1.

Uvod

2. Prednosti i nedostaci digitalne kartografije

2.1. Navedi i objasni prednosti i nedostatke digitalne kartografije.
Prednosti
- Ubrzanje izrade karata
- Ubrzanje osuvremenjivanja karata
- Smanjenje cijene izrade karata
- Poboljšanje uvjeta rada u kartografiji
- Poboljšanje kvalitete karata
- Rješavanje zadataka koje nije bilo moguće riješiti ili je njihovo rješavanje bilo skopčano s
velikim teškoćama
- Stručnjaci drugih grana sve više traže podatke u digitalnom obliku
Nedostaci
- Kartograf treba biti stručnjak za računalno programiranje, baze podataka, digitalnu
obradu slika, daljinska istraživanja, zemljišne i geografske informacijske sustave
- Kartografski nestručnjaci mogu izrađivati karte

3. Kartografski podaci
3.1. Osnovni pojmovi u topologiji prostornih podataka. Koji su i ukratko
ih opiši.
Topologija-strogo govoreći dio matematike koji istražuje ona svojstva koja su invarijantna na
neprekidna preslikavanja.
Osnovni pojmovi u topologiji
- Linija (luk) - jednodimenzionalni ili linearni element koji zamišljamo kao dužinu ili krivulju
- Čvor – točka u kojoj se dotiču dvije ili više linija (lukova)
- Poligon – područje omeđeno zatvorenom linijom
- Stablo – je u teoriji grafova graf kod kojeg grane koje izlaze iz središnje točke ili stabljike
ne oblikuju zatvorenu petlju
- Topološka transformacija – je transformacija pri kojoj se ne smiju promijeniti sljedeće
osobine geometrijskih likova:
a) Broj čvorova
b) Red svakog čvora
c) Broj lukova
d) Red točke na svakom od lukova
e) Broj područja
Prostorne veze (odnosi) među objektima-topološki odnosi
- Bliskost (blizina) objekata – udaljenost objekata
- Povezanost objekata (connectivity) – objekti se spajaju
- Graničenje, odn. susjedstvo (adjacency) – objekti imaju neku zajedničku granicu
- Sadržavanje (containment) – objekti unutar objekta ili se preklapaju
3.2. Vrste i oblici podataka u digitalnoj kartografiji. Koji su i ukratko
opiši.
Vrste kartografskih podataka: Točke, linije, poligoni...
Oblici podataka:
- geometrijski
o Vektorski – položajni podaci nul, jedno ili dvodimenzionalnih objekata u obliku
pravokutnih koordinata, npr. x,y koordinata jedne točke, koordinata početne i
krajnje točke neke dužine, koordinata uzduž neke krivulje...
o Rasterski – zasnivaju se na površinama, osnovni element je piksel koji je određen
redom i kolonom u tzv. slikovnoj matrici, ne razlikujemo točke, linije i površine jer
ne postoji logička veza između slikovnih elemenata, već samo svojstva pojedinog
piksela (npr. siva tonska vrijednost)
- grafički
o Siva tonska vrijednost
o Boja
o Šrafura
o Simbol
o Linijska signatura
- pridružuju se geometrijskim podacima dodavanjem grafičkih elemenata
- opisni
-negeometrijski podaci: tekst, brojke, nazivi, svojstva, kućni brojevi, brojevi parcela,
vlasnici, nazivi mjesta...
- nazivaju se i tematski podaci ili atributi

4. Digitalizacija
4.1. Vrste digitalizacije. Koje su i ukratko ih opiši. Usporedba po
prednostima i nedostacima.
Digitalizacija je postupak pretvaranja grafičkih izvornika u digitalni oblik.
Vrste digitalizacije:
Ručna ili vektorska
– Postupak pretvaranja grafičkih izvornika u digitalni oblik pomoću ručnih digitalizatora.
– Dobivaju se vektorski podaci
Prednosti ručne digitalizacije:
- uspostava topoloških odnosa on-line,
- gotovo nikakva dorada.
Nedostaci:
- velik utrošak vremena i mnogo stručnjaka,
- traži se školovano osoblje jer se pri digitalizaciji traži interpretacija i strukturiranje
sadržaja.

