Professional Documents
Culture Documents
05 02 2010 Zavrsni Rad - Frane Pamukovic (2010) PDF
05 02 2010 Zavrsni Rad - Frane Pamukovic (2010) PDF
ZAVRNI RAD
Frane Pamukovi
Zagreb, 2010.
SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
ZAVRNI RAD
Mentor:
Frane Pamukovi
Zagreb, 2010.
SAETAK RADA
Temelj ovog rada sastoji se u analizi naprezanja koja se javljaju u postupku osteosinteze, a cilj
je umanjiti ljudski faktor prilikom pritezanja kako bi se izbjegle neeljene situacije poput
daljnjeg loma kostiju ili nekroze tkiva tijekom samog postupka.
Kao mogua rjeenja dana je upotreba momentnog kljua ili tenzometra apliciranog na
priteznik, te je dan i kratak osvrt na eksperimentalnu analizu problema kao optimalno rjeenje
nakon kojeg se priteznik moe kvalitetno badariti i time minimalizirati zatezanje ploice ''po
osjeaju'' kako je to danas u praksi ustaljeno.
IZJAVA O SAMOSTALNOSTI U IZRADI ZAVRNOG RADA
Izjavljujem da sam ovaj rad obavio samostalno sluei se steenim znanjem, te literaturom
navedenom na kraju ovog rada.
Zahvale:
Posebne zahvale dugujem svom mentoru Dr. sc. Aleksandru Suiu na pomoi danoj pri
odabiru teme, kao i na svim komentarima koji su bili od neprocijenjive vanosti tijekom
pisanja ovog rada.
Takoer elim zahvaliti i svima ostalima koji su mi, svojim uputama i savjetima, pomagali
prilikom rada, te svojoj obitelji na podrci tijekom dosadanjeg kolovanja.
SADRAJ
1. Uvod................................................................................................................................1
2. Osteosinteza prijeloma i fraktura....................................................................................2
2.1 Temeljni principi procesa osteosinteze.....................................................................2
2.2 Interfagmentarna kompresija....................................................................................3
2.3 Princip navoenja.....................................................................................................4
3. Ureaji za fiksaciju prijeloma i fraktura.........................................................................5
3.1 Pritezni vijak.............................................................................................................5
3.1.1 Spongiozni vijak.....................................................................................6
3.1.2 Kortikalni vijak.......................................................................................7
3.2 Standardne ploice za osteosintezu..........................................................................9
3.2.1 Ravne ploe...........................................................................................11
3.2.1.1 Ravne ploe s okruglim otvorom........................................11
3.2.1.2 ljebaste ploe....................................................................13
3.2.1.3 Dinamiko kompresivna ploa (DCP)................................13
3.2.2 Specijalne ploe...................................................................................13
3.2.3 Kutne ploe..........................................................................................14
3.3 Priteznici............................................................................................................16
3.4 Interakcija kosti i implantata..............................................................................17
4. Priteznici za unutarnju fiksaciju....................................................................................21
4.1 Primjena priteznika............................................................................................21
4.2 Temeljne pretpostavke kod dimenzioniranja priteznika....................................24
4.3 Postojee varijante priteznika............................................................................25
4.3.1 Prva varijanta priteznika.......................................................................25
4.3.2 Druga varijanta priteznika....................................................................27
4.3.3 Trea varijanta priteznika.....................................................................29
4.3.4 etvrta varijanta priteznika..................................................................31
4.3.5 Peta varijanta priteznika.......................................................................33
5. Biomehanika pozadina cijeljenja kostiju.....................................................................34
5.1 Bioloka pozadina cijeljenja kostiju..................................................................34
5.2 Mehanika pozadina cijeljenja kostiju...............................................................37
6. Proraun naprezanja u procesu osteosinteze.................................................................39
SADRAJ
Slika 14. Primjer kutne ploe za fiksaciju loma zgloba bedrene kosti.....................................15
I
POPIS SLIKA I TABLICA
II
POPIS OZNAKA I MJERNIH JEDINICA FIZIKALNIH VELIINA
III
UVOD
1. Uvod
Prijelom ili fraktura jest ozljeda koja prekida tijek kosti, a koja najee nastaje uslijed
kratkotrajnog i intenzivnog vanjskog optereenja. Ovakvi sluajevi veoma su uestali u
svakodnevnoj medicinskoj praksi, te ine zanimljivo trite i za potencijalna inenjerska
rjeenja u vidu raznih pomagala pri lijeenju lomova i/ili fraktura.
Lijeenje napuklih ili slomljenih kostiju zahtijeva fiksaciju koja e omoguiti to bri i
kvalitetniji oporavak kostiju, pripadajueg miinog tkiva i ligamenata, te nakon kojeg e
kosti biti vraena poetna funkcija i pokretljivost.
U ovom radu naglasak je stavljen na unutarnju fiksaciju kostiju, tonije na optereenja koja
djeluju na kost prilikom fiksacije kako ne bi dolo do komplikacija prilikom provoenja ovog
postupka, poput nekroze.
U sluaju preoptereenja takoer moe doi i do daljnjeg pucanja kosti, ali i do oteenja
vijaka to moe imati za posljedicu da dijelovi vijaka ostanu unutar kosti prolongirajui tako
oporavak, a u teim sluajevima moe doi do gubitka prvobitnih svojstava, te funkcije kosti i
pripadajueg tkiva.
Sve ovo nas navodi na zakljuak kako je proraun optereenja kosti, ploice za osteosintezu,
te pripadajueg fiksacijskog ureaja i njegovo badarenje, prijeko potrebno kako bi se
izbjegle neeljene komplikacije prilikom oporavka, te umanjio ljudski faktor prilikom
pritezanja.
1
OSTEOSINTEZA PRIJELOMA I FRAKTURA
U sluaju prijeloma ili frakture kosti, dolazi do prekida tijeka kosti, te joj se svojstva
pokretljivosti ograniavaju, a u teim sluajevima moe doi do potpunog gubitka funkcije
kosti. Proces osteosinteze obuhvaa saniranje samog prijeloma/frakture, imobilizaciju
ozlijeenog dijela kosti, te njenu fiksaciju raznim osteosintetskim ploicama nainjenim
najee od nekih vrsta metala.
