Analiza:

L.v. Beethoven – Sonata br. 20 u G-duru, op. 49, br. 2, I st.

Osnovni tonalitet ovog djela je G-dur. Ekspozicija traje od 1. do 52. takta, razvojni dio od 53. do 66. takta,
repriza od 67. do 122. takta.

EKSPOZICIJA (t.1-52)

Tema A traje od 1. do 12. takta, most od 12. do 20. takta, tema B od 21. do 49. takta, a završna grupa od
49. do 52. takta.

Tema A (t.1-12) je po obliku tri male rečenice (od kojih je druga ponovljena prva za oktavu više) sa
kadencama u t.4 (nesavršena autentična kadenca), t.8 (ista kao prva) i t.12 (savršena potpuna autentična
kadenca). Osnovni motiv traje dva takta, u trećem i četvrtom taktu dolazi do relativnih ritmičkih promjena
i do inverzije u odnosu na drugi dio prvog motiva te do kadence. Od petog do osmog takta prva četiri takta
su ponovljena doslovno za oktavu više, sa kadencom. Zadnja doba osmog takta dovodi do slobodnog
variranja materijala iz drugog takta u devetom taktu, koje se ponavlja za sekundu niže u desetom taktu, i
proširuje se silaznom linijom do osnovnog tona i kadence. Dvotakti teme A su: četiri nedjeljiva, djeljiv,
nedjeljiv. Shema izgleda ovako:

A (t.1-12)
a a1 a a1 a2 a3 a4

2 2 2 2 1 1 2

G: T(3) T(3) T(8)

Most (t.12-20) je po obliku mala rečenica (sa poluautentičnom kadencom u t. 15) nakon koje dolazi niz
dvotakta. Motivski materijal možemo porediti s materijalom iz devetog takta (odnosi se na rečenicu) i na
osnovni motiv koji je inverziran (dvotakti). Prvi motiv mosta je samo neznatno izmijenjen motiv iz devetog
takta, što se može reći i za četrnaesti, poredeći s desetim, s tim što se nakon akorda dvojne dominante ne
javlja tonika, nego se nastavlja DD i rješava se u D u t.15. U t.15 lančano se vezuje fragmentarna struktura
– dvotakti, za rečenicu, do t.20, a za sve to vrijeme u donjem glasu se javlja orgelpunkt na dominanti. U
gornjem glasu se po jedan takt smjenjuju akord dominante i tonike, zatim se ponove oba takta i u
posljednja dva se ova dva akorda smjenjuju na svakoj dobi. Dvotakti, njih pet, su nedjeljivi. Shema mosta
će izgledati:

MOST (t.12-20)

a5 a6 a7 a7 a8

2 2 2 2 2

G: D
Tema B (t.21-49) je u dominantnom tonalitetu (D-duru), i podijeljena je na dva dijela: B1 i B2.
Dio B1 je po obliku veliki period sa kadencama u t.28 (poluautentična kadenca) i t.36 (savršena1 klasična
kadenca). Motivski materijal se može ne tako blisko povezati s materijalom iz drugog takta. Osnovni motiv
teme B traje dva takta s pretaktom. U naredna dva takta (23-24) se ponavlja uz relativne melodijske
promjene. U t.25 dolazi do dijeljenja te je materijal iz t.21 izvariran uz relativne melodijske promjene. U
t.26 materijal iz t.25 je bez pretakta doslovno ponovljen. U t.27 je došlo do daljeg dijeljenja te su prve dvije
dobe t.26 uz pauzu na trećoj osmini ponovljene doslovno, a zatim ta struktura ponovljena za sekundu niže
da bi u t.28 nakon poluautentične kadence i kratkog pasaža počela druga rečenica koja se razlikuje samo
u posljednja dva takta, tj. kadenci, kako bi završila na novoj tonici u t.28.

Dio B2 počinje sa istim taktom kojim dio B1 završava, te je i dalje u D-duru. Odlikuje ga triolski pokret,
što samo po toj karakteristici može ličiti mostu, te predstavlja prijelaz ka završnoj grupi. Po obliku je lanac
jedne velike rečenice sa kadencom u t.43 (savršena klasična kadenca) i rečenice od sedam taktova sa
kadencom u t.49 (savršena klasična kadenca). Osnovni motiv traje dva takta. Motivski materijal je
odlikovan sekundnim pokretom u triolama i ponavljanjem jednog tona dok drugi glas preuzima triolski
pokret, ali u vidu razlaganja akorda. U t.38 i 39 motiv se ponavlja inverzno, a u t.40 i 41 se ponavlja uz
relativne melodijske promjene, i kroz naredna dva takta dolazi do kadence. Sljedeća rečenica je ulančana
s kadencom prethodne. Motiv možemo porediti s onim iz t.38. Zapravo, ovdje možemo reći da su motivi
iz t.36 i 38 zamijenili mjesta tako da se onaj iz t.38 ponavlja u t.43, a onaj iz t.36 u t.46, nakon odložene
kadence u t.45. U t.47 se materijal iz t.44 prebacuje za oktavu niže i javlja se ista kadencirajuća struktura,
ali se ovaj put dolazi do tonike. Dvotakti su: dva nedjeljiva, djeljiv, nedjeljiv, dva nedjeljiva, djeljiv, nedjeljiv
i osam nedjeljivih u B2. Shema:

