3.

Binomni koeficijenti

Elementarne tehnike prebrojavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Binomni koeficijenti, definicija i svojstva . . . . . . . . . . . . . 3
Kombinatorni identiteti za binomne koeficijente . . . . . . . . . 6
Binomni teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Pascalov (kineski) trokut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Polinomijalna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Setnje po cjelobrojnoj resetki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Jednakost polinoma i kombinatorni identiteti . . . . . . . . . . 22
Sume s binomnim koeficijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Rekonstrukcija polinoma iz njegovih cjelobrojnih vrijednosti 29
Rastuce i padajuce faktorijele . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Matrica binomnih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Razmjestanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Stirlingova aproksimacija i procjena centralnih
binomnih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . 38
Zadatci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Prebrojavanje konacnih skupova je posao koje covjek prakticira vec tisucama godina. Kroz to
vrijeme, tehnike su se malko usavrsile...

Elementarne tehnike prebrojavanja

Prebrojavanje elemenata nekog skupa moze biti iznimno slozen zadatak. Da bismo
shvatili neke principe tehnike prebrojavanja, upoznat cemo se s temeljnim pravilima.
Neka je S bilo koji konacni skup. Sa |S| cemo oznacavati broj elemenata u skupu
S . Jedna od tehnika prebrojavanja elemenata skupa S jest prikazivanje tog skupa kao
disjunktne unije skupova.
3.1. Pravilo zbroja
r
Ako je S = Sk unija disjunktnih skupova Sk , tada vrijedi:
k=1

r
X
|S| = |Sk |.
k=1

Jos ce jedan nacin prikazivanja skupova biti od velike vaznosti.

3.2. Kartezijev produkt. Pravilo umnoska
-
Ako su S1 , S2 ,. . . , Sr bilo koji skupovi, onda se skup S uredenih r-
torki elemenata ovih skupova naziva Kartezijev produkt i oznacuje sa
r
Y
S1 S2 . . . Sr , ili sa Sk :
k=1

S = {(a1 , a2 , . . . , ar ) : ak Sk }
Broj elemenata skupa S jednak je umnosku broja elemenata skupova Sk :
r
Y
|S| = |Sk |.
k=1

3.3. Primjer. Neka je S1 = S2 = . . . = Sr = {0, 1} . Onda je element skupa

S = S1 S2 . . . Sr niz nula ili jedinica duljine r :
S = {(a1 , a2 , . . . , ar ) : ak = 0 ili ak = 1}.
Broj elemenata skupa S je 2r . Ponovimo razlog: prvi element ove r -torke mozemo
odabrati na dva nacina, drugi na dva nacina i isto tako do posljednjeg r -tog.
Prebrojavanje elemenata nekog skupa mozemo naciniti tako da ga povezemo sa
skupom kojemu znamo broj elemenata. Povezivanje se vrsi pomocu funkcija koje
svakom elementu jednog skupa jednoznacno pridjeljuje element drugog skupa:
Ekvipotentni skupovi. Pravilo bijekcije
Kazemo da su skupovi S i T ekvipotentni ako postoji bijekcija f : S T .
Za ekvipotentne skupove vrijedi |S| = |T| .

3.4. Primjer. Broj podskupova nekog skupa. Neka je X = {x1 , x2 , . . . , xn }

zadani skup. Skup svih podskupova od X oznacujemo s P(X) . Pokazimo da postoji
- tog skupa i skupa S svih nizova nula i jedinica, duljine n .
bijekcija izmedu
Neka je (a1 , a2 , . . . , an ) niz nula ili jedinica. Jednom takvom nizu pridijelimo
podskup P skupa X na sljedeci nacin:
xk P ak = 1.
Tako na primjer, ako je n = 5 i (1, 1, 0, 1, 0) niz nula i jedinica duljine 5, onda
ce njemu odgovarati podskup {x1 , x2 , x4 } . Ocito je ovako definirano preslikavanje
f : S P(X) bijekcija, jednoj n -torci odgovara tocno jedan podskup skupa X .
Istaknimo posebno da n -torci (1, 1, . . . , 1) odgovara citav skup X (jer je svaki
njegov element ukljucen u odabir), a n -torci (0, 0, . . . , 0) odgovara prazan skup, koji
- podskup od X .
je takoder
Prema pravilu bijekcije, broj svih podskupova jednak je broju svih nizova nula i
jedinica. Dakle,
|P(X)| = 2|X | .

Binomni koeficijenti, definicija i svojstva

Pojam binomnog koeficijenta uvest cemo kroz njegovu vezu s kombinatorikom.
Ta definicija omogucit ce jednostavno dokazivanje najvaznijih kombinatornih identiteta
koje cemo izvesti u ovom poglavlju.
Binomni koeficijent
 
n
Neka skup S ima n elemenata. Binomni koeficijent, oznaka , jednak je
k
broju nacina na koji se iz ovog skupa moze odabrati podskup od k elemenata.

Istaknimo neka svojstva binomnih koeficijenata.

3.5. Rubne vrijednosti. Postoji samo jedan podskup bez ijednog elementa. Jed-
nako tako, samo jedan podskup ima ukljucene sve elemente skupa. Zato vrijedi
   
n n
= = 1.
0 n
3.6. Svojstvo simetrije. Svakom podskupu A od k elemenata odgovara tocno
jedan podskup A od n k elemenata, koji sadrzava tocno one elemente koje A ne
sadrzava. (Dakle, A = S \ A , komplement skupa A ). Zato je
   
n n
= .
k nk
3.7. Zbroj binomnih koeficijenata. Neka je Sk skup svih podskupova od S s
tocno k elemenata. Onda je  
n
|Sk | = .
k
-
Skupovi S0 , S1 , . . . , Sn su medusobno disjunktni, a njihova unija daje sve podskupove
skupa S :
P(S) = S0 S1 . . . Sn .
Zato je
Xn Xn  
n
2n = |P(S)| = |Sk | = .
k
k=0 k=0
3.8. Rekurzivna relacija. Binomni koeficijenti zadovoljavaju na tisuce manje ili
- njima. Prvi je
vise interesantnih identiteta. Izdvojit cemo i dokazati najvaznije medu
na popisu sljedeci identitet.
Pascalova formula
Vrijedi sljedeci identitet:
     
n n1 n1
= + . (3.1)
k k1 k

Navest cemo kombinatorni dokaz. U tu svrhu izdvojimo jedan istaknuti element x

skupa S . Podskupove skupa S koji imaju tocno k elemenata mozemo rastaviti u dvije
disjunktne klase, vec prema tome sadrzavaju li element x ili ne, Sk = A B . U klasi
A nalaze se oni podskupovi koji sadrzavaju element x , a u klasi B oni podskupovi koji
ga ne sadrze. Buduci su A i B disjunktni, vrijedit ce:
 
n
|Sk | = = |A| + |B|.
k
Prebrojimo sad broj podskupova u klasi A . Buduci da svaki od njih sadrzava
element x , tih podskupova ima onoliko na koliko nacina preostalih (k 1) elemenata
mozemo izabrati
 iz ostatka skupa S , jer je jedan element, x , vec izabran. Zato je
n1
|A| = .
k1
Skup B sastoji se od onih podskupova duljine k koji ne sadrzavaju element x . To
znaci da elemente tih podskupova mozemo birati po volji medu - (n 1) elementom
 
n1
skupa S . Zato je |B| = . Prema tome, vrijedi:
k
     
n n1 n1
= +
k k1 k
i tvrdnja je dokazana.
3.9. Racunanje binomnog koeficijenta. Broj nacina na koji mozemo izabrati
povjerenstvo od k clanova iz skupa od n osoba i nakon toga odabrati predsjednika
povjerenstva je  
n
k.
k
Isti se postupak moze naciniti i tako da najprije odaberemo predsjednika, a zatim clanove
njegova povjerenstva iz ostatka od n 1 osobe:
 
n1
n .
k1
Dakle, vrijedi:    
n n1
k. = n ,
k k1
i odavde:   n 
n n1
= .
k k k1
Iteriranjem ove rekurzivne relacije dobivamo:
Eksplicitna formula za binomni koeficijent

  n n1 nk+1 n(n 1) (n k + 1)
n
= = (3.2)
k k k1 1 k!

Ovaj se razlomak moze napisati pomocu faktorijelne funkcije:

Prikaz binomnog koeficijenta pomocu faktorijela

  n!
n
= (3.3)
k k!(n k)!

