Tree poglavlje: Precizna istina je neshvatljiva

Samooigledno je da komparativni odnos beskonanog ka konanom nije mogu. Shodno tome,

najvie je jasno da gdje naemo komparativne stupnjeve veliine, mi ne stiemo do bezuslovnog
Maksimuma; jer stvari koje su komparativno vee ili manje jesu konane; ali, nuno, Maksimum
jeste beskonaan, Stoga, ako je bilo ta postulirano to nije bezuslovni Maksimum,
samorazumljivo je da neto vee moe biti postulirano. I stoga mi pronalazimo stupnjeve
jednakosti (jedna stvar e biti vie jednaka drugoj stvari nego treoj, u skladu sa srodnou,
odreenou, prostranou, kauzalitetom i vremenskim odreenjem kao i razlikama meu slinim
stvarima), oigledno mi ne moemo pronai dvije ili vie stvari koje e biti toliko jednake i sline
da ne bi postojale druge vie jednake i sline i tako progresivno ad infinitum. Jer, mjera i
mjerljivo koliko god bili jednaki uvijek e ostati razliiti.
Prema tome, ne moe biti sluaj da e sredstvima slinosti konani intelekt moi precizno dosei
istinu. (Radi poreenja, ono to nije krug ne moe izmjeriti krug, ije je bie neto potpuno
nerazdvojivo.)
Elem, intelekt, koji nije istina, nikada ne shvata istinu toliko precizno da istina ne bi mogla da
bude pojmljeno beskonano preciznije. Jer za intelekt je istina upisana kao to je upisanom
mnogougaoniku upisujui krug. to vie uglova mnogougaonik posjeduje, vie e sliiti krugu.
Ali ipak, ak i da se broj njegovih uglova povea ad infinitum, mnogougaonik nikada ne postaje
jednak krugu, sem ukoliko se ne rastavi u indentitet sa krugom. Ali, to se tie istine, oigledno je
da mi ne znamo bilo ta osim sljedeeg: mi znamo kako istina ne moe u potpunosti precizno biti
shvaena kakva jeste, te da na intelekt moe biti slian (i nazvan) mogunou. Iz tog slijedi,
tastvo stvari, koje je istina bia, nedokuivo je u svojoj istini; iako je predmet istrage svih
filosofa, nije nikada pronaeno onakvo kakvo jeste. Meutim, to smo dublje poduavani
neznanju, blie prilazimo istini.