Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinoveima STAROKATOLICIZAM U SAPTINOVCIMA “Pitaju me iz kojeg sam sela, di je Zuta i zelena v(j)era” TIHANA PETROVIC UDK 284.8 (497.5 Saptinovei) Odsjek za emologiju _Pregledni anak Filozofski fakultet Primljeno 1.111.1994. 41000 Zagreb, D. Salaja 3 Saptinovci su danas jedina sterokatolitka Zupa u Slavoniji i jednaod malobrojnih. u Hrvatskoj, Autorigino istrazivanje pokazuje da prelazak dijela seljana na starokatolitku vjeru nije donio veée promjene u njihovom svakodnevnom 4ivotn i obi¢ajima. Starokatolitka zajednica u Saptinovcima nastala je kao odraz ukupnih socijalnih i politigkih prilika u Hrvatskoj dvadesetih godina ovoga stoljeéa. uvoD Starokatolicizam je pokret nastao kao posliedica reformnih gibanja u okvira katolitke crkve u Hrvatskoj dvadesetih godina ovog stolje¢a.' Uzrocima, pojavom i djelovanjem toga pokreta do sada su se bavili tek rijetki istrazivati, uglavnom povjesnitari, sociolozi i povjesnitari religije. Iscrpan rad s naslovom “Reformni pokret dijeta niZega katolitkog svecenstva u Hrvatskoj (1919 - 1924. god.)” objavio je povjesnitar Zlatko Matijevié 1989, Ovaj rad predstavlja solidnu osnovu za svakog istrazivata starokatolicizma u Hrvatskoj. Napisan jekorektno, ocrtava zamrSenu druStvenu i politi¢ku situaciju u vrijeme nastanka pokreta i donosi mno8tvo bibliografskih podataka. * Osim u Saptinoveima post jot Zupa u Stenjoveu tra Zaprebs a jedan brojvjemika se okupljau erkviu Uli kneza Branimira 11 Zagrebs, U nsjnovijevrjeme ta je eka ustupena na Koribumnje Crtvi ejlovitog evendelje, koje je pomogla obnovil F ured eckvu. © Zupema koje su 1976, djelovale u Bosni i Hercegovini te Vojvodin vidi: Kolar, 1976! 170. 53Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinoveima Sociolozi su Hrvatsku katoli¢ku crkvu (starokatoli¢ku) svrstali medu male vjerske zajednice. U svjetskoj se literaturi umjesto izraza mala vjerska zajednica koristi termin sekta, a za veliku vjersku zajednicu crkva. Izrazi vclika i mala vjerska zajednica ne moraju odgovarati u svim sredinama, Mote se dogoditi, kao Sto je to slutaj sa Hrvatskom katolitkom crkvom, da je u Hrvatskoj ubrajamo u malu vjersku zajednicu dok se nacionalne crkve u nekim zemljama ubrajaju u velike vjerske zajednice. Izrazi velike i male vjerske zajednice imali bi jasniji smisao kad bi se mogli i brojéano odrediti. Glavne tazlike u religiji nisu posljedica njihove razlike u broju vjernika nego u njihovoj vjerskoj zainteresiranosti (Dugandija,1990: 9, 10). Teolog Juraj Kolarié za male vjorske zajednice koristi naziv sljedba (Kolarié, 1976). Oreligioznosti i pojavama vezanim uz male zajednice skoro da i nema literature.Za velike vjerske zajednice slutaj je obrnut, postoji mno8tvo razlivite literature iz razlizitih struka.Hrvati i vecina juznoslavenskih naroda vezala se za pojedine konfesije iz grupa twv. velikih vjerskih zajednica. Pojedine male vjerske zajednice ra8irile su se po titavom podrudjunekada8nje Jugostavije, ali je uoteno da su prvenstveno bile raSirene usjevernom, tj. panonskom podrugju (Flere et al., 1986:1,2). U Europi su male vjerske zajednice uglavnom nastale iz krila kr8¢anskih crkava. Nastajale su sve od ranih krS¢anskih vremena,veéi broj je nastao za vrijeme reformacije.Najveci broj nastaje u 19. stoljec nastanka novih vjerskih zajednica nastavijen je i u 20. st. Prve male vjerske zajednice u juznoslavenskim zemljama nastaju u prvim desctljecima 20. stoljeca. Male vjerske zajednice uglavnom nastaju kao oporba zvanignim crkvama pokazujudi da se ne sla%u sa svijetom u kojem su bogatstva nepravedno raspodijeljena. Clanovi takvih zajednica, tj. vjernici uglavnom su pripadnici niZih druStvenih slojeva, nacionalnih manjina ili rubnih dijelova stanovni8tva. Male odvojene zajednice, u kojima se nitko nije narotito isticao svojim bogatstvom, pruzale su im socijalnu sigurnost, a takve zajednice omoguéavale si im i vecu religioznost (DugandZija, 1990 :11,12). HRVATSKA KATOLICKA CRKVA Samostalna “Starokatolitka crkva” nastala je na prvom “Starokatoli¢kom kongresu” odrZanom urujnu 1871, u Miinchenu, Tada su predstavnici iz raznih europskih zemalja odbacili “novouspostavljene nauke” sa Prvog vatikanskog koncila (sabora) odrZanog u Rimu 1869/70. Na tom je crkvenom saboru bio prihvaéen nauk o papinoj nepogreSivosti po kojoj kao sluZbena osoba moze donositi za svu Crkvu konatne odluke koje se titu vjere i morala. Starokatolitka crkva je najprije ozakonjena 1875. u Njematkoj, a zatim je 1877. isto udinilo i Austro - ugarsko zakonodavstvo. Starokatoliéka crkva ukida ncrazrjeSivost braka i svccenitki cclibat, a donosi i rcforme u poimanju ispovijedi, posta, itd. (Kolarié, 1976:161-163). 54Etnol. trib. 17, 1994, str. $3 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinuvelma Starokatolitka crkva u Hrvatskoj nastala je kao rezultat reformnog pokreta nizeg katolikog klera nezadovoljnog svojim poloZajem ucrkvenoj organizacij i loSim ekonomskim stanjem. Poteci tih nezadovoljstava potinju se izraZavati neposredno prije potetka I. svj. rata, a jate se potinje izraYavati nakon rata. Godine 1919. objavljena je broSura“Savremene Zelje katolitkog nizeg klera drzave SHS” koja je sadrZavala smjernice za dalji rad pokreta. Ta je broSura bila uvezana u korice Zute boje pa je zbog toga cijeli pokret nazvan “Zuti” pokret. “Zuti” je pokret bio najjaa struja unutar reformnih gibanja katolitkog sveéenstva, Istodobno su djclovale i druge skupine i pojedinci koji su imali svoje videnje teforme Katolitke crkve (Matijevi¢,1989: 310,62). Nakon brojnih kriznih situacija kada su pojedine struje jaale, a pojedine slabile unutar pokreta osnovana je Hrvatska katolitka etkva. Medutim kriza se time samo produbila pa dolazi do konaénog raskida svih veza sa Katolitkom crkvom. Jedini izlaz postojao je u prijelazu sljedbenika Hrvatske katolitke erkve na starokatolitku vjeroispovijest. Tu ideju proveo je bivai splitski kanonik i Zupnik Marko Kalodera. DrZavni organi nisu dali dozvolu za rad novoj Hrvatskoj Katoli¢koj Crkvi”, pa je prihvaéen novi naziv “Hrvatska starokatolitka crkva” (HSC). Taj je naziv ‘omoguéavao priznanje na temelju austrijskog zakona iz. 1874, kada je “starokatolitka erkva” bila sluZbeno priznata u Austro - Ugarskoj (Matijevi¢, 1989:54-60; Kolari¢, 1976 :164-165). Prvi sabor Hrvatske starokatolitke Crkve odrZan jeu sijetnju 1924. u Zagrebu. Na tom je saboru proglaSeno osnivanje HSC, a za prvog biskupa izabran je Marko Kalodera koji je jo8 iste godine posvecen za biskupa u Utrechtu. Ugodinama nakon priznanja broj vjemika ove Crkve se povecavao, No, nesporazumi isukobi untar Hrvatske starokatolitke crkve tridesctih godina slabili su pokret. 1933. su Marko Kaloderai Hrvatska starokatolitka crkva isklju¢eni iz Utrechtske unije.? Za vrijeme IL svj, rata bilo je zabranjeno djelovanja ( Kolarié, 1976:166). 