Nakon to je mjesto prekida toka kosti imobilizirano, te fiksirano na pravilan nain, daljni
proces srastanja kosti odvija se procesom unutarmembranske osifikacije, tj. dolazi do
biolokog ''popravka'' kosti na molekularnoj razini putem prirodnog procesa okotavanja.
Kako bi moglo doi do povratka funkcije ozlijeene kosti, valja ispuniti etiri zahtjeva pri
provoenju osteosintetskog zahvata, a to su:
2
OSTEOSINTEZA PRIJELOMA I FRAKTURA
3
OSTEOSINTEZA PRIJELOMA I FRAKTURA
U nekim sluajevima potrebno je koristiti kombinaciju ova dva postupka, na primjer pritezni
vijci se kod prijeloma u podruju dijafize kombiniraju s tzv. neutralizacijskom ploicom, a
prijelomi u blizini zglobova s potpornom ploicom. Kirscnerove ice koriste se kako bi se
osiguralo od naprezanja uslijed smika i torzije.
4
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Prilikom fiksacije prijeloma i fraktura osim potrebnih vjetina i znanja anatomije, neophodno
je imati i prikladnu opremu u vidu ureaja za fiksaciju. Neki od osnovnih zahtjeva na ove
ureaje (poglavlje 3.4) jesu otpornost na koroziju (tokastu, galvansku i koroziju habanjem),
te uvjet biokompatibilnosti materijala ureaja i kosti s okolnim tkivom. Osim standardnih i
specijaliziranih ploica, vijaka, te vanjskih fiksatora, neophodni dio instrumentarija za
osteosintezu ine i pree za savijanje ploica, klijeta i savijai (Slika 2.), budui da se veina
ploica treba saviti, a neke je potrebno i torkvirati.
5
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Da bi se dva epifizna ili metafizna kotana fragmenta mogla fiksirati pod pritiskom (Slika 3.),
nuno je da se itav navoj spongioznog vijka nalazi s druge strane prijelomne pukotine.
Najee se, nakon buenja otvora, nareznikom uree navoj do dubine od oko 1cm. Zatim
slijedi spongiozni vijak. vrsti oslonac se stvara tako to spongiozni vijak prolazei kroz
spongiozu komprimira kotane gredice, to daje bolje rezultate nego pri urezivanju navoja
nareznikom.
Slika 3. Spongiozni vijak kod fiksacije epifiznog prijeloma tibije (goljenine kosti) [1]
Kod prijeloma zglobova (maleolarnih prijeloma), koriste se maleolarni vijci (Slika 4.),
specijalni spongiozni vijci koji sami sebi urezuju navoje, te se mogu koristiti bez upotrebe
stvrdla za buenje navoja.
Slika 4. Upotreba maleolarnog vijka kod maleolarnog prijeloma humerusa (nadlaktice) [1]
6
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Ako bi spongiozni vijak upotrebljavali u kortikalnom dijelu kosti, tada bi se u vanjskom dijelu
kosti oko vijka stvorila vrsta kost, a pri pokuavanju vaenja takvog vijka po zavretku
osteosintetskog procesa moe doi do prijeloma vijka.
Kortikalni vijci narezani su itavom svojom duinom. Oni djeluju kao pritezni vijci tek ako je
otvor u prvom kortikalisu najmanje jednak kao vanjski promjer vijka, tako da je omogueno
klizanje vijka a time i njegov pritezni efekt. Narezi vijaka prijanjaju samo u nareze suprotnog
kortikalisa (Slika 5.a). Tek kad se glava vijka priljubi uz kortikalis, nastaje interfragmentarni
pritisak. Ako su narezi u oba kortikalisa (Slika 5.b) tada se ulomci ne mogu komprimirati, te
e doi do pucanja ili kosti ili vijka.
Kortikalni vijci slue i za fiksiranje ploice. Svi vijci koji uvruju ploicu, a prolaze kroz
prijelomnu pukotinu trebaju biti implementirani kao pritezni vijci. Ostali vijci zahvaaju oba
kortikalisa. Narezi uinjeni nareznikom za kortikalni vijak relativno su duboki i iroki (Slika
6.) ime se stvaraju velike kontaktne plohe preko kojih se prenosi pritisak. Za razliku od
7
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
kortikalnih vijaka, obini kotani vijci sami sebi urezuju navoje uz uvjet da je otvor u kosti
neto manji od vanjskog promjera vijka.
Slika 6. Primjer nareza kortikalnog vijka (1.), te obinog kotanog vijka (2.) [1]
Iz gornje slike vidljivo je da je promjer nareznika kod kortikalnog vijka jednak od vrha do
glave, to osigurava zadovoljavajui oslonac u svim navojima. Profil nareza je zubast i
zaobljen, a kontaktne plohe su okomite. Budui da je vrh vijka okrugao, bez urezanog lijeba,
nuno je da narez u kortikalnoj kosti bude uinjen pomou posebno tvrdog nareznika. Otvor
(a) je za samo 1/5 mm vei od jezgre vijka, a dijelii kosti od narezivnja ostaju u ljebovima
nareznika to dodatno osigurava vijak od izvlaenja, te ga sprijeava od pomicanja unutar
provrta. Kod ostalih kotanih vijaka (Slika 6. 2.) koji sami sebi narezuju navoje, ispunjuju se
narezi kotanim materijalom i to bre to je otvor ui. Zbog toga, otvor vijka mora biti
relativno irok, tako da samo vrhovi nareza vijaka nalaze uporite u kosti.
8
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Ploice za osteosintezu standardizirane su, a dijele se prema obliku na ravne, specijalne ploe
(tu se ubrajaju i ploice za zglobove) te kutne ploe. Gotovo sve ravne ploe predviene su za
dijafize kostiju, specijalne ploice koriste se u blizini zglobova, u podruju epifiza i metafiza.
Kutne ploe predviene su za upotrebu u proksimalnom i distalnom dijelu femura (bedrene
kosti).
Ovisno o vrsti osteosinteze, postoje etiri funkcije od kojih svaka ploica moe ispunjavati
jednu ili sve, a to su: statika kompresija, dinamika kompresija, neutralizacija, te potporna
funkcija (Slika 7. a, b, c, d).
