Professional Documents
Culture Documents
Hartman, Lepo Kao Odnos Pojavljivanja PDF
Hartman, Lepo Kao Odnos Pojavljivanja PDF
01
BIBLID 03512274 : (2009) : 52 : p. 61-82 Originalni nauni rad
Original Scientific Paper
Neboja Grubor
1. Kritiko-realistika ontologija
3. Estetika lepog
18 N. Hartman, Estetika, s. 10
19 Isto
20 Isto
21 Isto, s. 12
22 Isto
23 Isto, 13
Lepo kao odnos pojavljivanja 67
estetike, i to kako s obzirom na ono to bi bilo runo, tako i kao iri estetiki pojam
koji stoji za sve rodove lepog. Taj prigovor glasi da: umetniki uspelo nije uvek
lepo. Hartman na poetku argumentacije, navodi primere koji mu omoguavaju da
lake odgovori na ovaj prigovor Na portretu nekog izrazito nelepog oveka
razlikujemo sasvim lako i prirodno umetnike kvalitete dela od izgleda prikazane
osobe, i to naroito, ako je prikaz nemilosrdno realistiki. Isto tako razlikovanje
nam je dobro poznato u umetnikom prikazu nekog slabanog ili odbojnog karak-
tera, ili na bisti antikog boksera s unakaenim nosem. I onda kaemo otprilike:
umetniko dostignue je znaajno, ali predmet nije lep24. Za nekoga ko je estetiki
zreo, smatra Hartman, to razlikovanje ne predstavlja nikakavu tekou.
Medjutim, Hartman dodaje da se mora postaviti jedno drugaije pitanje: Moe
li se ta celina (predmeta prikazivanja na slici i samog prikaza) nazvati lepom?
Radi se o tome da se predmet prikaza se ne moe uiniti lepim, ak i ako je prikaz
genijalan. Ono to je odluujue za razumevanje ovog drugog prigovora i njegovog
opovrgavanja Hartman formulie u sledeem stavu Pa ipak ostaje neto lepote u
delu. To lei na drugoj ravni i ne prekriva ne lepotu onog to je prikazano. To
upravo zavisi od samog prikaza. To je pravo umetniki lepo, pesniki lepo, crtaki
ili slikarski lepo25. Da bi sasvim razjasnio o emu i o kakvim razliitim ravnima se
radi Hartman prua sledee objanjenje Tu oigledno stoje jedna za drugom dve
potpuno razliite vrste lepog i runog. One se tiu dve razliite vrste predmeta.
Slikarski ili pesniki prikaz ve sam ima svoj predmet, onaj koji prikazuje. No za
posmatraa sam prikaz je jo jednom predmet. To ne vai za svaku umetnost, ne
vai za ornamentiku, arhitekturu i muziku, ali svakako za plastiku, slikarstvo i
pesnitvo. Predmet je svuda ovde u prvom redu delo umetnika, prikaz kao takav,
kao i poneto to u oblikovanju ide dalje od toga; tek u drugom redu pomalja se iza
toga prikazani predmet naravno ne u smislu vremenski kasnijeg, no svakako u
smislu posredovanosti. Uspeh dela oznaavamo s pravom kao lepotu, a neuspeh,
plitkou ili nekonkretnost (ovo poslednje npr. esto u pesnitvu), kao runou. Jer
nesumnjivo tu lei vrednost ili nevrednost umetnikog rada, a ne u kvalitetima
onog to je prikazano26. Hartman smatra, dakle, da se moraju razlikovati dve vrste
lepog i runog i zato nastavlja Lepo u jednom i lepo u drugom smislu variraju,
oigledno, u irokim granicama slobodno jedno prema drugom. No rdjavo
naslikana lepota deluje pri tome najzad ipak nelepo, dobro naslikana nelepota
deluje umetniki lepo. ak u dobro naslikanom lepom jasno se moe razlikovati
dvojaka lepota, a rdjavo naslikanom nelepom dvojaka nelepota. Ko brka jednu s
drugom i to ne tek u refleksiji, ve u samom posmatranju tome nedostaje
24 Isto, 11
25 Isto
26 Isto
68 Neboja Grubor
27 Isto, s. 11, 12
28 Isto, s. 12
Lepo kao odnos pojavljivanja 69
putevi istraivanja nisu jednako pristupani, a neki su ak, tako smatra Hartman, i
potpuno neprohodni.
