Sveučilište u Zagrebu

Geodetski fakultet
Zavod za kartografiju i fotogrametriju

Hrvoje Bralo

Dopuna karata uređajem

Garmin GPS 10

Diplomski rad

Zagreb, svibanj 2008.

Sadržaj:

1. Uvod ................................................................................................................................. 4
2. OCAD 9 ............................................................................................................................ 5
2.1. Poboljšanja verzije OCAD 9 u odnosu na verziju OCAD 8 .................................... 5
3. Općenito o GPS-u ........................................................................................................... 13
3.1. Svemirski segment ................................................................................................. 13
3.2. Kontrolni segment .................................................................................................. 15
3.3. Korisnički segment ................................................................................................. 15
3.4. Vrste prijamnika ..................................................................................................... 16
3.5. Princip rada GPS-a ................................................................................................. 17
3.6. Izvori pogrešaka ..................................................................................................... 18
3.7. Princip rada DGPS-a .............................................................................................. 18
3.8. WAAS, EGNOS i MSAS (ili jednostavnije SBAS) .............................................. 19
3.9. Primjena GPS-a ...................................................................................................... 20
4. Garmin GPS 10 .............................................................................................................. 22
5. Dopune i/ili provjere dijela sadržaja karata GPS uređajima ............................................ 24
6. Praktični dio - Dopuna dijela plana grada izrađenog u OCAD-u uređajem
Garmin GPS 10 .............................................................................................................. 28
6.1. Uredski dio i priprema za teren ............................................................................. 28
6.2. Terenski dio dopune plana grada .......................................................................... 33
6.3. Kartiranje promjena ............................................................................................... 40
7. Zaključak ......................................................................................................................... 41
Literatura
Popis korištenih web adresa
Sažetak - Abstract

3
1. Uvod

U klasičnoj kartografiji, izrada karata bila je vrlo dugotrajan i složen postupak, a karta je već
u trenutku njezina objavljivanja bila zastarjela. Danas veliku ulogu u nastajanju kartografskih
prikaza i razvoja kartografije igra digitalna kartografija. Korištenje osobnih računala doista je
izazvalo revoluciju u izradi i korištenju karata. Razvojem digitalnih tehnika, primjena
računala i ostalih elektroničkih uređaja (GPS-a i satelita), donijela je niz pozitivnih rješenja
koja su unaprijedila proces izrade karata. Uvođenjem GPS-a u kartografiju postigao se znatni
napredak, jer se konstantnim prikupljanjem podataka, njihovom obradom i unošenjem u
digitalnom obliku znatno unaprijedila izrada nove ili ažuriranje već postojeće karte. (Župan,
Poslončec-Petrić, Frangeš, 2005.)

Uz svakodnevni napredak tehnologije proces izrade karte postaje sve više automatiziran, te je
potrebno sve manje vremena od ideje do izdanja karte. Jedan od najvažnijih uvjeta koje karta
mora zadovoljiti je aktualnost, jer samo aktualna karta može poslužiti za informiranje i
orijentaciju [URL 1].

Razvojem tehnologija javljaju se sve veće mogućnosti prikupljanja i obrade podataka u

kartografiji. Pozitivnu ulogu u cijelome procesu odigrali su i sve sofisticiraniji kartografski
softveri a jedan od njih je i OCAD.

Globalni pozicijski sustav (GPS) pronašao je široku primjenu kako u svim područjima
znanosti i tehnologije koji koriste prostorno definirane informacije tako i u geodeziji i
kartografiji. Prijamnici postaju sve manji, kompaktniji i točniji, a time i praktičniji za
upotrebu. Na tržištu je sve više i ručnih GPS-prijamnika. Jedan od takvih GPS-prijamnika je i
Garmin GPS 10 koji je korišten u ovome radu.

Budući da je u današnje doba sve prisutnija upotreba malih ručnih GPS-uređaja, javlja se i
potreba ispitivanja njihove preciznosti i točnosti. (Župan, Lapaine, 2007.)

Prvi dio diplomskog rada opisuje GPS-tehnologiju, GPS-prijamnik Garmin GPS 10 i OCAD
9 kao odabrani kartografski program koji je korišten pri izradi karte kao i u samom procesu
dopune karte i obrade podataka.

Drugi dio diplomskog rada obuhvaća opis praktičnog snimanja GPS-prijamnikom i obrade
podataka u OCAD-u.

4
2. OCAD 9 - Smart for Cartography

OCAD je programski paket osmišljen za izradu svih vrsta karata.

Prvi put je primijenjen 1990. godine, a razvio ga je Hans
Steinegger.

Zbog svoje jednostavne upotrebe, OCAD se koristi širom svijeta. Do sada je prodano više od
3200 licenci u više od 60 zemalja, koriste ga razne nacionalne kartografske institucije,
geodetski uredi, građevinski uredi, uredi za urbano planiranje, izdavači, fakulteti, vojska,
sportski klubovi, … u stvaranju raznih oblika kartografskih prikaza, topografskih, turističkih,
cestovnih karata, za izradu atlasa, planova gradova i interaktivnih internetskih karata i dr.

Zavod za kartografiju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu još je 1998. godine nabavio
OCAD (tada verzija 5.0) i od tada ga primjenjuje u nastavi i praktičnom radu.

OCAD je dostupan u dvije verzije: standardna i profesionalna. Profesionalni OCAD u odnosu

na onaj standardni nudi dodatne funkcije za povezivanje baza podataka, kreiranje popisa
ulica, kreiranje interaktivnih internetskih karata, snimanje GPS mjerenja u realnom vremenu,
izlaz Shape i SVG datoteka i rasterizaciju karata [URL 2].

2.1. Poboljšanja verzije OCAD 9 u odnosu na verziju OCAD 8

Zahvaljujući svojoj pristupačnosti i jednostavnosti, OCAD je od samog početka pronašao

široki krug korisnika, a u nastojanju da se što više približi korisniku i pruži svaki puta nove
mogućnosti, u nekoliko je navrata dograđivan.

Svaka nova verzija omogućava jednostavnije i brže rješavanje kartografskih zadataka.

Novosti koje donosi verzija OCAD 9 prikazat ćemo preko novina:

općenito,
u rukovanju ulaznim i izlaznim podacima,
u uređivanju vektorskih podataka,
u uređivanju rasterskih podataka,
u upravljanju bojama,
u kreiranju interaktivnih internetskih karata,
u radu s bazama podataka,
u unosu GPS podataka,
u postavkama za orijentaciju.

5
Općenito [URL 3]:
podržava slikovne objekte (uneseni vektorski objekti u PDF ili drugom formatu
prikazuju se bez definicije signatura),
«draft mode»: zamagljivanje pozadinske karte,
preuređeni izbornici za printanje i izlaz,
«zoom» funkcije: zaključavanje zoom i pan funkcija,
individualna klasifikacija signatura,
prečaci za često korištene signature (slika 1),
maksimalno područje crtanja 16m x 16m,
Anti-Aliasing prikaz ekrana,
funkcija za pretragu odabranih objekata na ekranu,
proširen uređivač izbornika,
proširena mogućnost brzog pristupa funkcijama,
definicija boja za objekte,
velike mogućnosti u dizajniranju točkastih, linijskih i površinskih objekata (slika 2).

Slika 1: Najčešće korištene signature i tablica ikona [URL 4]

Ulazni i izlazni podaci (slika 3)[URL 3]:

ulaz OCAD datoteka prema koordinatama i referentnim tablicama,

ulaz DXF, AI, Shape, PDF, EMF, WMF datoteka,
izlaz AI, PDF, TIFF, BMP, GIF, JEPG, EPS, SVG, DXF i Shape datoteka (slika 4),

6
hibridni izlaz (rasterski i vektorski podaci) s PDF izlazom,
spajanje različitih skupina signatura,
komparacija skupina signatura,
višestruki ulaz Shape datoteka.

