Treće izdanje međunarodne norme
UVOD
za električnu opremu u vrsti zaštite
oblaganje “m” IEC 60079-18:2009
Ed. 3.0
(The third edition of the international
standard for electrical equipment
protection by encapsulation “m”
IEC 60079-18:2009 Ed. 3.0)
Ana Hađak
Ovaj članak obrađuje zahtjeve koje donosi treće izdanje međunarodne
norme IEC 60079-18:2009- Eksplozivne atmosfere – 18. dio, Opre-
ma zaštićena oblaganjem “m” (EN 60079-18:2009; HRN EN 60079-
18:2010). Svrha je članka ukazati na bitne razlike između drugoga
i trećega izdanja norme i na taj način olakšati zainteresiranim stra-
nama, tj. proizvođačima i certifikacijskim tijelima, ocjenu sukladno-
sti uređaja certificirana prema prethodnome izdanju norme u odno-
su na treće izdanje.
Ključne riječi – zaljevna masa, razina zaštite, određivanje kvara,
ispitivanje termičke izdržljivosti-starenje materijala.
This paper elaborates upon the requirements set forth in the third
edition of international standard IEC 60079-18:2009- Explosive
atmospheres – part 18, Equipment protection by encapsulation “m”
(EN 60079-18:2009; HRN EN 60079-18:2010). The purpose of this
paper is to highlight significant differences between the second and
third editions of the standard, thereby making it easier for interested
parties (manufacturers and certification authorities) to assess the
conformity of equipment certified according to previous editions of
the standard in relation to the third edition.
Keywords – encapsulation compounds, level of protection, fault
determination, thermal endurance test.
Ex-Bilten 2011. Vol 39, br. 1-2
I.
U prostorima ugroženima eksplozivnom atmosferom valja
primijeniti mjere zaštite radi smanjenja rizika od eksplo-
zija, tj. mjere za sprječavanje potencijalnoga uzročnika
paljenja da postane djelotvoran, s razinom zaštite koja
odgovara predviđenu području primjene i učestalosti
pojave eksplozivne atmosfere. Jedna je od osnovnih mje-
ra zaštite svakako ugradnja prikladne, tzv. protueksplo-
zijski zaštićene opreme, ili kraće: Ex-opreme, izvedene u
određenim vrstama zaštite. Norma HRN EN 60079-18
daje specifične zahtjeve u pogledu konstrukcijske izvedbe,
ispitivanja i označavanja električne opreme, dijela opreme
i komponenata izvedenih u vrsti zaštite “m”.
Zaštita oblaganje “m” temelji se na razdvajanju eksplo-
zivne atmosfere od električnih komponenata koje bi
mogle zapaliti eksplozivnu atmosferu bilo iskrom ili
uslijed zagrijavanja. Razdvajanje se postiže zaljevnom
masom, primjerice epoksidnim smolama, termoplastičnim
ili elastomernim materijalima.
Ovom se tehnikom Ex-zaštite također snižava tempera-
tura na površini opreme u uvjetima normalna rada s
obzirom da zaljevna masa udaljava mjesto kontakta
zalivenih komponenata opreme s eksplozivnom atmo-
sferom. Uobičajeno je da zaljevna masa bolje odvodi
toplinu od zraka pa je temperatura na samim komponen-
tama pod masom relativno manja.
Kod zalijevanja bez kućišta oprema mora zadovoljiti
zahtjeve glede otpornosti na udar, kemijske utjecaje i
otpornosti na svjetlo (ultraljubičasta zračenja). Prednost
je zaštite oblaganje “m” smanjivanje utjecaja okoline na
komponente pod zalijevanjem.
Treće izdanje norme poništava i nadomješta prethodna
izdanja normi IEC 60079-18 (2004) i IEC 61241-18
(2004) i predstavlja njihovu tehničku reviziju. Tekst
norme zasniva se na FDIS dokumentu 31/784/FDIS,
Izvješću o glasovanju 31/801/RVD. Kod nas u Hrvatskoj
prihvaćena je na sastanku Tehničkoga odbora E TO 31,
Hrvatskoga elektrotehničkog povjerenstva, 18. prosinca
2009. i predstavlja treće izdanje.
Norma uz normativni dio sadrži i dva priloga:
Prilog A (informativan) – Temeljni zahtjevi za zaljevnu
mase za “m” opremu i
Prilog B (normativan) – Raspodjela uzoraka.
Značajne promjene u odnosu na prethodno izdanje
podrazumijevaju uvođenje razine zaštite za opremu, EPL
Ma, Ga, Mb, Gb, Db, Gc, Dc.
II. PRIKAZ POJEDINIH DIJELOVA NORME
Novo izdanje norme nastavlja filozofiju kvarova koja je
prethodno bila rezervirana isključivo za zaštitu samosi-
gurnost “i”, a sukladno načelima razina zaštite opreme u
15
Ana Ha|ak: Tre}e izdanje me|unarodne norme za elektri~nu opremu u vrsti za{tite oblaganje.... (15-20)