9
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
10
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Ploe s okruglim otvorom (Slika 8.), zajedno s vijcima i ureajem za pritezanje vie od dva
desetljea inili su temeljne ureaje za osteosintezu. Uvoenjem sferine glave vijka te
dinamiko-kompresivnih ploica (o kojima e vie rijei biti u narednom poglavlju) ove
ploice su doivjele izvjestan redizajn, omoguujui sada vijcima da budu implementirani pod
odreenim kutem (Slika 9.) ovisno o trenutnoj potrebi.
Slika 9. Implementacija vijka pod kutom kroz ravnu ploicu s okruglim otvorom [1]
11
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
ljebaste ploe (Slika 10.) bile su prvotno konstruirane za vanjski dio goljenine kosti, a
najvea im je prednost to oblikom odgovaraju kosti tako da im se rubovi ''ukopaju'' u kosti
sprjeavajui tako rotaciju. Samokomprimirajue su, debele su svega 1mm i nemaju veliku
krutost, zbog ega se implementiraju tamo gdje e biti optereene iskljuivo vlano. Mana
ovih ploa je u tome to vrat vijka prodire duboko u kortikalis (zbog male debljine ploe), te
moe doi do rascjepa u kostima na mjestu implementiranja vijka.
ljebaste ploe se razlikuju s obzirom na popreni presjek koji moe biti polukruni, 1/3
kruga, te 1/4 kruga, a implementacija istih (Slika 11.) zavisi o tome koju kost tretiramo.
Polukruna ljebasta plia se koristi kod prijeloma goljenine kosti (tibije), kosti podlaktice
(ulne i olikranona), treinska ploa primjenjuje se kod prijeloma lisne kosti, kostiju pete i
ake, dok se etvrtinska ploa primjenjuje kod nekih prijeloma kostiju ake.
12
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Dinamiko kompresivna ploa (Slika 12.) (eng. DCP dinamic compressive plate)
predstavlja daljni korak u razvoju ravnih ploa koji se nastavlja na ploe s okruglim otvorom,
a koja je oblikovana prema glavama vijka koji e preko nje biti implementirani u kosti.
Dopustivi aplikciju vijaka u svim kosim smjerovima, ove su ploe omoguile aksijalnu
kompresiju bez upotrebe priteznika, ve se pomou vijaka moe pribliiti kotane ulomke
prijelomnoj pukotini. Dinamiko kompresivne ploe mogu preuzeti sve funkcije (poglavlje
3.2) koje se zahtjevaju od ploa: statike i dinamike kompresije, neutralizacije, te slue kao
potpora, a sve to mogu postii bez upotrebe priteznika.
13
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Razvijene jo 1959, kutne ploe (Slika 14.) slue za stabilnu fiksaciju najteih prijeloma u
blizini zglobova bedrene kosti (femura). Stalni kut izmeu sjeiva i nastavka poveava
vrstou ploe i smanjuje njenu osjetljivost na koroziju, ali isto tako oteava implementaciju
ploe neizvjebanom operateru, te zahtjeva predoperacijsko planiranje implementacije ploe.
Sve kutne ploe proizvode se kao ploe s okruglim otvorom ili kao dinamiko kompresivne
ploe.
14
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Slika 14. Primjer kutne ploe za fiksaciju loma zgloba bedrene kosti [1]
15
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
3.3 Priteznici
Priteznici su u pravilu jedini ureaji (osim vijaka prilikom osteosinteze vijkom) kojima
ostvarujemo interfragmentalnu kompresiju, potrebnu kako bi kost brzo i pravilno zacijelila.
Priteznici se razlikuju s obzirom na pritezni hod te vlanu silu koju mogu postii. Na slici 15.
prikazan je (a) stereotipni priteznik, dok (b) prikazuje priteznik s dinamometrom koji nas u
svakom trenutku obavijetava o postignutom mometnu pritezanja, kako ne bi dolo do
pucanja ploice ili kosti. Vie o priteznicima dano je u slijedeim poglavljima, budui da oni
ine osnovicu ovog rada.
16
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Pri konstruiranju ureaja za fiksciju kosti, materijal koji koristimo svakako mora ispunjavati
uvjet biokompatibilnosti. Biokompatibilnim materijalom smatra se onaj materijal koji ne
izaziva akutne ili kronine upale oteenog mijesta, te ne sprijeava prirodan proces srastanja
kostiju. Naravno, odreene interakcije izmeu materijala i tkiva realna su situacija, te je u tom
kontekstu bolje upotrebljavati pojmove ''bioinertan'' ili ''bioaktivan'', ovisno da li, ili ne,
materijal izaziva reakciju tkiva s kojim je u dodiru.
Okoli u kojem se instrumenti za fiksaciju kosti nalaze, moe se opisati kao tekui medij koji
sadrava izvjesnu koliinu aniona, kationa, organskih tvari te razgraenog kisika. Anioni su
preteito kloridi, fosfati te biokarbonati; kationi su Na+, K+, Mg2+ i Ca2+ te mnogi drugi u
manjim koliinama. Organske tvari ukljuuju razne molekularne spojeve irokog spektra
molekularnih masa.
Pri normalnim uvjetima, ovi ureaji se nalaze u podruju pH vrijednosti 7,4 dok je
temperatura stabilna na oko 37C, a sve nas ovo navodi na zakljuak kako je to prostor u
kojemu je korozija od velikog utjecaja na metalne materijale. Ovakvo predvianje je
potvreno brojnim pokusima i medicinskom praksom, u kojoj su ak i najplemenitiji
materijali trpili odreena oteenja uzrokovana korozijom, a ak ni pasivacijom (prekrivanje
povrine materijala slojem oksida koji spreava koroziju) nije potpuno uklonjen problem
interakcije metala s tkivom tijekom duljeg perioda vremena.
17
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Zahtjev za otpornou na koroziju postao je jedan od vanijih uvjeta pri izboru materijala za
fiksacijske ureaje, a rezultat su dva razliita pristupa ovom problemu.