Slika 2: Velike mogućnosti u dizajnu objekata [URL 5]

Slika 3: Shema ulaznih i izlaznih podataka u OCAD-u 9 [URL 2]

7
 Slika 4: Izlaz u *.pdf i *.svg formatu [URL 4]

Uređivanje vektorskih podataka [URL 3]:

automatsko rješenje podvožnjaka, nadvožnjaka i križanja pomoću ljestvica boja (slika

5) [URL 5],
ravnomjerno raspoređivanje crta i točaka kod nadvožnjaka, križanja ili uglova (slika 6)
[URL 5],

Slika 5 Slika 6

rezanje, spajanje, prilagođavanje, rezanje otvora, popunjavanje i rezanje graničnih

linija objekata,
precizno crtanje točno uz linijske i površinske objekte,

8
 vektorska transformacija: prilagođavanje objekata koordinatnim sustavima ili
pozadinskim kartama i
zaobljavanje linearnih objekata.

Uređivanje rasterskih podataka [URL 3]:

upravljanje pozadinskim kartama (rasterski podaci ili OCAD datoteke),

rasterska transformacija: rasterske karte mogu biti prilagođene koordinatnim
sustavima ili objektima,
ažuriranje višebojnih rasterskih karata s blockout maskama,
1-bitna rasterizacija sa CCITT ili FAX G4 kompresijom,
rekurzivno učitavanje OCAD datoteka.

Upravljanje bojama [URL 3]:

definiranje prozirnosti za pojedinu boju,

tablica korištenih CMYK boja (slika 7),
definiranje boja s paletama boja,
pridruživanje boja rasterskim podlogama.

Slika 7: Tablica boja [URL 4]

9
Interaktivne internetske karte [URL 3]:

kreiranje internetskih karata omogućeno u Java, SVG ili Flash okruženju,

mogućnost poboljšanja izvornog koda u Javi,
proizvoljni parametri kojima se određuju razina i područje promjene mjerila karte,
trenutni položaj na karti, pretraživanje s funkcijom dinamičkog povezivanja
(internetska stranica s vezom na bazu podataka),
ovisno o promjeni mjerila mogućnost odabira višestrukih karata.

Baze podataka [URL 3]:

dodjeljivanje objekata simbolima prema CNT tablicama,

povezivanje baza podataka ODBC sučeljem,
kreiranje točkastih i tekstualnih objekata iz baze podataka (slika 8),
snimanje koordinata objekata u baze podataka,
uređivanje unosa u bazu podataka,
uređivanje tablice baze podataka,
brisanje i dodavanje u bazu podataka,
eksportiranje baze podataka (Shape oblik),
automatsko kreiranje indeksa ulica.

Slika 8: Kreiranje objekata iz baze podataka [URL 4]

10
Unos GPS podataka [URL 3]:
unos karakterističnih točaka i putanja iz GPS prijamnika (slika 9),
snimanje točkastih, linijskih i površinskih objekata u realnom vremenu (slika 10),

Slika 9: Unos karakterističnih točaka i putanja iz GPS prijamnika [URL 4]

Slika 10: GPS mjerenje u realnom vremenu [URL 4]

11
Podešavanje trase za orijentacijsko trčanje [URL 3]

baza podataka za pripremu s atributima za orijentacijsko trčanje (slika 11),

Slika 11: Baza podataka za pripremu orijentacijskog trčanja [URL 4]

podržava promjenu karte,

provjera opisa na svim kontrolama karte,
tekst izbornici u opisu kontrole,
podržava obvezne prolaze i obvezne kontrolne točke,
podržava kružno orijentacijsko trčanje (Butterfly).

Od svih spomenutih prednosti OCAD-a 9 , posebna pozornost u ovom radu bit će posvećena
unosu GPS podataka i mogućnostima dopune i provjere dijela sadržaja karata GPS uređajem.

12
3. Općenito o GPS-u

Global Positioning System, skraćeno GPS, globalni je pozicijski sustav razvijen od strane
Ministarstva obrane SAD-a, a osnovna zadaća mu je precizno određivanje položaja točke na
kopnu, na moru, u zraku, u svemirskom prostoru bliskom Zemlji, te određivanje trenutne
pozicije i brzine (navigacija) pokretnog objekta.

Mogućnost izračunavanja koordinata 24 sata dnevno bez obzira na meteorološke prilike i

nepotrebno dogledanje među točkama, vrlo brzo su GPS-prijamnike učinile korisnim i
općeprihvaćenim terenskim instrumentom. Uporaba GPS-prijamnika sve je češća, a
iznenađuje raznolikost zadataka za koje taj sustav daje pouzdane rezultate.

Danas GPS-prijamnike osim za vojne potrebe, što je bio izvorni povod izrade sustava, koriste
geodeti, šumari, geolozi, geofizičari, geografi, hidrografi, agronomi... Osim stručne i
profesionalne uporabe u raznim znanostima GPS je našao široku primjenu i u svakidašnjem
civilnom životu – razni oblici transporta (kamionom, brodom i zrakoplovom), sport (nautika,
padobranstvo, planinarenje, …), pa sve do ugrađivanja GPS-a, kao sustava za navigaciju, u
osobne automobile...

Primjenom tehničkih rješenja koja su razvijana paralelno s ovim sustavom, GPS je postao
mjerno sredstvo u geodeziji [URL 6].

Tehnike opažanja dijelimo na:

apsolutne - autonomno koristimo samo jedan GPS-prijamnik.
relativne - koristimo minimalno dva prijamnika gdje se položaj nepoznate točke (GPS-
prijamnika) određuje relativno u odnosu na poznatu točku na kojoj se nalazi drugi
GPS-prijamnik.

GPS se sastoji iz tri osnovna segmenta:

svemirskog - kojeg tvore sateliti koji odašilju signale,
kontrolnog - koji upravlja cijelim sustavom,
korisničkog - koji uključuje različite tipove prijamnika.

3.1. Svemirski segment

Svemirski segment sastoji se od 24 satelita koji se gibaju u približno kružnoj orbiti na visini
od 20 200 kilometara iznad Zemljine površine s periodom rotacije od približno 12 zvjezdanih
sati. Rad na takvoj visini omogućuje da signali prekriju veće područje. Punu konstelaciju čine
24 satelita raspoređenih u 6 ravnina s inklinacijom od 55°, s po 4 satelita u svakoj ravnini te
jamči globalnu prekrivenost s 4 do 8 satelita (slika 12). Sateliti su tako složeni u orbite da

13
GPS-prijamnik na Zemlji može uvijek primati
signale s barem četiri od njih. Trenutno ih je aktivno
30, pri čemu su šest prekobrojnih rezervni aktivni
sateliti.

Osnovni zadatak GPS-satelita je odašiljanje radio

signala pomoću kojih se može mjeriti udaljenost
između satelita i prijamnika (pseudoudaljenost).
Sateliti putuju brzinom od 11 000 kilometara na sat,
napajaju se solarnom energijom i traju oko 10
Slika 12. Konstelacija GPS satelita
godina. Ako solarna energija zakaže (u slučaju
[URL 6]
pomrčine i sl.), postoje rezervne baterije koje ih
održavaju u pogonu. Sateliti imaju i mali raketni pogon koji ih održava na pravoj putanji.

