NAZIV PREDMETA:

GODINA I SEMESTAR:
PREDAVA:
PREDAVANJA:
VJEBE:
ECTS:
LITERATURA:

PROVJERA ZNANJA:
POLAGANJE ISPITA:
UVJET ZA POLAGANJE:

GEODEZIJSKA TEHNIKA MJERENJA

I GODINA II SEMESTAR
Jasmin Emrid, dipl.ing.geod.
2
2
5
Slavko Macarol: Praktina geodezija,
Tehnika knjiga Zagreb, 1985
Mato Jankovid: Inenjerska geodezija I i II
Duan Benid: Geodetski instrumenti
KOLOKVIJ pismeni test 5 puta
pismeni i usmeni
uredno zavrene vjebe

NAIN PRADENJA:

evidencija prisustva na predavanjima i vjebama

GEODEZIJA

GEODEZIJA ILI ZEMLJOMJERSTVO

Grke rijei = Zemlja
= dijeliti
DEFINICIJE GEODEZIJE:
Znanost o izmjeri Zemljine povrine, promjenama te povrine i njezinom
prikazivanju u popisima i bazama podataka, na kartama i planovima.
Friedrich Robert Helmert, njemaki znanstvenik, 19. stoljede (1880/84):
Geodezija je znanost o izmjeri i prikazivanju Zemljine povrine
Slavko Macarol: Geodezija je nauka koja se bavi stvaranjem planova i
karata Zemlje putem njenog premjeravanja.
Definicija novijeg datuma: Geodezija je znanost koja se bavi izmjerom i
kartiranjem zemljine povrine, promatranjem njenog gravitacijskog polja i
geodinamikih pojava kao: gibanjem polova, plimom i osekom, te
gibanjem zemljine kore u trodimenzionalnom prostoru kroz vrijeme.

ZADADA GEODEZIJE
*
*
*
*
*

U prolosti je iskljuiva zadada geodezije bila izmjera zemljita radi

utvrivanja granica i povrina posjeda.
Danas geodezija obuhvada:
Odreivanje veliine i oblika Zemlje, te prikupljanje i obradu podataka koji
su neophodni za odreivanje Zemljinog polja sile tee kao i poloaja,
veliine, oblika i povrine bilo kojeg njenog dijela;
Utvrivanje poloaja Zemlje u svemiru, utvrivanje njene grae, nadzor
nad njenim prostornim promjenama i promjenama graevinskih objekata;
Odreivanje poloaja dravnih i drugih administrativnih granica, te granica
javnih i privatnih estica zemljita, ukljuujudi uknjibu tih estica kod
nadlenih uprava;
Istraivanja prirodnog i drutvenog okolia;
Upotreba dobivenih podataka u opdinskim, gradskim, kantonalnim,
entitetskim i dravnim drutvenim i prostornim planovima razvoja;

KATASTAR
Popis istovrsnih stvari, a obuhvada i skup postupaka to ih treba obaviti da
bi se podaci prikipili i obradili na odgovarajudi nain.
Katastar zemljita slubeni popis koji slui u porezne, tehnike, privredne
i statistike svrhe te za izradu zemljinih knjiga.
Katastar je od posebnog drutvenog interesa i reguliran je Zakonom o
premjeru i katastru nekretnina.
Temelj mnogim informacijskim sistemima koji se bave podacima o
prostoru: zemljini informacijski sistemi (ZIS), geografski informacijski
sistemi (GIS)
Katastar uma
Katastar vodova ili komunalnih ureaja
Katastar zgrada itd.

FOTOGRAMETRIJA I DALJINSKA
ISTRAIVANJA

FOTOGRAMETRIJA umjetnost, znanost i tehnologija dobivanja pouzdanih

kvantitativnih informacija o fizikim objektima i okoliu procesom zabiljebe,
mjerenja i interpretacije fotografskih slika i scena elektromagnetskog zraenja
dobivenih senzorskim sustavima.

FOTOGRAMETRIJSKA IZMJERA je metoda izmjere pri kojoj se u osnovi

upotrebljavaju snimci, bilo snimljeni iz zraka bilo sa Zemlje.
Rezultati fotogrametrijske izmjere:
Koordinate pojedinih taaka
Planovi i drugi grafiki prikazi
Redersirane fotografije
Fotokarte
Fotomozaici
Panoramski snimci

DALJINSKA ISTRAIVANJA
Upotrebu snimaka snimljenih iz daljine (iz zraka ili svemira) raznim
tehnikama snimanja i mjerenja bez kontaktiranja snimljenog objekta.

GEOINFORMACIJSKI SISTEMI
Raunalni sistemi za prikupljanje, obradu, analizu i prikaz prostornih
podataka.
Osnovni initelji GIS-a:
- Hardver
- Softver
- Podaci
- Ljudi
Primjena GIS-a - u povezivanju prostornih geometrijskih podataka s
tekstualnim odnosno atributnim podacima i na temelju toga izvoditi
potrebne analize.

