1.

UVOD

Razvojem tehnologije i računalstva došlo je i do velikog razvoja u graditeljstvu pa je tako

u današnje vrijeme u graditeljstvu računalna tehnologija sve više prisutna. Potreba za njenom
upotrebom proizlazi iz želje za bržom proizvodnjom, smanjenjem troškova, povećanjem
kapaciteta porizvodnje, itd. Upravo iz tih razloga se u graditeljstvu primjenjuje 3D
modeliranje ploha.

Cilj ovog završnog rada bio je definirati 3D modele terena, objasniti njihovu izradu i opisati
njihovu primjenu u graditeljstvu.

Završni rad je koncipiran u dva dijela, teorijski i praktični. U prvom poglavlju su obrađene
vrste 3D modela reljefa. Definirani su digitalni model reljefa i digitalni model terena.
Obrađeni su načini prikupljanja podataka, načini prikaza digitalnih modela terena, njihova
primjena i načini izrade. Nadalje, u teorijskom dijelu opisani su jedni od najčešće korištenih
programskih paketa za izradu digitalnih modela, Surfer i AutoCAD. Uz računalnu tehnologiju
jedna od tehnologija koja se najviše razvija je i svemirska tehnologija pa je zbog toga
obrađeno i satelitsko praćenje pomaka. Satelitskim praćenjem, uz korištenje digitalnih
modela, moguće je predvidjeti i spriječiti mnoge prirodne katastrofe.

U praktičnom djelu završnog rada izrađeni su modeli jezera Trstika na kojem se vrši
eksploatacija šljunka. Modeli su izrađeni u programskim paketima AutoCAD Civil 3D i
Surfer 9 (koristeći svih 12 interpolacijskih metoda) te nakon toga međusobno uspoređeni.

1
 2. DIGITALNI 3D MODELI

Razvoj računala i različitih programa za izradu trodimenzionalnih (3D) modela omogućio

je nove načine prikazivanja Zemljine površine pri izradi planova i karata. To su modeli koji
predstavljaju matematički prikaz 3D prostora. U suštini, radi se o skupu podataka, o točkama
u 3D prostoru, i drugim informacijama koje računalo interpretira u virtualni objekt koji se
prikazuje na zaslonu ili nekom drugom izlaznom uređaju računala. Najčešći digitalni oblici
3D modela prikaza Zemljine površine su “Digitalni model reljefa” (DMR) i “Digitalni model
terena” (DMT). Ova se dva prikaza često poistovjećuju, no vrlo su različiti.

2.1.Vrste 3D modela

Digitalni model reljefa (DMR) je, prema pravilniku o načinu topografske izmjere i izradi
državnih zemljovida, definiran kao brojčani zapis položajno i visinski određenih točaka i
geometrijskih elemenata koji prikazuju reljef zemljišta i iz njih izračunat matematički model
površine Zemlje (Slika 2.1.) (Udiljak, D., 2005.).

Slika 2.1. Digitalni model reljefa (URL 5.)

2
Svaka točka matematičkog modela jednoznačno je određena X, Y, Z koordinatama
Kartezijevog prostornog koordinatnog sustava. Kao što sam naziv kaže, DMR je model, tj.
najbolja aproksimacija Zemljinog reljefa, odnosno njegova manjeg dijela u digitalnom obliku
te zbog toga ima široko područje primjene. Mjerne tehnike u geodeziji (fotogrametrija) su
znanstveno područje koje stvara DMR čiji je ujedno i veliki korisnik, a koristi ga za stvaranje
slojnica visoke kvalitete, stvaranje ortofota i topografska kartiranja. Ipak, najveći korisnik je
građevinska struka za potrebe projektiranja cesta te računanja zemljanih masa. Pored toga,
DMR se koristi i za hidrološka modeliranja, geomorfološke simulacije i klasifikacije,
geološka kartiranja, modeliranje potencijalnih erozija tla, daljinska istraživanja (geometrijske
i radiometrijske korekcije snimaka), poljoprivredu (studije pogodnosti usjeva), meteorologiju,
klimatologiju, prostorna planiranja i urbanizam, šumarstvo itd. Na kraju treba spomenuti još
jednog velikog korisnika, ali ujedno i velikog proizvođača DMR-a, a to je vojska (borbene i
razne druge simulacije) (Udiljak, D., 2005.).

Digitalni model terena (DMT) je topografski model Zemljine površine koji uključuje
građevine, vegetaciju, puteve i, kao i DMR, prirodnu površinu terena (Slika 2.2.). Isto tako,
može uključivati i ostale izvedene elemente o terenu poput nagiba, zakrivljenosti, vidljivosti,
itd. Nastaje spajanjem dvaju modela, DMR-a i “Digitalnog modela objekata” (DMO-a).
Posljednji nastaje prikupljanjem podataka o izgrađenim objektima i može se opisati kao skup
malih pojedinačnih 3D objekata koji nisu međusobno povezani. Kao i DMR, DMT je
kontinuirani model, ali u kojem svaka točka u položajnom smislu može imati jednu ili više
pripadajućih visina. To se postiže spajanjem modela reljefa i građevina tako da model
građevina isključuje model reljefa na mjestima na kojima se nalazi i obrnuto.

Slika 2.2. Digitalni model terena (URL 10.)

3
 2.2. Prikupljanje podataka

Prikupljanje podataka za izradu DMR-a i DMT-a moguće je na više načina. Načini

prikupljanja podataka su:
- direktnim terenskim (terestičkim) mjerenjima,
- daljinskim istraživanjima - u ovu vrstu prikupljanja podataka ubrajamo
aviosnimanja (aerofotogrametrija, LIDAR, SAR) i satelitska snimanja,
- digitalizacijom slojnica i kota s postojećih karata.

2.2.1. Terenska mjerenja

Ovim načinom točke se prikupljaju tahimetrijom ili “Globalnim pozicijskim

sustavom” (GPS – Global Positioning System).

Tahimetrija je polarna metoda izmjere pomoću koje se položaj točaka određuje mjerenjem
kuta i dužine tahimetrima (danas totalnim stanicama) te iz toga, ako nam je poznat položaj
stajališta, možemo izračunati Gauss-Krügerove koordinate (y, x, H) (Slika 2.3.).

Slika 2.3. Totalna stanica, mjerni uređaj za izvođenje tahimetrije (Leica TCRP 1203)
(URL 2.)

4
Globalni pozicijski sustav (GPS) je mreža satelita koja kontinuirano odašilje kodirane
informacije s pomoću kojih je omogućeno precizno određivanje položaja na Zemlji (Slika
2.4.). Primanjem informacija iz najmanje četiri satelita ili u realnom vremenu na temelju
primljenih signala od najmanje pet satelita, možemo precizno odrediti svoje koordinate na
Zemlji (Lapaine, M. i sur.).

Slika 2.4. Mreža GPS satelita (URL 7.)

Podaci prikupljani direktnom terenskom izmjerom su najtočniji, ali da bi se prikupili podaci

za velik broj točaka na velikom području potrebno je mnogo vremena. Zbog toga se ova
metoda koristi za određene projekte koji uključuju neka manja područja uz maksimalnu
točnost i relativno nisku cijenu.

2.2.2. Daljinska istraživanja

Prikupljanje podataka daljinskim istraživanjem najčešće se izvodi aerofotogrametrijom,

laserskom altimetrijom (LIDAR – Light Detection and Ranging) ili radarom sa sintetičkom
antenom (SAR – Syntetic Aperture Radar).

5
Aerofotogrametrija je tehnologija pridobivanja podataka o položaju, veličini i obliku objekata
uporabom snimki iz zraka u analognom ili digitalnom obliku. Aerofotogrametrijski snimci
nastaju kao rezultat snimanja iz zraka kamerama posebno konstruiranim za tu namjenu.
Stereofotogrametrijskom restitucijom snimaka dobiva se 3D model terena. Idealan način
snimanja je cikličko snimanje, a ovisno o pokrivenosti područja snimanjem može biti
normalno-kutno, široko-kutno i super široko-kutno. Metoda aerofotogrametrije je pogodna za
izradu modela ravnih i velikih površina.

Laserska altimetrija (LIDAR) predstavlja aktivno snimanje laserskim sustavom uz bilježenje

odbijenog signala (Slika 2.5.). Općenito se može reći da je LIDAR potpuno automatiziran,
aktivan, optičko-mehanički postupak prikupljanja prostornih podataka. S obzirom na veliki
broj mjerenja i frekvencije do 200 kHz, u kratkom vremenu moguće je detaljno izmjeriti oblik
površine terena i objekata na njoj. Radi dobivanja položajnih koordinata točaka, uz laser se
upotrebljava i inercijalni navigacijski sustav (Inertial Navigation System) te GPS senzor koji
istodobno određuje položaj. Prednost ove metode je izravno dobivanje DMT-a. Metoda je
pogodna i za izradu DMT-a većih područja te je mnogo brža i efikasnija od
aerofotogrametrije. (URL 6)

Slika 2.5. Snimanje LIDAR tehnologijom (URL 6.)

6
Radar sa sintetičkom antenom (SAR) je radarski senzor koji upotrebljava bočno postavljenu
antenu za kreiranje sintetičkog otvora (Slika 2.6.). Koristi se za stvaranje preciznih digitalnih
visinskih modela terena u velikom mjerilu. Karakteristike SAR metode snimanja su:

- rezolucija slike neovisna o udaljenosti od terena,

- točnost koordinata SAR piksela neovisna o točnosti platforme sa senzorom,
- prikupljanje podataka može se odvijati u bilo koje doba dana,
- oblaci ne ometaju SAR prikupljanje podataka.