Formula (3.3) izgleda jednostavnije, no za racunanje konkretnih vrijednosti bi-

nomnog koeficijenta prikladnija je (3.2). Naime, prije racunanja je korisno skratiti
brojnik i nazivnik, a prvi postupak skracivanja upravo je prelazak sa posljednje formule
na prethodnu.
Pri racunanju malenih binomnih koeficijenata, koristimo se svojstvom simetrije
i nakon toga primjenjujemo formulu (3.2). Tako na primjer, binomni koeficijent
  10 9 8 7 6 5 4
10
=
7 1234567
necemo poceti racunati kracenjem ovog razlomka, vec cemo prije toga primijeniti
formulu     10 9 8
10 10
= = ,
7 3 123
odakle se lako iscitava vrijednost 120 za ovaj binomni koeficijent.
3.10. Jos jedna korisna relacija. Ako poopcimo nacin biranja iz prethodnog pri-
mjera, i umjesto predsjednika povjerenstva odabiremo uze vodstvo koje ima r clanova,
dobit cemo sljedeci identitet:
     
n k n nr
= .
k r r kr
Uvjeri se u istinitost ove formule, rabeci prikaz binomnih koeficijenata pomocu fakto-
rijelne funkcije.
Kombinatorni identiteti za binomne koeficijente

3.11. Dijagonalna suma. Vrijede sljedeci identiteti:

Zbroj binomnih koeficijenata

       
k k+1 n n+1
+ + ... + = , (3.4)
k k k k+1
         
k k+1 k+2 k+n n+k+1
+ + + ... + = . (3.5)
0 1 2 n n

Prvi identitet moze se dokazati sljedecim razmisljanjima. S desne strane napisan

je broj nacina za odabir (k + 1) elementa iz skupa {1, 2, . . . , n + 1} od (n + 1) ele-
menta. Sad te odabire podijelimo u disjunktne klase, prema iznosu najveceg elementa
u podskupu. Iznos tog elementa krece se u rasponu od (k + 1) do (n + 1) , jer podskup
sadrzava (k + 1) element iz zadanog skupa {1, 2, . . . , n + 1} . Ako je najveci element
 
k
upravo (k + 1) , onda preostale clanove mozemo odabrati na nacina. Ako je naj-
k
 
k+1
veci element (k + 2) , preostalih k mozemo odabrati na nacina. Opcenito,
k
ako je najveci element jednak i + 1 , k 6 i 6 n . onda preostalih
  k elemenata moramo
i
izabrati iz skupa {1, 2, . . . , i} , pa to mozemo uciniti na nacina. Odatle slijedi
k
formula.
Druga se formula moze dobiti iz prve tako da se n zamijeni sa (n + k) , jer za
svaki pribrojnik vrijedi:    
k+i k+i
= .
i k
Ipak, korisno je ponoviti kombinatorno razmisljanje analogno onom u prethod-
noj formuli. Desna strana odgovara broju nacina za izbor n elemenata iz skupa
{1, 2, . . . , n + k + 1} . Te podskupove koji sadrzavaju n elemenata mozemo podi-
jeliti u disjunktne klase, vec prema tome koliki je najveci element koji nije ukljucen
u podskup. Ako je to element n + k + 1 , to znaci da n elemenata  moramo izabrati
k+n
unutar skupa {1, 2, . . . , n + k} , sto mozemo uciniti na nacina (tu je i = n ).
n
Pretpostavimo da je najveci element koji nije ukljucen u podskup jednak k + i + 1 ,
0 6 i 6 n . To znaci da svi elementi k + i + 2 , k + i + 3 ,. . . k + n + 1 pripadaju
podskupu. Njih ima ukupno n i . Zato se preostalih ielemenata  treba odabrati unutar
k+1
podskupa {1, 2, . . . , k + 1} , sto se moze uciniti na nacina. Odatle slijedi
i
formula.
Formula (3.5) naziva se dijagonalna. Razlog tomu vidjet cemo iz grafickog prikaza
binomnih koeficijenata.
3.12. Vendermondeov identitet.
Vandermondeov identitet 1
Za svaki prirodni broj n vrijedi identitet:
  n  
X 
r+s r s
= . (3.6)
n k nk
k=0

Na ovaj identitet treba gledati kao na identitet dvaju polinoma, dakle, r i s su

nezavisne varijable. Naravno, vrijednosti tih polinoma slijeva i zdesna podudarat ce se
kakve god vrijednosti za varijable r i s odabrali.
Identitet cemo dokazati najprije za cjelobrojne nenegativne vrijednosti od r i s .
Tada lijeva strana predstavlja broj odabira n elemenata iz unije dvaju skupova R i S ,
za koje vrijedi |R| = r , |S| = s . Ti se podskupovi mogu podijeliti u disjunktne klase,
prema broju k elemenata
  koji su uzeti iz prvog skupa. Iz skupa R se k elemenata 
r s
moze odabrati na nacina, a preostalih n k elemenata iz skupa S na
k nk
nacina. Zbrajanjem po svim mogucnostima za k dobivamo:
  n  
X 
r+s r s
= .
n k nk
k=0
-
Time je formula (12) dokazana za r, s N0 . Medutim, ako se vrijednosti dvaju
polinoma podudaraju u svim prirodnim brojevima, tada se oni identicki podudaraju.
3.13. Primjer. Poseban je slucaj Vandermondeova identiteta sljedeca poznata
formula:
Xn  2  
n 2n
= .
k n
k=0
Naime, zbog svojstva simetrije binomnih koeficijenata pribrojnici se mogu napisati
u obliku:
X n   
n n
k nk
k=0
i sad je dovoljno primijeniti Vandermondeov identitet za r = s = n .
3.14. Primjer. Dokazi identitet:
n 
X 
n + k k
2 = 2n .
n
k=0

Dat cemo kombinatorni dokaz za identitet napisan u obliku:

n 
X 
n+k
2 2nk = 22n+1 .
n
k=0

S desne strane prepoznajemo broj svih binarnih nizova (sastavljenih od nula i

jedinica) duljine 2n + 1 . Pokazimo da lijeva strana broji iste elemente.
Svaki niz duljine 2n + 1 sadrzava najmanje (n + 1) nula ili najmanje (n + 1)
jedinicu, ali ne oboje. Nazovimo takvu (n + 1) po redu nulu ili jedinicu istaknuti
element.
Neka je 0 6 k 6 n odabran po volji. Svaki niz pregledavamo slijeva nadesno.
k -ti sumand u sumi na lijevoj strani predstavlja broj onih nizove kod kojih se istaknuti
element javlja tocno na (n + k + 1) -om mjestu.
Jedan takav niz mora zadovoljavati sljedece uvjete:
Na prvih (n + k) mjesta rasporedeno- je n simbola jedne vrste i k druge vrste, to
 
n+k
se moze uciniti na nacina,
k
Na (n + k + 1) -om mjestu nalazi se istaknuti element, dva su moguca odabira za
taj element,
Preostalih (n k) elemenata, za koje se ne postavljaju nikakvi uvjeti mogu se
odabrati na 2nk nacina. Time je identitet dokazan.
Binomni teorem
Naziv binomni koeficijenti ovi su brojevi dobili temeljem sljedecih formula, poz-
natih od davnina:

(x + y)2 = x2 + 2xy + y2
(x + y)3 = x3 + 3x2 y + 3xy2 + y3
(x + y)4 = x4 + 4x3 y + 6x2 y2 + 4xy3 + y4
..
.

3.15. Binomni teorem

Za svaki prirodni broj n vrijedi formula:
n  
X n k n k
(x + y)n = xy .
k
k=0

Izvod ove formule je jednostavan. Lijeva strana je umnozak n identicnih faktora:

(x + y)(x + y) (x + y).
Kad pomnozimo sve ove clanova, trebamo ih grupirati prema broju x -ova ukljucenih
u svaki pribrojnik. Kojeg je izgleda svaki od pribrojnika? On se sastoji od umnoska
x -ova i y -ova, a imat ce oblik xk ynk kad god iz tocno k faktora odaberemo x (a iz
 
n
ostalih y ). Postoji tocno takvih pribrojnika, jer je upravo toliko nacina da se k
k
elemenata x odabere iz pocetnih n umnozaka.
3.16. Identiteti za sumu binomnih koeficijenata. Odabir x = 1 , y = 1 , a onda
x = 1 , y = 1 daje sljedeca dva identiteta, od kojih smo prvi vec dokazali:
n  
X n
= 2n ,
k
k=0
n
X  
n
(1)k = 0.
k
k=0

3.17. Broj podskupova zadanog skupa. Interpretacija zadnje formule je: pod-
skupova s parnim brojem elemenata ima uvijek jednako mnogo kao i podskupova s
neparnim brojem elemenata, i taj je broj jednak 2n1 . I dok je to za neparni n ocito,
- jedan parni, za parni n ovo svojstvo binomnih
jer svaki neparni podskup odreduje
koeficijenata nije ni po cemu evidentno. Npr:

1+1=2
1+6+1=4+4
1 + 15 + 15 + 1 = 6 + 20 + 6
1 + 28 + 70 + 28 + 1 = 8 + 56 + 56 + 8
..
.
Vec smo pokazali da broj podskupova skupa od n elemenata iznosi 2n , sa sljedecim
obrazlozenjem: svaki element skupa moze pripadati ili ne pripadati nekom podskupu,
zato je 2n mogucih izbora. Na isti nacin mozemo zakljuciti da je broj svih podsku-
pova s neparnim brojem elemenata jednak 2n1 . Naime, prvi element skupa mozemo
ukljuciti u takav podskup ili ne, po vlastitom odabiru. Isto to mozemo uciniti s drugim,
trecim, itd., sve do (n 1) -og elementa. Time smo dosad konstruirali 2n1 razlicitih
-
podskupova: to su svi podskupovi skupa {a1 , a2 , . . . , an1 } . Medutim, polozaj zadnjeg
-
elementa an jednoznacno je odreden prethodnim odabirima! Ako smo odabrali dosad
neparan broj elemenata, an ne smije pripadati podskupu. Ako smo odabrali dosad
paran broj elemenata, an mora pripadati tom podskupu. Zato je broj podskupova s
neparnim brojem elemenata jednak 2n1 .
Naravno da isti zakljucak vrijedi i za podskupove s parnim brojem elemenata, i
njihov je broj jednak 2n1 .
To mozemo zakljuciti i iz cinjenice da je broj svih podskupova jednak 2 2n1 .
3.18. Primjer. Dokazimo da za r < n vrijedi identitet:
X   
n k
(1)k = 0.
k r
r 6k 6n

