UVOD

Rat danas

Rat je duboka tema poput istine, ljubavi, smrti ili boanstva.

Na njemu su uili i stjecali iskustvo intelektualci svih podruja:
politolozi, povjesniari, etiari, filozofi, romanopisci i knjievni
kritiari. No rat nije uvijek isti. Ljudi piu o ratovima svoga
doba i svoje zemlje.
Ratovi moga doba i moje zemlje, Amerike poslijeratne po-
lovice stoljea, vrlo su raznovrsni. Vodili smo Hladni rat, vodi-
mo postkolonijalne ratove i bezbrojne metaforike ratove protiv,
primjerice, siromatva i droge. Naa vojska intervenira ovdje
i ondje iz raznih humanitarnih i stratekih razloga. Dananji rat
protiv terorizma sadri elemente svih tih ratova. Kada ga odre-
dimo kao sukob civilizacija ili nain ivota svjetovnih i fun-
damentalistikih, kranskih i muslimanskih, modernih i primi-
tivnih rat protiv terorizma podsjea na Hladni rat.
Poput Hladnog rata, rat protiv terorizma naizgled je vei od
konkretnih sukoba voenih u njegovo ime. On prelazi okvire
zveketa oruja u Iraku ili Afganistanu. Ti ratovi po sebi nalikuju
na postkolonijalne i antikolonijalne sukobe od Alira do Vijet-
nama. Ako poveemo rat u Afganistanu sa enskim pravima ili
2 UVOD

rat u Iraku s uspostavom demokracije, prizivamo povijest voj-

nog angamana radi postizanja humanitarnih ciljeva. U naoj
iroj politikoj kulturi fraza rat protiv terorizma podsjea na
ratove protiv droge i siromatva kao znak politike energije i
usredotoenosti odreene vlade. Istodobno, zbog tehnoloke
asimetrije borbe protiv bombaa-samoubojica precizno navoe-
nim raketama i satelitskim praenjem rat protiv terorizma kao
da je neto novo, kao i amorfna priroda neprijatelja rasprenih,
labavo koordiniranih skupina ili pojedinaca koji se meusobno
oponaaju te potiu jedni druge na akciju i u najrazvijenijim i u
najnerazvijenijim drutvima.
Naravno, strogo uzevi terorizam nije neprijatelj nego takti-
ka. Frazom rat protiv terorizma koristimo se ne samo za pod-
cjenjivanje taktike nego i za saimanje svih tih asocijacija u je-
dan jedini izraz. Time smjetavamo tu borbu u vlastitu suvre-
menu povijest ratovanja. Ta fraza unosi i strah u projekt i istie
na iri cilj, borbu razuma protiv nerazuma, naela protiv emo-
cija, duevnog zdravlja nae komercijalne sadanjice protiv ira-
cionalnosti imaginarne prolosti. U toj slici branimo samu civi-
lizaciju od onoga to je bilo prije, to je izvan i to bi se moglo
dogoditi poslije, ako ne pripazimo.
Odreivanje rata retorikom razlikovanja mi protiv njih, do-
bro protiv zla nije nita novo, kao ni prizivanje povijesti ratova-
nja nacije kad god njezine vojnike ponovno alju u rat. Kada ono
to inimo nazivamo ratom, elimo naglasiti prekid uobiaje-
nog mirnodopskog svakodnevnog ivota. Rat je drukiji. Zaratiti
se znai da je donesena nekakva odluka: vojnik je nadvladao mi-
rotvorca, ma pero, a ratna strana stranu mira. Razlike meu
nama sada treba ostaviti po strani zajedno s uobiajenim prora-
unskim ogranienjima mirnog doba. To je ozbiljno i vano to
 RAT DANAS 3