IEC strukturi (EPL). Taj pristup razlikuje brojive i nebroji- norme to je raspon temperatura unutar kojih prema po-
ve kvarove. Brojivi je kvar definiran kao kvar na onim dacima proizvođača svojstva mase za vrijeme rada traj-
dijelovima električne opreme koji su u skladu sa zahtje- no zadovoljavaju uvjete norme za vrijeme predviđena
vima norme za konstrukciju. Nasuprot tomu, nebrojivi vijeka trajanja uređaja) materijala. Maksimalna
kvar definiran je kao kvar na onim dijelovima električne površinska temperatura u uvjetima normalnoga rada i u
opreme koji nisu u skladu sa zahtjevima normi. Na pri- uvjetima kvara ne smije prijeći temperaturni razred.
mjer, ukoliko razmak između golih vodljivih dijelova pod Kada nije moguće udovoljiti ovim zahtjevima, proizvođač
zalijevanjem nije u skladu sa zahtjevima norme (tj. manji na komponentama koje se pregrijavaju, može koristiti
je od zahtijevana minimuma za razinu zaštite “mc”), zaštitne uređaje koji će ograničiti tu temperaturu.
kratki spoj tih vodljivih dijelova smatra se nebrojivim
Drugo izdanje norme tražilo je da ti zaštitni uređaji budu
kvarom, odnosno taj se kvar smatra dijelom normalnoga
isključivo neresetirajući, a treće izdanje dozvoljava
rada i mora se obraditi kao dio normalnoga rada. Pod
uporabu resetirajućih zaštitnih uređaja. Predmetni zaštitni
kvarom se osim kratkoga spoja smatra prekid bilo koje
uređaji mogu biti vanjski ili integralni (zaliveni),
komponente ili kvar na tiskanoj pločici.
električni ili termički.
Ovisno o tome za koju je zonu opasnosti uređaj na-
mijenjen razlikujemo tri različite razine zaštite. A. Konstrukcijski zahtjevi
Razina zaštite “ma” pruža vrlo visoku razine zaštite Vrsta zaštite “m” mora biti očuvana u uvjetima normal-
(oprema prikladna ugradnji u zoni 0) i razmatra noga rada i u uvjetima kvara ovisno o zahtijevanoj razi-
mogućnost dva međusobno nezavisna kvara na kompo- ni zaštite, odnosno o EPL-u.
nentama i/ili razmacima pod zalijevanjem prilikom
Konstukcijski zahtjevi predmetne norme sastoje se od
certifikacije uređaja, dok “mb” (oprema prikladna ugra-
određivanja pokvarljivih i nepokvarljivih komponenata.
dnji u zoni 1) pruža visoku razinu zaštite i razmatra
Komponenta je nepokvarljiva ukoliko je u skladu sa
mogućnost jednog kvara.
zahtjevima norme i ukoliko je opterećena ne s više od
Treće izdanje uvodi i definira i treću razinu zaštite “mc” 2/3 nazivnih vrijednosti napona, struje i snage, uključujući