Hartman ovu situaciju objanjava na sledei nain Iz toga, pak, rezultiraju
etiri vrste analize, od kojih su bar prve tri putevi postupka kojima se moemo
kretati, dok se u etvrtoj od samog poetka nailazi na nesavladive prepreke29 i
nastavlja Nita nije tamnije i tajanstvenije od rada umetnika stvaraoca30. ak i
sopstveni iskazi umetnika unose veoma malo svetlosti u pitanja koja nastaju iz
analize estetskog produktivnog akta. Ni sami stvaraoci najee nisu sigurni ta ih
je prilikom stvaranja zadesilo i nisu nita manje zbunjeni od posmatraa njihovih
dela. Produktivni akt kako kae Hartman izgleda da iskljuuje prateu svest o aktu.
Mi kao posmatrai umetnosti i kao filozofi ne poznajemo unutranju stranu
stvaranja, nego samo njegovu spoljanju stranu, tako da o produktivnom aktu
moemo da prosudjujemo samo na osnovu njegovih rezultata.
Medjutim, ni sa preostala tri puta analize, situacija nije potpuno jednostavna. I
tu postoji hijerarhija u teini ispitivanja. U najteem poloaju je kako kae Hartman
analiza vrednosti. Razlog za to treba videti u sledeem: jer su estetske vrednosti,
konkretno shvaene, jako individualizovane, te se svaka njihova podela po rodovi-
ma i vrstama tie samo izvesnih spoljanjih strana31. Nauka o umetnosti je prema
Hartmanu dala izvesne rezultate, ali odredbe vrednosti koje su pruene na taj nain,
tiu se ipak, pre svega strukture umetnikih dela (u tom smislu, takodje, analiza
estetskih vrednosti pripada analizi estetskog predmeta). Drugo, dodaje Hartman,
Kao to jezik nema imena za te vrednosne komponente osim sasvim povrnih
izvesnih genera tako ni miljenje nema pojmove za njih32. U tom smislu nakon
analize estetskog produktivnog akata, koja se gotovo ne moe sprovesti, analiza
estetskih vrednosti na strani estetskog predmeta je takodje veoma teka.
Zbog toga Hartman prebacuje glavne estetike zadatke na analizu receptivnog
akta i strukturalno-modalnu analizu estetskog predmeta: Time je u isti mah reeno
da skoro sva teina onoga to je estetika u stanju da uradi pada na dva jo preostala
metodika puta: 1. na analizu strukture i naina bivstvovanja estetskog predmeta i
2. na analizu kontemplativnog, posmatrakog i uivajueg akta33 Hartman takodje
dodaje S tim dvema vrstama ispitivanja imaemo skoro uvek posla, ak i tamo
gde se ukljuuju vrednosni problemi. Bilo bi pogreno odluiti se samo za jednu od
njih, jer one se u aporetici lepog stalno ukrtaju. Obe imaju praznina i u svim
29 Isto, s. 13
30 Isto
31 Isto, 14
32 Isto, 14
33 Isto, 15
70 Neboja Grubor
34 Isto
35 isto, 15
Lepo kao odnos pojavljivanja 71
36 N. Hartmann, sthetik, s. 16
37 Isto, s. 18
38 N. Hartman, Estetika, 23
72 Neboja Grubor
Opaaj drugog reda je uvek tu, prisutan, bar u svom zaetku. Ono to je medjutim
vano da se naglasi, jeste, da i opaaj drugog reda utie na opaaj prvog reda. U
tom smislu bi trebalo razumeti sledei citat: ...zakljuak koji e biti merodavan za
sve dalje izlaganje: u estetskom receptivnom aktu radi se o sukcesivnom vezivanju
dve vrste opaanja, a tek njihovo sadejstvo ini ono to je specifino u umetnikom
opaanju39. Obe ove vrste opaanja ine nedeljivu celinu u kojoj se mnogostruko
prepliu i uzajamno uslovljavaju. Zbog toga se mora naglasiti da opaanje odnosno
obe vrste opaanja i opaanje prvog i opaanje drugog reda zajedno i u medjusob-
nom preplitanju predstavljaju nosioca uivanja, suda ukusa o predmetu. Sukcesivna
povezanost dvostrukog opaanja, predstavlja osnovu cele strukture receptivnog
akta estetskog posmatranja. Dakle, ne radi se samo o tome da ulno opaanje prvog
reda uslovljava, a da je unutranji opaaj drugog reda uslovljen, nego se radi o tome
da oduvek postoji i odnos uzajamnnog uslovljavanja. Tako da unutranji opaaj
drugog reda uzdie opaanje prvog reda iznad svakodnevne percepcije, i daje mu
poseban estetski karakter. Tek poev od te medjusobne upuenosti opaanja prvog i
drugog reda utemeljuju se momenti prijatnosti, vrednosnog ocenjivanja, kao i
produktivnog zalaganja.
