WWW.STUDOMAT.

BA

1. Brak u međunarodnim dokumentima?

Na brak i odnose bračnih partnera se odnose odredbe jednog broja meĎunarodnih

ugovora, koje u skladu sa Aneksom Ustava FBiH imaju snagu ustavnih odredaba,
odnosno za koje se u Aneksu I Ustava BiH kaže da će se primjenjivati u BiH.

 Evropska konvencija o žaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (priznaje

pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog
života i zabranjuje diskriminaciju)
 Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka
(pravo na brak i zasnivanje porodice, ravnopravnost bračnih partnera i mogućnost
sklapanja braka samo uz slobodan i poptun pirstanak osoba koje stupaju u brak)
 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
(priznaje pravo na brak i zasnivanje porodice i obavezuje države da osiguraju
jednakost bračnih partnera)
 Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene
(obavezuje države naosiguranje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena,
jednaka prava na sklapanje braka, na slobodan izbor bračnog partnera i sklapanje
braka samo po slobodnoj volji i uz potpunu saglasnost, jednaka prava i odgovornosti
u braku i pri razvodu, jednaka lčna i imovinska prava muža i žene)

Jednaka prava bračnih partnera normirana su i u:

 Protokolu broj 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih

sloboda

Na dejstva braka se odnose i:

 Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957.)

 Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika – migranata i njihovih
porodica (1990.)

2. Sudska praksa kao izvor porodičnog prava?

Sudska praksa nije i ne može biti formalni izvor prava, jer sudovi sude na sonovu
zakona, odnosno pisanih pravnih pravila sadržanih u domaćim i meĎunarodnim aktima.

MeĎutim, pri primjeni ovih pravila na konkretan slučaj, usloga suda se ne može osporiti.
Njegov prvi zadatak je da pronaĎe odgovarajuću pravnu normu koju će primijeniti u
konkretnom predmetu.
 WWW.STUDOMAT.BA

Sud nije ovlašten stvoriti vlastito pravilo kojim bi zamijenio zakonsko.

Sud mora primjenom odgovarajućih metoda tumačenja, odrediti smisao norme, kako bi
je mogao na najbolji način primijeniti na konkretan slučaj.

Teži i odgovorniji je zdatak pred sudom onda kada treba da primijeni i protumači pravnu
normu koja je formulisana u obliku pravnog standarda.

U ovim normama zakonodavac ne predviĎa konkretne okolnosti u slučaju čijeg

nastupanja će se one primijeniti, već se na sudu ostavlja da cijeni stanje odnosa i
pronaĎe rješenje koje će najviše odgovarati ureĎenju konkretnog odnosa i najbolje
zaštititi interes njegovih učesnika. Pravni standardi su naprimjer:

 Interes djeteta
 Grubo i nedolično ponašanje
 Naročito opravdani slučajevi
 Teška i trajna poremećenost bračnih odnosa

Pri tumačenju normi, sudovi mogu zauzimati različite stavove i istu odredbu u sličnim ili
istim slučajevima različito tumačiti i primjenjivati.

Ovakva neujednačena sudska praksa direktno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost

graĎana.

Ujednačavanju sudske prakse doprinose načelni stavovi o pitanjima koja su od interesa

za primjenu federalnih zakona. Do ujednačavanja sudske prakse dolazi i pod utjecajem
odlka viših sudova, donesenih po žalbi protiv presuda nižih sudova.

3. Pravna priroda braka?

Postoje 2 teorijska shvatanja o pravnoj prirodi braka. Oba su nastala u francuskoj

pravnoj teoriji. Prema jednom shvatanju, brak je ugovor graĎanskog prava koji nastaje i
prestaje kao i svaki drugi ugovor. Zastupnici druge koncepcije ističu da je brak
institucija, ureĎen kao društvena ustanova, trajna životna zajednica koja nastaje na
zakonom predviĎeni način. Institucionalna priroda braka proizilazi iz imperativnog
karaktera bračnih odnosa.

Ove teorije posmatrane odvojeno ne mogu dati odgovor na pitanje pravne prirode
braka.