Svaki satelit odašilje radio signal širokog spektra koji je manje podložan ometanju.
Karakteristike odaslanih signala precizno su kontrolirane atomskim satovima, koji se nalaze u
svakom satelitu. Visokotočni standardi frekvencije omogućuju da se precizno proizvede
temeljna frekvencija u L-bandu (radijskom opsegu) od 10,23 MHz. Iz nje su izvedena dva
signala, nosači L1 i L2, koji su generirani množenjem temeljne frekvencije sa 154 i 120:

L1= 1575,42 MHz

L2= 1227,60 MHz

Izbor frekvencija je namjerno tako odabran jer su one presudne za eliminaciju glavnih izvora
pogrešaka, kao što je npr. ionosferska refrakcija. Signal putuje kao zraka svjetlosti, što znači
da prolazi kroz oblake, staklo i plastiku, ali ne prolazi kroz mnoge čvrste objekte kao što su
zgrade i planine. Postoji i treći signal L3 koji dobijemo množenjem temeljne frekvencije sa
135 (L3=1381,05 MHz). Ovaj signal služi za potrebe nuklearnih snaga američke vojske i ne
koristi se u GPS-prijamnicima. U budućim satelitima predviđena je ugradnja L5 frekvencije
namijenjene civilnim korisnicima.

Za određivanje pseudoudaljenosti koje se dobiju iz mjerenja vremena puta signala od satelita

do prijamnika koriste se dva PRN koda (Pseudorandom noise code) koji su modulirani na dva
osnovna nosača (L1 i L2). Prvi je C/A-kod (Coarse/Acqusition = grubo stjecanje) dostupan za
sve korisnike i ima efektivnu valnu duljinu od oko 300 m, ali je moduliran samo na L1
nosaču. Ovaj kod namjerno nije moduliran na L2 nosaču u cilju sprečavanja korištenja pune
točnosti sustava od strane neautoriziranih korisnika. Drugi je P-kod (Precision code = precizni
kod) koji služi isključivo potrebama vojske SAD-a, te je moduliran na oba nosača L1 i L2.
Dodatno uz PRN-kodove, na nosače je modulirana i poruka s podacima o efemeridama
satelita, koeficijentima modeliranja ionosfere, informacijama o statusu i pogrešci sata satelita
(Bačić, Bašić, 1999).

14
 3.2. Kontrolni segment

Kontrolni segment obuhvaća glavnu komandnu stanicu, opažačke stanice i zemaljske

kontrolne stanice. Glavne zadaće kontrolnog dijela GPS-a su praćenje satelita u svrhu
određivanja orbita i vremena, sinkronizacija vremena satelita, te odašiljanje poruka s
neophodnim informacijama satelitima.

Glavna kontrolna stanica smještena je u Falconu, Colorado Springs, Colorado. Ovdje se

sakupljaju podaci s opažačkih stanica, računaju putanje satelita i parametri sustava. Podaci se
potom proslijeđuju jednoj od tri zemaljske stanice, radi eventualnog slanja prema satelitima.

Opažačke stanice razmještene su na Zemljinoj površini u blizini ekvatora. Svaka od ovih

stanica opremljena je preciznim atomskim satom i neprekidno mjeri pseudoudaljenosti do
svih satelita na horizontu. Ta se mjerenja registriraju svakih 1,5 sekundi, te se koristeći
ionosferske i meteorološke podatke, podaci filtriraju u 15-minutne intervale podataka koji se
šalju glavnoj kontrolnoj stanici.

Zemaljske kontrolne stanice odašilju satelitu podatke o efemeridama i o satovima satelita

izračunate u glavnoj kontrolnoj stanici, te se zbog toga sastoje od velikih antena s pratećom
opremom. Efemeride su točni podaci o položaju satelita, vrijede do šest sati.

Da bi se ograničila točnost i pristup GPS-u, Ministarstvo obrane SAD uvelo je dva osnovna
načina onemogućavanja neautoriziranih korisnika da potpuno koriste mogućnosti GPS-a:
selektivna dostupnost (Selective Avaibility: SA) i zaštita od prijevare (Anti-Spoofing: A-S).

Uvođenje selektivne dostupnosti je posljedica činjenice da se GPS-sustav pokazao boljim

nego što se očekivalo. Zbog toga je u satelite ugrađena mogućnost selektivne dostupnosti čiji
je cilj smanjenje ostvarene navigacijske točnosti s C/A kodom. To se postiže pomoću dva
procesa: kvarenjem podataka sata satelita, te manipuliranjem efemerida satelita. Selektivna
dostupnost je ugašena 2. svibnja 2000. (ukinuo ju je tadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton),
i nije više aktivna. Zaštita od prijevare je još uvijek na snazi i onemogućuje nepozvane da
manipuliraju GPS-signalom, bilo odašiljanjem lažnog signala ili iskrivljavanjem pravog. Ova
tehnika se sastoji u moduliranju P-koda s tajnim W-kodom što rezultira šifriranim Y-kodom
kojeg mogu dešifrirati samo posebno opremljeni prijamnici autoriziranih korisnika (Bačić,
Bašić, 1999).

3.3. Korisnički segment

Postoje dvije osnovne skupine korisnika, autorizirane i neautorizirane. Autorizirane korisnike

predstavlja vojska SAD, dok su u drugoj skupini svi ostali korisnici u svijetu, bilo civilni ili
vojni. Uporaba GPS-a u civilne svrhe započela je vrlo brzo nakon uspostave sustava i

15
razvijala se brže no što je itko očekivao. Danas se GPS-prijamnici koriste za izvođenje svih
vrsta geodetskih kontrolnih i inženjerskih radova, u fotogrametriji za precizno pozicioniranje
aviokamere kao i za snimanje linijskih objekata, kao što su prometnice. Također se koriste u
zračnom, vodenom, kopnenom prometu, geofizici i ostalim geoznanostima, poljoprivredi i
šumarstvu, a sve više za rekreaciju i sport.

3.4. Vrste prijamnika

Razlikujemo četiri osnovne vrste prijamnika: C/A-kodni za mjerenje pseudoudaljenosti, C/A-

kodni za fazna mjerenja, P-kodni i Y-kodni.

C/A-kodni prijamnici za mjerenje pseudoudaljenosti

Ovi prijamnici koriste za mjerenje pseudoudaljenosti samo C/A-kod. Malog su formata, s
jednim do dvanaest kanala, izlazom trodimenzionalnih koordinata i jednostavnom pratećom
programskom podrškom. Suspregnuti s elektronskim kartama predstavljaju efikasno sredstvo
za navigaciju.

C/A-kodni prijamnici za fazna mjerenja

S ovim prijamnicima pseudoudaljenosti se mogu odrediti iz mjerenja C/A-koda i faze L1
nosača, dok L2 frekvenciju ne mogu primati. Prijamnici imaju široku primjenu jer su uz
navigacijske zadatke pogodni i za sva precizna mjerenja. Povećani domet njihove primjene
postiže se ugradnjom mogućnosti čitanja faze na drugoj frekvenciji, uz upotrebu neke
bezkodne tehnike.

P-kodni prijamnici
P-kodni prijamnici koriste P-kod na oba nosača, L1 i L2. Kada je A-S isključen P-kod
opažanja dobiju se korelacijom signala s replikom P-koda generiranom u prijamniku. Po
uklanjanju P-koda iz registriranog signala satelita moguće je izvršiti mjerenje faze.

Y-kodni prijamnici
Y-kodni prijamnici imaju pristup P-kodu i kada je A-S uključen, što im omogućuje da P-kod
opažanja dobiju korelacijom signala s replikom P-koda generiranim u prijamniku.

