SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

ZAVRNI RAD

Frane Pamukovi

Zagreb, 2010.
 SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

ZAVRNI RAD

Mentor:

Dr. Sc. Aleksandar Sui, docent

Frane Pamukovi

Zagreb, 2010.
 SAETAK RADA

U radu je izloena problematika fiksacije kostiju pomou metode interfragmentarne

kompresije uporabom ploica za osteosintezu te priteznika. Izloeno je vie varijanti
priteznika, njihove konstrukcijske izvedbe, prednosti, mane te nain primjene.

Temelj ovog rada sastoji se u analizi naprezanja koja se javljaju u postupku osteosinteze, a cilj
je umanjiti ljudski faktor prilikom pritezanja kako bi se izbjegle neeljene situacije poput
daljnjeg loma kostiju ili nekroze tkiva tijekom samog postupka.

Kao mogua rjeenja dana je upotreba momentnog kljua ili tenzometra apliciranog na
priteznik, te je dan i kratak osvrt na eksperimentalnu analizu problema kao optimalno rjeenje
nakon kojeg se priteznik moe kvalitetno badariti i time minimalizirati zatezanje ploice ''po
osjeaju'' kako je to danas u praksi ustaljeno.
 IZJAVA O SAMOSTALNOSTI U IZRADI ZAVRNOG RADA

Izjavljujem da sam ovaj rad obavio samostalno sluei se steenim znanjem, te literaturom
navedenom na kraju ovog rada.

Zahvale:

Posebne zahvale dugujem svom mentoru Dr. sc. Aleksandru Suiu na pomoi danoj pri
odabiru teme, kao i na svim komentarima koji su bili od neprocijenjive vanosti tijekom
pisanja ovog rada.

Takoer elim zahvaliti i svima ostalima koji su mi, svojim uputama i savjetima, pomagali
prilikom rada, te svojoj obitelji na podrci tijekom dosadanjeg kolovanja.
 SADRAJ

Popis slika i tablica......................................................................................................................I

Popis oznaka i mjernih jedinica fizikalnih veliina..................................................................III

1. Uvod................................................................................................................................1
2. Osteosinteza prijeloma i fraktura....................................................................................2
2.1 Temeljni principi procesa osteosinteze.....................................................................2
2.2 Interfagmentarna kompresija....................................................................................3
2.3 Princip navoenja.....................................................................................................4
3. Ureaji za fiksaciju prijeloma i fraktura.........................................................................5
3.1 Pritezni vijak.............................................................................................................5
3.1.1 Spongiozni vijak.....................................................................................6
3.1.2 Kortikalni vijak.......................................................................................7
3.2 Standardne ploice za osteosintezu..........................................................................9
3.2.1 Ravne ploe...........................................................................................11
3.2.1.1 Ravne ploe s okruglim otvorom........................................11
3.2.1.2 ljebaste ploe....................................................................13
3.2.1.3 Dinamiko kompresivna ploa (DCP)................................13
3.2.2 Specijalne ploe...................................................................................13
3.2.3 Kutne ploe..........................................................................................14
3.3 Priteznici............................................................................................................16
3.4 Interakcija kosti i implantata..............................................................................17
4. Priteznici za unutarnju fiksaciju....................................................................................21
4.1 Primjena priteznika............................................................................................21
4.2 Temeljne pretpostavke kod dimenzioniranja priteznika....................................24
4.3 Postojee varijante priteznika............................................................................25
4.3.1 Prva varijanta priteznika.......................................................................25
4.3.2 Druga varijanta priteznika....................................................................27
4.3.3 Trea varijanta priteznika.....................................................................29
4.3.4 etvrta varijanta priteznika..................................................................31
4.3.5 Peta varijanta priteznika.......................................................................33
5. Biomehanika pozadina cijeljenja kostiju.....................................................................34
5.1 Bioloka pozadina cijeljenja kostiju..................................................................34
5.2 Mehanika pozadina cijeljenja kostiju...............................................................37
6. Proraun naprezanja u procesu osteosinteze.................................................................39
 SADRAJ

6.1 Praenje naprezanja upotrebom momentnog kljua..........................................42

6.2 Praenje naprezanja upotrebom tenzometra......................................................44
6.3 Eksperimentalne metode mjerenja naprezanja...................................................50
7. Zakljuak......................................................................................................................51
8. Literatura......................................................................................................................52
 POPIS SLIKA I TABLICA

Slika 1. Stvaranje kalusa prilikom ciklikog optereenja ploice za osteosintezu...................3

Slika 2. Ureaji za savijanje ploica za osteosintezu.................................................................5

Slika 3. Spongiozni vijak kod fiksacije epifiznog prijeloma tibije............................................6

Slika 4. Upotreba maleolarnog vijka kod maleolarnog prijeloma humerusa.............................6

Slika 5. Pravilna i nepravilna upotreba kortikalnog vijka..........................................................7

Slika 6. Primjer nareza kortikalnog vijka, te obinog kotanog vijka........................................8

Slika 7. etri funkcije ploice za osteosintezu.........................................................................10

Slika 8. iroka, te ravna ploa s okruglim otvorom.................................................................11

Slika 9. Implementacija kortikalnog vijka kroz ravnu ploicu s okruglim otvorom................11

Slika 10. Primjer ljebaste ploe polukrunog presjeka...........................................................12

Slika 11. ljebasta ploica implementirana s vijcima...............................................................12

Slika 12. Dinamiko kompresivna ploa (DCP).......................................................................13

Slika 13. Vrste specijalnih ploa...............................................................................................14

Slika 14. Primjer kutne ploe za fiksaciju loma zgloba bedrene kosti.....................................15

Slika 15. Priteznici za osteosintezu ploama............................................................................16

Slika 16. Povrina nehrajueg elika oteena tokastom korozijom.....................................18

Slika 17. Ploica za osteositezu oteena korozijom habanjem................................................19

Slika 18. Tehnika primjene priteznika......................................................................................22

Slika 19. Savijanje ploe priteznikom.......................................................................................23

Slika 20. Dimenzioniranje priteznika s obzirom na ploicu, te uvjete u eksploataciji.............24

Slika 21. Prva varijanta priteznika............................................................................................25

Slika 22. Presjek prve varijante priteznika (aproksimatora).....................................................25

Slika 23. Druga varijanta priteznika.........................................................................................27

I
 POPIS SLIKA I TABLICA

Slika 24. Presjek druge varijante priteznika.............................................................................28

Slika 25. Princip rada i krajnji poloaji priteznika...................................................................28

Slika 26. Trea varijanta priteznika..........................................................................................29

Slika 27. Kataloki primjer priteznika......................................................................................30

Slika 28. etvrta varijanta priteznika.......................................................................................31

Slika 29. Prikaz zglobova pete varijante priteznika.................................................................31

Slika 30. Peta varijanta priteznika............................................................................................33

Slika 31. Kretanje glavnih dijelova priteznika.........................................................................34

Slika 32. Prva faza sanacije prijeloma......................................................................................35

Slika 33. Druga faza sanacije prijeloma...................................................................................36

Slika 34. Trea faza sanacije prijeloma....................................................................................36

Slika 35. Ovisnost cijeljenja prijeloma o koeficijentu ..........................................................37

Slika 36. Priteznik za proraun naprezanja..............................................................................40

Slika 37. Ravne ploice za osteosintezu optereene silom prenaprezanja...............................41

Slika 38. Tenzometar sa ianom reetkom.............................................................................44

Slika 39. Deformacija ravnog vodia pod djelovanjem optereenja........................................45

Slika 40. Smjetaj tenzometra na priteznik...............................................................................48

Tablica 1. Karakteristike materijala tenzometra.......................................................................47

II
 POPIS OZNAKA I MJERNIH JEDINICA FIZIKALNIH VELIINA

Oznaka Jedinica Znaenje

Pa (N/mm ) 2
maksimalni tlak koji smijemo postii prilikom pritezanja kotanih
ulomaka kod kojeg jo ne dolazi do pojave nekroze tkiva
faktor sigurnosti
mm2 povrina poprenog presjeka kosti
mm promjer bedrene kosti (femura)
N granina sila koju smijemo postii prilikom pritezanja kotanih
ulomaka
N sila u vijku priteznika
N sila u ploici
Pa (N/mm2) modul elastinosti materijala
mm 2
povrina poprenog presjeka ploica na koje proraunavamo
naprezanje
N/mm2 naprezanje
deformacija
Nmm maksimalni moment koji smijemo postii prilikom pritezanja vijka
priteznika
mm uspon vijka
mm srednji promjer vijka
kut profila navoja vijka
faktor trenja vijka odnosno podloge
mm srednji radijus dodira dna vijka s podlogom
otpor vodia
mm specifini otpor materijala vodia
mm duljina vodia
mm2 popreni presjek vodia
faktor tenzometra

III
 UVOD

1. Uvod

Prijelom ili fraktura jest ozljeda koja prekida tijek kosti, a koja najee nastaje uslijed
kratkotrajnog i intenzivnog vanjskog optereenja. Ovakvi sluajevi veoma su uestali u
svakodnevnoj medicinskoj praksi, te ine zanimljivo trite i za potencijalna inenjerska
rjeenja u vidu raznih pomagala pri lijeenju lomova i/ili fraktura.

Lijeenje napuklih ili slomljenih kostiju zahtijeva fiksaciju koja e omoguiti to bri i
kvalitetniji oporavak kostiju, pripadajueg miinog tkiva i ligamenata, te nakon kojeg e
kosti biti vraena poetna funkcija i pokretljivost.

U ovom radu naglasak je stavljen na unutarnju fiksaciju kostiju, tonije na optereenja koja
djeluju na kost prilikom fiksacije kako ne bi dolo do komplikacija prilikom provoenja ovog
postupka, poput nekroze.

U sluaju preoptereenja takoer moe doi i do daljnjeg pucanja kosti, ali i do oteenja
vijaka to moe imati za posljedicu da dijelovi vijaka ostanu unutar kosti prolongirajui tako
oporavak, a u teim sluajevima moe doi do gubitka prvobitnih svojstava, te funkcije kosti i
pripadajueg tkiva.