1954, osnovan je Savez starokatolitkih crkava SFRJ. Iste je godine osnovana “Hrvatska narodna starokatolitka crkva” sa sjedi8tem u Stenjevcu, koju je priznavala Uwechtska unija. Hrvatska starokatolitka crkva ostala je i nadalje izvan Utrechtske unije. Nesporazumi unutar Hrvatske starokatolitke crkve sredeni su 1973, a tada je (nakon dugogodiSnjih nastojanja) ponovo uspostavljen kontakt i sa Utrechtskom unijom. Konatno je u srpnju 1974. uspostavijeno jedinstvo izmedu “Hrvaiske narodne starokatoli¢ke crkve” i “Hrvatske starokatolitke Crkve”. Nova vjerska zajcdnica uzima ime “Hrvatska katoli¢ka crkva” (Kolarié, 1976:166-168). Pretpostavlja se da ova Crkva ima oko 4 000 vjernika u Hrvatskoj, no tognijih podataka nema jer se ne vodi sluZbena evidencija. Do II. sv. rata postojala je Starokatolitka bogoslovna Skola u Zagrebu. Nakon rata studcnti se 8koluju u inozemstvu, u Bernu ili *Utrechiska unija je nastala 1889. udruZivanjem jansenistidke Crkve Utrechta sa starokatolidkom erkvom (Kolarié,1976 1162), Popis Glanica Utrechiske unije iz 1956, vidi u: Kolarié, 1976:171. 55ib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovic: Starokatolicizam u Saptinoveima u Bonnu, SluZbeni kontakti sa rimokatolitkom crkvom tj. nadbiskupijom u Zagrebu ne postoje (Kolarié, 1976:170-171)2 NAUCAVANIE I LITURGUA U vjerskom nautavanju sljedbenici Hrvatske katolitke crkve priznaju i mate samo Bibliju, a u liturgiji priznaju samo narodni jezik. Koriste se katolitkim liturgijski i obrednim knjigama. Smatraju da je najvc¢i autoritativni organ u Kristovoj crkvi sabor, odbacuju dogmu o papinoj nepogreSivosti, te celibat (Kolarié, 1976:168-169). Slave gotovo sve katolitke blagdane vezane uz BI. Djevicu Mariju, ali odbacuju katolitke dogme o BezgreSnom zatecu i Uznesenju Marijinu, Sedam je sakramenata koji imaju isti smisao kao i katoli&ki (Kolarié,1976 :168-169). UREDENJE CRKVE Crkvom upravlja sinodalno vije¢e koje ¢ine sveéenici ilaici na elu s biskupom. Sinode (sabori) odrZavaju se svake Setvrte ili pete godine (ili prema potrebi). Na njima se raspravlja o vjerskim, upravnim i financijskim problemima, Starokatoli¢ka, odnosno Hrvatska katolitka crkva imai svoju izdavatku djclatnost (Kolari¢,197¢ Nakon II. vatikanskog koncila uvedenc su mnoge reforme u organizac rimokatolitke crkve (upotreba narodnog jezika u liturgiji, obnova liturgije, obnova discipline posta i oprosta, i dr.), smanjuju se razlike izmedu Starokatolitke i Katolitke crkve. Dapawe, smatra se da starokatolitke crkve mogu igrati posrednitku ulogu u svjetskom ekumenskom pokretu kao “Crkva sredine” izmedu katolitke Crkve i drugih ‘kgS¢anskih Crkava (Kolari¢, 1976:172, 173). STAROKATOLICI U SAPTINOVCIMA Prije II. svj. rata u Slavoniji je bilo nekoliko starokatolitkih Zupa: u Osijeku, Habjanovcima, Lukatu, a dosta ih je bilo i u Slavonskoj Posavini, O rasprostranjenju Zupa u Slavoniji i Hrvatskoj uputno je pogledati u Hrvatski katolitkikalendar Grgur Ninski.* One su prestale postojati 2a vrijeme II. svj rata ili neposredno nakon rata.Tada je zabranjeno djelovanje Hrvatskoj starokatolitkoj crkvi, proganjani su vjernici i sveéenici, ammnogecrkve susruene (Kolarié, 1976:166). Jedan od snaZnijih centara starokatolicizma u Hrvatskoj izmedu dva rata bila je Koprivnica. Do danas se odrZalo tek nekoliko starijih vjernika u selu Kutnjaku (Sabolovié - Krajina, 1991:157). ds, Milivoju Barbariéu, svesenike Hrvelake ketoligke erkve u Zagrebu. jo od 1930 do 1939. Ta se 2a odredona godifts navode popisi Zupa i broj vjomika po 356I. trib, 17, 1994, str. 53 - 73, T. Pet ‘Starokatolicizam u Saptinoveima Cilj istrazivanja je bio zabiljezZiti i opisati, koliko je to bilo moguée, pojavu i razvoj starokatolicizma na konkretnom primjeru u selu Saptinovcima buduci da je to, kako je veé spomenuto, danas jedina takva seoska Zupa u Hrvatskoj, te utvrditi kako i koliko se ova promjena odrazila na svakodnevni Zivot u selu. O starokatolicizmu u Saptinovcima gotovo da i nema podataka, osim jednog manjeg napisa iz starokatolitkog kalendara Grgur Ninski. Okosnicu istraZivanja Cinilo je terensko ispitivanje, tj. grada skupljena u razgovoru skazivatima. Ispitivanje je provedeno krajem 1993. i 1994, Nastanak i Zivot starokatolikog pokrcta, a onda i starokatolitke zajednice u Saptinovcima od nastanka do danas, mogao se rekonstruirati na osnovu kazivanja i podataka dobivenih od sve¢enika Stjepana Topolskog i njegove obitelji, te kazivata koji su htjeli govoriti o nastanku ove vjerske zajednice u selu. Njlhovom dobrotom i susretljivoSéu dobila sam na koriStenje arhivske podatke i video materijal na kojem se mogu vidjeti starokatolitki obredi i svetanosti. Prilikom istraZivanja fotografirana Jecrkva (izvana i unutraSnjost), kao i Zupski stan. $ Osim podataka koji se titu starokatolitke Zupe u selu, donosim i neke podatke koji govore o hodo’a8¢ima na koja se odlazili iz ovog sela, te 0 proslavi crkvenog blagdana sv. Vida. Uetnolo8koj literaturi sclo Saptinovci gotovo je nepoznato.Podatkc o selu donose tek istraZivadi koji se bave etnografijom na¥itkog kraja.* Poznatije je dijalektolozima po Iv8icevom, jo§ 1907, objavijenom radu s naslovom “Saptinovatko narjedje” (Iv8i¢, 1907). Selo Saptinovei nalazi se u Podravskoj Slavoniji, 12 km sjeverozapadno od Naica. Od prvog veceg naselja Durdcnovca udaljeno je 5 km. Selo se smjestilo u plodnoj ravnici kraj rijeke Iskrice koja te’e dana&njim sredi8tem sela. Selo je izolirano od glavnih prometnica (cesta i Zeljeznitke pruge), a to je u znatnoj mjeri_ pridonijelo da se do danas satuvao stari ckavski govor i starija akcentuacija (Sekere8, 1966:223). Prvi puta se ovo selo spominje u povijesnim izvorima krajem 15. stoljeca (Paviti¢, 1953:155). Prema lokalnoj predaji selo je dobilo ime za vrijeme Turaka. Prita se da su judi pri bijegu Saputali da ih ne Euju Turci. Stanovnici sela bavili su se samo zemljoradnjom i sto¢arstvom do II. svj. rata. Do Sezdesetih godina proSlog stolje¢a nije bilo obrinika - majstora u sclu, a gotovo svi su do8li kasnije kao doseljenici.” Krajem 19. stolje¢a, totnije 1883. kad je osnovana tvornica za preradu drveta u Durdenovcu, manji broj sanovnika zapostio se u industriji, ali sui dalje Zivjeli u selu. Vesi broj stanovnika zaposlio se u lokalnoj industriji nakon I. svj. rata, a jedan dio je u potrazi za poslom krenuo u druge krajeve Hrvatske (narodito u ‘otografije je na8inio mr. Z. Spanitek, kanzervator u Regionslnom zavoda za zaliu spomenike kulture u Osijeku. Za sada podatke o etnografskim kerakteristikema sla reba tradi u radovima I, Jurkovié, Lj. Marks iT. Petrovié,a ont 22 ne odnose samo na Saptinovee nego obradujy rezlitite teme in einografije i folkloristike aligkog krajo. 7 Vian terenakizapisi, Razni kezivati Podsike oselu uglavnom donasim prema kezivanjima Franje Sokoliga, majtora batvaraiz Saptinovaca. On je nade i lan Zupakog vijotav strokatoligkoj cokvi. Ostali kazivaGi su bil: Stjepan Topolski (1951), Ana Andrié St rod. Kuzolié (1916), Dragica Abigié rod. Kovaé (1955). Kazivati jad uvijek koriste nazis je sluzbeni naziv UIrvaiska katolitke crkva. 57Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinoveima Primorje kao turistitki radnici “na more”) i u inozemstvo (najvise u Njematku). U popisu stanovni8iva 1991. sclo je brojilo 758 stanovnika® Stanovnici sela ponosno istitu da su Sokci, Hrvati i katolici. U Saptinovcima postoje dvije, naizgled prilitno slitne, crkvene gradevine. Obje su u sredi8tu sela. Jedna Jecrkva rimokatolitka ili “zelena”, a druga starokatolitka ili “Zuta”. Obje su posvecene svetom Vidu, koji je ujedno i zaStitnik scla.Crkveni, tj. seoski god ovdje nazivaju “‘kirvaj”. Slavi se na blagdan Sv. Vida, 15. lipnja? jovcima osnovana je 1927. Ncki kazivazi spominju : “U selu su to laici pokrenuli. Ljudi koji su bili zanatlije, hodali pa dospeli.” U sclu postoji i priga o nastanku Zupe, koja je danas ve¢ postala pomalo i legenda. Slijed dogadaja ide otprilike ovako: sela Saptinovci i BokSi¢, inate dva susjedna scla, spadala su u veliku Zupu sa sjedi8tem u Ferigancima. Zbog veligine te Zupe trebalo je organizirati jednu novu, manju. U podetku se planiralo da sjedi8te nove Zupe bude u Saptinovcima, ali se stanovnici susjednog BokSi¢a nisu slozili s tim prijedlogom. Zaprije u starokatoli¢ku crkvu, koja je ve¢ djclovala u_nedalekom selu Beljevi koloniziranim Zagorcima. Naime, u Beljevinu je dolazio i dr2ao propovijedi starokatolitki svetenik Grgur Cengi¢ iz Osijeka. Kako je u to vrijeme starokatolicizam bio intercsantan i jo8 nov pokret u Slavoniji, tc su propovijedi odlazili sluSati i stanovnici okolnih scla, a medu njima i Saptinovtani. Toga se kazivatica sjeéa ovako: “Na&i i8li tamo preko polja, blato, I8li sluSat misu. Onda su rekli da im sc svida, taj je jako zno prodiku drZat.” Nakon takve reakcije crkvene su viasti odlutile da sjediSte nove Zupe bude ipak u Bok&i¢u. Ovakav odgovor nije zadovoljio Saptinovéane i nakon Sto su potrazili obja&njenja kod novog Zupnika u BokSicu i kasnije kod biskupa Bauera u Zagrebu, odluéili su i sami Prijesi u starokatolitku crkvu. Ovako se tih dogadaja sje¢aju kazivati: “Bila je Zupa u Ferigancima. Mi smo bili tamo u Zupi. Zupa je bila velika, Odlutili su da w bude Zupa, a Bok8i¢ani nisu hteli. Onda su se gombali. Sve se selo diglo: Svi Gemo u starokatolike, anecemo da Boksié bude Zupa. Malo iz inata, Bilo nas je ve¢ina.” Imenovana je trotlana delegacija koja je potrazila upute i savjet za osnivanje nove Zupe kod starokatoli¢kog biskupa Marka Kalodere u Zagrebu. Trebalo je osnovati odbor od dvanaest &lanova, dati wzv. “otkaz” u rimokatoliékoj crkvi i u sjedi8u kotara u NaSicama. Osnivati Hrvatske starokatolitke Zupe u Saptinovcima, a ujedno i &lanovi Prvog crkvenog odbora bili su: Stjepan Dubitanac, Mija Andri¢(Benin), Ilija Abiti¢ (Mandi¢ev), David Abiié, Eduard Sokolié, Ivan Glasovac (Moganov), Ferdo A8tck, Duro Cran (Sokin), Imra Abiti¢ (Taletin), Vendel Njer8, i Mijo Abitié (Kovatev). " Podaci potjegu iz Zavoda za statistiku opéine Nabice, ° Smatea se da je id rodom bio sa Sicilije, a mugen je za viadavine cara Dioklesijana. Blagdan mu jo 15. lipnja, @ _zapisan jeu najstarijim erkvenim kalendarima na Istok uj zapadu, Najéetée je prikazan satribuiima: kol2o, palma, gavran i lav, Najéelée se prikazyje prizor muéenja, prema legendi, u kotlu vrole vode i olova, Zaititnik je Ijckamike, kotlara, pivara, plesaéa, glumaca, gluhonijemih, te pomoénik protiv “Vidova plosa” (bolesti grtenja i irzanja mi8i¢a). Vidi: Laksikon ikonograpije ... 1985, ste. 583, 584. 58Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinoveima Vjernici starokatolici su za potrebe svoje Zupe nakon brojnih problema dobili na kori8tenje seosku kuéu, tzv. “StraZu” (Topolski, 1990). Prelazak dijela stanovnika Saptinovaca na starokatolicizam ukratko je spomenuo i kronitar franjevatkog samostana u NaSicama (Kronika, 245). Na desnoj strani lista, medu istaknutim naslovima koji govore o Zemu se pie na dotitnoj strani, stoji i naslov: Starokatolicizam u kolaru naSitkom, Kronitar se prvo u glavnim criama osvrnuo na nastanak starokatolicizma, a zatim na dogadaje koji su doveli do osnivanja “starokatolitke vjere” u Saptinovcima.Te dogadaje opisao je ovako: “Veé od god. 1922. pripravijen je teren za starokatolitku sektu u ovim krajevima. God, 1926. 15. oktobra izdao je nadb. duhovni Stol odluku, kojom se osniva i proglaSuje otvorenom Zupa u BokSicu, do sada filijala Zupe Feriganci. Pod Zupu Bok8i¢ spalo je selo Saptinovci, koje si je svojatalo pravo, da kao vece i bogatije selo dobije Zupu. Duhovna oblast je stala na stanovi8te da sjedi8te Zupe ima po mogucnosti biti u centrumu, a ne na periferiji Zupe. Kad je 1. XII. do8ao novi Zupnik, dodoSe k njemu Zitclji scla Saptinovci sa zahtjevom, da im svake druge Nedjelje ita ondje sv. Misu. On je taj zahijev otklonio s motivacijom da su Saptinovci udaljeni od BokSiéa tek 2 km pak ée oni mo¢i da dolaze u Zupsku crkvu. Nadalje javi’e Zupniku, da oni neée doprinaSati za podignuce gospodarskih zgrada; uopée da ne preuzimaju nikakvih tereta za uzdrZavanje Zupe. Zupnik im rege da su se oni na to po svojim opunomo¢enim zastupnicima god. 1925. 8, jula obvezali i da ée on preko oblasti traziti da se te obveze izvr8e.” Dalje kronitar spominje da je 12. XIL. ( godine nije napisana jer se vjerojatno datum odnosi na tekuéu godinu 1926., op. T. P.) u Saptinovce do8ao “glavni agitator starokatolike vjere g. Antun Donkovic”, te da je “taj narod tako zagrijao da je veé treci dan do8to vi8e Ijudi Zupniku u Bok8i¢ i najavilo svoj istup iz kat. ‘Crkve.” O daljem razvoju dogadaja oko uspostave starokatolicizma kronitar je zapisao dase“ ju” starokatolicizma vodi “upravo bjesomuéno”, a da ju vodi starokatolitki Zupnik u Habjnovcima Grgur Cengié. Kronitar izraZava strah da broj starokatolika svakodnevno raste, te da drZavne vlasti ni8ta ne dine da bi zaustavile pokret. Dapate, izrazava sumnju, da” taj pokret potpomazu u nadi da ée proko starokatolicizma Hrvate prevesti u pravoslavlje”. Zapis o pojavi starokatolicizma kroni¢ar samostana u NaSicama zavrSio je rijedvima: “U nau Zupu dosada nije uspjelo sotoni da zasije sjeme tog razdora, premda se oko toga puno nastoji. Dao dragi Bog, da se skrate dani kuSnje.” Poteci djelovanja i organiziranja starokatoli¢ke Zupe prema rijetima kazivata bili su te8ki, pa su se vjerski obredi odréavali na otvorenom, pod vedrim nebom.Prvi sastanak na kojem je sluzbeno progla8eno djclovanje starokatolitke crkve u Saptinovcima odr%an je na crkveni god, 15. lipnja 1927. Tom je prilikom sveéenik Ivan Donkovi¢ odrZao i prvu misu na kojoj je krstio jedno dijete (Ivan Srnovié) i vjentao éctiri para: Vuku8i¢, Ivana i Anu (Kefarova); Abitié, Antuna i Maru (Mandiéeva), Eru8i¢, Jozu i Cecu i Minarik, Jozu i Katu. Evo kako se sje¢aju tih dana: “Prvi put je bila misa u dvoru, pod orejom, pet se venéalo, a jedno krstilo, Odma one, 1927. godine. Nismo imali ni 59Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatoliczam u Saptinovclma crkvu ni oltara. Jo$ ima jedna baka Ziva Sto se ventala pod tim orahom.” Iste, 1927. je seoska StraZa pretvorena u privremenu starokatolitku crkvu, a tc godine je u sclo doSao iprvi Zupnik, Mihovil Dubravdi¢. One je bio Zupnik u Saptinovcima od 1927 - 1937. Evo kako se toga prisjeéa kazivatica: "Potclo je 1927. godine. Prvi svegenik je dodo u Ijeto, pod jesen. Bio je kod nas tri meseca dok se nije napravio Zupni stan. Bila sam curica, jedno dvanaest. On je doo i kasnije mu je do8la i gospoda. On je bio rimokatoli&ki sveéenik. Bilo ih je jedanaestcro dece, Zvao se Mihovil