Postoje informacijski servisi koji pružaju informacije i podatake civilnim korisnicima GPS-a
o stanju satelita i samog sustava. Informacije obuhvaćaju izvještaje o statusu sustava,
intervale neispravnog funkcioniranja pojedinih satelita, podatke orbita satelita, bilo kao
almanah za planiranje ili kao precizne orbite za visokotočna računanja, te sadrže podatke o
preciznim efemeridama, parametrima satova satelita i drugom (Bačić, Bašić, 1999).

16
 3.5. Princip rada GPS-a

GPS-prijamnik mora znati gdje su sateliti (njihov položaj) i koliko su daleko (udaljenost).
Prijamnik od satelita prikuplja dvije vrste kodiranih informacija. Jedan tip informacija, podaci
iz almanaha, sadrže približni položaj satelita. Ti se podaci kontinuirano prenose i spremaju u
memoriju prijamnika tako da on zna orbite satelita i gdje bi koji satelit trebao biti. Zbog
gibanja satelita podaci iz almanaha se moraju periodički ažurirati novim informacijama. Kad
GPS-prijamnik nije dulje vrijeme uključen podaci almanaha su zastarjeli, te će mu trebati
malo dulje vrijeme da pronađe satelite.

Satelit generira pseudoslučajni kod, a GPS-prijamnik generira isti kod i nastoji ga prilagoditi
kodu satelita. Prijamnik tada uspoređuje dva koda da bi odredio koliko treba zakasniti (ili
pomaknuti) svoj kod kako bi odgovarao kodu satelita. To vrijeme kašnjenja (pomaka) množi
se s brzinom svjetlosti da bi se dobila udaljenost.

Izračun pozicije temelji se na određivanju pseudoudaljenosti (pseudo-ranges). Udaljenost

između satelita i prijamnika može biti izračunata mjerenjem proteklog vremena između
odaslanog satelitskog i prijamnikom primljenog signala. Vremensko kašnjenje multiplicira se
brzinom svjetlosti da bi se odredila udaljenost satelit-prijamnik. Određivanje pozicije točke
najjednostavniji je način korištenja GPS-sustava.

Slika 13. Određivanje pozicije točke [URL 5]

Za određivanje trodimenzionalnih koordinata (geografske duljine λ, geografske širine φ i

visine h) prijamnika potrebni su podaci minimum tri satelita te podaci još jednog satelita radi
korekcije sata GPS-prijamnika (slika 13). U GPS-prijamniku se nalaze kvarcni satovi koji ne
mjere vrijeme tako precizno kao atomski satovi koji se nalaze u satelitu. Zbog toga
određivanje udaljenosti treba još ispraviti za iznos pogreške sata GPS-prijamnika. To je razlog
što se određivanjem udaljenosti zapravo dobije "pseudoudaljenost". Kada je GPS-prijamnik
pronašao dovoljno satelita da može izračunati položaj, spreman je za navigaciju. Većina
prijamnika može prikazati položaj u obliku karte što značajno može pomoći u snalaženju u
prostoru i u navigaciji [URL 6].

17
 3.6. Izvori pogrešaka

Civilni GPS-prijamnici sadrže pogreške pri određivanju položaja koje su prvenstveno rezultat
akumuliranja pogrešaka iz sljedećih izvora:

Ionosfersko i troposfersko kašnjenje – satelitski signal usporava kad prolazi kroz

atmosferu. Sustav koristi ugrađeni "model" koji računa prosječno, ali ne točno vrijeme
kašnjenja.

Višestruki put signala (multipath) – se događa kada se GPS-signal reflektira od objekata,

kao što su zgrade ili površine velikih stijena prije nego što stigne do prijamnika. Signal
satelita koji nije stigao do antene najkraćom putanjom uzrokuje fazni pomak, pa su i fazne
razlike proporcionalne razlici u duljini putanje.

Pogreške sata prijamnika – ugrađeni sat u GPS-prijamniku može imati male pogreške u
vremenu u odnosu na atomski sat u satelitu.

Orbitalne pogreške – također poznate kao "pogreške efemerida", netočnosti su u izvještaju o

položaju satelita.

Broj vidljivih satelita – što više satelita prijamnik može "vidjeti", to je bolja točnost. Zgrade,
konfiguracija terena, elektronička interferencija ili npr. gusto lišće mogu blokirati prijam
signala, uzrokujući pogreške u položaju, ili pak sasvim onemogućiti određivanje položaja. Što
je bolja vidljivost, to je bolji prijam. GPS-prijamnici neće primati signal unutar zgrada, ispod
vode ili zemlje.

Geometrija satelita/zasjenjivanje – odnosi se na relativan položaj satelita u nekom trenutku.

Idealna geometrija satelita postoji kad su sateliti smješteni pod velikim kutom relativno jedan
u odnosu na drugi. Nepovoljna geometrija nastaje kad su sateliti smješteni na pravcu ili su
tijesno grupirani.

Točnost se može poboljšati kombiniranjem GPS-prijamnika s diferencijalnim GPS (ili DGPS)

prijamnikom, s kojim se mogu reducirati neke od gore navedenih pogrešaka [URL 7].

3.7. Princip rada DGPS-a

Diferencijalni GPS je tehnika gdje se koriste dva ili više prijamnika. Jedan GPS-prijamnik
(referentni) postavi se na poznatu točku. Referentni prijamnik registrira satelite i za njih, na
osnovi poznate (iz koordinata) i mjerene udaljenosti, računa korekcije pseudoudaljenosti.
Razlika između mjerene i izračunate udaljenosti za svaki vidljivi satelit postaje "diferencijalna
korekcija". Diferencijalna korekcija za svaki praćeni satelit oblikuje se u odgovarajuću

18
korektivnu poruku i šalje DGPS-prijamnicima. Te se diferencijalne korekcije primjenjuju u
računanjima GPS-prijamnika, uklanjajući mnoge od uobičajenih pogrešaka i povećavajući
točnost. Razina postignute točnosti ovisi o GPS-prijamniku i sličnosti njegove ˝okoline˝ onoj
referentne stanice, posebno o njegovoj blizini toj stanici. Prijamnik referentne stanice
određuje komponente pogreške i daje korekcije GPS-prijamniku u stvarnom vremenu.
Korekcije se mogu prenositi preko radio uređaja, preko satelita ili na neki drugi način [URL
7].

3.8. WAAS, EGNOS i MSAS (ili jednostavnije SBAS)

SBAS (Satellite Based Augmentation System) je naziv za sustave koji pomoću satelita
odašilju korekcijske podatke i podatke o integritetu satelitskih sustava GPS i GLONASS
(ruska vojna mreža satelita iste namjene kao i GPS). Svrha im je povećati točnost i
pouzdanost određivanja položaja [URL 7].

WAAS (Wide Area Augmentation System) je SBAS razvijen za područje Sjeverne Amerike i
već je neko vrijeme u upotrebi. Sastoji se od mreže od 25 stanica na Zemlji i dva
geostacionarna satelita koji pokrivaju područje cijelog SAD-a i dio Kanade i Meksika.
Postavila ih je Federalna zrakoplovna uprava SAD-a (Federal Aviation Administration) i
Ministarstvo prometa (Department of Transportation) s namjerom da se GPS upotrijebi
prilikom preciznog navođenja zrakoplova. Iako WAAS još nije službeno prihvaćen u
zrakoplovstvu on je dostupan za civilnu upotrebu (njegova upotreba svrhovita je na području
za koje je i predviđen, tj. Sjevernu Ameriku). Tipična točnost određivanja položaja upotrebom
WAAS-a iznosi manje od 3 metra [URL 7].

