razumjela realizacija filozofije i njeno uki-
tog naziva) u kojemu je s jedne strane rad, a s druge strane danje, mora se svagda imati na pameti da je u ukinutom obliku
kompletno posredovanje rada kroz najamni rad i kapital. Kapital realizirana filozofija. 24 Zbog toga nije udno da Marx mislei da
u svojoj biti nije nita drugo nego nagomilani rad, a najamni govori empirijskim jezikom pozitivne znanosti, govori jezikom
rad je princip subjektivnosti rada, onoga nasuprot objektivnosti Aristotelove metafizike, tonije, metafizike od Aristotela do He-
samo u sebe postavljenog rada, koji nije uao u cjelinu, nije kao gela. 25
cjelina prepoznat, nego se izgubio u nacionalno-ekonomijskom
odreenju. 24 Tek kad se sve to ima u vidu, moe se razumjeti i poznati Lenjinov stav da
marksisti, pedeset godina nakon smrti Marxa, nisu razumjeli Kapital jer nisu
I stoga komunizam nije nita drugo nego vraanje tog rada iz itali Hegela, kao i Engelsova tvrdnja da Marx nije nikada bio hegelovac,
njegova nacionalno-ekonomijskog oblika u njemu primjereni unato uvjeravanjima da je on poeo kao idealistiki filozof.
oblik. Otuda slijedi kritika nacionalne ekonomije, ali isto tako i
25 Bilo je pokuaja da se to osvijetli u razliitim studijama koje historijski
kritika nacionalno-ekonomijskog stanja23, tj. realiteta graan utvruju veze i odnose literarne prirode izmeu npr. Aristotela i Marxa (u
skog drutva ili, kao to e kasnije rei, kapitalskog naina proi- smislu pronalaenja stavova koje je Marx prihvatio itajui Aristotela). Ovdje
zvodnje i svih njegovih odnosa - koja kritika radi na spoznavanju se, meutim, ne radi o takvom pokuaju (koji moe biti u pravu, ali da ne
i imanentnom ukidanju-prevladavanju otuenog oblika rada. U- pogaa ono bitno), nego o tome da se u specifino Marxovoj tvorbi pojmova
kidanje samootuenja, tj. proces vraanja rada k sebi samomu, prepozna filozofijska, tj. metafizika struktura njegove misli, posebice tamo
gdje Marx naputa filozofiju, gdje je prevladava, gdje je ukida kao filozofiju.
Analogno tomu se i kod Nietzschea, tamo gdje govori o prevladavanju osebi
23 Usp. Marxovo pismo Lassalleu, 22.2.1858. (MEW 29, Dietz, Berlin 1963, nog carstva vrijednosti, radi o uvlaenju transcendentnog carstva vrijednosti
str. 550) u zbiljski proces ivota.
80 81
r------
83
82
anto-logika struktura povijesti anto-logika struktura povijesti
Drugim rijeima, potrebna je kritika svega to jest?-8, u svim njenim jedna beskrajna vrtnja jednog te istog iz .~ojeg .te iezla sva~.a
aspektima, da se uspostavi ono to u svemu tomu doista jest na artikulacija. Ako je kod Hegela u sustavu dl]alektIcke konstrukclJe
djelu, ili kako Hegel kae, to se kree u svojoj djelatnosti - a to sve nalo svoje mjesto u cjelini, tj. sve ostalo onako kako jest, ali
je rad sam. je dobilo svoje spekulativno osvjetljenje i osmiljenje, kod Marxa
nita (od onoga to je nastalo diobom rada) nema svoje mjesto u
Marxova misao kao kritika je misaono prireivanje jedne zbilje jednostavnom odreenju rada, nego je u procesu dijalektike de-
u kojoj nema mjesta za fundamentalnu diobu rada, a time ni za strukcije. Sve je u odumiranju i nestajanju, pa je sve preinaeno
diobu intelektualnog i manualnog rada, niti za diobu radne djelat-
(ukinuto i ujedno ozbiljeno )32 - u jedno te isto, u radni proces kao
nosti na theoria, praxis i poiesis (ime se ujedno skida s dnevnog
reda Aristotelovo fundamentalno dijeljenje znanosti na teorijske, apsolut.
praktike i poietike), jer je sve sjedinjeno u organizaciji rada
Ukoliko, dakle, hoemo ozbiljno shvatiti Marxa, onda moramo
samog, rada s onu stranu njegove diobe. 29 sve ono to je kod njega reeno uzeti s jednakom ozbiljnou, a
84 85
Onto-logika struktura povijesti
Onto-logika struktura povijesti
~o naposljetku znai da moramo na sebe primiti uniformnost svi-
jeta rada kao svoju misaonu zadau. 33 socijal-demokratski program u Gothi, tj. u njegovoj Kritici Got-
skog programa).
Meutim, za dananje stanje miljenja karakteristino je da se
Dakle opet se radi o jednom paradoksu: Marx je pobijedio
Marxa. vi~e ne .uzi~a t~k~ ozbiljno d~ bi se njegovu misao nastojalo
tamo gdje naizgled nije uzet ozbiljno, a tamo gdje je naizgled uzet
~aZUI~je~1 ~ njemm bumm momentIma. Umjesto toga, na djelu
ozbiljno, ljudi su dalje od njega nego to su bili u njegovo vrijeme.
je, pnmjence u tzv. rea1nom socijalizmu, uglavnom ovakvo ili
Naravno, da bi se to razumjelo, treba vidjeti da je Marxov program
o~?kvo rev.idiranje sri Marxova nauka, tj. kritike politike ekono-
~evol~cionarna destrukcija epohe kapitala u realizaciji filozofije
~je, u ~ID1slu ob~rava~ja .kapitalskog odnosa i njegovih katego-
I da je to proces koji u sebi Ukljuuje preobraaj cjeline jedne
nja - .ali pod novIm nazlvljem. 34 Otuda se onda izvode zakljuci
povijesne epohe, u kojem dakle nema naglih prekida.
k?k~ je Ma~ova misao utopijska jer se njegov program nije
mgdje ostvano. Dvije su tendencije u suvremenom svijetu indikativne: i poli-
tika ekonomija i sociologija u svojim zbiljskim rezultatima tendi-
S druge strane, meutim, nijedan od ozbiljnih mislilaca dana-
raj~ k onome to bismo mogli nazvati naukom o organizaciji,
njice ne negira da ~e svugdje u svijetu etablira apsolutni svijet
kOja spada u nauku o radu kao cjelini svega to jest (iji drugi
apsolutnog rada (nazIvao se taj rad bit tehnike ili nekako dru-
d~o je.tehnologika, tehnologijsko razumijevanje odnosa meu lju-
gaije), da su odnosi meu ljudima podreeni rastu proizvodnih
?Im~ I tehnologijsko razumijevanje odnosa ovjeka prema prirodi
~na~a i da je ~oli~ika ekonomija sa svojim kategorijama koje
I pnrode same). To isto vrijedi za sve posebne znanosti. Utoliko
Imaju supstancLJalm karakter postala ekonomija u smislu nauke o
se pozitivist.iki ideal - da su sve znanosti ne samo jedinstvene,
funkci?naln~j prirodi ekonomijskih kategorija35 . Tako se zapravo
nego da su jedna znanost i da je ta paradigmatika znanost mate-
dog??Ilo da je ~arx p',:eko kejnsovskih i neokejnsovskih koncepcija
matika fizika - ostvaruje (istina sasvim drugaije) u jednoj jedi-
?zblljen sv~g.dje u sVIjetu. Zato je Sartre s pravom mogao rei da
noj znanosti koja je na djelu kod K. Marxa. U toj jednoj jedinoj
je Marx mIslIlac ep~h.e, iako ad literam nitko nije ozbiljio njegov
znanosti nema razlike izmeu prirodnih i drutvenih znanosti; to
program (npr. onaj Iznesen u najuim okvirima li glosama uz
su sve samo parcijalni aspekti rada kao znanstvenog rada, radne
znanost~.- aspekti rada i njegove organizacije. Kada se razumiju
33..pri t~~e treba do?ro r~~umje~~ da jedinstvo individuum-rod jo nije nikakva tendenCIje vremena, kada se doista nekako uputimo u pravi pro-
~IJ~lektlcka .ka~egorIJa; dIJalektIcka kategorija je kada ovo dvojstvo pree u blem suvremenog svijeta, onda postaje jasno da Marxov program
J~dl~Stvo, a Jed~?stvo ovdje znai istovetnost - odnosno, totalnu jednakost svih
lJudI,. konfe~cIJsku .proi~vodnju ljudi. - Ako se pone od Marxovih pretpo-
apsolutnog svijeta rada nije nikakva neodreena budunost (kako
stavkI, treba Ih uzetI ozbIljno! to npr. zamilja E. Bloch, sa svim emfatikim predznacima tog
U t . . . procesa), nego se to ve danas dalekoseno zbiva.
z ~. se npr. mSIS~Ira na v~drut:'enom vlasnitvu, koje ustvari uope nije
34
86
87
VI. POVIJEST KAO SAMOUSPOSTAVA APSOLUTNOG
DUHA
89
i- Povijest kao samouspostava apsolutnog duha Povijest kao samo uspostava apsolutnog duha
mosvijesti svjetskog duha o sebi, koja nije neka hipostazirana 353
ljudska svijest, nego totalitet bitka, biti i pojma. Onako kako je
u logici ideja apsolutni pojam koji u sebi ukljuuje sve subjektivno U prvom oblikovanju kao neposrednom objavljivanju
i sve objektivno s obzirom na njihovu kategorijaInu strukturu, ima on za princip oblik supstancijalnog duha, kao one
tako i svjetski duh kao apsolutna ideja u mediju povijesti u sebi identinosti u kojoj pojedinanost ostaje uronjena u svoju
ukljuuje bitak, bit i pojam svjetskog duha o sebi. bit i za sebe neopravdana.
Buduida je to jedan kontinuirani proces - koji doputa razlike Drugi je princip znanje tog supstancijalnog duha, tako
(i one se pokazuju ve na prvi pogled, samom podjelom povijesti da je on pozitivni sadraj i ispunjenje i bitak-za-sebe, kao
na etiri carstva), ali je ipak kontinuitet jednog te istog - to ivi njegov oblik, lijepa obiajnosna individualnost.
sloboda u elementu povijesti ne znai nita drugo nego da je Trei je produbljivanje u sebe znajueg bitka-za-sebe
sUbjekt povijesti, svjetski duh, u cjelini svojih odreenja koja su do apstraktne openitosti i time do beskonane suprotnosti
izloena u onto-logici objektivnog duha (tj. u tematici filozofije spram objektivnosti koja je, time, isto tako naputena od
prava kao apliciranoj opoj onto-teo-Iogici o kojoj radi logika), duha.
doao do sebe sama. Drugaije reeno, sloboda duha znai da je
znanje o duhu jedno sa zbiljom toga duha, odnosno - kako je rije Princip etvrtog oblikovanja jest preobraanje ove su-
o objektivnom duhu - da je jedno sa zbiljom obiajnosne ideje, protnosti duha, da u svojoj unutranjosti primi svoju istinu
a zbilja obiajnosne ideje jest drava. Slobodno oblikovanje u i konkretnu bit, pa da u objektivnosti bude udomaen i
povijesti poinje s dravnou narodnih duhova. izmiren, te da, stoga to je taj duh, koji se vratio k svojoj
prvoj supstancijalnosti, onaj koji se vratio iz beskonane
Mogue je da ovo izgleda kao da svjetski duh trai nekakvu suprotnosti, proizvodi i zna tu svoju istinu kao misao i
svjetsku dravu. No to bi bilo tako kada on ne bi bio definitivni svijet zakonite zbilje.
razvojni stupanj duha, nego sumacija svih narodnih duhova; kako
on nije sumacija svih narodnih duhova, nego jednokratnost tih
narodnih duhova predstavlja stupnjeve duha, to je njegova ko-
nana sloboda ozbiljena u jednoj dravnosti, jednoj dravi - koja
354
de facto ne egzistira, iako nosi obiljeja pruske drave poslije
napoleonskih ratova. 1 Prema ta etiri principa etiri su svjetsko-historijska
Kada, dakle, duh kao sUbjekt o sebi, u svom neposrednom carstva: 1. orijentalno, 2. grko, 3. rimsko, 4. germansko.
obliku kao supstancija, postigne punu samosvijest i ujedno svoju
razvijenu zbilju, on je slobodan. Sloboda nije sloboda od neega,
nego je sloboda punina odreenja - svjetski duh kao konkretna ETIRI SVJETSKO Orijentalno carstvo je stupanj in-
ideja. IDSTORIJSKA CARSTVA dividualne neposrednosti mnotva
orijentalnih naroda, u kojemu je
Iz sljedea dva paragrafa Filozofije prava vidljivo je kako se izvreno poistoveenje pojedinanosti duha i njegove biti, tako da
razvija samooblikovanje duha: u sebi nema instancije kojom bi se opravdao. U prvom oblikovanju
duha, kod naroda tzv. orijentalnog carstva, radi se dakle o nepo-
srednom objavljivanju duha, koju neposrednost Hegel (od Feno-
l Usp. o tome str.36-37 i 39-40 ovog teksta. menologije duha nadalje) naziva supstancijalnim momentom.
90 91
1-------- --
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
U drugom principu, kod Grka, poinje posredovanje duha, Svjetski duh radi kroz sve narodne duhove, koji su u prvom,
tako to se javlja znanje, refleksija onoga prethodnog, supstanci- orijentalnom carstvu u svojoj supstancijalnoj neposrednosti. Smi-
jalnog duha. Posredovanje supstancijalnog duha znanjem je proces sleni kontinuitet svjetske povijesti odvija se posredovanjem nepo-
opravdanja onoga to je u prethodnom obliku bilo neopravdano. srednosti u drugom i treem oblikovanju, tj. carstvu duha, da bi
Supstancijaini duh postaje pozitivni sadraj, ispunjenje sebe konano u etvrtom carstvu, u posredovanoj neposrednosti (ili
sama, bitak-za-sebe (Fiirsichsein), i to ponajprije kao ivi neposrednoj posredovanosti) svjetski duh postao i svoja supstan-
oblik supstancijalnog duha, /ijepa obiajnosna individualnost. cija i svoj subjekt; on se vraa k svojoj neposrednosti, supstanci-
Trei princip oblikovanja nadilazi tu obiajnosnu individual- jalnosti, ali tako da je postao subjekt, tj. o sebi i za sebe, pa sebe
nost, tako da se prethodno iskazano znanje za sebe produblju- zna. I to je princip svake filozofije povijesti: da um vlada povijeu
je, tj. u sebi uzdie do apstraktne openitosti. Time se duh i da itava povijest nije nita drugo nego razvoj svjetskog duha
kao bitak-za-sebe suprotstavlja objektivnosti te ona izgleda kao do sebe sama.
da je sasvim naputena od duha. Drugi i trei princip zajedno
znae stupanj posredovanja onoga u prvom oblikovanju izraenog
neposrednog oblikovanja, supstancijalnog duha. TEMEUNO METAFIZIKO Da bismo odgovorili na pitanje
PITANJE NA TLU GRKE kako to da je za Hegela ona
Princip etvrtog oblikovanja jest posredovana neposrednost ob- osnovna misao sadrana u pita-
FILOZOFIJE
javljivanja supstancijalnog duha, koji vie nije samo /ijepa obiaj nju supstancije-subjekta, potreb-
nosna individualnost, niti apstraktna openitost, nego je preo- no je da se vratimo na ishodite zapadnjake mislene tradicije,
braanje one u drugom i treem principu oblikovanja izraene
koja doivljava svoj vrhunac u Hegelovoj filozofiji.
posrednosti u ponovnu neposrednost kao posredovanu neposred-
nost, u kojoj duh ima svoju istinu i konkretnu bit. Prethodna Sutina (to je na izraz za gr. ouaLa, od ega nastaje lat.
s~pro~nost lijepe obiajnosne individualnosti i apstraktne ope substantia)2 jest ono za to pita Aristotelova prote philosophia
(prva filozofija), a ona pita za OY ~ OY, za bie kao bie . Kada
3
mtostI prevladana je tako da je interiorizirana u duhu, ukljuena
u njegovu istinu i konkretnu bit; on sam vie nije stran u objektiv-
nosti, jer objektivnost nije naputena od duha, nego je on u 2 Naa rije supstancija dolazi od latinske rijei substantia koja u rimskoj
njoj udomaen te se iz beskonane suprotnosti vratio k svojoj filozofiji predstavlja prevod grke rijei ou aLa (to zapravo i nije tek prevod,
prvoj supstancijalnosti, i tako kao konkretno oblikovana bit nego se time promijenilo itavo miljenje). Ou aLa je nominalna formacija od
proizvodi i zna tu svoju istinu kao misao i svijet zakonite zbilje. oiiaa, enskog roda participa prezenta glagola dVaL, biti (iji je particip pre-
zenta za muki rod mv, a za srednji rod ov). Kako je u naem jeziku particip
prezenta glagola biti dobio sasvim futursko znaenje (budui, -a, -e), mi ga
SHEME RAZVOJA UMA KAO U Hegelovu prikazu etiri svjet- vie ne moemo tako slobodno upotrebljavati, tj. ne moemo direktno tvoriti
SUPSTANCIJE-SUBJEKTA sko-historijska carstva javlja" se prevod za ouaLa. Zato se sluimo jednom starijom rijeju, iz staroslavenskog
POVIJESNOG ZBIVANJA i crkvenoslavenskog, a to je sonti, suti, -a, -e; sutina ili, kako se ita u 19.
prva shema njegova filozofijskog st. u zapadnim krajevima, suina, ili, kako se sada izgleda opet uvrijeilo,
sustava (prisutna u svim njego- sunost.
vim djelima) - da je ono to jest supstancija u svojoj punini odre-
3 Dok za ouaLa, imenicu stvorenu od participa enskog roda, imamo izraz
eno kao subjekt, supstancija-subjekt; i druga shema - da je pro-
sutina (suina ili sunost), dotle za particip ov u imenikom obliku LO ov
ces kojim supstancija postaje subjekt: neposrednost, posredova- upotrebljavamo termin bie.
nost i posredovana neposrednost, ili drugim rijeima, konkretna Inae, za znanost koja se bavi biem kao biem, ov ~ ov, stvorio je u 17. st.
ideja, ideja koja je o-sebi-i-za-sebe. J. Clauberg termin ontologija, od ov ili ovw~ i A6yo~ (koji se, pak, mnogo-
92 93
h
-1
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
Povijest kao samo uspostava apsolutnog duha
I
I
znano prevodi: kao rije, pojam, zakljuak, sabranost, znanost itd., te se npr.
za pojedine znanosti formiraju zapravo strana imena: biologija, kozmologija i
sl.) . 5 Tako se ouata prije Aristotela javlja kao cm:ouata, odsutnost, i kao JtCtQouata,
4 Utoliko bismo mogli rei da je Aristotelova ontologija usiologija, to je na- to znai prislltnost, a to Rimljani kasnije na svoj nain prevode s praesentia.
ravno novotvorevina, jer kod Aristotela nema ni rijei o tomu.