KARTOGRAFIJA
Disciplina koja se bavi zasnivanjem, izradom i
prouavanjem karata.
KARTA kodirana slika geografske stvarnosti koja
prikazuje odabrane objekte ili svojstva.
GEODETSKA KARTOGRAFIJA bavi se
preslikavanjem dijelova Zemljine plohe za
potrebe dravne i detaljne izmjere.
DIGITALNA KARTOGRAFIJA razvila se primjenom
raunalne tehnologije u kartografiji.

VIA GEODEZIJA
I FIZIKALNA GEODEZIJA
Bavi se problemima na dravnoj i regionalnoj razini, a
razvijala se u dva pravca:
- MATEMATIKA ILI GEOMETRIJSKA GEODEZIJA
prouava pravi oblik i veliinu Zemlje, te geometrijsko
tijelo koje je najslinije Zemlji.
- FIZIKALNA GEODEZIJA istrauje utjecaj privlanosti
Zemlje i pojedinih gorskih masiva na smjer vertikale.
- Da bi to tanije odredili geometrijske i fizikalne
parametre Zemljina tijela geoida, u geodeziji se
primjenjuju saznanja srodnih znanosti: astronomije,
geofizike, gravimetrije i dr.

SATELITSKA GEODEZIJA
Suvremene metode satelitske geodezije
primjenjuju se za uspostavljanje svih redova
osnovnih mrea.
GPS tehnologije izazvale su najvedi skok u
razvoju suvremene geodezije.
GPS metoda odreivanja koordinata taaka u
prostoru danas je najekonominija metoda, a
istovremeno pouzdana i tana.

POMORSKA GEODEZIJA

Geodetski radovi na moru, snimanje morskog

dna radi odreivanja geomorfolokih oblika i
sastava morskog dna podruja su kojim se bavi
pomorska geodezija. ( u literaturi
HIDROGRAFIJA)

LINEARNA MJERENJA
DULJINA osnovna veliina u Meunarodnom sistemu jedinica SI
DUINA udaljenost izmeu taaka
DULJINA rezultat mjerenja odnosno broj koji pokazuje koliko se puta jedinica
mjere nalazi u izmjerenoj veliini
MJERI SE DUINA = REZULTAT MJERENJA DULJINA
MJERENJE DULJINA s obzirom na princip i fizikalnu osnovu
- mehaniko
- optiko
- elektroniko

JEDINICE ZA DULJINU
METAR jedinica za duljinu, oznaka m
Sva geodetka mjerenja duljina izraavaju se u
metarskom sistemu odnosno u metrima i dijelovima
metra
MANJE JEDINICE:
- Decimetar
dm =10-1 m
- Centimetar
cm =10-2 m
- Milimetar
mm =10-3 m
- Mikrometar
m =10-6 m
VEDE JEDINICE:
- Kilometar
km =103m

JEDINICE ZA DULJINU

HVATNI SISTEM vaedi sistem za vrijeme

izmjere Austro-Ugarske monarhije
Jedinica BEKI HVAT koji se dijelio na 6 stopa,
a stopa na 12 palaca:
- 1 hvat = 1.896484 m
- 1 stopa = 0.316 081 m
- 1 palac = 2.634 cm
- 1 crta =2.195 mm

JEDINICE ZA POVRINU
METARSKI SISTEM

Jedinica za povrinu - KVADRATNI METAR

Oznaka m2
VEDE JEDINICE:
1 a (ar)
=100 m2
1 ha (hektar) =10 000 m2
1 km2 (kvadratni kilometar)=100 ha=1000000m2

MEHANIKO MJERENJE DULJINA

Koristi se vrpca ili pantljika, ica ili letva odreene duljine.
Metoda je ovisna o konfiguraciji terena, a problemi se javljaju kod mjerenja
zaratenog terena, movarnog podruja, vodotoka i prometnica.
Najede se koriste rune vrpce izraene od elika ili umjetnih materijala.
Precizne mjerne vrpce izrauju se od specijalnog elika.

OPTIKO MJERENJE DULJINA

Metoda se temelji na funkciji optikih sistema

i primjeni optikih pojava
Duljina se mjeri optikim daljinomjerima.
Nedostatak: maleni doseg i veliki utjecaj
atmosferskih prilika na tanost mjerenja

ELEKTRONIKO MJERENJE DULJINA

Suvremena metoda mjerenja duljina kod koje se za mjerenje
upotrebljavaju elektromagnetski valovi
Fizikalni princip elektronikog mjerenja duljina osniva se na
mjerenju vremena koje je potrebno elektromagnetskom valu za
prijelaz mjerene duine u oba smjera
Na poetnu taku duine postavlja se instrument primopredajnik,
a na krajnju taku reflektor (prizma)
Osnovna jednadba za odreivanje duljine:
2D c t
odnosno

1
c t K t
2

gdje je t vrijeme potrebno mjernom signalu za prelaz duine dva

puta- naprijed i natrag
1
i predstavlja multiplikacijsku konstantu
K
c
2

ELEKTROOPTIKI DALJINOMJERI
-

Mjere duljinu emisijom vidljive ili nevidljive infracrvene svjetlosti

Potrebno je optiko dogledanje instrumenta i take cilja
Na ciljnoj taki se postavlja pasivni reflektor PRIZMA
Primjenom raunalne tehnike u dananje je vrijeme elektrooptiko
mjerenje duina automatizirano.