Automatska ili rasterska (skeniranje)

- Postupak pretvaranja analognih podataka kao što su fotografije, karte ili druge vidljive
snimke u digitalni (rasterski) format
- Dobivaju se rasterski podaci
Prednosti automatske digitalizacije:
- ukupno manje osoblja i vremena,
- moguća visoka geometrijska točnost.
 Nedostaci:
- skupi skaneri,
- neusavršen softver za vektorizaciju,
- znatna interaktivna dorada.

5. Obrada vektorskih podataka

5.1. Transformacija ravnine u ravninu. Koje su transformacije koje se
najčešće koriste u digitalnoj kartografiji i ukratko opiši svaku.
Za određivanje parametara transformacije najčešće se primjenjuju Helmertova, Afina i projektivna
transformacija.
Helmertova transformacija
- Transformacija iz jednog koordinatnog sustava u neki drugi u kojemu u odnosu na
ishodišni sustav postoji: translacija ravnine, a time i ishodišta, rotacija sustava i promjena
mjerila
- Kvadrat iz jednog sustava može se preslikati na bilo kakav kvadrat drugog sustava
Afina transformacija
- Omogućuje transformaciju iz jednog koordinatnog sustava u neki drugi pri čemu se
kvadrat iz jednog sustava može preslikati na paralelogram u drugom sustavu
Projektivna transformacija
- Pruža veće mogućnosti od elmertove i afine transformacije
- Omogućuje da se kvadrat iz jednog sustava preslika na bilo kakav četverokut u drugom
sustavu
Izbor transformacije ovisi o vrsti deformacije izvornika. Ako je izvornik nedeformiran može se koristiti
Helmertova transformacija, ako je izvornik otisnuta karta sa usuhom koji nije isti na obje strane->
Afina transformacija, a ako su još složenije deformacije koristi se Projektivna transformacija.

6. Obrada rasterskih podataka

6.1. Osnovne i složene operacije na rasterskim podacima. Koje su i
ukratko opiši.
Osnovne operacije:
-Radiometrijska transformacija-promjena sivih tonskih vrijednosti (zacrnjenja) piksela pomoću tonske
krivulje. (Tonska krivulja je grafikon na čijoj se vodoravnoj osi nalaze ulazne, a na okomitoj izlazne
vrijednosti)
-Paralelno pomicanje-stara rasterska slika paralelno se pomiče za određeni broj piksela u nekom
unaprijed danom pravcu
-Aritmetičke operacije-jedna rasterska slika može se položiti preko druge. Sive tonske vrijednosti
određenih piksela dobiju se tako da se vrijednosti zbroje
-Logičke operacije-pikseli dviju slika mogu se kombinirati i logički prema pravilima Booleove algebre.
Pritom se koriste operatori AND, OR, NOT.
Složene operacije
-Zadebljavanje i stanjivanje-objekti na jednoj rasterskoj sliki mogu se za određeni broj piksela
zadebljati ili stanjiti
-Filtriranje-oslabljivanje ili pojačavanje sivih tonskih vrijednosti pojedinih piksela
-Georeferenciranje, geokodiranje i georektifikacija
- georeferenciranje je pridruživanje geografskih ili pravokutnih koordinata u određenoj
kartografskoj projekciji pojedinim točkama određenog objekta
 -geokodiranje je pridruživanje lokacije nekom objektu pomoću poštanske adrese ili
pridruživanje koordinata objektu
-georektifikacija je transformacija prostornih podataka (vektorskih i rasterskih) iz jednog
oblika u drugi sa svrhom uklanjanja pogrešaka (npr. utjecaj procesa vektorizacije ili
digitalizacije), poboljšanja ili dovođenja u željeno stanje (npr. prelazak iz jedne kartografske
projekcije u drugu). Ta transformacija može zahtijvati i preuzorkovanje (postupak
interpolranja ćelija iz jednog skupa rasterskih podatka u drugi, novi, koji ima veće ili manje
ćelije ili koji nije uklopljen s prvim)
- Vektorizacija-postupak pretvaranja podataka iz rasterskog u vektorski oblik
- može biti ručna, poluautomatska ili automatska

7. Grafički programi

8. Tekst na karti
8.1. smještaj imena na krati
voditi računa o:
- Imena trebaju biti lako čitljiva i međusobno uočljivo različita
- Treba lako moći uočiti na koji se objekt odnosi
- Izbjegavati da imena presijecaju ili prekrivaju ostale elemente karte
- Imena trebaju pomoći u uočavanju položaja, pružanja i važnosti pojedinih objekata