95
94
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha Povijest kao samollspostava apsolutnog duha
HEGEL I METAFIZIKA Iz ove, unajkraim crtama izve- nije naprosto subjekt vis-a-vis objekta, nego je sam svoj subjekt-
TRADICIJA PITANJA O dene, filozofijsko-povijesne ge- -objekt, sam je svoj materijal ija je forma supstancija-subjekt.
BIU KAO BIU neze pojma supstancije-subjekta Kad kaemo subjekt u Hegelovu smislu, onda smo - u novovje-
sada kod Hegela proizlazi slje- kovnim, radikalno izmijenjenim prilikama - odgovorili na pitanje
dee: koje je Aristotel postavio o biu kao biu. To vie nije samo
Ako u germansko-kranskom svijetu objektivni duh u ele- transcendentalna svijest, to vie nije Fichteovo apsolutno J a, niti
mentu povijesti dolazi do sebe sama, kao svjetski duh, onda to Schellingova istovetnost duha i prirode (gdje je supstancija upravo
znai da je svjetski duh supstancija-subjekt povijesnog dogaanja. ta istovetnost, identinost, a atributi su spinozistiki odreeni duh
Put od supstancije do subjekta jesu etiri svjetsko-historijska car- i priroda) - nego je sve to ujedno, ali u ukinutom obliku u
stva, o kojima Hegel govori u 352 i dalje. To je put od nepo- apsolutnoj ideji kao subjektu-supstanciji svega to jest. Jedno-
srednosti,preko posredovanja k posredovanoj neposrednosti, koja stavno pitanje koje je Aristotel postavljao - to znai biti, to
je subjekt. znai bie kao bie, bie ukoliko jest bie, to jednostavno pitanje
dobiva svoj spekulativni odgovor kod Hegela u apsolutnoj ideji,
Tako se legitimno kod Hegela, na kraju krajeva, u elementu koja je supstancija-subjekt svega to jest.
povijesti, u subjektivnom i objektivnom duhu (za sada jo nije
rije o apsolutnom duhu), pokazuje to zapravo znai ono bie No u elementu povijesti, a to znai u elementu narodnih du-
kao bie. Bie kao bie znai duh. A duh je proces dolaenja hova koji su se konstituirali do drave, apsolutna ideja figurira
supstancije k samoj sebi u obliku subjekta; supstancija postaje kao svjetski duh. Svjetski duh prolazi iste momente koje prolazi
o-sebi-i-za-sebe u subjektu. Apsolutno znanje u Fenomenologiji itav sustav: neposrednost, logos o sebi i za sebe, svijet istog
duha jest supstancija koja je postala subjektom, tj. sebe zna i logosa, istih formi, svijet kategorija, logika kao onto-Iogika i
utoliko je slobodna. Onako kao to Kritika istog uma predstavlja logika kao teo-Iogika; zatim, posredovanje - ideja u svom drugo-
za Kanta zapravo prolegomenu za svaku buduu i moguu meta- bitku (Anderssein), koju obrauje Filozofija prirode, a u kojoj se
fiziku, tako je i Hegelova Fenomenologija duha prolegomena za forma ispunja sadrajem; i proces vraanja iz posredovanja u po-
njegov filozofijski sustav (za Enciklopediju filozofijskih znanosti i sredovanu neposrednost, tj. itava sfera Filozofije duha, subjektiv-
izlaganje subjektivnog, objektivnog i apsolutnog duha). ni, objektivni i apsolutni duh. Ta shema vraanja k samome sebi
- koje vraanje jest put slobode, a povratak jest sloboda - ponavlja
U apsolutnom duhu, koji ima svoje korijene u objektivnom se i u povijesnom mediju, tako da narodi od Orijenta, preko
duhu u vremenu, tj. u povijesnom dogaanju, kao i u cjelini grkog i rimskog do germansko-kranskog carstva ine isti put
sustava, u cjelini kosmos-a i u cjelini theos-a (najvieg, sveobu- na isti nain kao to se od logosa, koji je ujedno theos, preko
hvatnog)6, ousia naposljetku postaje apsolutna ideja. Ono to omo- prirode do duha u svjetskim razmjerima (svijet - ne kao svijet
guuje sve to jest u njegovu to, tj. u njegovoj esenciji, i u njegovu ovjeka, ovaj zemaljski svijet, nego svijet svega to jest) pokazuje
da jest, tj. u njegovoj egzistenciji (a to su bitni modaliteti bia odgovor na pitanje to je bie kao bie. - Bie kao bie jest
kao bia) - jest apsolutna ideja. apsolutna ideja koja samu sebe postavlja, samu sebe obrauje,
Hegelu je dakle, na osnovu iskustva Kanta, Fichtea i Schellin- sama je svoj materijal, to jest - kako Hegel ovdje kae - samu
ga, postalo jasno da biti znai biti postavljen od subjekta, a subjekt sebe proizvodi.
6~lino kao .kod Aristotela, ali i sasvim drugaije, jer je kod Aristotela bitna
pnsutnost pnsutnoga, binost bia, tj. OVOla.
96 97
L
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
98
99
l
r------- -----
Povijest kao samo uspostava apsolutnog duha Povijest kao samo uspostava apsolutnog duha
To je onda pomirenje esencije i egzistencije, humanizma i natura- Ije koju nosi proletarijat dovesti e do toga da se pomiri potencija
lizma, roda i individuuma, prirode i duha, kako kae u Parikim i akt, esencija i egzistencija, ousia i to on, bitak i bie; da istina
rukopisima. A povijesni instrument za to pomirenje ne moe vie bude cjelina - ali ne u elementu miljenja, ne u elementu pojma,
biti drava kao kod Hegela, nego kritikom drave dobivene klase, nego u elementu zbilje.
odnosno ona klasa koja je maksimalno liena svega smislenog,
koja je maksimalno otuena, koja je po svom pozivu, po svom Prethodno smo u osnovnim obrisima izloili unutranju povi-
povijesnom poloaju revolucionarna, koja ukida nerazumnu zbi- jest filozofije po njenom centralnom pitanju koje je formulirao
lju u ime umne zbilje, koja ukida nadgradnju (pa i filozofijsku Leibniz: Zato uope jest neto a ne nita? - a koje pitanje je i
nadgradnju) da bi iz podgradnje, iz baze uinila neto to u temelju ovoga on he on, bia kao bia. Sada smo doli do
je o sebi smisleno, to u sebi ima sve ono to je nadgradnja Marxova uvida u sljedee: kako se razvija filozofija, tako se da-
nosila samo u iluzornom obliku - a ta klasa je proletarijat. 8 kako razvija i itava zbilja, ali s time da to se vie uzdie, to
Ako je philosophos - koji je teoretiar kat'egzohen jer je ujedno sve vie gubi i pada; to vie biva pri sebi, za sebe, to se
vrhunac teorijskog ivota u filozofiji - nosilac temeljnog filozofij- sve vie otuuje. I Marxov je odgovor na to otuenje zbilje da
skog pitanja o on he on, onda se za Marxa, na kraju itavog tog treba uspostaviti takvo cjelovito svjetsko zbivanje u kojemu e
povijesno-filozofijskog zbivanja, kao nosilac smislene zbilje javlja praksa rada biti znanstvena povijest, u kojemu e se aktualizirati
klasa proletarijata. Filozof je onaj koji trai smisao, mudrost rad kao supstancija-subjekt svega to jest. Zato je rad za njega
(kako se to obino prevodi, mada ho sofos zapravo oznaava prva ivotna potreba, zato smatra da treba prevladati polit-eko-
onoga koji je upuen u bit stvari), koji hoe ono Heraklitovo nomijsko otuenje rada, tj. izvriti revoluciju, a to znai ukinuti
Jedno-Sve (hen panta), sabranost u cjelinu. Na mjesto tog i sve one sfere koje su rezultat diobe rada (jer je dioba rada baza
takvog filozofa dolazi kod Marxa revolucionarnom praksom posre- otuenja) - da treba vratiti rad sebi samome, osloboditi rad. Za
dovani proletarijat (naravno, pod pretpostavkom da taj proleterijat Hegela je itava povijest napredovanje u pojmu slobode, a za
ne radi na poboljanju svojih realnih ivotnih uvjeta, nego na Marxa je to, moglo bi se rei, napredovanje u oslobaanju rada
revoluciji, tj. da radi na otklanjanju svojih okova, a ne da se u (pri emu je i dalje na djelu shematika posredovane neposredno-
okviru okova dobro osjea)9. Samo revolucionarna izmjena zbi- sti).
100 101
i-
I
I
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
i izdali Hoffmeister i Lasson, onda se pokazuje sljedee: orijen- upravo taj to je svjetska povijest po svom najviem odreenju za
talno carstvo je stupanj u kojemu je slobodan jedan, naime despot, nas prolost, budui da ivimo u posredno neposrednom elementu
a svi drugi su u ovom ili onom vidu i momentu zavisni o njegovoj apsolutnog duha.
volji; u drugom i treem carstvu, tj. principu samooblikovanja Drugim rijeima, kad filozofija stekne onu zrelost koju je do-
duha, slobodni su neki, naspram drugih koji su neslobodni; kona bila s Kantom i s postkantovskim zbivanjem u Fichtea, Schellinga
no, u etvrtom carstvu slobodni su svi, jer se tu duh vratio k i samog Hegela, onda je kruna svjetske povijesti, svjetski duh kao
svojoj prvoj supstancijalnosti iz beskonane suprotnosti bitka- povijesni oblik apsolutne ideje za sobom ostavio povijesni medij
-za-sebe i apstraktne openitosti, te proizvodi i zna tu svoju u kojemu se pojavljivao i sada figurira u svojem istom obliku kao
istinu - koja je cjelina zbivanja svjetskog duha - kao misao i apsolutni duh koji je duh apsolutnog pojma, apsolutne ideje. Od-
svijet zakonite zbi1je ( 353). Ma koliko dalje od toga povijest nosno, apsolut se u umjetnosti, religiji i filozofiji u razliitim obli-
trajala, ona nije vie napredovanje duha k svijesti i time k slobodi, cima i na razliitim stupnjevima zna takav kakav jest, a ne samo
nego je samo obnavljanje jednog te istog. U biti je s etvrtim, u mediju povijesti.
germansko-kranskim carstvom, u kome su svi slobodni i u ko-
jemu je svjetski duh o sebi i za sebe (ili u svojoj posredovanoj
neposrednosti, ili kao konkretni pojam), dobiveno posljednje APSOLUTNA ZNANOST U dijalektici konanosti koja do-
odreenje povijesti, pa ona moe dalje trajati, ali joj je smisao - KONAITE DUHA U vodi do beskonanosti cjeline
jednoznano odreen. NJEGOVOJ SLOBODI proizvodi se krug svjetske povi-
Parafrazirajui jedno mjesto iz Hegelovih predavanja o este- jesti u kojem se uspostavio svjet-
tici, moemo rei sljedee: element povijesti, apsolutna ideja u ski duh (ili opi duh) nasuprot ogranienosti posebnih, narodnih
obliku svjetskog duha i konkretne, germansko-kranske dravno- duhova. Utoliko je svjetska povijest svjetsko sudite ( 340),
sti po svojem je onto-Iogikom odreenju objektivnog duha - za jer svaki pojedini narod, pojedini narodni duh i svaka pojedina
nas prolost. Dakle svjetska povijest je, po svojem najviem odre- obiajnosna cjelina, tj. samostalna drava, u njoj ima svoje dosu-
enju, za nas prola. To znai da se duh sada moe kretati u eno mjesto (kada je taj narod svjetsko-povijesni) i ujedno, samim
svojem vlastitom elementu, a nj~gov vlastiti element, i ujedno tim to mu je udijelila to mjesto, ona mu uskrauje da sudjeluje
njegov apsolutni element, jest trei oblik duha (pored subjektivnog - osim kao stupanj - u kompletnoj dijalektici cjeline svjetskog
i objektivnog duha) - apsolutni duh, duh kako je on ozbiljen u duha, jer ga naslijeuje drugi narodni duh ili drugo svjetsko car-
umjetnosti, religiji i filozofiji. stvo.
To je ujedno i posljednji razlog zato se tematika svjetske Svjetski duh, dakle, nije nikakva svjetska sablast .koja lebdi
povijesti, dijalektika narodnih duhova i svjetskog duha, nalazi na nad ovozemaljskim svijetom; to je sam svijet koji je sebe shvatio,
kraju objektivnog duha, a ne na kraju apsolutnog duha, iako to su pojedini narodni duhovi koji su se shvatili u onome to jesu.
pojedini oblici apsolutnog duha - npr. grka umjetnost i u njoj A kako svako shvaanje znai determinaciju, a determinacija ne-
grka arhitektura - pripadaju povijesnom stupnju o kojemu govori gaciju, tako je u povijesnom slijedu iznimno, istaknuto, jedno-
filozofija drugog carstva svjetske povijesti, filozofija grke povije- kratno mjesto ujedno i mjesto silaska s pozornice svjetskog duha. lO
sti. Iako, dakle, umjetnost, religija i filozofija tematski spadaju u Na kraju, kada je svjetski duh kompletan, on je po svojem
zbivanje narodnog duha Grka, filozofija povijesti nije ni u Hege- najviem odreenju za nas prolost i prelazi iz elementa objektiv-
lovoj raspodjeli filozofijske grae ni u izgradnji te grae u sustav
10 Usp. ovaj tekst str. 23-24.
smjetena na kraj sustava, nego ba u objektivni duh. Razlog je
102 103
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
nog duha u sam duhu primjereni element, u apsolutni duh. Znanje Od Hegela nadalje sudbina svih nas jednoznano je odreena
o apsolutnom duhu, o apsolutnoj ideji, jest rekapitulacija itavog znanou. Mi moemo iz ovih ili onih, viih ili niih motiva shvatiti
sustava od prvih kategorija logike, preko filozofij~ prirode, do znanost antropologijski-instrumentalno, ali iza takve uporabe zna-
filozofije subjektivnog, objektivnog i apsolutnog duha. Sam apso- nosti stoji znanost sama kao subjekt, i ta i takva znanost zapravo
lutni duh, prema nivou svoje konkretnosti (u smislu jedinstva op- uzima ovjeka u najam da za nju radi. Supstancija-subjekt dola
eg, posebnog i pojedinanog), ima tri stupnja: umjetnost, religiju je do sebe u znanstvenoj povijesti12.
i filozofiju. U umjetnosti se apsolutni duh, apsolutna ideja, osje-
tilno pojavljuje; umjetnost i nije drugo nego u osjetilnom, materi-
jalnom djelu smjeten apsolutni duh. Nasuprot ovom vanjskom i
neposrednom obliku apsolutnog duha dolazi njegov unutranji i ***
posredovani oblik, koji se oituje, objavljuje, u religioznoj pre- U 355-359 nalaze se poblia odreenja onih principa obliko-
dodbi i uvstvu. Konano, u treem i najviem obliku apsolutni vanja samosvijesti u toku oslobaanja svjetskog duha koje Hegel
duh je kao pojam posve adekvatan svojoj zbilji. Sustav je doao navodi u 353:
do kraja i sada se vrtnja odvija od poetka. To je apsolutna ideja
koja se izgradila iz svih svojih momenata, tj. iz logosa, prirode i
duha. Ako je svjetska povijest napredovanje duha u samosvijesti
svoje slobode, onda je filozofija sloboda sama. U filozofiji, naime, 355
ono to jest nije samo u supstancijainom obliku onoga to je o
sebi, nego i u subjektivnom obliku onoga to je o sebi i za.sebe . 1. Orijentalno carstyo
. '"
Svjetskom duhu u mediju objektivnog duha, i to u vremenskom
mediju, povijesnosti, odgovara apsolutni duh u elementu filozofi- To prvo carstvo jest nazor o svijetu koji polazi od patri-
jeY jarhalne prirodne cjeline, koji je u sebi nerazlikovan (ili
nerazdijeljen, op. V.S.), supstancijalan, u kojemu je svje-
Filozofija je kat'egzohen znanost o cjelini, pri emu je znanost tovno upravljanje teokracija, vladalac takoer veliki svee
ujedno i objekt i subjekt - apsolutna znanost. Nasuprot onim nik ili bog, dravni ustav i zakonodavstvo ujedno religija,
kritiarima Hegela po kojima je kod njega s jedne strane svijest kao to su i religiozne i moralne zapovijedi ili, tovie,
o zbilji, a s druge strane zbilja sama, pokazuje se da je kod njega navike isto tako dravni i pravni zakoni. U sjaju ove cjeline
u pitanju samosvjesna zbilja. Konkretni pojam, naime, sadrava ,!Jespravno propada individualna linost, vanjska priroda je
sve kategorije bitka i sve kategorije bIti, a paradigmatika katego-
rija biti jest zbilja sama. To nije pojam koji bi postojao samQ u
12 Sintagmu znanstvena povijest (koja stoji u naslovu nae knjige Praksa rada
glavi filozofa, nego je mislilac instrument apsolutne ideje u njenom kao znanstvena povijest) treba shvatiti ozbiljno, a ne tek kao metaforu. Pitanje
konanom dolasku do sebe same. Subjekt procesa dakle nije hipo- je, naime, zato se kod Marxa praksa rada (a rad za njega ima takav razinski
stazirani ovjek, nego sustav znanosti kao takav. poloaj koji odgovara poloaju apsolutne ideje u Hegela) - kao bit svega to
jest - odvija, egzistira, kao znanstvena povijest. Da bi se to pitanje rasvijetlilo,
neophodan je ozbiljan studij Hegelove filozofije. Bez preciznog razumijevanja
11 Usp. Marxov stav u jednom njegovom lanku u Rheinische Zeitung, Hegelovih misli, tj. pojmova, gubi se misaona struktura koja tek omoguuje da
14.7.1842., o tome da isti duh koji gradi eljeznice gradi i filozofiju jednog se razumije tako neto kao historijski materijalizam - koji jest ona kritika
razdoblja, te da je svaka istinska filozofija duhovna kvintesencija svoga vreme- teorija na osnovi koje se uspostavlja komunizam kao smislena, pojmljena zbilja,
na (MEW 1, Dietz, Berlin 1977, str. 97). a odvija se kao znanstvena povijest.
104 105
.I..
r----..