je vrijeme izvanrednih ovlasti i politikog pokoravanja, rtvovanja

i nacionalnog cilja.
Meutim, i u tome je bit, kada danas govorimo o ratu te su se
razlike raspale. Meusobni kontinuitet rata i mira mnogo je vei
od onoga na to bi ukazivale nae retorike navike razlikovanja i
naa elja da rat bude neto zaista drugo. Fraza poput rata pro-
tiv terorizma moe prizvati tako mnogo predodbi upravo zato
to se zamaglila razlika izmeu metaforikih ratova i stvarnih
ratnih sukoba na terenu. Razlika izmeu njih mnogo je vie
taktika tvrdnja nego materijalna injenica.
To se lake nazire gledajui unatrag. Uzmimo, primjerice,
Hladni rat. Bila je to golema vojna i diplomatska i gospodar-
ska i ideoloka borba koju su vodile politike, vojne i trgova-
ke elite obiju supersila dulje od jedne generacije. Istodobno, sve
do iznenaujueg sloma Sovjetskog Saveza, uvijek je bila uvjer-
ljiva uporna tvrdnja da je Hladni rat davno zavrio, da su mnogi
ratovi, koji su potaknuti velikim silama i njihovim intervencija-
ma i koji su, kako se sada prisjeamo, voeni u njegovo ime -
imali svi svoju specifiniju logiku, te da je dug i stabilan mir iz-
meu blokova i sam bio zamrznut, pa je izraz Hladni rat spa-
dao zapravo u donekle starinski politiki rjenik za opravdava-
nje ovog ili onog politikog prioriteta. Odnosima izmeu
blokova nije zbog toga upravljalo ratno pravo nego stabilno pra-
vo koegzistencije.
Je li bio rat ili mir? Ako se kao povjesniari osvrnemo na
prolost, mogli bismo tvrditi da je tono i jedno i drugo, jer
Hladni je rat svakako bio i titanska globalna borba i razdoblje
izvanredne stabilnosti u odnosima izmeu velikih sila. Meu-
tim, tijekom tog razdoblja strunjaci i politiari, obini graani
i znanstvenici nisu se mogli sloiti to da naglase. A njihova
neslaganja utjecala su na politiku. Je li detant bio dramatino
4 UVOD

otvaranje ili zakanjelo priznavanje uspostavljenog reda izme-

u svjetskih sila? Je li nuklearna pat-pozicija bila kraj povijesti,
ili barem povijesti vojne borbe izmeu velikih sila? Ili e taj kraj
uslijediti tek kada ubrzamo svoje trokove za naoruavanje do
razine koju na suparnik nee moi izdrati? Budui da su ta
pitanja postala predmeti tumaenja povijesti, lake je razmotriti
njihov raspored u nekakvom spektru, pa obraditi one koji zastu-
paju jedno ili drugo kao osobe koje tendenciozno ili pristrano
tumae situaciju. Smatramo da moemo neto rei o nekome
tko zastupa jedno miljenje, a ne drugo neto o politici ili
osobnosti te osobe. Razlikovanje rata i mira ozbiljna je politika
odluka i simbol pristranog stava.
Ima odreenih paralela u naem sadanjem ratu protiv tero-
rizma. Jesmo li trebali odgovoriti na dogaaj 11. rujna kao na
napad ili kao na straan zloin? Jesu li zarobljenici u Guanta-
namu neprijateljski borci, zloinci ili neto posve drugo? To su
dijelom taktika i strateka pitanja, koja se odnose na primjere-
nu ravnoteu naeg kaznenopravnog sustava i oruanih snaga u
borbi za sigurnost Sjedinjenih Drava. Strateke rasprave o
prednostima napada prenoenja borbe protiv neprijatelja u
inozemstvo odnosno obrane kod kue podjednako su odree-
ne pitanjem je li to zapravo rat u kojem se borimo. No sigurnost
je u istoj mjeri osjeaj i injenica, pa su to i pitanja politikog
tumaenja. Moemo zamisliti cijeli spektar stajalita, od ustra-
janja na tome da zemlja ostane u ratnom stanju, kod kue i u
inozemstvu, do gledita da bismo morali tretirati problem sa-
moubilakih bombakih ili teroristikih napada kao svakodnev-
ni troak poslovanja, rizik kojim treba upravljati, zloin koji tre-
ba sprjeavati ili agresivno goniti.
Ukratko, granica izmeu rata i mira postala je neto o emu
raspravljamo isto toliko koliko i o drugim stvarima na koje
 RAT DANAS 5