(EPL “Gc, Dc”). Razina zaštite “mc” obrađuje isključivo i kvarove ostalih komponenata sukladno razini zaštite
uvjete normalnoga rada pri čemu se kvarovi ne uzimaju “ma” ili “mb”. Zatim se računaju i ocjenjuju razmaci
u obzir u analizi (ocjeni sukladnosti). komponenata, strujnih krugova određena nazivnoga
Općenito, oprema izvedena u “m” zaštiti mora biti na- napona. Nepokvarljivi razmaci ne zahtijevaju razma-
zivnoga napona manjeg od 11 kV, uz ograničenja za tranje kvara. Također, nepokvarljive komponente ne
opremu razine zaštite “ma” kod koje napon u normalno- podliježu analizi kvara i posljedicama kvara.
me radu između bilo kojih točaka istoga ili različitih
Konstrukcijskim zahtjevima definirani su minimalni
strujnih krugova ne smije prelaziti 1 kV.
razmaci pod zaljevnom masom u ovisnosti o naponu,
Norma zatim propisuje točno definiranje i deklariranje tablica 1.
zaljevne mase sa sljedećim podacima: naziv i adresa
proizvođača, točan tip mase, omjer tvari koje se miješaju,
TABLICA I. RAZMACI KROZ ZALJEVNU MASU
eventualna obrada površine, dielektrična čvrstoća prema
IEC 60243-1, COT temperatura (trajna radna tempera- NAPON NAJMANJI RAZMAK
tura, eng. Continuous Operating Tempetature), TI vrije- Uef ili ist. (*) (V) (mm)
dnost (ukoliko zaljevna masa predstavlja dio vanjskoga ma mb mc
kućišta) te boja zaljevne mase. ≤ 32 0,5 0,5 0,2
Treće izdanje izostavlja zahtjev za upijanje vode kao dio ≤ 63 0,5 0,5 0,3
specifikacije materijala za zalijevanje i inzistira na pro- ≤ 400 1 1 0,6
vedbi samoga ispitivanja, ukoliko je uređaj namijenjen ≤ 500 1,5 1,5 0,8
za vlažan okoliš. Ukoliko se to ispitivanje ne provede, ≤ 630 2 2 0,9
oprema mora biti označena upozorenjem da se smije ≤ 1 000 2,5 2,5 1,7
koristiti isključivo u suhom prostoru. ≤ 1 600 - 4 4
≤ 3 200 - 7 7
Prilikom određivanja temperaturnoga razreda uređaja ≤ 6 300 - 12 12
neposredno se provjerava i to je li masa odgovarajuća ≤ 10 000 - 20 20
za predviđenu primjenu. To podrazumijeva provjeru da
(*)NAPOMENA - Prikazani su naponi iz IEC 60664-1 . Za
maksimalna temperatura mase, na bilo kojem mjestu u sve napone stvarni naponi mogu biti veći za 10 % od vrijed-
uvjetima normalnoga rada, ne prelazi COT (“continuous nosti iz tablice. Ovo je temeljeno na racionalizaciji napona
operating temperature” of the compound - po definiciji napajanja navedenih u tablici 3b IEC 60664-1.