Dvostruki opaaj e prema kasnijim Hartmanovim analizama biti pokazan
upravo kao struktura koja je komplementarna dvostrukim slojevima estetkog
predmeta40 Dvoslojnost estetskog predmeta pokazala se ve iz akta, koji je i sam
slojevito posmatranje41, pa iako se ideja lepog kao odnosa pojavljivanja najbolje
formulisana nalazi u razmatranju naina bivstvovanja i strukture estetskog pred-
meta, odnos pojavljivanja nije nita manje vezan ili je bolje rei konstituisan putem
estetskog receptivnog akta i strukture opanja prvog i drugog reda.
39 Isto, 24
40 Isto, s. 90 i dalje
41 Isto, s. 111
Lepo kao odnos pojavljivanja 73
ju zadnji plan, pozadinu umetnikog dela tj. estetskog predmeta. Samo prvi sloj,
materijalni, fiziki ima dignitet predjeg, prvog plana46. U umetnikom delu to je
realni sloj umetnikog dela: okvir, platno, boje, prostor. Taj materijalni sloj je
realan. Drugi slojevi, koji podrazumevaju, organsko, psihiko, duhovno, su irealni,
ne postoje po sebi, ne postoje nezavisno od nas. Organsko, psihiko i duhovno u
pozadini estetskog predmeta su irealni, postoje samo za nas koji opaamo.
Hartman zapravo operie sa dva principa u razmatranju estetskog predmeta: 1.
Razmatra estetski predmet prema nainu bivstvovanja: prvi plan postoji realno,
nezavisno od nas, a drugi plan, postoji irealno, postoji samo za nas (modalna
problematika); i zatim 2. Razmatra estetski predmet prema nainu izgradjenosti,
struktuiranosti slojeva, ispituje iz ega se sastoji estetski predmet (strukturalna
problematika). Na osnovu goreiznetih stavova sada bismo mogli da pristupimo
ekspliciranju ideje odnosa pojavljivanja koja integrie kako estetski akt, tako i
estetski predmet i omoguava da se artikulie zagonetno jedinstvo estetike
problematike u celini.
navodi jedan naizgled trivijalan primer opaaja koji dele dva oveka koji etaju
prolenim predelom i u vezi sa tim zakljuuje: Onaj ko uiva u prolenom predelu
isto tako oigledno nema posla samo s ulno datim realnim, kao ni onaj ko ga
praktino procenjuje. Obojica imaju pred oima jo neto drugo, za obojicu se iza
neposredno vidjenog pojavljuje neto to nije vidjeno; obojica, dakle, opaaju kroz
to neposredno dato neto drugo i zastaju na tome, jedan u refleksiji koja ekonomski
proraunava, a drugi u duevnoj oputenosti podavanja. Kod prvog se lako moe
videti ta to drugo predstavlja, dok je kod drugog to mnogo tee rei. Ali ono
postoji, i to na predmetan nain moda kao veliki ritam ivota u prirodi, koji tako
mono vlada u nama i van nas, mada je isto tako malo vidljiv kao i ono47. Oba ova
opaaja svedoe o tome na koji nain se u opaanju razlikuju dve strukturalne
komponete, dva sloja predmeta, ono to je neposredno dato (prednji plan) i ono to
se ne moe neposredno videti, bilo to ekonomski proraun, bilo estetski doivljaj
(pozadina).