Drugi nain pristupa problemu korozije metala u organizmu jest upotreba pasiviziranih
metala. Tri metala posjeduju najbolja svojstva pasivizacije povrine, to su aluminij, krom i
titan. Upotreba aluminija onemoguena je uslijed njegovog toksinog utjecaja na organizam,
krom je veoma dobro zatien, ali se ne moe koristiti kao samostalan materijal, te se stoga
koristi iroki spektar kromovih legura, naroito u nehrajuim elicima te kobalt-krom
legurama, uz udio kroma od 12% za dobru, odnosno iznad 18% za izvanrednu zatitu od
korozije. U pogledu korozije, najbolji izbor je titan koji se koristi kao relativno isti materijal
ili kao prevladavajui udio u legurama.
18
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
Koritenjem pasiviziranih metala, moe se smanjiti, ali ne i u potpunosti ukloniti difuzija iona
kroz oksidiziranu povrinu, pa ak i njena kompletna razgradnja. Poznata je injenca da se
ioni titana konstantno otputaju s povrine ureaja nainjenog od ovog materijala.
Unato svim naim naporima u konstruiranju ureaja te pri izboru materijala, neki specifini
mehanizmi korozije ne mogu se izbjei. Pri koritenju elika i njegovih legura, posebnu
pozornost treba obratiti na tri specifina tipa korozije: tokastu, galvansku, te koroziju
habanja.
Do galvanske korozije dolazi pri dodiru dva metala razliitog elektro-potencijala. U takvim
uvjetima dolazi do izmjene elektrona s povrine metala, a smjer kretanja elektrona je uvijek iz
smjera anode prema katodi. Daljnim nastavkom ovog procesa, neravnotea se poveava, a
time se sam proces ubrzava. Kad god se nehrajui elik upotrebljava u paru s nekom drugom
legurom, nehrajui elik e biti izloen galvanskoj koroziji. U tom pogledu, pri izboru
ureaja za fiksaciju mora se paziti da svi prisutni elementi, tj. njihovi materijali ostanu u
pasivnoj zoni kako bi se minimizirao utjecaj glavanske korozije. U ortopediji je est par
titanovih legura i legura na bazi kobalta, pokazavi se iznimno dobrim parom koji je gotovo
potpuno pasivan. Galvanska korozija takoer moe nastati i na mikroskopskoj razini u
viefaznim legurama gdje su pripadajue faze znaajno razliite elektronegativnosti.
Korizija habanjem (slika 17.) takoer moe biti od znaajnog utjecaja pri izboru materijala za
fiksacijske ureaje. Pasivizirani sloj koji titi materijal regenerira se u ljudskom tijelu
relativno usporeno, no ako je ureaj k' tome izloen i trajnom habanju, moe doi do
odnoenja pasiviziranog sloja ime se materijal izlae aktivnoj koroziji. U normalnim uvjetim
19
UREAJI ZA FIKSACIJU PRIJELOMA I FRAKTURA
obnova ovog sloja dovoljno je brza da sluajne ogrebotine tijekom operativnog postupka ne
igraju veu ulogu, no nemir tj. relativno gibanje vijaka u odnosu na ploicu moe znatno
otetiti oksidizirani sloj i time ugroziti strukturnu postojanost materijala.
ak i kada odaberemo najbolji materijal, metali e i dalje trpiti odreeni intenzitet korozije
jednom kada se ureaj implantira u ljudski organizam. Ono to moramo imati na umu jest da,
bez obzira da li je metal plemenit ili pasiviziran, on e svejedno biti podloan odnoenju iona
s povrine materijala, glavnim dijelom zbog trenutnih varijacija u mikrostrukturi i okoliu u
kojem se taj ureaj nalazi. Ovo je od iznimnog utjecaja pri koritenju biomaterijala budui da
je utjecaj ovih potencijalno tetnih iona najvanija posljedica upotrebe istih.
20
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
Tehnika primjene priteznika prikazana je na slici 18. na slijedeoj stranici, ovdje je prikazana
temeljna funkcija priteznika postizanje interfragmentalnog pritiska meu kotanim
ulomcima. Redoslijed primjene priteznika je slijedei:
a) u blizini prijeloma (cca 1cm) probui se otvor 3,2mm, zatim se nareu navoji te se
ulomci pravilno repozicioniraju. Postavi se ploa koja se lagano pritegne pravilnim
kortikalnim vijkom. Prijelom se uvrsti samocentrirajuim kotanim klijetima, te se
vodilicom stvrdla za priteznik probui otvor veliine 3,2mm za vijak na kojem se
naree navoj u kortikalnom dijelu (na jednom ili oba kraja, ovisno o potrebi i
znaajkama kosti)
b) priteznik se uhvati za ploicu na mjestu rupe za posljednji vijak, a na samu kost se
fiksira vijkom. Kardanskim kljuem se priteznik najprije lagano pritegne kako bi se
postigla to kvalitetnija repozicija
c) nakon to se odradi repozicija kostiju, te fiksacija priteznika, slijedi uvrtanje ostalih
vijaka u prvi ulomak. Ostali otvori od 3,2mm bue se pomou duge vodilice, tako da
su svi otvori jednako centrirani. Kod narezivanja nareza okolno se tkivo zatiti
titnikom za tkiva
d) sada se priteznik dovoljno vrsto pritee kako bi ulomci doli pod dovoljno visoki tlak.
Kardanskim kljuem moe se postii pritisak od 390N do 440N, a vilastim kljuem od
gotovo 1200N i vie
e) nakon to su ulomci pod pritiskom i tako stabilizirani, jo se jednom provjeri
repozicija, nakon ega se apliciraju ostali vijci
f) na samom kraju zahvata odstrani se priteznik, te se u zadnji otvor u veini sluajeva
aplicira kratki vijak kako se elastinost kosti ne bi naglo prekinula
21
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
22
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
23
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
Pri dimenzioniranju priteznika, valja imati na umu ogranienja veliine zbog anatomskih
razloga poput irine i duljine kosti, ali i ogranienja uslijed eksploatacijskih uvjeta prikazanih
na slici 20. Dimenzija A predstavlja visinu vijka od ploe na koju se odnosi, a mora biti
dovoljno velika za nesmetan ulaz Kardanskog kljua, ali ne prevelika budui da ova visina
izravno utjee na moment koji se stvara na samom pritezniku i ploici. Dimenzija B, takoer
treba biti dovoljno velika za prihvat vilastog kljua, no i ovdje valja paziti na moment koji se
razvija pri pritezanju vijka. Dimenzija C osigurava dovoljnu udaljenost izmeu priteznika, te
pretposljednjeg vijka, kako bi se njegov provrt i narezi mogli nesmetano implementirati.