16 Ex-Bilten 2011. Vol 39, br. 1-2

Ana Ha|ak: Tre}e izdanje me|unarodne norme za elektri~nu opremu u vrsti za{tite oblaganje.... (15-20)

Šupljine unutar zaljevne mase nisu dopuštene. Za razliku
od šupljina norma dopušta te definira dozvoljeni slobodni
volumen (“praznine”) unutar mase koji je ustvari slobodni
prostor unutar pojedinih komponenata. Slobodni
volumeni unutar kućišta provjeravaju se tako da se tlačno
ispituju nakon starenja. Ako je uređaj namijenjen za
standardnu temperaturu ambijenta, slobodni se volumen
(ili više volumena istovremeno) ispituje tlakom od 10
bara u periodu od 10 s (tč. 8.2.6 norme). Prilikom
ispitivanja ne smije doći do oštećenja mase. Novo izdanje
norme uvodi zahtjeve za opremu za eksplozivne
prašine.
Treće izdanje uvodi zahtjeve za slobodni volumen i kod
opreme skupine III (zapaljive prašine). Ukupna suma
slobodnih volumena nije ograničena, ali svaki pojedini
ne smije biti volumena većeg od 100000 mm3. Zahtjevi
za debljinu zaljevne mase oko slobodna prostora
određenoga volumena definirani su tablicom 2.
Debljina zaljevne mase ovisi o volumenu slobodna pro-
stora i o razini zaštite samoga uređaja. Važno je napo-
menuti da se ova tablica odnosi na uređaje skupine II i
I (uređaji predviđeni za nadzemnu industriju i za rud-
nike), dok su zahtjevi za minimalnu zaljevnu masu za
uređaje skupine III nešto drugačiji. Za uređaje razine
zaštite “ma” i slobodni prostor >10 cm3 tražena je
minimalna debljina 3 mm, dok je za uređaje razine zaštite
“mc” istoga slobodnog volumena minimalna debljina
zaljevne mase 1 mm. Ostale su zahtijevane debljine
jednake.
Tablica 3. prikazuje minimalne debljine zaljevne mase
koja okružuje električne komponente i strujne krugove
na slici 1. U svakom od ovih slučajeva zaljevna se masa
podvrgava ispitivanju na dielektičnu čvrstoću. Provjera-
va se dielektrična čvrstoća između galvanski izoliranih
strujnih krugova, između svakoga strujnog kruga i svih
uzemljenih dijelova i između svakoga kruga i površine
mase ili nemetalnoga kućišta.
Još je jedna od novosti ovoga izdanja i mogućnost
korištenja komponenata s prekidnim kontaktima za ra-
zinu zaštite “ma”, uz uvjet da ima vlastito kućište (unu-
tar kojega je postavljen prekidni kontakt) i to hermetički
brtvljeno “nC” u skladu s IEC 60079-15, prije zalije-
vanja. Dodatno, nazivni napon i struja ne smiju prelazi-
ti 60V, odnosno 6A. Ukoliko prekidna struja prelazi 2/3

TABLICA II.
PRIKAZ MINIMALNIH DEBLJINA ZALJEVNE MASE OKO SLOBODNA PROSTORA OVISNO O RAZINI ZAŠTITE

NAJMANJA DEBLJINA
RAZINA SLOBODAN SLOBODAN PROSTOR SLOBODAN PROSTOR
MASE OD SLOBODNA
ZAŠTITE PROSTOR ≤1 cm3 >1 cm3 ≤10 cm3 >10 cm3 ≤100 cm3
PROSTORA DO:
3 mm
slobodna prostora ili
3 mm ispitivanje tlakom nije dopušteno
slobodne površine
prema 8.2.6
3 mm (kućište + masa),
plastično ili metalno kućište 3 mm
“ma” ispitivanje tlakom prema nije dopušteno
uz prianjanje (*) (kućište + masa) (*)
8.2.6
3 mm
plastično ili metalno kućište
3 mm ispitivanje tlakom prema nije dopušteno
bez prianjanja (*)
8.2.6
3 mm,
slobodna prostora ili
1 mm 3 mm ispitivanje tlakom prema
slobodne površine
8.2.6
3 mm (kućište + masa),
plastično ili metalno kućište 1 mm 3 mm
“mb” ispitivanje tlakom prema
uz prianjanje (*) (kućište + masa) (kućište + masa) (*)
8.2.6
3 mm,
plastično ili metalno kućište
1 mm 3 mm ispitivanje tlakom prema
bez prianjanja (*)
8.2.6
slobodna prostora ili
1 mm 1 mm 3 mm
slobodne površine
plastično ili metalno kućište 1 mm 1 mm
“mc” 3 mm (kućište + masa)
uz prianjanje (*) (kućište + masa) (kućište + masa)
plastično ili metalno kućište
1 mm 1 mm 3 mm
bez prianjanja (*)
(*) Debljina stijenke >= 1 mm

Ex-Bilten 2011. Vol 39, br. 1-2 17

Ana Ha|ak: Tre}e izdanje me|unarodne norme za elektri~nu opremu u vrsti za{tite oblaganje.... (15-20)

a) debljina do slobodne površine

b) debljina do stijenke metalnoga kućišta
c) debljina do plastičnoga kućišta t≥1 mm
d) debljina do plastičnoga kućišta t<1 mm
e) debljina do vodljiva dijela bez struje i napona
f) debljina od vodljiva dijela do slobodne površine