 Položajni smještaj
o Za objekte koji se prikazuju točkom
o Ime se ne može smjestiti unutar objekta
o Desno i malo iznad znaka
o Horizontalno; paralelno s linijama paralela
o Ako se mjesto nalazi s jedne strane rijeke, ime smjestiti s iste; za naselja na obali
mora, ime smjestiti na površinu mora a može i sjeći obalnu liniju, za naselja na
kopnu-na kopno
 Linijski smještaj
o Za objekte s linijskim pružanjem
o Prilagođava se pružanju objekta; uz liniju
 Površinski smještaj
o Za objekte s površinskim rasprostiranjem
o Ime se postavlja unutar objekta i svojim položajem i pružanjem treba što je moguće
više ukazivati na oblik i rasprostiranje objekta

9. prikazi reljefa

9.1. Geometrijska struktura digitalnog modela reljefa. Koje su i koje su

prednosti, a koje nedostaci?
- Pravilan-u obliku mreže kvadrata (trapeza)
- Nepravilan-osnova je mreža nepravilnih trokutova (TIN-triangulated irregular network)
- Na profilima
Prednosti i nedostaci
-pravilna mreža ima jednostavnu strukturu podataka
-u kvadratnoj mreži je pristupno vrijeme do određenih elemenata mnogo manje nego u trokutnoj
-u kvadratnoj mreži količina podataka je mnogo manja nego u trokutnoj jer su dovoljne koordinate
samo jedne točke, a za ostale samo visine
-trokutnom mrežom moguće je mnogo bolje aproksimirati reljef nego kvadratnom
-trokutne mreže su pri jako nehomogenoj razdiobi fleksibilnije nego kvadratne

9.2. Načini prikaza reljefa na kartama. Koji su i ukratko ih opiši.

Šrafe – crtice koje prikazuju smjer nagiba terena
Crtežom stijena - primjenjuje se za prikaz većih, potpuno ogoljelih stjenovitih površina, koje su obično
vrlo strme i ne mogu se dobro prikazati izohipsama
Signatura - za prikazivanje velikog broja malih prirodnih oblika i oblika nastalih nasipavanjem i
otkopavanjem, koji se ne mogu prikazati izohipsama ni onda kada se zahvaljujući krupnom mjerilu
može izabrati vrlo mala ekvidistancija
Kote - brojevi koji znače visine pojedinih točaka na površini Zemlje. Kod nas se apsolutne visine
točaka odnose na srednju razinu Jadranskog mora.
Izohipse - su zamišljene linije koje spajaju točke jednake nadmorske visine. Analogno tome, izobate
su zamišljene linije koje spajaju točke jednake dubine; osnovne (one na udaljenosti koja odgovara
ekvidistanciji), glavne (imaju kotu s visinom i podebljane su), pomoćne (iscrtkane)
Hipsometrijskom skalom boja - zornost visinskih odnosa nastoji se postići bojenjem intervalnih
površina između izohipsa. Različite boje za pojedine površine izabiru se po određenim principima.
Plavozelena, žutozelena, žuta, svjetlosmeđa, smeđa, crvenosmeđa i smeđecrvena
Sjenčanje – tonovi sive?
Višetonski prikazi - prikaz oblika reljefa Zemlje koji nije geometrijski egzaktan kao prikaz izohipsama,
ali može bitno pomoći stvaranju zornog prikaza trodimenzionalnih oblika

10. Kartografska generalizacija

10.1. Čimbenici koji utječu na kartografsku generalizaciju. Koji su i

ukratko opiši.
To su: mjerilo karte, minimalne veličine, značajke (karakteristike) krajolika, namjena karte.
Mjerilo karte
-smanjenjem mjerila smanjuje se prostor za prikaz određenog dijela Zemljine površine, a time i
mogućnost točnog i detaljnog unošenja detalja
Minimalne veličine
-određene veličine ispod kojih ljudsko oko ne može grafičke elemente razaznati po obliku i
protezanju. Nije uvijek poželjno ići do minimalnih veličina jer –važne objekte moramo brzo raspoznati
a ne da su jedva vidljivi –razlike u oblicima moraju biti jasno uočljive –nemamo uvijek na raspolaganju
optimalne uvjete promatranja niti najbolje tiskarske i tehničke uvjete
Značajke krajolika
-npr. izvori pitke vode u sušnim predjelima i krajevima bogatim vodom, visinske razlike u nizinskim
područjima vs. u planinskim područjima
Namjena karte
-karte istog područja u atlasima za osnovnu i srednju školu
-tematske karte
-karte za katrometrijske svrhe