Po načinu nastanka brak predstavlja čisti ugovor, ali ugovor različit od bilo kog drugog
ugovora graĎanskog prava. Naime, njegov sadržaj je uvijek isti, predmet su mu
prvenstveno lični (a ne imovinski) odnosi, a prava iz braka ne mogu se prenositi na treća
 WWW.STUDOMAT.BA

lica. Dakle, brak je ugovor sui generis, a pobrojane karakteristike čine neprihvatljivom
ugovornu teoriju o braku.

Institucionalna teorija, koja ističe imperativni karakter bračnih odnosa, takoĎer trpi
kritike jer je sve veći broj normi dispozitivne prirode.

Iz navedenog proizilazi da je brak po načinu zaključenja formalni ugovor sui generis, čiji
se načIn nastanka i prestanka, kao i sadržaj u smislu meĎusobnih prava i dužnosti,
regulišu zakonom.

4. Definicija braka?

Teorijska definicija braka

Po Justinijanu, brak je veza izmeĎu muškarca i žene koja znači životnu zajednicu. Ova
definicija izražava shvatanje o braku kao neformalnoj zajednici muškarca i žene.

Prema Modestinu, brak je veza izmeĎu muškarca i žene ujedinjenih za čitav život,
ustanova božanskog i ljudskog prava. Ova definicija je mješavina rimske i hrišćanske
doktrine o braku.

U gotovo svim definicijama francuskih teoretičara ističe se ugovorni karakter braka.

Prema Planiolu, brak je svečani ugovor na osnovu koga muškarac i žena osnivaju
zajednicu koju zakon sankcionira, ali koju oni ne mogu raskinuti po svojoj volji.
Morandiere braki definiše kao svečani ugovor na osnovu koga se muškarac i žena
sjedeinjuju da bi zajedno živjeli i da bi jedno drugom davali uzajamnu podršku i pomoć.
U definiciji Jean Carbonnier-a se napušta klasična ugovorna teorija, mada je akcenat i
dalje na ugovoru. On ističe da se pristankom na brak želi stvoriti više od običnog
odnosa. Stvara se porodica, zajednica bračnih drugova i osigurava zakonitost djece.

U engleskoj pravnoj teoriji ističe se klasična definicija Lorda Penzansea koju je dao u
procesu Hyde vs. Hyde. On smatra da se brak prema shvatanju u kršćanstvu može
definisati kao doživotna, dobrovoljna životna zajednica jednog muškarca i jedne žene, uz
isključenje svih ostalih. On navodi 4 osobine braka: brak mora biti dobrovoljna,
doživotna, heteroseksualna i monogamna zajednica.

U našoj predratnoj naučnoj literaturi bila je opšteprihvaćena definicija V.Bakića,

tzv.Teorija ugovornog statusa, prema kojoj je po načinu zasnivanja brak ugovor
posebne vrste, dok je po sadržini institucija.

Zakonska definicija braka

PZ BiH definiše brak kao zakonom ureĎenu zajednicu muškarca i žene. Iz ove definicije
proizilaze osnovna obilježja braka:
 WWW.STUDOMAT.BA

Brak je zakonom ureĎena zajednica - zakon odreĎuje način nastanka, sadržaj, te način
prestanka braka.

Brak zasnivaju 2 lica različitog spola

Brak je životna zajednica muškarca i žene - u braku se zadovoljava čitav niz potreba
bračnih drugova: emotivnih, intimnih, seksualnih, raĎanje i podizanje djece, etičkih,
moralnih i ekonomskih potreba. Zbog obilja prava i dužnosti u braku, normirane su
samo one najznačajnije, dok je veći broj ostavljen bračnim drugovima da se o njima
sporazumijevaju.

5. Brak sa pravim hermafroditom? (učinci)

Zaključenje braka izmeĎu lica istog spola moglo bi se desiti u slučaju zaključenja braka
sa pravim hermafroditom (vrlo rijedak slučaj osobe koja ima spolne žlijezde oba spola).

Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen neki od uvjeta za zaključenje braka,
smatra se da brak nije ni nastao. Parnični postupak za utvrĎivanje da brak ne postoji
pokreće se tužbom. Pravo na tužbu pripada svakom licu koje ima neposredan pravni
interes, prvenstveno licima koja su zaključila nepostojeći brak, te javnom tužiocu.
Nepostojeći brak ne proizvodi nikakve pravne posljedice. Djeca roĎena u ovom braku
imaju status vanbračne djece, a njihovo očinstvo utvrĎuje se na zakonom predviĎen
način (priznanjem i odlukom suda).

6. Faze razvoja bračnog prava u BiH?

U svom razvoju bračno pravo u BiH prošlo je kroz nekoliko faza.

Prva faza trajala je od 1919.g do donošenja Ustava FNRJ iz 1946. Karakteriše je vjersko
pravo triju konfesija u oblasti statusnog bračnog prava. Zajedničko svim ovim pravima
bila je zaštita patrijarhalne porodice. Primjena vjerskog prava dovela je do nejednakosti
položaja pripadnika različitih konfesija. Tako je muslimanima npr.bila dozvoljena
poligamija, a katolicima zabranjen razvod braka.

Druga faza obuhvata period od 1946.- 1971.godine. Radi se o periodu saveznog

zakonodavstva. Ustav FNRJ iz 1946.godine proklamirao je načela o državnoj zaštiti
braka i porodice, zakonskom ureĎivanju pravnih odnosa u braku i porodici,
izjednačavanju žene i muškarca u svim sferama porodičnopravnih odnosa, te uvoĎenju
graĎanskog braka. Osnovnim zakonom o braku (OZB) iz 1946.godine za cijelu zemlju su
normirani bračni i porodični odnosi na principu civilnog braka, državne zaštite braka,
ravnopravnosti žene i muškarca, mogućnosti razvoda, te instituta zajedničke imovine
bračnih drugova. RBiH je na osnovu ovlaštenja saveznog zakona donijela u oblasti
bračnog prava 2 zakona i to: Zakon o priznavanju punovažnosti brakova sklopljenih prije
09.05.1945 i Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova.
 WWW.STUDOMAT.BA

Treća faza obuhvata period nakon 1971.godine (Period republičkog zakonodavstva),

kada je ustavnim amandmanima iz 1971.godine zakonodavna nadležnost u oblasti
porodičnog prava prenesena na republike i pokrajine. Donošenjem Zakona o produženju
važnosti saveznih zakona, OZB je primjenjivan kao republički zakon sve do donošenja
Porodičnog zakona BiH 09.07.1979, odnosno 01.01.1980, kada je PZ BiH stupio na
snagu. PZ BiH je u oblasti bračnog prava inovirao slijedeće segmente:

Bračne smetnje - krvno srodstvo zaključno sa 4.stepenom pobočne linije i donja

starosna granica 16 godina;

Sistem razvoda braka - smanjen je broj brakorazvodnih uzroka, a uveden je sporazumni

razvod za brakove bez maloljetne djece. Institut mirenja bračnih drugova povjeren je
centrima za socijalni rad.

Pravo na izdržavanje bračnog druga koji nema dovoljno sredstava za život, a

nesposoban je za rad ili nezaposlen. U okviru ovog prava unesena su odreĎena
ograničenja koja tretiraju samo ostvarivanje prava ili njegovo vremensko trajanje.

Vanbračne zajednice PZ BiH nije izjednačio sa brakom, ali im je priznao neka dejstva,
uglavnom imovinska i lično-imovinska.

7. Mjesna i stvarna nadležnost organa za sklapanje braka, koja je bitna?

Izjava bračnih drugova mora biti data pred nadležnim organom i na način predviĎen
Zakonom. Nadležan je organ uprave koji je nadležan i za voĎenje matičnih knjiga.
Posljedica povrede stvarne nadležnosti je nepostojeći brak. Zakonom nije propisana
mjesna nadležnost, pa bračni drugovi imaju neograničeno pravo izbora mjesta na kome
će zaključiti brak.