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
neposredno boanska sila ili ukras boga, a povijest takve je, pak, u sebi stalno izloena raspadanju jer ju ne dre nikakve
zbilje je poezija. Razlike koje se razvijaju spram razlinih unutranje veze i zakoni, nego je sagraena na obiajima, navika-
strana obiaja, upravljanja i drave postaju, namjesto zako- ma, ponaanju itd.
na, pri jednostavnom obiaju, nezgrapne, opirne, prazno-
To je, tako rei, fotografija kineskog i indijskog carstva prije
vjerne ceremonije - sluajnosti osobne vlasti isamovoljnog
dolaska Engleza. Ova carstva bi tako drijemala iz tisuljea u
vladanja, a ralanjivanje u stalee - prirodna vrstoa
tisuljee - i jesu drijemala tisuljeima - i nita se iznutra ne bi
(Festigkeit) kasta. Orijentalna je drava stoga iva samo
dogodilo. U njihovu ivotu poezija se mijea sa zbiljom, ono to
u svom kretanju, koje - jer u njoj samoj nije nita stalno,
je bilo s onim to e biti, sadanjost nije stalnost; drava je nepre-
a to je postojano, okamenjeno je - ide prema van i postaje
stano u gibanju, irei svoje granice ili bivajui potiskivana od
elementarnom bjesomunou i pustoenjem; unutranji je
svojih bivih granica; vlada podjela na kaste, slobodan je samo
mir privatni ivot i utapanje u slabost i umornost.
jedan i oko njega su same vanjske ceremonije, institucije, rituali
Moment jo supstancijalne, prirodne duhovnosti u stva- - sve je u kolebanju, u zbivanju, i u principu se nigdje nita dalje
ranju drave, koji kao oblik u povijesti svake drave ne mie. Stoga svjetski duh iz germansko-kranskog svijeta u
ini apsolutno polazite, istaknut je i pokazan povijesno svojoj kolonizatorskoj ulozi provaljuje kako na Zapad tako i na
kod posebnih drava, a ujedno s dubokim smislom i Istok, da bi te zapravo nepovijesne narode doveo u okrilje povije-
uenou u spisu: O propasti prirodnih drava, Berlin snog ivota.
ISU. (od g. dr. Stuhra), pa je time utrt put umnom
Orijentalno carstvo se mora raspasti jer takvo kakvo jest nema
promatranju povijesti ustava i povijesti uope. Princip
u sebi nikakve sigurnosti. To dodue jest duh, supstancijalni duh,
subjektivnosti i samosvjesne slobode tamo je isto tako
ali daleko od svoje subjektivnosti, ili drugaije reeno, daleko od
pokazan i u germanskoj naciji, pa ipak, time to ras-
jedne fiksne dravnosti kakva je opisana u Filozofiji prava, u
prava ide samo do propasti prirodnih drava, taj se
strukturi apstraktnog prava, moraliteta i obiajnosti. Duhovnost
princip samo i vodi dotle gdje se on dijelom pojavljuje
je ovdje prirodna, duh je izgubljen u prirodi; on se jo nije razvio
kao nemirna pokretljivost, ljudska samovoljnost i kva-
do objektivnosti samosvjesne supstancijalnosti ni do svoje or-
renje, a dijelom u svom posebnom liku kao ud, pa se
ganske zakonitosti. Ipak, i tu postoje elementi drave, inae to
nije razvio do objektivnosti samosvjesne supstancijalno-
orijentalno carstvo uope ne bi pripadalo u povijest. Ono je u
sti, do organske zakonitosti.
svoje vrijeme pripadalo u povijest, budui da je tu polazite dola-
enja duha k samome sebi.
106 107
t
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
i
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
108 109
.1.-
Povijest kao samouspostava apsolutnog duha
vi~a za njegovu doktorsku disertaciju: filozofija je svijet za sebe, logike, to e konano rjeenje kod Marxa morati pasti u objekti-
ali u~utranji svijet; nasuprot njoj je vanjski svijet, svijet zbilje. Ii vitetu: objektivno jest ono to doista jest, subjektivno je samo
U t~j napetosti izmeu unutranjeg i vanjskog svijeta, izmeu subjektivno. Tako Marx, htijui prevladati Hegela, pada na pred-
totaliteta u svijesti, pojmu, i totaliteta u zbilji, zbiva se raskorak. hegelovske pozicije refleksivne filozofije, koja strogo dijeli subjekt
To H.egel ?obro zna i zato insistira na pomirenju jednog i drugog. od objekta. 3 Kada, primjerice, u uvodu u Grundrisse govori o
Za njega je samo apstraktno rjeenje, tj. pomirenje izmeu su- putu od apstraktnog do konkretnog, od openite predodbe do
bjekta i objekta, kada se ono dogaa u elementu uvstva kao pojma i od pojma natrag u bogatu ralanjenost konkretnoga,
vjera, ljubav i nada. Zato se to mora odigravati u elementu koji onda se zapravo - jer sve to ostaje u subjekt-objekt realciji -
je zbilji1 primjeren, koji nije samo sUbjektivno uvstvo, nego po- uvijek jedna strana izigrava na raun druge. Marx nije nikada
jam koji je doao k samome sebi. Marx, meutim, ignorira ovo govorio o teoriji odraza, ali je ona bila omoguena upravo njego-
rjeenje, dakle razbija apsolutnu ideju i vraa se na polazite: na vim postavljanjem dvojstva subjekta i objekta, pri emu se ono
suprotstavljanje filozofije i svijeta. Pravo rjeenje tog protuslovlja subjektno mora ravnati po objektnom, pojam, tj. misao po zbilji.
on vidi u tome da svijet postane filozofian a filozofija svjetovna. Mi smo ovdje izloili onoliko koliko je sam Marx to izveo. Meu
I to ostaje (sve do Njemake ideologije) osnovni izriaj njegova tim, ako mislimo dalje u njegovu duhu i artikuliranu zbilju promi-
odnosa spram filozofije. slimo ne vie kao izigravanje objekta na raun subjekta, nego kao
odbacivanje filozofijske verzije supstancije-subjekta za raun jedne
No time Marx mora - po nunosti onoga ega se prihvatio i
ne-filozofijske ili realizirano-filozofijske verzije miljenja, onda se
sa ime se razraunava - u itavom svom djelu, do posljednjih
na mjesto pojma javlja zbilja koja je u sebi strukturirana kao rad,
stvari koje je napisao, izigravati kategoriju zbilje na raun katego-
na mjesto ideje stupa rad.
rije pojma. Naime, ako je - i to ne apstraktno, nego konkretno
~ r~ee~je i ~?mire~je subjektnog i objektnog u pojmu, onda je
Dalje u 359 kae se sljedee: Unutranjost principa ( ... )
jedmo filozofija mentom a da govori o posljednjim stvarima; onda razvija svoj sadraj (supstancijaini sadraj, op. V. S.) da ga uzdigne
ne moe zbilja biti sud filozofije, nego filozofija sud zbilje. U do zbilje i samosvjesne umnosti (tj. do odreenja subjekta, op.
Marxovu obratu: rjeenje svih protuslovlja, pomirenje subjekta i V. S.), do svjetskog carstva koje polazi od udi, vjernosti i drube
o~jekta nije u unutranjosti (Innerlichkeit), nego u vanjskosti slobodnih, a ovo - suprotstavljeno onostranom svijetu kojega
(Ausserlichkeit) - a vanjskost je zbilja, koja pak nije zbilja time je sadraj, dodue, ona istina njegovog duha, ali kao jo nemiljena
to odgovara pojmu, nego je pojam pravi, istiniti pojam ukoliko u barbarstvu predstave - jest carstvo zasebine sirove samovolje
?dgova~a zbilji~,. pa zbilja sama mora pokazati sve kvalitete koje i barbarstva obiaja. Dakle, ono subjektivno, koje je osnova za
Ima pOjam; zbilja se sama mora gurati, tiskati k smislu k svjetsko carstvo slobodnih, pretvara se u sirovu samovolju. Tu
.
pOjmu. I to se sada zbiva? Budui da je pojam zbilje kod Hegela
' je implicIrana jedna prosvjetiteljska misao, izraena npr. u francu-
izloen u drugom dijelu prvog sveska njegove Logike, objektivne skim rijeima libertin i libertinage - ali ne kod Rousseaua,
niti uope u francuskom prosvjetiteljstvu, nego kod Marquis de
1 ~.a Hegela zbilja nije. puko dogaanje, neto to ima emfatiki naziv zbilje
Sadea, koji zna da se ud, uvstvo kao unutranji princip pretvara
kO!l. zaprav~ ne zasluzuje, nego samo ono to je umno, to je zbiljsko; i to je u sirovu samovolju i barbarstvo obiaja. Tko god kae kao
zbIljsko, to je umno (Grundlinien der Philosophie des Rechts, Vorrede, str. Augustin: in interiore homine habitat varitas (u unutranjem
14). Dakle, ne moe sve pretendirati da bude zbiljsko samo zato jer se dogodilo,
nego ono to je na visini svoga pojma.
3 To je uoio Lukacs u Geschichte und Klassenbewusstsein, ali je to zaboravio
2 To je smisao one slike iz Predgovora za 2. izd. Kapitala, kojom Marx izrie u svojim posljednjim radovima, gdje je subjekt-objekt relacija za njega poetak,
tvrdnju da je Hegelova dijalektika okrenuta naglavake. ishodite filozofiranja.
112 113
Um i vrijeme
114 115
l
T
Um i vrijeme I
I Um i vrijeme
i neobino ono to ona kazuje, budui da to nismo navikli susretati
im~~ i ne~amo, .u pravom smislu te rijei, svoju nacionalnu filo-
u svakodnevnom govoru.
zO~Ju (pn. cemu Je, ~ara~no, s~m nacionalni osjeaj potreban, ali
Kada je Heraklit govorio o logosu ili Platon o idejama, ne I dovoljan za formIranje nacIOnalne misli). Mi smo dugo vreme-
te su rijei u onom znaenju kako su ih oni upotrebljavali bile na, sve do 19. stoljea: mislili. latinski - to je bio znanstveni jezik
tadanjim Grcima, njihovim sunarodnjacima i sugovornicima, jed- - a od tada se, $nalazlmo, ali ne vie na izvorima vlastite misli
nako tako nerazum1jive4 kao to danas neke rijei koje su proizale neg,? p~e,:?de.i'.\t~u ~sao, tj. mislioce drugih naroda (sa svim
iz misaonog zadatka djeluju zaudno i strano naim sunarodnja- otezavaJuclID 1IUp~acIJama prevodilakog posla i jezika). Utoliko
cima i suvremenicima u razgovoru. I tu ne pomae nikakav rje ~am u s~opu za~a~:,~~li p.r~dstoji takvo kazivanje koje e, bar
nik. Kad poinjemo misliti neto novo, onda poinjemo nekako i Jedno vnJeme, lJ;loratI naIlazItI na zatvorene ui te emo kaziva-
na novi nain kazivati - pa se u vlastitom jeziku osjeamo kao ~u~ za one koji. sh navikli na ~bini i uobiajeni ~ovor na ~lastitom
stranci, a tako izgledamo i svojim sunarodnjacima (i ne samo ~ez~~, govon~1 tako daleko I tue kao da smo stranci. Ali to je
njima) - ne zato da bismo preli na drugi jezik, zamijenili postojei JedInI put ~a . Imamo, tj. ~a zadobijerno svoje miljenje. Do tog
boljim i preciznijim, nego da bismo za sebe nali kazivanje vremena mIslIt emo grkI ili latinski ili njemaki itd.
koje je primjereno onome to mislimo, to nam se pokazuje. To
je problem koji danas pogaa Heideggera, iji je jezik stran i
samim Nijemcima, kao i sve one mislioce koji su na putu druga-
360
ijeg, ne-metafizikog kazivanja.
Na jezik je u tom pogledu dvosmislen: s jedne strane, po Time to ono duhovno - u tekoj borbi tih carstava
svojem kvalitetu, on je izuzetno pogodan za filozofijsko miljenje, koja stoje u razlici to je ovdje dobila svoje apsolutno
a s druge strane mi nemamo izgraenu filozofijsku terminologiju, suprotstavljanje, a ujedno se korijene u jednom jedinstvu
nazivlje neophodno za misaoni izraz. Razlog tome je to nismo i ~deji - egzist~nciju svog neba, u zbilji i predstavi, degra-
~a na zemaljsku ovostranost i prostu svjetovnost, a ono
sVJetovno, naprotiv, svoj apstraktni bitak-za-sebe uzdiui
-lUsput valja napomenuti da te rijei nisu - iz drugih razloga - ni danas mnogo
oblikuje do misli i principa umnog bitka i znanja, do um-
razumljivije, budui da se njihovo izvorno znaenje vrlo esto promauje. Kada
se npr. govori o logosu kod Heraklita u 50. fragmentu, ili na poetku Ivanovog nosti prava i zakona, izgubila se o sebi suprotnost do lika
evanelja ('Ev aQxii ~v 6 A6yoC; ... , Na poetku bijae rije ... ), onda tamo bez sri. Sadanjost je odstranila svoje barbarstvo i ne-
stoji rije A6yoC;, a ne Qii[.lu koja na grkom znai rije. Pitanje je, dakle, pravnu samovolju, a istina svoju onostranost i svoju slu-
kako i zato se dogodilo da je logos preveden kao rije, a onda dalje kao ajnu silu, tako da je istinsko pomirenje postalo objektiv-
misao, pojam itd. Iza te problematike skriva se i naziv Hegelova djela Wissen- no, koje dravu razvija do slike i zbilje uma u emu samo-
schaft ler Logik. - to znai logika? to je logos - prije nego to je posebna
znanost pristupila toj rijei da bi je razumjela s obzirom na svoje svrhe i prije
svijest nalazi zbilju svojeg supstancijalnog znanja i htijenja
nego to se filozofija, prihvativi to lingvistiko odreenje jednog (i to spored- u organskom razvoju, kao to u religiji nalazi osjeaj i
nog) aspekta logosa, sama povukla na teren misli i poimanja? Te primarne predstavu te svoje istine kao idealne bitnosti, u znanosti
rijei kao to su idea i logos jesu s onu stranu podjele na lingvistiku i filozofiju, {tak slobodnu, pojmljenu spoznaju te istine kao jedne te
one su primarnije. Meutim, ovdje moemo barem samo usputno istaknuti - iste u njezinim manifestacijama koje se nadopunjuju, u
kao jedan od bitnih aspekata povijesti filozofije - da je itava zapadnjaka dravi, prirodi i idejnom svijetu.
filozofija zapravo niz primjedaba, komentara, osvjetljenja, aspektualnih pri-
stupa (metoda, methodos) uz Heraklitov fragment o logosu. To znai da se
raspon zapadnjake filozofije zbiva od Heraklitova logosa do Hegelove logike.
116
117
L l
Um i vrijeme
Um i vrijeme
ISTINA SAMOSVJESNOG Svjetska carstva koja smo prije sjedinjenja ideje i zbilje, i dalje: da je u povijesti, kroz taj organski
nabrojili, od orijentalnog, preko razvoj samosvijesti, um doao k sebi iz svog drugobitka u prirodi;
UMA
grkog i rimskog do german- da je u povijesti kao zbivanju duha u vremenu mjesto zbilje objek-
skog, korijene se u jednom jedinstvu i ideji, to nije prazno tivnog duha, tj. zbilje obiajnosne ideje, i ujedno mjesto u kojemu
jedinstvo ni puko predstavljena ideja, nego je, naprotiv, steeno jest zbiljski idejni svijet, a to znai svijet umjetnosti, religije i
u tekoj borbi koja njima (tim carstvima) sa sobom donosi i filozofije (znanosti).
razlike i svoje apsolutno suprotstavljanje, a to jedno jedinstvo Ako se ovako razumije taj paragraf, onda je jasno da je svjetska
i ideja je svoju 6dijeljenost od ovostranosti, svoju transcendenci-. povijest (mnogo vie nego trei stupanj u onto-Iogikom razvoju
ju, onostranost degradirala do zemaljske ovostranosti i proste drave) u stvari sredite Hegelova sustava, jer se u zbivanju samo-
svjetovnosti u zbilji i predstavi. S druge strane, svjetovnost svijesti uma, u njegovu organskom razvoju sjedinjuje ne samo
sama, zbilja koja je u poetku bila suprotstavljena misli i principu subjektivni duh nego i objektivni duh, ne samo ovjek nego i
umnog bitka i znanja, uzdie se sada do umnosti prava i zako- drava, i ne samo ovjek i drava nego i priroda i apsolutni duh.
na, te je stoga nestala suprotnost izmeu neba i zemlje, onostra- Iako u Enciklopediji, dakle u sustavu, nakon objektivnog duha
nosti i ovostranosti, izmeu ideje i zbilje, principa i mnogostruko- slijedi apsolutni duh, tj. umjetnost (ili filozofija umjetnosti), reli-
sti pojava, izmeu jedne beskrajne borbe i jedinstva. Ta je suprot- gija (ili filozofija religije) i filozofija (ili, da tako kaemo, filozofija
nost nestala i pojavljuje se samo u jednom liku bez sri, bez filozofije), pa je dakle apsolutni duh nadreen objektivnom duhu,
vrstoe, a to znai u neemu sasvim sluajnom. Dakle, u sada- kao to je objektivni duh nadreen subjektivnom duhu - ipak
njosti je odstranjeno sve ono vanjsko, barbarsko, samovoljno, podruja apsolutnog duha imaju svoju zbilju samo u vremenu, u
lieno prava, sve ono to je osnovano samo na sluenoj sili, te su povijesti. Drugim rijeima: bez povijesti, bez organskog razvoja
svijet (naravno, misli se na povijesni svijet) i ideja, svijet i njegov samosvjesnog uma nema apsolutnog duha, dakle ni umjetnosti, ni
princip, dobili svoje istinsko pomirenje. Gdje? - U dravi kao religije, ni filozofije. I jo dalje, na osnovi eksplikacije 360
slici i zbilji uma. U njoj je samosvijest, koja je na djelu od vidljivo je da je ideja, odnosno razliite manifestacije apsolutne
poetka povijesti i ini unutranji motor njezina razvoja, dobila ideje - to znai logosa, prirode i duha (jer sve to zajedno je ideja,
svoju zbilju, organski se razvila s obzirom na svoj supstancijaini prvo u svom istom obliku, drugo u svom drugo bitku , tree u
sadraj - znanje i htijenje, jednako kao to u religiji nalazi uvstvo svom povratku k samoj sebi, u svom modusu o-sebi-i-za-sebe) -
i predodbu te svoje istine, a u znanosti njezinu slobodnu, poj- na djelu u jedinstvu u povijesti.
mIjenu spoznaju. Jedna te ista istina zbiva se u svim tim oitova Sada postaje jasno da svjetska povijest ne spada samo u do-
njima koja se nadopunjuju, pa se na kraju moe rei da je um, gaanje drave u vremenu (kako to izgleda po mjestu na kojemu
samosvjesni um, jedan te isti u dravi, prirodi i idejnom svijetu. se odjeljak o svjetskoj povijesti nalazi u Filozofiji prava), nego da
A sve se to dogodilo u organskom razvoju povijesti kao stupnje- je to ujedno sredite sustava u kojemu se sve pomiruje. Stoga je
vitom n~predovanju u samosvijesti uma u vremenu. krivo ono ve spomenuto interpretativno uobiajeno dijeljenje
sustava i povijesti. 5 Sustav je povijestan, povijest je sustavna. To
UM I VRIJEME U Paragraf 360 proradit emo de- 5 injenica da je um u povijesti sredite kompletnog Hegelova sustava obino
HEGELOVU SUSTAVU taljnije jer je u njemu anticipiran se izigrava u interpretacijama, pa je povijest s jedne, a um s druge strane. Tako
itav Hegelov sustav, a takoer . umne tvorevine koje dolaze do izraaja u apsolutnom duhu iskau iz vremen-
i misli nekih kasnijih filozofa. skog tijeka, pa je idejni svijet jedna nadgradnja objektivnog duha (ne u
Ponajprije valja imati u vidu da je za Hegela u povijesti mjesto pejorativnom smislu, nego u smislu ranga).