24
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
25
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
Na vrhu tijela priteznika probuena je rupa i urezan navoj kroz koji je uveden pritezni vijak.
Kako se pritezni vijak uvre, vrh vijka pritie prvi krak trokutne poluge i stvara moment oko
svornjaka. Poto je dosjed izmeu trokutne poluge i svornjaka labav poluga se nastoji
zarotirati oko svornjaka ali je u tome sprjeava otpor vodilice u koju je ukotvljen drugi krak
poluge. Drugi krak poluge se moe priblino opisati kao zupanik koji ima samo jedan zub
uparen sa utorom vodilice. Kako se pritezni vijak sve jae pritee tako se stvara sve vei
moment, a budui da se moment ne moe prenijeti na vodilicu zbog same konstrukcije,
prenese se samo sila koja translatorno po kanalu kuita gura vodilicu u desno. Naravno, ako
smo prije poetka kukicu vodilice umetnuli u zadnji otvor ploice, te kroz otvor tijela
priteznika pritegnuli kortikalni vijak moemo oekivati uspjenu kompresiju. Samo pritezanje
se vri kljuem. Na tijelo priteznika je ugraen jo i granini vijak obino dimenzije M3.
Funkcija graninika je da sprijei pretjeranu rotaciju trokutne poluge koja bi mogla dovesti do
toga da iz utora vodilice iskoi zub trokutne poluge to bi znailo sluajnu demontau
aproksimatora, a to se moe oekivati u situaciji kad bi previe odvrnuli pritezni vijak i
zarotirali trokutnu polugu u desno. Time bi imali dodatni korak ponovnog umetanja vodilice
koji nije prikladan kod operacija. Jo vanija funkcija graninika je da omogui svako novo
pritezanje sa iste distance. To znai da e os kukice vodilice svaki put u neutralnom poloaju
(poloaj prije poetka kompresije) od osi otvora za kortikalni vijak biti isto udaljena. To je od
iznimne vanosti iz razloga to se kod operacija fiksacija obino koristi vodilica svrdla koja
ima ulogu da se kroz nju izbui otvor za privrenje priteznika tono odreene udaljenosti od
zadnjeg otvora ploice. U zadnji otvor ploice se nakon toga umee kukica vodilice
aproksimatora. Poto je graninik u biti vijak, lako je zakljuiti da se neutralni poloaj
aproksimatora dade u maloj mjeri podeavati
Ovim priteznikom hoda do 16mm, teko je tono kontrolirati silu primijenjene kompresije.
Zato kod ovakve izvedbe iskustvo ima glavnu ulogu, sve se svodi na razvijanje osjeaja pri
stezanju vijka i dobivanju optimalne kompresije.
Prednosti ovakvog konstrukcijskog rjeenja jesu relativno kompaktna konstrukcija sa vrstim
kuitem (tijelom priteznika), te mogunost kompresije okretanjem priteznog vijka ija je os
okomita na os kosti to u konanici olakava pritezanje budui da daje alatu kojim se pritee
dosta manevarskog prostora.
26
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
Ova varijanta priteznika nastala je kao odgovor na neke od problema koji su se javljali u
primjeni, a najistaknutija je bila tendencija ka rotaciji kostiju koje se pokuavaju sanirati, u
ovoj je varijanti to sprijeeno tako to su sva gibanja translacije i to u smjeru vertikalnom na
kost. Takoer u ovoj je varijanti kao i u prethodnoj, dan veoma velik prostor za rukovanje s
kljuem za pritezanje, a budui da je malih dimenzija, zahtjeva i manji rez, to je uvijek od
velike vanosti za to krai oporavak. Fiksni dio priteznika (Slika 24.) je na kost privren
kortikalnim vijkom, a na njegovom vrhu urezan je navoj za pritezni vijak sa posebnim
sjeditem koje smanjuje trenje te omoguava pritezanje prstima. Kuite prekriva fiksni
nepomini dio priteznika te na sebi ima tri klizna utora koji kod vertikalnog podizanja slue
za voenje i stvaranje sile na rotirajuu polugu na poetku koje se nalazi provrt kroz koji
prolazi svornjak oko kojeg se slobodno rotira u odnosu na fiksni, nepomini dio priteznika.
Negdje na sredini duljine rotirajue poluge se nalazi jo jedan svornjak ija je uloga da klizi
po nakoenom utoru kuita. Na kraju poluge instalirana je kukica.
27
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
Princip rada ovog priteznika (Slika 25.) temelji se na prisilnom voenju svornjaka poluge
kroz utor kuita pod nagibom. Kada se pritezni vijak poinje pritezati on svojim dnom
pritie o fiksni dio aproksimatora i poinje dizati kuite. Kako se kuite die tako rotira
polugu jer je svornjak privren u poluzi prisiljen pratiti utor kuita kroz koji prolazi, pa
svornjak klizi du utora i natee polugu.
28
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
Ova varijanta priteznika (Slika 26.) je daleko najjednostavnija, a i relativno esta u upotrebi.
Ovakav priteznik sastoji se od zateznog vijka, natezaa i fiksnog nosaa. Princip
funkcioniranja lei u tome da zatezni vijak, primie ili odmie nateza, prema ili od fiksnog
nosaa, zavisno o smjeru vrtnje zateznog vijka. Zatik ovdje slui kao vodilica i stabilizator
cjelokupnog mehanizma onemoguavajui rotaciju natezaa oko zateznog vijka.
Iako dosta jednostavan, ovakv priteznik ima i svoje nedostatke, to su prije svega:
29
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
budui da prilikom pritezanja zateznog vijka, njegova glava naslanja na zateza, dolazi
do trenja koje negativno utjee na osjeaj kod pritezanja
Vijak za osiguranje ima takoer i ulogu graninika, tj. ako prije upotrebe nateza razmaknemo
maksimalno od fiksnog dijela, neemo nikada biti u nedoumici koliki smo tono pritezni hod
napravili. Takav poloaj definira poetak priteznog hoda. Obino je pritezni hod ovakve
izvedbe priteznika od 8-10mm. Osnovne prednosti ovakvog konstrukcijskog rjeenja
priteznika su jednostavnost izvedbe i uporabe, te mali broj dijelova, to olakava montau, ali
i ograniava broj dijelova koji evenualno mogu izazvati potekoe ili se pri upotrebi na bilo
koji nain otetiti.