8. Kakva je to bitna osobina o kojoj bračni drug može imati zabludu?

Zaluda o bitnoj osobini bračnog druga postoji kada se radi o osobini, odnosno okolnosti
koja bi drugog bračnog druga odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, a
naročito u slučaju krajnje opasne ili teške bolesti, protivprirodne navike, polne nemoći,
trudnoće žene sa drugim muškarcem, nečasnog zanimanja i ranije osude zbog krivičnog
djela učinjenog iz nečasnih pobuda” (čl.33 st.4 PZ BiH). Zakon navedene osobine ne
nabraja taksativno, već primjera radi i to samo one koje smatra najtipičnijim. Ove
činjenice uglavnom se odnose na fizičke i moralne osobine lica o kome je bračni drug bio
u zabludi u momentu zaključenja braka. S obzirom na različito doživljavanje odreĎenih
činjenica kao bitnih, u svakom konkretnom slučaju potrebno je dokazati da li je ta
osobina bitna za osobu koja traži poništenje braka.

9. Šta je to bračnost?
 WWW.STUDOMAT.BA

Niko ne može zaključiti brak dok raniji brak ne prestane. (čl.34 PZ BiH). Ova bračna
smetnja posljedica je načela monogamije. Ako je brak ipak zaključen za vrijme trajanja
ranijeg braka jednog od bračnih drugova, on se neće poništiti ukoliko je raniji brak u
meĎuvremenu prestao na zakonom predviĎen način.

10. Bračne smetnje?

Bračne smetnje su činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog braka.
Tačno su odreĎene zakonom, moraju postojati u trenutku zaključenja braka, a njihovo
postojanje sankcionirano je ništavnošću braka. U slučaju postojanja nekih bračnih
smetnji predviĎena je i krivična sankcija. PZ BiH predviĎa slijedeće bračne smetnje:

- fiktivni brak,

- nedostatak volje,

- bračnost,

- duševna bolest, duševna nerazvijenost i drugi razlozi koji dovode do nesposobnosti

za rasuĎivanje,

- srodstvo i

- maloljetstvo.

U pravnoj teoriji bračne smetnje se klasificiraju na različitim osnovama, te se mogu

klasificirati na:

a) Otklonjive i neotklonjive. Otklonjive su one za koje sud može dati odobrenje za

zaključivanje braka, ali samo u Zakonom predviĎenim slučajevima. U našem pravu to su
maloljetstvo i srodstvo po tazbini. Sve ostale smetnje su neotklonjive.

b) Trajne i privremene. Trajne mogu prestati samo smrću. To je npr.krvno srodstvo

koje ne može prestati niti se može raskinuti. Sve ostale bračne smetnje su privremene.

c) Apsolutne i relativne. Apsolutne smetnje onemogućavaju zaključenje braka sa bilo

kojim licem. To su bračnost, nesposobnost za odlučivanje i maloljetstvo. Relativne
bračne smetnje onemogućavaju zaključenje braka samo sa odreĎenim licem (srodstvo).

11. Koje su to relativne bračne smetnje?

Relativne bračne smetnje onemogućavaju zaključenje braka samo sa odreĎenim licem

(srodstvo).

12. Koje bračne smetnje mogu prestati?

 WWW.STUDOMAT.BA

Otklonjive su one za koje sud može dati odobrenje za zaključivanje braka, ali samo u
Zakonom predviĎenim slučajevima. U našem pravu to su maloljetstvo i srodstvo po
tazbini. Sve ostale smetnje su neotklonjive.

13. Kod koje bračne smetnje tužba za poništenje braka ne zastarijeva?

U slučaju zaključenja fiktivnog braka i postojanja bračnosti, pravo podizanja tužbe imaju
sva navedena lica. Pravo na tužbu ne zastarijeva.

U slučaju bračne smetnje srodstva, pravo na tužbu imaju bračni drugovi, organ
starateljstva i javni tužilac. Pravo na tužbu ne zastarijeva.