Sve ovo nas navodi na zakljuak kako je proraun optereenja kosti, ploice za osteosintezu,
te pripadajueg fiksacijskog ureaja i njegovo badarenje, prijeko potrebno kako bi se
izbjegle neeljene komplikacije prilikom oporavka, te umanjio ljudski faktor prilikom
pritezanja.

U daljnjem tekstu slijedi kratak osvrt na postupak osteosinteze te pripadajui instrumentarij.

Dan je i pregled nekoliko razliitih izvedbi priteznika dostupnih na tritu, biomehanika
pozadina cijeljenja kostiju, dok posljednje poglavlje donosi proraun naprezanja u kosti
odnosno ploici i pritezniku, te mogua rjeenja praenja ovog naprezanja na samom
pritezniku.

1
 OSTEOSINTEZA PRIJELOMA I FRAKTURA

2. Osteosinteza prijeloma i fraktura

2.1 Temeljni principi procesa osteosinteze

U sluaju prijeloma ili frakture kosti, dolazi do prekida tijeka kosti, te joj se svojstva
pokretljivosti ograniavaju, a u teim sluajevima moe doi do potpunog gubitka funkcije
kosti. Proces osteosinteze obuhvaa saniranje samog prijeloma/frakture, imobilizaciju
ozlijeenog dijela kosti, te njenu fiksaciju raznim osteosintetskim ploicama nainjenim
najee od nekih vrsta metala.

Nakon to je mjesto prekida toka kosti imobilizirano, te fiksirano na pravilan nain, daljni
proces srastanja kosti odvija se procesom unutarmembranske osifikacije, tj. dolazi do
biolokog ''popravka'' kosti na molekularnoj razini putem prirodnog procesa okotavanja.

Kako bi moglo doi do povratka funkcije ozlijeene kosti, valja ispuniti etiri zahtjeva pri
provoenju osteosintetskog zahvata, a to su:

paljivo pozicionirati dijelove kosti na anatomski tone pozicije, poglavito je to vano

u sluajevima prijeloma zglobova
pridravajui se operativne tehnike strogo paziti na odravanje cirkualcije u kosti i
mekom tkivu
ujednaiti naprezanja dijelova kosti koje spajamo
imobilizirati okolnu muskulaturu i zglobove

Ispunjenje ova etiri zahtjeva uz pridravanje mehanikih odnosa u kostima, te uspostava

noramalnog prokrvljenja saniranog mjesta, vode prema uspjenom zalijeenju ozlijeenog
mjesta.

Tijekom godina, u procesu osteosinteze, razvila su se dva principa: princip interfragmentarne

kompresije i princip navoenja. Oba principa imaju svoje indikacije, kontraindikacije, kao i
tehniku, te instrumentarij koji se primjenjuje prilikom izvoenja ovih postupala. Ciljevi ovih
metoda su zacijeljivanje prijeloma uz uspostavljanje normalnih anatomskih odnosa kao i
omoguavanje funkcionalnog postoperativnog lijeenja.

2
 OSTEOSINTEZA PRIJELOMA I FRAKTURA

2.1.1 Interfragmentarna kompresija

Postupkom interfragmentarne kompresije poveava se trenje meu kotanim ulomcima, a

time i stabilnost osteosinteze, neutraliziraju se pritom i naprezanja uslijed torzije, smika i
savijanja, dok se u isto vrijeme poveava vrstoa osteosinteze. Uz preduvjet uspostavljanja
normalne cirkulacije krvi kroz oteeno mijesto, prijelom ili fraktura zacijeljuju primarno i uz
funkcionalno postoperativno lijeenje. Neophodan uvjet za najbolju moguu
interfragmentarnu kompresiju jest pravilno optereenje implantata. Naime, kako bi se ovaj
proces odvijao sa minimalnim rizikom postoperativnih komplikacija, implantati moraju biti
prenapregnuti, tj. moraju biti implementirani pod djelovanjem vlane sile, a povrine kotanih
ulomaka koje su pod pritiskom moraju biti to vee. U suprotnom sluaju implantati e biti
izloeni ciklikoj promjeni optereenja to e, uz sigurne komplikacije u procesu osteosinteze
poput stvaranja podraajnog kalusa (slika 1.), te pseudartroze, na koncu dovesti i do pucanja
samog implantata.

Slika 1. Stvaranje kalusa prilikom ciklikog optereenja ploice za osteosintezu [1]

a 5. tjedan bez kalusa,
b 11. tjedan mrljasti slabo ogranieni kalus, znak mehanikog nemira u podruju prijeloma,
c 17. tjedan. nakon pojaanog optereenja stvara se vrsti kalus,
d 7. mjesec prijelom zacijeljen, kalus u pregradnji

3
 OSTEOSINTEZA PRIJELOMA I FRAKTURA

Interfragmentarna kompresija moe se provesti na dva naina, statiki i dinamiki. Statika

interfragmentarna kompresija postie se tako to se ploice za osteosintezu implementiraju
pod djelovanjem vlane sile koja se rasporeuje na povrinu kotanih ulomaka. Sredstva za
postizanje statike kompresije su pritezni vijci, prenapregnuta ploica, te vanjski fiksator
(priteznik). Prilikom izvoenja dinamike kompresije ozlijeeno mijesto se ne komprimira
samo prenapregnutim implantatom (pritezni vijak, ploica), ve se u ovom sluaju
iskoritavaju odreene sile koje se kod normalne upotrebe ekstremiteta javljaju na mijestu
prijeloma. U daljnjem radu u obzir e se uzimati samo postupak statike interfragmentarne
kompresije kao najuestaliji postupak pri sanaciji lomova i fraktura kostiju.

2.1.2 Princip navoenja

Princip navoenja prijeloma razlikuje se od interfragmentarne kompresije time to u veini

sluajeva ne dovodi do apsolutne stabilnosti ulomaka. Rezultat ovog postupka je nastanak
kalusa koji je redovito vidljiv na rendgenu, a posljedica je toga to je cijeljenje kosti ovim
postupkom sekundarno. Razlikujemo unutarnje i vanjsko navoenje. Prilikom unutarnjeg
navoenja prijeloma, koristi se medularni avao kod prijeloma u podruju dijafize upljih
kosti, ploica od 130 kod prijeloma vrata bedrene kosti, te Kirschnerova ica kod nekih
prijeloma spongioznih kosti u dijeijoj dobi.

U nekim sluajevima potrebno je koristiti kombinaciju ova dva postupka, na primjer pritezni
vijci se kod prijeloma u podruju dijafize kombiniraju s tzv. neutralizacijskom ploicom, a
prijelomi u blizini zglobova s potpornom ploicom. Kirscnerove ice koriste se kako bi se
osiguralo od naprezanja uslijed smika i torzije.

4
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3. Ureaji za fiksaciju prijeloma i fraktura

Prilikom fiksacije prijeloma i fraktura osim potrebnih vjetina i znanja anatomije, neophodno
je imati i prikladnu opremu u vidu ureaja za fiksaciju. Neki od osnovnih zahtjeva na ove
ureaje (poglavlje 3.4) jesu otpornost na koroziju (tokastu, galvansku i koroziju habanjem),
te uvjet biokompatibilnosti materijala ureaja i kosti s okolnim tkivom. Osim standardnih i
specijaliziranih ploica, vijaka, te vanjskih fiksatora, neophodni dio instrumentarija za
osteosintezu ine i pree za savijanje ploica, klijeta i savijai (Slika 2.), budui da se veina
ploica treba saviti, a neke je potrebno i torkvirati.

Slika 2. Ureaji za savijanje ploica za osteosintezu [1]

a prea za savijanje, b klijeta za savijanje, c savija

3.1 Pritezni vijak

Pritezni vijci u procesu osteosinteze osiguravaju potreban interfragmentarni pritisak, a to se

postie odgovarajuim provrtom na strani kosti u koju vijak ulazi, te prikladnim hvatitem
vijka na stranjoj strani kosti. Razlikujemo dvije vrste priteznih vijaka s obzirom na podruje
kosti u kojem se implementiraju, to su spongiozni vijci kada se radi u epifiznom i metafiznom
podruju kosti, te kortikalni vijci ako se koriste u kortikalnom dijelu kosti.

5
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3.1.1 Spongiozni vijak

Da bi se dva epifizna ili metafizna kotana fragmenta mogla fiksirati pod pritiskom (Slika 3.),
nuno je da se itav navoj spongioznog vijka nalazi s druge strane prijelomne pukotine.
Najee se, nakon buenja otvora, nareznikom uree navoj do dubine od oko 1cm. Zatim
slijedi spongiozni vijak. vrsti oslonac se stvara tako to spongiozni vijak prolazei kroz
spongiozu komprimira kotane gredice, to daje bolje rezultate nego pri urezivanju navoja
nareznikom.

Slika 3. Spongiozni vijak kod fiksacije epifiznog prijeloma tibije (goljenine kosti) [1]

Kod prijeloma zglobova (maleolarnih prijeloma), koriste se maleolarni vijci (Slika 4.),
specijalni spongiozni vijci koji sami sebi urezuju navoje, te se mogu koristiti bez upotrebe
stvrdla za buenje navoja.

Slika 4. Upotreba maleolarnog vijka kod maleolarnog prijeloma humerusa (nadlaktice) [1]

6
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

Ako bi spongiozni vijak upotrebljavali u kortikalnom dijelu kosti, tada bi se u vanjskom dijelu
kosti oko vijka stvorila vrsta kost, a pri pokuavanju vaenja takvog vijka po zavretku
osteosintetskog procesa moe doi do prijeloma vijka.

3.1.2 Kortikalni vijak

Kortikalni vijci narezani su itavom svojom duinom. Oni djeluju kao pritezni vijci tek ako je
otvor u prvom kortikalisu najmanje jednak kao vanjski promjer vijka, tako da je omogueno
klizanje vijka a time i njegov pritezni efekt. Narezi vijaka prijanjaju samo u nareze suprotnog
kortikalisa (Slika 5.a). Tek kad se glava vijka priljubi uz kortikalis, nastaje interfragmentarni
pritisak. Ako su narezi u oba kortikalisa (Slika 5.b) tada se ulomci ne mogu komprimirati, te
e doi do pucanja ili kosti ili vijka.