Slika 2.6. Shema snimanja terena iz zraka SAR metodom

Satelitsko snimanje terena čine fotografije Zemlje snimljene upotrebom uređaja smještenih na
umjetnim satelitima ili svemirskim letjelicama (Slika 2.7.). Načini snimanja se, s obzirom na
energiju korištenu za snimanje, mogu podijeliti na pasivni i aktivni. Pasivni bilježi emitiranu i
reflektiranu energiju od objekata (npr. Sunčevu), dok aktivni emitira energiju prema površini
Zemlje i bilježi reflektiranu energiju. Najčešće korišteni podaci za izradu 3D modela su
topografski podaci o Zemlji snimljeni iz svemirske letjelice (SRTM - Shuttle Radar
Topography Mission) (Slika 2.8.). Program snimanja Zemljine površine iz svemirske letjelice

7
započet je s ciljem izrade najkompletnije digitalne topografske baze podataka Zemlje visoke
rezolucije i trenutno pokriva 60° sjeverne i 56° južne geografske širine (Tomić, H. i sur.,
2008.).

Slika 2.7. Satelitska snimka Hrvatske (URL 11.)

Slika 2.8. SRTM snimka San Andreas rasjeda (URL 8.)

8
Jedna od metoda satelitskih prikupljanja podataka je metoda prikupljanja podataka u realnom
vremenu (GPS - RTK metoda - Real Time Kinematics) (Slika 2.9.). Ta vrsta prikupljanja
podataka spada u diferencijalni GPS, tj. DGPS metode.
Metoda prikupljanja podataka u realnom vremenu (RTK) je tehnika opažanja kod koje se
podaci opažanja sa jednog GPS prijamnika radio-vezom prebacuju na drugi prijamnik (ili više
njih) čiji se prostorni položaj praktički trenutno računa. To je moguće iz razloga što se jedan
uređaj postavlja na tzv. refrentnu bazu, točku poznatih koordinata, dok se položaj drugog
uređaja u pokretu, uređaja-šetača (rover), računa relativno s obzirom na prvo fiksno
opažalište.
Nepokretni uređaj na referentnoj bazi odašilje putem radio veze noseću fazu i korekcije iz
kodnih mjerenja prijamniku u pokretu koji računa koordinatne razlike s obzirom na referentnu
bazu u realnom vremenu tj. skoro istovremeno s mjerenjem. Suvremeni OTF (On the fly)
algoritmi ugrađeni u sistemski software uređaja omogućuju brzu i pouzdanu inicijalizaciju, tj.
početno računanje cjelobrojnih ciklusa faznih višeznačnosti noseće faze kod RTK tehnike
(Šljivarić, M.).

Kinematika u stvarnom vremenu primjenjuje se kod iskolčenja, kod topografskih i ostalih

mjerenja gdje se zahtijeva dobivanje koordinata u realnom vremenu. Prednost ove metode je u
tome što je može obavljati samo jedan čovjek (na pokretnom prijamniku), nije potrebno
dogledanje između baznog i pokretnog prijamnika te ostvaruje stvarnu centimetarsku točnost.
U geodetskoj praksi se koriste samo precizne diferencijalne RTK metode (Sorić, D., 2010.).

Slika 2.9. Princip rada RTK – GPS metode (Sorić, D., 2010.)

9
 2.2.3. Digitalizacija slojnica i kota s postojećih karata

Slojnice (izohipse) su linije koje spajaju točke iste visine na topografskom prikazu. S
postojećih karata se digitaliziraju ručnom digitalizacijom ili skeniranjem. Nakon toga se
digitalizirane podloge s prikazom reljefa georeferenciraju pa vektoriziraju. Danas postoje
programski paketi koji nam omogućuju automatsku vektorizaciju prikaza reljefa pomoću
slojnica. Georeferenciranje je postupak prevođenja piksela iz koordinatnog sustava slike u
Zemljišni koordinatni sustav. To znači da podatke koji su u obliku skenirane karte ili
snimke nekog područja tek nakon georeferenciranja možemo nazvati kartom. Kod
digitalizacije se slojnice vektoriziraju određenim brojem točaka pri čemu se najčešće radi
o točkama infleksije duž slojnice. Pravilo je da digitalizirani podaci ne smiju odstupati od
analognih podataka.

2.3. Modeli 3D podataka za DMR i DMT

Prikupljeni podaci o terenu su zapravo neorganizirani i potrebno ih je organizirati.

Najprije moramo odabrati model prikupljanja i prikazivanja podataka da bi mogli što jasnije
prikazati teren s obzirom na njegov izgled koji može biti ravničarski, brežuljkasti, brdoviti,
itd. Zatim odabiremo interpolacijski model površine da bi aproksimirali ponašanje površina
terena.

Za prikaz 3D modela terena koristimo dvije osnovne metode:

- nepravilna mreža trokuta - TIN (Triangulated irregular network),
- rešetka ili matrica položaja s visinama - GRID.

U upotrebi je još i treća metoda koja je kombinacija (hibrid) gore navedenih metoda.

10
 2.3.1. Nepravilna mreža trokuta

Nepravilna mreža trokuta (TIN) je mreža nepreklapajućih, povezanih trokuta s

nepravilnim razmakom između točaka (Slika 2.10.). Zbog toga, i zbog toga što u izradu
modela ulaze svi podaci, se može vrlo dobro prilagoditi kompleksnosti reljefa s više točaka na
području s mnogo visinskih promjena i manje točaka na području ravničarskog terena. Za
svaku točku potrebno je znati njezine koordinate (y, x) i visinu (H) što je ujedno i jedna od
mana TIN modela jer se tako povećava količina podataka koju moramo pohraniti u računalo.
U takvom modelu prikaza točke se međusobno povezuju linijama koje tvore trokute od kojih
svaki predstavlja jednu ravninu određenog nagiba. Površina je kontinuirana jer je svaka
trokutna površina definirana koordinatama i visinama točaka na vrhovima.

Slika 2.10. TIN digitalni model reljefa (URL 9.)

Čvor (node) je točka u kojoj se dotiču dva ili više bridova. Čvor je temeljni dio TIN-a i svaki
je određen (y, x, H) koordinatama.
Brid (edge) je linija koja spaja dva čvora. Zbog toga što svaki brid ima poznatu visinu (H) i
što znamo duljinu brida možemo izračunati nagib uzduž brida. Tri brida međusobno zatvaraju
trokut.
Svaki trokut, definiran bridovima i čvorovima, aproksimira izgled i ponašanje terena između
čvorova i bridova koji ga formiraju. Pomoću (y, x, H) koordinata svakog čvora možemo
dobiti informacije o nagibu, izgledu, površini i rasprostiranju pojedinog trokuta (Udiljak, D.,
2005.).

11
 2.3.2. Rešetka ili matrica položaja s visinama

Rešetka ili matrica položaja s visinama (GRID) je pravilna pravokutna mreža visina kod
koje je potrebno znati koordinate (X, Y) samo početne točke dok je za ostale dovoljna samo
visina (H ili Z) (Slika 2.11.). Zbog toga je potrebno mnogo manje vremena za prikupljanje
podataka, a i količina podataka koju je potrebno pohraniti je smanjena u odnosu na TIN.
Drugi nazivi za GRID model podataka su “rasterski model“ i “približni model“ jer je potrebno
provesti filtriranje osnovnih podataka i interpolaciju. Uređeni podaci omogućuju spajanje
DMR-a ili DMT-a sa različitim slikovnim podacima dobivenim daljinskim istraživanjima.
Nedostatak ovakvog prikaza podataka je određivanje veličine ćelija (grida). Pri određivanju
veličine ćelija treba uzeti u obzir kompletnost i točnost osnovnih podataka.

Slika 2.11. GRID digitalni model reljefa

Razlikujemo dvije vrste GRID-a : mrežasti i kategorički GRID.

Mrežasti GRID je površinska interpretacija GRID-a, predstavljena pomoću jednako udaljenih
točaka koje se odnose relativno na ishodište i konstantnu udaljenost prikupljanja podataka u X
i Y smjeru (Slika 2.11.). Samo početna točka ćelije ima određene koordinate y i x dok ostale
točke ćelije mogu imati različitu koordinatu H.
Kod kategoričkog GRID-a koordinatu H (visinu) dodijeljujemo samo središnjoj točci ćelije
koja je konstantna za svaku točke te ćelije, tj. sve točke iste ćelije nalaze se na istoj visini
(Slika 2.12.). (URL 3.)

12
 Slika 2.12. Pojednostavljeni prikaz kategoričkog GRID-a (Udiljak, D., 2005.)

2.3.3. Kombinirani model prikaza podataka

Osnovu kod kombiniranog modela prikaza DMR-a čini pravilna mreža točaka (GRID)
koja sama ne daje dovoljno vjeran prikaz terena pa se uvode dodatne karakteristične linije i
točke na mjestima kompliciranih geomorfoloških oblika (Slika 2.13.). Ovakav model prikaza
ima prednosti TIN-a da bolje prikazuje komplicirane geomorfološke oblike, ali i GRID-a jer
je smanjena količina podataka koja se treba pohraniti na računalu.

Slika 2.13. Pojednostavljeni prikaz kombiniranog modela DMR-a (URL 3.)

13
 2.3.4. Usporedba TIN-a i GRID-a

Usporedba TIN i GRID modela dana je Tablicom 2.1. Odabir modela koji ćemo koristiti
ovisi o dostupnosti podataka, izgledu terena, tehnikama koje će se koristiti za analizu i obradu
modela, potrebnom mjerilu i rezoluciji podataka i terena.

Tablica 2.1. Usporedba TIN i GRID modela (URL 4.)