Slika. 1. Prikaz zalivenih komponenata unutar kućišta

nazivne struje ili 6A, i kod “ma” i “mb” kućište mora uređaja, dakle u jednoj od vrsta zaštite prema IEC 60079-
biti izrađeno od anorganskoga materijala. 0 i dodatno IEC 60079-26 za razinu zaštite “ma”.
Za razinu zaštite “mc” također se zahtijeva dodatno kućište
prije zalijevanja. Kućište mora biti izrađeno od anorgan- B. Članci i baterije
skoga materijala ukoliko prekidna struja prelazi 6A. Kod članaka i baterija najviše se pažnje pridaje potencijal-
Zaštita vanjskih dijelova pod naponom koji izlaze iz nu ispuštanju plinova. Drugo izdanje norme za razinu
mase mora biti izvedena u skladu s razinom zaštite zaštite “ma” dopuštalo je samo upotrebu baterija koje su
u potpunosti u skladu s IEC 60079-11, dok treće izdanje
TABLICA III.
PRIKAZ MINIMALNIH DEBLJINA ZALJEVNE MASE OVISNO zahtijeva dodatno zadovoljavanje IEC 60079-11, osim što
O POLOŽAJU KOMPONENATA ne smije biti paralelna spajanja u opremi izvedenoj
Razina
isključivo u “m” zaštiti. Elektrokemijski sustavi koji
Razina zaštite ispuštaju plin u normalnome radu nisu dozvoljeni. Ukoliko
zaštite
“ma” “mb” ili “mc” se ispuštanje u uvjetima rada ne može spriječiti, ono mo-
Slobodna površina a ≥debljine prema tablici ra biti svedeno na minimum uz pomoć zaštitne naprave.
a ≥3 mm
≤ 2 cm2 1., ali ne manje od 1 mm Kod sekundarnih članaka zaštitni uređaj mora biti aktivan
Slobodna površina a ≥debljine prema tablici tijekom punjenja i pražnjenja, također i u slučaju punjenja
a ≥3 mm
> 2 cm2 1., ali ne manje od 3 mm izvan zone opasnosti. U zaštiti “m” nisu dopuštene ven-
Plastično kućište tilirane ćelije, također ni plinotijesne ćelije regulirane
d ≥debljine prema tablici
uz prianjanje ( t<1 d ≥3 mm zaštitnim ventilom. Plinotijesne ćelije koje unutar defini-
1., ali ne manje od 1 mm
mm)
rana opsega temperature ambijenta opreme ne ispuštaju
Plastično kućište c≥
c ≥(debljine prema plin ni pod kojim uvjetima normalnoga rada ili kvara,
uz prianjanje ( t≥1 (3 mm –
tablici 1. – t)a mogu biti izvedene bez kontrolna uređaja.
mm) t)a
c=d ≥debljine prema
Plastično kućište c= d ≥3 C. Zaštitni uređaji
tablici 1., ali ne manje
bez prianjanja mm
od 1 mm Općenito, ako uređaj ne bi zadovoljio zahtjeve norme u
b ≥debljine prema tablici uvjetima kvara, onda može biti štićen zaštitnim uređajem
Metalno kućište b ≥3 mm
1., ali ne manje od 1 mm koji za razinu zaštite “ma” mora biti neresetirajući, dok
e ≥debljine prema tablici
Nevodljivi dio e ≥3 mm je za razinu zaštite “mb” dopušteno da bude resetirajući.
1., ali ne manje od 1 mm
U prethodnu izdanju norme, bez obzira o kojoj se razini
Nevodljivi dio –
f+e ≥a f+e ≥a radilo, zaštitni je uređaj morao biti neresetirajući. Uko-
slobodna površina
a
U slučaju plastičnoga kućišta uz prianjanje i debljinu sti-
liko je zaštitni uređaj u skladu s IEC 60127, onda je za
jenke zida ≥1 mm ako primjena formule dopušta c=0, kom- “ma” dovoljan jedan; ukoliko nije, nužna su dva zaštitna
ponenta može biti uz zid. uređaja spojena u seriju.