14. Nesposobnost za rasuđivanje, mogu li takva lica zaključivati brak?

Nesposobnost za rasuĎivanje mora postojati u trenutku sklapanja braka. Ako se javi u

toku braka može biti uzrok za razvod, ukoliko dovede do teške poremećenosti i
nepodnošljivosti zajedničkog života (čl.55 PZ BiH). U ovom slučaju nije potrebna odluka
suda, već ukoliko matičar posumnja u postojanje ove bračne smetnje, mora pribaviti
stručno mišljenje ljekara – vještaka o stanju duševnog zdravlja osobe koja želi zaključiti
brak. Na osnovu tog mišljenja će podnosiocima prijave saopštiti da li mogu zaključiti
brak ili ne.

15. Kako se otklanja bračna smetnja maloljetstva?

Općinski sud u vanparničnom postupku može dozvoliti zaključenje braka ako postoje
opravdani razlozi, ako je osoba navršila 16 godina i ako utvrdi da je dijete fizički i
duševno sposobno za izvršenje bračnih prava i dužnosti.

Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka može podnijeti zainteresirano

maloljetno lice (čl.39 st.2). Sud je u postupku dužan saslušati podnosioca prijedloga,
njegove roditelje, lice sa kojim on namjerava zaključiti brak, te pribaviti mišljenje
organa starateljstva i zdravstvenih ustanova kako bi utvrdio okolnosti značajne za
donošenje odluke. U kontekstu svih provedenih dokaza sud samostalno donosi rješenje.
Rješenje se odnosi samo na konkretnu osobu sa kojom je predloženo zaključenje braka.
Protiv rješenja kojim se odobrava zaključenje braka žalbu mogu uložiti podnosilac
prijedloga, osoba sa kojom podnosilac prijedloga želi zaključiti brak i roditelji (staratelji)
maloljetnika. U slučaju da sud odbije zahtjev, pravo žalbe ima samo podnosilac
prijedloga.

16. Ravnopravnost?

Član 6 st.2 PZ BiH ističe da se brak zasniva na ravnopravnosti bračnih drugova. Ovaj
princip realiziran je u sferi ličnih i imovinskih odnosa. Povreda načela može dovesti do
 WWW.STUDOMAT.BA

razvoda braka, što zavisi od bračnog druga da li će postaviti zahtjev za razvod braka ili
ne.

17. Ima li razlike izmeĎu braka i zajednice života?

18. Načela porodičnog prava?
19. Načela bračnog prava?
20. Gdje se spominje pravo na privatnost i porodicni život?
21. Pravni standard?

Interes djeteta, grubo i nedolično ponašanje, naročito opravdani slučajevi, teška i trajna
poremećenost bračnih odnosa.

22. Koja se prava i dužnosti regulišu dispozitivnim normama?

Sporazum o porodičnom imenu, mjestu zajedničkog stanovanja, obavljanje poslova u

domaćinstvu itd.

23. Šta su subjektivna prava i koje su sankcije za njihovo kršenje?

24. Objasnite pravo na privatnost i porodični život?
25. Uvjeti za punovažnost braka?

Uvjeti za punovažnost braka su činjenice koje ometaju zaključenje punovažnog braka.

Naše zakonodavstvo rpedviĎa sljedeće uvjete:

- Već postojeći brak

- Oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuĎivanje
- Srodstvo: krvno srodstvo, srodstvo po usvojenju, srodstvo po tazbini
- Maloljetstvo
- Nedostatak volje

26. Konstitutivni elementi braka?

27. Ustavna načela FNRJ?

Period od 1946.- 1971.godine. Radi se o periodu saveznog zakonodavstva. Ustav FNRJ iz

1946.godine proklamirao je načela o državnoj zaštiti braka i porodice, zakonskom
ureĎivanju pravnih odnosa u braku i porodici, izjednačavanju žene i muškarca u svim
sferama porodičnopravnih odnosa, te uvoĎenju graĎanskog braka. Osnovnim zakonom o
braku (OZB) iz 1946.godine za cijelu zemlju su normirani bračni i porodični odnosi na
principu civilnog braka, državne zaštite braka, ravnopravnosti žene i muškarca,
mogućnosti razvoda, te instituta zajedničke imovine bračnih drugova. RBiH je na osnovu
ovlaštenja saveznog zakona donijela u oblasti bračnog prava 2 zakona i to: Zakon o
priznavanju punovažnosti brakova sklopljenih prije 09.05.1945 i Zakon o imovinskim
odnosima bračnih drugova.
 WWW.STUDOMAT.BA