Suvremeni
elektrooptiki daljinomjer

RUNI LASERSKI
DALJNINOMJER - DISTO
- Primjenjuje se svugdje gdje se ranije upotrebljavala geodetska
mjerna vrpca
- Posebno je pogodan za mjerenje prostorija u zgradama i
drugim graevinskim objektima

KUTNA MJERENJA
Jedinice za kutove
Veliina kuta moe se izraziti u seksagezimalnim stupnjevima, centezimalnim
gradima ili u lunoj (analitikoj) mjeri
A) SEKSAGEZIMALNI SISTEM JEDINICA - jedinica je jedan stupanj 1 (stepen)
je tristoestdeseti dio punog kruga, a dijeli se na:
1 (stupanj) = 60 minuta
1 (minuta) = 60 sekunda
B) CENTEZIMALNI SISTEM jedinica je 1 g (gon ili grad) koji je etiristoti dio
punog kruga, a dijeli se na:
1g (gon) = 100 centiminuta
1 centiminuta = 100 centisekunda
Prijelaz iz sekzagezimalne u centezimalnu mjeru izvrit de se pomodu odnosa:
1 (stupanj) = 10/9 g (gon)

JEDINICE ZA KUTOVE
Prijelaz iz centezimalne u sekzagezimalnu podjelu izvrit
de se pomodu odnosa:
1 gon = (9/10) (stupnja)= 54
C) ANALITIKA ILI LUNA MJERA jedinica je jedan
radijan (oznaka: rad)
Radijan je ravninski kut izmeu dva polumjera, koji na
kraju kruga isjecaju luk duljine jednake polumjeru:
1 radijan=1m/1m=1
Veza za radijan u seksagezimalnoj podjeli:
=360/2=57,29578

MJERENJE KUTOVA

HORIZONTALNI KUT onaj kut kojem krakovi

lee u horizontalnoj ravnini
VERTIKALNI KUT onaj kut kojem krakovi lee
u vertikalnoj ravnini
Ako je jedan krak vertikanog kuta poloen
horizontalno naziva se VISINSKI KUT
Ako je jedan krak vertikalnog kuta poloen
vertikalno naziva se ZENITNI KUT

MJERENJE KUTOVA

TEODOLIT
TEODOLITI su geodetski instrumenti za mjerenje
horizontalnih i vertikalnih kutova.
Najede primjenjivani instrumenti u geodetskoj
praksi jer se osim mjerenja kutova mogu koristiti
za rjeavanje mnogih praktinih problema:
- ispitivanje ili odreivanje poloaja take u
odreenom pravcu ili ravnini
- Uz razliite dodatne ureaje (npr. daljinomjere)
namjena im je mnogo ira

TEODOLITI

Osnovni dijelovi teodolita su:

Podnoje
Horizontalni krug
Gornji okretni dio ili ALHIDADA: koji se okrede oko glavne ili
vertikalne osi teodolita (alhidadna os teodolita)
ALHIDADA na njoj se nalazi:
- durbin za viziranje ili oitanje na mjernoj letvi,
- ureaj za oitanje limba odnosno kuta
- libele
DURBIN okrede se oko horizontalne ili nagibne osi, a za
mjerenje vertikalnih kutova centriran je na tu os i vertikalni
krug s odgovrajudim ureajem za oitanje

CENTRIRANJE TEODOLITA

CENTRIRANJE TEODOLITA je postupak kojim

se vertikalna os postavlja tako da prolazi
oznaenim centrom take stajalita
instrumenta.
Za tu se svrhu upotrebljava visak, a za manje
ispravke teodolit se moe pomicati po glavi
stativa.
VISAK moe biti: obian, kruti ili optiki

VIZIRANJE
VIZIRANJE se izvodi na vizurne take objekta
ili na take koje su oznaene ili signalizirane.