18 Ex-Bilten 2011. Vol 39, br. 1-2

Ana Ha|ak: Tre}e izdanje me|unarodne norme za elektri~nu opremu u vrsti za{tite oblaganje....
C.1. Električni zaštitni uređaji
Pod električnim zaštitnim uređajima podrazumijevaju
se osigurači nazivnoga napona svakako manjeg od na-
pona kruga i prekidne moći ne manje od očekivane struje
kratkog spoja na mjestu ugradnje. Ako nije drugačije
definirano, osigurač trajno provodi struju 1,7×In. Treba
voditi računa da osigurač odgovara s obzirom na njego-
vu vremensko-strujnu karakteristiku. Deklaracija
proizvođača osigurača mora potvrditi da će osigurač
reagirati u kraćem vremenu nego što će biti prekoračena
“COT” temperatura i temperaturni razred. Za razinu
zaštite “ma” norma zahtijeva dva osigurača dok je za
razinu zaštite “mb” dovoljan jedan. Ukoliko se predviđa
da će uređaj biti štićen izvana onda se to navodi u uvje-
tima znaka “X”.
C.2. Termički zaštitni uređaji
Termički zaštitni uređaji koriste se za zaštitu zaljevne
mase od oštećenja uzrokovana lokalnim pregrijavanjem.
Resetirajući termički zaštitni uređaji s prekidnim kon-
taktima ne smiju biti opterećeni s više od 2/3 njihove
nazivne struje i napona koje definira proizvođač
uređaja.
Resetirajući zaštitni uređaji s prekidnim kontaktima
moraju se ispitati 5000 puta ukoliko proizvođač ne
potvrdi njihovu sukladnost s normom IEC 60730-2-9.
Ukoliko se radi o uređajima bez prekidnih kontakata,
onda se ispitivanje mora provesti 500 puta. Za ugradbe-
ne zaštitne uređaje traži se dodatno da je njihovo kućište
izvedbe koja onemogućava ulazak zaljevne mase.
D. Tipska ispitivanja
Novo izdanje norme zahtijeva ispitivanje materijala
zaljevne mase na dielektričnu čvrstoću naponom od 4
kV pri radnoj temperaturi mase.
Prilikom određivanja temperaturnoga razreda uređaja
uzima se u obzir površinska temperatura mase u normal-
nome radu i u uvjetima definirana kvara, ovisno o tome
o kojoj se razini zaštite radi. Za razinu zaštite “mc”
isključivo se nazivni rad uzima u obzir.
Novo izdanje norme izostavlja ispitivanje termičkim
cikliranjem dok je prethodno izdanje tražilo to ispitivanje
ukoliko uređaj nije bio staren na temperaturi koja je za
20 K viša od maksimalne temperature komponente pod
zalijevanjem. Temperatura komponente pod zalijevanjem
može se dobiti izračunom ili praktično, ispitivanjem.
Bitna je razlika između dva izdanja norme u određivanju
temperature starenja uređaja. Naime, drugo (prethodno)
izdanje norme definira temperaturu starenja kao jednu
od sljedeće dvije temperature:
Ex-Bilten 2011. Vol 39, br. 1-2
(15-20)
a) maksimalna temperatura na površini (pod uvjetima
kvara)
b) maksimalna temperatura komponente pod zaljevnom
masom (u normalnome radu)
Ukoliko je proizvođač u dogovoru s certifikacijskom
kućom odabrao temperaturu pod b) kao referentnu tem-
peraturu za starenje, “cikliranje” se ne provodi. Novo
izdanje za referentnu temperaturu starenja definira višu
od sljedeće dvije temperature:
a) maksimalna temperatura na površini (pod uvjetima
kvara)
b) maksimalna temperatura komponente pod zaljevnom
masom (u normalnome radu)
Odmah se uočava da referentna temperatura starenja
prema drugome izdanju norme može biti niža od refe-
rentne temperature prema trećemu izdanju.
Kod uređaja razine zaštite “mc” za temperaturu starenja