28. Sta je bračna zrelost?

U smislu čl.39 PZ BiH, “Ne može brak zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina života”.
Razlozi za navedeno su nedovoljna fizička, spolna, emocionalna i socijalna zrelost prije
punoljetstva i sticanja poslovne sposobnosti. Pravilo ima izuzetke predviĎene u čl.39
st.2, prema kome općinski sud u vanparničnom postupku može dozvoliti zaključenje
braka ako postoje opravdani razlozi, ako je osoba navršila 16 godina i ako utvrdi da je
dijete fizički i duševno sposobno za izvršenje bračnih prava i dužnosti.

29. Sličnosti i razlike u pravnom ureĎenju braka, vanbračne i istospolne zajednice?

30. Definicija i porodičnopravni učinci vanbračne zajednice regulisani su
propisom pod nazivom?

Porodični zakon Federacije BiH i porodični zakon Republike srpske.

31. Koje je vrijeme trajanja životne zajednice kako bi porodično pravo istoj
priznalo učinke vranbračne zajednice?

Najmanje 3 godine ili kraće ako je u joj roĎeno zajedničko dijete.

32. Učinci vanbračne zajdnice prema porodičnom pravu su?

UreĎenje imovinskih odnosa i izdržavanje.

33. Konstitutivni elementi vanbračne zajednice?

Osnovni konstitutivni element vanbračne zajednice je životna zajednica muškarca i žene.

Da bi ona proizvodila dejstva koja su joj zakonom priznata, bilo je potrebno i da je
trajala duže vrijeme.

34. Navedite bračne sporove?

UtvrĎivanje postoji li brak ili ne postoji, poništenje braka i razvod braka.

35. Brak je?

Zakonom ureĎena životna zajednica žene i muškarca.

36. Otklonjive bračne smetnje su?

37. Pravo na žalbu na odluku suda kojom se dopušt apravo na sklapanje braka licu
potpuno lišenom poslovne sposobnosti imaju?
38. Kogentnog su karaktera odredbe pz fbih o?
39. Brak je sklopljen kad?
40. Dan za sklapanje braka matičar odreĎuje u roku od?
41. Svjedok pri sklapanju braka može biti?
42. Brak se sklapa?
 WWW.STUDOMAT.BA

43. Bravo na tužbu radi utvrĎivanja postoji li brak ili ne imaju?

44. Lice lišeno poslevne sposobnosti?
45. Tužba(u) za poništenje braka lica lišenog poslovne sposobnosti?
46. Povezano sa odnosom usvojenja, brak ne mogu sklopiti?

47. Razlike izmeĎu nepostojećeg i ništavnog braka?

48. Razlike izmeĎu razvoda i poništenja braka?
49. Definicija razvoda?

Razvod braka je način prestanka punovažnog braka za života bračnih drugova, iz uzroka
i na način predviĎen zakonom.

50. Razlozi za razvod po PZ FBiH?

PZ BiH predviĎa 2 brakorazvodna uzroka: poremećenost i nepodnošljivost zajedničkog

života kao relativni, te nestalost kao apsolutni brakorazvodni uzrok.

51. Apsolutni i relativni uzroci za razvod braka?

PZ BiH predviĎa 2 brakorazvodna uzroka: poremećenost i nepodnošljivost zajedničkog

života kao relativni, te nestalost kao apsolutni brakorazvodni uzrok.

“Bračni drug može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni,
usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv” (čl.55). Dakle, osnovni
brakorazvodni uzrok je teška i trajna poremećenost bračnih odnosa koja je dovela do
nepodnošljivosti zajedničkog života. Ovdje težište nije na uzrocima već na posljedici. U
praksi se kao slučajevi teške poremećenosti navode postupci suprotni meĎusobnim
pravima i dužnostima bračnih drugova npr.stalne svaĎe, fizičko maltretiranje, prestanak
meĎusobnog povjerenja, poštovanja, naklonosti itd.