OSI TEODOLITA

GLAVNI UVJETI TEODOLITA

Osnovni uvjeti koje teodolit mora zadovoljiti:

1. Os libele mora biti okomita na vertikalnu os,
odnosno vertikalna os mora biti vertikalna u
prostoru:
LL VV VV u prostoru vert.
2. Horizontalna os mora biti okomita na
vertikalnu os:
HH VV

GLAVNI UVJETI TEODOLITA

3. Kolimaciona os mora biti okomita na

horizontalnu os teodolita:
KK HH

ODREIVANJE VISINA
Mjerenje visinskih razlika

VISINSKA RAZLIKA vertikalna udaljenost izmeu dvije take odreena kao

razlika horizontalnih ravnina postavljenih na tim takama
U geodetskim se mjerenjima za odreivanje visinskih razlika primjenjuju
postupci:
* GEOMETRIJSKI NIVELMAN
* TRIGONOMETRIJSKI NIVELMAN
* HIDROSTATSKI NIVELMAN
* BAROMETRIJSKI NIVELMAN
Oderivanje visinskih razlika odnosno visina taaka izvodi se neposredno
primjenom geometrijskog nivelmana
NIVELIR osnovni instrument za mjerenje visinskih razlika u geometrijskom
nivelmanu
Za odreivanje visinskih razlika u graevinarstvu se jo koriste:
- letve (ravnjaa i podravnjaa)
- hidrostatski nivelman (gumeno crijevo ispunjeno vodom)
- barometrijsko mjerenje visina (aneroid)

APSOLUTNE
I RELATIVNE VISINE
APSOLUTNE VISINE TAAKA jesu one koje se odnose
na odreenu usvojenu nivo-plohu za odreenu zemlju.
Stabilizirane visinske take REPERI zemaljske
nivelmanske mree imaju apsolutne kote (visine).
Kod nas se apsolutne visine raunaju od nulte nivoplohe mora, koja lei 3.3520 m ispod normalnog repera
na molu Sartorio u Trstu.
RELATIVNE VISINE TAAKA jesu one koje se odnose
na stanoviti proizvoljno odabrani nivo ili neki uvjetni
horizont. Relativne visine ne omogudavaju da se
rezultati radova raznih grupa i na razliitim mjestima
meusobno spoje.

APSOLUTNE
I RELATIVNE VISINE
U projektima se daju kote karakteristinih
horizonata u odnosu na stanoviti nulti
horizont. U odnosu na taj nulti horizont kote
se oznauju sa plus iznad njega, a sa minus
ispod njega.
Kako se te projektirane kote prenose na
graevinu metodom geometrijskog nivelmana
na osnovu nivelmanskih repera, potrebno je te
uvjetne kote graevine preraunati u
apsolutne.

TRIGONOMETRIJSKI
NIVELMAN
- izmereno:
vertikalni kut
horizontalna duljina d ili kosa duljina d
h= d * tg = d * ctg z
h= d * sin = d * cos z

H = h + i l
i visina instrumenta
l visina signala

TRIGONOMETRIJSKI
NIVELMAN
Primjenjuje se:
- pri odreivanju visinskih razlika i nadmorskih visina u brdovitim
predjelima, posebno kod tee pristupanih taaka. U tu svrhu se
razvijaju visinske mree trigonometrijskog nivelmana koje
obuhvadaju trigonometrijske take poznate po koordinatama;
- za odreivanje visinskih razlika poligonskih taaka;
- pri prijelazu vodenih tokova i povrina;
- pri razliitim mjerenjima u inenjerskoj geodeziji;
- pri odreivanju slijeganja objekata i terena, gdje je nepraktina ili
neprimjenjiva metoda geometrijskog nivelmana;
- za odreivanje visine objekta;
- u tahimetriji za odreivanje visina detaljnih taaka.

BAROMETRIJSKI
NIVELMAN
BAROMETRIJSKO MJERENJE VISINSKIH RAZLIKA
zasnovano je na mjerenju tlaka zraka u
pojedinim takama uz uvoenje razliitih
korekcija
BAROMETRI instrumenti za mjerenje visinskih
razlika
- Manje tano od geometrijskog i
trigonometrijskog mjerenja, ali ne trai
dogledanje taaka.

TAHIMETRI

TAHIMETRI instrumenti kojima se

neposredno mjere horizontalni, vertikalni
kutovi i duine u svrhu odreivanja novih
detaljnih taaka u poloajnom (poloaj u
ravnini projekcije) i visinskom smislu
(nadmorska visina).
Razlikujemo dvije osnovne vrste tahimetara:
- OPTIKI TAHIMETRI
- ELEKTRONIKI TAHIMETRI

KOORDINATNI SISTEMI
KOORDINATE

KOORDINATE (od latinske rijei co-zajedno i

ordinatus-ureeni, definirani) su brojevi ijim se
zadavanjem definira poloaj take na pravcu, u
ravnini, na plohi ili u prostoru.
Prve koje su ule u sistemsku upotrebu bile su
ASTRONOMSKE I GEOGRAFSKE KOORDINATE irina i
duljina, koje odreuju poloaj take na nebeskoj sferi
ili na plohi Zemljine kugle.