EGNOS (European Geostationary Navigation Overlay Service) je SBAS razvijen za područje

Europe. Sastoji se od 34 zemaljske stanice i 3 geostacionarna satelita. Razvila ga je Europska
svemirska agencija (European Space Agency), Europska komisija i EUROCONTROL
(Europska organizacija za sigurnost zračne navigacije). EGNOS omogućava povećanje
točnosti i za GPS i za GLONASS. Iako je predviđena točnost određivanja položaja EGNOS-
om bila oko 5 metara, testovi pokazuju da se ona kreće ispod 2 metra [URL 7].

MSAS (Multifunctional Transport Satellite Space-Based Augmentation System) je SBAS koji

se razvija za područje Japana [URL 7].

19
 3.9. Primjena GPS-a

Primjena GPS-a općenito je gotovo neograničena. Podjela primjena moguća je po više

osnova. Tako prema području primjene dijelimo aplikacije na: globalne, regionalne i lokalne;
prema namjeni za navigaciju i izmjeru, a prema tipu korisnika na civilnu i vojnu (Bačić i
Bašić, 1999).

Globalna primjena
Primarna primjena GPS-a, navigacija, najbrže je i najšire pronašla korisnike u pomorstvu i
zračnom prometu. GPS-om je postalo moguće izvoditi i određene izmjere kao npr. pratiti
globalne promjene na Zemlji kao što su: mjerenje deformacija Zemljine kore, vulkansko
uzdizanje, tektoniku litosfernih ploča i rotaciju Zemlje (Bačić i Bašić, 1999).

Regionalna primjena
Regionalna primjena GPS-a u navigaciji podrazumijeva istraživanje, organizaciju transporta i
različite tipove automatizacije. Obalne straže pojedinih zemalja upotrebljavaju servise na bazi
DGPS-a koji pomažu prilaz obalnim vodama ili prolaz kroz morske tjesnace. U izmjeri GPS
ima ulogu osiguravanja referentnog datuma aktivnim ili pasivnim mrežama. Pasivne mreže
omogućavaju postizanje prije nedostižnih točnosti, kao i jednostavnu i jeftinu kontrolu.
Aktivne mreže najčešće sublimiraju u sebi sve tipove GPS mjerenja, geodinamička, DGPS,
kao i praćenje satelita, ionosfere, troposfere i sl., što su sve korisne informacije za različita
GPS mjerenja (Bačić i Bašić, 1999).

Lokalna primjena
Vrlo je zanimljiva primjena za različite servisne službe (vatrogasci, policija, hitna pomoć,
taksi...), u poljodjelstvu i šumarstvu.

Masovna ugradnja sustava u vozila predstavlja neposrednu budućnost, ne samo zbog

navigacije, već i da se poveća sigurnost na zakrčenim prometnicama.

Na lokalnoj razini može se GPS primjeniti za sve inženjerske zadatke na bilo kojoj razini.
Kontrolna i deformacijska mjerenja također se sve češće izvode GPS-om. Identifikacija
točaka u aerofotogrametriji izvodi se danas skoro isključivo s GPS-om (Bačić i Bašić, 1999).

Razvojem tehnologije pružaju nam se sve veće mogućnosti u izradi karata. Ručne GPS-
prijamnike možemo koristiti za ažuriranje topografskih karata mjerila 1:25 000 i sitnijih.
Kako se točnost ručnih prijamnika stalno povećava (WAAS) tako se povećava i mogućnost
uporabe za ažuriranje karata krupnijih mjerila. Također, možemo ga koristiti za izradu nekih
tematskih karata. GPS-prijamnik pogodan je za snimanje prometnica, planinarskih i
biciklističkih staza, izletničkih ruta i sl.

20
Tehnologija GPS-prijamnika
Sve brže širenje uporabe GPS-a prati i stalni razvoj prijamnika, koji su sve manji, brži,
pouzdaniji i jeftiniji, potencirajući time svoje korištenje. Osim prijamnika za geodetsku
izmjeru na tržištu je sve više ručnih GPS-prijamnika. Današnji ručni GPS-prijamnici veličine
mobilnog telefona posjeduju mogućnost simultanog praćenja do 12 satelita omogućavajući
time rad i u područjima slabijeg prijama signala, primjerice u šumi, uskim kanjonima ili
ulicama. Takvi uređaji prvu poziciju izračunavaju za svega 1-2 minute, a zatim svake sekunde
daju novo izračunate koordinate. Osim pozicije GPS-prijamnik računa brzinu (maksimalna,
trenutna i srednja brzina) i smjer kretanja. Skoro svi ručni uređaji omogućuju pohranu od 500
i više točaka s geografskom koordinatom, vremenom pohrane podatka i komentarom (kuća,
most, potok, i dr.) te 20-ak ruta od 30 točaka. Pohranjene točke mogu se putem kabla ili čak
bežično prebaciti u računalo za kasniju obradu.

Noviji ručni GPS-uređaji imaju ugrađenu i kartu određenog područja (eMAP, GPS III Plus,
Street Pilot, itd.). Ovi prikazi mogu varirati od jednostavne predodžbe okoline, koja služi kao
pripomoć u orijentaciji, do vrlo detaljnog predočavanja ulica u gradovima ili obale sa
signaturama svjetionika, kablova, marina, sidrišta i sl.

Sve češće se u takvim prijamnicima nalaze i baze podataka gradova, mjesta, ulica, muzeja,
bolnica, restorana... sortirane po određenoj tematici.

Uporaba GPS-a ne završava samo određivanjem nekog stajališta. Ovisno o uređaju, tražena
točka može se odrediti i pronaći. Potrebno je samo upisati tražene koordinate i pokrenuti
funkciju navođenja. Tog trenutka GPS-prijamnik počinje nas strelicom usmjeravati prema
traženoj točki istovremeno računajući preostalu udaljenost [URL 6].

21
4. GARMIN GPS 10

Garmin je jedno od najpoznatijih imena na tržištu GPS-prijamnika. Prepoznatljivi su ne samo

po velikom broju različitih GPS sustava nego i po vrhunskoj kvaliteti i dizajnu (slika 14).

Garmin GPS 10 je satelitski prijamnik čija je glavna karakteristika bežična komunikacija s

prijenosnim računalom („bluetooth“). Za razliku od GPS-uređaja, koji imaju svoj ekran,
Garmin GPS 10 šalje podatke za kartiranje i navigaciju na ekran prijenosnog računala.
Samim tim, raspolaže s većom memorijom, većim ekranom i većom operacijskom brzinom
[URL 8].

Uređaj je vodootporan, pa se može smjestiti bilo gdje u ili izvan automobila, a „bluetooth“
veza osigurava komunikaciju s računalom na udaljenosti do 10 metara.

Slika 14: Uređaj Garmin GPS 10

Osnovne karakteristike uređaja Garmin GPS 10 su:

12 paralelnih kanala,
GPS-točnost <15 m,
DGPS-točnost <3 m,
litij-ionska baterija s trajanjem do 12 sati,
mogućnost uključenja i isključenja WAAS-a ...

Uz uređaj Garmin GPS 10 ide i dodatna oprema koja obuhvaća (slika 15):
vjetrobranski nosač,
nosač za vakuumsko pričvršćenje uređaja GPS 10 na vjetrobransko staklo,
univerzalni PDA nosač
frikcijski nosač,

22
 postolje,
polutrajni ljepljivi disk,
ljepljivi disk za spremanje uređaja i
ispravljač za punjenje.