GRID TIN
P
R - manja količina točaka za
E istu preciznost
D - jednostavna pohrana - rezolucija se prilagođava
N -kompatibilnost s podacima terenu
O daljinskih istraživanja - spremanje topologije
S - dobra analiza površina - prikaz kompliciranijih
T geomorfoloških oblika
I

- nema analize površina

- mogućnost suvišnih točaka
- početna konstrukcija
M - sporije izračunavanje
oduzima puno vremena
A - jedinstvena veličina piksela
- nedovoljno algoritama za
N (jedinstvena rezolucija)
neke operacije
E

2.4. Interpolacija površina

Interpolacija je postupak pomoću kojeg se pretpostavlja vrijednost nekog atributa

smještenog između (unutar područja) atributa s unaprijed poznatim vrijednostima (y, x, H).
Postupak kojim se pretpostavlja vrijednost atributa izvan područja atributa s unaprijed
poznatim vrijednostima naziva se ekstrapolacija.

14
Interpolacija se upotrebljava kako bi iz izmjerenih visina pojedinih točaka izračunali visine
ostalih (neizmjerenih) točaka te tako dobivamo prikaz kontinuiranog područja. Interpolacija
se u izradi DMT-a koristi još i kod pretvaranja GRID-a u TIN, interpolacije slojnica, itd.
Najvažniji kriteriji za odabir interpolacijskog algoritma su prilagodljivost kompleksnosti
terena i elementima prikupljanih podataka te točnost rezultata.
Osnovna podjela interpolacijskih algoritama je na globalne i lokalne (global-fit i local-fit).
Globalni algoritam uzima u obzir sve prikupljene podatke i iz njih izračunava jedinstvenu
funkciju za površinu cjelokupnog prikaza terena dok lokalni algoritam izračunava dio po dio
površine uzimajući u obzir najbliže susjedne točke (Udiljak, D., 2005.).

2.4.1. Globalne interpolacijske metode

Najpoznatija globalno interpolacijska metoda je Trend surface analysis kod koje se

izračunavaju koeficijenti polinomne funkcije pomoću koordinata kontrolnih točaka metodom
najmanjih kvadrata.
Prednosti takvih metoda su jednoznačnost površine i jednostavnost programiranja dok joj je
najveća mana oblik prikaza površine terena koji je vrlo slabo sličan onome u prirodi.
Globalne inerpolacijske metode se najčešće koriste prije upotrebe preciznijih lokalnih metoda
ili kod stvaranja modela na područjima s vrlo malo ulaznih podataka.

2.4.2. Lokalne interpolacijske metode

Interpolacija lokalnim metodama se provodi u nekoliko koraka:

1. definiranje područja pretrage oko točke koja se interpolira,

2. pronalaženje prikupljenih točaka u području pretrage,
3. odabir interpolacijske funkcije,
4. distribucija točaka: TIN ili GRID.

15
 Postoji nekoliko lokalnih interpolacija i dijele se na sljedeći način:

- Interpolacija TIN-a :
- linearna interpolacija,
- 2nd exact fitted surface interpolacija,
- quintic interpolacija.

- Interpolacija GRID-a :
- metoda pridruživanja najbližeg susjeda,
- linearna interpolacija,
- bilinearna interpolacija,
- kubična interpolacija,
- IDW (Inverse Distance Weighting),
- Kriging.

2.5. Upravljanje modelima

Upravljanje modelima uključuje postupke manipuliranaja, tj. postupke kalibriranja,

pročišćavanja (filtriranja), udruživanja i pretvaranja (GRID u TIN i obrnuto) 3D modela.
Uređivanje je potrebno kako bi se ispravile postojeće pogreške i napravila aktualizacija DMR
ili DMT modela. Ako imamo kompatibilne orijentacije i rezolucije modela te ako su obrađeni
na pravilan način, modeli se mogu međusobno spajati.

16
 3. PROGRAMI ZA IZRADU 3D MODELA

3.1. AutoCAD

AutoCAD je proizvod tvrtke “Autodesk“ i najpoznatiji je CAD produkt (Computer Aided

Design - Dizajniranje potpomognuto računalom). AutoCAD je programski paket za
dizajniranje i uređivanje na grafičkom zaslonu računala. Koristi se u strojarstvu, elektrici,
elektronici, arhitekturi, građevinarstvu, geodeziji, kartografiji, brodogradnji, itd.
AutoCAD podržava dvodimenzionalno crtanje, koje zamjenjuje projektiranje na papiru, i
trodimenzionalno modeliranje kompleksnih objekata, tj. 3D-prikaz imitira fotografiju
virtualnog objekta koji postoji samo u memoriji računala.

3.1.1. AutoCAD Map 3D

AutoCAD Map 3D je software za precizno kartiranje i “Geografski informacijski sustav

analize” (GIS). Sadrži AutoCAD, tj. njegovu kompletnu funkcionalnost i GIS alate potrebne
za kreiranje karata i geografskih informacija. Može se reći da popunjava prazninu između
CAD i GIS programa.

GIS je prema definiciji NCGIA (National Center for Geographis Information and Analyses)
sustav hardware-a, software-a i procedura koji omogućuju managment, obrade, analize,
modeliranje, predstavljanje i prikaz georeferenciranih podataka sa svrhom rješavanja
kompleksnih problema planiranja i gospodarenja prostorom.
AutoCAD Map 3D sa svojim mogućnostima nije mjerljiv s kompleksnim GIS programskim
paketima, ali povezuje CAD i GIS pružajući direktan pristup podacima bez obzira na koji su
način spremljeni (AutoCAD Civil 3D 2011: Tutorials).

17
 3.2. Surfer

Za izradu i korištenje digitalnih modela reljefa postoje specijalizirani programi. Programi

dolaze samostalno ili u sklopu nekog GIS ili CAD programa. Jedan od programa
specijaliziranih isključivo za izradu digitalnog modela reljefa je i Surfer, proizvod tvrtke
“Golden Software“. Podaci za izradu DMR-a u Surfer-u su koordinate točaka (y, x, H) na
površini Zemlje. Bazu podataka s koordinatama možemo kreirati u samom Surfer-u ili van
njega. Podaci se u Surferu-u mogu prikazivati, modificirati, transformirati ili kombinirati iz
različitih datoteka. Osnovni princip rada Surfer-a je da iz koordinata točaka, pravilno ili
nepravilno raspoređenih, interpolira pravilno raspoređenu mrežu točaka i stavlja te podatke u
grid format datoteke (*.grd) koji se koristi za kreiranje slojnih planova. Surfer također
omogućava računanje plohe terena i njeno perspektivno prikazivanje iz različitih smjerova.
Osim ove dvije osnovne mogućnosti Surfer nam omogućava i računanje volumena između
dva GRID modela, računanje volumena između GRID modela i neke zadane ravnine,
računanje volumena usjeka ili nasipa, površine područja GRID modela iznad i ispod određene
visine, itd. (Aš, V., 2008.).

3.2.1. Interpolacija slojnica u Surfer-u

Zbog različitih načina prikupljanja i korištenja DMR modela u različite svrhe, u Surfer-u
je ponuđeno više algoritama, odnosno metoda za interpolaciju vrijednosti.

3.2.1.1. Kriging metoda

Kriging je geostatistička metoda interpolacije koja se pokazala vrlo korisnom i

popularnom u raznim granama znanstvenih istraživanja. Ova metoda omogućuje dobivanje
pravilne mreže točaka iz nepravilno raspoređenih ulaznih podataka (koordinata). Kriging kao
metoda interpolacije zadržava trendove koji su izraženi u ulaznim podacima tj. ne mijenja
njihove vrijednosti kod postupka interpolacije već ih uzima kao fiksne. Jako je fleksibilna i
može se koristiti na gotovo bilo kojem skupu podataka. U programu Surfer, Kriging je
ishodišna metoda jer kreira dobre mape bez obzira na gustoću skupa podataka te objedinjuje

18
anizotropiju i karakteristične trendove unutar skupa podataka na efikasan i prirodan način (Aš,
V., 2008.).
Razlikujemo dva tipa Kriging metode: Point Kriging i Block Kriging. Point Kriging metoda
procjenjuje vrijednosti točaka na čvorovima ćelija, dok Block Kriging procjenjuje prosječnu
vrijednost pravokutnog bloka centriranog na čvorovima ćelija. Block Kriging kreira uglačanije
konture, ali budući da ne procjenjuje vrijednosti na točkama, ne svrstavamo ga u “savršene“
interpolatore pa se stoga Point Kriging koristi kao početni. Za veće skupove podataka Kriging
metoda je spora.
Prilikom procjene Krigingom, svakom podatku uključenom u postupak dodijeljen je određeni
težinski koeficijent (λ) kojim je procjenjen njegov utjecaj na ukupni račun. Na taj način su
određene zavisnosti i utjecaji pojedine lokacije s obzirom na njezinu udaljenost od točke čija
se vrijednost procjenjuje.
U pravilu će model s većim brojem kontrolnih točaka, većim dosegom, manjim odstupanjem i
bez anizotropije imati puno veću pouzdanost kod procjene težinskih koeficijenata.