118 119
Um i vrijeme Um i vrijeme
nije obina povijest u vremenu shvaenom kao niz sada, od Otuda za Feuerbacha slijedi zakljuak da je ve Luther, situirajui
kojih je svaki jedan-van-drugoga, nego je to povijest u smislu kranstvo u unutranjost ovjeka i u izravni odnos ovjeka s
vremena koje je svoju vremenitost dobilo iz samosvijesti uma. bogom, iznio istinu kranstva u katolikoj verziji, a da je on sam
Ako je Aristotelov voii~, um, onaj koji se odnosi na A6yo~ i reducirao religiozno-teologijske ostatke kod Luthera na pravu
ako je, kao to smo pokazali, um u svojoj biti, tj. u svojoj zbilji osnovu svega - na ovjeka i prirodu. Onostrani svijet nije nita
vremenit, onda bi se moglo rei da je Hegelova problematika - drugo nego u fantaziji, uvstvu, volji i umu izvan ovjeka projici-
koja rezimira kompletnu povijest filozofije - ustvari problematika rana istina ovjeka i prirode. I itava problematika onostranog i
uma i vremena. A kako je u umu dano odreenje biti svega to ovostranog svodi se za Feuerbacha na odnos izmeu roda ovjeka
jest, onoga dakle to svako bie ini biem, to Hegel zapravo daje i individuuma. Rod ovjeka je bit ovjeka, a ova u iluzornom, van
ovjeka projiciranom obliku jest bit kranstva i bit svake religije.
svojevrsni odgovor na pitanje koje e kasnije (1927) Heidegger
formulirati kao pitanje o bitku i vremenu.6 Marx ide korak dalje: ne ovjek kao bie roda (premda s tim
pojmom operira u Parikim rukopisima 1844. i Svetoj obitelji
1845.), jer je rod apstrakcija, zadnji ostatak teologije kod antiteo-
HEGELOVA ANTICIPACIJA Jedna od osnovnih teza mlado- logijski orijentiranog Feuerbacha; ovjek nije naprosto rodno bie,
POSTHEGELOVSKE hegelovca L. Feuerbacha jest da nego je ansambl drutvenih odnosa. A kao takav, ovjek je u
FILOZOFIJE su religija i teologija, koja ju na- situaciji konflikta svoje osebine drutvenosti i faktike nedrutve-
(Feuerbach, Marx, Nietzsche) stoji opravdati, dijelei sve to nosti. Faktika nedrutvenost je klasno drutvo - koje je meutim
jest na onostranost i ovostra- noeno prikrivenom drutvenou. Zato itavu povijest u kojoj je
nost, oduzele prirodi i ovjeku ono to je njihovo vlastito: ono na djelu klasna borba, dakle drutvo prikriveno parcijalnim odno-
to je realno, postalo je irealno, a irealno je postalo sama realnost. sima (za razliku od neposredne drutvenosti), odnosno (kasnija
produbljenija verzija) antagonistiki odnos proizvodnih snaga i
6 U svojoj knjizi Sein und Zeit Heidegger razlikuje vulgarno vrijeme i pravu odnosa proizvodnje, Marx naziva pretpovijeu. Iz modusa otu-
vremenitost tubitka, i ovu potonju izigrava na raun Hegelove koncepcije ene, postvarene, fetiizirane drutvenosti ovjek moe izai samo
vremena. Zapravo, on potcjenjuje Hegelovo shvaanje vremena vezujui ga tako da ukine klasno drutvo, a to znai robnu proizvodnju, tj.
izravno i samo uz Aristotelovu raspravu o vremenu u Fizici i razmatrajui ga, kapital. Tek tada dolazi u komunizmu do pomirenja svih protu-
paralelno s Bergsonom, kao metafiziku eksplikaciju vulgarnog vremena, i to slovlja: miljenja i bitka, uma i zbilje, ideje i realnosti, roda i
zato to ne vidi logiku, tj. onto-Iogiku strukturu toga vremena i povijesti.
Tako ispada da je kod Hegela na djelu samo vulgarno vrijeme, slijed jedno-van- individuuma, proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje itd., i tada
-drugosti, sukcesija momenata sada, jer Heidegger ne vidi da je Hegelovo zapoinje prava povijest.
pravo vrijeme odreeno u kategorijalnom hodu i u negativnosti, u apsolutnoj Mi smo prilikom tumaenja 360 Hegelove Filozofije prava
refleksiji. Hegel, naime, takoer razlikuje vulgarno vrijeme od pravog vremena,
i kao to se za Heideggera autentina vremenitost sabire utemporalno sagleda- vidjeli da je s jedne strane ono duhovno u povijesti degradiralo
nom smislu bitka tubitka, tako se i kod Hegela kategorijalna razliitost, diferen- egzistenciju svog neba do zemaljske ovostranosti i proste svje-
cijacija na logiku, filozofiju prirode i filozofiju duha sabire u pravoj vremenitosti tovnosti, ali da se s druge strane sama ta svjetovnost uzdigla i
apsolutne ideje, koja prava vremenitost - za razliku od obine, vulgarne vreme- uzdiui se oblikovala do misli i principa umnog bitka i znanja.
nitosti - jest vjenost. Vrijeme je uope miljivo samo ako se u vremenu nae Otuda, kada Feuerbach kae: moja prva misao je bila bog, moja
instanca koja e ga drati na okupu. Kod Hegela je to logos, a kod Heideggera
struktura bitka. Prema tome, ako se htio razraunavati s Hegelom, Heidegger
druga misao je bila duh, moja trea i konana misao je ovjek -
je morao napasti to unutranje vrijeme kategorijalnog niza, a ne vulgarno onda taj Feuerbachov ovjek spada u ono totalno izmirenje ideje
vrijeme koje Hegel ostavlja za sobom. i zbilje o kojemu je govorio Hegel u 360. Kada Marx kae:
120 121
Um i vrijeme
122
'tbc
r-------------------------------, '~9t
125
Marxovo shvaanje historije Marxovo shvaanje historije
1. historija kao proces otuenja i njegovog ukidanja; naslovom Prilog kritici nacionalne ekonomije2) i sabire se oko
2. historija kao zbivanje klasnih borbi i njihovog ukidanja; kritikog pojma otuenja. Taj pojam je na specifian nain - preko
Feuerbachove kritike spekulativne filozofije, teologije i religije -
3. historija kao razvoj proizvodnih snaga koje su u odnosu
p~euzet od Hegela, kod kojega je to. sredinji po~am sustava (od
spram odnosa u proizvodnji (tj. razvoj ekonomijskih formacija
prvih pokuaja izgradnje sustava u ]enskom penodu do drugog
drutva ili naina proizvodnje).
izdanja berlinske Enciklopedije filozofijskih znanosti). Kaemo da
Ad. 1) Kronologijski prvo shvaanje historije kod Marxa izra- je pojam otuenja na specifian nain preuzet preko Feuerbacha
eno je u Parikim rukopisima iz 1844. (tiskanim pod redakcijskim od Hegela, jer time suponiramo Marxov razvoj u vrijeme bonsko-
-berlinskih studija (1835-1841), predradnji za disertaciju i same
doktorske disertacije (1839-1841) - razvoj koji je nezavisan od
prolost, na osnovi obine vremenitosti, rabimo termin historija, odnosno Feuerbacha, budui da je Marx svoj kritiki stav spram Hegela
preciznije: historijsko dogaanje, ali tu jo razlikujemo i oblike svijesti o uglavnom izgradio prije Feuerbachove Kritike Hegelove filozofije
historijskom dogaanju, i to: predznanstveno pamenje i sjeanje kao historij- (1839), a pogotovo prije njegove Biti kranstva (1841).3 Taj sre-
sku svijest, teorijsko-tehnologijsko i predmetno-znanstveno istraivanje kao
historiju, a pisanje o tome kao historiografiju, te filozofiju historije. Za
pravo dogaanje, pak, na osnovi prave vremenosti rabimo ili termin povijest
ili zgodbvina ili zgbdina ili dogoajtina (usp. Stulli, Rjecsoslbxje, csat 2 Kako je u literaturi jo uvijek sporna priroda tih Marxovih rukopisa, valj.a
druga, razdjeljak drugi, str. 652 zgbdina; razdjeljak parvi, str. 127 dogoaj naglasiti da je navedeni redakcijski nas~ov najade~va~~j~ s o~z!:om da se r~?I,
ina, dogoajtina), dok za poetno i izvorno svjetovno dogaanje kazujerno filozofijskim jezikom izreeno, o prvOj MarxovoJ kntlcl politlc~.e eko~oID1Je,
o povijesnoj zgodi - koja dakako ostavlja za sobom razliku miljenja i bitka, odnosno - kako je on u to vrijeme naziva - nacionalne ekonoID1Je. Taj naslo~
jer oboje podjednako i konstitutivno spadaju u zgodu samu. Povijesno miljenje nalazi se npr. u K. Marx, F. Engels, Kleine okonomische Schriften, B.tich~rel
nije miljenje u tradicionalnom smislu, nego skrbno prireivanje uzajamnog des Marximus-Leninismus, Dietz Verlag, Berlin 1955, Bd. 42. Meutim, I tu
prebivanja zgode, bitka, vremena, svijeta i slobode. je prisutno razlikovanje ekonomijske i filozofijske tematike''pa .~e u s~esku 41
Tome analogno je i odreenje karaktera vremena. Naa rije vrijeme nalazi tekst Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope kOJI mje tretiran kao
Gunoslav. i ruski i praslav. verm~, indoevr. apstraktum vertmen, usp. Skok, integralni dio Parikih rukopisa, nego zajedno s Njemakom ideologijom spada
Etimologijski ljenik, trei svezak, str. 626) ima dva pridjeva: prvi, vremen u filozofijske rane spise.
(nastavak -en), a drugi ima oblike vremenit (nastavak -it), vremenski (nastavak 3 Utoliko treba korigirati ono razumijevanje Marxova razvoja koje je posredo-
- ski) i vremean (nastavak -an; znai dobrano star) - koji su vezani uz vano krivom marksistikom tradicijom, a po kojemu je on jedno vrijeme bio
historiju. ' Apstraktna imenica od pridjeva vremen oznaava pripadnost, dok hegelovac, zatim mladohegelovac, pa pod utjecajem Feuerbacha kritiar i He-
apstraktna imenica od pridjeva vreme nit oznaava takovost. To znai da je gela i rnladohegelovaca, da bi se na kraju -1845., kada pie Teze o Feuerbac~u
pridjev vremen konstitutivno vezan uz vrijeme, dok je pridjev vremenit jedno i 1845/46., kada zajedno s Engelsom pie Njemaku ideologiju - osamosta~o
od svojstava vremena ili se odnosi na neto to vrijeme oznaava kao takvo. od Feuerbacha i kritiki ga prevladao. To je jedna legenda koja uporno traje
Dakle, kada je rije o pravom vremenu, valja kazivati o vremenosti, a kada je do danas. Za nju je dijelom kriv i Engels, izrekavi u svojoj knjizi Ludwig
rije o derivativnom, iz pravog vremena izvedenom vremenu, valja govoriti o Feuerbach i kraj klasine njemake filozofije (1886) sljedee: Tada je dola
vremenitosti. Isto tako, glagolski oblik za pravo vrijeme je vremenovati, a za Feuerbachova Bit kranstva ... - ovjek mora sam doivjeti oslobodilako
derivativno vrijeme vremenstvovati. djelovanje te knjige da bi sebi to predstavio. Oduevljenje je bilo ope: svi smo
Apstraktna imenica od pridjeva vremenski je vremenskost, kao ono to mi momentalno bili fojerbahovci. Kako je Marx odu.evljeno pozdravio novo
odreuje neko doba u njegovoj kakovosti, dok vremenost, od vremean, ozna- shvaanje i kako je jako - unato svim kritikim suzdravanjima - bio pod
ava doba vremena koje kazuje epohainu dobranu starost s obzirom na rani njenim utjecajem, moe se proitati u Svetoj obitelji (MEW 21, str. 272). Ta
poetak i kasni svretak vremenosti (npr. rani mislioci i pjesnici i oni koji je formulacija ula u dogmatiku, skolastiku marksizma - premda uope ne
pripadaju nihilizmu). Glagolski oblik za vremenskost bio bi vremenskovati, a odgovara faktima - kao osnova onim interpretacijama prema kojima je Marx
za vremenost vremeniti. jedno vrijeme bio fojerbahovac.
126 127
Marxovo shvaanje historije
T I
I
Marxovo shvaanje historije
128 129
i
I
1
Marxovo shvaanje historije
130 131
Ve
Marxovo shvaanje historije
132 133
Marxovo shvaanje historije Marxovo shvaanje historije
Althussera tipinim za pristup cijeloj stvari jest upravo injenica ena uloga one suvremene klase koja ukidanjem klasnog drutva
da on ne shvaa ni Marxov razvoj. ni historijskog Marxa, ni odnos ukida i sebe samu kao klasu; te u rukopisu iz 1844. Prilog kritici
triju prezentnih koncepcija hi <..I ije, ni smisao kritike politike
I .
Hegelove filozofije prava. Uvod, gdje je klasa proletarijata takoer
ekonomije, ni smisao razli].. (IV;IIl!d baze i nadgradnje, ni odnos odreena kao ona historijska klasa koja itavo dosadanje drutvo
proizvodnih snaga i odnosa li proizvodnji. Jednom rijeju: da stavlja u pitanje, ali time ujedno stavlja u pitanje i sebe kao klasu.
uope ne razumije Marxa (premda je zajedno sa svojim uenicima Iz ovih navoda vidljivo je barem to, da je koncepcija historije
napisao, po njenoj namjeni instruktivnu, knjigu Kako itati Ka- sa sredinjim pojmom klasne borbe podreena, subordinirana
pital). koncepciji historije sa sredinjim pojmovima proizvodnih snaga i
Ovakvi primjeri mogli bi se redom nizati (koliko marksizama odnosa u proizvodnji, da to nisu koordinirane koncepcije i pojmo-
- jer danas ve govorimo i o pluralizmu marksizama - toliko vi, te da teza historija sveg dosadanjeg drutva jest historija
revizija Marxovih intencija, toliko bitnih promaaja s obzirom na klasnih borbi suponira koncepciju o izgradnji historijskog zbiva-
njegovo djelo), no to nas svakako ne bi pribliilo odgovoru na nja na temelju odnosa proizvodnih ~naga i odnosa u proizvodnji.
prije postavljeno pitanje. Uope: nema drugog puta do Marxova Daljnje je pitanje: u kakvom su odnosu koncepcija iji je sre-
djela osim tekstualno to preciznijeg, filologijski to sigurnijeg dinji pojam otuenje i koncepcija proizvodnih snaga i odnosa u
praenja njegova razvojnog puta. proizvodnji? Da li su te koncepcije koordinirane s obzirom na
Ono to je nama ovdje u pitanju, odnos triju koncepcija povi- superordinirani pojam koncepcije historije? Odnosno, jesu li to
jesti, razmotrit emo ponajprije s aspekta formalno-logikog od- dvije meusobno razliite koncepcije koje se ne daju svesti jedna
nosa pojmova po opsegu, obimu. Naime, istrait emo jesu li te na drugu, nego samo podvesti pod. opu Marxovu koncepciju
tri koncepcije, s obzirom na pojam historije, meusobno koordi- historije, koja nam za sada ostaje problem?
nirane (su-odreene), ili jedna spram druge stoje u odnosu supe- Koncepcija sa sredinjim pojmom otuenja, kao to smo ve
rordinacije (nadreenosti), ili pak subordinacije (podreenosti). rekli, suponira dvoje: prethistorijsko stanje neotuenosti i pravo
ak i na osnovi samo letimino g poznavanja Marxova djela,
historijsko stanje neotuenosti. Da bi se neto moglo otuiti, ono
ini se da je koncepcija historije sa sredinjim pojmom klasne mora prethodno biti pri sebi, mora biti svoje; a ako otuenje
uope moe biti rijeeno - na to pojam otuenja sam sobom
borbe zavisna od neke druge koncepcije, jer implicira pitanje
upuuje - onda je u njemu pretpostavljeno ne samo primarno
nastanka, uvjeta i nestanka klasne borbe, da je izvedena, dakle,
svojevrsna dedukcija iz jedne vie, superordinirane koncepcije. stanje neotuenosti nego i mogunost post-otuenog stanja, narav-
no, na vioj razini.
Rekli smo da je Marx ovu koncepciju najeksplicitnije formuli-
rao u Manifestu komunistike partije iz 1848. no ona je prireena O otuenju kod Marxa - kako smo ve prije istakli - ne moe
i ranijim tekstovima. Primjerice, u spisu poznatom pod naslovom se govoriti kao o jednom meu mnogim negativnim fenomenima
Njemaka ideologija iz 1845/46. rije je s jedne strane o proizvod-
drutveno-povijesnog ivota, kakvi su: glad, bolest, siromatvo
nim snagama, a s druge strane o oblicima prometa, komuniciranja, svake vrste, zaostalost, nerazvijenost itd, kojih bi se ovjek kao
duhovno-psiho-fiziko bie htio rijeiti jer, uopeno reeno, okr-
saobraaja ljudi; ti oblici prometa ve su tada vieni kao izvori
klasne podijeljenosti i protuslovlja, borbe klasa. Ili jo ranije: u njuju njegov integritet.