Slika 15: Prateća oprema uz Garmin GPS 10

Prikazana dodatna oprema namijenjena je za poboljšanje uporabe uređaja GPS 10, a može se
nabaviti kod GARMIN distributera.

Prema [URL 9] cijena uređaja je oko 2300 kuna.

23
5. Dopune i/ili provjere dijela sadržaja karata GPS-uređajima

Dopune i provjere karata su važni kartografski zadaci koje u posljednje vrijeme sve više
obavljamo uz pomoć GPS-a. Naime, GPS-prijamnici se svojom jednostavnom primjenom i
sve većim mogućnostima nameću kao logično rješenje u kartografiji.

Položajna točnost ručnih GPS-prijamnika kreće se od nekoliko do petnaest metara ovisno o

prijamniku i uvjetima na terenu, a u zavisnosti od točnosti i mjerila karte koju dopunjavamo,
izabiremo prijamnik koji naravno, svojim karakteristikama mora zadovoljavati točnost karte.

Radimo li dopunu i/ili provjeru karte uređajem Garmin GPS 10, sam postupak možemo
razmatrati u dva moguća slučaja: dopuna karte s poznatom matematičkom osnovom i dopuna
karte kada nam matematička osnova nije poznata (npr. skenirana karta o čijoj osnovi nemamo
podataka).

Međutim, u oba slučaja potrebno je obaviti određene predradnje. Naime, potrebno je kartu
koju dopunjavamo prilagoditi za dopunu u OCAD-u GPS „real-time“ opcijom (slike 16 i
17).

Slika 16: GPS izbornik

24
 Slika 17: Dijaloški okvir za definiciju nekih parametara

U verziji OCAD 9.3. postoji dvadesetak pred-definiranih koordinatnih sustava za povezivanje

s GPS-om (slika 18). Međutim, nema transformacije u naš Državni koordinatni sustav, pa je
od svih ponuđenih nama jedina prihvatljiva UTM projekcija.

Slika 18: Pred-definirani koordinatni sustavi u OCAD-u

Univerzalna transverzalna Merkatorova projekcija (UTM) je namijenjena za globalnu

upotrebu tj. za korištenje na čitavom svijetu. Njena univerzalna primjena dolazi do izražaja
pojavom GPS-uređaja koji imaju ugrađene algoritme za transformaciju koordinata iz
referentnog sustava elipsoida WGS84 u ravninske koordinate UTM sustava. Međusobno
odvojenih 60 projekcijskih sustava izrađenih u Gauss-Krügerovoj (Transverse Mercator)
projekciji pokrivaju čitavu Zemlju. Kao osnova za UTM sustave služi Hayfordov elipsoid.
Meridijanske zone su široke 6°, tako da su presjeci na međusobnom razmaku od 180 km.

Kod sustava UTM projekcije je apscisna os orijentirana u desno, a ordinatna os je orijentirana

prema sjeveru. Apscisnoj osi x je dodana vrijednost od 500 000 m, kako bi sve apscise bile
pozitivne. Ordinatna os y se na sjevernoj polutci označava s 0 na ekvatoru, a prema sjevernom

25
polu do 10000 km. Na južnoj polutci ekvator ima vrijednost 10000 km, a vrijednosti prema
južnom polu opadaju prema 0. Da bi se jednoznačno mogle označiti točke na sjevernoj i
južnoj polutci (jer bi iznosi koordinata mogli biti isti) uz oznake koordinata se uvijek upisuje
vrijednost N (sjever, engl. north ) ili S (jug, engl. south). UTM projekciju standardno koristi
NATO za izradu karata, koje se koriste za čitavu Zemlju [URL 10].

U OCAD-ovom izborniku treba odabrati UTM koordinatni sustav kao i pravu od mogućih 60
zona tog koordinatnog sustava (sl. 19).

Slika 19: Zone UTM sustava

OCAD nudi mogućnost određivanja zone u kojoj se nalazimo dodatnim izbornikom u koji
samo treba upisati približnu geografsku širinu i dužinu na temelju čega se onda odredi i
prikaže tražena zona UTM projekcije (sl. 20).

Slika 20: Dijaloški okvir za pronalazak prave UTM zone

26
 Slika 21: Definirani UTM sustav i zona

Podloga čiji sadržaj treba provjeriti i eventualno dopuniti nalazi se u Gauss-Krügerovoj

projekciji. Dakle, prije učitavanja u OCAD potrebno je transformirati podlogu u UTM
koordinatni sustav.

Cijeli taj postupak transformacije može se podijeliti u nekoliko koraka:

1) očitavanje koordinata 4 karakteristične točake,
2) transformacija tih koordinata u UTM koordinatni sustav,
3) učitavanje rasterskog predloška u odabrani softver te geokodiranje i transformacija
istog prema UTM koordinatama,
4) eksportiranje karte u UTM sustavu.

Ukoliko se radi o karti izrađenoj u OCAD-u, za prijelaz u UTM sustav dovoljno bi bilo
koristiti Hellmertovu transformaciju. Međutim, ako se radi o dopuni neke postojeće skanirane
karte, koja se zbog samog skaniranja nepravilno deformira, tada Hellmertova transformacija
neće dati zadovoljavajuće rezultate, a preporuka je korištenje projektivne transformacije. Ona
se može obaviti koristeći program Microstation Descartes ili AutoCAD. To su jedini, nama
dostupni, programi koji koriste projektivnu transformaciju s 4 točke i daju izlaz u *.tiff-
formatu.

Na taj način transformirana karta pripremljena je za učitavanje u OCAD i za terensku dopunu

uređajem Garmin GPS 10.

27
6. Praktični dio - Dopuna dijela plana grada izrađenog u OCAD-u uređajem Garmin
GPS 10

Praktični dio ovog diplomskog rada je ispitati u praksi mogućnosti Garmina GPS 10 i njegovu
upotrebljivost za provjeru sadržaja i eventualnu dopunu i to prije svega linijskih objekata
karte.

Kao podloga za dopunu korišten je dio plana grada Zagreba (dio Jankomir). Taj plan grada
Zagreba izrađen je u OCAD-u 2006. godine u mjerilu 1:20 000, a autor je Igor Birin. Dio
grada, Jankomir, izabran je zbog jednostavnog prilaza osobnim automobilom koji se zbog
korištenja potrebne opreme (prijenosno računalo i GPS uređaj) mora koristiti.

6.1. Uredski dio i priprema za teren

Kao što je ranije navedeno, ukoliko se radi o karti izrađenoj u OCAD-u, a što je ovdje slučaj,
za prijelaz u UTM sustav može se koristiti i Hellmertova transformacija, ali u ovom radu za
taj postupak korištena je projektivna transformacija. Iako bi bilo dovoljno koristiti i samo
dvije točke, zbog postizanja boljeg rezultata koristit će se za transformaciju četiri točke.

Na planu se očitaju 4 karakteristične točke. To mogu biti rubne koordinate plana ili koordinate
poznatih točaka. U ovom slučaju korištene su četiri rubne koordinate izabranog dijela plana
grada. Te četiri točke najprije su transformirane u UTM projekciju (tablica 1), za što to nam je
poslužio program Kartomatika (autor: Miljenko Lapaine). Kartomatika je kompjutorski
sustav za uklanjanje deformacija, odnosno transformiranje sadržaja karte u teorijske
dimenzije.