Pored objektivne posljedice – poremećenosti bračnih odnosa, Zakon traži i postojanje

nepodnošljivosti zajedničkog života, kao subjektivne posljedice, odnosno subjektivno
doživljavanje braka kao nepodnošljivog. Odnos poremećenosti i nepodnošljivosti je
ravnopravan, te sud mora utvrditi obje činjenice.

Nestalost bračnog druga je drugi brakorazvodni uzrok. “Bračni drug može tražiti razvod
braka ako je njegov bračni drug nestao i o njemu nema nikakvih vijesti za vrijeme od 2
godine” (čl.56). Po svojoj prirodi, ovaj brakorazvodni uzrok je apsolutni, te je da bi se
brak razveo dovoljno utvrditi činjenicu nestalosti u trajanju od 2 godine.

PZ normira mogućnost sporazumnog razvoda braka i razvoda braka po zajedničkom

prijedlogu. Razvod braka po zajedničkom prijedlogu (čl.57) moguć je kada su u pitanju
brakovi sa maloljetnom djecom (zajedničkom ili usvojenom). Bračni drugovi u
zajedničkom prijedlogu navode činjenice zbog kojih traže razvod braka, a sud je dužan
 WWW.STUDOMAT.BA

da utvrdi tešku i trajnu poremećenost bračnih odnosa i nepodnošljivost zajedničkog

života.

52. Posljedice razvoda braka za djecu?

Posljedice razvoda braka u odnosu na djecu. Presudom o razvodu braka rješava se

pitanje zajedničke djece bračnih drugova, odnosno njihovog povjeravanja na čuvanje,
vaspitanje i izdržavanje. Ovo pitanje rješava se uz puno uvažavanje dječjih interesa.
Organ starateljstva već u slučaju neuspjelog mirenja nastoji da roditelji postignu
sporazum o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke djece. Ukoliko sporazum ne bude
postignut, odnosno ako on ne odgovara interesima djeteta, sud će u brakorazvodnoj
parnici odlučiti o ovom pitanju. Zakon predviĎa vrlo široka ovlaštenja organa
starateljstva koji učestvuje u postupku radi zaštite dječijih interesa. Sud nije vezan
mišljenjem organa starateljstva, a u svakom konkretnom slučaju mora ocijeniti šta je u
interesu djeteta. Osim mišljenja organa starateljstva, sud uzima u obzir i želju djeteta,
ukoliko je ono sposobno da je izrazi. Sud može odlučiti da sva djeca ostanu kod jednog
roditelja, da neka ostanu kod majke a druga kod oca, ili da djeca budu povjerena nekoj
trećoj osobi ili ustanovi. Roditelj kome dijete nije povjereno na zaštitu i vaspitanje ne
vrši roditeljsko pravo, ali ima pravo da održava kontakte sa djetetom, prati njegov
razvoj i utiče na taj razvoj.

53. Posljedice razvoda braka za bračne partnere?

Posljedice prestanka braka na bračne drugove tiču se porodičnog imena, zajedničke

imovine i vraćanja poklona, izdržavanja i stanarskog prava. Porodično ime spada u lična
dejstva braka. Nakon razvoda od bračnog druga zavisi da li će pokrenuti postupak za
promjenu porodičnog imena. Imovinskopravni odnosi i izdržavanje su obraĎeni u
posebnom poglavlju. Pravo nasljeĎivanja bivših bračnih drugova regulisano je Zakonom
o nasljeĎivanju. Stanarsko pravo bračnih drugova nakon razvoda, ukoliko o njemu ne
postoji sporazum, rješava se od strane suda u vanparničnom postupku. Bračni drug koji
je odlukom suda prestao biti nosilac stanarskog prava dužan je iseliti iz stana kada mu
se osigura nužni smještaj.

54. Šta je vanbračna zajednica?

Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili u
vanbračnoj zajednici sa drugom osobom i koja je trajala najmanje tri godine ili kraće ako
je u njoj roĎeno zajedničko dijete.