3.2.1.2. Metoda najmanje zakrivljenosti

Metoda najmanje zakrivljenosti (Minimum curvature method) se često primjenjuje u geo-

znanostima. Interpolirana površina kreirana ovom metodom analogna je tankoj, linearno
elastičnoj ravnini koja prolazi kroz svaku vrijednost skupa podataka sa minimalnom
količinom previjanja. Metoda kreira najglađu moguću površinu, a istodobno pokušavajući
poštivati vrijednosti skupa podataka što je više moguće. Iterativna je, dakle podatke
interpolira pomoću modificirane biharmonijske diferencijalne jednadžbe dok se ne postigne
unaprijed dogovoren broj iteracija ili maksimalnoga odstupanja, koje se obično određuje na
osnovi najveće i najmanje vrijednosti. Svaki prijelaz preko ćelije računa se kao jedna iteracija.
Vrijednosti čvorova ćelija računaju se ispočetka sve dok uzastopne promjene u vrijednostima
nisu manje od vrijednosti maksimalnih rasiduala ili dok se ne dođe do maksimalnog broja
iteracija (Aš, V., 2008.).

19
 3.2.1.3. Metoda inverzne udaljenosti

Metodom inverzne udaljenosti (Inverse Distance) procjenjuju se vrijednosti na temelju

relativno jednostavnog matematičkog izraza. Utjecaj svake točke obrnuto je proporcionalan
njezinoj udaljenosti od lokacije na kojoj se procjenjuje vrijednost. Broj točaka uključenih u
procjenu određen je radijusom kružnice postavljene oko spomenute lokacije. Rezultat metode
snažno ovisi o vrijednosti eksponenta udaljenosti. Najčešće ta vrijednost iznosi 2 jer je tada i
račun najjednostavniji. Vrijednost može biti i drugačija, a tada takav odabir treba provjeriti
usporedbom nekoliko dobivenih rješenja (Yang, C. S. i sur.).

3.2.1.4. Metoda susjedstva

Metoda susjedstva (Nearest neighbour method) dodjeljuje vrijednost najbliže točke

svakom čvoru mreže. Ova metoda je korisna u slučaju kada postoji praznina u podacima, a
želi se načiniti pregledna karta zona. U tom slučaju, ako nedostaje nekoliko podataka, moguće
je ovom metodom nadopuniti praznine na relativno djelotvoran način.

3.2.1.5. Metoda lokalne sredine

Metoda lokalne sredine (Moving average method) dodjeljuje vrijednosti točkama mreže
tako da određuje srednju vrijednost podataka koji se nalaze unutar određenog područja čvora
mreže. Također mora biti definiran i najmanji broj podataka koji se uzima u obzir. Točka
mora biti smještena u središte područja u kojem se računa srednja vrijednost. Podatak,
odnosno njegova vrijednost koja se dobije za svaki čvor, je jednak aritmetičkoj sredini
podataka koji se nalaze unutar definiranog područja s mjerenim vrijednostima. Ukoliko je broj
podataka unutar definiranog područja manji od graničnog broja podataka, vrijednost u točki
neće se izračunati (Aš, V., 2008.).

20
 3.2.1.6. Modificirana Shepardova metoda

Shepardova metoda je jedna od prvih metoda interpolacije rastresenih podataka na osnovu

srednje vrijednosti. Ta metoda je bila globalna metoda i iz nje je kasnije izvedena
modificirana Shepardova metoda (MSM - Modified Shepard's method). Ona prilagođava
osnovnu funkciju tako da pri izračunu uzima u obzir samo vrijednosti koje se nalaze unutar
određenog područja i zato se ubraja u lokalne metode. Isto tako, MSM kod interpoliranja
upotrebljava metodu najmanjih kvadrata te je slična metodi inverzne udaljenosti na potenciju
(Yang, C. S. i sur.).

3.2.1.7. Metoda inverznih udaljenosti na potenciju

Metoda inverznih udaljenosti na potenciju (Inverse distance to a power method) je lokalna

interpolacijska metoda i jedna je od najčešće korištenih za interpoliranje rastresenih točaka.
Metoda interpolira vrijednosti na osnovu dodjeljenih udaljenosti između točaka. To znači da
utjecaj pojedine točke na interpoliranu vrijednost opada s njenom udaljenošću. Susjedne točke
imaju slične vrijednosti, dok su vrijednosti udaljenijih točaka gotovo nezavisne. Primjerena je
za interpolaciju blago razvedenih terena, ali nije dobra za interpolaciju najnižih i najviših
točaka jer nijedna interpolirana točka nema vrijednosti veće od zadanih (Yang, C. S. i sur.).

3.2.1.8. Metoda prirodnog susjedstva

Metoda prirodnog susjedstva (Natural neighbour method) je prilično popularna metoda na

nekim poljima. Ako promatranom skupu Thiessen poligona dodamo novu točku, ti poligoni će
se izmijeniti, tj. neki poligoni će se smanjiti, ali se nijedan neće povećati. Područje koje je
uzeto iz postojećeg poligona, a povezano je s ciljajućim poligonom, naziva se “posuđeno
područje“. Algoritam prirodnog susjedstva koristi prosjek promatranja “susjedstva“. Pomoću
ove metode ne možemo ekstrapolirati podatke.

21
 3.2.1.9. Metoda radijalnih baznih funkcija

Metoda radijalnih baznih funkcija (Radial basis function method) predstavlja raznoliku
skupinu interpolacijskih metoda. Sve metode točno interpoliraju i teže ka formiranju glatke
površine. Glavna ideja je da svaku neprekinutu površinu aproksimiramo nizom jednostavnih
površina, tj. baznih funkcija. Dakle, interpoliranu vrijednost određujemo kao linearnu
kombinaciju baznih funkcija.

3.2.1.10. Metoda lokalnih polinoma

Metoda lokalnih polinoma (Local polynomial method) određuje interpolirane vrijednosti

izračunom polinoma koji se najbolje poklapa sa zadanim točkama. Poklapajući polinom je
određen na osnovu minimalnih kvadrata, a pri računanju se poštuju vrijednosti odabranog
područja.

3.2.1.11. Polinomska regresija

Polinomsku regresiju (Polynomial regression) ubrajamo u globalne postupke

interpolacije, iako i nije pravi interpolator jer ne predviđa vrijednosti na nepoznatim
lokacijama. Njome određujemo najbolje odgovarajuću površinu koju opisuje odgovarajuća
jednadžba polinoma. U programu Surfer 8 se nalaze različiti tipovi polinomske regresije s
obzirom na izabrani polinom:

- jednostavna ravninska površina,

- bilinearno sedlo,
- kvadratna površina,
- kubna površina (Yang, C. S. i sur.).

22
 3.2.1.12. Metoda mjerenja podataka

Metoda mjerenja podataka (Data metrics method) sastoji se od pet koraka. U svakom od
koraka možemo izabrati između različitih statistika:

- osnovne statistike z koordinate - određujemo površinu na osnovu različitih

podataka koji određuju z koordinatu,
- momenti z kordinate – vrijednosti čvorova određujemo iz standardne devijacije,
prosjeka, varijance, itd.,
- ostale statistike z koordinate – npr. korijen srednjeg kvadrata (RMS – Root mean
square) vrijednosti z coordinate,
- statistike lokacije z koordinate – poštuju se udaljenosti između čvorova,
- statistike terena – izračunate koordinate čvorova predstavljaju nagib terena.

3.2.2. Usporedba metoda interpolacije

Na primjeru izrade DMT-a s točnošću od 5 m najpreciznijom metodom pokazala se

Kriging metoda, dok najveća odstupanja pokazuje metoda polinomske regresije (Slika 3.1. i
3.2.).

Slika 3.1. Usporedba metoda interpolacije s točnošću DMT-a od 5 m u programu Surfer

(Yang, C. S. i sur.)

23
Slika 3.2. Usporedba metoda interpolacije s točnošću DMT-a od 5 m u programu Surfer
(Yang, C. S. i sur.)

24
 4. PRIMJENA U GEOTEHNICI

Da bi primjenjivali 3D modele u različite svrhe trebamo najprije provesti postupke

prevođenja podataka u oblik pogodan za vizualizaciju, izmjenu s drugim programima i za
primjenu u praktične svrhe ili u znanstvena istraživanja. Pri tome se različitim matematičkim
postupcima može izračunati nagib terena, izloženost terena, osunčanost terena, i sl. i prikazati
na slojnom planu ili DMR-u. Analiza podataka se može provoditi različitim računskim
operacijama koje omogućuju pojedini programi za izradu DMR-a- tako se može izračunati
površina analiziranog terena, volumen iznad ili ispod nekog definiranog nivoa, volumen
iskopa i nasipa, profil terena, udaljenosti između pojedinih točaka, itd.
Digitalni model terena se najčešće primjenjuje za:
- interpolaciju izohipsa,
- računanje modela nagiba, zakrivljenosti, ekspozicije te davanja tih podataka u
preglednom analognom obliku na korištenje različitim stručnjacima (hidrotehničari,
geolozi, šumari, agronomi, i dr.),
- računanje uzdužnih i poprečnih profila (podloga za projektiranje),
- izrada aksometrijskih i perspektivnih prikaza (za različite studije utjecaja reljefa u
pojedinim strukama),
- sjenčanje modela i njegovu klasifikaciju po visinskim zonama, zonama jednakog
nagiba, zonama jednake zakrivljenosti,
- obračuna volumena originalnog i projektiranog stanja ili u dvije vremenske epohe
(kamenolomi, klizišta, smetlišta, akumulacije),
- specijalne primjene (URL 3.).