Iskoristit cemo najprije Svojstvo 6:

     
n k n nr
= .
k r r kr
Dobivamo
X    X   
n k n nr
(1)k = (1)k
k r r kr
r 6k 6n r 6k 6n
  X  
n nr
= (1)r (1)kr
r kr
0 6 k r 6 n r
  X  
n nr
= (1)r (1)i
r i
0 6 i 6 n r
 
n
= (1)r (1 1)nr = 0.
r

Pascalov (kineski) trokut

Binomni se koeficijenti mogu napisati u obliku tablice koju nazivamo Pascalov
trokut, ili kineski trokut. Njega mozemo izvesti na temelju rubnih vrijednosti:
   
n n
= =1
0 n
i rekurzivne formule (3.1). U tablici binomnih koeficijenata prvi i zadnji element u
svakom retku jednak je jedinici, a svaki preostali element jednak je zbroju dvaju ele-
menata iz prethodnog retka: elementa tocno iznad i onog lijevo od toga. Na primjer, u
retku n = 6 ce biti za k = 3 ispunjeno
     
6 5 5
= + = 10 + 10 = 20.
3 3 2
Zbog svojstva simetrije binomnih koeficijenata, brojeve u retku potrebno je racunati
- i elementi u ostatku toga retka.
samo do sredisnjeg elementa. Time su odredeni

n k 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
0 1
1 1 1
2 1 2 1
3 1 3 3 1
4 1 4 6 4 1
5 1 5 10 10 5 1
6 1 6 15 20 15 6 1
7 1 7 21 35 35 21 7 1
8 1 8 28 56 70 56 28 8 1
9 1 9 36 84 126 126 84 36 9 1
10 1 10 45 120 210 252 210 120 45 10 1
..
.
3.19. Prosirenje Pascalova trokuta.
Elementi Pascalova trokuta zadovoljavaju rekurzivnu relaciju:
     
n+1 n n
= + , k > 0.
k k k1
Svaki element trokuta jednak je zbroju dvaju elmenata iz prethodnog retka koji se nalaze
iznad i lijevo iznad tog elementa.
Ovaj identitet automatski se prenosi na identitet polinoma:
     
r+1 r r
= + , k > 0.
k k k1
Lijeva i desna strana su polinomi po varijabli r , stupnja k. Dakle, ovaj identitet vrijedi
za bilo koju realnu vrijednost varijable r , ne samo na skupu prirodnih brojeva.
Binomnu formulu mozemo napisati u obliku:
 
X r
(1 + x)k .
k
k=0

Ako je r prirodan, r = n , onda su u ovoj sumi svi clanovi za koje je k > n jednaki nuli,
jer su odgovarajuci binomni koeficijenti jednaki nuli. Time se ona svodi na klasicnu
binomnu formulu.
Sad bismo htjeli prosiriti Pascalov trokut i vrijednost binomne formule za negativne
cjelobrojne vrijednosti varijable r .
Za r = 0 binomna formula glasi:
(1 + x)0 = 1
pa je prirodno da su svi elementi u nultom retku Pascalova trokuta jednaki nuli, osim
prvog.
Za r = 1 binomna formula prelazi u beskonacnu sumu:
(1 + x)1 = 1 x + x2 x3 + x4 x5 + . . . .
Nadopunimo Pascalov trokut s tim elementima:
n/k 0 1 2 3 4 5 6 7 ...
1 1 1 1 1 1 1 1 1 ...
0 1 0 0 0 0 0 0 0 ...
1 1 1 0 0 0 0 0 0 ...
2 1 2 1 0 0 0 0 0 ...
3 1 3 3 1 0 0 0 0 ...
4 1 4 6 4 1 0 0 0 ...
5 1 5 10 10 5 1 0 0 ...
.. ..
. .
Ovaj se trokut moze po istim pravilima graditi i za ostale negativne potencije r .
Prvi element u svakom retku jednak je jedinici, a sljedeci se dobivaju iz formule:
     
r r+1 r
= , k > 1.
k k k1
Prosirena tablica imat ce sljedece retke:
n/k 0 1 2 3 4 5 6 7 ...
.. ..
. .
5 1 5 15 35 70 126 210 330 ...
4 1 4 10 20 35 56 84 120 ...
3 1 3 6 10 15 21 28 36 ...
2 1 2 3 4 5 6 7 8 ...
1 1 1 1 1 1 1 1 1 ...
0 1 0 0 0 0 0 0 0 ...
1 1 1 0 0 0 0 0 0 ...
2 1 2 1 0 0 0 0 0 ...
3 1 3 3 1 0 0 0 0 ...
.. ..
. .
Binomni koeficijenti za negativne vrijednosti od r mogu se izraziti preko uobica-
jenih. Ako je r = n , onda imamo:
  (n)(n 1) (n k + 1)
n
=
k k!
n(n + 1) (n + k 1)
= (1)k
k!
 
k n+k1
= (1) .
k
Kako glasi binomna formula za takve vrijednosti eksponenta? Citajuci iz redaka
ove tablice, i primjenjujuci zapis identican prethodnima, trebalo bi vrijediti:
     
n n 2 n 3
(1 + x)n = 1 + x+ x + x + ....
1 2 3
U sljedecem poglavlju uvjerit cemo se u istinitost ovih formula.
3.20. Primjer. Ispisimo nekoliko prvih clanova izraza (1 + x)3 .
Iz odgovarajuceg retka ove tablice citamo:
(1 + x)3 = 1 3x + 6x2 10x3 + 15x4 21x5 + . . . .
Formula je istinita ako je |x| < 1 , red je konvergentan za te vrijednosti argumenta.
Polinomijalna formula
Namjeravamo poopciti binomnu formulu
       
n n n n 1 n n n
(x + y)n = x + x y + ... + xyn1 + y
0 1 n1 n
-
na potenciju vise od dva pribrojnika. Nacin izvodenja opce formule ilustrirajmo najprije
na jednostavnijem slucaju.
3.21. Primjer. Vrijedi:
(x + y + z)3 = x3 + y3 + z3 + 3x2 y + 3xy2 + 3x2 z
+ 3xz2 + 3y2 z + 3yz2 + 6xyz.

Primijetimo najprije da je izraz simetrican po svim varijablama. Zamjenom

bilo koje dvije ili ciklickom zamjenom svih triju varijabli, desna strana ostaje nepromi-
jenjena.
Medu- clanovima s desne strane tri su razlicita oblika: x3 , 3x2 y , 6xyz . Ostali
clanovi dobivaju se zamjenom varijabli iz nekog od ovih triju (zapravo, prvih dvaju).
Zato trebamo objasniti zasto se u izrazu zdesna javljaju bas ta tri clana.
Pomnozimo li clanove u umnosku
(x + y + z)3 = (x + y + z)(x + y + z)(x + y + z)
svaki sa svakim, dobit cemo 27 pribrojnika. Svaki od njih dobiva se odabirom po jedne
varijable iz svakog od tri faktora. To znaci da ce se x3 pojaviti zdesna samo jednom,
jer se dobiva tako da se u svakom faktoru odabere clan x . Medutim, - x2 y moze se
odabrati na tri nacina. Radi se o tome da y mozemo odabrati iz bilo kojeg od triju
faktora, a iz preostala dva faktora onda biramo x . Konacno, na koliko nacina mozemo
medu - clanovima sume dobiti umnozak xyz ? Clan x mozemo odabrati iz bilo kojeg od
triju faktora, nakon toga y iz bilo kojeg od dva preostala, a z iz treceg faktora. Tako je
ukupan broj nacina jednak sest.
Time je formula dokazana.
Primijetimo jos da je zbroj koeficijenata u izrazu zdesna jednak 27, jer upravo
toliko elementarnih pribrojnika postoji.
3.22. Polinomijalna formula. Poopcit cemo sad ovu formulu. Umjesto tri
pribrojnika, promotrit cemo r pribrojnika koja, naravno, moramo razlikovati prema
indeksima. Umjesto eksponenta 3, uzet cemo opci n . Prema tome, trazimo formulu za
potenciju:
(x1 + x2 + . . . + xr )n .
Pribrojnici u razvijenoj formi ovog izraza imaju oblik
xk11 xk22 xrkr
pri cemu za eksponente vrijedi:
k1 > 0, k2 > 0, ,..., kr > 0, k1 + k2 + . . . + kr = n.
Zato ce formula imati oblik
X
(x1 + x2 + . . . + xr )n = C(k1 , k2 , . . . , kr )x1k1 x2k2 xrkr .

Preostaje nam odrediti formulu za nepoznati koeficijent u ovom prikazu.

Kao i prije, opci clan se dobije tako da se iz svakog od n identicnih faktora
(x1 + x2 + . . . + xr ) odabere tocno jedan clan. Moramo odgovoriti na pitanje: na koliko
nacina se iz skupa od n takvih faktora moze odabrati:
clan x1 bira se k1 puta,
clan x2 bira se k2 puta,
..
.
clan xr bira se kr puta.
Clan x1 mozemo odabrati iz skupa od n faktora k1 puta na
 
n
k1
nacina. Nakon toga, medu - preostalih n k1 clanova, clan x2 mozemo odabrati k2
puta na  
n k1
k2
nacina. Nastavimo li ovaj postupak analizom preostalih clanova, trazeni koeficijent bit
ce jednak umnosku svih ovako dobivenih clanova, i iznosit ce:
     
n n k1 n k1 k2 n k1 k2 . . . kr1
C(n; k1 , k2 , . . . , kr ) = .
k1 k2 k3 kr
3.23. Polinomijalni koeficijent. Izvedimo jednostavniji prikaz za ovaj koefici-
jent.
  
  
n n k1
n k1 k2 n k1 k2 . . . kr1
C(n; k1 , k2 , . . . , kr ) =
k1 k2 k3 kr
n! (n k1 )! (n k2 )!
= ...
k1 !(n k1 )! k2 !(n k1 k2 )! k3 !(n k1 k2 k3 )!
(n k1 k2 . . . kr1 )!

kr !(n k1 k2 . . . kr )!
Primijetimo da je n = k1 + k2 + . . . + kr pa je (n k1 k2 . . . kr )! = 1 . U ovom
umnosku krate se svi nutarnji clanovi, pa dobivamo:
n!
C(n; k1 , k2 , . . . , kr ) = .
k1 !k2 ! . . . kr !