Engelsovu radu Poloaj radnike klase u Engleskoj i u zajedni Taj pojam spada u temeljno dogaanje odreenog historijskog
kom radu Marxa i Engelsa Sveta obitelj iz 1845. gdje je rije o naina proizvodnje (ega su gore navedeni fenomeni samo soci-
klasama koje su u antagonistikim odnosima, a naroito je nagla- jalne posljedice ili pak, kao naprimjer smrt, proizlaze iz ljudske
134 135
Marxovo shvaanje historije Marxovo shvaanje historije
prirode te pripadaju konstantama sveg historijsko-vremenskog koliko teki bili, nemaju nikakve veze s koncepcijom otuenja
zbivanja u smislu prolaenja i odreeni su iz dimenzije prolosti). kao koncepcijom historije Uednako kao ni spomenuti psihijatrijski
sluajevi). Za depersonalizaciju radnog procesa nisu krivi odreeni
Meutim, u literaturi je esto na djelu jedna, naoko samo
terminologijska, ali ustvari bitna, zbrka pojmova. Govori se, na- odnosi meu ljudima u procesu proizvodnje, nego su odreeni
primjer, o otuenju (ili alijenaciji, novolatinski termin) u smislu odnosi meu ljudima u proizvodnji uvjetovani razinom razvoja
psihologijskog otuenja kod tzv. shizofreninih bolesnika (podvo- proizvodnih snaga, pa stoga ovise o njima bez obzira na svoj
jenost osobe i njena otuenost samoj sebi), to spada u djelokrug ovakav ili onakav oblik. 8
rada psihijatrije, tj. u medicinsku teoriju i praksu. Nadalje, i za Prema tome, pojave tzv. tehnologijskog otuenja ne spadaju
nas relevantnije, govori se o otuenju suvremenog ovjeka koji u problematiku koncepcije historije sa sredinjim pojmom otue
je radom vezan uz strojeve i organizaciju procesa proizvodnje, tj. nja. To to se svaka pojava koja iz ovih ili onih razloga ini ovjeka
usitnjavanje rada na pokretnoj traci (Taylor i tejlorizam), dakle nezadovoljnim naziva ili moe nazvati btuenjem, govori samo o
o tehnologijskom otuenju. Pri tome se istie autorstvo proizvoda istroenosti, otrcanosti jednog termina koji vie ne ivi od unutra-
kod srednjovjekovnih obrtnika i njihovih residuuma u suvreme- nje snage one sustavne koncepcije unutar koje ima smisla.
nom nainu proizvodnje, za razliku od industrijskih proizvoda kod To dakako ne znai da problemi tehnike i tehnologije - a prije
kojih se ne moe utvrditi autorstvo proizvoaa koji na njima svega novovjekovne znanosti koja je u svojoj biti tehnologijska
rade; parcijalizacija i specijalizacija unutar racionalne organizacije (ne tek aplikativno, nego esencijalno) - nemaju ogromno znae
neke tvornice, voene promjenama i prinovama radi to vee nje, nego samo da oni stoje izvan triju spomenutih Marxovih
produktivnosti rada, nivelira autorski karakter proizvoda.? No, koncepcija historije. Marx je mislilac u slubi razvoja proizvodnih
koliko god ovakvi fenomeni bili vezani uz odreeni razvoj pro- snaga, mislilac proizvodnih snaga u smislu genitivus subjectivus,
izvodnih snaga, tehnologijski razvoj u okvirima odreenih odnosa tj. mislilac koji pripada razvoju proizvodnih snaga - ali ne i mislilac
u proizvodnji, oni po samoj prirodi tehnike i tehnologije ostaju proizvodnih snaga u smislu genitivus objectivus, tj. onaj koji misli
trajna karakteristika odreenog nivoa proizvodnih snaga i, ma 0 proizvodnim snagama i njihovoj bitnoj i vremenitoj konstela-
7 O tome Marx govori u Osnovnim obrisima kritike politike ekonomije (18571 8. Drugim rijeima, komunizam prve faze, kako god bio izgraen, ne moe
58) istiui da rad gubi umjetniki karakter i postaje isto apstraktna djelat- mijenjati karakter proizvodnih snaga. Kao to ne postoji komunistika matema-
nost (usp. Grundrisse, Dietz, Berlin 1953, str. 204), puko troenje radne snage tika za razliku od kapitalske, niti komunistika fizika, kemija, biologija itd.,
u svrhe proizvodnje kapitala. Kako je obrtnik jo uvijek autor cjelokupnog jednako tako ne postoje ni komunistika tehnika i tehnologija za razliku od
proizvoda, njegovo umijee je neki derivirani oblik umjetnosti; suvremeni indu- kapitalske tehnike i tehnologije. Promjena odnosa proizvodnje ne mijenja samu
strijski radnik obavlja samo parcijalne funkcije u proizvodnji te je nuno pri- prirodu maine - tj. tehnike i tehnologije - nego samo njenu primjenu, funkciju
vjesak maine, stroja, a s obzirom na tradicionalni pojmovni par sredstvo- u proizvodnji. O tome se kod Marxa moe nai niz jezgrovitih formulacija, kao
-svrha, maina nije sredstvo radnika, nego je, obratno, radnik sredstvo, puki npr.: Crnac je crnac. Tek u odreenim odnosima on postaje rob. Pamuna
ivi pribor maine (l. c., str. 585). Odnosno: Djelatnost radnika, ograniena predilica je maina za predenje pamuka. Samo u odreenim odnosima (tj. u
na puku apstrakciju, svestrano je odreena i regulirana kretnjom mainerije, a odreenim odnosima proizvodnje, op. V. S.) ona postaje kapital (Kapital l,
ne obratno. Znanost, koja neive udove mainerije prisiljava da svojom kons- MEW 23, str. 793, biljeka 256, odnosno spis Najamni rad i kapital, 1849.,
trukcijom djeluju svrsishodno kao automat, ne egzistira u svijesti radnika, nego odakle je i preuzeta ta biljeka u Kapitalu, MEW 6, str. 407-408). Dakle, u
na njega mainom djeluje kao strana mo, kao mo same maine (l. c., str. primarnoj Marxovoj neeskplicitnoj viziji historije nalazi se tehniki razumIjen
584). Tu Marx donekle anticipira i mogunost modeme, ne ekonomijske, nego (tehnologija) bitak koji raiava sva bia u manipulativno-instrumentalno-teh-
tehnologijske nezaposlenosti, koja je rezultat razvoja znanosti, tehnike i tehno- nika bia, kao i samog ovjeka u njegovoj biti kao tehnologijski i organizacijski
logije, ukratko: proizvodnih snaga. element.
136 137
Ot
ciji. tovie, moe se rei da je nesmetani razvoj proizvodnih snaga opskrbljuje ivenim nainimicama, gotovim ivotnim sredstvima,
Marxu utoliko vie neproblematian to je njemu samome historij- nalazi se (susree, postoji, op. V. S.) bez njegova sudjelovanja
ski evidentan. On uope ne sumnja da bi rast proizvodnih snaga kao opi predmet ljudskog rada. Sve stvari koje rad oslobaa od
sam mogao postati problemom; naprotiv, on se itavim svojim njihove neposredne veze sa zemaljskom cjelinom jesu u prirodi
djelom zalae za slobodni, nesmetani razvoj proizvodnih snaga, naeni predmeti rada. (MEW 23, str. 193). I dalje: On (ovjek,
jer je ovaj za njega istovetan s aktualiziranjem svih potencijala op. V.S.) istupa nasuprot samoj prirodnoj tvari kao jedna prirodna
tzv. ljudske prirode. Da razvoj proizvodnih snaga kao razvoj i mo ( ... ) On razvija u njoj (prirodi, op. V. S.) potencije koje
sam ima epohalni karakter, nije Marxu ni na kraj pameti. Takva drijemaju i potinjava igru njezinih snaga svojem vlastitom gospod-
misao za njega bi oznaavala ne samo kraj tehnike i tehnologijske stvu. (l. c., str. 192).
(u uem smislu rijei) primjene prirodnih znanosti, nego i kraj
razvoja prirodnih znanosti, a ovo bi pak, za Marxa, znailo kraj Ono to priroda sama sobom nosi kao mogunosti, to ljudski
osnovnog uvjeta egzistencije ljudskoga roda. rad oslobaa. On naime oslobaa prirodu od njenog nesubjektiv-
nog, nesamosvojnog karaktera i daje joj karakter subjekta - ali
Kad Bloch, naprimjer, govori o kvalitativno drugaijoj tehnici subjekta ne u smislu elingovske filozofije prirode, niti u smislu
i prirodnoj znanosti u komunizmu spram tehnike i prirodne zna- blohovskog nagona prirode da bude ono to je po svojoj bitnoj
nosti u kapitalizmu, o dominaciji kvalitativnog momenta u opho- mogunosti, nego u smislu jednostavnog stava da je priroda o sebi
enju s prirodom za razliku od kapitalskog kvantitativnog pristupa
predmet i sredstvo rada i da u radu dolazi k sebi samoj. Da je,
prirodi, onda je to obini romantini uzmak, nazadovanje, nostal naime, najdublja bit, najdublja mogunost prirode ta, da bude
gija za pastoralnim pejzaem u strahovitim uvjetima urbane indu- maina. 9
strijske, pa i post-industrijske civilizacije. Blocha plai transforma-
cija prirode u objekt prirodnih znanosti i sredstvo manipulacije I zato za Marxa ne postoji problem prirode, kao to ne postoji
tehnike, tehnologijski objekt. Za Marxa, meutim, to nije pro- ni problem tehnike, ni problem prirodne znanosti, ni problem
blem, jer polazi -od ishodinog momenta itavog svog miljenja - proizvodnih snaga. Njega zanima samo ono to nastaje na odree
od neprotuslovnog primarnog odnosa ovjeka i prirode. nom nivou razvoja proizvodnih snaga, a to su - svaki put kon-
kretno odreeni - odnosi meu ljudima u procesu proizvodnje,
Na osnovi toga svaki napredak proizvodnih snaga ujedno je prometni odnosi (Verkehrsverhaltnisse), tj. ekonomijska struk-
napredak u spoznavanju i ovladavanju prirodom, a priroda, obrat-
no, u svakom takvom napretku tek dolazi do svoje samobitnosti.
U tom smislu Marx u Parikim rukopisima govori o jednadbi
naturalizam = humanizam i humanizam = naturalizam
9 To znai - da jo jednom naglasimo - da za Marxa nije problem maina kao
(MEW Erganzungsband, ErsterTeil, str. 536). Priroda je anorgan- maina, nego maina u slubi kapitala, kao kapitalova snaga. Prirodne snage,
sko tijelo u ovjeka; ovjek je onaj dio prirode u kojemu se ona spoznate i transformirane u prirodnoj znanosti, tehnici i tehnologiji, mogu biti
putem njegova rada osvjetava, ulazi u sebi primjeren oblik: histo- kapitalski zloupotrebljene, ali same sobom one znae ne samo razvoj ovjeka
rijski transformirana priroda primjereni je oblik prirode. nego i itave prirode, koja se iz potencijalnosti budi u svoju povijesnu - a to
sad ovdje precizno znai - mainsku aktualnost. Ili, jednostavnije reeno: ma-
Supozicija ove Marxove teze jest da priroda sama o sebi, po ina je dobra, ona je uvijek dobra (za Marxa ne postoji u bitnom smislu problem
tehnologijskog otuenja), loa je samo u kapitalskoj primjeni; kada ovjek
svojoj bitnoj mogunosti jest raspoloiva za historijski rad zato to ovlada odnosima meu ljudima u procesu proizvodnje, maina e biti sredstvo
je sama sobom rad. Zbog toga on u Kapitalu I i kae: Zemlja njegova daljnjeg razvoja, aktualizacija njegove snage i moi, kao i aktualizacija
(u koju je ekonomijski ukljuena i voda), kako ona ovjeka snaga i moi same prirode.
138 139
Marxovo shvaanje historije Marxovo shvaanje historije
tura proizvodnje - a ne njena tehnologijska struktura, budui da strogo luiti tehniku podjelu rada, specijalizaciju, od fundamen-
je u pogledu tehnologijskog napretka Marx radikalni optimist. ID taIne diobe rada).
Uvidi u ovo, za Marxa odluujue, znaenfe problematike pro-
izvodnih snaga uope, odnosno njihova otuenog historijskog
oblija u kapitalizmu, sasvim jasno pokazuju da otuenje, kao IZVOR SVIH TRIJU KON- Da bismo se pribliili tom pro-
sredinji pojam prve koncepcije historije, nije problematika koja CEPCIJA mSTORIJE U blemu, trebamo ponajprije sebi
bi bila koordinirana problematici odnosa proizvodnih snaga i od- MARXOVU OSNOVNOM postaviti pitanje: to je uzrok
nosa u proizvodnji, da to nisu dvije, jedna pored druge, koncepcije UVIDU U mSTORIJSKO otuenju?
koje nalazimo kod Marxa, nego da je to jedna te ista koncepcija ZBIVANJE U literaturi se esto moe
s dva razliita jezika izraavanja: 1844. pod utjecajem Hegela i nai stav da je uzrok otuenju
Feuerbacha, to je vie filozofijski jezik, a 1859. i 1867. u vrijeme privatno vlasnitvo. No kao to je poznato iz Predgovora za
spomenutog Predgovora i Kapitala, to je vie jezik Marxa kao Prilog kritici politike ekonomije, privatno vlasnitvo je samo
kritiara politike ekonomije. pravni oblik nadgradnje nad bazom - prema tome ne moe
Pa ipak, pitanje nije samo u nainu izraavanja nego i u dubini biti uzrok bazi, tj. otuenju (i nikada to za Marxa nije ni bio).
koncepcije s obzirom na onaj implicitni pojam historije kod Marxa Na jednom od najznaajnijih mjesta u Njemakoj ideologiji
po kojemu svaka koncepcija historije ima istu historijsku - a to Marx kae, da je u svim civiliziranim zemljama rad slobodan:
za Marxa znai prolaznu - sudbinu kao i predmet na koji se ona slobodan radnik je preduvjet kapitalskog naina proizvodnje, i da
odnosi. Drugim rijeima, klju za odnos koncepcije iz 1844. i nije rije o tome da se rad oslobodi, nego da se taj rad ukine
koncepcije iz 1859. nalazi se u Kapitalu, i to u etvrtoj koncepciji, (potcrtao V. S.) (MEW 3, str. 75). O ukidanju kojeg, kakvog
- koja nosi sve zajedno i daje za pravo odreenom rangiranju rada se tu govori? - O ukidanju onoga rada koji je u nacionalno-
spomenutih koncepcija - koncepciji diobe rada (pri emu treba -ekonomijskom stanju (o kojemu se govori 1844. l i Parikim
rukopisima) odreen kao otueni rad, odnosno najamni rad - a
10 Poznato je da Marx u Kritici Gotskog programa (1875) kao uvjet vie faze
ovaj je izraz fundamentalne diobe rada: razdvojenosti, uzajamne
komunizma pretpostavlja daljnji razvoj proizvodnih snaga, takvo ovladavanje otuenosti etiriju konstitutivnih momenata rada. Dakle, funda-
prirodom koje e omoguiti obilje i prema tome naelo raspodjele: Svatko mentalna dioba rada je uzrok-uvjet otuenja. 11 Kada se ona prevla-
prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama (usp. da, ukine (aufheben), tada se ukida i otuenje, tada je subjekt
MEW 19, str. 21). - To naelo on ne bi mogao nikada izrei da su mu pro- itavog procesa ovjek-priroda jedno u svojoj djelatnosti, u svojem
izvodne snage bile problem, da one za njega nisu bile ono prvo, supstancijalno,
predmetu, u svojim sredstvima i proizvodima; tada se radnika
neupitno. A via faza komunizma, asocijacija slobodnih proizvoaa, dru-
ba slobodnih ljudi itd., samo su drutveni izrazi za tu bitnu konstelaciju - za klasa i pojedinci u njoj, koji se u neukinutom obliku pojavljuju
razvoj proizvodnih snaga rada koji je naelno neogranien. S nestankom dru- kao neto samostalno, u ukinutom obliku pojavljuju kao cjelo-
tvenog protuslovlja i klasne borbe, s nestankom odnosa meu ljudima u pro- kupni radnik; tada nema razlike izmeu tjelesnog i duhovnog
cesu proizvodnje koji su nadreeni ljudima (te bi, obratno, ljudi vladali njima), rada, izmeu historije i prirode, izmeu najvieg bia i posebnog
s nestankom trita kao subjekta meuljudskih odnosa (namjesto ega bi ljudi bia (nema stupnjevanja bitka) - sve je to jedno te isto: rad kao
sami ulazili u izravne, jednostavne, neposredno providne meusobne odnose)
- nastupa za Marxa epoha totalnog oslobaanja proizvodnih snaga rada; tada
supstancija-subjekt svega to jest.
vie nita ne moe sprijeiti i totalno gospodstvo rada nad prirodom, koja i nije
drugo nego rad (hegelovski reeno) u svome drugobitku. Priroda je nesvjesni II Opirnije o tome usp. u naoj knjizi Praksa rada kao znanstvena povijest,
rad; ljudska historija je svjesna priroda. Globus, Zagreb 21988, str. 69-75. .
140 141
Marxovo shvaanje historije
T
I
Marxovo shvaanje historije
Sada Marxovo miljenje historije, u njegovim razliitim varijan- nivou samo potvruju diobu rada 12 - tako da se prevrat sastoji u
tama i aspektima, moemo prikazati ovako: ukidanju svih protuslovlja i otuenja rada.
- fundamentalna dioba rada, koja nije nita humano-subjektiv- Marxovo miljenje historije samo je naizgled u sebi disparatno.
no, ni antropocentriko, nego je dijeljenje rada na njegova etiri Radi se zapravo o jednoj cjelovitoj koncepciji u kojoj se samo
momenta - djelatnost, sredstvo, predmet i proizvod, koji inkludi- posebno naglaavaju razliiti momenti, razine i fenomenologijski
raju identitet humanog i fizikog, i - s obzirom na diobu - znae slojevi. Historija kao dogaanje za njega je historija rada koji je
otuenost jedne koncepcije historije drugoj na osnovi identiteta diobom otuen na svoja etiri elementa, ije uzajamno otuenje
rada samog: Rad sam, kao bit ost bia, sabire u svoju svjetovnost proizvodi odnose meu ljudima u procesu proizvodnje kao stvari
svako otuenje kao moment svojega kretanja; i stvarne odnose13 , dok se njihovi socijalni odnosi osamostaljuju
u klasne odnose.