25
 5. SATELITSKO PRAĆENJE POMAKA

U posljednjih nekoliko godina došlo je do velikog napretka u znanosti o nadzoru

(monitoring-u), posebice zbog kontinuiranog razvoja mjerne opreme. Prema tome je
kontinuirani real-time nadzor značajnih objekata, kao što su zgrade, mostovi, brane,
pomicanje padina, klizišta i vulkana, postao moguć. Ovaj način promatranja omogućava
kombiniranje geodetskih, geotehničkih i meteoroloških senzora kako bi se odgovorilo
potrebama monitoring-a.
Satelitsko praćenje pomaka se najčešće izvodi pomoću “Globalnih navigacijskih satelitskih
sustava” (GNSS - Global navigation satelit systems). Statičko pozicioniranje pomoću GNSS-
a moguće je od 1980.g. Kinematičko praćenje, pa tako i praćenje pomaka, moguće je od 1990.
g. Do današnjeg dana način mjerenja se nije puno promijenio. Mijenja se oprema i točnost
mjerenja koja ta sofisticirana oprema omogućuje. U početku je točnost mjerenja bila
metarska, a danas je moguća i milimetarska točnost u određivanju koordinata pa time i
pomaka.
Satelitsko praćenje se najčešće koristi kod promatranja deformacija i pomaka velikih
građevina (mostovi i brane), podzemnih prostorija ili rudnika i njihovog utjecaja na okolne
objekte, praćenja ponašanja vulkana i praćenja stabilnosti tla, tj. za praćenje pomaka klizišta.
Iz prethodno navedenog, zaključujemo da se satelitsko praćenje najčešće primjenjuje kod
praćenja nekih vrsta katastrofa. Kao aktivnost nema utjecaja na izračunavanje podataka i
potpuno je nedestruktivna. Nadalje, cijena ovakve vrste praćenja je zanemarujuća u odnosu na
štetu koja može nastati dogodi li se neka od gore navedenih katastrofa.

5.1. Postupak izvođenja

Pojam satelitsko praćenje pomaka se odnosi na praćenje pomaka u stvarnom vremenu

pomoću GNSS-a. Mjerenje se izvodi pomoću najmanje dvije točke mjerenja i dva prijemnika,
od čega jedna točka mora biti referentna, dok su ostale (najmanje jedna) opažajuće točke na
kojima se prate pomaci (Slika 5.1.). Svaka točka na sebi ima uređaj koji ima mogućnost
stalnog prijema GNSS signala. Referentni dvosignalni uređaj (prima signal iz satelita i iz
pomoćnih uređaja) mora biti smješten na nepomičnu točku poznatih koordinata (y, x, H).
Mjerenje se izvodi na način da uređaj na nepomičnoj točki prima signal iz najmanje četiri

26
satelita te se u odnosu na taj uređaj određuju vektori prema pomičnim mjernim uređajima koji
najčešće imaju i mjerenje nagiba. Iz vektora uređaji, gotovo trenutno, proračunavaju
koordinate promatranih točaka. Svaki pomak i/ili promjena smjera vektora znači pomak
promatrajuće točke. Za svaku točku može se odrediti položaj u lokalnom koordinatnom
sustavu (y, x, H) koji omogućuje praćenje pomicanja i deformacija na mjernim mjestima pa
time i cijelog promatranog objekta (klizišta, kamenolomi, deformacije na zgradama, itd.).
Vrijeme intervala mjerenja ovisi o objektu mjerenja i o cilju samog mjerenja. Vrijeme
izvođenja mjerenja se podešava na način da se odabire interval vremena u kojem će sustav
bilježiti podatke (sustav u određenom intervalu prikuplja mnoštvo podataka te odabire
najreprezentativnije) te nakon koliko vremena se mjerenja ponavljaju.
Na temelju 20 minutnih mjerenja, koje se vrši 24 sata na dan, moguće je s 99,73 %
vjerojatnosti otkriti sva pomicanja veća od 1,2 mm, a i relativna pomicanja veća od 3 mm
(Rošer, J. i sur., 2010.).

Slika 5.1. Vrsta opreme na referentnoj i promatranoj točci (Rošer, J. i sur., 2010.)

27
 5.2. Smetnje kod satelitskih mjerenja

Pri mjerenju GPS-om treba voditi računa o raznim izvorima pogrešaka koji se
razlikuju od onih kod klasičnih terestičkih mjerenja:

- ionosfersko i troposfersko kašnjenje – satelitski signal usporava kad prolazi kroz

atmosferu; sustav koristi ugrađeni „model“ koji određuje prosječno vrijeme
kašnjenja,
- višestruki put signala – događa se kad se GPS signal reflektira od objekata u blizini
prijamnika, kao što su zgrade ili određene metalne površine jer se time povećava
vrijeme putovanja signala što uzrokuje pogrešku,
- pogreške sata prijamnika – prijamnik nema visokoprecizni atomski sat kao satelit,
a to uzrokuje male pogreške u vremenu,
- orbitalne pogreške – netočnosti u položaju satelita,
- broj vidljivih satelita – što je više vidljivih satelita iznad horizonta, to je bolja
točnost; zgrade, konfiguracija terena, elektronička interferencija ili gusto lišće
visokih stabala mogu prekinuti prijem signala, što uzrokuje pogreške u položaju ili
potpuno onemogućuje određivanje položaja,
- geometrija satelita – idealna geometrija satelita je kad su sateliti pravilno
raspoređeni i pod velikim kutom relativno jedan prema drugom; nepovoljna
geometrija je kad su sateliti na pravcu ili tijesno grupirani,
- namjerna degradacija satelitskog signala – SA – Selective Availability – namjerna
degradacija signala od strane vojske SAD-a s ciljem kvarenja signala vojnih
protivnika; SA je ugašena 2. svibnja 2000., dakle nije više aktivna (Sorić, D.,
2010.).

28
6. KONKRETAN PRIMJER

6.1.Kreiranje modela jezera Trstika u AutoCAD-u (Slika 6.1.)

Slika 6.1. Sučelje AutoCAD Civil 3D programa s potrebnim Toolbarom

1. Kreiramo dva layer-a „rub_vode“ i „koord_jezera“.

2. Unutar layer-a „koord_jezera“ učitamo točke:
POINTS  Import Points.
3. U prozoru koji se otvara odabiremo:
- format učitavanja datoteke – PENZD (space delimited),
- izvora podataka (mjesto s kojeg učitavamo podatke) u *.txt formatu –
KOORD_JEZERA_2011 (Prilog 1).

Odabrane opcije potvrđujemo sa OK (Slika 6.2.).

29
 Slika 6.2. Učitavanje točaka u AutoCAD Civil 3D

4. Označimo sve točke i u izborniku PROPERTIES (Svojstva) izmijenimo način

prikaza, veličinu i oznaku točaka.
5. Unutar layer-a „rub_vode“ naredbom LINE spojimo sve točke ruba jezera (Slika
6.3.).

Slika 6.3. Učitane točke i ucrtan rub jezera

30
6. U izborniku SHOW TOOLSPACE odaberemo opciju SURFACE  desni klik
mišem  CREATE SURFACE.

7. U sljedećem prozoru određujemo:

- tip – TIN SURFACE,

- layer – MODEL,
- ime – MODEL,
- DESCRIPTION (opis) – TEREN.

Potvrdimo sa OK.

8. SURFACE  MODEL  DEFINITION  POINT GROUPS  ADD  ALL

POINTS  OK.

9. BREAKLINES  ADD  DESCRIPTION – lomovi  označimo cijeli crtež 

potvrdimo sa ENTER.

10. EDITS  SMOOTH SURFACE :

- SELECT OUTPUT REGION  S  ENTER,

- GRID X – 2,
- GRID Y – 2 .

Potvrdimo sa OK.

11. MODEL  EDIT SURFACE STYLE  kartica DISPLAY  uključimo MAJOR

CONTOUR i MINOR CONTOUR.

12. CONTOUR  CONTOUR SMOOTHING – TRUE  pomaknemo strelicu skroz

do INCREASE.

31
 Slika 6.4. Generirana površina jezera pomoću slojnica

Pomoću programskog paketa AutoCAD moguće je dobiti dobar prikaz reljefa pomoću
slojnica što je vidljivo iz Slike 6.4., ali i iz Priloga 2. Da bi dobili bolji prikaz reljefa potrebno
je dodatno očistiti oblikovanje i to na način da brišemo točke koje pokazuju velika odstupanja.

6.2.Izrada GRID datoteke i Contour modela u Surfer-u

Izrada modela se vrši u nekoliko koraka (uz pretpostavku da je program instaliran na

računalu):

1. Nakon što pokrenemo Surfer u izborniku (iznad alatne trake) odaberemo opciju GRID
nakon čega se otvori padajući izbornik u kojem odaberemo opciju DATA (Slika 6.5.).

32
 Slika 6.5. Programsko sučelje Surfer-a i padajući izbornik GRID

2. Učitamo prostorne podatke o točkama – podaci se mogu učitati iz različitih

jednostavnih tablica (Microsoft Office Excel, tablica napravljena u Surfer-u) ili iz
kompleksnijih baza podataka (Prilog 1).

3. Otvara se prozor u kojem odabiremo podatke koje obrađujemo, metodu interpolacije

(u naprednim opcijama i podvrstu metode), mjesto spremanja GRID-a, itd.
U ovom primjeru obrađujem podatke iz Priloga 1 i to stupac C (x koordinata), B (y
koordinata) i D (z koordinata) s Kriging metodom interpolacije. U padajućem
izborniku prozora moguće je odabrati bilo koju od 12 metoda koje omogućuje Surfer
(Slika 6.6.).

33
 Slika 6.6. Prozor izbornika Grid Data

4. “Klikom“ na opciju OK generiramo podatke, odnosno stvorimo GRID dokument.

5. Za stvaranje Contour modela (linijski model slojnica) u izborniku odabiremo

MAPNEWCONTOUR MAP (Slika 6.7.).

Slika 6.7. Padajući izbornik MAP

34
 6. Učitamo GRID dokument koji smo ranije stvorili.