30
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
etvrta varijanta priteznika sastoji se od zakretne poluge i natezne poluge koje su meusobno
spojene priteznim vijkom te sistemom za mjerenje sile kompresije. Priteznik ima pet zglobova
(Slika 29.)
31
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
Pritezni vijak ima na sebi narezana dva razliita navoja, desni navoj manjeg promjera te lijevi
navoj veeg promjera, promjeri navoja su razliiti radi toga da se omogui montaa. Oba
navoja imaju isti korak. Cilj takvog oblikovanja priteznog vijka jest da se kod pritezanja
omogui pribliavanje priteznih zglobova te samim time i kompresije. Kad bi oba navoja bila
desna, jednom ostvaren poloaj izmeu priteznih zglobova ne bi se vie nikad promjenio
koliko god okretali pritezni vijak. Pritezni zglobovi u stvari imaju dvostruku ulogu, prva uloga
im je da omogue zakretanje poluga u odnosu na pritezni vijak a druga da se kroz njih pritee
pritezni vijak. Pojednostavljeno pritezni zglobovi su ustvari bono probueni svornjaci kroz
koje je urezan navoj. Svaka poluga je izraena od dvostrukih limova meusobno razmaknutih
za irinu koja je potrebna da se izmeu ugrade pritezni zglobovi, privrsni dio, te sistem za
mjerenje kompresije. Limovi su obino irine 2.5-3mm i spojeni su meusobno zakovicama,
najee se izrauju pomou tanci. Kukica se moe okrenuti za 180 tako da djeluje u drugu
stranu to znai da ovaj priteznik moe i razmicati kotane fragmente, te se pri tome umjesto
tlane, stavlja vlana opruga. Zanimljiv dio ove izvedbe priteznika je svakako mogunost
mjerenje sile kompresije to je korak naprijed u konstrukciji. U sistem za mjerenje kompresije
je ugraena tlana opruga koja je umetnuta unutar teleskopskih zatvaraa. Prolazni vijak
(Slika 28.) ima ulogu da dri cijeli aproksimator od raspadanja, kada ga ne bi bilo tlana
opruga bi jednostavno iskoila.
32
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
U ovoj izvedbi, priteznik u stvari ini puni prijenosnik, to omoguava iskoritenje raznih
prijenosnih omjera kako bi olakali samo pritezanje. Moment koji se prenosi s punog vijka
na puno kolo moe se postii runo, ili uz pomo kljua ukoliko je moment velik.
33
PRITEZNICI ZA UNUTARNJU FIKSACIJU
dovoenjem momenta na puni vijak, putem kljua ili runo, okreemo puno kolo koje je
upareno zupcima s vodilicom, te ono translatira po kanalu tijela priteznika i na taj nain
zatee dva kotana fragmenta preko ploice za osteosintezu. Vijak M3 slui kao osiguranje
punog vijka od ispadanja prilikom veeg optereenja.
Nedostatak ovog priteznika lei u negovim dimenzijama, naime, ovaj priteznik zahtjeva
uporabu ploica s veim razmakom provrta za kotane vijke budui da je mehanizam nuno
smjeten u prostoru nad ploicom za osteosintezu. Ovo je neizbjeno zbog prostora za
kortikalni vijak koji se nalazi na stranjoj strani priteznika.
34
BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU
Upala
Popravak
Re-modeliranje
koje sinteriraju novu kotanu matricu), Slika 32. Prva faza sanacije prijeloma [6]
te hondrocita (sadre organele za sintezu svih dijelova meustanine tvari) koji se dalje
diferenciraju u osteoblaste, ime poinje reprodukcija kotane matrice (osteogeneza). Uz
osteblaste i hondrocite, na mjesto frakture putem krvi dolazi i odreena koliina osteoklasta
koja je zaduena za uklanjanje oteenog i nekrotinog (mrtvog) tkiva, kako bi se neometano
mogao obnoviti oteeni dio kosti.
U drugoj fazi (Slika 33.), nastavlja se proces osteogeneze, te nastaje kalus (nova spuvasta
kost) koji spaja kotane ulomke odvojene lomom.
35
BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU
Nakon to je kost fiksirana, te je stvoren kalus, nastupa zavrna faza cijeljenja kostiju (Slika
34.). Osnovni materijal koji ini kalus je meki i slabiji od osnovnog kotanog materijala, te
svoju stabilnost temelji na koliini, tj. nakupini materijala po cijelom presjeku kosti to je
vidljivo iz gornje slike. U fazi re-modeliranja kosti upravo se smanjuje ova koliinu kalusne
mase, a pritom se odrava mehanika stabilnost cijelog podruja. Konani cilj ove faze je
asimilacija kalusa u osnovni materijal kosti (oblikom i funkcijom), a moe potrajati mjesec
dana do godine dana kod starijih osoba, te pri teim prijelomima.
36
BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU
(1)
37
BIOMEHANIKA POZADINA CIJELJENJA KOSTIJU
Slika na prethodnoj strani nam pokazuje kako, zavisno o koeficijentu , kalusno tkivo
diferencira u:
Perren je temeljio svoju teoriju na injenici da tkivo rastegnuto iznad svojih granica ne moe
''premostiti'' pukotinu, isto tako, nakon to je tkivo poelo s pregradnjom pukotine, procesom
okotavanja ukruuje se prostor meu kotanim ulomcima ime se smanjuje naprezanje koje
doputa okotavanje iduih vlakana kotanog tkiva te se ciklus nastavlja sve dok i zadnje
vlakno ne povee dva ulomka ime se stvara ''nova'' kost svojstava jednakih ''originalnoj''
kosti.