Slika 5. Pravilna (a) i nepravilna (b) upotreba kortikalnog vijka [1]

Kortikalni vijci slue i za fiksiranje ploice. Svi vijci koji uvruju ploicu, a prolaze kroz
prijelomnu pukotinu trebaju biti implementirani kao pritezni vijci. Ostali vijci zahvaaju oba
kortikalisa. Narezi uinjeni nareznikom za kortikalni vijak relativno su duboki i iroki (Slika
6.) ime se stvaraju velike kontaktne plohe preko kojih se prenosi pritisak. Za razliku od
7
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

kortikalnih vijaka, obini kotani vijci sami sebi urezuju navoje uz uvjet da je otvor u kosti
neto manji od vanjskog promjera vijka.

Slika 6. Primjer nareza kortikalnog vijka (1.), te obinog kotanog vijka (2.) [1]

Iz gornje slike vidljivo je da je promjer nareznika kod kortikalnog vijka jednak od vrha do
glave, to osigurava zadovoljavajui oslonac u svim navojima. Profil nareza je zubast i
zaobljen, a kontaktne plohe su okomite. Budui da je vrh vijka okrugao, bez urezanog lijeba,
nuno je da narez u kortikalnoj kosti bude uinjen pomou posebno tvrdog nareznika. Otvor
(a) je za samo 1/5 mm vei od jezgre vijka, a dijelii kosti od narezivnja ostaju u ljebovima
nareznika to dodatno osigurava vijak od izvlaenja, te ga sprijeava od pomicanja unutar
provrta. Kod ostalih kotanih vijaka (Slika 6. 2.) koji sami sebi narezuju navoje, ispunjuju se
narezi kotanim materijalom i to bre to je otvor ui. Zbog toga, otvor vijka mora biti
relativno irok, tako da samo vrhovi nareza vijaka nalaze uporite u kosti.

8
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3.2 Standardne ploice za osteosintezu

Ploice za osteosintezu standardizirane su, a dijele se prema obliku na ravne, specijalne ploe
(tu se ubrajaju i ploice za zglobove) te kutne ploe. Gotovo sve ravne ploe predviene su za
dijafize kostiju, specijalne ploice koriste se u blizini zglobova, u podruju epifiza i metafiza.
Kutne ploe predviene su za upotrebu u proksimalnom i distalnom dijelu femura (bedrene
kosti).

Ovisno o vrsti osteosinteze, postoje etiri funkcije od kojih svaka ploica moe ispunjavati
jednu ili sve, a to su: statika kompresija, dinamika kompresija, neutralizacija, te potporna
funkcija (Slika 7. a, b, c, d).

a) Statika kompresija ploa komprimira prijelom pomou vlaka koji je postignut

prenaprezanjem za vrijeme operacije
b) Dinamika kompresija (obuhvatna sveza pomou ploe) ploa preuzima sve sile
vlaka, dok kost preuzima tlane sile.
c) Neutralizacija jest daleko najea funkcija ploa za osteosintezu. Statika
interfragmentarna kompresija postie se ili samostalnim vijcima, ili vijcima koji
prolaze kroz plou. Nakon toga postavlja se neutralizacijska (zatitna) ploa. Ona
zatiuje prijelom i osteosintezu postignutu vijcima, te neutralizira momente torzije,
savijanja i smika.
d) Potporna funkcija ploa zatiuje tanke dijelove kostiju od raspada.

9
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

Slika 7. etri funkcije ploice za osteosintezu [1]

10
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3.2.1 Ravne ploe

3.2.1.1 Ravne ploe s okruglim otvorom

Ploe s okruglim otvorom (Slika 8.), zajedno s vijcima i ureajem za pritezanje vie od dva
desetljea inili su temeljne ureaje za osteosintezu. Uvoenjem sferine glave vijka te
dinamiko-kompresivnih ploica (o kojima e vie rijei biti u narednom poglavlju) ove
ploice su doivjele izvjestan redizajn, omoguujui sada vijcima da budu implementirani pod
odreenim kutem (Slika 9.) ovisno o trenutnoj potrebi.

Slika 8. iroka (a), te uska (b) ploa s okruglim otvorom [1]

Slika 9. Implementacija vijka pod kutom kroz ravnu ploicu s okruglim otvorom [1]

11
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3.2.1.2 ljebaste ploe

ljebaste ploe (Slika 10.) bile su prvotno konstruirane za vanjski dio goljenine kosti, a
najvea im je prednost to oblikom odgovaraju kosti tako da im se rubovi ''ukopaju'' u kosti
sprjeavajui tako rotaciju. Samokomprimirajue su, debele su svega 1mm i nemaju veliku
krutost, zbog ega se implementiraju tamo gdje e biti optereene iskljuivo vlano. Mana
ovih ploa je u tome to vrat vijka prodire duboko u kortikalis (zbog male debljine ploe), te
moe doi do rascjepa u kostima na mjestu implementiranja vijka.

Slika 10. Primjer ljebaste ploe polukrunog presjeka [1]

ljebaste ploe se razlikuju s obzirom na popreni presjek koji moe biti polukruni, 1/3
kruga, te 1/4 kruga, a implementacija istih (Slika 11.) zavisi o tome koju kost tretiramo.
Polukruna ljebasta plia se koristi kod prijeloma goljenine kosti (tibije), kosti podlaktice
(ulne i olikranona), treinska ploa primjenjuje se kod prijeloma lisne kosti, kostiju pete i
ake, dok se etvrtinska ploa primjenjuje kod nekih prijeloma kostiju ake.

Slika 11. ljebasta ploica implementirana s vijcima [1]

12
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3.2.1.3 Dinamiko kompresivna ploa (DCP)

Dinamiko kompresivna ploa (Slika 12.) (eng. DCP dinamic compressive plate)
predstavlja daljni korak u razvoju ravnih ploa koji se nastavlja na ploe s okruglim otvorom,
a koja je oblikovana prema glavama vijka koji e preko nje biti implementirani u kosti.
Dopustivi aplikciju vijaka u svim kosim smjerovima, ove su ploe omoguile aksijalnu
kompresiju bez upotrebe priteznika, ve se pomou vijaka moe pribliiti kotane ulomke
prijelomnoj pukotini. Dinamiko kompresivne ploe mogu preuzeti sve funkcije (poglavlje
3.2) koje se zahtjevaju od ploa: statike i dinamike kompresije, neutralizacije, te slue kao
potpora, a sve to mogu postii bez upotrebe priteznika.

Slika 12. Dinamiko kompresivna ploa (DCP) [1]

3.2.2 Specijalne ploe

Specijalne ploe razvijene su preteno za zglobne dijelove kostiju, te su proirene na

krajevima u obliku slova T kako bi bolje anatomski pasale kostima koje se tretiraju. Takoer,
svojim oblikom podupiru kost, zatiuju tanki kortikalis, te sprijeavaju kost od uruavanja.
Duguljasti otvor omoguuje privremenu fiksaciju ali i pomicanje ploe. Razlikujemo liaste
ploe (Slika 13. a) koje se koriste pri zglobnim prijelomima, T-ploe (Slika 13. b) kod
odreenih prijeloma goljenine kosti, za to se jo koriste i L-ploe (Slika 13. c), dok se
trolisna ploa (Slika 13. d) koristi kao univerzalna ploa za razne prijelome.

13
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

Slika 13. Vrste specijalnih ploa [1]

a) liasta ploa, b) T-ploa, c) L-ploa, d) trolisna ploa

3.2.3 Kutne ploe

Razvijene jo 1959, kutne ploe (Slika 14.) slue za stabilnu fiksaciju najteih prijeloma u
blizini zglobova bedrene kosti (femura). Stalni kut izmeu sjeiva i nastavka poveava
vrstou ploe i smanjuje njenu osjetljivost na koroziju, ali isto tako oteava implementaciju
ploe neizvjebanom operateru, te zahtjeva predoperacijsko planiranje implementacije ploe.
Sve kutne ploe proizvode se kao ploe s okruglim otvorom ili kao dinamiko kompresivne
ploe.

14
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

Slika 14. Primjer kutne ploe za fiksaciju loma zgloba bedrene kosti [1]

15
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3.3 Priteznici

Priteznici su u pravilu jedini ureaji (osim vijaka prilikom osteosinteze vijkom) kojima
ostvarujemo interfragmentalnu kompresiju, potrebnu kako bi kost brzo i pravilno zacijelila.
Priteznici se razlikuju s obzirom na pritezni hod te vlanu silu koju mogu postii. Na slici 15.
prikazan je (a) stereotipni priteznik, dok (b) prikazuje priteznik s dinamometrom koji nas u
svakom trenutku obavijetava o postignutom mometnu pritezanja, kako ne bi dolo do
pucanja ploice ili kosti. Vie o priteznicima dano je u slijedeim poglavljima, budui da oni
ine osnovicu ovog rada.

Slika 15. Priteznici za osteosintezu ploama [1]

16
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

3.4 Interakcija kosti i implantata

Pri konstruiranju ureaja za fiksciju kosti, materijal koji koristimo svakako mora ispunjavati
uvjet biokompatibilnosti. Biokompatibilnim materijalom smatra se onaj materijal koji ne
izaziva akutne ili kronine upale oteenog mijesta, te ne sprijeava prirodan proces srastanja
kostiju. Naravno, odreene interakcije izmeu materijala i tkiva realna su situacija, te je u tom
kontekstu bolje upotrebljavati pojmove ''bioinertan'' ili ''bioaktivan'', ovisno da li, ili ne,
materijal izaziva reakciju tkiva s kojim je u dodiru.