10.2. Procesi (metode) generalizacije. Koji su i ukratko ih opiši.

Izbor
- najvažniji proces generalizacije jer se njime odlučuje da li će neki objekt biti prikazan ili
ne; koji objekt ima prednost kada dva ili više pretendiraju na isto mjesto
 - izbor objekata možemo provoditi prema minimalnim veličinama (bezuvjetni izbor -
izostavljaju se svi objekti manji od minimalnih veličina; uvjetni izbor – ne izostavljaju se
svi objekti manji od minimalnih veličina, nego se prikazuju i povećavaju na minimalnu
veličinu), na osnovi broja objekata (npr. nije dobro izostaviti bunare u područjima u
kojima nedostaje vode; Topferov ''zakon korijena''; koliko će se rukavaca rijeke prikazati),
prema važnosti objekata (grupiranje, klasifikacija, kategorizacija)
Pojednostavljenje
- kada se objekti ne mogu prikazati sa svim svojim detaljima
- razlikujemo: pojednostavljenje tokova linijskih objekata (karakter linije mora ostati
sačuvan – ako je linija drhtava mora ostati drhtava) i pojednostavljenje obrisa površinskih
objekata (naglašavanjem, oslabljivanjem, očuvanjem površina; stepenišast obris mora
ostati stepeničast)
Sažimanje
- grafičko spajanje susjednih istovrsnih objekata kada je razmak između njih manji od
minimalnih veličina; pridruživanje manjih oblika većoj cjelini
Povećanje (naglašavanje)
- objekti zbog svoje važnosti na karti mnogo veći od običnog prikaza u mjerilu karte (ceste)
Pomicanje
- prisilno premještanje pojedinih objekata zbog povećanja susjednih objekata
Pretvorba metoda prikaza
- promjena načina prikaza objekta zbog smanjenja mjerila (npr. prikaz pojedinačnih zgrada
u prikaz bloka zgrada, pa kasnije u signaturu)

Zadaci:
karta u mjerilu 1:1 000 000, koliki je razmak točaka digitalnog modela
reljefa ako rezolucija ne smije biti manja od 100 piksela/cm2? (Tako
nešto je bilo)

Na papiru je zadan okvir karte širine 10 cm i visine 20 cm. Područje koje

treba prikazati u tom okviru ima protezanje u kartografskoj
projekciji od 1000 km u smjeru istok-zapad i 500km u smjeru sjever-
jug. Koliko je najkrupnije mjerilo u kojemu je moguće prikazati
zadano područje unutar okvira karte, ako nije došuštena rotacija?
Pokaži izračun.

 Treba gledati za prikazati najveću stranicu

M=dt/dk = 1000 km/ 10 cm = 1 000 000 m / 0.1 m = 10 000 000

zadan je okvir karte širine 10 cm i visine 20 cm .kart. projekcija I-Z 500 km,
S-J 1000 km.Koje je najkrupnije mjerilo ako nije dozvoljena rotacija?!

M=dt/dk = 1000 km/ 20 cm = 1 000 000 m / 0.2 m = 5 000 000

11. Tematske karte

11.1. Tematska karta? Karte točaka. Za koja mjerila se primjenjuju karte

točaka, te o koje dvije stvari treba voditi računa pri njihovoj izradi?
Tematska karta je kartografski prikaz najrazličitijih tema iz prirodnog i društvenog područja koje su
vezane uz prostor. T je karta na kojoj su jedan ili više općegeografskih objekata (naselja, prometnice,
reljef, vode, vegetacija i područja) ili neki drugi objekti posebno kartografikom istaknuti i prikazani s
posebnom važnošću.
Karte točaka služe za prikaz razdiobe (razmještaja, rasprostranjenosti) objekata.
Svaka točka predstavlja određenu količinu, npr. 2000 stanovnika. Veličina točaka i količina koju
prikazuju određuju se tako da se na područjima najveće gustoće točke gotovo stapaju, a u ostalim
područjima su proporcionalno razmještene. Točan položaj točaka obično se ne određuje.
Primjenjuju se u izradi karata sitnijih mjerila.
Pri smještaju točaka treba voditi računa o stvarnoj razdiobi stanja ili pojave koja se prikazuje.