nailazimo, ili jo vie. Rat je danas i kontinuirano povezan s

mirom, ali se izrazito i razlikuje od njega. U smislu politike,
razlika je u mjeri. Kakva ravnotea policijske i vojne akcije.
Kakva ravnotea napada i obrane? No te su razlike i pitanja
ideologije i politikog opredjeljenja. Rat je danas i injenica i
argument.
Ova knjiga slijedi niti tih dvaju zapaanja sve veu trajnu
povezanost rata i mira s jedne strane i stalno retoriko zagova-
ranje razlike izmeu njih s druge kako bismo shvatili zbog ega
su ratovi naega doba i mjesta jedinstveni. Obje niti vode prema
pravu. Zapaanje sveprisutnosti prava u naoj mirnodopskoj
kulturi postalo je opa svakodnevica. Isto vrijedi za rat, a rezul-
tat sve vie zbliava rat i mir. Ratovanje je postalo moderna
pravna institucija. Dok se pravo sve vie pretvara u rjenik me-
unarodne politike i diplomacije, ono istodobno postaje retori-
ka kojom raspravljamo i utvrujemo granice ratovanja i ustraje-
mo na razlikovanju rata i mira ili civila i borca. Pravo je izgradi-
lo i praktine i retorike mostove izmeu rata i mira, te je bit
njihove povezanosti i diferencijacije.
Kako bismo shvatili i prihvatili te trajne veze politike i
prakse rata i mira, moramo jasnije shvatiti to to zapravo znai
kada kaemo da je ratovanje postalo pravna institucija. Kada
razmiljamo o ratu kao o neemu to se izrazito razlikuje od
mira, lako ga je zamisliti i izvan prava. Rat je esto iznimka u
odnosu na mirnodopsku pravnu koloteinu; primjerice, ratni
in se u ugovorima redovito svrstava uz ostale vie sile. Ako na
trenutak razmislimo o relevantnosti prava za rat, vjerojatno
emo se usredotoiti na meunarodna pravila zamiljena za
ograniavanje uestalosti rata, od drevne tradicije pravednog
rata do institucionalnih mehanizama u Povelji Ujedinjenih na-
roda radi spaavanja buduih narataja od uasa rata, ili broj-
6 UVOD

nih ugovora o razoruanju radi ograniavanja primjene ili ras-

poloivosti najopakijeg oruja rasprskavajuih metaka, plina,
kemijskog ili nuklearnog oruja, ili pravila humanitarnog prava
koja reguliraju postupak s ratnim zarobljenicima ili ranjenicima
na bojitu. Vjerojatno emo pomisliti da ta pravila dolaze izvan
rata, ograniavajui i obuzdavajui oruane snage. Mi zamilja-
mo meunarodno pravo kao openito humanistiku i civilizira-
juu silu koja se dri podalje od rata, ocjenjujui ga pravednim
ili nepravednim i istodobno nudei sebe kao kodeks ponaanja
radi ograniavanja nasilja na bojnom polju. tovie, ovaj cijeli
pravni univerzum obino se asocijativno povezuje s Meuna-
rodnim odborom Crvenoga kria, koji i sam neto posuuje od
neutralnog i humanitarnog imida svog vicarskog domaina.
No pravo je relevantno za rat na mnogo drugih naina. Kao
i drugi dananji javni i privatni birokratski aparati, vojska da-
nas djeluje u ratu i miru u okruenju bezbrojnih lokalnih, dr-
avnih i meunarodnih pravila koja reguliraju koritenje teri-
torija, mobilizaciju ljudstva, financiranje oruja i logistike te
primjenu sile. Ti zakoni mogu oblikovati institucionalni, logi-
stiki - pa i fiziki pejza u kojem se odvijaju vojne operacije.
Dananja je vojska i sama sloen birokratski aparat iji uprav-
ljai navikavaju svoje snage na red i organiziraju operacije na
temelju pravil. Vojsku su oduvijek drali u stezi pravilima,
obino pravnim pravilima. Dravni propisi kojima je Nelson
drao u stezi Kraljevsku mornaricu kod Trafalgara bili su kru-
ti kao i ondanje britansko kazneno pravo. Na temelju ratnih
propisa (Articles of War) ovjeka su mogli objesiti zbog pobune,
izdaje ili dezerterstva. Redovita se stega odravala bievanjem
ili udaranjem konopom ili tranim tapom po leima.
Zanimljivo je da su se u Nelsonovo doba ta pravila razlikova-
la i od suvremenih meunarodnih pravnih rasprava o praved-
 RAT DANAS 7