KOORDINATNI SISTEMI
U RAVNINI
PRAVOKUTNE KOORDINATE pravokutni sistem u
ravnini je pravolinijski sistem kooradinata.
Meusobno okomiti pravci koji prolaze
ishoditem nazivaju se koordinatnim osima
koordinatnog sistema.
Prva os naziva se apscisnom osi (ili osi x), a druga
ordinatnom osi (ili osi y)
Proizvoljna taka M odreena je koordinatama x i
y, odnosno udaljenostima od koordinatnih osi.
Broj x naziva se apscisom, broj y ordinatom take
M, a pie se M(x,y)

PRAVOKUTNI
KOORDINATNI SISTEM

POLARNE KOORDINATE
Poloaj take moe se opisati i s pomodu polarnih koordinata i :
Koordinata - je kut izmeu pozitivnog smjera osi x i radijus
vektora do proizvoljne take M.
Koordinata - je udaljenost proizvoljne take M od ishodita
koordinatnog sistema O.
Polarne koordinate povezane su saq pravokutnim koordinatama x i y
formulama:
x= cos , y = sin
gdje je

0 < ,

0 < 2

POLARNI POLUMJER udaljenost take M od pola

POLARNI KUT kut izmeu pozitivnog smjera osi x i radijus vektora

ZEMLJINI ELIPSOIDI
Pri rjeavanju razliitih zadataka u geodeziji, navigaciji i kartografiji
smatramo da je oblik Zemlje ROTACIJSKI ELIPSOID
ZEMLJIN ELIPSOID nastaje rotacijom elipse oko svoje krade osi za
koju pretpostavljamo da se podudara sa s osi Zemlje.
Pri razmatranju osobina rotacijskog elipsoida dovoljno je poznavati
elemente meridijanske elipse ijom rotacijom nastaje Zemljin
elipsoid.

VELIKA POLUOS - meridijanske elipse oznaavamo sa a

MALA POLUOS meridijanske elipse oznaavamo sa b
Dimenzije elipsoida esto se zadaju pomodu velike poluosi a i
spljotenosti f koja se definira kao:
f=(a-b)/a

ZEMLJINI ELIPSOIDI
BESSELOV ELIPSOID

BESSELOV ELIPSOID
Friedrich Wilhelm Bessel (1748-1846)
njemaki astronom, matematiar i geodet.
Njegove dimenzije Zemljina elipsoida iz 1841.
godine prihvadene su u mnogim zemljama i
kod nas za slubena geodetska i kartografska
raunanja.
a = 6 377 397,15500 m
b = 6 356 078,96325 m

ZEMLJINI ELIPSOIDI
OPDI ZEMLJIN ELIPSOID
OPDI ZEMLJIN ELIPSOID matematiki model Zemlje, i elipsoid
kojim se najbolje prikazuje Zemlja kao planet.
Takav je elipsoid u prostoru APSOLUTNO ORIJENTIRAN:
- njegova ravnina ekvatora se podudara s ravninom ekvatora Zemlje,
- mala os se podudara sa srednjim poloajem rotacijske osi Zemlje,
- REFERENTNI ELIPSOID elipsoid na koji se svode geodetska
mjerenja
- Bududi da elipsoid daje idealizirani prikaz Zemljine plohe za
prostorno definiranje taaka u odnosu na elipsoid esto se koriste
geodetske koordinate:
GEODETSKA IRINA ,
GEODETSKA DULJINA i
VISINA h iznad ili ispod plohe elipsoida

ZEMLJINI ELIPSOIDI
SVJETSKI GEODETSKI SISTEM WGS84

World Geodetic System 1984 (WGS84) koristi se kao

referentni koordinatni sistem, a razvijen je u SAD kao
zamjena za WGS72.
- Ishodite ovog koordinatnog sistema je u sreditu mase
Zemlje,
- z os - usmjerena je prema srednjem poloaju sjevernog
pola; Conventional Terrestrial Pole (CTP) za gibanje pola,
- x os lei u ravnini ekvatora i prolazi srednjim Grinikim
meridijanom,
- y os- okomita je na osi x i z i usmjerena je na istok tj.
upotpunjuje na desno orijentirani ortogonalni sistem vrsto
vezan sa Zemljom,

GEODETSKE PROJEKCIJE
Jednoznana odreenost poloaja, oblika i veliine pojedinog
prostornog objekta u ravnini i uzajamnih odnosa svih objekata
osigurava se nainom preslikavanja ili KARTOGRAFSKOM
PROJEKCIJOM.
Zakrivljenu povrinu zemlje (aproksimiranu elipsoidom ili kuglom)
nije mogude preslikati u ravninu bez deformacija pa je karta na
poznati odreeni nain deformiran prikaz.
GEODETSKE PROJEKCIJE projekcija za potrebe dravne izmjere
koja de posluiti za preraunavanje koordinata trigonometrijskih
taaka u ravninu.
U toj de projekciji biti odreene definitivne pravokutne koordinate
trigonometrijskih taaka u ravnini.
Geodetska projekcija de posluiti kao matematika osnova za sva
raunanja u ravnini i za izradu karata i planova krupnijih mjerila.