1) klasna borba: kada je rad u sebi razdvojen - pa je s jedne Dakle, tri koncepcije historije - kao otuenja, klasne borbe,
strane djelatnost, a s druge sredstva za proizvodnju - onda se kroz odnosa proizvodnih snaga i odnosa u proizvodnji - sabiru se u
proizvodnju uspostavlja klasa ljudi koja nema nita drugo osim koncepciji diobe rada kao izvoru otuenja, razlikovanja i suprot-
svoje radne snage, kao robe, i klasa ljudi koja raspolae sredstvi- stavljanja proizvodnih snaga i odnosa u proizvodnji, te klasne
ma, predmetima te (na osnovu toga to u proizvodnji rad postaje borbe koja iz toga proizlazi. Sve tri koncepcije kulminiraju u
moment kapitala) proizvodima rada; koncepciji revolucije kao kljunom dogaaju historije kao historije
Rada. Revolucija znai upravo ukidanje diobe rada 14 radi nesme-
2) otuenje: fundamentalna dioba rada - kada roba postaje
dominantni oblik proizvodnje - ne uzrokuje samo uzajamno otu-
enje jednostavnih momenata rada, nego i cjeline onoga to je
12 Marx ima i takvih obrata u kojima se, kao npr. u Bijedi filozofije, kae da
prethodno bilo jedno i istovetno: samog radnog procesa, pa se od svih instrumenata proizvodnje najvea proizvodna snaga jest sama revolu-
rad javlja kao otuenje, otueni rad; cionarna klasa (MEW 4, str. 181) - dakle neto to je odnos u proizvodnji.
3) proizvodne snage i odnosi proizvodnje: iz odnosa meu Oni koji trpe od krutih distinkcija mogu misliti da je Marx u konfuziji, da jednu
te istu stvar jednom naziva proizvodnom snagom a drugi put odnosom u
sobno suprotstavljenih momenata rada uspostavlja se takav proces proizvodnji. No radi se o tome da to i jest sve skupa zbivanje jednog te istoga,
proizvodnje u kojemu se odnosi proizvodnje odvajaju od proizvod- te se takvi odnosi u proizvodnji koji omoguuju razvoj proizvodnih snaga -
nih snaga, osamostaljuju i zaobilaznim putem (u postvarenju) samo u otuenom obliku - doista javljaju kao najvea proizvodna snaga, tj.
postaju mo nad radom. I ova koncepcija vezana je kako uz najvea potencija napredovanja i razvoja.
otUenje tako i uz klase - odreene poloajem u procesu proizvod- 13 Postvarenje je jo jedan vaan moment vezan uz diobu rada. O problematici
nje. koja je pokrivena tim terminom, meutim, marksisti II. i III. Internacionale -
izuzev Lukacsa - nisu nita znali, a mnogi ne znaju ni do danas (npr. Althusser
Sve su to u biti razliiti nivoi iste problematike, koja je svaki i njegova kola). Lukacseva Povijest i klasna svijest, koja naroito insistira na
put sagledana iz drugog aspekta. Moglo bi se rei i ovako: kada terminu postvarenje (Verdinglichung), odluujuem terminu iz Marxova Ka-
pitala (premda se tu, tekstualno gledano, rabi i termin otuenje, Entfrem-
se historija zbiva u svojoj konkretnoj empirijskoj pojedinanosti, dung), imala je u vrijeme kada se pojavila (1923) karakter filologijskog otkria
primjenjujemo kategorije klasne borbe, sa svim njezinim oscilaci- Marxa.
jama, zaotravanjima i stabilnijim stanjima, protuslovljima koja
14 Tek tu opet ima smisla - u skladu s povijesnim miljenjem, koje obuhvaa
vode prevratima - ega i na osnovi ega? Na osnovi sukoba pro- jednog, nedjeljivog ovjeka u njegovu nainu bitka - razlikovati rad i proizvod-
izvodnih snaga i odnosa u proizvodnji - koji na fundamentalnom nju bia iz bitka (za to npr. M. Kangrga misli da je u knjizi Praksa rada kao
142 143
,.
I
i
I
tanog razvoja Rada samog (pisanje Rada s velikim poetnim slo- obrazovanja, nastave itd. Ako se metodiki ne ogradimo od onoga
vom oznaava uspostavljanje Rada kao apsoluta, njegovu manife- to smo nauili o podjeli znanosti, onda uope ne moemo prii
staciju meu biima u radnom svijetu; aspekti, regije, slojevi i posljednjoj intenciji Marxova miljenja. Jer ono nije ni neka po-
sektori Rada zajedno ukazuju na dogaanje apsolutnog Rada). sebna filozofija, ni politika ekonomija, ni sociologija, niti bilo
koja druga posebna znanost, niti pak primjena teorije na praksu,
niti tehnika revolucije, niti neka primijenjena nauka o organiza-
PRISTUP CJELINI Iz ovoga to smo do sada izloili ciji i sl. - ono je sve to, ali u ukinutom obliku uzdignuto na vii
MARXOVA MILJENJA pokazuje se da razumjeti Marxa stupanj (u smislu Aufhebung<<: toZlere, conservare, elevare = uki-
znai prije svega ostaviti za so- nuti, sauvati i dignuti na vii nivo).
bom podjelu na razliite znanosti (scientia), nauke (doctrina), na
Svi nesporazumi oko marksizma posljedica su toga to nema
discipline znanosti i nauka, razliku izmeu fundamentalnih i primi-
primjerenog stajalita s kojega bi se uzela u obzir cjelina Marxova
jenjenih znanosti. razliku izmeu filozofije i posebnih znanosti -
djela. Historija marksizma zapravo je izigravanje jednog mo-
dakle itavu strukturu i okvir odreenog miljenja, kao i naprimjer
menta kod Marxa na raun drugog. Naravno, da bi se postiglo to
organizacije sveuilita, koja sama sobom nije nita drugo nego
stajalite koje omoguuje uvid u cjelinu Marxova djela, mora se
recepcija podjele cjelokupnog radnika na niz pojedinanih rad-
u miljenju uiniti korak dalje. Taj korak dalje - o sebi vie ne
nika s centralnim sastajalitern na tritu (otuda konkurentski ka-
dijalektian, nego izvorno i iskonski poetan - jest ono to poku-
rakter naprimjer sociologije spram politike ekonomije, socijalne
avamo pribliiti pod nazivom povijesno miljenje, a on ujedno
psihologije spram politike ekonomije i sociologije, svih njih spram
nosi sve etiri koncepcije historije kod Marxa i omoguuje ih kao
politologije itd. - sve se neprestano u svom aspektualnom znaenju
derivate povijesti.
nameu, iako parcijalno, u smislu pars pro toto, da pokriju
cjelinu zbivanja).
Kod Marxa dakle nisu na djelu inter-disciplinarni, meusobno
tolerantni pristupi, nego je to jedno milj~nje koje se vie bitno
ne kree u okviru diobe rada i - kako se ta dioba rada reflektira
- u diobi i klasifikaciji znanosti, organizaciji sveuilita, odgoja,
144 145
I
L
T II. MARX I MARKSIZAM
147
l
Marx i marksizam
148 149
T
I.
dovren, i ako se (usprkos tome to se u njegovoj evoluciji konst~ drave i prava, etike, estetike itd., tako se javljaju i razliiti mar-
tiraju, ili konstruiraju, pojedine etape, stadiji, i p~jedini od o:lh ksizmi. Dakle: pluralizam u teoriji i pluralizam u praksi - a sve
etiketiraju kao posljednji, kao stanje raspadanJ.a, tru.lenJa se zove marksizam!
itd.) promjene naprimjer u organsko~ s~s~avu kap1tal~, .u l~OZU I sada se s pravom postavlja pitanje: to je uope marksizam?
robe, kapitala, tehnologije, u raspodjeli ~. p~eraspodJeli .~v1J~ta, Oevidno je da je ona uobiajena, iz aspekta formalne logike
blokovskim odnosima inesvrstanima, razvIJemma 1 neraZVIJemma dobivena definicija, koju smo naveli na poetku, sasvim povrna
i sl. navode kao primjeri modifikacije kapitala koji je Marx ispiti- i nedostatna. Jer, kakva zajednikost postoji izmeu pojmova,
vao - onda je jedini logiki zakljuak, i jedina praktiko-politika teza i metoda marksizma strukturalista (Althusser i njegova
konsekvencija, da se taj razvoj prepusti samome sebi i da se kola) i marksizma Frankfurtske kole (Horkheimer, Adorno i
odustane od pokuaja obrata, tj. prevladavanja svij~ta kapitala. I drugi), izmeu neohegelijanizma Lukacsa i empirijsko-logikih
tome je nuno tako, jer se u tzv. dijalektici, a ustvan neID1saonom analiza u duhu Bekog kruga kod kasnog Korscha, izmeu logi
i-i faktikoga i pojmovnoga, empirijsko-analitikoga i deduk- kog pozitivizrna G. della Volpea i historizma Gramscia? Kakve
tivno-sintetikoga, stvaraju uvijek nove pojave, zbivanja, procesi, zajednikosti ima maoizam s tezama S. Carina i drugih u praksi?
teorije, to dokida i mogunost i razlog i pravo da se kae kako
je kapitalizam svoje odigrao i da ga treba skinuti s dnevnog reda. Sam Marx je u vezi francuskih marksista 70-ih godina 19.
stoljea za sebe izjavio: Sve to znam, to je da nisam marksist18.
No ako metoda prikazivanja jest i najdublja metoda istrai- To zvui anegdotski, ali u sebi nosi jedan drugi, dublji smisao.
vanja' u Marxa, ako iz pojma kapitala proizlazi da je ka.r:ita1 s~oja Korijeni teorijske dogmatike - a onda i odgovarajue politike
vlastita granica - dakle, njegova unutranja dovreno st Ger pOjam prakse, sa svim implikacijama i konsekvencijama -lee u konstrui-
je dijalektiko jedinstvo opeg, posebnog i p~jedin~vnog, o~nosno ranju takvog neega kao to je marksizam i njegova historija,
ti momenti su modifikacija konkretnog, dijalektIckog pOJma) - tj. u pretpostavci da se radi o jednom sustavu koji ima svoju
onda je teorija revolucije opravdana, budui da j~ .~apitaliz.am. u historiju, bilo u smislu razvijanja bilo u smislu uvijanja. Koliko
svojoj biti dovren, bez obzira na njegovo emplrljsko tr~J~nJe. god govorili o otvorenom, integralnom i sl. marksizmu, im
Onda i jest snaga Marxove misli u tome to je on mo~elsk1..1St~~ poinjemo tako govoriti - umjesto da mislimo s Marxom - i posta-
ujui kapitalski sustav na primjeru Engleske, kao n.~Jr~zv1Je~Je jui time puki poklonici, zastupnici ovih ili onih Marxovih teza,
kapitalske zemlje, doao do zakona,. odnosno.~ende~c~J~ki~ okv1r~ inimo iz tih teza, tj. misli, samo mrtvi instrument za politiki
koji vae za svaki mogui kapitalIzam, k~p modificlraJu s~~ki pragmatizam ili filozofijsku nedouenost. Dogmatika je na djelu
mogui kapitalizam iz unutranje. k?nstelac1J~ samog. tog nacma onoga asa kada sebe poinjemo nazivati bilo kakvim istom
proizvodnje. Naprotiv, ako ~e. insIstira na .r:?Jmu kap'ltalsko? :.az~ (platonistom, spinozistom, marksistom, ili pak kantovcem, nie ov-
voja, tada je nemogua legitimna revolucIJa, tada Je emJ?InJski cem itd.) u filozofiji. Tu prestaje misao i poinje dogma. Dakle,
utemeljeno samo ono to se naziva revizionizam.i re~ormIZ~~: prije svega treba razbiti dogmatiku u vlastitoj glavi da bismo se
bilo ekonomijski u obliku strukturalnih reforID1? bIlo polit~cki uope mogli sporiti s nekim drugim tko nam u ime druge dogma-
u obliku historijskog kompromisa, a da ne govo nm o o Implika- tike priinja praktiku ili teorijsku tetu. Razbiti dogmatizam u
cijama i konsekvencijama naputanja diktature pro~etarijata<~, .0- glavi znai misliti s Marxom i misliti dalje od Marxa, bez prepari-
dumiranja drave itd. (ime se bavi evrokomumzam, ah IStO ranja i sakraliziranja njegova djela.
tako i zemlje realnog socijalizma).
Tako se u praktiko-politikoj sferi ponavlja o.n~ isto to .~e
dogaa u teoriji. Kao to se javljaju razliite marks1stIke teonJe 18 Usp. pismo F. Engelsa K. Schmidtu od 5. 8. 1890., MEW 37, str. 436.
150 151
rit
,~
\
,
Rije je dakle o stvari Marxova miljenja, a ne o formi u kojoj I kritove i Epikurove filozofije prirode (1839-1841). Ta tema nije
je on to miljenje izrekao (dogmatika se - po apsolutnom instinktu nipoto sluajno izabrana: dok se kod predsokratovskog kvantita-
dogmatiara - uvijek dri forme, a ne sadraja). No, da bismo tivnog atomiste Demokrita radilo o krajnjem determinizmu doga-
razumjeli to je stvar Marxova miljenja, i prema tome kakvo je anja, Epikuru je, u postaristotelovskoj fazi antikog miljenja,
to miljenje, moramo promisliti drugo, ve postavljeno pitanje: bilo stalo ne do determinizma kosmosa, nego do slobode ovjeka;
to je to filozofija, i to ponajprije u obliku pitanja o odnosu Marxa ako naime atomi padaju s otklonom od ravne crte, onda je mogue
i filozofije. A odatle e se pokazati i smisao naeg odnosa spram ljudsko djelovanje koje nije determinirano prethodnim zbivanjem.
Marxa. Drugim rijeima, Marxove predradnje za disertaciju i disertacija
nastaju kao izraz svjesne analogije postaristotelovske s posthege-
Naime, bez obzira na tete koje Marxova misao trpi kad po- lovskom situacijom u filozofiji. Pitanje - to je u filozofiji jo bilo
staje idejna (ideologijska) osnova instituta, organizacija i ovako mogue nakon to je jedan cjeloviti sintetiar kakav je bio Aristo-
ili onako odreenih pokreta (koji su i sami jo komplicirani zbog tel zavrio svoje djelo, za Marxa je analogno pitanju: - kako je
snanog utjecaja ranijih naina proizvodnje, npr. azijatskog u mogue misliti nakon Hegela? I ne samo misliti, nego i ivjeti?
predrevolucionarnoj i postrevolucionarnoj Rusiji), ona ipak ostaje
Marxov odnos spram stvari miljenja, koji se ne moe ni stupidno Na to pitanje odgovara on u predradnjama za disertaciju ova-
ponavljati, ni razvojno iriti, ni primjenjivati, nego je pouka ko: Kad se filozofija zatvorila u dovren, totalni svijet, onda
i nauk za sve one koji bi danas da misle i da mislei grade i rascjep svijeta postaje totalan (MEW Erganzungsband, Erster
razvijaju ono to od same stvari miljenja, stoji pred njima kao Teil, str. 215): nasuprot totalnoj filozofiji stoji totalni nesmisao ni
zadatak. Slijediti Marxa ne znai biti marksist (a ni pluralizam svijet. Tada - kao to je Temistokle, kad je Ateni prijetilo unite-
marksizama ne predstavlja zapravo nita drugo do nemisleu nje, pokrenuo Atenjane da je savim napuste i da na moru, na
floskulu marksistikih liberala), nego svojevrsni mislilac na drugom elementu, osnuju novu Atenu (l. c., str. 217) - Marx
tvorbi zajednice i proizvodnji svijeta iz kazivanja naeg, neponov- vidi mogunost zapoinjanja miljenja nakon Hegela na drugom,
ljivog zbivanja povijesti. Ako neto i nauimo od Marxa, biti e novom elementu, a to je praksa.
to opet samo nae i neponovljivo, samo nama dano. Stoga, umje-
On nimalo ne sumnja da je filozofijski svijet dovren, ali za
sto da ritualno ponavljamo sakralne izreke, na je jedini zadatak
njega to tek znai da se postavlja problem svijeta samog. I jednako
da povijesno mislimo, ostavljajui po strani - iako je poznavajui
onako kao to u razlici Demokritove i Epikurove filozofije upozo-
- svu historiju metafizike i njezinih epohalnih derivata.
rava na otklon atoma koji omoguuje slobodu, t;;tko mu je sada,
u njegovoj vlastitoj filozofijskoj situaciji, do toga da nae element
slobode - izvan totalne determiniranosti sustava.