Dubravti¢. On je sve zno. Sve Je isposlovo, Tako smo mi pre8ti. Ve¢ je bila Zupa u BokSi¢u, Iep dan bio, cclo selo i$lo reéi popu, Smit se zvo, da mi negemo bit u njihovoj Zupi. ISli smo dati otkaz. BokSi¢ani su nama uz put lupali crepuljama . Zupnik izaSo, ljudi rekli da smo dosti dati otkaz. Ljudi ili. ii su Ijudi u opéinu i povadili naa imena.” Jedan manji broj seljana koji nisu preSli na starokatolicizam, ai neki stanovnici izokolnih sela, kao i rimokatolitkacrkva, nisu odobravali ovaj prelazak veéine Saptinovtéana na“novu vjeru”. To se razabire iz mnogobrojnih priéa, ali i iz konkretnih navoda: “LoSe su gledali na nas, Onda su rimokatolici dopeljali Zandare. Bilo malo tako neke prepirke, nije se ni8ta dogodilo.” Tada su se u sclu potele javijati i nesuglasice, razvrgavala su se stara kumstva, potele su svade, prepirke, tuenjave. Ta vremena kazivati opisuju ovako: “Mi smo njima kazali zeleni, a oni nama Zuti. Rugali se jedni drugima. “Drugi jedan kazivag obja8njava otkuda nazivi Donkovié i Grgur Cengi¢ d ti” i“zeleni”: u vrijeme osnutka Zupe, 1927, Zupnik li su “crkvena pravila, knjigu u vrstom uvezu sa Zauzvrat su starokatolici nazvali rimokatolike zeleni, Zeleni, zato S10 su ih smatrali “nedozrelima u vjeri”. Otuda “Zuti i zeleni”, Druga, novija varijanta ove prige govori o tome da su matitne knjige starokatolitke Zupe bile u Zutom uvezu, Starokatolitka Zupa u Saptinovcima je danas jedina u Slavoniji, Kazivagi smatraju da su “ovdje Ijudi bili uporni i ¢vrsti” pa je Zupa i opstala. Za vrijeme I. svj. rata, kada je sluzbeno bila zabranjona starokatolitka erkva, tc&ka situacija odrazila se i na Zivot vjernika starokatolika u selu, Crkva je bila zatvorena dvije godine, sveéenik je otjeran. O tim teSkim vremenima kazZu: “Nit su zvona zvonela, opet nismo hteli med nje. Na&i su [judi bili jako za to zagrijani. Usprkos nisu hteli.” Navode i istitu svoju pripadnost hrvatskoj naciji jer je u njihovoj crkvi "eclog komunizma bila Sahovnica, hrvatska robojnica i Grgur Ninski”, ij. onda kada se zbog isticanja nacionalnih simbola Sesto kaZnjavalo. Zupa broji oko éctiri stotine vjernika: Nosilac Zupske vlasti je Zupno ijece. Ono broji dvanast tlanova, a trinacsti Clan vijeéa je Zupnik. Clanove Zupskog i iSnjim skupStinama, Da bi se postalo tan vijeca mora se zadovoljiti nckoliko uvjeta. Clan vijeca moze biti samo oZenjen muSkarac koji Je dobar vjernik, Zupno vijece vodi i odlutuje o svim_ materijalnim i administrativnim Pitanjima crkve, tj, Zupe. Hrvatska starokatoli¢ka crkva u Saptinovcima nema u vlasni8tvu zemiju pa osnovni prihod tine lemojzina koja se skuplja na misama i novac koji sc skupiEtnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolictzam u Saptinoveima prilikom blagoslova kuéa. Dogodi se da pojedinci ili cijele obitelji daju vecu svoww novaca crkvi u ime zavjcta. Vedinu poslova oko odrZavanja crkve i Zupnog stana mogu obaviti ili ¢ak napraviti Elanovi vijeéa jer medu njima ima majstora raznih profila (batvara,zidara, Sumara, staklara, stolara). Od 1972, Zupnik je Stjepan Topolski (rod. 1951). DoSao je iz. starokatolitke Zupe Petrovaradin (Novi Sad). Sam je udio neke teolo’ke predmete ( Povijest crkve, Liturgija, Hrvatska starokatolitka crkva u Jugoslaviji i svijetu, Osnove vjere od osnovne do srednje 3kole) i polagao ispite pred komisijom u Zagrebu." Zareden je 1973, a od tada je Zupa, kao i cijela starokatoliska crkva u Hrvatskoj, pristupila Utrechtskoj uniji. Glavne Zupnikove duznosti su kako sam navodi: "Duhovne funkcije - svcta misa i sveti sakramenti, kontakti izmedu Zupa i sestrinskih crkava izvan domovine.” Zbog nove, ratne situacije, sada imaju viSc kontakata s humanitarnim organizacijama iz inozemstva,iz Svicarske i iz Nizozemske koje djeluju u okviru tamoSnjih starokatoli starokatolitka Zupa u Saptinovcima brinula je za 58 prognanika (vecinom iz, Baranje i isto&ne Slavonije). Inate je kroz Zupu od pogetka rata pro8ao ve¢i broj prognanika koji su kasnije pronaSli ncki drugi smje8taj ili su oti8li u inozemstvo. Osim sa starokatoligkim sveéenicima i Zupama iz Hrvalske i inozemstva, Zupnik veé vise godina kontaktira s opéinskim viastima u Na8icama. Isto tako u novogodi8njem razdoblju redovito odlazi na Primanje za predstavnike vjerskih udruzenja s podrutja opéine Natice, a koje redovito organizira veé nekoliko godina SkupStina opéine NaSice. To je, kako sam Zupnik i navodi, prilika da se upoznaju i sretnu svesenici ih Crkava koje imaju svoje ispostave u na’itkom kraju (rimokatolitka, starokatolitka, pentekosna, pravoslavna, subotari). Zupnik Stjepan Topolski je 1972. godine sklopio brak s Pavicom Abiti¢ (rod.1956) iz Saptinovaca. Imaju dvoje djece, Kazimira (1974) i Marijanu (1976). Zupnikova obitelj se uzdréava sama, Uglavnom se bave poljoprivredom. Imaju neSto zemlje (2 jutra koju je naslijedila Zupnikova supruga od roditelja ). Dohranjuju i jednu baku koja ée im zauzvrat ostaviti svoju kuéu i potkuénicu. Zadnjih godina sade veée kolitine paprike i krastavaca koje otkupljuje tvornica za preradu povréa i voca “Voée” u Orahovici. Drugi izvor prihoda je tzv. lukno po paru (bratnom paru) koje je krajem 1992 , aza 1993. bilo udinarskoj (HRD) protuvrijednosti 40 DEM. Osim toga, Zupnik sada ve drugu godinu dri vjeronauk za starokatoliéku djecu u osnovnoj soli u Saptinovcima. 1993. godine nastavu iz vjeronauka pohadala su 32 utenika starokatolitke vjerske pripadnosti. * Petrovaradin je wkoder imuo starokatoligku 2upy. ™ [spit se polagao pred vikedlanom komisijom u Zagrebu. 61Etnol. trib. 17, 1994, str, 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinovcima Za potrebe obavljanja vjerskih obreda i nastave vjeronauka koriste se slijedegim knjigama: 1, Mali katekizam nauke Isusa Krista, Naklada Biskupske kancelarije hrvatsko - starokatolitke crkve u Zagrebu, Stamparija Gaj (Marti¢eva ul. 2) Zagreb, 1934. 2. Kr8¢ansko - katolitki katekizam po nauci starokatolitke crkve (drugo nepromijenjeno izdanje), Priredila Hrvatska starokatolitka crkva, (Tiskara Gaj) Zagreb, 1933. 3. Vierujem u oprostenje grijcha po nauci Isusa Krista, priredio M. Kalodera, s. a. 4. Hrvatska starokatolitka crkva, glavne upute, 11. preradeno izdanje, priredioM. Kalodera, Zagreb, 1935. 5. Biblija, Stari i Novi zavjet, Swvarnost, Zagreb, 1969. 6. Razne video - kascte u izdanju Kr8¢anske sadaSnjosti, Zagreb. 1. Vienac bogoljubnih pjesama, koje se nedeljom i prigodom razlititih svetkovina pod s. misom i o drugih bogoljubnostih pjevati obidaju: iz razliditih duhovnih knjiga po @. Marijanu Jaiéu.... Budimpesta, 1909/ VII. Djesme, od 1950. do 1956, rukopisi (pjesme koje su Zupnici i vjernici prepisivali i sami nabavljali), a u pripremi je: Pjesmarica Hrvatske starokatolitke crkve, 1992, Prema rukopisnoj zbirci, SadrZaj éc biti slijedegi: misne, adventske, bozicne, sveta Tri kralja, korizmene, uskrsne, euharistijske, duhovske, Presvctom srcu Isusovom, marijanske, sv. Vidu, zahvalnice, vetcrnjice. Rukopis ¢e sc, kako se predvida, tiskati u Svicarskoj. STAROKATOLICKA ZUPNA CRKVA SV. VIDA I ZUPNI STAN Vjernici starokatolici otkupili su dio seoskog zemljita za izgradnju Zupnog stana i crkve. Krajem ljeta 1927. potinje izgradnja Zupnog stana, a zavrSava 1927. (Dubraveié, 1937:60-61). Zupni stan gradili su sami vjernici od dobrovoljnih prilogai dobrovoljnim radom. I danas sluzi kao stan za Zupnika i njegovu obitelj. U vrijeme dok jo¥ nije bilo u sclu starokatolitke crkve Ijudi su napravili deveni zvonik: "Dok nije bila crkva, Ijudi su otiSli u Sumu i dovezli dvadesct metara visoka drveéa i gore metili zvono. Gore je bilo pokrito i krizié na tom zvoniku, Onda su nam zeleni pevali: Oj, vi Zuti jel to vama dika Sto imate drvena zvonika.” U vrijeme dok jo8 nije bio starokatolitke crkve u sclu esto su im zeleni pjevali: "Aoj, Zuti alaj vam je zgoda, u Samcu vam stoji svela voda.” 4 Zoirku je 2a tisak pripremio Kazimir Topolski. 62Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatoticizam u Saptinovelma Izgradnja crkve nije bila jednostavan pothvat za tu malu seosku zajednicu, pa je prvu veén svotu novea odobrilo Sinodalno vije¢e iz Zagreba. Radilo se 0 svoti od 20000 tadaSnjih dinara. I ostali radovi na gradnji crkve finacirali su se dobrovoljnim prilozima, ‘a radove su besplatno izvodili sami vjernici. Nacrt i glavne zidarske radove izveo je na8itki graditelj Lang. M.Vidakovi¢ nabavio je potrebno vapno, vratnice i teSke grede za zvonik poklonila je “NaSiéka d. d.” (Dubravéié, 1937: 61-62). Cigla je nabavljena u “pol cene” kod ciglara Ornuta u Orahovici. Ivan Sulc je napravio vecinu drvenog namjeStaja i ostalih predmeta od drveta. Jozo Abiti¢ zvan Duni¢ iz sela iskovao je velike kzizeve za crkvu. Gospodin Pletikosa iz Crnca i gosp. Balog iz Nize poklonili su novac za nabavku kaleZa i harmonija. O tome kako je financirana izgradnja crkve kazivadica je navela: “Zvonika, lima je stavijo Talijanéevié iz NaSica. A ko je toga plana, ja mislim da se Lang zvo. On je imo svoje radnike. Dali su nam cigle, u pol cene, ciglar Ornut iz Orahovice. Vla8ki popovi su nam dali kreéa u pol cene. Sve smo dobili. JoS nam je ta nasa zagrebatka biskupija dala dvadeset iljada. Onda su pevali, sprdali se s nama: “Zutacrkva ne ko8ta ni pare, zagrebatke banke milodare.” Crkva je gradena 1935, a posvecena je 4. listopada 1936, (SI. 1. 12.) CRKVA I UNUTRASNJOST DANAS Crkva je manja jednobrodna gradevina. Dugatka je 17, 60 m, a Siroka 7,50 m. S lijeve strane uz glavni oltar je dozidana manja sakristija ( dimenzija d=4,65; 8=3,30) Apsida je na zapadnoj strani i u njoj je smjeSten glavni oltar posveéen sv. Vidu. Dubina apside je 2, 70m. S istofne strane je glavni ulaz ucrkvu, iznad kojeg se nalazi zvonik koji zovu toranj. Veliki kriz na zvoniku iskovao je Jozo Abigié (Dunié). Dva su zvona, tzv. “velikoi malo”, Na velikom zvonu nalazi se hrvatski grb inatpis: Vjera u Boga ihrvatska sloga. Bog i Hrvati!, zatim Zig Ijevaonice (Prva odlikovana ljevaonica, Salila god. 1939). Zvono je posveéeno Blazenoj Djevici Mariji. Malo zvono posveéeno je Sv. Vidu.Salio gaje A. Blazina o emu svjedoti i natpis, u Zagrebu 1928. S druge strane zvona je prikaz. sv. Vida u reljefu i natpis: Sv. Vide moli za nas, Nakon Sto je sagradena crkva i nakon Sto su postavijena zvona i “uti” su mogli zapjevati: “Alaj lijepo Zuta zvona gude, a zeleni hoée da polude.” (SI. 3.) Iznad glavnog ulaza u crkvu smjesten je kor na kojem se nalazi harmonij. Ispod kora s desne strane od ulaza je oltar posveéen sv, Antunu. Kip sv. Antuna se za poneke blagdane skida pa se tu npr. 2a uskrsne blagdane uredi Bo¥ji grob.S desne strane nalaz’ se jo8 jedan oltar posvecen Mariji sv. krunice. Glavni oltar posvecen je sv. Vidu &iji lik Prikazuje oltarna slika. Sa strane sc nalaze kipovi sv. Josipa i BI. Djevice Marije od ‘Uznesenja. Na lijevom zidu je otvor za sakristiju i jedan ollar. Oltar je posveen Srcu Isusovom, a sa strane je mali kipié sv. Valentina, zagovornika za zdravlje djece. (SI. 4.) 63Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinovcima Slika 1. Gradnja starokatolitke crkve u Saptinovcima. Slika 2. Posveta starokatolitke crkve u Saptinovcima (4. 10. 1936.) 64Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinovcima Slika 3. Starokatolitka crkva u Saptinovcima. Snimio Z, Spanitek, 1993. Slika 4, UnutraSnjost starokatolitke crkve u Saptinovcima, pogled s kora na glavni oltar. Snimio Z. Spanitek, 1993. 65Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T, Petrovié: Starokatollcizam u Saptinovelma Crkvu ukraSavaju stropne i zidne slike. Iznad glavnog oltara je Stit s hrvatskim grbom, a sa strana prikazani su sakramenti: s lijeve strane “sakrament sa Zitom, s desne strane “kale s vinovom lozom”. Lijevo od oltara iznad ulaza u sakristiju velika je zidna slika s prikazom Grgura Ninskog i natpisom: “U crkvi Hrvata nikada latinskog jezika niti latinske viasti. Izrekao Grgur Ninski.” (SI. 5.) Na stropu su slike: Srce Marijino, Srce Isusovo i Uznesenje Marijino. (SI. 6.) Na oba dulja zida crkve postavijeno je tetmaest slika s prikazom kriZnog puta. Zadnji puta crkva je popravijena 1981. Tada je uredena vanjska fasada. Dvije godine prije toga crkva je temeljito popravijena: postavljena je “limarija”, mijenjano krovikte, crijep itd.Iznutra je bojana, “kreéena” 1985. ili 1986.Zidne slike i ukrase izveo je majstor Vinko iz NaSica."* Prilikom sluzenja mise Skolska djeca stoje u podnozju glavnog oltara i kraj oliame ograde,“‘cure”, djevojke, u redu pred klecalima, “Ijudi”, mu8karci, sjede u klecalima s desne strane kad se ude u crkvu, a Zene u klecalima s lijeve strane. Snage (mlade udane Zene) stoje izmedu dva reda klecala.Dio muSkaraca stoji u sakristiji i prolazu ispred sakristije, a mladi muSkarci i djegaci stoje na koru. ZIVOT U ZUPI - NEKAD I DANAS O razmiricama izmedu “Zutih” i “zclenih” u selu uglavnom se govori malo i u odgovorima se brzo skre¢e sa takvih pitanja na neSto drugo. Svi se kazivati ipak slazu da se “nekada” pripadnici ovih dviju grupa medusobno nisu slagali. Onda se obitno mote tuti: "Nekada je to bilo da se nisu slagali. Nckojima je bilo svejedno Zuti ili zcleni. Ja sam bila taka i onaka, Sedamnaest godina sam bila zelena, a onda sam se udala za starokatolika, 1950. sam se udala. Skoro su me se odrekli. Dali su mi sve po redu Sto mi je pripadalo. Tata nije toliko, mama vie. Moja mama je bila iz BokSi¢a. Moja je baka jako tu stranu dréala. Samo je rekla: Deco, nemojte. Moji su hteli da se ventam u zelenoj, rimokatolitkoj. A ja nisam htela, ja nisam pravila probleme. Nikad ne znam jel su ili 2a mnom na venéanje. Samo znam da su i8li za mnom na put. DrZali su do toga da to nije nita, da je to krivoverje, Na8i Andridi_ su drZali svoju stranku, a Abiti¢i svoju stranku. Stari su branili: nemoj se tamo udat, ono je Zuta, zelena.” A dogadalo se esto da Zene: “jedna drugoj kad su bile zabave u pode, onda kad ¢e ku¢i, potuku se, razveZu Samije.” Jedna je starica, starokatolkinja, navela: “Rimokatolici nisu nas nikako wpili. Mrzilo se, Puno se mrzilo. Osvete sad nije bilo. DoSla mrZnja radi toga, rasteplo se kumstvo. O1 su se radovali kad su oterali popa i zatvorili crkvu na Vidovo. Mi smo Suteli i dotekali da se ponovo otvori.” a pritama vjemika, ai prema starijim fotografijama na kojima je vidljiva unutrainjost Zin ce da je bile ukmidona 66Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatollcizam u Saptinoveima Slika 5. Prikaz Grgura Ninskog. Snimio Z. Spanitek, 1993. Slika 6. Uznesenje Marijino,stropna slika starokatolitke crkve u Saptinovcima. Snimio Z. Spanitek, 1993. 67Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinovelma Seljani su sami regulirali nepisana pravila se valjalo pridréavati.Selo je dosta dugo vremena bilo izrazito endogamno.Tu je vrijedila uzretica: “Samo smece iz sela se kreée.”* Tako je bio obi¢aj da je Zena nakon udaje prelazila u crkvu svoga muza: Ako je ona Zuta, a on zeleni, ona ide u zelene. Ako je on Zuti, a ona zclena, ona ide k njemu u Zute.” Taj obitaj, kojeg se inate pridréavalo i u drugim situacijama, tumati sama kazivatica: “Djevojka se udaje pa ide kud joj je red. Samo sad ne razlikuju kumove, aonda u povetku se nisu hteli meSat s nama. Ako je naS momak Zuti, retko kojoj su curi dali da ide za Zutog.” Cini se da su veée zapreke prilikom sklapanja braka pravili svegenici s obje strane nego sami seljani. Na upit da li je osjetila kakvu razliku kad je nakon udaje pro8la u nova vjersku zajednicu kazivatica je odgovorila: “Kad sam preSla, ni&ta mi nije bilo toliko ruZno. Samo mi je bilo Zudno 310 se na uvo ne ispoveda. Sve je jednako.” Ponekad je kazivatica odlazila u rimokatoli¢ku crkvu, a i danas zna oti¢i, no sve manje. Sama kaze: “Odem ja razlikuju po vjeri, Tako su se i, pa su dva bila “Zuti”, a dva “zeleni”. Ova dvoji Zuti", su ostali u sclu, a druga dvojica su oti8ia iz sola. Do Il. syj. rata bio je obitaj da se na Vidovo kad je “kirvaj”, crkveni “ god” u selu, dolazilo u goste iz raznih sela iz bliZe i dalje okolice.'* Tada su gosti dolazili na spavanje i skupa bi s doma¢inom i njegovim ukuéanima odlazili u crkvu na misu. U koju ée se erkvu iéi ovisilo je 0 doma¢inu, da li je rimokatolik ili starokatolik: ”Kakva je kuéa svi idu tamo. Oni (gosti) su i8li s nama. Moji su i8li uvek s menom u Zutu crkvu.” U Saptinoveima se do pedesetih godina na narotit nagin obiljeZavao crkveni god. Prije blagdana uredivala se ku¢a, po mugucnosti se bojala izvana i iznutra, uredivale su se gospodarske zgrade i dvoriste, prostor ispred kuée na ulici i Zitavo selo. Uzvanici koji su dolazili na god imali su posebno ime, zvali su ih “gosti”. “Gosti” su obigavali dolaziti ranije, uodi Vidova i to zapreznim kolima, Na Vidovo je u Saptinovce dolazio puk iz i dalje okolice, od Donjeg Miholjca i Orahovice. Osim onih koji su dolazili u goste bilo je i onih koji nisu imali poznatih u selu, a dotazili su samo radi zavjeta. Sluzile su se tri mise, u 8, 11 i 17 sati. Na glavnom oltaru ostavijali su se darovi, svijoce, éesto votivi od voska u obliku o2iju i novei. Najée8¢e su dolazili na Vidovo oni koji su se zavjetovali sv. Vidu, a esto jo8 i danas oni koji su se zavjetovali obilaze na koljenima oko oltara. Licitari su sa svojim proizvodima obitno stajali pred “zelenom crkvom”, a nezaobilazni vriuljak zvan ovdje “ringi8pil” bio je, kako kaZu, “vie na placu za Zutom crkvom”. Drugi dan nakon goda nazivali su “Vidi¢é”. Taj dan jeli su se ostaci hrane, ni8ta se nije radilo, obilazilo se rodake esti terenskizapisi o svadbenim obitelime iz Saptinovece, Gosti su dolazili iz bide i dalje okolice: iz sela oko Donjeg Miholica, Natica i Orahovice. 68Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinovelma i prijatelje po selu.'* Nakon II.syj. rata do8lo je do promjena u proslavi seoskog blagdana. Sami kazivati navode tek neke razloge tim promjenama: "mladi su po gradu, svet nije toliko io u crkvu”, zaposleni su mogli dolaziti tek na rutak ili vetcru.”” Na hodotaS¢a u razne krajeve Hrvatske i izvan, npr. u Mcdugorje, odlaze najvise Zene. I nakon prelaska u starokatolitku crkvu vjernici, a narotito Zene nastavijaju odlaziti na hodo%a8¢a na koja su i8le i starije generacije. Iz Saptinovaca se iSlo u Aljma’, Kutjevo i Voéin na Malu Gospu. Obigno se u bliZa proSteni8ta (Kutjevo i Voéin) odlazilo “poke, proSencijom.” Ako sc i8lo u Voéin kretalo se rano ujutro da bi sc oko éctiri sata Postijepodne doo na cilj. Putem su se pjevale pjesme Majci BoZjoj i nosilo se propelo (raspelo) na Selu procesije. I starokatolkinje su, kao i rimokatolkinje, odlazile po savjete raznim svetim Ijudima koji su Zivjeli u na8itkom kraju. Tako je u Donjoj Motigini bio “neki brat Ivo”. Prema pritama: “On se molio da Bog pomogne.” Odlazilo se i u neSto udaljenije selo Vukojevce jer je tamo “bila neka sveta Mara.” Nedalcko Vukojevaca bila Je podignuta zavjetna kapela Sv. Iliji i kraj nje izvor pa je mnogim Saptinovéanima i to miesto bilo cilj hodota8éa: "Ilo se na bunarié na paSevini. I8lo se u Ijctu, nije bilo odredeno. Nisu i8le proSencije. Bude puno svcta. Vode se donese kuci, onda se bake umivaju. Sveta voda. Malo kose ostave, ornojle, Spinojle (vrste ukosnica) ako glava boli.” Saptinovéani su odlazili i u nedalcke Crkvare na Duhove: “ I8lo sc i svetom Duhu iza Crkvara, Ide proSencija u Crkvare na njihov kirvaj, na Duhove. Ima crkva. Bunarié ispod crkve i ima kapela nad bunariéem. Tu naSa Iskrica ide. Iz bunari¢a malo vode uhvatimo i posvetimo sc. Na Duhove je narod i8o.” Izmedu dva rata odlazili su i poncki Saptinovéani u Mariju Bistricu i na Trsat. No, na ta hodota¥¢a su mogli odlaziti, prema priganjima kazivata, samo oni koji su i jovaca. Zadnjih godina hodotaséa u Medugorje organizira svecenik iz Durdenovea i kazivatice, starokatolkinje, spominju da i one s rimokatolicima odlaze na takva organizirana hodota8éa, te da sveéenik koji Za goute se pripravialo krevete u kui, a domaéi su iflispavati na slamu “na ageli". Za jutarnji obrok kuhso se “paprikad” i pekla se gudvara”, KaZu: “Guzvara mora bit za jutro.” U podne je bio rugak:"U podne supa 08, potenje,sitni kolat:Zape,zvezdice, pitesa orasima.” A kasnije poslijepodne, predvcéer kad ée gos stolajadié, ij, vega platnens salvetu zvanu “zamotaéa” umatalo se malo mesa (boli komad prasctine, pola Sunkice, plotka) ikolaga,a milodéu jo8 Zine obi&no pola litre rake jodne ltra vin {stu takvu milodéa vsalveti uzvraéali su gost prilikam Proslve goda u svom selu. Nokon fo j kuésigpratila gost, mlade ix kuse je odlezila“u zabavu”, uw aredife sel, ‘posla ili ak iz ikole. Poneke sn kués male pedesciak gostju.U goss su esto pozivali i “pravoslavee”, no primjeseno jeu selu da su nakon pobjede Hivatske demokatske zajednice na izborima 1990, manje dolazili nogo inate. 1993. exkveni 4¢ god prosavion nko skromnje jer jeatostavio trgi uZivotu ove male seoske sredine. Kau: "Ne znam kako ée sada biti, Svako svog jade i Na crkveni god 15. 6, 1993,(otorak) odrzane su i miso (jutamja u 8b, svetana u 11 hi veSerajic sa sakrementom v 16 1), Take raspored miss na blagdan sv. Vida obdrZava sood osnutka starokatolitke Zupe. Prema rijo8ima kezivata nije bilo Puno gostiju jor je blagden ovaj puta puo na poéciak radnog tjedna. 69Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovié: Starokatolicizam u Saptinovelma organizira takva putovanja “nikada nije pravio pitanja oko toga.” Starokatolici ne odlaze na organizirana putovanja zato Sto ih je malo: "Nas nema toliko da mi platimo autobusa. Nas nema puno, jedno Eetiri stotine.” Dogodilo se jednom prilikom da je jedna starija Zena, baka, koja je iSla na hodota8ée u Medugorje, primjetila pri povratku naglas: "Eto, nismo videli Gospu, zato Sto su Zuti iSli s nama.” Danas izgleda da nema vecih sukoba medu mjeStanima ili se bar o tome ne govori. Obitno se samo mogu uti sitna ogovaranja, propritavanja ili djodje Sale . Kazivati, starokatolici, misle da su “zeleni trdi”, tj. nepopustijiviji od njih. Smatraju da su i njihovi mladi takvi, alida se sada uglavnom svi slazZu jer su “jedni pomrli, drugi ostareli”. Ve¢ nekoliko godina skoro sva scoska mladci, ali i ona iz drugih selazajedni&ki proslavlja Novu godinu u prostorijama starokatolitke Zupe. Starokatolitki sveéenik kojega njegovi Zupljani zovu iz po8tovanja gospodin ili jednostavno u svakodnevnom govoru “naS Stevo”, suraduje sa Zupnikom iz BokSi¢a. Odit primjer medusobnog Stovanja i suradnje izmedu dvaju Zupnika i dviju vjera je dogadaj iz prosle, 1992. godine. Dogodilo se da je umro jedan Zupljanin, rimokatolik i veliki protivnik “gutih”. Toga dana kad je trebao biti sprovod nije bilo struje pa nije moglo zvoniti zvono na strujni pogon na katolitkoj crkvi. Zvono na starokatolitkoj crkvi se pokreée uz pomoé ueta, jedeka, pa je dogovoreno da se zvoni iz starokatolitke crkve. O tome kazivatica, Pokojnikova scstra, inate starokatolkinja, prita sama: “Da spomenem. Moj brat umro. Pedesetu godinu navrSio. Treéi dan BoZi¢a umro. Nestalo struje. Nije se moglo zvoniti. Sveéenik iz BokSi¢a je rekao da se onda pita pokojnikove sinove da li dozvoljavaju da se pokojnik sahrani uz zvonjavu zvona Zute crkve. Oni su dozvolili.” Medutim, ovakva se odluka nije svidjela jednom starijem rodaku iz scla koji se naljutio 80 je zvonilo Zuto zvono. Od ovog proSlogodisnjeg slutaja dogovoreno je ipak, da ée za svakog pokojnika u selu zvoniti zvona na obje crkve. Ponekad jo§ znaju mladi i djeca, neSto iz Sale, a neSto iz djetje zlobe reci ili neSto napraviti tako da se dijele na “‘Zute” i “zclenc”. Kazivatica prita nedavni dogadaj: "Moj unuk je dvanaest, trinacst godina. Ideju deca iz Skole piti na bunar kod starokatolitkog sveéenika. Onda je rekao: Zuti na jednu stranu,zcleni ne smeju.” Humanitame organizacije, narotito ona iz Svicarske, su za blagdane darivale slatkiSima svu djecu u selu bez obzira kojoj crkvi pripadaju : “Ovi Svicarci to su donosili humanitarnu pomo¢ dali su okolade, bombona, nema razlike, svi dobiju, a deca kaZu: Joj, Zuti su opet dobili bombona, tokolade.” Prilikom istrazivanja tradicijskog odijevanja u Saptinovcima nisam naiSla na razlike u odijevanju izmedu “Zutih” i “zelenih”. To sam provjcrila i prilikom ovih istrazivanja kod vie kazivata i ponovo utvrdila da prelazak u starokatolitku crkvu nije donio nikakve promjenc u odijevanju vjernika. 70Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petro ‘Starokatoticizam u Saptinoveim: Starokatolici rodom iz Saptinovaca koji Zive u Osijeku odlaze na vjerske obrede u Evangeligku crkvu. Radi se na tome da se u Evangelitkoj crkvi u Osijeku odrZavaju i zascbni starokatolitki obredi."® nae Istrazivanje nastanka i Zivota starokatolitke zajednice u selu Saptinoveima pokazalo je da prelazak jednog dijela seljana u tzv. “Zutu vjeru” nije donio veée promjene u svakodnevnom Zivotu i obitajima. U doba nastanka zajednice selo se podijelilo u dvije grupe, u “Zute” i “zelene”, a ta podjela postoji jo8 i danas.Tih je godina bila pove¢ana endogamija unutar tih dviju grupa, ali je ubrzo nestala, Pristalice novog vjerskog pokreta nastavili su odrZavati sve vjerske blagdane svojih predaka, pa se promjena nije odrazila na tradicijski narodni i crkveni kalendar. U Stovanju BI. Djevice Marije zadriale su se sve pobo%nosti pa tak i ona 0 Marijinom uznesenju. Ta je scena_prikazana na crkvenom stropu. I nakon prelaska u starokatoli¢ku crkvu vjernici, a narotito Zene, nastavili su odlaziti na hodota¢a (u bliZoj i daljoj okolici) na koja su odlazili i njihovi stariji. Unutar starokatolitke zajednice u Saptinovcima nije se mogla uoditi poveéana religioznost, vise se o&ituje nacionalni ponos i povezanost unutar zajednice prilikom obavijanja vecih poslova, nesre¢a, organizacije sveanosti. “Zuti” istitu svoju angaziranost u seoskom folklornom druStvu na otuvanju lokalne tradicije. Prelazak dijela seljana u starokatoliku crkvu vise je obogatio folklor: pojavile su se nove lokalne price o nastanku i Zivotu zajednice i pojedinaca, nastale su razne Izatke pjesmice u kojima se komentiraju dogadaji vezani uz “Zute” i “zelene”, pojavile su se i jo8 uvijek nastaju razne Sale, anegdote, rugalice. U ratu, koji nazalost jo8 traje, starokatolitka Zupa iz Saptinovaca do8la je u bolje kontakte sa starokatoli¢kim Zupama iz inozemstva, Sto ¢e se vjerojatno odraziti na Zivot i dalji razvoj ove zajednice. sae Nema sumnje da je starokatolitka zajednica u Saptinovcima nastala kao odraz ukupnih socijalnih i polititkih prilika u Hrvatskoj dvadesetih godina naeg stoljeéa. No, bilo je sigurno i nekih drugih uzroka. Jedan od njih sami kazivati definiraju kao “inat”. Podlogu takvom ponaSanju mo%da treba traziti u starijoj povijesti scla i okolice. Pripadnost susjednim vlastelinstvima kroz dulje vrijeme move biti indicij za antagonizme izmedu dva sela. Tako su npr. prema starijem popisu stanovni8tva iz 1698. oba sela, Saptinovci i BokSi¢, spadala u distrikt Orahovica. Selo Saptinovci je to vrijeme bilo naseljeno, a Bok3i¢ je bio napuSten (MaZuran, 1988:410-413). Prema popisu iz 1736, selo BokSi¢ bilo je pod upravom vlastelinstva Orahovica - Feritanci, a Saptinovei Podatek potjede od 2Zupnika Stjepana Topolskog. 71Etnol. trib. 17, 1994, str. 53 - 73, T. Petrovi¢: Starokatoliczam u Saptinoveima: su sada bili dio Valpovatkog viastelinstva (Mazuran, 1993: 382, 446). Ta bi pretpostavka mogla biti va%na budu¢i da su vet probna terenska istrazivanja pokazala da stariji Saptinovatki rodovi istigu vecu slitnost u odijevanju i veéu povezanost Zenidbenim, tj. rodbinskim vezama s neSto udaljenijim selom Benianci koje je u navedenim podacima bilo u sastavu viastelinstva Valpovo (Mazuran, 1988:79; 1993:360). 291 prema dokumentima iz 1848.bila joist sitacije. Boklié je bio urbarijelna opéina unutar imanja Feriganci (nastalog podjciom imaaja Orahovica - Feri8anc), a Septinovei su uzbarijeloa opéina u okviru imanje Donji Miboljec (nastalog podjelom Valpovatcog viesclinstvana dva viastalinstva,valpavadko i miholjadko)(Popovié 1993 :186). Prema Sematizmima zagrebadke nadbiskupije iz 1868. i 1917. sela Saptinovei i Bokkié pripadala sa istoj Zopi sa sjediftem Feri8ancima (Schematismus, 1868 :126; 1917 :213). Ovdje koristim inavodim tek manji diomeni dostupne povijesne literature kojom 4am samo htjela potkrijepiti svoje pretpostavke. LITERATURA I IZVORI Dubravtié, Miho: Hrvatska starokatolitka crkva u Saptinovcima, Grgur Ninski, 1937, 59 - 63. Duganddija, Nikola: Bo¥ja djeca, Religioznost u malim vjerskim zajednicama (uz zagrebatko istraZivanje), Zagreb, 1990. Flere, S., Pantié, D., Kokovit, D.: Male verske zajednice u Vojvodini, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 1986. Kolarié, Juraj: KrS