GAUSS-KRGEROVA
PROJEKCIJA
Koristi se u mnogim zemljama za potrebe dravne izmjere.
Gauss-Krgerova projekcija je konformna, poprena,
cilindrina projekcija elipsoida u ravninu.
Gauss-Krgerova projekcija odreena je slijededim uvjetima:
1. Projekcija je konformna
2. Srednji meridijan preslikava se u pravoj veliini ili je
mjerilo uzdu njega konstantno
3. Os x pravokutnog koordinatnog sistema poklapa se sa
slikom srednjeg meridijana podruja koje se preslikava.
Ishodite se moe postaviti u bilo kojoj taki, a obino se
uzima u presjecitu slike srednjeg meridijana i ekvatora.

SISTEM
GAUSS-KRGEROVE PROJEKCIJE
-

Primjenom reduciranih koordinata irina podruja preslikavanja iznosi 127

km istono i zapadno od srednjeg meridijana, to u stupanjskoj mjeri iznosi
1.5 ili itava irina jednog sistema 3 .
- Kako projekcija ekvatora predstavlja os y, to se apscise x raunaju od
ekvatora
- Da bismo izbjegli negativne ordinate svim se ordinatama dodaje 500 000
metara, odnosno os y ima koordinatu y=500 000 metara.
- Broj koordinatnog sistema u kojem se dotina taka nalazi stavlja se ispred
iznosa ordinate.
Tako npr. taka sa koordinatama
y = 5 550 635.17
x= 5 050 127.18
nalazi se u 5. koordinatnom sistemu i to 50 635.17 istono od srednjeg
meridijana.

UTM PROJEKCIJA

Univerzalna transverzalna Merkatorova projekcija (UTM) vrlo je slina

Gauss-Krgerovoj projekciji.
UTM sistem je na prostoru Europe oslonjen na Hayfordov meunarodni
elipsoid,
meridijanske zone su iroke 6 ,
Umjesto sredinjeg meridijana bez pogreke se preslikavaju dva paralelna
presjeka udaljena 180 km od sredinjeg meridijana
UTM sistem ima univerzalnu primjenu irom svijeta: standardno ga
primjenjuje NATO, a upotrebom GPS-prijamnika s mogudnodu
transformacije koordinata svakom je korisniku mogud lagan prijelaz na
ravninske koordinate

GEODETSKE MREE
OSNOVNE GEODETSKE MREE - su temelj za izvoenje
svih ostalih geodetskih radova, bilo za praktine ili
znanstvene namjene.
OSNOVNIM GEODETSKIM RADOVIMA prikupljaju se
temeljni podaci o poloaju i visini taaka geodetskih
mrea kako bi bilo dovoljno taaka oznaenih stabilnim
i trajnim oznakama s kojih de se obavljati detaljno
snimanje terena.
MREA STALNIH GEODETSKIH TAAKA koju ine
osnovne i dopunske mree je skup taaka postavljenih
na povrini Zemlje meusobno povezanih odreenim
pravilima.

GEODETSKE MREE
PODJELA GEODETSKIH MREA S OBZIROM NA NJIHOVU
NAMJENU:
- POLOAJNE MREE
- VISINSKE MREE
- GRAVIMETRIJSKE MREE
PODJELA GEODETSKIH MREA S OBZIROM NA OBLIK:
- TRIGONOMETRIJSKE MREE
- POLIGONSKE MREE
- LINIJSKE MREE
- NIVELMANSKE MREE

VISINSKA TEMELJNA
GEODETSKA MREA
NIVO-PLOHA MORA zamiljena je ploha srednje razine
mora produene ispod kontinenata, a u geodeziji je jo
nazivamo nivo-ploha geoida.
SREDNJA RAZINA MORA je nivo ploha koja se odreuje na
temelju viegodinjih mjerenja razine mora. To je nulta
razina od koje se odreuju apsolutne visine.
APSOLUTNA VISINA H neke take na Zemljinoj povrini
vertikalna je udaljenost te take od srednje razine mora.
RELATIVNA VISINA h neke take vertikalna je udaljenost
njezina horizonta od horizonta polazne take. To je visinska
razlika izmeu dvije take na Zemljinoj povrini.