MARX, MARKSIZAM Od poetka svojega miljenja
I FILOZOFIJA Marx se kritiki odnosio spram Zato s punim pravom treba rei da je Marx sebe smatrao
Hegela (i to, kao to smo ve posthegelovcem - a nikada hegelovcem, tj. mladohegelovcem ili
istakli, prije Feuerbachove kritike Hegela 1839. i 1841.); Takav lijevim hegel ovcem - traei izvan apsolutne znanosti, apsolutnog
odnos prisutan je ve u njegovom pismu ocu iz 1837. gdje o pojma, drugi element miljenja. S poetka se dodue priklanjao
Hegelovu sustavu govori kao o grotesknoj peinskoj melodiji Kantu i Fichteu, kako pie u pismu ocu (usp. l. c., str. 8), protiv
(MEW Erganzungsband, Erster Teil, str. 8) - jer ne ostavlja mje- groteskne peinske melodije Hegelove filozofije (a ostatak tog
sta praktikom momentu i slobodi, a zatim je razvijan kroz temu subjektivnog aktivizma oit je npr. u 1. tezi o Feuerbachu), no
predradnji za disertaciju i same disertacije o Razlici izmeu Demo- nakon toga dospijeva sve vie u blizinu Hegela, odbacujui sve
152 153
QR
kritike za koje u biljekama uz disertaciju kae da ovo ili ono biljekama uz disertaciju, da u sebi osloboeni teorijski duh po-
odreenje njegova sustava objanjavaju akomodacijom (l. c., str. staje praktika energija, izlazei kao volja iz Amentova carstva
327)19. Nasuprot takvim kritikama Hegela, Marx izvodi ako- sjenki, i okree se protiv postojee zbilje koja postoji bez njega
modaciju iz samog njegova principa (ibid.)2o: Hegelov sustav (ibid.). Tada ono to je bilo unutranje svjetlo postaje plamen
je akomodacija na zbilju ivota (ne na ove ili one prilike napri- koji razara i okree se prema vani (l. c., str. 329) - ali time svijet
mjer u tadanjoj Njemakoj) iz principa njegove filozofije kao ne ostaje u svojoj pukoj realnosti i pozitivnosti, nego je to posta-
filozofije. janje filozofije svjetovnom ujedno i postajanje svijeta filozofij-
Kako razumijeti taj Marxov naelni prigovor? On smatra da skim (ibid.).
je s Hegelom filozofija dostigla svoj vrhunac i dovrenje, i da Psihologijski zakon ne oznaava nita u uobiajenom, suvre-
nikakav bitni filozofijski korak dalje nije mogu (pa se kod mlado- menom smislu rijei psihologija (kao posebne znanosti o sta-
hegelovaca radi samo o izigravanju jednog momenta Hegelova njima svijesti i podsvijesti, i ponaanju ovjeka), nego je to kod
sustava na raun drugoga)21. Dovrena, totalna filozofija, filozofija Marxa - posredstvom Hegela - miljeno u onom smislu u kojem
o sebi i za sebe Ger za Marxa se u Hegelovoj filozofiji sintetiki Aristotel u IIc(}t 'ljJvxiJ~ (ili De anima, O dui) govori da biotika
rezimira itava povijest filozofije), ima kao svoju suprotnost totalni i ivotna duevnost prelaze u duevnost uma (voiJ~). To je zakon
svijet, zbiljski svijet, te je psihologijski zakon, kako kae u prevraanja pojma u zbilju: prevladavanje i pomirenje rascijeplje-
nosti totalne filozofije i totalno nefilozofijskog svijeta. Pojam kao
~9 Kritika Hegela od strane B. Bauera i Straussa u smislu akomodacije na volja i praktika energija istupa iz svojeg totalnog odreenja
prilike, koja anticipira kasniju Haymovu liberalistiku kritiku Hegelove filozo- i postaje svjetovan - a to znai praktian. I to je svojevrsno Mar-
fije, ne samo da je nastavila svoj ivot do dananjih dana, nego je, u jednoj xovo prihvaanje primata praktikog uma kod Kanta, uz promjenu
drugaijoj verziji i sasvim drugom kontekstu, imala i ozbiljne politike konse-
znaenja pojmova um, praksa itd. - koja promjena ukljuuje
kvencije. U karikiranom obliku javlja se ona npr. kod F. Mehringa, koji je
smatrao da je Hegel u svojoj Filozofiji prava naao kategorijalno mjesto za promjenu odnosa theoria-e, praxis-a i poiesis-a. Filozofija kao filo-
hoencolernsku dinastiju i obranu pruskih dravnih interesa. Staljin je ovu ka- zofija, u elementu pojma, svagda ostaje teorija, pa se tako, s jedne
rikaturu jo produbio svojim stavom da je Hegel bio ne samo pruski dravni strane, praksa u uem smislu - moral, pravo, politika, retorika,
filozof ve da je zajedno s Fichteom, Schellingom i Kantom predstavljao ari- ekonomija, i njihove institucije - pretvara u filozofijsku interpre-
stokratsku reakciju na francuski materijalizam. A ta je znamenita formula taciju prakse: u filozofiju morala, filozofiju prava, politike, ekono-
onda imala neugodne posljedice za neke marksistike mislioce, bilo da su je
pokuali filozofijski opravdati (npr. sluaj Blocha), bilo da su joj se suprotsta-
mije i njihovih institucija, a s druge strane, u zbilji ostaje netaknu-
vili. tom, nefilozofinom.
20 To isto Marx e kazati i kasnije u Parikim rukopisima 1844, u spisu Kritika Odnosno, ostajui u elementu teorije, Hegel je dao filozofiju
Hegelove dijalektike i filozofije uope: 0 nekoj akomodaciji Hegela spram logosa, filozofiju prirode, filozofiju duha, filozofiju prava, morala
religije, drave itd. ne moe dakle vie biti govora, jer ta je la (radi se o i obiajnosti, filozofiju graanskog drutva, filozofiju drave, filo-
Hegelovu lanom pozitivizmu, op. V. S.) la njegova principa (MEW Ergan- zofiju umjetnosti itd. 22 Stoga opstanak to ga Hegel ukida u
zungsband, Erster Teil, str. 581).
21 O tome treba usporediti Marxovu kritiku Straussa, Bauera i drugih u Svetoj
obitelji iz 1845., kao i kritiku Feuerbacha i Stirnera u Njemakoj ideologiji iz 22 A danas smo svjedoci i razliitih filozofija prakse, filozofija revolucije;
1845/46. Mladohegelovci su se suprotstavljali Hegelu ostajui trajno u elementu marksistikih filozofija - koje, zapravo, ostaju ispod Hegelovog nivoa, kao
filozofije, pa se tako npr. i opravdana kritika spekulativne filozofije zavrava, to marksistika politika ekonomija ostaje ispod nivoa, ne Marxove kritike
kod Feuerbacha, u redukciji filozofije na kritiku teologije i religije i u uspostav- politike ekonomije, nego ispod nivoa klasika politike ekonomije, Smitha i
ljanju antropologijskog materijalizma i ateizma. Ricarda, i pretvara se u vulgarnu politiku ekonomiju ili apologetiku.
154 155
Marx i marksizam Marx i marksizam
filozofiji ( ... ) nije zbiljska religija, drava, priroda, nego religija Razumjeti odnos Hegel-Marx znai shvatiti cijeli ovaj proces
ve kao predmet znanja (potcrtao V. S.), dogmatika, a tako i
ukidanja, uvanja i dizanja na vii stupanj: ukidanje filozo-
pravna znanost, dravna znanost, prirodna znanost (Kritika He- fije po formi, uvanje njenog sadraja i dizanje tog sadraja na
gelove dijalektike i filozofije uope, 1. c., str. 583). Drugim rijei vii stupanj zbilje; ukidanje postojee zbilje, uvanje zbiljnosti
ma, Hegel u filozofiji ukida znanosti o posebnim regijama bitka zbilje i dizanje te zbiljnosti na vii stupanj, stupanj smisla koji u
(posebne znanosti), uvajui njihov sadraj i diui ih na vii poj- sebi nosi filozofija.
movni nivo, nivo openitosti; same te regije svijeta, tj. ono to je
zbiljsko, faktino, pozitivno, ostaje takvo kakvo jest (tj. otueno), Marxov program dade se ukratko formulirati i na sljedei na-
a u Hegelovu sustavu samo se ukida u svojem posebnom odree in: potrebno je izvriti kritiku postojeeg svijeta, da bi program
nju i dobiva filozofijsku egzistenciju. Ili jo pregnantnije, rijeima koji je iznijela filozofija mogao biti ozbiljen: u ozbiljenju toga
samog Marxa iz ll. teze o Feuerbachu: Filozofi su svijet samo programa filozofija gubi svoj posebni medij egzistencije, a zbilja
razliito tumaili, odluujue je da se on preinai (MEW 3, str. 7). se revolucionarno mijenja. Kako se tu prije svega radi o graan
skom drutvu, onda to graansko drutvo mora biti revolucionira-
Za Marxa dakle psihologijski zakon znai: kada je um, po- no, njegova anatomija mora biti podvrgnuta kritici; a budui
jam, totalan, onda on totalno trai njemu primjerenu zbilju. Koja da je ona dana u politikoj ekonomiji, kritici se mora podvrgnuti
je to zbilja? Da li zbilja tadanjeg graanskog drutva, zbilja He- politika ekonomija. 1:0 je dakle Marxov put: od kritike filozofije
gelove filozofije? Ne, ta zbilja, taj svijet mora se preinaiti - i do kritike politike ekonomije - u ime osmiljavanja zbilje; ne tako
tada e svijet odgovarati filozofiji. Ali ako svijet odgovara filozo- da ju se tumai, odraava, i puta da bude takva kakva jest, nego
fiji, filozofija kao filozofija vie nije potrebna: ozbiljenje filozofi- da ju se revolucionira, mijenja, a da se ujedno mijenja i filozofija
je istovremeno je i njen gubitak (kae se u biljekama uz po formi, uz uvanje njezina sadraja.
disertaciju, 1. c., str. 329); ona se sadrajno ozbiljuje, a formalno
ukida. Svijet pak ne ostaje svijet graanskog drutva, iju anato- Otuda filozofija nije jedan sastavni dio pored drugih dijelo-
miju (kako e rei kasnije, 1857/58. i 1859.) daje politika ekono- va23 Marxova miljenja, nego je filozofija u ukinutom obliku
mija, nego se to graansko drutvo samo ukida, kao to se ukida sadrana u kritici politike ekonomije, kao to kritika politike
i filozofija. ekonomije sadri u ukinutom obliku i politiku ekonomiju - i u
sebi jest jedno miljenje koje je s onu stranu graanskih klasifika-
Dok je Hegelu bilo stalo da zbilju digne na rang pojma, Marxu cija znanosti (u dogmatskom marksizrnu usvojenih kao marksi-
je stalo da pojam ozbilji. To je njegov program izraen i u formu- stikih ili socijalistikih).
laciji ozbiljenja-ukidanja filozofije u Prilogu kritici Hegelove filo-
zofije prava. Uvod iz 1843/44. (vi ne moete ukinuti filozofiju a Moe se rei da je Marxov psihologijski zakon zapravo odre-
ena recepcija Spinozinog stava omnis determinatio est negatio
da je ne ozbiljite, MEW 1, str. 384). Za taj program u zbilji on
treba saveznika koji je olienje njene nemisaonosti, nefilozofino - svako odreenje je negacija. To znai da kada se filozofija odredi
sti, a to je proletarijat. Legitimna veza filozofije i proletarijata,
odnosno filozofijska funkcija proletarijata, sadrana je u ukidanju 23 Na osnovi Lenjinove podjele na Tri izvora i tri sastavna dijela marksizma
filozofije, ali jednako tako i u ukidanju samog proletarijata (usp. (1913), koja je nekritiki prihvaena u marksizmu (a onda konsekventno pro-
1. c., str. 391), jer on ne moe ukinuti klasno drutvo a da ne irena i na ostale znanosti), smatra se da su sastavni dijelovi marksizma:
ukine sebe kao klasu; a da bi ukinuo sebe kao klasu, mora pro- filozofija - ali ne vie idealistika nego marksistika filozofija, politika eko-
nomija - ali ne vie klasina nego marksistika politika, ekonomija, i socio-
izvesti drutvo, tj. itavu zbilju ivota na nivou filozofije. U tome logija - ali ne vie graanska nego marksistika sociologija. Time se, meu
je sav bitni sadraj Marxova pojma revolucije. tim, potpuno promauje pravi sadraj i usmjerenje Marxove misli.
156 157
I
l
'-T
i
I
Marx i marksizam I Marx i marksizam
kao filozofija, kada - kako Hegel kae u Fenomenologiji duha - to se Marx naao u situaciji da mora priznati da je Hegel ve
napusti tenju k mudrosti i postane znanje (Wissen), i to apsolutno rekao sve to se u filozofiji (u principu) dade rei, tako smo i mi
znanje (absolutes Wissen), onda je postignuta njezina unutranja danas u situaciji - pogotovu gradei nove odnose meu ljudima,
granica. Tada ona prelazi u praksu - ali to vie nije praksa za pa i novi odnos spram cjeline svega to jest - da uvidimo da ni
razliku od teorije, nego teoretika praksa, i nije praksa za razliku sam onaj koji je navijetao promjenu meuljudskih odnosa nije
od poiesisa, nego poietika praksa. To je u ukinutom isauvanom rekao definitivnu rije, i da ne mislimo da se poslije njega vie
obliku jedinstvo teorije, prakse i poiesisa. nita bitno ne moe rei, ni misliti. (Ako ita, a ono s koncepcijom
samoupravljanja ne ide jedna dog~atska varijanta marksizma kao
Sada se jasnije vidi i povezanost Marxovih koncepcija historije nazora na svijet)
o kojima smo prije govorili, odnosno to da se koncepcija historije
sa sredinjim pojmom odnosa proizvodnih snaga i odnosa u pro- Zato se ovo miljenje, oko kojega mi nastojimo, moe u jed-
izvodnji i koncepcija klasne borbe daju svesti - ostajui naravno nom aspektu nazvati eksperimentalnim. Utoliko, naime, uko-
u svojoj samosvojnosti, ali obogaujui se kao posebno i pojedi- liko modelski istraujemo mogunost jednog drugaijeg miljenja,
nano - na koncepciju historije iji je sredinji pojam otuenje. koje se moe nazvati ovako ili onako, a koje mi, jer je takav bio
Taj horizont Marx nije nikada prevladao, niti ga je htio prevladati; na put, nazivamo povijesnim miljenjem.
on ga je htio samo konkretizirati. Dakle, imenujemo miljenje prema stvari toga miljenja, a ne
U tom smislu se takoer moe rei da su Kapital i svi Marxovi prema imenu onoga koji je otvorio put k tome miljenju.
kasniji ekonomijski radovi (kritika politike ekonomije) ustvari
konkretizacija njegova programa iz etrdesetih godina. 24
Ako se ovako sagleda Marxova misao u cjelini, onda se poka-
zuje da je odnos Hegel-Marx zapravo odnos Marxa spram itave
historije filozofije, i itave historije ljudskog duha, zaete na tlu
grke misli. Kritiko razraunavanje s Hegelom i izvrenje testa-
menta historije duha u zbilji - to je ono do ega je Marxu doista
stalo.
Dakako da naspram takvog sadraja i nastojanja njegova mi-
ljenja sve kasnije nadopune, nastavljanja i produbljenja
na Marxovu tragu predstavljaju pad u nemisaonost i neozbiljnost
(ne-zbiljnost). Nama, meutim, ostaje zadatak koji se tie naeg
naina miljenja, onoga koje mi kao pravi ljudi svojega vremena
moramo prakticirati. To miljenje ne smije biti odreeno ovim ili
onim naslovom, nego mora biti takvo da u nizu eksperimenata
dokuuje ono to je bitno. Misao nije stala svijetliti ovjeku. I kao
158 159
I
l
ill. MARX I POVIJESNO MILJENJE
161
Marx i povijesno miljenje Marx i povijesno miljenje
bodnu zajednicu meu ljudima nego i povijesnu istovetnost pri- pulativnim gospodstvom ovjeka nad njome (nevidljivom ostaje
rode i ovjeka, sa svim njihovim iz zgode proizvedenim posebnim priroda u svojoj vlastitosti - na to ukazuje gr. rije cpvm~);
ralambama.
4) subjektnost fihteovsko-aktivistiki shvaenog injenja povi-
Poetak povijesnog miljenja zbiva se u tehnikoj konstelaciji jesti-historije pomou ljudskog rada; objekt ostaje objekt za su-
nihilizma. Njoj kao da je Marx posebno sklon neupitnou pro- bjekt, te Marxu samo kategorijom uzajamnog djelovanja ostaje
izvodnih snaga i nekonsekventnou razlikovanja rada i proizvod- naznaen zadatak one bitosti (bitstva) koja uope omoguuje su-
nje, iako zapravo putem mundanizacije filozofije ( = metafizike) bjekt-objekt relaciju;
skrbno djeluje na oslobaanju od tradicionalne misli, sainjajui
tako - usred nje ali u stalnoj oporbi spram nje - drugaije, povi- 5) sloboda i nunost (prisila) vjene razmjene nunog rada s
jesno miljenje. Ono meutim, zbog dominantne historijsko-teleo- prirodom, odnosno carstvo slobode i carstvo nunosti, postaju
logijske sheme, ostaje prikriveno historijskom tradicijom ak i - unato svim revolucionarnim preinakama - dva carstva to
tamo gdje se Marx najee suprotstavlja i odvaja od historije i traju bez sinteze (koja bi morala postaviti pitanje svojega iskona)
historiografije postvarenja i personalizacije, ideologijsko-zbiljske u looj kvalitativno-kvantitativnoj beskonanosti;
iskrivljen.0sti dotadanjeg historijskog dogaanja. 6) najavljivanje proizvodnje - za razliku od metafiziki shvae
nog rada - odjelovljivanjem povijesne zgode u jedinosti njezine
Ako se Marx miljenjem komunizma skokom odvaja od pret- istine pod uvjetima (gore navedenog) metafizikog aparata;
historije, zato se ipak pri pozitivnim odreenjima svijeta budu
nosti jo uvijek slui metafizikim i znanstvenim kategorijama 7) pitanje budue proizvodnje, to i na mjestima gdje Marx iz
tradicije i 19. stoljea, a proputa kazivanje onoga na pragu ega programatskih razloga mora govoriti o fazama komunizma vodi
je bio svim svojim kritikim miljenjem, ostajui tako u raskoraku do tehniko-tehnologijsko-znanstvenih razlika u fazama i time
miljenja i govorenja? Oigledno zato to svoje novo miljenje, . do faktikog odlaganja pitanja biti novog svijeta ad ealendas grae-
usprkos radikalnoj kritici i revolucioniranju zbilje, nije mogao- eas i padanja prve, nie faze (tj. socijalizma, Lenjin) u
osloboditi od vrstog kontinuiteta prireenosti novoga ve u krilu dotadanji nain proizvodnje ;25
staroga. Iza njegove dobronamjerne lozinke o kulturnom i 8) poprite prostora-vremena kao igrite povijesne zgode, to
civilizacijskom nasljeu, pripremljenom tradicijom metafizike i prijeiMarxu ne samo miljenje vremenosti vremena, koju daje
njoj pripadajue tehniko-tehnologijske biti novovjekovne znano- zgoda, nego i prostornosti prostora, koja ostaje njutnovsko-kan-
sti, naroito prirodne, skriva se gotovo nesavladiva pripadnost tovski odreena;
onome to je inae tako korjenito kritizirao.
9) cjelokupni njegov stil miljenja i pisanja, do ulaenja u
Marxu je, naime, ostalo skriveno i nepromiljeno: podrobnosti; to, pod utjecajem historije metafizike od Platona i
1) ostajanje (ak i pri najdubljim analizama u Kapitalu) samo Aristotela dQ Hegela i tadanjih posthegelovaca, uope nije stav-
sobom razumljivog shvaanja derivativnog karaktera vremenitosti, ljeno u pitanje .(zato i nije udno to je Marx u historiji marksi-
te primat prolaznosti i prolosti kao osnovne dimenzije vremena; zma bio tako razliito, jednostrano i krivo interpretiran);
2) shvaanje bitka kao Rada, dodue u prilino dvosmislenom
karakteru fojerbahovskog antropologizma i antropocentrizma; 25Stoga ne zauuje da se svugdje u realnom socijalizmu, kao i u vulgamom
3) povijesno-historijski i epohalni karakter odnosa ovjeka i socijalizmu koji je sam Marx kritizirao, vri samo promjena odnosa raspodjele
- nezavisno od naina proizvodnje, te se socijalizam doista uglavnom vrti oko
prirode; priroda kao predmet prirodne znanosti s tehniko-mani- raspodjele (Kritika Gotskog programa, MEW 19, str. 22).