7. Surfer generira prikaz terena (Slika 6.8.).

Slika 6.8. Prikaz terena Contour modelom dobivenog Kriging metodom interpolacije

6.2.1. Kriging metoda interpolacije

Kriging metoda interpolacija je osnovna (zadana je u Surfer-u), jedna je od najčešće

korištenih metoda te je dobro prihvaćena u svim područjima znanosti. Pomoću ove metode
dobio sam pravilan raspored točaka usprkos nepravilnom rasporedu koordinata. Kriging
metoda je vrlo fleksibilna i generira dobar prikaz reljefa pomoću slojnica, što se pokazalo i u
ovom slučaju.
Kriging metoda interpolacije daje model koji je vrlo sličan modelu dobivenom u AutoCAD
programu. Slojnice su gotovo identičnog rasporeda i visine (Slika 6.9.).

35
 Slika 6.9. Površina dobivena u Surfer-u Kriging metodom interpolacije

Statistički izvještaj Kriging metode interpolacije:

——————————
Gridding Report
——————————

Sat Jun 26 10:48:48 2012

Elasped time for gridding: 2.31 seconds

“Gridding Report” prikazuje datum, vrijeme i trajanje izvođenja interpolacije.

36
 Data Source

Source Data File Name: D:\2011-2012 AK Godina\09_Diplomski radovi\01_Martinaga

Nikola\02Primjer\KOORD_JEZERO_2011_Surfer.xls
X Column: C
Y Column: B
Z Column: D

“Data Source” prikazuje izvor učitanih podataka.

Data Counts

Active Data: 578

Original Data: 578

Excluded Data: 0
Deleted Duplicates: 0
Retained Duplicates: 0
Artificial Data: 0
Superseded Data: 0

“Data Counts” prikazuje broj podataka.

37
 Univariate Statistics

————————————————————————————————————————————
X Y Z
————————————————————————————————————————————
Minimum: 5129161.77 6402395.75 97.82
25%-tile: 5129283.3 6402491.9 108.43
Median: 5129396.21 6402562.82 119.45
75%-tile: 5129502.94 6402628.76 129.57
Maximum: 5129612.5 6402746.63 136.28

Midrange: 5129387.135 6402571.19 117.05

Range: 450.73000000045 350.87999999989 38.46
Interquartile Range: 219.6400000006 136.8599999994 21.14
Median Abs. Deviation: 110.08000000007 68.759999999776 10.47

Mean: 5129393.8804325 6402561.938564 119.2792733564

Trim Mean (10%): 5129394.4038123 6402561.3341188 119.42921455939
Standard Deviation: 124.97201040398 87.753973012179 11.678918612458
Variance: 15618.003384413 7700.7597794223 136.39713995642

Coef. of Variation: 0.09791238899957

Coef. of Skewness: -0.076454202159727

U ovom dijelu izvještaja prikazani su statistički podaci za sve točke vezani uz y, x, H

koordinate. Prikazuju se najmanja i najveća vrijednost za svaku koordinatu, koordinata kod
25%, 50%, 75% izvođenja interpolacije. Uz ove podatke nalazi se i aritmetička sredina, RMS,
standardna devijacija te varijanca. Aritmetička sredina označava srednju vrijednost, tj. sumu
vrijednosti svih ulaznih podataka podijeljenih sa ukupnim brojem ulaznih podataka.
Varijanca predstavlja odstupanje podataka od matematičkog očekivanja. Standardna
devijacija izračunava se tako da korjenujemo varijancu te označava isti pojam, no standardna
devijacija može se uspoređivati s ulaznim podacima.

38
 Inter-Variable Correlation

————————————————————————————
X Y Z
————————————————————————————
X: 1.000 0.622 -0.028
Y: 1.000 -0.086
Z: 1.000
————————————————————————————

“Inter-Variable Correlation” prikazuje vezu između ulaznih podataka.

Inter-Variable Covariance

————————————————————————————————
X Y Z
————————————————————————————————
X: 15618.003384413 6817.056198892 -41.247387229015
Y: 7700.7597794223 -87.798398102004
Z: 136.39713995642
————————————————————————————————

Kovarijanca ulaznih podataka pokazuje kako se dvije vrijednosti zajedno mijenjaju oko
matematički očekivane vrijednosti. Ako se oba dobivena podatka razlikuju od matematički
očekivane vrijednosti u istom smjeru onda je kovarijanca pozitivna, a ako se razlikuju u
suprotnim smjerovima onda je negativna.

39
 Planar Regression: Z = AX+BY+C

Fitted Parameters
————————————————————————————————————————————
A B C
————————————————————————————————————————————
Parameter Value: -2.9809709361898E-005 3.1570735412161E-005
Standard Error: 0.00013142105852585 0.00018716027356783 941.32688271789
————————————————————————————————————————————

Inter-Parameter Correlations
————————————————————————————
A B C
————————————————————————————
A: 1.000 0.622 0.075
B: 1.000 0.828
C: 1.000
————————————————————————————

ANOVA Table
————————————————————————————————————————————
Source df Sum of Squares Mean Square F
————————————————————————————————————————————
Regression: 2 -2.9282296784222 -1.4641148392111 -0.010678
Residual: 575 78840.47512447 137.11386978169
Total: 577 78837.546894792
————————————————————————————————————————————

Coefficient of Multiple Determination (R^2): -3.7142577284044E-005

Ovaj dio sadrži podatke o planarnoj regresiji. Pomoću planarne regresije izračunavamo
ravninu koja se najbolje poklapa s najmanje tri ulazne točke.

40
 Nearest Neighbor Statistics

—————————————————————————————————
Separation |Delta Z|
—————————————————————————————————
Minimum: 0.58258046616855 0
25%-tile: 6.1011884083445 0.53
Median: 8.365859190829 1.75
75%-tile: 10.868748777456 3.98
Maximum: 22.962099207091 13.48

Midrange: 11.77233983663 6.74

Range: 22.379518740922 13.48
Interquartile Range: 4.7675603691118 3.45
Median Abs. Deviation: 2.3788315478008 1.43

Mean: 8.4541783945175 2.505

Trim Mean (10%): 8.4341499366861 2.3066666666667
Standard Deviation: 3.0950028412134 2.3935615230668
Variance: 9.5790425871188 5.7291367647059

Coef. of Variation: 0.36609149899421 0.9555135820626

Coef. of Skewness: 0.18216241236173 1.2457002851222

Root Mean Square: 9.0028981396796 3.4647022620574

Mean Square: 81.052174913446 12.004161764706
—————————————————————————————————

Complete Spatial Randomness

Lambda: 0.0036547086320066
Clark and Evans: 1.0221809500662
Skellam: 1075.7841435563

Dobivena grupa podataka prikazuje nam odnose između susjednih točaka. Prikazani su podaci
o udaljenosti i razlici u visini između susjednih točaka te odstupanja tih podataka od
očekivanih matematičkih vrijednosti.

41
 Exclusion Filtering

Exclusion Filter String: Not In Use

Duplicate Filtering

Duplicate Points to Keep: First

X Duplicate Tolerance: 5.3E-005
Y Duplicate Tolerance: 4.1E-005

No duplicate data were found.

Breakline Filtering

Breakline Filtering: Not In Use

Nadalje, u statističkom izvještaju dolazi filtriranje podataka, odnosno izuzimanje podataka

izvan određenih granica, brisanje duplih podataka i brisanje sjecišta linija.

Gridding Rules

Gridding Method: Kriging

Kriging Type: Point

Polynomial Drift Order: 0

Kriging std. deviation grid: no

Semi-Variogram Model
Component Type: Linear
Anisotropy Angle: 0
Anisotropy Ratio: 1
Variogram Slope: 1

Search Parameters

42
 Search Ellipse Radius #1: 286
Search Ellipse Radius #2: 286
Search Ellipse Angle: 0

Number of Search Sectors: 4

Maximum Data Per Sector: 16
Maximum Empty Sectors: 3

Minimum Data: 8
Maximum Data: 64

“Gridding Rules” daje podatke o odabranoj metodi interpolacije i izvještaj o načinu izvođenja.

Output Grid

Grid File Name: D:\2011-2012 AK Godina\09_Diplomski radovi\01_Martinaga

Nikola\02Primjer\KOORD_JEZERO_2011_Surfer.grd
Grid Size: 78 rows x 100 columns
Total Nodes: 7800
Filled Nodes: 7800
Blanked Nodes: 0

Grid Geometry

X Minimum: 5129161.77
X Maximum: 5129612.5
X Spacing: 4.5528282828328

Y Minimum: 6402395.75
Y Maximum: 6402746.63
Y Spacing: 4.5568831168817

Grid Statistics

Z Minimum: 97.857102530524
Z 25%-tile: 113.40752133804
Z Median: 131.37327768137
Z 75%-tile: 145.17198462513

43
 Z Maximum: 154.68179343407

Z Midrange: 126.2694479823
Z Range: 56.824690903546
Z Interquartile Range: 31.764463287094
Z Median Abs. Deviation: 15.395275086325

Z Mean: 129.27643916003
Z Trim Mean (10%): 129.58337341486
Z Standard Deviation: 16.581839709644
Z Variance: 274.95740815631

Z Coef. of Variation: 0.12826652572877

Z Coef. of Skewness: -0.20309888456285

Z Root Mean Square: 130.33554822094

Z Mean Square: 16987.355130054

Posljednji dio statističkog izvještaja sadrži mjesto spremanja podataka na računalu,

informacije o veličini grida (u X i Y smjeru) i statističke podatke o Z koordinati, odnosno
visini.