R. br. Koordinate u Gauss-Krügerovoj Koordinate u UTM projekciji

točke projekciji
Y X E N
1 5566000 5072500 565609 5071462
2 5566000 5075000 565609 5073961
3 5568000 5075000 567609 5073961
4 5568000 5072500 567609 5071462
Tablica 1: Transformirane koordinate

28
Dobivene koordinate u UTM projekciji (tablica 1) koriste se kao referentne točke prema
kojima treba geokodirati i transformirati cijeli rasterski predložak (*.tiff oblik karte koju
dopunjavamo). Taj postupak obavljen je u programu AutoCAD i sastoji se od nekoliko
koraka. Za početak treba rasterski predložak učitati u AutoCAD.

Slika 22: AutoCAD-ov Image izbornik

Slika 23: Dijaloški okvir za učitavanje predloška u AutoCAD

29
Na slikama 22 i 23 prikazan je AutoCAD-ov izbornik i dijaloški okvir koji se koriste pri
učitavanju predloška u AutoCAD-ovo sučelje.

Nakon učitavanja rasterskog predloška, treba iskartirati 4 točke koje su poznate po svojim
koordinatama u UTM sustavu i koje će poslužiti kao osnova za transformaciju cijelog
predloška u UTM sustav.

U postupku koji je približno opisan slikama 24 i 25 treba rubovima predloška pridružiti

iskartirane referentne točke. Za to se koristi naredba Add Points iz dijaloškog okvira
Rubbersheet (sl. 25).

Slika 24: AutoCAD-ov Image izbornik i njegov podizbornik Correlate

Slika 25: Dijaloški okvir za pridruživanje točaka

30
Nakon toga AutoCAD obavlja transformaciju, a rezultat je rasterski predložak karte koji se
nalazi na svojim koordinatama u UTM sustavu (sl. 26).

Slika 26: Geokodiran i transformiran rasterski predložak

Kada je karta transformirana potrebno ju je zapisati i exportirati u pravom obliku da bi kao

takva bila kasnije upotrebljiva.

Slika 27: AutoCAD-ov Image izbornik i njegov podizbornik Export

31
Iz osnovnog AutoCAD-ovog izbornika Image, treba se poslužiti opcijom Export, Image ...(sl.
27). Tada se otvara dijaloški okvir u kojem treba odabrati format karte u kojem će se
eksportirati (*.tiff, sl. 28).

Slika 28: Dijaloški okvir za eksportiranje karte u željenom formatu

Prije konačnog eksportiranja, tj. zapisivanja transformirane karte u pravom formatu treba
odabrati postavke iz dijaloških okvira prikazanih na slikama 29, 30 i 31.

Slika 29: Dijaloški okvir za određivanje metode enkodiranja

32
 Slika 30: Dijaloški okvir za određivanje organizacije podataka

Slika 31: Dijaloški okvir za određivanje tipa korelacije

Nakon ovakve transformacije dobiju se dvije datoteke od kojih je jedna *.tiff oblika, a druga
*.tfw. Datoteka *.tiff oblika je geokodirana karta, a *.tfw oblika je pomoćna datoteka u kojoj
su zapisane koordinate donjeg lijevog ruba geokodirane karte.

Tek sada se predložak karte, transformiran u UTM mrežu, može učitati u OCAD i karta je
spremna za terensku dopunu Garminom GPS 10.

6.2. Terenski dio dopune plana grada

Oprema koja je potrebna za obavljanje ovog zadatka na terenu sastoji se od prijenosnog

računala, GPS-prijamnika i, naravno, automobila. Pri planiranju mjerenja potrebno je znati

33
koliko dugo se neprekidno može mjeriti s jednim parom baterija. Garmin GPS 10 ima
unutarnju bateriju koja se prije uporabe mora napuniti. Kada je potrebno punjenje, LED
lampica na prijamniku svijetli žutom bojom. Sve dok je punjenje u tijeku, LED lampica
ukazuje na to treptajućim zelenim svjetlom, a kada je baterija potpuno napunjena, LED
lampica svijetli zeleno. Punjenje traje najmanje 3 sata i baterija omogućava rad od otprilike 10
sati. Prije odlaska na teren važno je pobrinuti se da i baterija prijenosnog računala bude puna
tako da bi se moglo što dulje kontinuirano mjeriti. Garmin GPS 10 opremljen je Bluetooth
bežičnom tehnologijom i kako bi uspješno komunicirao s prijenosnim računalom mora biti
unutar 10 metara od njega. Ukoliko računalo nije opremljeno takvom tehnologijom, potrebno
je koristiti USB Bluetooth adapter koji se dobije u paketu sa samim prijamnikom kao i
pripadajući instalacijski CD i unaprijed na računalu napraviti potrebne instalacije. Dobiveni
Bluetooth softver jednostavno se instalira umetanjem tog CD-a u kompjuter i praćenjem danih
uputstava.

Slike 32, 33 i 34 približno opisuju tijek instalacije:

Slika 32: Početak instalacije

34
 Slika 33: Tijek instalacije

Slika 34: Kraj instalacije

Nakon uspješne instalacije na Desktopu računala pojavljuje se nova ikona pod imenom My
Bluetooth Places (slika 35). Taj softver koristi se Bluetooth adapterom i upravljajući njime
pretražuje sve moguće uređaje koji koriste Bluetooth tehnologiju i to u krugu od 10 m.

Slika 35: Ikona My Bluetooth Places

Time su obavljene sve glavne predradnje za početak terenske izmjere. Sami proces izmjere
nije naročito zahtjevan. Prijamnik treba smjestiti na pogodno mjesto u autu ili čak izvan njega
kako bi imao otvoren pogled prema nebu i tako što bolje primao signale sa satelita. Najbolje

35
ga je uz pomoć vakuumskog nosača čvrsto montirati na vjetrobransko staklo s unutrašnje
strane vozila jer se time uređaj osigurava od eventualnih oštećenja, a istovremeno ima
nesmetan pogled prema satelitima. Prijamnik se uključuje pritiskom na tipku Power na vrhu
uređaja. LED lampica tada trepti plavom bojom jednom u sekundi čime ukazuje na to da je
napajanje uključeno i Bluetooth omogućen.

Prije uporabe prijamnika GPS 10 u svrhu same izmjere potrebno je uspostaviti ranije
spomenutu Bluetooth vezu između prijamnika i prijenosnog računala.

Treba pokrenuti Bluetooth softver koji u vrlo kratkom roku prepoznaje prijamnik. Prilikom
povezivanja potrebno je unijeti sigurnosni Bluetooth-kod nakon čega se komunikacija između
prijamnika i računala uspostavlja. Na uspješno povezivanje ukazuje informacija iz dijaloškog
okvira gdje umjesto Not Connected sada stoji Connected, ali i sami prijamnik signalizira isto
svojom LED lampicom koja nakon povezivanja počinje sporije treptati (jednom u dvije
sekunde).

Tijek povezivanja približno opisuju sljedeće slike:

Slika 36: Softver prepoznaje uređaj

Slika 37: Povezivanje

36
 Slika 38: Upisivanje sigurnosnog koda 1234 dobivenog uz uređaj

Slika 39: Uspostavljena komunikacija između računala i prijamnika

U svakom trenutku dok je prijamnik povezan s računalom, u dijaloškom okviru Bluetooth

Connection Status, možemo provjeriti neke informacije kao što su, npr. ime uređaja, vrijeme
povezanosti, količina primljenih i poslanih podataka, jačina signala (sl. 40).

Slika 40: Dijaloški okvir Bluetooth Conection Status

37
Kada je uspostavljena komunikaciju između računala i prijamnika (sl. 39), može se pokrenuti
OCAD 9 i u njemu otvoriti već pripremljenu podlogu za dopunu (sl. 41).