11.2. Kako se dijele tematske karte? Koji je njihov cilj? Na što treba obratiti
pozornost pri njihovoj izradi
 Po svojstvima objekata prikaza
 Po metodama istraživanja
 Po oblicima i sredstvima prikaza
 Po tematskim područjima
o prirodna područja
 geološke karte
 hidrološke karte
 botaničke
 itd
o područja ljudske djelatnosti
 karte naselja
 karte stanovništva
 vojne karte
 itd

12. Digitalni kartografski sustavi

12.1. Što je KIS? Nabrojati zahtjeve koje treba zadovoljiti KIS i objasniti
barem 5.
KIS je kartografski informacijski sustav koji čine hardver, softver i podaci za računalno podržanu
izradu karata.
Baza podataka sastoji se od topografske baze podataka i tematske baze podataka. Na temelju tih
baza KIS omogućuje kartografsku simbolizaciju tj. pridruživanje kartografskih znakova topografskim ili
tematskim objektima i izradu topografskih karata, tematskih karata i slikovnih karata (fotokarata).
Zahtjevi koje treba zadovoljiti
1. Obuhvaćanje analognih i digitalnih kartografskih podataka
a. Skeniranje
b. Ručna digitalizacija, vektorizacija
c. Učitavanje podataka – rasterskih formata (tiff, jpeg..), vektorskih (dxf, dgn..),
pretvaranje iz jednog formata u drugi
 2. Vizualizacija podataka na ekranu – WYSIWYG (What You See Is What You Get), brzo
dobivanje i mijenjanje slika, različiti stupnjevi uvećanja (zoom), različiti prikazi kursora..
3. Interni koordinatni sustav
a. Rasterski sustav – koordinate piskela
b. Metarski sustav crteža – koordinate piskela * rezolucija
c. Sustav karte – koordinate piskela * rezolucija * mjerilo
-mogućnost definiranja ishodišta u sva 3 sustava u bilo kojoj točki
-određivanje duljine i površine u vektorskom i rasterskom sustavu
4. Predradnje kod izrade digitalne karte – globalna obrada rasterskih i vektorskih podataka –
uklanjanje deformacija; promjena kartografske projekcije, mogućnost programiranja;
preklapanje više rasterskih/vektorskih datoteka; translacija, rotacija i promjena mjerila
horizontalno/vertikalno...
5. Uređivanje rasterskih podataka
a. Obrada u slojevima
b. Rastersko uređivanje – crtanje crta različite debljine, različiti oblici kista za crtanje,
prostoručno crtanje...
6. Uređivanje vektorskih podataka
a. Općenito – obrada 2D i 3D vektora, pridruživanje atributa objektima, pridruživanje
kartografskih znakova (WYSIWYG – simbolizacija)
b. Vektorsko uređivanje – obrada linijskih elemenata; konstrukcija brisanje i
modifikacija jednostavnih geometrijskih objekata i složenih simbola...
7. Hibridna obrada rasterskih i vektorskih podataka
a. Opći zahtjevi – istovremena obrada rasterskih i vektorskih podataka prikazanih na
ekranu jedni iznad drugih; izlaz slike sastavljene od oba formata
b. Pretvaranje iz vektorskog u rasterski oblik (signaturizacija)
c. Pretvaranje iz rasterskog u vektorski oblik (vektorizacija)
8. Obrada teksta – učitavanje teksta u različitim vektorskim formatima, interaktivno
pozicioniranje imena, automatsko pozicioniranje imena iz baze podataka, smještaj imena duž
krivulje
9. Digitalna obrada slika – prikaz reljefa prikazanog sjenčanjem i ortofota u 256 sivih tonskih
vrijednosti, prikaz RGB slika u boji, interaktivni retuš, filtriranje i druge operacije
10. Izlaz podataka
a. Izlaz na nosioce pogodne za umnožavanje tiskom – različite rezolucije, slobodan
izbor oblika rasterske točke, gustoće i ukrašenosti rastera...
b. Ostale mogućnosti izlaza – izlaz na ekran i različite pisače i plotere, izlaz podataka u
različitim rasterskim i vektorskim formatima