Nakon ovog objanjenja razlike uobiajeno-ekonomskog i estetskog opaanja
Hartman naglaava modalnu usmerenost dvostrukog opaaja: Dvojaki opaaji su
spojeni tako da slede jedan drugom; prvi je kroz ula upravljen na realno postojee,
a drugi na ono to postoji samo za nas koji opaamo. Ali ni to drugo nije
proizvoljnom projekcijom uneseno, ve je na jasan nain zavisno od ulno
opaenog. Ne moe nam se javiti u svakom opaenom predmetu, ve samo u
odredjenom, te ga dakle ovaj uslovljava. Ali ono to tu vlada istovremeno je i neto
vie od puke uslovljenosti: opaeno je dalekoseno sadrajno odredjeno onim to je
realno vidjeno, uobrazilja tu ne vlada slobodno, ve je vodjena percepcijom. Zato
i ono to je na predmetu sagledano u unutranjem opaaju nije ist produkt fantaz-
i---je, ve izazvan i to izazvan ulnom strukturom vidjenog48
U narednom koraku Hartman ukazuje na neobinu injenicu da nam se
dvostrukim opajem posmatran dvoslojni estetski predmet sa dva u sebi sadrana
razliita naina bivstvovanja, ipak pojavljuje kao jedno homogeno jedinstvo: Tako
nam se estetski predmet javlja kao jedinstven, bez praznina i avova, mada vrlo
dobro znamo da raspoloenje stvarno nije njegovo, ve nae ... Taj fenomen
jedinstva nipoto nije po sebi razumljiv; ovim to je ovde reeno on ni izdaleka nije
iscrpljen, a kamoli razjanjen. To je specifino estetski fenomen i on ini pravu i
osnovnu sutinu estetskog predmeta. Kako on nastaje, ostaje velika
zagonetka, ...49.
Nakon povezivanja dva sloja predmeta i njihovih naina postojanja sa dva
stupnja opaaja, kao i napomene o zagonetnom karakteru njihovog jedinstva
Hartman iznosi stav u kom se kristalie osnovna ideja njegove estetike prema kojoj
47 N. Hartman, Estetika, s. 40
48 Isto
49 Isto, s. 40, 41
76 Neboja Grubor
53 N. Hartman, Estetika, s. 43
54 Isto, s. 43, 44
55 Isto, s. 44
78 Neboja Grubor
56 Isto, s. 44
57 N. Hartmann, sthetik, s. 36
58 N. Hartmann, sthetik, s. 37
59 Isto
60 N. Hartman, Estetika, s. 45
61 Isto, 45
Lepo kao odnos pojavljivanja 79
Prava suprotnost unutar koje kako kae Hartman lebde i estetski predmet i
posmatra estetskog predmeta kao i umetnik stvaralac nije ona izmedju realnosti i
privida, pri emu bi privid umetnosti trebalo valjda da nekom novom realnou
nadomesti postojeu realnost. Prava suprotnost je ona izmedju pojavljivanja
irealnog u realnom, gde postoji svest o tome da je to neto irealno i da se kao
irealno pojavljuje zahvaljujui onome to je realno. Kao to s druge strane umetnik
ne proizvodi neku novu realnosti, nego u realnom derealizuji ga omoguava da se
sagleda ono irealno. Pojavljivanje u estetskom predmetu koji opaamo i doivljava-
mo, s jedne strane, i derealizacija kojoj pristupa umetnik, s druge strane, su
postupci putem kojima, umetniku putem uspelog umetnikog dela i nama koji to
delo posmatramo, polazi za rukom da stvari sagledamo na jedan drugaiji, estetski
nain. Taj nain sagledavanja i vidjenja Hartman naziva irealnim prema nainu
postojanja, a njegovi preduslovi su realni prednji plan na strani estetskog predmeta
i momenat izdvojenost iz ivota i mogunost preputanja doivljaju, ali tako da
ostaje ipak neto od svesti o okolini, na strani estetskog receptivnog akta. Naime,
samo uz te i takve preduslove mogue je da se estetski proizvodi, estetski repro-
dukuje, kao i da izvesni predmeti budu nazvani estetskim, a da sutina lepote bude
odnos uzajamnog delovanja izmedju estetskog opaanja prvog i drugog reda, odnos
pojavljivanja irealnog u realnom estetskog predmeta i odnos pojavljivanja u
medjusobnoj upuenosti pojavljivanja i derealizovanja. Ovako koncipirana Hart-
manova estetika pozicija u osnovi artikulie ambivalentni karakter fenomena
estetskog i s pravom se moe postaviti pitanje da li ona poseduje relevatnost i
aktuelnost, ili je u medjuvremenu ostala interesantna samo za istoriare filozofske
estetike?