Okoli u kojem se instrumenti za fiksaciju kosti nalaze, moe se opisati kao tekui medij koji
sadrava izvjesnu koliinu aniona, kationa, organskih tvari te razgraenog kisika. Anioni su
preteito kloridi, fosfati te biokarbonati; kationi su Na+, K+, Mg2+ i Ca2+ te mnogi drugi u
manjim koliinama. Organske tvari ukljuuju razne molekularne spojeve irokog spektra
molekularnih masa.

Pri normalnim uvjetima, ovi ureaji se nalaze u podruju pH vrijednosti 7,4 dok je
temperatura stabilna na oko 37C, a sve nas ovo navodi na zakljuak kako je to prostor u
kojemu je korozija od velikog utjecaja na metalne materijale. Ovakvo predvianje je
potvreno brojnim pokusima i medicinskom praksom, u kojoj su ak i najplemenitiji
materijali trpili odreena oteenja uzrokovana korozijom, a ak ni pasivacijom (prekrivanje
povrine materijala slojem oksida koji spreava koroziju) nije potpuno uklonjen problem
interakcije metala s tkivom tijekom duljeg perioda vremena.

17
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

Slika 16. Povrina nehrajueg elika oteena tokastom korozijom [2]

Zahtjev za otpornou na koroziju postao je jedan od vanijih uvjeta pri izboru materijala za
fiksacijske ureaje, a rezultat su dva razliita pristupa ovom problemu.

Prvi pristup temeljen je na primjeni plemenitih metala i njihovih legura sa izvrsnim

svojstvima otpornosti na koroziju. Primjeri takvih materijala su zlato, srebro, platina te
njihove legure. Budui da ovi materijali raspolau relativno slabim mehanikim svojstvima, a
uz to su iznimno skupi, rijetko se susreu u praksi, premda se mora spomenuti da se zlato i
njegove legure koriste u zubarskoj tehnici, srebro se ponekad koristi zbog svoje
antibakterijske uloge, dok se platina koristi pri izradi elektroda za medicinu.

Drugi nain pristupa problemu korozije metala u organizmu jest upotreba pasiviziranih
metala. Tri metala posjeduju najbolja svojstva pasivizacije povrine, to su aluminij, krom i
titan. Upotreba aluminija onemoguena je uslijed njegovog toksinog utjecaja na organizam,
krom je veoma dobro zatien, ali se ne moe koristiti kao samostalan materijal, te se stoga
koristi iroki spektar kromovih legura, naroito u nehrajuim elicima te kobalt-krom
legurama, uz udio kroma od 12% za dobru, odnosno iznad 18% za izvanrednu zatitu od
korozije. U pogledu korozije, najbolji izbor je titan koji se koristi kao relativno isti materijal
ili kao prevladavajui udio u legurama.
18
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

Koritenjem pasiviziranih metala, moe se smanjiti, ali ne i u potpunosti ukloniti difuzija iona
kroz oksidiziranu povrinu, pa ak i njena kompletna razgradnja. Poznata je injenca da se
ioni titana konstantno otputaju s povrine ureaja nainjenog od ovog materijala.

Unato svim naim naporima u konstruiranju ureaja te pri izboru materijala, neki specifini
mehanizmi korozije ne mogu se izbjei. Pri koritenju elika i njegovih legura, posebnu
pozornost treba obratiti na tri specifina tipa korozije: tokastu, galvansku, te koroziju
habanja.

Nehrajui elik koriten u ureajima za fiksaciju pasiviziran je povrinski kromovim

oksidom. Pokazalo se, meutim, da je u slanom okruenju kakav je fizioloki okoli,
repasivizacija povrine usporena, to znai da jednom kada doe do pukotine u pasiviziranoj
povrini nee doi do pravovremene pasivizacije oteenog dijela, te nastupa aktivna korozija.
Lokalizirana korozija rezultat je nesavrenosti u oksidnom sloju rezultirajui u malim
povrinama gdje je uklonjen pasivizirani sloj. Ove lokalizirane toke aktivno e korodirati, te
nastaju korodirane toke na povrini materijala. Daljni rezultat je veliki stupanj oteenja u
malim podrujima budui da mjesta djelovanja aktivne korozije postaju anoda, a itava
preostala povrina postaje katoda. Budui da reakcije na katodi i anodi moraju biti u
ravnotei, dolazi do znaajnog proirenja oteenog materijala te moe doi do nastajanja
velikih rupa.

Do galvanske korozije dolazi pri dodiru dva metala razliitog elektro-potencijala. U takvim
uvjetima dolazi do izmjene elektrona s povrine metala, a smjer kretanja elektrona je uvijek iz
smjera anode prema katodi. Daljnim nastavkom ovog procesa, neravnotea se poveava, a
time se sam proces ubrzava. Kad god se nehrajui elik upotrebljava u paru s nekom drugom
legurom, nehrajui elik e biti izloen galvanskoj koroziji. U tom pogledu, pri izboru
ureaja za fiksaciju mora se paziti da svi prisutni elementi, tj. njihovi materijali ostanu u
pasivnoj zoni kako bi se minimizirao utjecaj glavanske korozije. U ortopediji je est par
titanovih legura i legura na bazi kobalta, pokazavi se iznimno dobrim parom koji je gotovo
potpuno pasivan. Galvanska korozija takoer moe nastati i na mikroskopskoj razini u
viefaznim legurama gdje su pripadajue faze znaajno razliite elektronegativnosti.

Korizija habanjem (slika 17.) takoer moe biti od znaajnog utjecaja pri izboru materijala za
fiksacijske ureaje. Pasivizirani sloj koji titi materijal regenerira se u ljudskom tijelu
relativno usporeno, no ako je ureaj k' tome izloen i trajnom habanju, moe doi do
odnoenja pasiviziranog sloja ime se materijal izlae aktivnoj koroziji. U normalnim uvjetim

19
 UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA

obnova ovog sloja dovoljno je brza da sluajne ogrebotine tijekom operativnog postupka ne
igraju veu ulogu, no nemir tj. relativno gibanje vijaka u odnosu na ploicu moe znatno
otetiti oksidizirani sloj i time ugroziti strukturnu postojanost materijala.

Slika 17. Ploica za osteositezu oteena korozijom habanjem [2]

ak i kada odaberemo najbolji materijal, metali e i dalje trpiti odreeni intenzitet korozije
jednom kada se ureaj implantira u ljudski organizam. Ono to moramo imati na umu jest da,
bez obzira da li je metal plemenit ili pasiviziran, on e svejedno biti podloan odnoenju iona
s povrine materijala, glavnim dijelom zbog trenutnih varijacija u mikrostrukturi i okoliu u
kojem se taj ureaj nalazi. Ovo je od iznimnog utjecaja pri koritenju biomaterijala budui da
je utjecaj ovih potencijalno tetnih iona najvanija posljedica upotrebe istih.

20
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

4. Priteznici za unutarnju fiksaciju

4.1 Primjena priteznika

Tehnika primjene priteznika prikazana je na slici 18. na slijedeoj stranici, ovdje je prikazana
temeljna funkcija priteznika postizanje interfragmentalnog pritiska meu kotanim
ulomcima. Redoslijed primjene priteznika je slijedei:

a) u blizini prijeloma (cca 1cm) probui se otvor 3,2mm, zatim se nareu navoji te se
ulomci pravilno repozicioniraju. Postavi se ploa koja se lagano pritegne pravilnim
kortikalnim vijkom. Prijelom se uvrsti samocentrirajuim kotanim klijetima, te se
vodilicom stvrdla za priteznik probui otvor veliine 3,2mm za vijak na kojem se
naree navoj u kortikalnom dijelu (na jednom ili oba kraja, ovisno o potrebi i
znaajkama kosti)
b) priteznik se uhvati za ploicu na mjestu rupe za posljednji vijak, a na samu kost se
fiksira vijkom. Kardanskim kljuem se priteznik najprije lagano pritegne kako bi se
postigla to kvalitetnija repozicija
c) nakon to se odradi repozicija kostiju, te fiksacija priteznika, slijedi uvrtanje ostalih
vijaka u prvi ulomak. Ostali otvori od 3,2mm bue se pomou duge vodilice, tako da
su svi otvori jednako centrirani. Kod narezivanja nareza okolno se tkivo zatiti
titnikom za tkiva
d) sada se priteznik dovoljno vrsto pritee kako bi ulomci doli pod dovoljno visoki tlak.
Kardanskim kljuem moe se postii pritisak od 390N do 440N, a vilastim kljuem od
gotovo 1200N i vie
e) nakon to su ulomci pod pritiskom i tako stabilizirani, jo se jednom provjeri
repozicija, nakon ega se apliciraju ostali vijci
f) na samom kraju zahvata odstrani se priteznik, te se u zadnji otvor u veini sluajeva
aplicira kratki vijak kako se elastinost kosti ne bi naglo prekinula

21
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

Slika 18. Tehnika primjene priteznika [1]

22
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

U nekim sluajevima, priteznici osim osnovne funkcije dovoenja kotanih ulomaka u

anatomski ispravan poloaj, te postizanje pravilnog pritiska meu njima, moraju takoer i
savinuti plou to je prikazano na slijedeoj slici, a redoslijed izvoenja ovog postupka je
slijedei:

a prvi korak je apliciranje ploe, te fiksacija priteznika dugakim vijkom

b kako dugakim vijkom pribliavamo priteznik kosti, dolazi do savijanja ploe
c kada se ploa dovoljno prenapregne kost se zajedno sa ploicom ispravlja

Slika 19. Savijanje ploe priteznikom [1]

23
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

4.2 Temeljne pretpostavke kod dimenzioniranja priteznika

Pri dimenzioniranju priteznika, valja imati na umu ogranienja veliine zbog anatomskih
razloga poput irine i duljine kosti, ali i ogranienja uslijed eksploatacijskih uvjeta prikazanih
na slici 20. Dimenzija A predstavlja visinu vijka od ploe na koju se odnosi, a mora biti
dovoljno velika za nesmetan ulaz Kardanskog kljua, ali ne prevelika budui da ova visina
izravno utjee na moment koji se stvara na samom pritezniku i ploici. Dimenzija B, takoer
treba biti dovoljno velika za prihvat vilastog kljua, no i ovdje valja paziti na moment koji se
razvija pri pritezanju vijka. Dimenzija C osigurava dovoljnu udaljenost izmeu priteznika, te
pretposljednjeg vijka, kako bi se njegov provrt i narezi mogli nesmetano implementirati.