Polinomijalni koeficijent
Koeficijent C(n; k1 , . . . , kr ) naziva se polinomijalni koeficijent i oznacuje
s:  
n n!
= .
k1 , k2 , . . . , kr k1 !k2 ! . . . kr !

Sad mozemo iskazati polinomijalnu formulu u njezinu konacnom obliku.

Polinomijalna formula

3.1. Teorem Neka su x1 , x2 , . . . , xr po volji odabrani realni brojevi, a n pri-

rodan broj. Onda vrijedi polinomijalna formula:
X  
n
(x1 + x2 + . . . + xr )n = xk1 xk2 xkr r .
k1 , k2 , . . . , kr 1 2
k1 ,k2 ,...,kr >0
k1 +k2 +...+kr =n

Za r = 2 ova se formula mora podudarati s binomnom. Zaista, vrijedi:

  n! n!  
n n
C(n; k1 , k2 ) = = = = ,
k1 , k2 k1 !k2 ! k1 !(n k1 )! k1
pa je
X  n  k k n 
X 
n k1 nk1
x1 x2 =
1 2
x x ,
k1 , k2 k1 1 2
k1 ,k2 >0 k1 =0
k1 +k2 =n
i obje se formule podudaraju.
Setnje po cjelobrojnoj resetki

3.24. Setnja. U koordinatnom sustavu izdvojimo tocke s cjelobrojnim koordina-

tama. Taj cemo skup zvati cjelobrojna resetka.
Mnogi se kombinatorni problemi mogu interpretirati promatrajuci setnje po cje-
lobrojnoj resetki. Ovdje cemo promotriti setnje vrlo jednostavnog oblika i povezati
ih s binomnim koeficijentima. Na temelju toga dat cemo alternativni nacin za dokaz
mnogih kombinatornih identiteta.
Pretpostavit cemo da nasa setnja pocinje u ishodistu i da su dopustena samo dva
nacina prelaska iz jedne tocke u drugu: udesno, iz tocke (i, j) u (i + 1, j) , te prema
gore, iz tocke (i, j) u (i, j + 1) . Ovdje su i i j nenegativni cijeli brojevi. Neka je D
oznaka za korak udesno, a G za onaj prema gore.
Na slici je nacrtan graf jedne setnje koja krece iz ishodista i zavrsava u tocki s
koordinatama (m, n)

Sl. 3.1. Setnja po cjelobrojnoj resetki.

Postavlja se pitanje: koliko razlicitih setnji ima koje povezuju tocke (0, 0) i (m, n) ?
Oznacimo sa L(m, n) taj nepoznati broj.
Odgovor na ovo pitanje je lako dati. U tu svrhu izvedimo rekurzivnu relaciju koju
zadovoljavaju brojevi L(m, n) .
Rubni uvjeti su:
L(i, 0) = L(0, j) = 1 (3.7)
jer se u polozaj (i, 0) , odnosno (0, j) moze stici iz ishodista samo na jedan nacin.

Sl. 3.2. Rekurzivna relacija za obicnu setnju.

Cestica moze stici u tocku (m, n) na dva razlicita nacina, ili iz tocke (m 1, n)
pomakom udesno, ili iz tocke (m, n 1) pomakom prema gore. Zato mozemo napisati
rekurzivnu relaciju:
L(m, n) = L(m 1, n) + L(m, n 1). (3.8)
-
Postavlja se pitanje: je li funkcija L jednoznacno odredena uvjetima (3.7) i (3.8)?
Odgovor na ovo pitanje je potvrdan. Primjenjujuci rekurzivnu relaciju (3.8) na
izraze s desne strane ponovo i ponovo, na koncu cemo dobiti samo pribrojnike oblika
L(i, 0) ili L(0, j) . Evo prvih dvaju koraka. Prvi korak, rekurzivna relacija primjenjuje
se na oba clana s desne strane:
L(m, n) = L(m 2, n) + L(m 1, n 1) + L(m 1, n 1) + L(m, n 2)
= L(m 2, n) + 2L(m 1, n 1) + L(m, n 2).
Drugi korak, rekurzivna relacija primjenjuje se na svaki clan s desne strane:
L(m, n) = L(m 3, n) + L(m 2, n 1) + 2L(m 2, n 1)
+ 2L(m 1, n 2) + L(m 1, n 2) + L(m, n 3)
= L(m 3, n) + 3L(m 2, n 1) + 3L(m 1, n 2) + L(m, n 3).
-
U izrazu zdesna uvidamo stvaranje binomne sheme. To daje naslutiti da je funkcija
L(m, n) povezana s binomnim koeficijentima. Zaista, provjerit cemo na dva razlicita
nacina da vrijedi  
m+n
L(m, n) = .
n
U tu svrhu, oznacimo privremeno novu funkciju:
 
m+n
Q(m, n) := .
n
Iz temeljne rekurzije za binomne koeficijente, koju mozemo napisati na nacin:
     
m+n m+n1 m+n1
= + ,
n n n1
vidimo da funkcija Q zadovoljava relaciju:
Q(m, n) = Q(m 1, n) + Q(m, n 1),
a to je upravo rekurzivna relacija (3.8). Nadalje, za funkciju Q vrijedi:
   
i j
Q(i, 0) = = 1, Q(0, j) = = 1.
0 j
S obzirom na to da je rekurzivnom relacijom i rubnim uvjetima funkcija
 Ljednoznacno
- m + n
odredena, zakljucujemo da mora vrijediti L(m, n) = Q(m, n) = .
n
Drugi je dokaz ove relacije direktan i mnogo jednostavniji. Broj svih setnji L(m, n)
lako je odrediti na temelju sljedeceg razmisljanja. Svaka je setnja jednoznacno odre-
-
dena rasporedom svojih koraka. Na primjer, jedna od setnji iz familije L(5, 2) izgleda
ovako: DGDDGDD , jer u tijeku setnje moramo napraviti pet koraka udesno i dva
prema gore. Sve setnje iz L(m, n) sastoje se od m koraka udesno i n koraka prema
gore. Dakle, tih setnji ima onoliko koliko i razlicitih nacina da se odabere n koraka 
m+n
prema gore iz skupa od m + n ukupnih koraka. To se moze uciniti na
n
nacina. Time je tvrdnja dokazana.
Proste setnje
Broj svih prostih setnji iz ishodista do tocke (m, n) jednak je
 
m+n
L(m, n) = .
n

3.25. Setnja ukoso. Promotrimo sad drugi nacin pomicanja, kod kojih je dopus-
ten pomak D udesno, iz tocke (i, j) u (i + 1, j) , te pomak K udesno gore, iz tocke
(i, j) u (i + 1, j + 1) .

Sl. 3.3. Setnja ukoso.

Ovakav nacin setnje omogucuje jednostavnije povezivanje broja putova s binom-

nim koeficijentom. Naime, da bismo iz, tocke (0, 0) stigli u tocku (m, n) , nasa se setnja
mora sastojati od n koraka K (jer se ordinata moze povecati samo tim korakom), i
preostalih m n koraka udesno D . Tako na primjer, jedan moguci put koji nas vodi u
tocku (5, 2) jest DDKKD .

Sl. 3.4. Setnja iz ishodista do tocke (5, 2) .

 
5
Broj svih mogucih putova ocito je jednak . Opcenitije, broj svih ovakvih
2
 
m
putova iz ishodista do tocke (m, n) oznacit cemo s K(m, n) . Taj broj je jednak .
n
Primjenom ove interpretacije binomnog koeficijenta mozemo izvesti jednostavne
dokaze nekih binomnih identiteta.
3.26. Primjer. Rekurzivna formula. Temeljna rekurzivna formula za binomne
koeficijente slijedi iz identiteta:
K(m, n) = K(m 1, n 1) + K(m 1, n).

Sl. 3.5. Rekurzivna formula.

Prvi pribrojnik zdesna broji putove koji vode do tocke (m, n) takve da je posljednji
ucinjeni korak K, a drugi pribrojnik broji putove kod kojih je posljednji korak bio D.
3.27. Primjer. Vandermondeov identitet. Dokazimo da vrijedi:
  n  
X 
r+s r s
= .
n k nk
k=0

U tu svrhu promotrit cemo sve moguce putove iz tocke (0, 0) do tocke (r + s, n) .

 
r+s
Ukupan njihov broj je K(r + s, n) = . Rastavit cemo ih u disjunktne klase,
n
s obzirom na polozaj koji cestica zauzima nakon nacinjenih tocno r koraka. U tom
trenu, apscisa tocke iznosi tocno r , jer se svakim korakom ta apscisa povecava za 1.
-
Medutim, ordinata moze biti bilo koji broj izmedu- 0 i n 1.

Sl. 3.6. Vandermondeov identitet.

Neka je k bilo koji broj, 0 6 k 6 n . Broj putova koji krecu iz ishodista i zavrsa-
vaju u tocki (r, k) jednak je K(r, k) . Na isti nacin, broj putova koji krecu iz te tocke, a
zavrsavaju u (r + s, n) jednak je K(s, n k) . Zato je ukupan broj putova koji prolaze
tockom (r, k) jednak K(r, k)K(s, n k) . Za razlicite k te su klase putova disjunktne,
pa je ukupan broj putova jednak:
n
X
K(r + s, n) = K(r, k)K(s, n k).
k=0

No, to je upravo Vandermondeova formula.

3.28. Primjer. Koristeci se modelom setnje, dokazimo formulu (3.4):
n  
X  
i n+1
= .
k k+1
i=k

Sl. 3.7. Izvod rekurzivne formule.