Naravno, kompresija koja se postie na kotanim ulomcima nije neograniena, naime, pri
aksijalnoj kompresiji u kojoj tlak prelazi granicu od 30 MPa [1] po presjeku kotanih ulomaka
dolazi do nekroze, tj. odumiranja tkiva, te je nuno paziti da se pritezanje odvija u
dozvoljenim granicama, dakle; pri dovoljno velikom tlaku da se omogui spajanje ulomaka
okotavanjem, ali pri tlaku manjem od kritinog, iznad kojeg dolazi do odumiranja tkiva.
38
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Cilj provedbe prorauna naprezanja u procesu osteosinteze jest badarenje ureaja kako bi
osoba (kirurg) koja taj postupak izvrava, u svakom trenutku imala uvid u naprezanja koja se
postiu na kotanim ulomcima.
Kvalitetnim i tonim badarenjem umanjujemo ljudski faktor prisutan kod trenutno dostupnih
priteznika, budui da njihove izvedbe ne ukljuuju nikakvo praenje naprezanja ni
deformacija.
Ograniavajui faktor prilikom pritezanja kotanih ulomaka je tlak iznad kojeg dolazi do
nekroze tkiva. Neka je taj tlak , a iznosi 30 MPa [1].
Kako je vlana sila u ploici jednaka tlanoj sili meu ulomcima, naprezanje
umanjeno za faktor sigurnosti = 1,1 moramo pomnoiti s povrinom kosti na koju ta sila
djeluje.
Uzet emo u obzir najgori sluaj, a to znai najveu povrinu kosti, faktor sigurnosti e nam
osigurati da dobivena sila ne prouzroi naprezanje vee od i u tanjim kostima. Dakle,
proraunati emo naprezanje na bedrenoj kosti (lat. femur), promjera = 23,4 mm [5],
budui da naprezanje prenosi 1/8 povrine poprenog presjeka kosti, oznaene kao , to
proizlazi iz koliine kortikalne kosti koja je nosivi dio kostura. Time je sila u kotanim
ulomcima dana izrazom
= (6.1)
pri emu je
2
1
= (6.2)
8 4
Uvrtavanjem izraza (6.2) u (6.1) dobivamo iznos sile u kosti = 1466,1 N, koja iznosom
odgovara sili koja se stvara u ploici.
39
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Odaberimo sada priteznik koji emo koristiti u daljnjem proraunu. Neka je to trea varijanta
priteznika (Slika 36.), opisana u poglavlju 4.3.
Sila se na pritezniku stvara okretanjem vijka, a sili u vijku iznosom je jednaka, a smjerom
obrnuta, sila kojom se ploica odupire prenaprezanju, dakle
= (6.3)
Budui da otprije znamo kako je sila u ploici iznosom jednaka sili koja se stvara na kotanim
ulomcima slijedi da je
= = = (6.4)
40
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Prema ovom standardu nisu propisane duljine ploica, kao ni razmaci izmeu njihovih
provrta, ali propisane su dimenzije poprenog presjeka, a one iznose, za dvije najuestalije
ravne ploe [1], za veu ploicu 16x4,8, te 12x3,8 za manju ploicu (Slika 37.)
Kako su provrti standardizirani, te iznose 5,5 mm [1], povrina poprenog presjeka na koju
djeluje sila (zacrnjena na slici gore desno) iznosit e:
= , = 1,2 (6.5)
2 = 59,36 N/mm2.
Kako nam je poznat modul elastinosti ploica , kao i modul elastinosti kosti koji iznosi
17 GPa [4], moemo prema izrazu
= (6.6)
Kako je modul elastinosti ploice = 210 GPa, moemo iz gornjeg izraza izraunati
deformacije u ploicama, te je: 1 = 1,39 104 i 2 = 2,83 104 .
41
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Praenje graninog naprezanja koje nastaje na kostima moemo pratiti preko momenta kojim
zateemo vijak i time stvaramo silu koja se prenosi na ploicu i kost. Kako nam je poznat
iznos ove sile koji na kosti stvara granino naprezanje u kosti umanjeno za faktor
sigurnosti , moment potreban da se ta sila ostvari biti e ujedno i granini moment
koji smijemo prenijeti na vijak bez da u kosti doe do nekroze. Ovaj moment raunamo
prema poznatom izrazu [7] za moment pritezanja:
= tan( + ) 2 + (6.7)
tan = (6.8)
2
te
tan = (6.9)
cos
gdje je:
42
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Kako silu znamo preko graninog naprezanja u kosti opisanog u ovom poglavlju,
lako moemo odrediti moment potreban za proizvodnju ove sile, budui da su nam
geometrijske znaajke vijka propisane standardom.
1,5 mm
2 9,026 mm
30
0,12
Kako je > zakljuujemo kako je vijak samokoan, tj. nee se vraati u poetni poloaj
nakon to postignemo odreeni pomak. U jednadbi 6.7 moemo zanemariti zadnji dio izraza,
a koji se odnosi na silu nastalu uslijed trenja vijka o podlogu, budui da nam je ovdje kraj
vijka slobodan.
= tan( + ) 2 (6.9)
Uvrtavanjem svih varijabli, dobivamo kako je najvei moment koji moemo postii na vijku
prije pojave nekroze = 2557,86 Nmm.
Taj moment zatim pratimo na momentnom kljuu, naravno uz preciznost koju taj klju
doputa i time znatno umanjujemo mogunost ljudske pogreke prilikom zatezanja ploice
uporabom priteznika.
43
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
mehaniki
optiki
elektriki
Danas je najee u uporabi tenzometar s mjernom reetkom koja je izraena iz tanke folije
(debljine 3-5 m) fotokemijskim postupkom slinim postupku izrade tiskanih veza. Folija se
postavlja na podlogu iz polimernih materijala (npr. poliamida debljine do 25 m), a s gornje
strane reetka je zatiena polimernom folijom (npr. poliamid debljine 12 m). Otpori
tenzometara su standardizirani, a mjerne duljine tenzometara kreu se izmeu 0.3 mm do 150
mm, dok geometrija folijskih tenzometara, zbog same tehnologije izrade, moe biti po volji
odabrana i tako prilagoena posebnim zahtjevima mjerenja.
44
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Ako vodi prisno privrstimo na element konstrukcije koji se deformira pod djelovanjem
optereenja, i to na nain da se jednako deformiraju konstrukcija i vodi, tada e promjena
otpora vodia odgovarati deformaciji konstrukcije.