Slika 20. Dimenzioniranje priteznika s obzirom na ploicu, te uvjete u eksploataciji [1]

24
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

4.3 Postojee varijante priteznika

4.3.1 Prva varijanta priteznika

Slika 21. Prva varijanta priteznika [6]

Unutranjost ovakvog priteznika (u pojedinoj literaturi se moe pronai i pod imenom

aproksimator) sastoji se od poluge oblika trokuta koja se pod djelovanjem priteznog vijka
rotira oko svornjaka te istovremeno vue vodilicu (Slika 22.) Vodilica i kukica su u ovoj
varijanti napravljene iz jednog dijela. Princip rada se temelji na principu poluge.

Slika 22. Presjek prve varijante priteznika (aproksimatora) [6]

25
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

Na vrhu tijela priteznika probuena je rupa i urezan navoj kroz koji je uveden pritezni vijak.
Kako se pritezni vijak uvre, vrh vijka pritie prvi krak trokutne poluge i stvara moment oko
svornjaka. Poto je dosjed izmeu trokutne poluge i svornjaka labav poluga se nastoji
zarotirati oko svornjaka ali je u tome sprjeava otpor vodilice u koju je ukotvljen drugi krak
poluge. Drugi krak poluge se moe priblino opisati kao zupanik koji ima samo jedan zub
uparen sa utorom vodilice. Kako se pritezni vijak sve jae pritee tako se stvara sve vei
moment, a budui da se moment ne moe prenijeti na vodilicu zbog same konstrukcije,
prenese se samo sila koja translatorno po kanalu kuita gura vodilicu u desno. Naravno, ako
smo prije poetka kukicu vodilice umetnuli u zadnji otvor ploice, te kroz otvor tijela
priteznika pritegnuli kortikalni vijak moemo oekivati uspjenu kompresiju. Samo pritezanje
se vri kljuem. Na tijelo priteznika je ugraen jo i granini vijak obino dimenzije M3.
Funkcija graninika je da sprijei pretjeranu rotaciju trokutne poluge koja bi mogla dovesti do
toga da iz utora vodilice iskoi zub trokutne poluge to bi znailo sluajnu demontau
aproksimatora, a to se moe oekivati u situaciji kad bi previe odvrnuli pritezni vijak i
zarotirali trokutnu polugu u desno. Time bi imali dodatni korak ponovnog umetanja vodilice
koji nije prikladan kod operacija. Jo vanija funkcija graninika je da omogui svako novo
pritezanje sa iste distance. To znai da e os kukice vodilice svaki put u neutralnom poloaju
(poloaj prije poetka kompresije) od osi otvora za kortikalni vijak biti isto udaljena. To je od
iznimne vanosti iz razloga to se kod operacija fiksacija obino koristi vodilica svrdla koja
ima ulogu da se kroz nju izbui otvor za privrenje priteznika tono odreene udaljenosti od
zadnjeg otvora ploice. U zadnji otvor ploice se nakon toga umee kukica vodilice
aproksimatora. Poto je graninik u biti vijak, lako je zakljuiti da se neutralni poloaj
aproksimatora dade u maloj mjeri podeavati

Ovim priteznikom hoda do 16mm, teko je tono kontrolirati silu primijenjene kompresije.
Zato kod ovakve izvedbe iskustvo ima glavnu ulogu, sve se svodi na razvijanje osjeaja pri
stezanju vijka i dobivanju optimalne kompresije.
Prednosti ovakvog konstrukcijskog rjeenja jesu relativno kompaktna konstrukcija sa vrstim
kuitem (tijelom priteznika), te mogunost kompresije okretanjem priteznog vijka ija je os
okomita na os kosti to u konanici olakava pritezanje budui da daje alatu kojim se pritee
dosta manevarskog prostora.

26
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

4.3.2 Druga varijanta priteznika

Slika 23. Druga varijanta priteznika [6]

Ova varijanta priteznika nastala je kao odgovor na neke od problema koji su se javljali u
primjeni, a najistaknutija je bila tendencija ka rotaciji kostiju koje se pokuavaju sanirati, u
ovoj je varijanti to sprijeeno tako to su sva gibanja translacije i to u smjeru vertikalnom na
kost. Takoer u ovoj je varijanti kao i u prethodnoj, dan veoma velik prostor za rukovanje s
kljuem za pritezanje, a budui da je malih dimenzija, zahtjeva i manji rez, to je uvijek od
velike vanosti za to krai oporavak. Fiksni dio priteznika (Slika 24.) je na kost privren
kortikalnim vijkom, a na njegovom vrhu urezan je navoj za pritezni vijak sa posebnim
sjeditem koje smanjuje trenje te omoguava pritezanje prstima. Kuite prekriva fiksni
nepomini dio priteznika te na sebi ima tri klizna utora koji kod vertikalnog podizanja slue
za voenje i stvaranje sile na rotirajuu polugu na poetku koje se nalazi provrt kroz koji
prolazi svornjak oko kojeg se slobodno rotira u odnosu na fiksni, nepomini dio priteznika.
Negdje na sredini duljine rotirajue poluge se nalazi jo jedan svornjak ija je uloga da klizi
po nakoenom utoru kuita. Na kraju poluge instalirana je kukica.

27
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

Slika 24. Presjek druge varijante priteznika [6]

Princip rada ovog priteznika (Slika 25.) temelji se na prisilnom voenju svornjaka poluge
kroz utor kuita pod nagibom. Kada se pritezni vijak poinje pritezati on svojim dnom
pritie o fiksni dio aproksimatora i poinje dizati kuite. Kako se kuite die tako rotira
polugu jer je svornjak privren u poluzi prisiljen pratiti utor kuita kroz koji prolazi, pa
svornjak klizi du utora i natee polugu.

Slika 25. Princip rada i krajnji poloaji priteznika [6]

28
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

4.3.3 Trea varijanta priteznika

Slika 26. Trea varijanta priteznika [6]

Ova varijanta priteznika (Slika 26.) je daleko najjednostavnija, a i relativno esta u upotrebi.
Ovakav priteznik sastoji se od zateznog vijka, natezaa i fiksnog nosaa. Princip
funkcioniranja lei u tome da zatezni vijak, primie ili odmie nateza, prema ili od fiksnog
nosaa, zavisno o smjeru vrtnje zateznog vijka. Zatik ovdje slui kao vodilica i stabilizator
cjelokupnog mehanizma onemoguavajui rotaciju natezaa oko zateznog vijka.

Iako dosta jednostavan, ovakv priteznik ima i svoje nedostatke, to su prije svega:

manjak manevarskog prostora prilikom pritezanja, budui da je zatezni vijak relativno

blizu kosti
moe doi do nejednolike raspodjele interfragmentarne kompresije ukoliko ploica
nije adekvatno pripremljena prije same implementacije (npr. predsavijanjem)
budui da se prilikom pritezanja vijak pomie valja osloboditi dovoljno mijesta
(napraviti po potrebi dovoljno velik rez), te

29
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

budui da prilikom pritezanja zateznog vijka, njegova glava naslanja na zateza, dolazi
do trenja koje negativno utjee na osjeaj kod pritezanja

Slika 27. Kataloki primjer priteznika [6]

Vijak za osiguranje ima takoer i ulogu graninika, tj. ako prije upotrebe nateza razmaknemo
maksimalno od fiksnog dijela, neemo nikada biti u nedoumici koliki smo tono pritezni hod
napravili. Takav poloaj definira poetak priteznog hoda. Obino je pritezni hod ovakve
izvedbe priteznika od 8-10mm. Osnovne prednosti ovakvog konstrukcijskog rjeenja
priteznika su jednostavnost izvedbe i uporabe, te mali broj dijelova, to olakava montau, ali
i ograniava broj dijelova koji evenualno mogu izazvati potekoe ili se pri upotrebi na bilo
koji nain otetiti.

30
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

4.3.4 etvrta varijanta priteznika

Slika 28. etvrta varijanta priteznika [6]

etvrta varijanta priteznika sastoji se od zakretne poluge i natezne poluge koje su meusobno
spojene priteznim vijkom te sistemom za mjerenje sile kompresije. Priteznik ima pet zglobova
(Slika 29.)

Slika 29. Prikaz zglobova pete varijante priteznika [6]

31
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

Pritezni vijak ima na sebi narezana dva razliita navoja, desni navoj manjeg promjera te lijevi
navoj veeg promjera, promjeri navoja su razliiti radi toga da se omogui montaa. Oba
navoja imaju isti korak. Cilj takvog oblikovanja priteznog vijka jest da se kod pritezanja
omogui pribliavanje priteznih zglobova te samim time i kompresije. Kad bi oba navoja bila
desna, jednom ostvaren poloaj izmeu priteznih zglobova ne bi se vie nikad promjenio
koliko god okretali pritezni vijak. Pritezni zglobovi u stvari imaju dvostruku ulogu, prva uloga
im je da omogue zakretanje poluga u odnosu na pritezni vijak a druga da se kroz njih pritee
pritezni vijak. Pojednostavljeno pritezni zglobovi su ustvari bono probueni svornjaci kroz
koje je urezan navoj. Svaka poluga je izraena od dvostrukih limova meusobno razmaknutih
za irinu koja je potrebna da se izmeu ugrade pritezni zglobovi, privrsni dio, te sistem za
mjerenje kompresije. Limovi su obino irine 2.5-3mm i spojeni su meusobno zakovicama,
najee se izrauju pomou tanci. Kukica se moe okrenuti za 180 tako da djeluje u drugu
stranu to znai da ovaj priteznik moe i razmicati kotane fragmente, te se pri tome umjesto
tlane, stavlja vlana opruga. Zanimljiv dio ove izvedbe priteznika je svakako mogunost
mjerenje sile kompresije to je korak naprijed u konstrukciji. U sistem za mjerenje kompresije
je ugraena tlana opruga koja je umetnuta unutar teleskopskih zatvaraa. Prolazni vijak
(Slika 28.) ima ulogu da dri cijeli aproksimator od raspadanja, kada ga ne bi bilo tlana
opruga bi jednostavno iskoila.