Desna strana jednaka je broju svih putova K(n + 1, k + 1) . Te cemo putove

razvrstati u disjunktne klase tako da fiksiramo trenutak i u kojem se cestica nalazi u
tocki s ordinatom k , a neposredno nakon toga se penje na ordinatu k + 1 . To je dakle
trenutak prije posljednjeg koraka K .
Apscisa i moze biti bilo koji broj i 6 k , jer nakon toga u setnji moramo uciniti
pomak prema gore i odreden - broj pomaka udesno da bismo stigli u tocku (n + 1, k + 1) .
Prema tome, vrijedi relacija:
n
X
K(n + 1, k + 1) = K(i, k),
i=0

sto je i trebalo dokazati.

Jednakost polinoma i kombinatorni identiteti
Polinom stupnja n po nepoznanici x moze se napisati u obliku:
P(x) = an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0 .
Ovaj se prikaz naziva kanonski prikaz.
U nastavku cemo promatrati razlicite izraze u kojima se pojavljuju polinomi i uspo-
-
redivat cemo njihove koeficijente. U tu svrhu, navest cemo najprije oznaku. Koeficijent
polinoma P koji se nalazi uz nepoznanicu xk oznacavat cemo s [xk ](P) ili, krace, s
[xk ] . Dakle,
[xk ](P) = ak .
Dva su polinoma P i Q jednaka ako im se u kanonskom prikazu podudaraju
njihovi koeficijenti:
[xk ](P) = [xk ](Q), k.
Ilustrirajmo primjenu ovog svojstva na nekoliko primjera.
3.29. Primjer. Temeljna rekurzivna relacija. Dokazimo formulu:
     
n n1 n1
= + .
k k k1
-
Identitet cemo dokazati usporedujuci koeficijent uz potenciju xk s lijeve i desne
strane ovog identiteta:
(1 + x)n = (1 + x)(1 + x)n1 .
Prikazom preko binomne formule, dobivamo:
     
n n k n n
1+ x + ... + x + ... + x
1 k n
       
n1 n1 k n 1 n 1
= (1 + x) 1 + x + ... + x + ... + x .
1 k n1

Pomnozimo izraze zdesna i izdvojimo koeficijent uz xk :

     
n n1 n1
= + .
k k k1

3.30. Primjer. Iz identiteta

(1 + x)n (1 + x)n = (1 + x)2n
mozemo napisati:
             X2n  
n n n n n n n n 2n r
+ x + ... + x + x + ... + x = x.
0 1 n 0 1 n r
r=0

Polinomi slijeva i zdesna se podudaraju. Zato im se podudara koeficijent uz potenciju

xn :           
n n n n n n 2n
+ + ... + = .
0 n 1 n1 n 0 n
Iz svojstva simetrije binomnih koeficijenata, ova se jednakost moze napisati na nacin:
 2  2  2  
n n n 2n
+ + ... + = .
0 1 n n
Uvjeri se da se istovjetnim racunom, iz jednakosti
(1 + x)r (1 + x)s = (1 + x)r+s ,
dobiva Vandermondeov identitet
X n     
r s r+s
= .
k nk n
k=0

3.31. Primjer. Rabeci jednakost:

(1 x)n (1 + x)n = (1 x2 )n ,
izvedi identitet za binomne koeficijente:
 
X n  2 (1) 2n n , n paran
k n n
(1) = 2
k
k=0 0, n neparan
Postupamo slicno kao u prethodnom primjeru. Lijeva strana jednakosti jednaka je:
            
n n n n n n n n n
x + . . . + (1) x + x + ... + x
0 1 n 0 1 n
pa je koeficijent uz xn u ovom izrazu jednak:
n
X    Xn  2
n n n
(1)k = (1)k .
k nk k
k=0 k=0
n
Koeficijent uz x u izrazu s desne strane jednak je nuli ako je n neparan, jer se zdesna
pojavljuju samo parne potencije. Ako je x paran, ovaj je koeficijent jednak
 
n n
(1) 2 n
2

i time je tvrdnja dokazana.

3.32. Primjer. Dokazimo identitet:
n
X  
n
k2 = n(n + 1)2n2 , n > 1.
k
k=1

Krenimo od binomne formule:

n  
X n kn
(1 + x) = x.
k
k=0

Deriviranjem dobivamo:
n
X  
n 1 n k 1
n(1 + x) = k x .
k
k=1

Pomnozimo obje strane nepoznanicom x i zatim ponovno derivirajmo:

n
X  
n k
nx(1 + x)n1 = k x,
k
k=1
h i Xn  
n k 1
n (1 + x)n1 + (n 1)x(1 + x)n2 = k2 x .
k
k=1

Uvrstimo li ovdje x = 1 , dobit cemo trazeni rezultat.

3.33. Primjer. Dokazimo identitet:
 2  2  2  2 n  
n n n n 2n
+2 +3 + ... + n = .
1 2 3 n 2 n

Diferenciranjem binomne formule za izraz (1 + x)n , dobivamo:

     
n n n n 1
n(1 + x)n1 = +2 x + ... + n x .
1 2 n
Pomnozimo obje strane sa x :
     
n n 2 n n
nx(1 + x)n1 = x+2 x + ... + n x ,
1 2 n
Pomnozimo obje strane s
     
n n 2 n n
(1 + x)n = 1 + x+ x + ... + x
1 2 n
       
n n n n n
= + x+ x2 + . . . + x .
n n1 n2 0
Pogledajmo koeficijent uz xn s desne strane:
 2  2  2
n n n
+2 + ... + n .
1 2 n
Ta je suma jednaka koeficijentu uz xn na lijevoj strani, koja glasi:
   
n 2n1 2n 1 (2n 1)! 1 (2n)!
[x ] nx(1 + x) =n =n =n .
n n!(n 1)! 2 (n!)2
Time je tvrdnja dokazana.
Sume s binomnim koeficijentima
Na nizu primjera upoznat cemo neke elementarne metode za racunanje konacnih
suma u kojima se javljaju binomni koeficijenti.
3.34. Primjer.
       
n n n n
1 +2 +3 + ... + n .
1 2 3 n


Rjesenje 1. Neka je S trazena suma. Pribrojnik u ovoj sumi ima oblik k nk i
 
n
zbog simetrije binomnog koeficijenta, moze se napisati u obliku k . Zato je:
nk
n
X   Xn  
n n
2S = k + k
k nk
k=1 k=1
n
X   Xn 1  
n n
= k + (n k)
k k
k=1 k=0
  Xn 1       
n n n n
=n + k + (n k) +n
0 k k n
k=1
  Xn 1    
n n n
=n + n +n
0 k n
k=1
n  
X n
=n = n 2n .
k
k=0

Dobivamo rezultat:
S = n 2n1 .
Rjesenje 2. Svaki se clan sume moze napisati u obliku:
  n(n 1) (n k + 1)
n
k =k
k k!
(n 1) (n k + 1)  
n1
=n =n .
(k 1)! k1
Zato je:
n
X   Xn   n 1 
X 
n n1 n1
S= k = n =n = n 2n1 .
k k1 k
k=1 k=1 k=0

Rjesenje 3. Oznacimo:
     
n n 2 n n
F(z) = 1 + z+ z + ... + z = (1 + z)n .
1 2 n
Onda je
     
n n n n 1
F (z) = +2 z + ... + n z = n(1 + z)n1.
1 2 n
Stavljajuci z = 1 , dobivamo:
S = F (1) = n 2n1 .

Rjesenje 4. Obje strane opisuju broj nacina na koji se moze iz skupa od n ljudi
odabrati neko povjerenstvo koje ima predsjednika.
S desne strane opisan je izbor u kojemu najprije biramo predsjednika, sto se moze
uciniti na n nacina. Zatim se izabere bilo koji podskup od preostalih (n 1) clanova,
koji ce ciniti ostatak povjerenstva. Broj mogucih odabira je 2n1 .
S lijeve strane opisan je odabir u kojem najprije biramo povjerenstvo koje se sastoji
od k clanova, a zatim, medu - njegovim clanovima, predsjednika tog povjerenstva. Ti
su izbori razliciti za razlicite k , pa ukupan njihov broj dobivamo zbrajanjem.
3.35. Primjer. Izracunajmo sumu:
n   
n X
X n j
.
j k
k=0 j=k

Zadatak cemo rijesiti tako da promijenimo poredak sumacije u ovoj dvostrukoj

sumi.
Granice vanjske sume su fiksne velicine i prvi indeks sumacije mijenja se u gra-
nicama od 0 do n . Granice nutarnje sume mogu biti promjenjive, ovise o vrijednosti
prve varijable. To je ovdje slucaj. Podrucje sumacije dvostruke sume moze se prikazati
sljedecim dijagramom:

kj 0 1 2 3 ... n
0
1
2
3
..
.
n
U zadanoj dvostrukoj sumi, poredak sumacije organiziran je tako da elementi nu-
tarnje sume predstavljaju redak u ovoj tablici. Prvi indeks k fiksira redak, a drugi indeks
- podrucje sumacije: od dijagonalnog elementa do krajnje desnog elementa u
odreduje
tablici.
Zamjenom poretka sumacije mijenjamo ulogu stupaca i redaka. Prvi indeks suma-
-
cije odredivat ce stupac, a drugi podrucje sumacije unutar svakog stupca: od pocetka
do dijagonalnog elementa. Tako dobivamo pocetnu sumu u obliku:
j   
n X
X n j
.
j k
j=0 k=0

Primijetite da je promijenjen samo poredak

sumacije istovjetnih elemenata, zato je suma
ostala ista. Ali, u ovom poretku clan nj ne ovisi o indeksu sumacije k nutarnje sume,
pa se moze izluciti ispred znaka sumacije:
n  X
X j  
n j
.
j k
j=0 k=0