nosti ratovanja i od pravila koja su se primjenjivala u francuskoj

i panjolskoj ratnoj mornarici. Otada je vojska sloeniji, moder-
niji birokratski aparat povezan s trgovakim ivotom nacije, in-
tegriran u civilne i mirnodopske dravne institucije, i prate ga
isti domai i meunarodni mediji. S promjenom naih predod-
bi o pravu pravila vojnog ivota stopila su se s meunarodnim
zakonima o ratu pa se stvorio zajedniki pravni rjenik za ocje-
nu legitimiteta rata, sve do taktike odreenih bitaka. Je li pri-
mjena sile bila nuna i razmjerna vojnom cilju jesu li civilne
rtve bile zaista uzgredna teta? Teko je shvatiti opseg u ko-
jem je vojska usvojila taj rjenik pravedan rat, izbor legitimnih
ciljeva, razmjerno nasilje i zabranjeno oruje. Pravila se ne dre
ni svi vojnici ni svi zapovjednici. Pravila se ne potuju i zanema-
ruju se. Pravila se kre. No to je manje udno od iznenaujueg
naina na koji o legitimitetu rata i nasilju na bojnom polju sli-
nim pravnim izrazima raspravljaju i vojni profesionalci i vanjski
komentatori. Kao takvo, pravo danas oblikuje politiku kao i
praksu ratovanja.
U prvom poglavlju ove knjige istraujem politiki kontekst u
kojem ovo stapanje prava i rata postaje znaajno. Oblici to ih
poprimaju rat i pravo mijenjaju se s prirodom politike i drav-
nike vjetine. Legalizacija nae politike kulture i pojava klase
eksperata za globalnu politiku, koji reagiraju na iste medije i
govore istim jezikom, promijenile su odnos rata i prava. Tek se u
ovom kontekstu moe shvatiti na to se misli kada se kae da su
pravnici sve vie na prvim crtama s postrojbama ili da pravnici
redovito prouavaju planirane ciljeve. To je bio kontekst u ko-
jem su se protivnici sukoba u Iraku mogli, kako se ini, razumno
usprotiviti u pravnom smislu. Rat je, govorili su, bio protuzako-
nit. Unato svim njegovim doprinosima pravnoj kodifikaciji,
bilo bi teko zamisliti Napoleona kako se savjetuje s pravnikom
8 UVOD

o odabiru cilja. Na isti nain, bilo bi bizarno protiviti se Hitlero-

vim osvajanjima, a kamoli Holokaustu prvenstveno zato to
su bili protuzakoniti.
Pojava snanog pravnog rjenika za jasno izraavanje huma-
nitarne etike u kontekstu rata zaista je pravo dostignue prote-
klih godin. Meutim, to znai injenica da je vojska mobilizi-
rala humanistiki rjenik meunarodnog prava kao strateko
sredstvo? Kako bismo se trebali osjeati kada vojska pravno
uvjetuje bojno polje obavjetavajui javnost da ima pravo ubijati
civile, ili kada nae politiko vodstvo opravdava ratovanje jezi-
kom ljudskih prava? Moramo se sjetiti to znai izjava da poto-
vanje meunarodnog prava daje legitimitet. Ona, dakako, zna-
i da je ubijanje, sakaenje, poniavanje i ranjavanje ljudi pravno
odobreno, doputeno i opravdano. Istodobno, kako bi same oru-
ane snage SAD-a reagirale na sve intenzivniji zahtjev javnosti
da vode rat bez uzgredne tete ili na tendenciju da se od vojske
trai potovanje sve vieg standarda dok se njezine tehnoloke
mogunosti poveavaju?
Ozakonjenje modernog ratovanja ima svoju povijest. Pro-
mjene nain ratovanja obino se povezuju s politikom povije-
u ideja o suverenitetu i naciji, te s promjenama materijalnih i
tehnolokih kapaciteta vojne profesije. No promjena prirode ra-
tovanja je i funkcija promjene poimanja prava. U drugom po-
glavlju ove knjige istrauje se ta povijest. Kada je pravo poelo
smatrati sebe autonomnom disciplinom, izvan institucija koje je
reguliralo, pravne ideje i pravila tee su se infiltrirali u vojnu
profesiju ili postajali politiki rjenik za ocjenu legitimnosti
strategije i taktike. Kada je pravna profesija shvatila pravo kao
okvir izrazitih razlika i formalnih granica, bilo je lake razmi-
ljati o ratu i miru kao o pravnim statusima koji se izrazito razli-
kuju, razdvojeni formalnom objavom rata.
 RAT DANAS 9