12.2. Nabrojati digitalne kartografske sustave, objasnit ih...gdje spada

GRASS, a gdje CorelDraw?
1. Kartografski informacijski sustavi uključujući stolnu kartografiju
 KIS je kartografski informacijski sustav koji čine hardver, softver i podaci za računalno
podržanu izradu karata.
 Baza podataka sastoji se od topografske baze podataka i tematske baze podataka.
Na temelju tih baza KIS omogućuje kartografsku simbolizaciju tj. pridruživanje
kartografskih znakova topografskim ili tematskim objektima i izradu topografskih karata,
tematskih karata i slikovnih karata (fotokarata).
 unos podataka i priprema tiska slika i karata uz pomoć osobnog računala, npr. softverom kao
što je CorelDRAW, naziva se stolna kartografija
2. Kartografski podsustavi u sklopu geoinformacijskih sustava
 svi kvalitetniji softveri za GIS omogućavaju izradu kvalitetnih karata
  npr. CPS (Cartographic Production System) (razvijen u ARC/INFO okolišu) koji omogućava
kvalitetnu izradu karata za GIS
3. elektroničke karte i atlasi
 elektronička karta je interaktivni kartografski sustav za pretraživanje i pokazivanje
informacija
 sastoji se od jedne ili više karata i baze podataka s opisnim podacima o pojedinim objektima
 sadrži i softver za pretraživanje i prikazivanje karata i opisnih podataka na ekranu osobnog
računala ili radne stanice
 može sadržavati i zvuk, pokretne i nepokretne slike

13. Nacionalni topografsko-kartografski sustavi

13.1. Što je STOKIS, a što CROTIS?
STOKIS je službeni topografsko-kartografski informacijski sustav RH. Čine ga topografski informacijski
sustav RH (CROTIS) i kartografski informacijski sustav (KIS).
Sastoji se od primarnih i sekundarnih digitalnih modela krajolika.
CROTIS je topografski informacijski sustav RH. To je model organizacije topografskih podataka kojim
je propisana klasifikacija topografskih podataka pri njihovu prikupljanju, obradi, točnosti, načinu
prikazivanja i prijenosu.

13.2. Što je topografsko – kartografski sustav? Kako se dijeli?

U Hrvatskoj se takav sustav dijeli na dvije razine:
- primarnu (suradnja DGU i geodetskih tvrtki)
a) prikupljanje i obrada podataka
b) izrada karata s pomoću tehnologija CAD-a i GIS-a
- višu razinu
a) Službeni topografsko-kartografski informacijski sustav RH (STOKIS), odnosno njegove
dvije sastavnice:
1. Topografski informacijski sustav RH (CROTIS)
2. Kartografski informacijski sustav (KIS)

14. Primjena daljinskih istraživanja u kartografiji

14.1. Što su daljinska istraživanja? Primjena u kartografiji.
Daljinska istraživanja su metodski postupci prikupljanja i interpretacije podataka o objektima iz
daljine, pri čemu mjerni instrumenti ne dolaze u dodir s objektima istraživanja (najčešće se izvode iz
zračnih i svemirskih letjelica).
Primjena u kartografiji
 pri poboljšanju prikaza reljefa na kartama sitnijih mjerila
 u procesu kartografske generalizacije
 na satelitskim snimcima ostvarena je neposredna optička generalizacija jer su to direktna
snimanja u sitnim mjerilima
 satelitski snimci daju sliku Zemljine površine u sitnim mjerilima (1:500 000-1:5 000 000) bez
subjektivne intervencije kartografa
 karte mjerila sitnijih od mjerila 1:500 000 bilo je moguće sastavljati jedino procesom
kartografske generalizacije iz karata krupnijih mjerila
 mogu se upotrebljavati za izradu topografskih karata i osuvremenjivanje topografskih karata

14.2. Mogu li samo satelitski snimci služiti za izradu karata, ako ne što je
još potrebno, o čemu treba voditi računa pri izradi i obnovi
topografskih karata?
Satelitski snimci NE MOGU biti jedini izvornici za izradu topografskih karata, ali se mogu primijeniti
pri obnovi topografskih karata.
Da bi se satelitski snimci mogli koristiti kao izvornici, nužna je još terenska dopuna kako bi se dobila
bolja pozicijska točnost objekata, klasiranje zemljišta... Da bi se satelitski snimci mogli koristit moraju
zadovoljavat kartografske zahtjeve u vezi ekvidistance, položajne i visinske točnosti topografskih
karata i raspoznatljivosti detalja.
Da bi se satelitski snimci mogli upotrijebiti za izradu ili osuvremenjivanje karata nužno ih je
georektificirati. Georektifikacija je transformacija prostornih podataka (vektorskih i rasterskih) iz
jednog oblika u drugi sa svrhom uklanjanja pogrešaka (npr. utjecaj procesa vektorizacije ili
digitalizacije), poboljšanja ili dovođenja u željeno stanje (npr. prelazak iz perspektivne snimke u
zadanu kartografsku projekciju).
Ta transformacija može zahtijevati i preuzorkovanje. Preuzorkovanje je postupak interpoliranja
vrijednosti ćelija iz jednog skupa rasterskih podataka u drugi, koji ima veće ili manje ćelije ili nije
uklopljen s prvim.