Vrijednost nutarnje sume mozemo napisati primjenjujuci binomni teorem:

j  
X j k
(1 + x)j = x
k
k=0

pa je za x = 1
j  
X j
= 2j .
k
k=0
Pocetna suma sad iznosi
n  
X n j
2
j
j=0
i po binomnom teoremu, njezin je zbroj jednak (1 + 2)n = 3n .
3.36. Primjer. Izracunajmo sumu:
1 n  1 n  1 n  1 n
+ + + ... + .
1 0 2 1 3 2 n+1 n

Rjesenje 1. Oznacimo trazenu sumu sa S. Da bismo se rijesili faktora ispred

binomnog koeficijenta, pomnozit cemo svaki clan s (n + 1) . Kako je opci clan u ovoj
1 n
sumi oblika , nakon mnozenja on ce se moci zapisati u obliku:
k+1 k
1  n  n + 1 n(n 1) (n k + 1)  n + 1 
(n + 1) = = .
k+1 k k+1 k! k+1
Sada imamo:
n + 1 n  n + 1 n  n + 1 n  n + 1 n 
(n + 1)S = + + ... + +
1 0 2 1 n n1 n+1 n
       
n+1 n+1 n+1 n+1
= + + ... + +
1 2 n n+1
         
n+1 n+1 n+1 n+1 n+1
= + + ... + +
0 1 n n+1 0
= 2n+1 1
Odavde slijedi:
2n+1 1
S= .
n+1
Rjesenje 2. Oznacimo:
     
n n n n
F(z) = + z + ... + z = (1 + z)n .
0 1 n
Onda je trazena suma jednaka
Z 1     z2   zn+1  1
n n n 
S(z)dz = z+ + ... +
0
0 1 2 n n + 1 0
    1   1
n n n
= + + ... +
0 1 2 n n+1
Z 1 
n+1 1 n+1
(1 + z) =2 1
= (1 + z)n dz =  .
0 n + 1 0 n + 1

3.37. Primjer. Dokazimo identitet

  1  1  1n  1 1
n n n
+ . . . + (1)n+1 = 1 + + ... + .
1 2 2 3 3 n n 2 n

Oznacimo trazenu suma sa S . Lijevu cemo stranu povezati s integralom razvi-

jene binomne formule. Krenimo od
     
n n n 2
(1 x)n = x+ x ...,
0 1 2
     
n n 2 n 3
1 (1 x)n = x x + x ...,
1 2 3
1 (1 x)n  n   n   
n 2
= x+ x ....
x 1 2 3
Integriranjem lijeve strane u granicama od 0 do 1 dobit cemo vrijednost sume S :
Z 1   1  1 
1 (1 xn ) n n n
dx = + . . . = S.
0 x 1 2 2 3 3
Da bismo dokazali trazeni identitet, transformirat cemo podintegralnu funkciju.
Stavimo 1 x = t , dx = dt . Dobivamo:
Z 1 Z 0
1 (1 xn ) 1 tn
dx = (dt)
0 x 1 1t
Z 1
1 tn
= dt
0 1t
Z 1
= (1 + t + t2 + . . . + tn1 )dt
0
  1
1 2 1 3 1 n 
= t + t + t ... + t 
2 3 n 0
1 1 1
= 1 + + + ... + .
2 3 n
Time je tvrdnja dokazana.
1Alexandre-Theophile Vandermonde (17351796).
1
Ovdje ne ulazimo u analizu odnosa izmedu - brojeva r i n , jer to nije potrebno. Naime, ako je npr. r < n ,
tada ordinata tocke ne moze biti veca od r , no u Vandermondeovoj - nismo postavljali takva
formuli takoder

r
ogranicenja. Ako je r < n , binomni koeficijent k bit ce jednak nuli za svaki k > r . Jednako tako, broj
putova koji prolaze tockom (r, k) bit ce jednak nuli, cim je k > r .
4 3. BINOMNI KOEFICIJENTI

Rekonstrukcija polinoma iz njegovih cjelobrojnih vrijednosti

Polinom prvog stupnja odreden - je vrijednostima u dvije svoje tocke, drugog stup-
- je svojim vrijednostima u (k +1)
nja u tri,. . . , opcenito, polinom k -tog stupnja odreden
tocki.
Naime, ako je
Pn (x) = ak xk + ak1 xk1 + . . . + a1 x + a0
trazeni polinom, kojemu znamo vrijednosti b0 , b1 ,. . . , bk u tockama x0 , x1 ,. . . , xk ,
onda njegove koeficijente mozemo odrediti iz sistema linearnih jednadzbi po nepozna-
nicama a0 , a1 ,. . . , ak :
ak xk0 + ak1 xk01 + . . . + a1 x0 + a0 = b0 ,
ak xk1 + ak1 xk11 + . . . + a1 x1 + a0 = b1 ,
..
.
ak xkk + ak1 xkk1 + . . . + a1 xk + a0 = bk .
Ovaj nacin racunanja moze se bitno pojednostavniti drukcijim pristupom, koriste-
njem interpolacijskih polinoma. U nastavku cemo promotriti specijalni slucaj, kad su
zadane vrijednosti polinoma u cjelobrojnim tockama 0, 1, 2 ,. . . .
3.38. Primjer. Odredimo formulu za zbroj kvadrata prvih n prirodnih brojeva:
Pn = 12 + 22 + 32 + . . . + n2 .

Prvih nekoliko vrijednosti ovog niza (krenuvsi od P0 = 0 ) glasi

0 1 5 14 30 55.
Od ovog niza radimo novi, kojemu su clanovi razlike prethodnih:
1 4 9 16 25.
Postupak se nastavlja dok razlike ne postanu konstantne:
3 5 7 9,
2 2 2.
Prvi clanovi ovako formiranih nizova su: 0, 1, 3, 2. Njih koristimo formiravsi sljedeci
izraz:      
n n n
0+1 +3 +2 .
1 2 3
-
Njegova je vrijednost, nakon sredivanja
1
n + 32 n(n 1) + 12 n(n 1)(n 2) = n(n + 1)(2n + 1).
6
Dobili smo poznatu formulu za zbroj Pn .
Po kojem principu funkcionira ovaj algoritam?
3.2. Teorem Polinom Pk (x) moze se napisati u obliku linearne kombinacije
     
x x x
Pk (x) = ck + ck1 + . . . + c1 + c0 . (3.9)
k k1 1
     
x x x
Dokaz. Polinomi 1, , ,. . . , su linearno nezavisni (buduci im
1 2 k
stupnjevi rastu) i razapinju prostor svih polinoma stupnja k .
Pokazimo kako se mogu odrediti koeficijenti c0 , c1 , . . . , ck u ovom prikazu, na
temelju poznatih vrijednosti polinoma za cjelobrojne vrijednosti varijable x .
Prva razlika polinoma definira se kao Pk (x + 1) Pk (x) . Prema temeljnoj
rekurziji za binomne koeficijente, vrijedi
(x) = Pk (x + 1) Pk (x)
Xk    
x+1 x
= ci
i i
i=1
k
X  
x
= ci
i1
i=1
k 1
X  
x
= ci+1 .
i
i=0

Vidimo da za x = 0 vrijedi (0) = c1 . Nadalje, primjecujemo da dobivena razlika

ima izgled potpuno analogan onome za polinom Pk :
     
x x x
(x) = ck + ck1 + . . . + c2 + c1 .
k1 k2 1
Stoga, razlike viseg reda imat ce sljedece prikaze:
(2) (x) = (x + 1) (x)
k 2
X  
x
= ci+2
i
i=0
   
x x
= ck + ck1 + . . . + c2 .
k2 k3
Sada primjecujemo da vrijedi (2) (0) = c2 . Opcenito ce biti
(j) (x) = (j1) (x + 1) (j1) (x)
k j  
X x
= ci+j
i
i=0
   
x x
= ck + ck1 + . . . + cj , j>2
kj kj1
i odavde (j) (0) = cj . Dakle, nepoznate koeficijente (cj ) trazenog polinoma Pk u
formuli (3.9) iscitavamo kao prve koeficijente u nizovima razlika (j) .
3.39. Primjer. Odredimo opci clan niza (sn ) na temelju podataka:
1, 2, 1, 28, 129, 376, 865, 1716.

Nacinimo tablicu razlika:

1 0 1 28 129 376 865 1716
1 1 27 101 247 489 851
2 26 74 146 242 362
24 48 72 96 120
24 24 24 24
Odavde slijedi:
       
n n n n
sn = 1 1 +2 + 24 + 24
1 2 3 4
= 1 n + n(n 1) + 4n(n 1)(n 2) + n(n 1)(n 2)(n 3)
= n4 2n3 + 1

Rastuce i padajuce faktorijele
Radi jednostavnijih zapisa uvodimo sljedece skracenice.
3.40. Padajuce i rastuce faktorijele
Neka je n bilo koji cijeli broj i k N0 . Padajuca faktorijela definira se
formulom n0 := 1 i za k > 1 :
nk = n(n 1) (n k + 1).
Slicno tome, rastuca faktorijela se definira za svaki cijeli broj n i k N0
formulom no := 1 i za k > 1 :

nk = n(n + 1) (n + k 1)

3.41. Primjer. (Neke vrijednosti) Provjeri sljedece formule

nn = n!, 1n = n!,
nk = 0, ako je k > n,
(n)k = 0, ako je k > n,
  nk
n
=
k k!