32
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

4.3.5 Peta varijanta priteznika

Slika 30. Peta varijanta priteznika [6]

U ovoj izvedbi, priteznik u stvari ini puni prijenosnik, to omoguava iskoritenje raznih
prijenosnih omjera kako bi olakali samo pritezanje. Moment koji se prenosi s punog vijka
na puno kolo moe se postii runo, ili uz pomo kljua ukoliko je moment velik.

33
 PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU

Princip rada ovog priteznika (Slika 31.) je iznimno jednostavan:

dovoenjem momenta na puni vijak, putem kljua ili runo, okreemo puno kolo koje je
upareno zupcima s vodilicom, te ono translatira po kanalu tijela priteznika i na taj nain
zatee dva kotana fragmenta preko ploice za osteosintezu. Vijak M3 slui kao osiguranje
punog vijka od ispadanja prilikom veeg optereenja.

Slika 31. Kretanje glavnih dijelova priteznika [6]

Prednost ove izvedbe priteznika je jednostavnost rukovanja, mogunost biranja prijenosnog

omjera to olakava zatezanje svih vrsta kostiju koje se na ovaj nain tretiraju, kao i
mogunost runog pritezanja.

Nedostatak ovog priteznika lei u negovim dimenzijama, naime, ovaj priteznik zahtjeva
uporabu ploica s veim razmakom provrta za kotane vijke budui da je mehanizam nuno
smjeten u prostoru nad ploicom za osteosintezu. Ovo je neizbjeno zbog prostora za
kortikalni vijak koji se nalazi na stranjoj strani priteznika.

34
 BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU

5. Biomehanika pozadina cijeljenja kostiju

5.1 Bioloka pozadina cijeljenja kostiju

Kako bi razumjeli potrebu za interfragmentarnim pritiskom meu kotanim ulomcima, to za

sobom povlai upotrebu priteznika, moramo razmotriti uvijete i procese koji nastupaju nakon
loma kosti.

U procesu cijeljenja kostiju razlikujemo tri glavne faze [3]:

Upala
Popravak
Re-modeliranje

Prva faza (upala) (Slika 32.) nastaje trenutno nakon

loma kosti pri emu se stvara hematom ili krvni
ugruak. Ovaj hematom ima dvije funkcije: daje
malu mehaniku stabilnost mjestu frakture, te jo
vanije ''donosi'' veliku koliinu osteoblasta (stanica

koje sinteriraju novu kotanu matricu), Slika 32. Prva faza sanacije prijeloma [6]

te hondrocita (sadre organele za sintezu svih dijelova meustanine tvari) koji se dalje
diferenciraju u osteoblaste, ime poinje reprodukcija kotane matrice (osteogeneza). Uz
osteblaste i hondrocite, na mjesto frakture putem krvi dolazi i odreena koliina osteoklasta
koja je zaduena za uklanjanje oteenog i nekrotinog (mrtvog) tkiva, kako bi se neometano
mogao obnoviti oteeni dio kosti.

U drugoj fazi (Slika 33.), nastavlja se proces osteogeneze, te nastaje kalus (nova spuvasta
kost) koji spaja kotane ulomke odvojene lomom.

35
 BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU

Slika 33. Druga faza sanacije prijeloma [6]

U ovoj fazi, od presudne je vanosti mehanika stabilnost mjesta na kojem je dolo do

prijeloma. Iako se u medicinskim krugovima vode rasprave o tome da li je potrebno dozvoliti
minimalne pomake kotanih ulomaka, ono to je sigurno jest da preveliki razmak meu
ulomcima, te njihovo meusobno gibanje vode do toga da umjesto kosti, na mjestu prijeloma
nastaje meko tkivo. Ovdje je, dakle, od presudne vanosti primjena i pravilna aplikacija
ureaja za fiksaciju kostiju.

Nakon to je kost fiksirana, te je stvoren kalus, nastupa zavrna faza cijeljenja kostiju (Slika
34.). Osnovni materijal koji ini kalus je meki i slabiji od osnovnog kotanog materijala, te
svoju stabilnost temelji na koliini, tj. nakupini materijala po cijelom presjeku kosti to je
vidljivo iz gornje slike. U fazi re-modeliranja kosti upravo se smanjuje ova koliinu kalusne
mase, a pritom se odrava mehanika stabilnost cijelog podruja. Konani cilj ove faze je
asimilacija kalusa u osnovni materijal kosti (oblikom i funkcijom), a moe potrajati mjesec
dana do godine dana kod starijih osoba, te pri teim prijelomima.

Slika 34. Trea faza sanacije prijeloma [6]

36
 BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU

5.2 Mehanika pozadina cijeljenja kostiju

Pretpostavka da mehaniko optereenje i pomak kotanih ulomaka utjeu na tijek i kvalitetu

oporavka prijeloma, uvrijeena je odavno. Unato tome, tek je 1979. Perren uveo pojam
interfragmentalne kompresije [4]. Ova teorija dala je mehaniko objanjenje potrebe za
fiksacijom kotanih ulomaka, te postizanjem dovoljnog pritiska meu ulomcima, to je on
doveo u vezu s razmakom dijelova kostiju odvojenih pukotinom. Naime, Perren je utvrdio
kako je udaljenost meu kotanim ulomcima direktno povezana sa strukturom kosti koja
nastaje na mjestu puknua, kao i s vremenom cijeljenja. Konkretno, teorija interfragmentarne
kompresije govori kako omjer relativne udaljenosti kotanih ulomaka te poetnog razmaka
meu njima (irina inicijalne pukotine) izravno utjeu na tip kotanog tkiva koje nastaje na
mjestu loma. Matematiki, interfargmentalna kompresija moe se formulirati preko
koeficijenta (Slika 35.) koji predstavlja omjer udaljenosti izmeu ulomaka nakon pritezanja
i irine inicijale pukotine, tj.:

(1)

Slika 35. Ovisnost cijeljenja prijeloma o koeficijentu [4]

37
 BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU

Slika na prethodnoj strani nam pokazuje kako, zavisno o koeficijentu , kalusno tkivo
diferencira u:

Granulacijsko tkivo (eng. granulation tissue) koje je zasluno za saniranje rane i

nastaje u drugoj fazi cijeljenja (poglavlje 5.1), a stvara se ako je 100%, tj. ovako
tkivo nastaje ako kotane ulomke ne primaknemo jedan drugome, a ono naravno nije
dostatno za potpuni oporavak i povrat funkcije kosti
Hrskavino tkivo (eng. fibro cartilage) koje takoer svojstvima ne moe adekvatno
zamijeniti kotano tkivo, a nastaje ako imamo 2% 10%
Kotano tkivo (eng. bone tissue) nastaje pri dovoljnom interfagmentalnom pritisku
apliciranom putem priteznika i ploica za osteosintezu, tj. kada je 2

Perren je temeljio svoju teoriju na injenici da tkivo rastegnuto iznad svojih granica ne moe
''premostiti'' pukotinu, isto tako, nakon to je tkivo poelo s pregradnjom pukotine, procesom
okotavanja ukruuje se prostor meu kotanim ulomcima ime se smanjuje naprezanje koje
doputa okotavanje iduih vlakana kotanog tkiva te se ciklus nastavlja sve dok i zadnje
vlakno ne povee dva ulomka ime se stvara ''nova'' kost svojstava jednakih ''originalnoj''
kosti.

Naravno, kompresija koja se postie na kotanim ulomcima nije neograniena, naime, pri
aksijalnoj kompresiji u kojoj tlak prelazi granicu od 30 MPa [1] po presjeku kotanih ulomaka
dolazi do nekroze, tj. odumiranja tkiva, te je nuno paziti da se pritezanje odvija u
dozvoljenim granicama, dakle; pri dovoljno velikom tlaku da se omogui spajanje ulomaka
okotavanjem, ali pri tlaku manjem od kritinog, iznad kojeg dolazi do odumiranja tkiva.

Ova ogranienja temeljna su smjernica prilikom konstrukcije i uporabe priteznika, kao i

ostalog instumentarija poput kortikalnih vijaka i ploica za osteosintezu.

38
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

6. Proraun naprezanja u procesu osteosinteze

Cilj provedbe prorauna naprezanja u procesu osteosinteze jest badarenje ureaja kako bi
osoba (kirurg) koja taj postupak izvrava, u svakom trenutku imala uvid u naprezanja koja se
postiu na kotanim ulomcima.

Ovo je potrebno iz razloga navedenih u prethodnom poglavlju. Ukratko, ono to elimo

izbjei je stvaranje nekrotinog (mrtvog) tkiva koje nastaje pri naprezanjima na kotanim
ulomcima veim od 30 MPa.

Kvalitetnim i tonim badarenjem umanjujemo ljudski faktor prisutan kod trenutno dostupnih
priteznika, budui da njihove izvedbe ne ukljuuju nikakvo praenje naprezanja ni
deformacija.

Ograniavajui faktor prilikom pritezanja kotanih ulomaka je tlak iznad kojeg dolazi do
nekroze tkiva. Neka je taj tlak , a iznosi 30 MPa [1].

Kako je vlana sila u ploici jednaka tlanoj sili meu ulomcima, naprezanje
umanjeno za faktor sigurnosti = 1,1 moramo pomnoiti s povrinom kosti na koju ta sila
djeluje.

Uzet emo u obzir najgori sluaj, a to znai najveu povrinu kosti, faktor sigurnosti e nam
osigurati da dobivena sila ne prouzroi naprezanje vee od i u tanjim kostima. Dakle,
proraunati emo naprezanje na bedrenoj kosti (lat. femur), promjera = 23,4 mm [5],
budui da naprezanje prenosi 1/8 povrine poprenog presjeka kosti, oznaene kao , to
proizlazi iz koliine kortikalne kosti koja je nosivi dio kostura. Time je sila u kotanim
ulomcima dana izrazom

= (6.1)

pri emu je

2
1
= (6.2)
8 4

Uvrtavanjem izraza (6.2) u (6.1) dobivamo iznos sile u kosti = 1466,1 N, koja iznosom
odgovara sili koja se stvara u ploici.