B (t.21-49)

B1 (t.21-36) B2 (t.36-49)

b b1 b2 b2 b3 b b1 b2 b2 b4 c c1 c2 c3 c4 c5 c6 c7

2 2 1 1 2 2 2 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2

D: D T(8) T(8) T(8)

Završna grupa (t.49-52) se javlja sa materijalom triolskog pokreta iz mosta i dovodi do kraja ekspozicije
potpunom autentičnom kadencom. Po obliku je dva nedjeljiva dvotakta.

Z.G. (t. 49-52)

a9 a10

2 2

D: T(8)

1
Savršena je ako predudar smatramo prvom tezom, u suprotnom je nesavršena radi kvintnog položaja.
RAZVOJNI DIO (t.53-66)

Ovaj razvojni dio predstavlja jedan od kraćih razvojnih dijelova, ali se svejedno mogu uočiti tri uvezana
odsjeka: uvodni odsjek (t.53-59), centralni odsjek (t.59-63) i završni odsjek (t.63-66).

Uvodni odsjek počinje d-molom i uzima osnovni motiv, varira ga, te mu dodaje treći takt koji je u odnosu
na prethodni inverzan, i tako se stvara model za sekvencu u narednom taktu. Sekvenca počinje u a-molu,
te modulira u e-mol u t.57, varira materijal u t.58 i završava poluautentičnom kadencom e-mola u t.59, na
šta se nastavlja centralni odsjek.

Centralni odsjek koji je u e-molu traje svega četiri takta, i ovdje se javlja nova ritamska pojava, „igranje“
sa akordima dominante i tonike e-mola kroz dva takta, koja se doslovno ponove, dok se za to vrijeme u
donjem glasu javlja orkelpunkt na dominanti. Završavajući na akordu dominante, nastavlja se na završni
odsjek.

Završni odsjek započinje sekvencirajućim modelom u h-molu, koji se kroz svaki naredni takt javlja u
kvintnoj sekvenci (h-mol,e-mol,a-mol, D-dur, i na kraju G-dur u reprizi).

RAZVOJNI DIO (t.53-66)

a11 a12 d d e e1 e2 e3

3 3 2 2 1 1 1 1

d: a: e: D h: e: a: D:

REPRIZA (t.67-122)

Repriza je gotovo identična ekspoziciji, s tim što u temi A izostavlja treću rečenicu, a na kraju druge
rečenice lančano modulira u subdominantni tonalitet (C-dur) gdje izlaže materijal iz dijela B2 i time pravi
fuziju između teme A i mosta u trajanju od osam taktova (t.75-82), vraća se u osnovni tonalitet (t.81) i
završava poluautentičnom kadencom na koju se nadovezuje stari materijal mosta nakon kojeg ide tema B
u osnovnom tonalitetu sa oba dijela (B1 i B2) i završna grupa.
Struktura ovog sonatnog oblika će izgledati ovako:

TAKTOVI ODSJEK OBLIK TONALITETNI PLAN

t. 1-52 Ekspozicija G→D
t. 1-12 A Tri male rečenice G: T(3),T(3),T(8)
t. 12-20 Most 1 rečenica i dvotakti G: D
t. 21-36 B1 Veliki period D: D, T(8)
t. 36-49 B2 Lanac rečenica D: T(8), T(8)
t. 49-52 Završna grupa Dvotakti D: T(8)
t. 53-66 Razvojni dio d, a, e, h, e, a, D
t. 53-59 Uvodni odsjek Rečenica d: a: e: D
t. 59-63 Središnji odsjek Dvotakti e:
t. 63-66 Završni odsjek Dvotakti h: e: a: D:
t. 67-122 Repriza G→C→G
t. 67-75 A Dvije male rečenice G: T(3)→ C: T(8)
t. 75-82 A/Most Dvotakti C: G: D
t. 82-87 Most Dvotakti G:
t. 88-103 B1 Veliki period G: D, T(8)
t. 103-116 B2 Lanac rečenica G: T(8), T(8)
Završna grupa Dvotakti G: T(8)