PODJELA
NIVELMANSKIH MREA
Prema svrsi nivelman moe biti:
- GENERALNI
- DETALJNI
Prema metodama mjerenja:
- Geometrijski
- trigonometrijski
- barometrijski
- hidrostatiki nivelman
Prema tanosti koju treba postidi, generalni nivelman moe biti:
- Nivelman visoke tanosti
- Prcizni nivelman I. Reda
- Precizni nivelman II. Reda
- Tehniki nivelman povedane tanosti
- Tehniki nivelman

PODJELA
NIVELMANSKIH MREA
Detaljnim nivelmanom odreuju se visine
karakteristinih taaka na Zemljinoj povrini i
odreeni profili, pa se razlikuju:
- POVRINSKI NIVELMAN
- NIVELMAN PROFILA
Detaljni nivelman prikljuuje se na take
generalnog nivelmana

GEODETSKA IZMJERA ZEMLJITA

GEODETSKA IZMJERA ZEMLJITA podrazumijevamo
postupke snimanja, obrade i sistematiziranja mjernih i opisnih
podataka odreenog sadraja o zemljitu i objektima na
njemu radi izrade planova i karata.
Tako izraeni planovi i karte slue za potrebe prostornog
ureenja i koritenja zemljita, voenje evidencija o zemljitu
u katastru i zemljinoj knjizi, za osnivanje i voenje drugih
evidencija o prostoru, za projektiranje hidrotehnikih
objekata, prometnica i drugih komunalnih objekata, za
geoloke, geofizike i druge znanstvenoistraivake radove, te
za druge agrarne i tehnike potrebe.
Geodetska izmjera zemljita je radi ouvanja jedinstvenosti i
kontinuiteta podataka izmjere definirana zakonskim propisima
i pravilnicima.

METODE GEODETSKE IZMJERE

Mjerni podaci za prikaz terena pri izmjeri zemljita i
objekata na njemu odreuju se metodama:
- ORTOGONALNA METODA
- POLARNA METODA
- FOTOGRAMETRIJSKA METODA
Izbor metode detaljnog snimanja terena i odreivanje
mjerila plana ili karte ovisi o gustodi detalja i tanosti kojom
se ele prikazati detalji na planu ili karti, odnosno o
namjeni.
Detaljem ili kartografskim elementima plana opdenito se
nazivaju svi objekti, vodotoci, komunikacije, mee
vlasnitva i kultura, ukratko sve ono to se na terenu snima i
to na planu treba da bude kartirano.

ORTOGONALNA METODA
SNIMANJA DETALJA
Mjere se izravno koordinate pojedinih
detaljnih taaka bilo u kojem relativnom
pravokutnom koordinatnom sistemu, u kojem
je poetna taka mjerenja A ishodite
koordinatnog sistema, a pravac AB os y.
Koristi se u izgraenim horizontalnim terenima
(gradovi i naselja u ravnici)
Danas se malo koristi jer su je potisnuli
elektroniki tahimetri pa i GPS-tehnologija.

ORTOGONALNA METODA
SNIMANJA DETALJA

POLARNA METODA
SNIMANJA DETALJA
Ovom se metodom odreuju relativne polarne
koordinate pojedinih detaljnih taaka.

POLARNA METODA
SNIMANJA DETALJA
n - kut mjeren od smjera na poznatu taku B do smjera
na detaljnu taku N
dn - horizontalna udaljenost do detaljne take N
hn visinska razlika izmeu poznate take i detaljne
take N
Polarna metoda se najede koristi za snimanje manjih
naseljenih mjesta, za snimanje breuljkastih, brdovitih,
planinskih terena te za dopunski premjer.
Metode polarnog snimanja detalja su:
tahimetrija, precizna tahimetrija i nivelotahimetrija

POLARNA METODA
SNIMANJA DETALJA

POSTUPAK MJERENJA:
Instrument se postavi iznad poznate geodetske take (npr.
Poligonske); izmjeri se visina instrumenta; instrument
se orijentira na dvije poznate geodetske take
(najmanje na jednu), oitaju se horizontalni i vertikalni
kutovi, te duljine; zatim se redom oitaju svi elementi
na detaljnim takama (horizontalni i vertikalni kutovi,
visinske razlike i duljine)
Suvremenim elektronikim tahimetrima i priborom svi
se podaci automatski registriraju, ime je olakana
daljnja automatska obrada podataka i izrada karata i
planova.

FOTOGRAMETRIJSKA
METODA
FOTOGRAMETRIJA je metoda mjerenja pomodu koje
se iz fotografskih snimaka izvodi oblik, veliina i poloaj
snimljenog predmeta.
FOTOGRAMETRIJSKA IZMJERA je metoda izmjere u
kojoj se u osnovi upotrebljavaju snimci, bilo snimljeni iz
zraka, bilo sa Zemlje, a snimak je slika stvorena
djelovanjem svijetla na fotoosjetljivi sloj.
S obzirom na nain izmjere snimka fotogrametrija se
dijeli na:
- ANALOGNU FOTOGRAMETRIJU
- ANALITIKU FOTOGRAMETRIJU
- DIGITALNU FOTOGRAMETRIJU

FOTOGRAMETRIJSKA
METODA
ANALOGNA FOTOGRAMETRIJA - koristi se
informacijama sadranim na fotografijama, a
izmjera se provodi optiko-mehanikim
ureajima
ANALITIKA FOTOGRAMETRIJA koristi se
informacijama sadranim na fotografijama, a
cijelokupna izmjera je podrana raunalom.
DIGITALNA FOTOGRAMETRIJA koristi se
informacijama sadranim na digitalnoj slici uz
izmjeru podranu raunalom.