8. Zakljuak
je ova filozofija koristila, doveli su, sada pod pretpostavkama kritike smisla i
kritike jezika62, do jednog novog kriticizma u filozofiji koji je bio daleko stroiji
od Hartmanove kritiko-realistike koncepcije.
Hartmanova estetika u velikoj meri deli sudbinu njegove filozofije. Njegova
knjiga Estetika se, napomenimo i to, pojavila posthumno 1953. godine, pa je moda
i to bio jedan od razloga to nije uspela da ponovo oivi fenomenoloku estetiku u
posleratnoj nemakoj filozofiji63. Medjutim, verovatno se glavni razlog nedovoljne
recepcije i vrednovanja Hartmanove estetike sastoji u njenoj uskoj povezanosti sa
njegovom ontologijom64. Naime, umesto da teorija slojeva bivstvovanja uini
Hartmanovu estetiku prihvatljivijom i razumljivijom, dogodilo se upravo suprotno,
teza prema kojoj se u umetnosti i sferi estetskog u, dodue neto izmenjenom
obliku, ponavljaju slojevi: materijalnog, ivog, duevnog i duhovnog, nisu po
svemu sudei bili dovoljno uverljivi za njegove itaoce, tako da su neki parcijalni
aspekti Hartmanove estetike, kao to je sluaj sa njegovim tumaenjem muzike,
naili na vei odjek nego njegova generalna koncepcija65. U tom smislu poslednja
sistematski pisana i utemeljena estetika nije dosegla univerzalnu sistematsku
primenljivost. ini se da je u tom pogledu mnogo bolje prola Ingardenova
fenomenoloka estetika koja je doivela znaajniju recepciju, u najmanju ruku
unutar estetike i teorije knjievnosti. U razloge neprihvatanja Hartmanove estetike
trebalo
--- bi svakako ubrojati i njegovo ne uzimanje u obzir moderne umetnosti i u
osnovi jedno veoma klasicistiko estetiko dranje koje unapred navodi na (neo-
pravdan) zakljuak o neaktuelnosti i zastarelosti Hartmanovih estetikih refleksija.
Sve ove ocene Hartmanove estetike misli trebalo bi, medjutim, uzeti sa
kritikom distancom. Naime, premda Hartmanova estetika ne referie na umetnika
dela savremene, moderne umetnosti, upravo Hartman u svojoj estetici zastupa
jedno veoma proieno (moderno i aktuelno) stanovite o specifinoj autonomiji
umetnosti. U tom smislu njegovi stavovi su na liniji Kantove i kantovski orjenti-
sanih estetika. Analize estetskog dopadanja i estetskog predmeta, kao i analiza
njihovog komplemetarnog odnosa u misli o odnosu pojavljivanja kao sutini lepog
sve odreda stoje u znaku odbrane osobenosti i specifinosti sfere estetskog. Za
Hartmana je, gotovo u formalistikom duhu, presudan sam odnos pojavljivanja, a
ne sadraj onoga ta se pojavljuje, i upravo poev od tog stava treba razumeti
njegov zahtev za korekturom Hegelovog sadrinskog shvatanja o (ulnom) po-
javljivanju ideje u umetnosti. Medjutim, ni Hartmanovo sledjenje kantovskog tipa
refleksije, nije nekritiko nadovezivanje, nego takodje ozbiljna, ako ne korektura, a
ono pomeranje akcenta u analizi estetskog akta i saglasno tome estetskog predmeta.