6.2.2. Metoda najmanje zakrivljenosti

Metodom najmanje zakrivljenosti nastaju modeli koji se najčešće primjenjuju u geo-

znanostima i predstavljaju tanku površinu provučenu kroz sve točke iteracijom.
Ova metoda je vrlo često korištena no ne stvara tako glatke i uglančane površine kao Kriging
metoda, već ima mnogo točaka infleksije.
Model dobiven ovom metodom se poprilično razlikuje od modela dobivenog u AutoCAD
programu (Slika 6.10.).

44
 Slika 6.10. Površina dobivena u Surfer-u metodom najmanje zakrivljenosti

6.2.3. Metoda triangulacije s linearnom interpolacijom

Metoda triangulacije s linearnom interpolacijom nastaje na principu Delaunay-ove

triangulacije i najučinkovitija je kad su točke gusto i ravnomjerno raspoređene. S modela je
vidljivo da je na takvim dijelovima model dovoljno točan, dok na dijelovima sa
neravnomjernim točkama i malim brojem točaka model ima neuglančane površine i poprilična
odstupanja od modela dobivenih, ishodišnom, Krigingovom metodom ili AutoCAD-om (Slika
6.11.).

45
 Slika 6.11. Površina dobivena u Surfer-u metodom triangulacije s linearnom interpolacijom

6.2.4. Metoda susjedstva

Metoda susjedstva ima jako velika odstupanja i ne stvara slojnice pa možemo zaključiti da
je potpuno neupotrebljiva na ovom primjeru (Slika 6.12.).

Slika 6.12. Površina dobivena u Surfer-u metodom najbližeg susjedstva

46
 6.2.5. Metoda lokalne sredine

Kao i prethodna metoda, metoda lokalne sredine je u ovom slučaju potpuno

neupotrebljiva jer je broj podataka unutar definiranog područja manji od graničnog broja
podataka (Slika 6.13.).

Slika 6.13. Površina dobivena u Surfer-u metodom lokalne sredine

6.2.6. Modificirana Shepardova metoda

Modificirana Shepardova metoda pri izračunu uzima u obzir samo vrijednosti koje se
nalaze unutar određenog područja i zato se ubraja u lokalne metode. Model dobiven ovom
metodom ne odstupa u većoj mjeri od modela dobivenog Kriging metodom ili modela
dobivenog u AutoCAD-u, no svejedno pokazuje manja odstupanja (Slika 6.14.).

47
 Slika 6.14. Površina dobivena u Surfer-u modificiranom Shepardovom metodom

6.2.7. Metoda inverznih udaljenosti na potenciju

Metoda inverznih udaljenosti na potenciju kod interpoliranja upotrebljava metodu

najmanjih kvadrata te je slična modificiranoj Shepadrovoj metodi. Prema tome trebala bi
generirati sličan model. No iz dobivenih slika je vidljivo da modeli ove dvije metode nisu
slični i da model dobiven metodom inverznih udaljenosti na potenciju pokazuje velika
odstupanja (Slika 6.15.). Ovom metodom je nemoguće interpolirati najmanje i najveće
vrijednosti podataka.

48
 Slika 6.15. Površina dobivena u Surfer-u metodom inverznih udaljenosti na potenciju

6.2.8. Metoda prirodnog susjedstva

Pomoću metode prirodnog susjedstva ne možemo ekstrapolirati podatke pa su zbog toga

vidljive samo slojnice unutar ruba jezera (Slika 6.16.). Model je sličan onima dobivenim
Kriging metodom i AutoCAD-om.

Slika 6.16. Površina dobivena u Surfer-u metodom prirodnog susjedstva

49
 6.2.9. Metoda radijalnih baznih funkcija

Metoda radijalnih baznih funkcija interpoliranu vrijednost određuje kao linearnu

kombinaciju baznih funkcija (Slika 6.17.). Učinkovita je na područjima sa većim brojem
podataka.

Slika 6.17. Površina dobivena u Surfer-u metodom radijalnih baznih funkcija

6.2.10. Metoda lokalnih polinoma

Metoda lokalnih polinoma određuje interpolirane vrijednosti izračunom polinoma koji se

najbolje poklapa sa zadanim točkama, no u ovom slučaju se nije pokazala učinkovitom i
pokazuje poprilična odstupanja od točnih metoda (Slika 6.18.).

50
 Slika 6.18. Površina dobivena u Surfer-u metodom lokalnih polinoma

6.2.11. Polinomska regresija

Polinomsku regresiju ubrajamo u globalne postupke interpolacije, iako i nije pravi

interpolator jer ne predviđa vrijednosti na nepoznatim lokacijama što je i vidljivo iz slike jer
ovom metodom nismo dobili model prikaza (Slika 6.19.).

Slika 6.19. Površina dobivena u Surfer-u metodom polinomske regresije

51
6.2.12. Metoda mjerenja podataka

Metodom mjerenja podataka nismo dobili nikakav model (Slika 6.20.).

Slika 6.20. Površina dobivena u Surfer-u metodom mjerenja podataka

52
 7. ZAKLJUČAK

Digitalni modeli terena su tek nedavno došli u upotrebu i imaju relativno kratku primjenu,
no već su se pokazali iznimno efikasnom metodom u projektiranju, proračunavanju i
donošenju važnih odluka. Vrlo široko područje primjene tih modela nam govori dovoljno o
njihovoj efikasnosti i mogućnostima. Primjenjuju se u građevini, geotehnici, geodeziji,
geologiji, rudarstvu, zaštiti okoliša, a primjenjuje ih čak i vojska koja je uz geodeziju jedini
proizvođač takvih modela. Najveće prednosti digitalnih modela terena su brzina, efikasnost,
točnost, ekonomičnost, jednostavnost izrade i konstantan razvoj. U kombinaciji sa satelitskim
praćenjem postaju vrlo efikasni i u sprječavanju klizišta, predviđanju erupcije vulkana, itd.
Jedni od najupotrebljavanijih programa za izradu digitalnih modela terena su Surfer i
AutoCAD te je u njima izrađen praktični dio ovog završnog rada. Zadatak je bio iz dubina
jezera Trstika, prethodno izmjerenih dubinomjerom, i točaka oko jezera prikupljenih RTK
metodom, generirati digitalni model terena. AutoCAD Civil 3D se pokazao, uz dodatna
čišćenja prikaza, kao dobar program za generiranje Contour modela te je model generiran u
tom programu imao uglančane i neprekinute linije. Surfer je, sa svojih 12 metoda
interpolacije, program u kojem je lako moguće generirati digitalni model terena. Ipak, zbog
načina prikupljanja podataka, potrebne točnosti, kompleksnosti terena ne mogu se uvijek
primjenjivati svih 12 metoda interpolacije, niti pokazuju istu točnost. U ovom primjeru
najveće točnosti su pokazali model dobiven AutoCAD-om i model izrađen u Surferu Kriging
metodom interpolacije, koja je ujedno i početna (default) metoda interpolacije. Surferova
metoda prikupljanja podataka nije dala nikakve rezultate.

53
POPIS LITERATURE

1. (11. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://www.geof.unizg.hr/~vlovrekovic/pomorska%203%20web.htm

2. (15. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Totalna_stanica

3. (17. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://www.geof.unizg.hr/~mivkovic/nastava_files/DP-mivkovic.pdf

4. (20. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://www.technion.ac.il/~dalyot/docs/Intro-DTM.pdf

5. (20. lipanj, 2012.) , preuzeto na:

http://www.google.hr/imgres?hl=hr&biw=1280&bih=713&tbm=isch&tbnid=lhgFh8jf
yWGTIM:&imgrefurl=http://www.sciencegl.com/gis_dem/index.html&docid=k0OL5
aYzdQzKmM&imgurl=http://www.sciencegl.com/gis_dem/map_dem_gis_3d_b.jpg&
w=896&h=642&ei=4SLyT_L3BcfRtAbjtOW7Cg&zoom=1&iact=hc&vpx=791&vpy
=343&dur=1045&hovh=190&hovw=265&tx=187&ty=87&sig=10450487508214176
0882&page=1&tbnh=151&tbnw=200&start=0&ndsp=16&ved=1t:429,r:9,s:0,i:93

6. (21. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://en.wikipedia.org/wiki/LIDAR

7. (21. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://www.google.hr/imgres?hl=hr&sa=X&biw=1280&bih=713&tbm=isch&prmd=i
mvnsazr&tbnid=gnEOXtMwC-RV-M:&imgrefurl=http://www.techinfo-
4u.com/2012/06/26/how-gps-devices-help-in-every-day-life-wed-be-lost-without-
them/&docid=EUPa54uYdsg39M&imgurl=http://www.techinfo-4u.com/wp-
content/uploads/2012/06/smart-phone-
gps.jpg&w=410&h=350&ei=viXyT9YviNu0Bv6FrY8P&zoom=1&iact=hc&vpx=806
&vpy=187&dur=263&hovh=207&hovw=243&tx=118&ty=135&sig=1045048750821

54
 41760882&page=1&tbnh=150&tbnw=177&start=0&ndsp=15&ved=1t:429,r:3,s:0,i:9
1

8. (21. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://www.google.hr/imgres?hl=hr&sa=X&biw=1280&bih=713&tbm=isch&prmd=i
mvns&tbnid=u9382g0Y4dOqzM:&imgrefurl=http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/
view.php%3Fid%3D591&docid=_7IeVuCxw5TDwM&imgurl=http://eoimages.gsfc.n
asa.gov/images/imagerecords/0/591/srtm_san_andreas.jpg&w=540&h=405&ei=eyby
T52VI8XVtAay64mmBg&zoom=1