15. Kartografija, GIS i internet

15.1. Što je web karta? Kakve su statične, statične interaktivne, dinamičke,
dinamičke interaktivne karte? Prednosti i nedostaci.
Web karta je karta objavljena na internetu.
Statične karte
- Skenirane karte postavljene na web
- Najčešće karte na web-u
- Omogućuju samo gledanje
- Nemaju mogućnost interakcije s korisnikom
Statične interaktivne karte
- Veza na neku drugu web stranicu na kojoj može
biti druga karta ili neki podatak
- Uvećavanja/smanjivanja
- Pomicanja po karti
- Definiranje kartografskog sadržaja isključivanjem i uključivanjem različitih slojeva
Dinamičke karte
- Imaju različite animacije, npr. kretanje oblka na meteorološkoj karti
Dinamičke interaktivne karte
- Mijenjanje sadržaja na korisnikov zahtjev
- 3D prikaz i kretanje kroz prostor
- Dinamički smještaj imena objekata na optimalna mjesta
- Generiranje pravokutne mreže ili mreže meridijana i paralela na karti koju stvaramo
- Umetanje detaljne karte u kartu sitnijeg mjerila
- Stvaranje datoteke za kvalitetan tisak, na osnovi dinamički kreirane karte, direktno iz web
preglednika
Prednosti
- Dostupnost
 - Aktualnost
- Brzina pretraživanja
- Ekonomičnost
- Jednostavnost
Nedostaci
- Ograničena interakcija s korisnikom
- Brzina prijenosa podataka
- Neažuriranost podataka
- Besplatni podaci nisu uvijek najkvalitetniji
- Troškovi pristupa internetu

15.2. Web-GIS
Web-GIS označava primjenu tehnologije interneta s njegovim normama u prijenosu i prikazu
podataka u GIS-u.
Web-GIS je nastao spajanjem kartografije, interneta i GIS-a.
Korisnost određenog GIS-projekta biti će veća ako se omogući korisnicima jednostavan pristup
podacima GIS-a pri čemu se ti podaci mogu spajati s podacima drugih sustava, analizirati i prikazivati.
Web-GIS aplikacije mogu se podijeliti u tri skupine:
1. Aplikacije s pristupom pregledu statičnih karata i mogućnošću spremanja istih na
računalo korisnika.
2. Aplikacije s dinamičkim pregledom digitalnih karata s različitim temama koje čine cjelinu
3. Aplikacije s dinamičnim pregledom digitalnih karata, pristupom prostornim upitima
korištenjem atributnih ili geometrijskih podataka. Informacija dobivena upitom koristi se
za analizu i kvalitetnije tumačenje sadržaja karte, odnosno tema prikazanih na karti.

Vježbe
Koje ste metode kartografske generalizacije koristili prilikom uređivanja
vektorskog sadržaja karte na vježbama, na kojim objektima i s kojom
svrhom?
 izbor
 pojednostavljenje
 pomicanje

Objasnite kako ste izradili reljef u GRASS-u.

1. Importiranje vektorskih podataka (granica države i hidrografija) koju su u odabaranoj kartografskoj
projekciji (eksportirano iz QGIS-a)
2. Prikaz rasterskih i vektorskih podataka, te prekontrolirati preklapanje
3. Zadati područje na okvir karte sa ranije izračunatom razlučivosti
4. Izrezati rasterske podatke
5. Filtriranje (zaglađivanje) podataka
6. Izrada sjenčanog prikaza reljefa
7. Izrezati reljef koji je prikazan hipsometrijskom skalom boja na područje države
8. Prikazati reljef izrezani na sjenčani prikaz reljefa (zadati transparenciju)
9. Izrada vlastite hipsometrijske skale boja
10. Eksportiranje sjenčanog i hipsometrijskog prikaza reljefa u rasterski tiff. format