39
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Odaberimo sada priteznik koji emo koristiti u daljnjem proraunu. Neka je to trea varijanta
priteznika (Slika 36.), opisana u poglavlju 4.3.

Dva su razloga odabiranja ovog tipa:

prvi razlog je taj to je ovakva izvedba priteznika jedna od najuestalijih u

medicinskoj praksi
drugi razlog je jednostavnost izvedbe, to omoguava najlake povezivanje sile u
pritezniku sa silom koja se stvara na ploici.

Slika 36. Priteznik za proraun naprezanja [6]

Sila se na pritezniku stvara okretanjem vijka, a sili u vijku iznosom je jednaka, a smjerom
obrnuta, sila kojom se ploica odupire prenaprezanju, dakle

= (6.3)

Budui da otprije znamo kako je sila u ploici iznosom jednaka sili koja se stvara na kotanim
ulomcima slijedi da je

= = = (6.4)

Ploice za osteosintezu opisane su ISO standardom 5836, a nainjene su najee od

nehrajueg elika, obino od elika HRN .4570, modula elastinosti = 210 GPa [6].

40
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Prema ovom standardu nisu propisane duljine ploica, kao ni razmaci izmeu njihovih
provrta, ali propisane su dimenzije poprenog presjeka, a one iznose, za dvije najuestalije
ravne ploe [1], za veu ploicu 16x4,8, te 12x3,8 za manju ploicu (Slika 37.)

Slika 37. Ravne ploice za osteosintezu optereene silom prenaprezanja [1]

Kako su provrti standardizirani, te iznose 5,5 mm [1], povrina poprenog presjeka na koju
djeluje sila (zacrnjena na slici gore desno) iznosit e:

za prvu ploicu 1 = 16 4,8 5,5 4,8 = 50,4 mm2

za drugu ploicu 2 = 12 3,8 5,5 3,8 = 24,7 mm2.

Sila ini naprezanje u tim ploicama prema izrazu:

= , = 1,2 (6.5)

Prema gornjem izrazu slijedi da su naprezanja u ploicama: 1 = 29,09 N/mm2, te

2 = 59,36 N/mm2.

Kako nam je poznat modul elastinosti ploica , kao i modul elastinosti kosti koji iznosi
17 GPa [4], moemo prema izrazu

= (6.6)

izraunati deformacije, odnosno pomake ploice i kosti.

Kako je modul elastinosti ploice = 210 GPa, moemo iz gornjeg izraza izraunati
deformacije u ploicama, te je: 1 = 1,39 104 i 2 = 2,83 104 .

41
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

to je na duljini od 100 mm koliko su u prosjeku duge ploice za osteosintezu, produljenja

reda veliine 1/100 mm. Ovakva produljenja je nemogue pratiti na dostupnim priteznicima.
Dva su mogua rijeenja ovog problema: upotreba momentnog kljua, te upotreba tenzometra.
Oba rjeenja razmatrat emo na gore navedenoj konstrukcijskoj izvedbi priteznika, dakle s
vijkom koji proizvodi silu prezatezanja ploice.

6.1 Praenje naprezanja upotrebom momentnog kljua

Praenje graninog naprezanja koje nastaje na kostima moemo pratiti preko momenta kojim
zateemo vijak i time stvaramo silu koja se prenosi na ploicu i kost. Kako nam je poznat
iznos ove sile koji na kosti stvara granino naprezanje u kosti umanjeno za faktor
sigurnosti , moment potreban da se ta sila ostvari biti e ujedno i granini moment
koji smijemo prenijeti na vijak bez da u kosti doe do nekroze. Ovaj moment raunamo
prema poznatom izrazu [7] za moment pritezanja:

= tan( + ) 2 + (6.7)

gdje su i geometrijski odnosi znaajki vijka, a raunaju se prema slijedeim izrazima:

tan = (6.8)
2

te

tan = (6.9)
cos

gdje je:

(mm) uspon vijka

2 (mm) srednji promjer vijka
() kut profila; 30 za metrijske vijke
i faktor trenja vijka odnosno podloge
(mm) srednji radijus dodira dna vijka s podlogom

42
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Kako silu znamo preko graninog naprezanja u kosti opisanog u ovom poglavlju,
lako moemo odrediti moment potreban za proizvodnju ove sile, budui da su nam
geometrijske znaajke vijka propisane standardom.

Uzmimo da je vijak u pritezniku veliine M10 [8], sa geometrijskim znaajkama veliine:

1,5 mm
2 9,026 mm
30
0,12

te su prema tome tan = 0,053 i tan = 0,139 , iz ega slijedi da je = 3,03 i

= 7,91.

Kako je > zakljuujemo kako je vijak samokoan, tj. nee se vraati u poetni poloaj
nakon to postignemo odreeni pomak. U jednadbi 6.7 moemo zanemariti zadnji dio izraza,
a koji se odnosi na silu nastalu uslijed trenja vijka o podlogu, budui da nam je ovdje kraj
vijka slobodan.

Time dobivamo izraz za maksimalni moment na vijku:

= tan( + ) 2 (6.9)

Uvrtavanjem svih varijabli, dobivamo kako je najvei moment koji moemo postii na vijku
prije pojave nekroze = 2557,86 Nmm.

Taj moment zatim pratimo na momentnom kljuu, naravno uz preciznost koju taj klju
doputa i time znatno umanjujemo mogunost ljudske pogreke prilikom zatezanja ploice
uporabom priteznika.

Ovakvo rjeenje praenja pritezanja podrazumijeva opremanje kirurkog instrumentarija sa

momentnim kljuem. Budui da oni trenutno nisu dio standardne opreme, ovo predstavlja i
jedinu manu ovakvog rjeenja.

43
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

6.2 Praenje naprezanja upotrebom tenzometra

Tenzometrom (Slika 38.) smatramo ureaj za mjerenje deformacija. Osnovni principi

mjerenja mogu biti:

mehaniki
optiki
elektriki

Danas je najee u uporabi tenzometar s mjernom reetkom koja je izraena iz tanke folije
(debljine 3-5 m) fotokemijskim postupkom slinim postupku izrade tiskanih veza. Folija se
postavlja na podlogu iz polimernih materijala (npr. poliamida debljine do 25 m), a s gornje
strane reetka je zatiena polimernom folijom (npr. poliamid debljine 12 m). Otpori
tenzometara su standardizirani, a mjerne duljine tenzometara kreu se izmeu 0.3 mm do 150
mm, dok geometrija folijskih tenzometara, zbog same tehnologije izrade, moe biti po volji
odabrana i tako prilagoena posebnim zahtjevima mjerenja.

Slika 38. Tenzometar sa ianom reetkom [9]

44
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Kako su danas u uporabi najraireniji elektrini, i to elektrootporniki tenzometri, uzeti emo

da je takav i tenzometar kojim emo pratiti naprezanje, odnosno deformaciju u pritezniku.
Prednost ovih ureaja je veoma velika preciznost i mogunost mjerenja veoma malenih
deformacija, poput onih koje se javljaju u sluaju prednaprezanja ploice za osteosintezu.
Princip rada elektrootpornikih tenzometara prvi je opisao Lord Kelvin jo 1956., a dokazao
je slijedee:

1. otpor vodia mijenja se u ovisnosti o deformaciji

2. vodii napravljeni iz razliitih materijala pokazuju razliite odnose izmeu
deformacije i promjene otpora
3. promjene otpora vodia koje nastaju zbog deformacije su male, ali se mogu tono
izmjeriti pomou Wheatstoneova mosta.

Slika 39. Deformacija ravnog vodia pod djelovanjem optereenja [9]

Ako vodi prisno privrstimo na element konstrukcije koji se deformira pod djelovanjem
optereenja, i to na nain da se jednako deformiraju konstrukcija i vodi, tada e promjena
otpora vodia odgovarati deformaciji konstrukcije.

Budui da je problem tenzometrije veoma opirno podruje eksperimentalne mehanike, ovdje

e samo ukratko biti opisana veza izmeu deformacije i promjene otpora vodia, a ona se
odreuje na sljedei nain.

45
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Pretpostavimo da vodi ima duljinu i povrinu poprenog presjeka A, te da je napravljen iz

materijala sa specifinim otporom . Otpor ovakvog vodia je:

= (6.10)

Ako icu produljimo za iznos , istovremeno e se popreni presjek smanjiti za iznos , te

e se elektrini otpor promijeniti za iznos . Ako otpor R shvatimo kao funkciju triju
veliina: , A i L, totalni diferencijal dR biti e:

d = d + dL + d (6.11)

Sreivanjem gornjeg izraza, moe se pokazati da je deformacija :

1
= (6.12)

Gdje je k faktor tenzometra koji se odreuje ispitivanjem. Iz izraza 6.12 vidimo da je

deformacija ice izravno povezana s promjenom otpora u vodiu tenzometra. Mjerei
deformaciju ice mjerimo zapravo deformaciju na povrini konstrukcije. U toku mijerenja
kroz icu prolazi elektrina struja, a otpor ice je najee = 120 zbog ega ica treba
imati veoma veliku duljinu to se rjeava namotavanjem u obliku mreice (Slika *.).

Kod jednoosnog naprezanja kakvog imamo u sluaju pritezanja ploice za osteosintezu,

naprezanje lako poveemo sa deformacijom preko Hookeova zakona:

= (6.13)

Time smo dobili naprezanje koje pratimo na tenzometru i tako u potpunosti dobili nadzor nad
naprezanjem koje se stvara prilikom pritezanja te smo smanjili mogunost ljudske pogreke
na najmanju moguu razinu.

Tenzometar moemo postaviti na ploicu, ili na priteznik, no budui da ploica ostaje u tijelu
pacijenta sve do oporavka, tenzometar bi morali uklanjati prije zatvaranja reza, a to je
nepraktino i dugotrajno budui da se prije lijepljenja tenzometra povrina na koju se stavlja
mora polirati kako bi to bolje prionuo na povrinu i time preciznije mjerio deformacije
elementa na koji se aplicira.