uzima se maksimalna površinska temperatura u normal-
nim uvjetima rada +20K. Nakon provedena starenja
uzorak se vizualno pregledava i utvrđuju se eventualna
oštećenja, napuknuća u masi, promjena boje, omekšanje
mase. Dodatno se provjerava ispravnost električnih
zaštitnih naprava u sklopu njihovih parametara, ako o
njima ovisi zaštita uređaja.
Ispitivanje dielektrične čvrstoće zgotovljena uređaja isto
je u oba izdanja norme, kao i ispitivanje kabela na
izvlačenje.
Tlačna ispitivanja šupljina unutar zaljevne mase također
se nisu mijenjala u odnosu na prethodno izdanje, jedino
je definirano da se tlačna ispitivanja provode isključivo
na uređajima namijenjenima za uporabu u zapaljivim
plinovima, dok se za zapaljive prašine ne provode.
Novost je u tipskim ispitivanjima u novome izdanju
norme ispitivanje resetirajućih zaštitnih uređaja. Naime,
provjerava se funkcionalnost odnosno pouzdanost
zaštitnih uređaja. Ispitivanje se provodi nakon starenja,
uređaj mora pouzdano prekinuti definiranu nazivnu
struju 5000 puta, ako se radi o uređaju s prekidnim kon-
taktima, odnosno 500 puta, ako se radi o uređaju bez
prekidnih kontakata.
Ovo se ispitivanje ne mora provoditi ukoliko je zaštitni
uređaj u skladu s normom IEC 60730-2-9.
Novost je također ispitivanje zabrtvljenosti ugradbenih
zaštitnih uređaja. Uzorci temperature od 25°C uranjaju
se u vodu temperature 65°C na dubinu od 25 mm u pe-
riodu od 1 min. Za prihvat rezultata ne smije doći do
prodora vode unutar zaštitna uređaja.
Pojedinačna se ispitivanja na uređajima nisu mijenjala,
kao ni označavanje uređaja, uz iznimku oznake za uređaj
razine zaštite “mc”.
19
Ana Ha|ak: Tre}e izdanje me|unarodne norme za elektri~nu opremu u vrsti za{tite oblaganje....
III. ZAKLJUČAK
Ovaj članak taksativno navodi bitne novosti trećega
izdanja norme u odnosu na prethodno izdanje. Na prvi
su pogled izmjene značajne, ali kada se podrobno ana-
liziraju, dolazi se do zaključka da se radi o proširenju
postojećih zahtjeva norme i omogućavanju novih
tehničkih primjena, npr. samoresetirajući zaštitni ele-
ment. Postupak tipskoga ispitivanja pojednostavljen je,
ako uzmemo u obzir ukidanje kompleksna ispitivanja
“cikliranjem” koje je bilo opcija ispitivanja u slučaju
starenja mase na nižoj od dvije moguće temperature. Ne
treba zanemariti ni troškove provedbe toga ispitivanja.
Detaljnom se analizom novih proširenih zahtjeva norme
može zaključiti da će uređaj certificiran prema drugomu
izdanju norme HRN EN 60079-18, vrlo vjerojatno za-
dovoljavati zahtjeve i trećega izdanja, ukoliko analiza
referentne temperature starenja pokaže da je starenje
provedeno na odgovarajućoj referentnoj temperaturi.
20
(15-20)
LITERATURA
[1] Norma HRN EN 60079-18: 2010 – Električni
uređaji za eksplozivnu plinsku atmosferu – 18. dio,
Oprema zaštićena oblaganjem “m”
[2] Norma HRN EN 60079-18: 2005 – Električni
uređaji za eksplozivnu plinsku atmosferu – 18 dio,
Oprema zaštićena oblaganjem “m”
[3] Prof.dr.sc. Nenad J. J. Marinović, dipl. ing. el.
“Oprema i instalacije za eksplozivnu atmosferu”
Priručnik za projektiranje, izradu, ugradnju,
održavanje i popravak, svezak 1.
Ana Hađak, dipl. ing. el.
Ex-Agencija, Zagreb, Hrvatska,
e-mail: a.hadjak@ex-agencija.hr
Ex-Bilten 2011. Vol 39, br. 1-2