3.42. Opci binomni koeficijent. Padajuca faktorijela nk definirana je za svaki

cijeli broj n . na temelju toga, mozemo prosiriti definiciju binomnog koeficijenta za po
volji odabrani kompleksni broj z k N0 :
  zk
z
:=
k k!
Rekurzivna relacija za binomne koeicijente
     
n n1 n1
= +
k k1 k
moze se napisati pomocu padajucih faktorijela na nacin:
nk (n 1)k1 (n 1)k
= +
k! (k 1)! k!
Promotrimo sad ovu relaciju, s time da je prirodni broj n zamijenjen varijablom z :
zk (z 1)k1 (z 1)k
= +
k! (k 1)! k!
Lijeva i desna strana u ovoj jednakosti su polinomi stupnja k . Ti se polinomi poduda-
raju kad god je z = n , prirodan broj. (Tvrdnja je istinita i onda ako je n < k , tad su
-
svi clanovi jednaki nuli.) Medutim, dva polinom stupnja k koji se podudaraju u k + 1
tocki moraju biti identicki jednaki. To znaci da relacija (??) vrijedi kao jednakost
polinoma, a onda i za svaki kompleksni broj z .
3.43. Neki identiteti za padajuce i rastuce faktorijele. Korisno je upoznati se s
formulama za transformaciju negativnih argumenata u pozitivne. Na primjer
  n(n 1) (n k + 1)
n
=
k k!
n(n + 1) (n + k 1)
= (1)n
k!
k
n (n + k 1)k
= (1)n = (1)n .
k! k!
Izvod ovih formula mozemo ubrzati ukoliko usvojimo sljedece dualne formule:
Veza padajucih i rastucih faktorijela
Za svaki kompleksni broj z i prirodni broj k vrijedi

xk = (x + k 1)k ,
xk = (x k + 1)k ,
(x)k = (1)k xk ,
(x)k = (1)k xk .

3.44. Binomni teorem za padajuce i rastuce faktorijele

Vrijede sljedeci identiteti
n  
X n k n k
(x + y)n = xy ,
k
k=0
n  
X n k n k
(x + y)n = xy .
k
k=0

U izvodu ovih formula polazimo od Vandermondeovog identiteta:

  n  
X 
x+y x y
= .
n k nk
k=0

Mnozenjem s n! , lijeva i desna strana postaju:

n
X xk ynk X n  n
(x + y)n = n! = xk ynk .
k! (n k)! k
k=0 k=0

Druga formula se dobiva na identican nacin.

Matrica binomnih koeficijenata
n


Napisimo matricu kojoj su elementi binomni koeficijenti k , n, k > 0 :

1 0 0 0 0 0 ...
1 1 0 0 0 0 ...
1 2 1 0 0 0 ...

P = 1 3 3 1 0 0 ...

1 4 6 4 1 0 ...
..
.
Iako ova matrica ima beskonacno mnogo redaka i stupaca, njezin je oblik jednostavan
i zato se s njom moze postupati gotovo kao s konacnim matricama. Naime, ova je
matrica donja trokutasta jer su joj svi elementi iznad dijagonale jednaki nuli. Nadalje,
njezini svi dijagonalni elementi jednaki su jedinici. To ce imati za posljedicu da postoji
inverz ove matrice. Mozemo ga izracunati na jednostavan nacin. U tu svrhu, dovoljno
je poznatu binomnu formulu dovesti u vezu s matricnim mnozenjem:

1 1 0 0 0 0 0 ... 1
1 + x 1 1 0 0 0 0 ... x
(1 + x)2
1 2 1 0 0 0 ... 2
x3
(1 + x)3 =
1 3 3 1 0 0 ...
x4

(1 + x)4
1 4 6 4 1 0 ...x
.. .. ..
. . .
Da bismo odredili inverznu matricu, dovoljno je napisati obrnutu vezu, tako da
vektor zdesna mozemo dobiti pomocu onog s lijeve strane ove jednakosti. Drugim
rijecima, moramo iskazati potenciju xn preko 1 , 1 + x , (1 + x)2 ,. . . , (1 + x)n . No,
to je lako uciniti:
n
X  
n
xn = [(1 + x) 1]n = (1)nk (1 + x)k
k
k=0

To znaci da je element inverzne matrice jednak

 
n
(P1 )n,k = (1)nk
k
Vidimo da ona ima iste elemente kao i matrica P , s promijenjenim predznacima na
mjestima s neparnomm sumom indeksa:

1 0 0 0 0 0 ...
1 1 0 0 0 0 . . .
1 2 1 0 0 0 . . .
1
P = 1 3 3 1 0 0 . . .

1 4 6 4 1 0 . . .
..
.
Veza koju smo izveli ima neposrednu posljedicu. Oznacimo vektore a =
(a0 , a1 , a2 , . . .) i b = (b0 , b1 , b2 , . . .) . Onda vrijedi
b = P a.
Zato je obratna veza definirana s
a = P1 b,
pa za koeficijente vektora a vrijedi relacija (3.11) iz ovog teorema:
Invertiranje sume s binomnim koeficijentima

3.45. Teorem Ako su (an ) i (bn ) dva niza povezana relacijom

n  
X n
bn = a (3.10)
k k
k=0

onda vrijedi
n
X  
n
an = (1)nk b (3.11)
k k
k=0

3.46. Potencije matrice P .

Ako je [x + 1] = (1, 1+x, (1+x)2 , . . .) i x = (1, x, x2 , . . .) , onda vrijedi
[x + 1] = P x.
Iz istog razloga vrijedi za bilo koji k :
[x + k + 1] = P [x + k].
Prema tome, iteriranjem ove relacije zakljucujemo da za svaki prirodni r vrijedi
[x + r] = Pr x.
Povezimo sad vektore slijeva i zdesna, pa cemo na taj nacin odrediti elemente
matrice Pr . Opci element vektora slijeva je oblika
n
X  
n k
(x + r)n = r n k x.
k
k=0

Dakle, opci element potencija matrice je

 
n
(Pr )n,k = rnk .
k
Ako su (an ) i (bn ) dva niza povezana relacijom
n
X  
n
bn = r n k a
k k
k=0

onda zapravo vrijedi

b = P a.
-
Medutim, po formuli inverzije mozemo napisati
n
X  
n
an = (r)nk b
k k
k=0

Prema tome, elementi inverzne matrice su

 
n
(Pr )n,k = (r)nk .
k

Razmjestanja
Primijenit cemo ove rezultate u rjesavanju jednog kombinatornog problema.
Promotrimo sljedece dvije permutacije, pocetnu
1, 2, 3, 4, 5, 6
i neku drugu permutaciju ovih elemenata:
3, 2, 6, 4, 1, 5.
Uocavamo da su dva elementa ostala na svojim mjestima: 2 i 4, a polozaj ostalih se
promijenio. Kazemo da ova permutacija ima dvije fiksne tocke.
Razmjestanjem cemo nazvati onu permutaciju koja nema niti jednu fiksnu tocku.
Neka je dn broj razmjestanja u skupu od n elemenata. Onda je d1 = 0 jer za
n = 1 imamo samo jednu permutaciju: 1.
Ako je n = 2 , permutacije su 1, 2 i 2, 1 pa je d2 = 1 .
Za n = 3 imamo sest permutacija:
1, 2, 3 1, 3, 2 2, 1, 3 2, 3, 1 3, 1, 2 3, 2, 1.
Lako je prebrojati d3 = 2 .
Da bismo odredili eksplicitnu formulu za broj dn , uocit cemo da svih permutacija
skupa od n elemenata ima n! . Te permutacije mozemo rastaviti u disjunktne pods-
kupove vec prema tome koliko fiksnih tocaka one imaju. Broj permutacija s tocno k
fiksnih tocaka iznosi dnk , jer kad fiksiramo k brojeva u nekoj permutaciji, ostalih
(n k) brojeva moramo razmjestiti tako da se broj fiksnih tocaka ne povecava, a to
mozemo uciniti na dnk nacina. S
druge strane k brojeva koji ce biti fiksne tocke tih
permutacija mozemo odrediti na nk nacina. Zato je broj permutacija s tocno k fiksnih
tocaka jednak  
n
d
k n k
Kako broj fiksnih tocaka moze biti bilo koji, od 0 do n , vrijedit ce relacija:
n  
X n
n! = d
k n k
k=0

Zbog simetrije binomnih koeficijenta ova se suma moze napisati i ovako (stavimo
k = n j ):
Xn   Xn  
n n
n! = dj = d.
nj j j
j=0 j=0
Prema Teoremu 45 mozemo napisati obratnu vezu i time izracunati broj razmjestanja:
Broj razmjestanja
Broj razmjestanja u skupu od n elemenata iznosi
n
X  
n
dn = (1)nk k!. (3.12)
k
k=0

Na primjer, za n = 4 formula daje

d4 = 1 0! 4 1! + 6 2! 4 3! + 4! = 9.
Ispisi tih devet permutacija!
Stirlingova aproksimacija i procjena centralnih binomnih koeficijenata
 
m
Za zadani broj m najveca vrijednost binomnog koeficijenta postize se ako
n
je n = m/2 . Ako je m neparan, ta se vrijednost postize na dva mjesta, jer vrijedi
  (2n 1)!  
2n 1 2n 1
= = .
n1 (n 1)!n! n
No, taj je koeficijent jednak
  (2n 1)!(2n) 1  2n 
2n 1
= = .
n (2n)(n 1)!n! 2 n
Stoga je za procjenu brzine rasta binomnih
  koeficijenata dovoljno procjeniti ponasanje
2n
centralnog binomnoh koeficijenta .
n
Procijeniti veliki broj N znaci napisati ga u obliku:
N = a 10k ,
pri cemu je 1 6 a < 10 , a k prirodan broj. Na temelju tog prikaza mozemo stvoriti
predodzbu o velicini tog broja.
U procjeni velicine binomnih koeficijenata koristimo se Stirlingovim aproksima-
cijama broja n! . Za velike vrijednosti od n taj se broj moze aproksimirati sljedecom
formulom:  n
n
n! 2 n . (3.13)
e
Ova je formula tek pocetak mnogo preciznijih aproksimacija koje slijede iz jednog
od sljedecih dvaju prikaza, Laplaceova prikaza:
 n  
n 1 1 139 571
n! 2 n 1+ + + ... (3.14)
e 12n 288n2 51840n3 2488320n4
i Stirlingova reda:
 n  
n 1 1 1
n! 2 n exp + + ... .
e 12n 360n3 1260n5
Ako se ogranicimo samo na formulu (5.2) i primijenimo je u sljedecem prikazu
centralnog binomnog koeficijenta:
  (2n)!
2n
= ,
n (n!)2
dobit cemo sljedecu aproksimaciju:
  4n
2n
. (3.15)
n n
 