46
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Zakljuak je dakle da je jedini nain da se tenzometar aplicira na priteznik, a kako je sila koja
se stvara na pritezniku jednaka onoj na kostima i ploici, lagano je povezati naprezanja u
pritezniku s naprezanjem u kostima odnosno ploici ovisno o njihovim poprenim presjecima.

Kako je popreni presjek priteznika na kojeg smo raunali optereenje, standardiziran i iznosi
10x5 [1], lako je onda, preko sile izraunate u poglavlju 6, nai naprezanje u pritezniku.
Kako je modul elastinosti nehrajueg elika od kojeg je izraen priteznik 210 Gpa, prema
formuli 6.13 nalazimo deformaciju koju pratimo na tenzometru, a ona iznosi 1,4 104
duljine priteznika na kojem je tenzometar apliciran, odnosno 1,4 104 duljine ice
tenzometra, to pratimo na mjernom ureaju na koji je tenzometar spojen.

Budui da je najei otpor na mjernom ureaju tenzometra = 120 [9] , lako se pomou
jednadbe 6.12 nae promjena otpora koju biljei mjerni ureaj, a koja odgovara
graninoj deformaciji koju smijemo postii. Faktor tenzometra ovisi o materijalu iz kojeg
je izraena ica tenzometra, a dan je slijedeoj tablici:

Tablica 1. Karakteristike materijala tenzometra [9]

47
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Ako uzmemo da je materijal od kojeg je na tenzometar napravljen, platina, koja je bioinertna,

te time pogodna za aplikaciju unutar otvorene rane, nalazimo da je promjena otpora jednaka:

= = 1,4 104 5,1 120 = 0,086

Naravno, tenzometar ne moemo postaviti bilo gdje na priteznik, on mora biti postavljen na
mjestu na kojem e moi vjerodostojno pratiti naprezanja odnosno deformacije.

Na slijedeoj slici dan je prikaz mjesta na koje se tenzometar privruje, kao i tlocrt detalja
na kojem treba biti smjeten.

Slika 40. Smjetaj tenzometra na priteznik [1]

Pravilna raspodjela naprezanja nam je glavni preduvjet kako bi neko mjesto smatrali
pogodnim za smjetaj tenzometra, te prema tome ne ovisi o izvedbi priteznika ve iskljuivo o
njegovom smjetaju u podruje u kojem su naprezanja rasporeena jednolino, a to je dakle,
dovoljno daleko od provrta (barem za jednu duljinu provrta ili rupe), te otrih prijelaza na
profilu priteznika.

Kao to je vidljivo, iz gore navedenih razloga, dio priteznika na koji privrujemo

tenzometar moramo produljiti na duljinu kako bi tenzometar T bio na dovoljnoj udaljenosti
od provrta, na kojoj je raspodjela naprezanja jednolina, ili barem priblino takva.

48
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

Ovakvo produljenje dijela priteznika je nepoeljno jer e se morati raditi vei rez kako bi se
priteznik smjestio na kost, to nije poeljno, ali to produljenje iznosi svega par milimetara, te
je neizbjeno ukoliko elimo pravilno iskoristiti tenzometar.

Prednost ovakvog naina praenja naprezanja tj. deformacije je u velikoj preciznosti koju
tenzometar moe postii, a o kojoj nas obavjetava u svakom trenutku.

Mana primjene tenzometra je dodatna povrinska obrada dijela priteznika na koji se

tenzometar naljepljuje, to ukljuuje poliranje, a u iznimnim sluajevima i superfini, te
svakako ini ovo rjeenje skupljim, no jednom kada se tenzometar nalijepi na priteznik, nije
ga potrebno uklanjati te se moe koristiti u gotovo neogranienom broju situacija, budui da
se sam tenzometar ne sastoji od dijelova koji se mogu pokvariti.

49
 PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE

6.3 Eksperimentalne metode mjerenja naprezanja

Metode praenja naprezanja odnosno deformacije prikazane u ovom poglavlju proraunate su

s obzirom na jedno konstrukcijsko rjeenje priteznika, i to ono na kojem nam je najlake
pratiti ostvarenu silu u pritezniku odnosno ploici.

No, to ako upotrebljavamo priteznik na kojem nam nije mogue imati neposredan uvid u silu
koju stvaramo na ploici?

U takvom sluaju moramo se posluiti eksperimentalnim metodama kojima emo, uz pomo

tenzometra, dobiti odnos naprezanja u ploici te pomaka kukice priteznika, bilo da se radi o
istoj translaciji, kao to je to kod primjera 1, 3 i 5, priteznika obraenih u 4. poglavlju, ili pak
o rotaciji, kao kod druge i etvrte izvedbe priteznika.

Postupak badarenja priteznika je slijedei:

na priteznik i ploicu postavljamo tenzometre koji e nam mjeriti deformaciju, a preko

nje moemo lako doi do naprezanja
kada nam naprezanje u ploici dostigne granino naprezanje (poglavlje 6) zabiljeimo
taj poloaj kukice kao konaan poloaj do kojeg smijemo pritezati ploicu, a da u kosti
jo ne doe do nekroze

Cilj ovog postupka je uklanjanje nedostataka uporabe momentnog kljua i tenzometra koji
nastaju zbog linearizacije problema kako bi se on mogao rjeiti standardnim metodama Nauke
o vrstoi. Uporabu momentnog kljua i tenzometra mogli bi poboljati kada bi ovaj problem
obradili Metodom konanih elemenata, te dobivene rezultate (granina naprezanja i momente)
koristili u eksploatacijskim uvjetima.

Eksperimentalnim utvivanjem naprezanja u ploici, te badarenjem priteznika s obzirom na

granina naprezanja, a imajui u vidu rezliite poprene presjeke ploica dobili bi kompletan
uvid u naprezanja koja stvaramo prilikom postupka osteosinteze i time minimalizirali ljudski
faktor, tj. pritezanje temeljeno na ''osjeaju'' odnosno iskustvu bi u cijelosti uklonili iz
medicinske prakse.

50
 ZAKLJUAK

7. Zakljuak

Cilj analize naprezanja prilikom postupka osteosinteze jest pravilno badarenje priteznika
kojim se postie pritisak na kotanim ulomcima potreban da se cijeljnje prijeloma provede u
to kraem roku, te to kvalitetnije.

U dananjoj medicinskoj praksi, pritezanje se odvija na temelju iskustva, ili ''prema osjeaju''
medicinskog osoblja koje taj postupak provodi, a to dovodi do ljudskih pogreaka koje mogu
imati znaajne posljedice poput daljnjeg loma kosti uslijed prevelikog pritiska pritezanja.

Sve ovo se moe minimalizirati, ili ak u potpunosti izbjei pravilnim badarenjem priteznika
s obzirom na veliinu (popreni presjek) ploice kako je opisano u poglavlju 6.

Primjenom momentnog kljua moemo na prikladnim izvedbama priteznika pratiti stanje

prenaprezanja ploice, to dovodimo u vezu sa krajnjim naprezanjem kojeg moemo postii
na kotanim ulomcima, a da jo ne doe do nekroze tkiva. Prednost ovakvog rjeenja lei u
jednostavnosti primjene, te lakom i preciznom doziranju pritezanja, dok je mana to to se ne
moe primjeniti na sve izvedbe priteznika, budui da ne moemo doi do jednostavne veze
izmeu momenta i naprezanja u kosti.

Primjenom tenzometra moemo izravno pratiti deformaciju koja se javlja u pritezniku i

ploici (poglavlje 6.) ime imamo iznimno precizno doziranje pritezanja, ali ovakvo rjeenje
nam poskupljuje priteznik, budui da ga moramo finije povrinski obraditi kako bi mogli
pravilno aplicirati tenzometar, no kako se radi o masovnoj primjeni ovakvog ureaja,
ekonomski faktor je zanemariv.

Eksperimentalnim metodama opisanim u prolom poglavlju moemo badariti priteznik na

granino naprezanje, te se osigurati od mogueg oteenja tkiva usljed preoptereenja
kotanih ulomaka. Ovakvo rjeenje i aplikacija na ureaje za osteosintezu (priteznik i ploice)
podiglo bi kvalitetu postupka osteosinteze na viu, sigurniju razinu.

Pravilnim badarenjem priteznika u svakom trenutku postupka imamo uvid u naprezanja ili
deformacije koje postiemo, to svakako predstavlja smjer u kojem bi se ova tehnika trebala
dalje razvijati. Na taj nain izbjegavamo mogunost ljudske pogreke, poput prejakog ili
preslabog pritezanja, a koja u konanici dovode do oteanog oporavka pacijenta.

51
 LITERATURA

8. Literatura

[1] Mller, M. E., Allgwer, M., Schneider, R., Willenegger, H., Udbenik osteosinteze,
Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb, 1981.

[2] Ratner, B. D., Hoffman, A. S., Schoen, F. J., Lemons, J. E., Biomaterials science,
Academic Press, San Diego, 1996.

[3] http://www.engin.umich.edu/class/bme456/bonefracture/bonefracture.htm, Sijeanj 2010.

[4] Y.S. Chao, E., Inoue, N., Biophysical Stimulation of Bone Fracture Repair, Regeneration
and Remodeling, Johns Hopkins University, Baltimore, Maryland, 2003.

[5] Krmpoti-Nemani, J., Marui, A., Anatomija ovijeka, Medicinska naklada, Zagreb,
2004.

[6] Glogovi, T., Analiza konstrukcija priteznika za osteosintezu, Zavrni rad, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2009.

[7] Decker, K. H., Elementi strojeva, Tehnika knjiga, Zagreb, 2006.

[8] Kraut, B., Strojarski prirunik, Tehnika knjiga, Zagreb, 1987.

[9] Husnjak, M., Tenzometrija biljeke s predavanja, Fakultet strojarstva i brodogradnje,

Zagreb, 2009.

52