Slika 41: Dio plana koji će poslužiti kao podloga u OCAD-u

U već ranije opisanom GPS izborniku odabere se opcija GPS real time unutar koje se
podešavaju postavke vezane za izmjeru (str. 24, 25, 26 i 27, sl. 16, 17, 18, 19, 20 i 21).

Nakon podešavanja postavki GPS-a, odabere se linijsku signaturu za prikaz i pohranu

podataka te pritiskom na ikonu Start GPS measurement (slika 42) izmjera može početi.

Slika 42: Ikone za startanje i kraj GPS izmjere

Start GPS measurement.

Stop GPS measurement.

38
U donjem desnom kutu ekrana, prikazanom na slici 42, možemo u svakom trenutku dok traje
izmjera provjeriti podatke (status veze između GPS-a i računala, našu trenutnu poziciju
izraženu u koordinatama UTM sustava (easting i northing), broj satelita koji su trenutno na
raspolaganju).

Na karti koju koristimo kao podlogu bit će zabilježeno svako naše kretanje (slika 43), sve dok
ne prekinemo izmjeru pritiskom na ikonu Stop GPS measurement.

Slika 43: Plavom linijom označeno kretanje vozilom

Vozeći se automobilom obišao sam većinu prometnica na zadanom području i na taj način
prikupio dovoljno podataka za provjeru sadržaja karte koja mi je poslužila kao podloga.

Neposredni rezultat terenskog rada su sirovi podaci. U ovom slučaju te podatke imamo u
obliku plave linije koja predstavlja kretanje vozilom pri izmjeri linijskih objekata. Ti podaci
ulaze u proces obrade nakon čega slijedi kartiranje promjena.

Točnost kartiranja varira ovisno o uvjetima na terenu i vidljivosti satelita što je i vidljivo iz
trase prijeđenog puta koja ponekad ima veće ili manje odstupanje od referentne geokodirane
karte u podlozi. Zbog što boljeg rezultata mjerenje je najbolje izvoditi vozeći što je moguće
manjom brzinom s obzirom na trenutni promet.

39
 6.3. Kartiranje promjena

Sada kada su na raspolaganju podaci s terena, mogu se lako uočiti sve promjene koje su na
terenu nastupile u odnosu na podlogu koja je u ovom radu korištena da bi se provjerio i
eventualno dopunio njen sadržaj. Budući da je karta relativno nova (2006. godina), nije bilo
mnogo sadržaja za dopunu (sl. 44).

Slika 44: Snimljeni dio parkirališta u svrhu dopune karte

Sada se mogu iskoristiti sve prednosti softvera OCAD kao jednostavnog i učinkovitog
kartografskog alata u dopuni karte. Dopunjen je dio parkirališta i prilazna cesta kod
trgovačkog centra Kika (sl. 45).

Slika 45: Dopunjeni dio dijela karte

40
7. Zaključak

GPS tehnologija je obilježila početak ovog stoljeća i postala vrlo upotrebljiva metoda za
dopunu podataka u kartografiji.

OCAD AG tim nastoji svoj program redovito održavati i značajne su dopune koje donosi
svaka nova verzija. Na internetskim stranicama tvrtke (www.ocad.com) redovito se objavljuju
nove i „popravljene“ verzije programa. Tako je već tijekom izrade ovog rada objavljena
verzija OCAD 9.4 koja ima pred-definirana 43 koordinatna sustava za GPS real-time
povezivanje. Među njima su za Hrvatsku unaprijed definirani parametri za Gauss-Krügerovu
projekciju s mogućnošću odabira srednjeg meridijana (15° ili 18°) (slika 24).

Slika 48: Pred-definirani parametri za područje Hrvatske

Tako zahvaljujući novoj verziji OCAD-a, imamo mogućnost direktnog dopunjavanja karata u
našoj državnoj projekciji čime se izbjegavaju višestruke transformacije (iz Gauss-Krügerove
projekcije u UTM i nazad).

41
Literatura:
Bačić, Ž., Bašić, T. (1999): Satelitska geodezija II, Skripta, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski
fakultet, Zagreb.
Župan, R., Poslončec-Petrić, V., Frangeš, S. (2005): Ispitivanje mogućnosti ručnih GPS-
uređaja za provjeru topografskih podataka. Treći hrvatski kongres o katastru, Zbornik
radova – Proceedings, Hrvatsko geodetsko društvo, eds. D. Medak, B. Pribičević, P.
Nikolić, Zagreb, 313-317.
Župan, R., Lapaine, M. (2007): Ispitivanje preciznosti mjerenja ručnim GPS-uređajem
GPSMAP 76CS. Kartografija i Geoinformacije 6, 272-285.

Popis korištenih web adresa:

[URL 1] Što je digitalna karta?, http://www.geografija.hr/novosti.asp?id_-
novosti=214&id_projekta=0&id_stranice=0, 10. 09. 2007.
[URL 2] OCAD – Smart for Cartography, http://www.ocad.com, 29. 8. 2007.
[URL 3] What's new in OCAD 9?, http://www.ocad.com/en/ocad9.htm, 03. 09. 2007.
[URL 4] Screenshots of OCAD 9, http://www.ocad.com/en/ocad_screenshots.htm, 03. 09.
2007.
[URL 5] The Drawing Program for Cartography, http://www.ocad.com/en/ocadfeatures.htm,
03. 09.2007.
[URL 6] Tomljanović, I., Primjena GPS-a u kartografiji , Diplomski rad, Geodetski fakultet,
Zagreb, http://www.kartografija.hr/obrazovanje/diplomski/tomljanovic/-
tomljanovic.pdf, 03. 09.2007.
[URL 7] Lapaine, M., Lapaine, M., Tutić, D.: GPS za početnike, http://www.kartografija.hr,
03.09.2007.
[URL 8] Garmin GPS10 Bluetooth-Enabled Wireless GPS Receiver with Mount and
Software, http://www.amazon.com/Garmin-Bluetooth-Enabled-Wireless-Receiver-
Software/dp/B0007KXFH8, 04. 09. 2007.
[URL 9] GPS 10/10 Deluxe, http://www.navigosistem.hr/index.php?page=product&-
pid=1&cid=57&id=33, 04 .09. 2007.
[URL 10] Kartografske projekcije, http://www.rgn.hr/~ramaka/Knjige/PDF%20-
%20geodezija%204.pdf, 10. 04. 2008.

42
Sažetak

Ovaj diplomski rad ispituje i pokazuje mogućnost primjene GPS-prijamnika u provjeri i

dopuni sadržaja karte.
Korišten je uređaj Garmin GPS 10 koji svojim karakteristikama zadovoljava potrebe ovakvog
zadatka. Ukratko su opisane i prednosti zadnje verzije kartografskog alata OCAD koji je
ujedno korišten i kao softver za real-time pohranu podataka pri GPS izmjeri. Pokazano je
kako se predložak karte transformira i smješta u željeni koordinatni sustav koristeći
AutoCAD. Predložak karte eksportiran je iz AutoCAD-a u *.tiff formatu i takav učitan u
OCAD u kojem su onda kartirane promjene. Kao konačan rezultat dobivena je sadržajno
aktualna karta.

Abstract

This diploma thesis analyses and shows a potential use of GPS receivers for controling and
updating of map's content.
Garmin GPS 10, which characteristics satisfy needs of this kind of task, was used for
measuring. There were briefly described advantages of last version of OCAD which was used
for real-time data storage in GPS measurement. It is shown how to transform and place
background map into desired coordinate system by using AutoCAD. Background map was
exported from AutoCAD in the *.tiff file format and than loaded in OCAD which was used
for making those measured changes in map. The final result of this project is substantially up
to date map.

43