9. (22. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://www.google.hr/imgres?hl=hr&biw=1280&bih=713&tbm=isch&tbnid=1N82v0k
NhJgu9M:&imgrefurl=http://www.scisoftware.com/products/gms_details/gms_details.
html&docid=q77SxhzbYqwGDM&imgurl=http://www.scisoftware.com/products/gms
_details/tin.gif&w=346&h=167&ei=5CbyT9vDLsTrsgafzI2PDw&zoom=1&iact=rc&
dur=207&sig=104504875082141760882&page=4&tbnh=102&tbnw=211&start=55&
ndsp=24&ved=1t:429,r:0,s:55,i:245&tx=160&ty=18

10. (22. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://www.pmo.rs/images/stories/civil3d/civil3d4b.jpg

11. (22. lipanj, 2012.), preuzeto na:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Wikipedija:Karta_wikipedista_(Hrvatska_i_susjedstvo)

12. Aš, V. (2008.): Vplivi metod interpolacije in glajenja na geometrično natančnost

ploskev iz lidarskih podatkov (05. lipanj, 2012.), preuzeto na:
http://eprints.fgg.uni-lj.si/675/1/GEU_0771_As.pdf

13. AutoCAD Civil 3D 2011: Tutorials (15. lipanj, 2012.), preuzeto na:
http://www.ownersguidepdf.com/download-manual-ebook/autocad-map-3d-2012-
tutorial-pdf.pdf

14. Geostaticka Analiza Rpv-Metode: Kriging, Inverse Distance, Nearest Neighbor i

Moving Average (10. lipanj, 2012.), preuzeto na:

55
 http://es.scribd.com/doc/77221504/Geostaticka-Analiza-Rpv-Metode-Kriging-Inverse-
Distance-Nearest-Neighbor-i-Moving-Average

15. Hamrah, M.; Shoajee, D.; Mosavi, A. (2006.): Evaluation of DTM Generation in
Surfer 8.0 (10. lipanj, 2012.), preuzeto na:
http://www.gisdevelopment.net/proceedings/mapindia/2006/student%20oral/mi06stu_
128.htm

16. Lapaine, M.; Lapaine, M.; Tutić, D.: GPS za početnike (15. lipanj, 2012.), preuzeto
na:
http://www.kartografija.hr/old_hkd/obrazovanje/prirucnici/gpspoc/gpspoc.htm

17. Rošer, J.; Ristović, I.; Vulić, M. (2010.): Applicability of Continuous Real-Time
Monitoring Systems in Safety Assurance of Significant Structures, (16. lipanj, 2012.),
preuzeto na:
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&ved=0CFQQ
FjAC&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F96661&ei=fjvsT6rQHaOo4gS
exKSWBQ&usg=AFQjCNEFgRBJU6Sa_ror3NwsCyobeHKquA&sig2=uxvb_o1QrN
23h2uy1DAPRQ

18. Sorić, D. (2010.): Primjena geodezije u uređenju okoliša (10. lipanj, 2012.), preuzeto
na:
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CE0QF
jAB&url=http%3A%2F%2Fkig.geof.hr%2Frpaar%2Findex.php%3Foption%3Dcom_
phocadownload%26view%3Dcategory%26download%3D10%3Adsoric%26id%3D2
%3Adipling%26Itemid%3D15&ei=KoPsT4rBKOGm4gTyrKmWBQ&usg=AFQjCN
FUSvCd6o6aWnELptBI-AW6LLfIyQ&sig2=VqneXAUplI9jV8QuBwlIcw

19. Šljivarić, M.: Integracija RTK-GPS-a i dubinomjera u mjerni sustav za nadzor rječnih
plovnih puteva (10. lipanj, 2012.), preuzeto na:
http://bib.irb.hr/datoteka/149492.irtkecho.doc

56
20. Tomić, H.; Cetl, V.; Kapović, Z. (2008.): Specifičnosti modela prostora za izradu
karata buke (15. lipanj, 2012.), preuzeto na:
http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200904/2.pdf

21. Udiljak, D. (2005.): NP "Plitvička jezera": Hidrološke analize DMR-a u

geoinformacijskim sustavima (10. lipanj, 2012.), preuzeto na:
http://www.fodi.geof.hr/Radovi/Diplomski/Udiljak_D_DMR_Plitvice_hidroloske_ana
lize.pdf

22. Weiber, R.; Heller, M.: Digital terrain modelling (15. lipanj, 2012), preuzeto na:
http://www.wiley.com/legacy/wileychi/gis/Volume1/BB1v1_ch19.pdf

23. Yang, C. S.; Kao, S. P.; Lee, F. B.; Hung, P. S.: Twelve different interpolation
methods: A case of study of surfer 8.0 (10. lipanj, 2012.) preuzeto na:
http://www.isprs.org/proceedings/xxxv/congress/comm2/papers/231.pdf

57
POPIS SLIKA

Slika 2.1. Digitalni model reljefa 2

Slika 2.2. Digitalni model terena 3
Slika 2.3. Totalna stanica, mjerni uređaj za izvođenje tahimetrije (Leica TCRP 1203) 4
Slika 2.4. Mreža GPS satelita 5
Slika 2.5. Snimanje LIDAR tehnologijom 6
Slika 2.6. Shema snimanja terena iz zraka SAR metodom 7
Slika 2.7. Satelitska snimka Hrvatske 8
Slika 2.8. SRTM snimka San Andreas rasjeda 8
Slika 2.9. Princip rada RTK – GPS metode 9
Slika 2.10. TIN digitalni model reljefa 11
Slika 2.11. GRID digitalni model reljefa 12
Slika 2.12. Pojednostavljeni prikaz kategoričkog GRID-a (Udiljak, D., 2005.) 13
Slika 2.13. Pojednostavljeni prikaz kombiniranog modela DMR-a 13
Slika 3.1. Usporedba metoda interpolacije s točnošću DMT-a 24
od 5 m u programu Surfer 23
Slika 3.2. Usporedba metoda interpolacije s točnošću DMT-a
od 5 m u programu Surfer 24
Slika 5.1. Vrsta opreme na referentnoj i promatranoj točci 27
Slika 6.1. Sučelje AutoCAD Civil 3D programa s potrebnim Toolbarom 29
Slika 6.2. Učitavanje točaka u AutoCAD Civil 3D 30
Slika 6.3. Učitane točke i ucrtan rub jezera 30
Slika 6.4. Generirana površina jezera pomoću slojnica 32
Slika 6.5. Programsko sučelje Surfer-a i padajući izbornik GRID 33
Slika 6.6. Prozor izbornika Grid Data 34
Slika 6.7. Padajući izbornik MAP 34
Slika 6.8. Prikaz terena Contour modelom dobivenog Kriging
metodom interpolacije 35
Slika 6.9. Površina dobivena u Surfer-u Kriging metodom interpolacije 36
Slika 6.10. Površina dobivena u Surfer-u metodom najmanje zakrivljenosti 45
Slika 6.11. Površina dobivena u Surfer-u metodom triangulacije s
linearnom interpolacijom 46

58
Slika 6.12. Površina dobivena u Surfer-u metodom najbližeg susjedstva 46
Slika 6.13. Površina dobivena u Surfer-u metodom lokalne sredine 47
Slika 6.14. Površina dobivena u Surfer-u modificiranom Shepardovom metodom 48
Slika 6.15. Površina dobivena u Surfer-u metodom inverznih udaljenosti
na potenciju 49
Slika 6.16. Površina dobivena u Surfer-u metodom prirodnog susjedstva 49
Slika 6.17. Površina dobivena u Surfer-u metodom radijalnih baznih funkcija 50
Slika 6.18. Površina dobivena u Surfer-u metodom lokalnih polinoma 51
Slika 6.19. Površina dobivena u Surfer-u metodom polinomske regresije 51
Slika 6.20. Površina dobivena u Surfer-u metodom mjerenja podataka 52

59
POPIS TABLICA

Tablica 2.1. Usporedba TIN i GRID modela 14

60
POPIS KRATICA

3D - Trodimenzionalan
CAD – Computer Aided Design
DGPS – Diferencijalni globalni pozicijski sustav
DMO – Digitalni model objekata
DMR – Digitalni model objekata
DMT – Digitalni model terena
GIS – Geografski informacijski sustav
GNSS - Global navigation satelit systems
GPS – Globalni pozicijski sustav
IDW - Inverse Distance Weighting
LIDAR - Light Detection and Ranging
MSM – Modificirani Shepardov model
NCGIA - Center for Geographis Information and Analyses
OTF – On the Fly
RMS – Root mean square
RTK – Real Time Kinematics
SA – Selective Availability
SAR - Syntetic Aperture Radar
SRTM - Shuttle Radar Topography Mission
TIN - Triangulated irregular network

61
POPIS PRILOGA
Prilog 1 Popis koordinata jezera Trstika 2011.
Prilog 2 Digitalni model jezera Trstika izrađen u program AutoCAD Civil 3D

62
ŽIVOTOPIS

OSOBNI PODACI:
Ime i prezime: Nikola Martinaga
Datum i mjesto rođenja: 11. 02. 1991. Koprivnica
Adresa: Koprivnička 117, Kunovec Breg, 48 000 Koprivnica
Telefon: 098 979 0888, 048 861 255
E-mail: nmartinaga@gmail.com

OBRAZOVANJE:
2009. Preddiplomski sveučilišni studij geotehnike, Geotehnički fakultet,
Varaždin
2006. – 2009. Gimnazija “Fran Galović” Koprivnica, opći smjer, Koprivnica

POSEBNA ZNANJA I VJEŠTINE:

Strani jezici: engleski aktivno u govoru i pismu
njemački pasivno u govoru i pismu
Rad na računalu: MS Office, internet, AutoCAD, ArcGIS
Vozački ispit: A i B kategorije

HOBI I INTERESI:
Sport: nogometni sudac

63