Jo 1941. godine Sjedinjenim Dravama bilo je, ini se, po-

sve prirodno poeti rat formalnom objavom, kako je to uinio
Kongres kao odgovor na Pearl Harbor. U razdoblju neposred-
no prije dva svjetska rata Sjedinjene su Drave paljivo uvale
svoj formalni status neutralne zemlje sve do objave rata.
Tvrdnja da je Japan napao Sjedinjene Drave bez upozorenja
i bez objave rata krei nau neutralnost bila je popularan
nain izraavanja negodovanja zbog iznenadnog napada. U ka-
snijim godinama formalni je status neutralnosti oslabio. tovi-
e, kad je Izrael preventivno napao irake nuklearne kapacitete,
bilo je mnogo negodovanja ali ono nije bilo izraeno kao
izostanak upozorenja ili objave. Neto se bilo promijenilo. Pot-
kraj 19. stoljea pravo je dalo skup kategorija i razlika ije se
krenje moglo smatrati tekom povredom. Te su se kategorije
odrale sve do sredine prolog stoljea i njihovim se razlikov-
nim rjenikom i danas koristimo. Meutim, opi se legitimitet
ratovanja i vojne taktike nije procjenjivao u pravnom smislu
prije Drugoga svjetskog rata. Institucionalni pravni proces i
odgovarajui doktrinarni rjenik poeli su se razvijati u tu svr-
hu poetkom 20. stoljea, ali su zaivjeli tek poslije 1945. godi-
ne. Kao rezultat, tijekom 20. stoljea doivljavanje rata u prav-
nom smislu krenulo je u obrnutom smjeru. Te su se kategorije
postupno potpuno razvodnile pa nisu davale povoda za nego-
dovanje, dok je u irem smislu ratovanje postalo pravna insti-
tucija.
Tijekom 20. stoljea antiformalnije i fleksibilnije shvaanje
prava spojilo se s profesionalnijim i birokratskijim shvaanjem
ratovanja, pa je meuodnos prava i rata postao izrazitiji. Isto
tako, postalo je mnogo lake razmiljati o ratu u smislu razmjer-
nosti, odvojenom od mira (kao to su zaraene strane odvojene
od neutralnih sila) politikim prisvajanjem prava na ozbiljno
10 UVOD

voenje rata, a ne nikakvom formalnom ili institucionalnom

granicom. Te su promjene bile posebno vane za napore uloe-
ne u ograniavanje ratovanja pravom. Humanistikoj pravnoj
strategiji usredotoenoj na djelovanje izvan vojske uz istodobno
ustrajanje na potovanju vanjskih humanitarnih normi pridru-
ila su se nastojanja da se u vojsku infiltriraju birokratska pravna
ogranienja. Dananji humanitarci stapaju te dvije strategije i
nastoje obuzdati ratno nasilje rata oscilirajui izmeu osude
izvana i partnerstva iznutra s kolegama u vojsci. Te su strategije
u velikoj mjeri uspjene. Vojni profesionalci uviaju da iste vanj-
ske norme uvjetuju politiko okruenje u kojemu se vodi rat i
koriste se istim internim normama ponaanja u mobilizaciji i
discipliniranju vojnih snaga. Vojni i humanitarni profesionalci
govore istim pravnim rjenikom.
Sve je to bilo ugraeno do kraja Hladnoga rata. Naravno, ota-
da se meunarodni poredak dramatino preobrazio. Pojava glo-
balnoga gospodarskog i trgovakog poretka proirila je ulogu
osnovnih pravnih propisa kao stratekog terena za svakakve tran-
snacionalne aktivnosti, ukljuujui ratovanje. Izrazite granice iz-
meu politikih i institucionalnih kultura prvoga, drugog i treeg
svijeta rastopile su se, naglaavajui vanost zajednikoga pravnog
jezika svjetskih politikih elita. U godinama nakon pada Berlin-
skog zida humanitarne institucije i profesije koje sebe nazivaju
civilnim drutvom brzo su postali istaknutiji igrai na svjetskoj
pozornici, naglaavajui znaaj svoga humanitarnog rjenika i
rjenika ljudskih prava za globalnu politiku i pravnu raspravu.
Naslijee uspjenih i nedvojbeno neuspjenih partnerstva glo-
balnih humanitarnih, diplomatskih i vojnih aktera tijekom prote-
klog desetljea zakompliciralo je sve njihove odnose do sve veeg
zajednitva u pravnom rjeniku.
 RAT DANAS 11

