I

Kad nam već Lukacs, kao što vidimo, sugerira kako se u I glavi Marxova Kapitala koja govori o fetiškom
karakteru robe sadrži in nuce čitav historijski materijalizam, a upravo tu jest riječ o postvarenju, vrijedno
je i potrebno, premda je to svima nama dobro poznato, navesti za početak bar 2—3 Marxova navoda o
tom problemu. Na Lukacsa smo se međutim ovdje pozvali, što je on s jedne strane prvi među
marksistima dublje i opširnije prišao tom problemu, i što s druge strane i sam pojam postvarenja
(Verdinglichung, Versachlichung), koliko je nama poznato, potječe od njega. Pri tom valja naglasiti da se
Lukacs tim problemom na najstudiozniji način pozabavio u vrijeme kad su svi socijaldemokratski
teoretičari II Internacionale plivali vodama građanske teorije i prakse, a da se pojam postvarenja —
dakako, upravo zato — nije za njih ni pojavio kao problem. Jer fenomen postvarenosti društvenog života
postaje uočljiv i spoznatljiv tek onda kada se prekorači horizont građanskog svijeta, to jest kad način
bitka građanskog društva prestane da se shvaća kao sam po sebi razumljiv, jedino moguć, nepromjenljiv
ili vječan. Dakle, kad mišljenje prestane da bude puka teorijska operacija na pretpostavkama i u okviru
ovog danog i gotovog svijeta.