20
Za n = 10 ona daje 187079 , dok je tocna vrijednost 184756 .
10
Za poboljsanje ove aproksimacije dodat cemo jos pokoji clan u Stirlingov red. Ako
uvrstimo sljedeci clan,  n
n 1
n! 2 n e 12n .
e
-
dobivamo nakon sredivanja:
  4n
2n 1
e 8n . (3.16)
n n
 
2n
Sada za n = 10 dobivamo 184755 .
n
Za vece brojeve n i ako trebamo vecu preciznost, koristit cemo sljedecu aproksi-
macijsku formulu:
   
2n 4n 2 21 671 45081
p 2 2 + 4 6 + + . . .
n N /2 N N N N8
gdje je N = 8n + 2 . Formule ovog tipa nazivaju se asimptotski razvoji i o njima ce biti
rijeci u Diskontu 2.
Za n = 1000 , vrijednost centralnog binomnog koeficijenta je
 
2000
2.048 151 626 989 489 714 335 162 10600 ,
1000
a ova formula daje pribliznu vrijednost
 
2000
2.048 151 626 989 489 714 311 592 10600 .
1000

Zadatci za vjezbu
3.1.1 Dokazi identitete
     2
2n 2n 2k 2k 2n n
A. = ;
2k nk k n k
m
X    
n n1
B. (1)k = (1)m .
k m
k=0
3.2. 1
Dokazi da za n > 1 vrijede identiteti
Xn   n
X 1 n
n
A. +(1)k1 k = 0; B. (1)k+1 = 0 .
k k+1 k
k=1 k=0
3.3.2 Dokazi identitete
Xm     
n nk n
A. = 2m ;
k mk m
k=0
X 2n  k 1  
2n m

B. = 22n2m+1 ;
2k 1 m1 m1
k
m 
X   Xm   
m n+k n m k
C. = 2 .
k m k k
k=0 k=0
3.4.1 Dokazi identitete
X r

s
 
r+s

A. = ;
m+k nk m+n
k
X r

s
 
r+s

B. = .
m+k n+k rm+n
k
3.5.2 Dokazi identitete
min(n,m)    
X m n m+n
A. = ;
k k n
k=0
n  
X     
n nk nr n n
B. = ;
k rk sk r s
k=0
j  
n X
X    
x y z x+y+z
C. = .
k jk nj n
j=0 k=0
1
3.6. Dokazi da je
     
n n n
A. (r + 1) +r =n ;
r+1 r r
           
r+2 n r+1 n r n n n
B. +2 + = ;
2 r+2 2 r+1 2 r 2 r
min(r,s)      
X s r+sk n n n
C. = .
k rk r+sk s r
k=0
3.7.1 Dokazi identitete
       
n n n n
+3
A. +5 +7 + . . . = 2n (n + 1) ;
0 1 2 3
          
n n n n n n 2n
B. + + ...+ = ;
0 1 1 2 n1 n n1
          
n n n n n n 2n
C. + + ...+ = .
0 r 1 r+1 nr n nr
2
3.8. Dokazi identitete
X n 3n + (1)n
2n 
X 4n

A. 2k = ; B. (1)k = (1)n 22n ;
k 2 2k
k=0 k=0
k paran

k n + 1
n
X
C. = n.
nk k + 1
k=1
3.9.1 Koliko postoji funkcija f : {1, 2, . . . , n} {1, 2, . . . , n} koje su monotone, tj, za
koje iz i < j slijedi f (i) 6 f (j) ?
3.10.1 Derivacija umnoska dviju funkcija racuna se formulom (uv) = u v + uv . Uz
pretpostavku da sve derivacije postoje, dokazi sljedecu Leibnizovu formulu za n -tu
derivaciju umnoska:
n  
X n (k) (nk)
(uv)(n) = u v .
k
k=0

2n


3.11.1 Dokazi da za svaki n vrijedi ocjena < 4n . n
3.12.2 Koliki je najveci koeficijent u prikazu potencije (x1 + x2 + . . . + xn )n ?
3.13.2 Neka je n = rk , pri cemu je k > 1 cijeli broj. Koliki je najveci koeficijent u prikazu
potencije (x1 + x2 + . . . + xr )n ?
m

su k i m nenegativni cijeli brojevi i n = 2 1 . Dokazi da su svi koeficijenti
2
3.14. Neka
n
k neparni.


3.15.1 Neka su k i m pozitivni cijeli brojevi i n = 2m . Dokazi da su svi koeficijenti nk
parni.


3.16.1 Niz (ak ) je log-konkavan ako vrijedi ak1 ak+1 6 a2k . Dokazi da je niz ak = nk
log-konkavan.


k+2

3.17.2 Dokazi da je beskonacni niz kk , k+1 k , k ,. . . log-konkavan.
3.18. Niz (ak ) je unimodalan ako vrijedi a1 6 a2 6 . . . 6 ak and ak > ak+1 > . . . > an ,
2

ili sa suprotnim poretkom znakova nejednakosti. Dokazi da je log-konkavan niz

unimodalan.
3.19.2 Neka
n

je p > 2 prost broj. Za koje vrijednosti broja n ce svaki binomni koeficijent
k biti djeljiv s p ?
3.20. A. Dokazi da je broj putova po resetki iz (0, 0) do (n, n) koji nikad ne prelazi
2

dijagonalu jednak
1  2n 
.
n+1 n
B. Dokazi da je broj putova po resetki iz (0, 0) do (m, n) koji nikad ne prelazi
dijagonalu jednak    
m+n m+n
.
n n1
3.21.1 Koliko postoji putova iz (0, 0) u (8, 8) koji ne prolaze tockom (5, 5) , ali prolaze
tockom (2, 2) ?
3.22.2 A. Dokazi da se m jedinica i k nula mogu poredati u niz tako da u zapisu ne postoje
 
m+1
dvije uzastopne nule, na nacina.
k
B. Pokazi da ako se n znakova nula ili jedan moze napisati u nizu tako da dvije nule
ne budu zapisane zaredom na f (n) nacina, onda je f (0) = 1 , f (1) = 2 ,
f (n) = f (n 1) + f (n 2), n > 2.
C. Dokazi da je
(n+1)/2 
X nk+1
f (n) = .
k
k=0

3.23.1 Krenuvsi od elementa na poziciji (n, 0) zbrojimo sve elemente koji se nalaze u
rastucoj dijagonali. Dokazi da je rezultat jednak Fibonaccijevom broju:
n 
X 
nk
Fn+1 = .
k
k=0

3.24.2 Izracunaj sume

k n 1  n  k+1
n
X n
X
A. ; B. t .
nk k k+1 k
k=1 k=0
3.25.2 Izracunaj sljedece sume
       
n n n n
A. 1
2 +3 + . . . + (1)n+1 n .
1 2 3 n
       
n n n n
B. 1 +2 +3 + . . . + (n + 1) .
0 1 2 n
       
n n n n
C. 1 2 +3 + . . . + (1)n (n 1) .
2 3 4 n
       
n n n n
D. 2 +6 + 12 + . . . + n(n 1) .
2 3 4 n
       
n n n n
E. 12 + 22 + 32 + . . . + n2 .
1 2 3 n
   
1 n  1 n 1 n (1)n+1  n 
F. + + ... + .
2 1 3 3 4 3 n+1 n
       
1 n 1 n 1 n 1 n
G. + + + ...+ .
2 0 3 1 4 2 n+2 n
22  n  23  n  24  n  2n+1  n 
H. + + + ...+ .
2 1 3 2 4 3 n+1 n
1 1 1 1
I. + + + ...+ .
1!(2n 1)! 3!(n 3)! 5!(n 5)! (2n 1)!1!
3.26.2 Dokazi identitete
X n
1   1 1 1
n
A. (1)k+1 = + + ...+ ;
k(k + 1) k 2 3 n+1
k=1
X n    
k+1 1 n 1 1 1 1
B. (1) = 1 + + + ... + ;
(k + 1)2 k n+1 2 3 n+1
k=0
n  2
X n 2k  n  2  2n 2 
C. = .
n k n n1
k=0
3.27.2 Neka je n = 3k . Dokazi da vrijedi

1 X n  1
k
lim = .
n 2n 3i 3
i=0

3.28.2 Neka je
1 1 1
an =



n + n + ... + n .
0 1 n
Dokazi da vrijedi an = n+1
2n an1 + 1 . na temelju toga dokazi da postoji limn an
i izracunaj taj limes.
3.29.1 Koristeci formulu (3.12) dokazi da za razmjestanja vrijedi rekurzivna relacija
dr = rdr1 + (1)r .
3.30.1 Dokazi da vrijedi
dr = (r 1)dr1 + (r 1)dr2 .
1
3.31. Zbroj centralnih binomnih koeficijenata moze se pribliznom racunati pomocu for-
mule:
n  
X  
2k 4n+1 1 59 2425 576793
1+ + + +
k 3 n 24n 384n2 9216n3 884736n4
k=0

Koristeci CAS, izracunaj tocnost ove formule za n = 1000 .

3.32.4 Za binomni koeficijent razlicit od centralnog vrijedi sljedeca aproksimacija
    
2n 2r2 2n
1 .
nr 2n + r2 + 1 n
Pokazi da je izraz zdesna donja ograda za ovaj binomni koeficijent.