Imajui u vidu sve gorenavedene stavove, ukoliko se u razumevanju Hartmanove
ideje o lepom kao odnosu pojavljivanja kao nit vodilja uzme njegova artikulacija
autonomije i ambivalentnog karaktera estetskog onda se pojavljuje jedan veoma
savremen lik ove delom zapostavljene estetike koncepcije, bazirane na sistematski
obezbedjenim osnovama kritiko-realistike ontologije. Hartmanova analiza lepog
kao odnosa pojavljivanja predstavlja kako objanjenje dvostruke strukture i
medjusobnog upuivanja estetskog opaaja prvog i drugog reda, tako i klju za
reavanje zagonetnog jedinstva prednjeg plana i pozadine kao i dvostrukog naina
bivstvovanja estetskog predmeta ideja lepog kao odnosa pojavljivanja u celini
posmatrano predstavlja jednu veoma uspenu artikulaciju ambivalentne sutine
fenomena estetskog odnosno lepote. Upravo iz tih razloga Hartmanova estetika
predstavlja relativno aktuelnu estetiku poziciju unutar savremene estetike.
Neboja Grubor
Filozofski fakultet, Beograd
Literatura:
Bensch,G., Vom Kunstwerk zum sthetischen Objekt. Zur Geschichte der phnomenologis-
chen sthetik, Mnchen, 1994.
Brodbeck, K.-H., Nicolai Hartmann, u: sthetik und Kunstphilosophie von der Antike bis
zur Gegenwart, Hg. Nida-Rmelin, J., Betzler, M., Stuttgart, 1998, s. 359-363.
Bubner, R., sthetische Erfahrung, Frankfurt am Main, 1989.
Damnjanovi, M., Strujanja u savremenoj estetici, Beograd, 1984.
Foht, I., Uvod u estetiku, Sarajevo, 1972.
Grli, D., Estetika IV, Zagreb, 1979.
Hartman, N., Estetika, Prev. M. Damnjanovi, Beograd, 1979.
Hartmann, N., sthetik, Berlin, 1953.
Hartmann, N., Osnovne crte jedne metafizike spoznaje, Prev. B. Despot, Zagreb, 1976.
v. Hermann, F.-W., Hermeneutische Phnomenologie des Daseins. Eine Erluterung von
Sein und Zeit, Band I, Frankfurt am Main, 1987.
Morgenstern, M., Nicolai Hartmann. Zur Einfhrung, Hamburg, 1997.
Perniola, M., Estetika dvadesetog veka, Novi Sad, 2005.
Schnnedelbach, H., Philosophie in Deutschland 1831-1933, Frankfurt am Main, 1999.
Taljabue, G.-M., Savremena estetika, Prev. V. Djakovi, Beograd, 1968.
82 Neboja Grubor
Zimmermann, J., Das Schne, u: Philosophie. Ein Grundkurs band 1, Hg. E. Martens, H.
Schndelbach, Hamburg, 1998, s. 348-394.
Zurovac, M., Estetika Nikolaja Hartmana, u: Ka filozofiji umetnosti. U spomen Milanu
Damnjanoviu, Ur. B. Miliji, Beograd, 1996., s. 202-224.
Neboja Grubor
TIn dieser Arbeit wird die Grundidee von Nicolai Hartmanns sthetik behandelt. Im
Text wird zuerst Hartmanns Philosophie als eine kritisch-realistische Ontologie bestimmt
(I) und die Frage ber die Natur von Hartmanns sthetik gestellt: ob sie eine phnomenolo-
gische oder ontologische sthetik ist (II). Dann folgt die Errterung von Hartmanns
Argumentation, dass das Schne der universale Gegenstand der sthetik ist (III) und dass
das Schne als Gesamtphnomen (IV) von subjektiv sthetischer (V) wie auch von objektiv
sthetischer Seite befasst werden sollte (VI). Am Ende wird Hartmanns sthetische
Grundidee behandelt, dass das Schone im Erscheinungsverhltnis besteht (VII) und es
werden auch einige kritische Bemerkungen ber Grenzen von Hartmanns Philosophie und
sthetik errtert (VIII).
SCHLSSELWRTER: Ontologie, sthetik, Schne, Erscheinungsverhltnis, Nicolai
Hartmann.