55. Šta će dovesti do obustave postupka posredovanja?

 WWW.STUDOMAT.BA

Ukoliko se oba bračna partnera, uredno pozvana, ne odazovu na poziv d aučestvuju u

postupku, a ne opravdaju svoj izostanak postupak će se obustaviti. Postupak se neće
izostaviti ukoliko izostane bračni partner koji se nasilnički ponaša prema drugom
bračnom partneru.

56. Razlike izmeĎu mirenja i posredovanja?

57. Na koje načine se može pokrenuti postupak za razvod braka?

Razvod braka se može zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.

58. Kada ne može doći do sporazumnog razvoda braka?

Ako nisu ispunjeni sljedeći uslovi:

- Ako je od skapanja braka proteklo najmanje šest mjeseci

- Ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljenu postupku psoredovanja o:
ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanja djeteta, uvjetima i načinu
održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljom koji e
ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanje bračnog partnera.

59. Kada sud može odbiti tužbu za razvod braka, a kad zahtjev za sporazumni
razvod braka?

Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok dijete ne
navrši tri godine života. Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum
koji se tiče djeteta nije u djetetovom interesu.

60. Kada će sud donijeti presudu za sporazumni razvod braka?

Sud mora utvrditi jesu li ispunjeni uslovi zakonom normirani za sporazumni razvod, pa
čim utvrdi da jesu, bez ispitivanja ozbiljnosti i opravdanosti razloga donosi odluku o
razvodu.

61. Mješoviti sistem razvoda braka?

Mješoviti (kombinirani) sistem razvoda braka podrazumijeva razvod braka samo u

slučajevima predviĎenim zakonom. Ovaj sistem je normirao brakorazvodne uzroke koji
se zasnivaju na krivici bračnih drugova, ali i one kod kojih se poremećenost bračnih
 WWW.STUDOMAT.BA

odnosa ne može staviti u njihovu krivicu. Mješoviti sistem uglavnom je usvojen u

zakonodavstvu zemalja Evropske unije. Prihvata se brakorazvodni uzrok trajne i teške
poremećenosti braka ili “nepovratne propasti” braka, uz sporazumni razvod braka, ali i
taksativno nabrojani brakorazvodni uzroci koji su po svojoj prirodi neskrivljeni i
skrivljeni.

62. Tužba za razvod braka?

63. Kada se ne mora podnijeti zahtjev za posredovanje?

Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za sporedovanje ako je boravište drugog
bračnog partnera nepoznato šest mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna
sposobnost.

64. Karakteristike parničnog postupka kod bračnog spora?

65. Navedite pretpostavke za razvod braka?
66. Kada će u postupku posredovanja, te o kojim će sadržajima roditeljske skrbi
odluku donijeti Centar za socijalni rad?

67. Tijela nadležna za postupak posredovanja?

Centar za socijalnu skrb, savjetovalište za brak i obitelj, te osoba ovlaštena za pružanje

stručne pomoći (posredovatelj)

68. Rok za okončanje postupka posredovanja iznosi?

Tri mjeseca.

69. Ko i s kojim podnescima može pokrenuti brakorazvodni postupak i objasnite

poremećenost bračnih odnosa kao pretpostavku za razvod braka?

70. Navedite osnovu prestanka braka koja ne završava sudskom odlukom?

Smrt bračnog druga.

71. Može li doći do razvoda braka po tužbi žene za vrijeme trudnoće žene?

Može po tužbi žene, ali ne može po tužbi muža.

72. Kod pozivanja bračnih drugova na koju pretpostavku za razvod braka sud
nije dužan utvrđivati okolnosti koje su dovele do razvoda?

Kod sporazumnog razvoda braka.

 WWW.STUDOMAT.BA

73. Brak prestaje?

74. Pravo na tužbu za poništenje braka imaju?
75. Ako je nestali bračni drug proglašen umrlin, brak prestaje danom pravomoćnosti
sudske odluke?
76. Ako je prijašni brak prestao do zaključenja glavne rasprave u parnici za poništenje
kasnijeg braka, sud ... ?
77. Postupak proglašenja nestale osobe umrlom je?