162 163
~i
I
164 165
I
l
Marx i povijesno miljenje Marx i povijesno miljenje
odnosno filozofijske zbilje, i pozitivno odrediti strukturu - ne vie svih bia u stvari (Dinge) trailo je ontologijsku genezu postva-
onto-Iogiku - povijesne zgode i povijesnog miljenja, za to mu renja, to je kod Marxa ostalo netaknuto, kako zbog Feuerba-
nedostaje drugaije polazite od Hegelove filozofije i historijsko- c~ova antr~pologiz~~, tako i .zbog spomenutog Hegelova poziti-
-kaotine zbilje. Stoga on ostaje, ne bez fatalnih posljedica za vIZma, kOJI svu zbIlJU ostavlja nepreinaenom i daje samo onto-
zgodu miljenja, u okviru, tj. u okovima Hegelova sustava i nje- -t.eo-Iovgi~u i~terpretaciju svijeta. U ll. tezi o Feuerbachu prvi
gove unutranje dijalektike, te sustaje na pragu povijesnog milje- dIO recenIce Je - u skladu s Marxovim nastojanjima - oigledan,
nja koje mu se urgentno namee - jer je ba Hegelovu filozofiju dok se za drugi dio reenice ne vidi izvor preinake, iako je to
(kao filozofiju) kritiki sveo na zadatak izradbe povijesti i njezina ve prireeno istodobnim i uzajamnim povezivanjem ukinute filo-
miljenja, odbacivi shemu Hegelove historije i njezine onto-Iogi- zofije i ukinutog proletarijata.
ke. Uza svu kritiku filozofije uope i filozofijske historije, on ipak
povlai iz Hegela najgoru konsekvenciju pojma imanentnog histo- 4) Konkretn~ kriti.ka ~?litike .ekon?mije kao otkrivanje ge-
rizmu i relativizmu, analognu kasnijim Diltheyevim (i ne samo neze postvarenJa sVIh blca, kao l analIZa drutvenih odnosa na
njegovim) nastojanjima. . osnov~vk?ti~e anat<:mije graanskog drutva, otkriva za povije-
2) Poprite novog, drugaijeg poetka miljenja kao povijesnog sno ~l1sl~:nJe v~lo ~aznu povezanost povijesne zgode i unutar-svje-
miljenja znai i ukidanje fundamentalne diobe rada i svih njezinih tOVnIh blca, kOJ~ bl n~s mo~.a ~ogla odvesti dalje od npr. Heideg-
institucija i sektora u uniformnom svijetu rada. Povijesno miljenje ger.o~og ~a~unuJ~va?Ja pOVIJestI kao kazivanja zgode u djelima
korak je u bitnu bilo st svakog otuenja i nezaobilazni zadatak veli~h ~IslIlaca l pjesnika. No kako Marx ne vidi jednokratnost
skrbne zaklade povijesnog miljenja. Kako se u fundamentalnoj pov~JesnI~ epoha, rtvujui ih Hegelovom kontinuitetu u napredo-
diobi rada, u njezinim institucijama i sektorima zapravo radi o va~Ju pOjma slob~de, mora on konkretnu konstelaciju drutva i
svijetu, a promiljanje svjetovnosti svijeta sasvim je iezlo kod ~aJedn~ce povezatI u konkretnu diskontinuiranu evoluciju pro-
Marxa u svijetu ovjeka - iza nabrajanja ovjeka, socijeteta i IZVodnIh snaga tehnologijske biti znanosti, pa fundamentalni naba-
drave - kao izokrenutom svijetu kojega kompenzira religija i koji ~~j ep?he postaje .neto sekundarno, izvedeno kao okvir razvoja
je lien prave zbilje, svijet ostaje zbirno ime za su-bia (ljude), lli o~~Ir.napretka ~~te te evolucije. Sam diskontinuirani slijed eko-
njihove institucije i sektore-regije, a nije navlastito propitan kao nO~Jskih fOrmaCIja (naina proizvodnje) Ukazuje na konanost
bitni karakter ljudskog bia i njegove otvorenosti za povijesnu pOVIjeSne zgode.
zgodu i njezinu istinu koja potrebuje bit ovjeka i na nju je
upuena. Njegova samosvojnost za Marxa je prikrivena njegovom 5) Supripadnost ~nutar subjekt-objekt relacije ukazuje na epo-
pukom izokrenutou u krivi svijet ovjeka i u svemir ovjekom halnu ~tuenost kapItalskog naina proizvodnje. Vezanost objekta
posredovanih bia. Time se svijet antropologijski suava na ljudski uz s~bJektnost ~ao osn?vnu ~arakteristiku novovjekovnog doba
mikrokosmos, premda je postulirano ukidanje fundamentalne (kapItalskog nacma prOIZvodnJe) ukazuje na to da su sve ideolo-
diobe rada bar irilo makrokosmos i time tek postavilo pitanje gijske relacij.e u tom dobu bitno razliite od srednjovjekovnog
izvorita svjetovnosti svijeta (zato pogotovo za praktiare komu- do~a, feudal~ma, ~'pogot?vo od antikog doba, te da se antropo-
nizma ostaje nevidljivo - naroito u svijetu tehnologijske specija- lOgIZam ~ sv~ svoJ?m vanjantama namee misliocu kao neprela-
lizacije - pitanje svjetovnosti svijeta). z~a granIca kOJa, s Jedne strane, upuuje na epohalnost proizvod-
3) Marx je, polazei od otuenosti kapitalskog naina pro- nIh ~poha, ~ s druge st~ane p~jei uvid u.novo i drugaije miljenje
izvodnje, uvidio postvarenje (Verdinglichung) svih bia, pa i poslije p~vIJesn~ gra~~c~ k.apltala. UtolIko se i Marx i pogotovo
ovjeka i njegovih meuljudskih odnosa. Meutim, pretvaranje markslstI SVOJIm nuslJenJem kreu u residuumll ove povijesne
166 167
Marx i povijesno miljenje Marx i povijesno miljenje
bilosti, obnavljajui govorenje o subjekt-objekt relaciji.26 Uosta- pak jedinstvo, odnosno prava vremenost bilosti (Gewessenheit),
lom, shvaanje ovjeka uope kao subjekta kojemu je dan ili zadan susretnog oekivanja (Gewartigung) i priaa (Zukunft)? S obzi-
neki predmet (objekt) raa nunu potragu za subjektom, a to rom na svu metafiziku tradiciju i shvaanje vremena kod Hegela,
onda moe biti i sam kapital, dok su pojedini ljudi i klase samo najvjerojatnije se radi o historijskoj vremenitosti, to uostalom
njegove personifikacije.27 Iz svega toga je vidljivo ne samo da potvruje i itavo Marxovo djelo. Ostaje ipak injenica da citirano
se povijesno miljenje ne moe kretati unutar naela i oblika ma mjesto samo sobom ne protuslovi moguem razumijevanju pravog
kako shvaene formalne logike, nego i da mora, dosljedno slijedei vremena. U svakom sluaju, govoriti o vremenu kao prostoru za
Marxove intencije, napustiti svako metafiziko kazivanje i iz njega ljudski razvoj znai bitak ovjeka maksimalno pribliiti pravoj
proizilu lingvistiku shematiku. A to je morao uiniti i Marx kad vremenosti i pravom vremenu kao horizontu razumijevanja o
. ga je ve sama stvar dovela na prag povijesnog miljenja. vjeka i bitka.
6) U tekstu Najamnina, cijena i profit iz 1865. Marx tvrdi: 7) Prirodnu nunost odreuje Marx prije svega prema ispu-
Vrijeme je prostor za ljudski razvoj (MEW 16, str. 144). On tu njenju radnog dana nunim radom kao razmjenom ljudske dje-
vie ne govori o prolaznosti, prolosti kao osnovnoj dimenziji latnosti i prirode, a ona se odvija u stalnoj borbi ovjeka za
historije, nego o raspolaganju slobodnim vremenom, koje kapital zadovoljenje njegovih potreba, to proiruje carstvo prirodne
tako srozava da je ovjek manje od teretne ivotinje, pa to valja nunosti i proizvodne snage koje zadovoljavaju te potrebe. Ako
preinaiti u novim odnosima proizvodnje. Te implikacije navedene
se u carstvu nunosti uope moe govoriti o slobodi, ona se
Marxove teze pokazuju da on i sadanjost i budunost rauna u sastoji u tome da podrutvljeni ovjek, asociirani proizvoai,
prostor ljudskog razvoja. Ako se gleda na cjelinu njegova shvaa racionalno reguliraju svoju mjenu tvari s prirodom, da je dovedu
nja historije, razvoj nesumnjivo ~kazuje na budunost kao pro- pod svoju zajedniku kontrolu, i da je obavljaju s najmanjim utro-
stor zbivanja ljudskog vremena. Covjek postaje sye to vie ovje kom snage i pod uvjetima koji su najdostojniji i najadekvatniji
kom ukoliko raspolae slobodnim vremenom. Covjek - a.samo njihovoj ljudskoj prirodi. To su uvjeti koji odreuju slobodu u
slobodan ovjek je ovjek - jest bie budunosti. Pitanje je sada: carstvu nunosti. Prava sloboda, koja je s onu stranu (jenseits)
da li je pri odreenju vremena na djelu historijska vremenitost_ ili carstva nunosti, zapoinje samosvrnim ljudskim razvojem sna-
povijesna vremenost? Da li je tu jo uvijek na snazi Aristotelovo ga. Carstvo slobode moe se rascvjetati samo na carstvu nu-
shvaanje vremena kao niza sada - te su ono to vie nije i ono nosti kao svojoj osnovi (usp. Kapital III, MEW 25, str. 828).
to jo nije samo derivati metafiziki shvaene vremenitosti - ili Nije potrebna velika mudrost da se odnos slobode u oba car-
stva, ve samom upotrebom iste rijei, pokua dovesti u vezu.
Engels je u Anti-Duhringu iz 1876178. (MEW 20, str. 106) slobodu
26U novije vrijeme mnogi nepromiljeno govore i o subjektima, snagama odredio kao spoznatu nunost, a to se odreenje onda proirilo
i faktorima zbiljskog procesa, pri emu se neprimjereno vraaju kazivanju u itavoj historiji marksizma. Ta jednodimenzionalnost slobode
jedne epohe za koju misle da su je ostavili za sobom. Tako Marxova ironina
persiflaa Proudhona, kao i sve politiko-ekonomijske kategorije koje je on prekinuta je onostranim odnosom carstva slobode spram carstva
kritizirao, nalazi svoje mjesto u novom, odnosno obnovljenom kapitalizmu, nunosti - koja onostranost nezaobilazno trai odreenje razine
koji se, radi izlaska iz sveope krize, proglaava novim socijalizmom. slobode u oba carstva. Ako je tono da se sloboda u carstvu
27 Pogotovo je smijeno - i kod samog Marxa, a da ne govorimo o marksistima nunosti prekida jednim samo (tu se sloboda moe sastojati
- nastojanje da se refilozofikacija koja je tu na djelu (sve do urnalistike samo ... , ibid.), pokazuje se daje tu (u prostoru nunosti) sloboda
kolokvijaInosti) naknadno jo ukrasi metafizikim solucijama materijalizma derivirana iz carstva slobode. Drugim rijeima, puna i prava slo-
i idealizma i njihovom tobonjom bespotednom borbom. boda, koju karakterizira samosvrha, pretpostavka je slobode u
168 169
Marx i povijesno miljenje Marx i povijesno miljenje
carstvu nunosti, pa se bazini odnos carstva nunosti spram car- postaje, biva, sveobuhvatni karakter svjesnog bitka. Odumira-
stva slobode zapravo preokree u bazini odnos carstva slobode, nje klasa rjeava protuslovlje svijesti i bitka, tako to svijest
carstva samosvrhe, carstva razvoja ljudskih snaga, spram izvedene prestaje biti svijest 0 predmetu (subjekt-objekt relacija) a bi-
slobode u carstvu nunosti. tak vie nije o svijesti nezavisna zbilja (realnost ili, marksovski
reeno, materijalnost, objektivnost).
Uostalom, kakav smisao pripisuje Marx revoluciji, kao postup-
nom prekidu prirodne i kvaziprirodne determiniranosti, ako je Iz toga slijedi takoer da politika nacija postaje narod u jed-
bez obzira na dogaanje revolucije i nakon nje ponovno postavljen nokratnom, neponovljivom i neprevedivom kazivanju svojega
dualizam dvaju carstva, kako to misle oni marksisti koji - neo- podneblja i zemlje, svojih navjestitelja i smrtnika koji vijest pri-
visno o ukidanju diobe rada - trae vjeni, tj. metafiziki odnos maju kao svoju, da bi je, prestavi biti politikom nacijom, preni-
baze i nadgradnje? Nije li prava sloboda, koja predstavlja jeli - ne vie u smislu politikog internacionalizma - u meuna
konstituens bitne strukture ljudskog bia, dovedena u pitanje ova- rodnu slogu, slaganje iz kojega izvire pravo razumijevanje svega
kvom vjeno traj uom diobom carstva - tim prije to Marx na kazivanja. Povijesna zgoda oposebljuje narod i ujedno zbliuje
navedenom mjestu u Kapitalu III borbu s prirodnom nunou narode. Narod nije etnika veliina, jo manje rasna sudbina.
proglaava neizbjenom za sve forme drutva i pod svim moguim Prividna jednakost jezika meu nacijama posljedica je sveopeg
nainima proizvodnje? Kakvog smisla ima razlikovanjeprethi- nihilizma i vremena ujednaene, jednoznane uporabe rjenika,
storije i prave historije (usp. MEW 9, str. 9)? Samo ako se u koju omoguuju dominantni tip lingvistike, tendencije uniformne
revoluciji zavrava prethistorija, mogue je - i bilo bi doista kon- gramatike i, pored ostaloga, fonetskog pravopisa kao najoigled
sekventno - daljnje, postrevolucionamo zbivanje nazivati povije- nije potvrde instrumentalne i antropocentrike komunikativnosti
snim dogaanjem, pravom zgodom i zgbdinom. svih jezika. Nekim marksistima se ini da je razlika meu jezi-
Oigledno je i ovdje da Marx zapravo nije domislio onu prije cima stvar prole, otuene historije, i da budua historija sobom
citiranu tezu - Vrijeme je prostor za ljudski razvoj - odnosno nosi odumiranje te razlike i uvoenje jednog jezika (po uzoru
pitanje vremena. Time je i pravo razlikovanje rada i proizvodnje, na esperanto i druge umjetne jezike). Sam Marx je dobro znao
gdje rad znai skrbnu djelatnost a proizvodnja samosvrnu proiz- da se odreena tematika moe adekvatno izrei samo na jednom
vodnu otvorenost za zgodom prireeno odjelovljivanje povijesnih jeziku, dok drugi slue za popularizaciju ili kakve druge, ne samo
tvorbi (proizvodnja radi proizvodnje, MEW 26.2, str. 111) - minorne nego i visoke svrhe. No ne moe se porei da je u
dakle pojmovi koji spadaju u povijesno miljenje - posve onemo- pozitivnoj misli o ukidanju diobe rada bio ve proreen suvremeni
gueno (iako prireeno), jer je njihov pravi odnos prikriven neraz-
nihilizam kao opasnost i ujedno spas sve-pronose e povijesti i
prilazee povijesne zgode.
likovanjem slobode u oba carstva.
9) Marxova misao o jednoj jedinoj znanosti kritika je disper-
8) Okovni karakter odnosa u proizvodnji, uz mogui nesmetani zije sveuilita na osnovi predmetne ili metodologijske klasifikacije
i konstantno rastui razvoj proizvodnih snaga, u posljednjoj eko- znanosti. Ona znai mogui zaetak povijesnog miljenja, iako je
nomijskoj formaciji drutva (nainu proizvodnje) aktualizira soci- takva znanost historije optereena Hegelovim jedinstvom znanosti
jalJ;li prevrat, sa svim parcijalnim aspektima totalne revolucije; u njegovoj Enciklopediji. Faktika razglobljenost znanosti znan-
zbog takvog karaktera revolucije pojedini aspekti postupno se stvenih institucija na sveuilitu imperativno trai postojanje jed;
ukidaju (odumiru), pa se socijalna revolucija i sama prevraa nog sredita, poprita za povijesno miljenje koje bi se skrbilo da
od historijskog dogaaja u povijesni okret. Miljenje sad nije vie tek organizacijski povezano sveuilite misaono povee u sadr-
jedan ideologijski oblik, nego s postupnim ukidanjem diobe rada ajno rasadite zglobja i sklada znanosti.
170 171
T
172 173
r
I
174
II
I
! INDEX NOMINUM
Bachofen 77 Jacobi 54
Bacon 19
Kaligula 109
Bauer, B. 122, 154
Bauer, E. 122 Kangrga 143
Kant 13, 15, 23, 74, 75, 94-96, 98,
Bergson 120, 149
Berkeley 74
103, 153-155, 174
Kierkegaard 114, 122
Bloch 6, 34, 69, 87, 114, 131, 138,
Korsch 151
154
Buber 114 Krader 129
Ksenofont 33
Kugelmann 12, 74
Carillo 151
Clauberg 93 LassaIIe 80
Leibniz 101
Demokrit 153 Lennan 77
Descartes 94 Lenjin 27, 81, 157, 163
Dewey 36 Litt 5, 174
Dilthey 166, 174 Locke 74
Lowith 67
Engels 6, 7, 12, 29, 50, 66, 71, 77, Lubbock 77, 164
81, 125, 127, 130, 131, 134, 149, Lnkacs 12, 69, 70, 113, 143, 151
151, 165, 169 Luther 121
Epikur 153 Luxemburg 83
Feuerbach 15, 16, 30, 50, 114, 120- Maine 164
122, 127, 133, 152-154, 164, 167 Mandel 83
Fichte 96, 97, 103, 153, 154 Marcuse 69, 84, 85
Freyer 174 Marx (na mnogo mjesta)
Mehring 154
Gadamer 174 Morgau 77, 164
Gans 22
GehIen 174 Neron 109
Gramsci 151 Nietzsche 54-55, 81, 120, 122, 161,
Grossmann 49 164, 174
177
L - -_ _ _ _ _I~
Plehanov 131, 149 Spencer 149
Plessner 174 Spinoza 10, 53, 157
Popper 36, 39 Staljin 6, 149
Stewart 19
Revai 69 Stimer 56, 114, 154
Ricardo 18, 155 Strauss 122, 154
Rothacker 174 Stuhr 106
Rousseau 19, 113 Stulli 126
178