You might also like

• Skripta Rusija

  

  Document52 pages

  Skripta Rusija

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Smotra-3 4 2017

  

  Document446 pages

  Smotra-3 4 2017

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Ivanuš Rhea - Ratni Muzej NDH

  

  Document5 pages

  Ivanuš Rhea - Ratni Muzej NDH

  Želimir Prša

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• Zvona 9 2013

  

  Document28 pages

  Zvona 9 2013

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Kevo Mario - Crveni Križ U NDH

  

  Document28 pages

  Kevo Mario - Crveni Križ U NDH

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Kovačević Davor - Osnivanje ŽRO U NDH PDF

  

  Document32 pages

  Kovačević Davor - Osnivanje ŽRO U NDH PDF

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Barić Nikica - O Imenovanju Davida Sinčića U Srpnju 1942. Za Velikog Župana Like I Gacke

  

  Document25 pages

  Barić Nikica - O Imenovanju Davida Sinčića U Srpnju 1942. Za Velikog Župana Like I Gacke

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Jareb Mario - Prilog Raspravi o Karakteru Ustanka Od 27.7.1941. Godine PDF

  

  Document21 pages

  Jareb Mario - Prilog Raspravi o Karakteru Ustanka Od 27.7.1941. Godine PDF

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Zvona 7 2013

  

  Document28 pages

  Zvona 7 2013

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Barić Nikica - Šibenik Pod Upravom NDH

  

  Document31 pages

  Barić Nikica - Šibenik Pod Upravom NDH

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Zvona 6 2013

  

  Document28 pages

  Zvona 6 2013

  Želimir Prša

  No ratings yet
• 10 Ante Glavicic PDF

  

  Document22 pages

  10 Ante Glavicic PDF

  Želimir Prša

  No ratings yet
• SLJH 2015

  

  Document616 pages

  SLJH 2015

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Skripta Prlender

  

  Document1 page

  Skripta Prlender

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Godisnji Plan I Program I. Gimnazije

  

  Document398 pages

  Godisnji Plan I Program I. Gimnazije

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Inventar Pukovnije PDF

  

  Document9 pages

  Inventar Pukovnije PDF

  Želimir Prša

  No ratings yet
• Iitna Pitanja Hidra

  

  Document14 pages

  Iitna Pitanja Hidra

  Želimir Prša

  No ratings yet