45
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
= (6.10)
d = d + dL + d (6.11)
1
= (6.12)
= (6.13)
Time smo dobili naprezanje koje pratimo na tenzometru i tako u potpunosti dobili nadzor nad
naprezanjem koje se stvara prilikom pritezanja te smo smanjili mogunost ljudske pogreke
na najmanju moguu razinu.
Tenzometar moemo postaviti na ploicu, ili na priteznik, no budui da ploica ostaje u tijelu
pacijenta sve do oporavka, tenzometar bi morali uklanjati prije zatvaranja reza, a to je
nepraktino i dugotrajno budui da se prije lijepljenja tenzometra povrina na koju se stavlja
mora polirati kako bi to bolje prionuo na povrinu i time preciznije mjerio deformacije
elementa na koji se aplicira.
46
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Zakljuak je dakle da je jedini nain da se tenzometar aplicira na priteznik, a kako je sila koja
se stvara na pritezniku jednaka onoj na kostima i ploici, lagano je povezati naprezanja u
pritezniku s naprezanjem u kostima odnosno ploici ovisno o njihovim poprenim presjecima.
Kako je popreni presjek priteznika na kojeg smo raunali optereenje, standardiziran i iznosi
10x5 [1], lako je onda, preko sile izraunate u poglavlju 6, nai naprezanje u pritezniku.
Kako je modul elastinosti nehrajueg elika od kojeg je izraen priteznik 210 Gpa, prema
formuli 6.13 nalazimo deformaciju koju pratimo na tenzometru, a ona iznosi 1,4 104
duljine priteznika na kojem je tenzometar apliciran, odnosno 1,4 104 duljine ice
tenzometra, to pratimo na mjernom ureaju na koji je tenzometar spojen.
Budui da je najei otpor na mjernom ureaju tenzometra = 120 [9] , lako se pomou
jednadbe 6.12 nae promjena otpora koju biljei mjerni ureaj, a koja odgovara
graninoj deformaciji koju smijemo postii. Faktor tenzometra ovisi o materijalu iz kojeg
je izraena ica tenzometra, a dan je slijedeoj tablici:
47
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Naravno, tenzometar ne moemo postaviti bilo gdje na priteznik, on mora biti postavljen na
mjestu na kojem e moi vjerodostojno pratiti naprezanja odnosno deformacije.
Na slijedeoj slici dan je prikaz mjesta na koje se tenzometar privruje, kao i tlocrt detalja
na kojem treba biti smjeten.
Pravilna raspodjela naprezanja nam je glavni preduvjet kako bi neko mjesto smatrali
pogodnim za smjetaj tenzometra, te prema tome ne ovisi o izvedbi priteznika ve iskljuivo o
njegovom smjetaju u podruje u kojem su naprezanja rasporeena jednolino, a to je dakle,
dovoljno daleko od provrta (barem za jednu duljinu provrta ili rupe), te otrih prijelaza na
profilu priteznika.
48
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
Ovakvo produljenje dijela priteznika je nepoeljno jer e se morati raditi vei rez kako bi se
priteznik smjestio na kost, to nije poeljno, ali to produljenje iznosi svega par milimetara, te
je neizbjeno ukoliko elimo pravilno iskoristiti tenzometar.
Prednost ovakvog naina praenja naprezanja tj. deformacije je u velikoj preciznosti koju
tenzometar moe postii, a o kojoj nas obavjetava u svakom trenutku.
49
PRORAUN NAPREZANJA U PROCESU OSTEOSINTEZE
No, to ako upotrebljavamo priteznik na kojem nam nije mogue imati neposredan uvid u silu
koju stvaramo na ploici?
Cilj ovog postupka je uklanjanje nedostataka uporabe momentnog kljua i tenzometra koji
nastaju zbog linearizacije problema kako bi se on mogao rjeiti standardnim metodama Nauke
o vrstoi. Uporabu momentnog kljua i tenzometra mogli bi poboljati kada bi ovaj problem
obradili Metodom konanih elemenata, te dobivene rezultate (granina naprezanja i momente)
koristili u eksploatacijskim uvjetima.
50
ZAKLJUAK
7. Zakljuak
Cilj analize naprezanja prilikom postupka osteosinteze jest pravilno badarenje priteznika
kojim se postie pritisak na kotanim ulomcima potreban da se cijeljnje prijeloma provede u
to kraem roku, te to kvalitetnije.
U dananjoj medicinskoj praksi, pritezanje se odvija na temelju iskustva, ili ''prema osjeaju''
medicinskog osoblja koje taj postupak provodi, a to dovodi do ljudskih pogreaka koje mogu
imati znaajne posljedice poput daljnjeg loma kosti uslijed prevelikog pritiska pritezanja.
Sve ovo se moe minimalizirati, ili ak u potpunosti izbjei pravilnim badarenjem priteznika
s obzirom na veliinu (popreni presjek) ploice kako je opisano u poglavlju 6.
Pravilnim badarenjem priteznika u svakom trenutku postupka imamo uvid u naprezanja ili
deformacije koje postiemo, to svakako predstavlja smjer u kojem bi se ova tehnika trebala
dalje razvijati. Na taj nain izbjegavamo mogunost ljudske pogreke, poput prejakog ili
preslabog pritezanja, a koja u konanici dovode do oteanog oporavka pacijenta.
51
LITERATURA
8. Literatura
[1] Mller, M. E., Allgwer, M., Schneider, R., Willenegger, H., Udbenik osteosinteze,
Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb, 1981.
[2] Ratner, B. D., Hoffman, A. S., Schoen, F. J., Lemons, J. E., Biomaterials science,
Academic Press, San Diego, 1996.
[4] Y.S. Chao, E., Inoue, N., Biophysical Stimulation of Bone Fracture Repair, Regeneration
and Remodeling, Johns Hopkins University, Baltimore, Maryland, 2003.
[5] Krmpoti-Nemani, J., Marui, A., Anatomija ovijeka, Medicinska naklada, Zagreb,
2004.
[6] Glogovi, T., Analiza konstrukcija priteznika za osteosintezu, Zavrni rad, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2009.
52