Nije nita novo to se istodobno promijenila i sama priroda

ratovanja. Drugi svjetski rat totalni rat u kojemu su velike
sile mobilizirale goleme armije i upotrijebile sve svoje industrij-
ske i gospodarske resurse kako bi porazile i okupirale neprija-
teljske drave nije vie prototip. Strunjaci se ne slau kad su
posrijedi najvanija obiljeja ratova koji su uslijedili. Nai se ra-
tovi danas rijetko vode izmeu priblino ekvivalentnih drava
ili koalicija velikih industrijskih sila. Oni se ee dogaaju na
periferiji svjetskog sustava izmeu suparnik posve razliitog
institucionalnoga, gospodarskog i vojnog kapaciteta. Vojska se
sve vie obuava za zadae koje su daleko od konvencionalne
borbe. To su lokalna diplomacija, prikupljanje obavjetajnih po-
dataka, humanitarna obnova, odravanje urbanog reda i rutin-
ske zadae lokalne uprave. Jo je nejasnije gdje rat poinje i gdje
zavrava odnosno koje su aktivnosti borba, a koje gradnja
mira. U borbi su neprijatelji raspreni i presudan angaman je
rijedak. Kako se ini, bitka je istodobno intenzivno lokalna i na
nov nain globalna dok neformalne mree simpatizera iskori-
tavaju financijsku i komunikacijsku infrastrukturu globalnoga
gospodarstva kako bi ovdje ili ondje primijenile silu, ili dok glo-
balni satelitski sustavi vode precizno streljivo od srca savezne
drave Missouri do predgraa Kabula. ini se da i samo nasilje
slijedi sheme koje su razumljivije u prouavanju epidemiologije
ili pomodne kulture nego u praenju vojne strategije. Politike,
kulturne i diplomatske sastavnice ratovanja u cjelini i globalno
u sferi bitke postale su izrazitije.
U treem poglavlju ove knjige istrauje se vanost ozakonje-
nja rata za razvoj tih dogaaja. Kako su mnogi u naoj vlastitoj
vojsci ve dobro shvatili, postoje nove mogunosti kreativne
strategije. Oni imaju izraz za voenje rata sukladno pravu ra-
tovanje pravom1 [lawfare, rije skovana po analogiji s rijei
12 UVOD

warfare, ratovanje.; op. prev.]. tovie, nae tehnoloki sofisti-

cirane snage i rasprene skupine terorista i pobunjenika protiv
kojih se one bore mogu posve drukije iskoristiti pravo kao po-
tencijalno oruje u dananjim asimetrinim ratovima. Istodob-
no, legalizacija ratovanja nudi nove mogunosti onima koji na-
stoje ograniiti primjenu i nasilnost vojne sile. Milijuni ljudi
prosvjedovali su protiv irakog rata obodreni tvrdnjom da je rat
bio protuzakonito krenje Povelje Ujedinjenih naroda.
No ne nude se samo mogunosti. U posljednjem dijelu knji-
ge usredotoujem se na ono to se moe izjaloviti kada se hu-
manitarni i vojni planeri slue istim pravnim stratekim rjeni-
kom izjaloviti i u smislu ovjenosti i u smislu ratovanja. Raz-
mjerno stabilno suvremeno pravno upravljanje ratovanjem izlo-
eno je novom stresu s usponom asimetrinih naina ratovanja.
tovie, prolostoljetni model ratovanja, meudravna diplo-
macija i meunarodno pravo raspadaju se suoeni s sukobima
malog intenziteta i ratom protiv terorizma. No najvie zabrinja-
va injenica da je legalizacija ratovanja oteala odreivanje tre-
nutka odgovornoga politikog promiljanja u opem procesu
kojim humanitarci i vojni planeri zajedno upravljaju suvreme-
nim ratom.