FOTOGRAMETRIJSKA
METODA
IZMJERA POJEDINANIH SNIMAKA jednim se
snimkom moe rekonstruirati snimljeni objekat
ako je on ravan ili priblino ravan (npr. priblino
horizontalno zemljite), redresiranjem snimka
pomodu redresera
- REDRESIRANJE SNIMKA prevoenje snimka u
perspektivu strogo vertikalnog snimka
- REDRESER instrument koji slui za redresiranje
snimka,
- FOTOPLAN - plan u fotografskom obliku koji se
dobije na redreseru

FOTOGRAMETRIJSKA
METODA
IZMJERA PAROVA SNIMAKA - pri rekonstrukciji prostornog
trodimenzionalnog predmeta, npr. brdovitog zemljita otpada
okolnost da se sve take rekonstruiranog predmeta nalaze u jednoj
ravnini. Da bi umjesto presjene ravnine doli do drugog
geometrijskog mjesta taaka na kojem se nalazi neka mjerna taka,
mora se takav teren ili objekt snimiti sa dva snimalita. Takvo se
snimanje naziva STEREOSKOPSKIM SNIMANJEM.
STEREOFOTOGRAMETRIJA prostorno fotogrametrijsko odreivanje
snimljenog podruja
STEREOPAR par snimaka eksponiranih iz razliitih poloaja na kojim je
na vedem ili manjem dijelu obuhvadeno isto podruje
BAZA SNIMANJA b razmak snimalita
STEREOPOLJE zajedniki pojas za jedan i drugi snimak

FOTOGRAMETRIJSKA
METODA
S obzirom na to da li se teren ili objekt snima sa zemlje ili iz zraka
razlikujemo: TERESTRIU FOTOGRAMETRIJU I AEROFOTOGRAMETRIJU
TERESTRIKA FOTOGRAMETRIJA primjenjuje se za manja podruja
izmjere, kao to su kanjoni rijeka, strme padine, kamenolomi, klizita,
nasipi...
Instrument kojim se izvode terestrika fotogrametrijska snimanja naziva se
FOTO-TEODOLIT, a sastoji se od fotografske kamere i teodolita.
Ako su dvije mjeren kamere u svrhu meusobne orijentacije vrsto
povezane, takvu kombinaciju zovemo STEREOKAMEROM.
Snimanja se izvode u parovima s poznatom bazom koja se odreuje
geodetskim mjerenjima neposredno nakon snimanja.
Obrada snimaka, odnosno mjerenja slikovnih koordinata izvodi se
instrumentima koje nazivamo STEREOKOMPARATORI ILI UNIVERZALNI
STEREOINSTRUMENTI

FOTOGRAMETRIJSKA
METODA
AEROFOTOGRAMETRIJA primjenjuje se za veda
podruja izmjere
AEROFOTOGRAMETRIJSKA METODA IZMJERE sastoji se
od:
- Izrada plana leta aviona
- Fotosignaliziranje
- Snimanje iz zraka
- Odreivanje orijentacijskih taaka
- Deifriranje
- Kartiranje (restitucija)
- Izrada izdavakih originala (za umnoavanje)

GEODETSKI RADOVI
U FAZI PROJEKTIRANJA I GRAENJA

Geodetski radovi koji se izvode u toku izrade projektne

dokumentacije, gradnje te koritenja objekata mogu se podijeliti
na:
geodetske radove za izradu ili dopunu ved postojedih podloga pri
izradi idejnog ili glavnog projekta;
postavljanje ili dopunu postojede geodetske mree na podruju
bududeg gradilita, potrebne za realizaciju projekta;
odreivanje potrebne tanosti za prenoenje objekta na teren i
izradu projekta obiljeavanja (iskolenja) objekta;
obiljeavanje (iskolenje) svih taaka projektiranog objekta na
terenu prije poetka gradnje i u toku gradnje;
opaanje pomaka i deformacija nastalih u toku gradnje i kasnije u
toku koritenja objekta.

PRINCIP ISKOLENJA U
GRAEVINARSTVU
ISKOLENJE PRIJENOS PROJEKTIRANIH GRAEVINA NA TEREN
Iskolenje se izvodi u horizontalnom i vertikalnom smislu te zbog toga
postoje dvije vrste geodetskih radova pri prijenosu projekta na teren:
- HORIZONTALNO ISKOLENJE
- VERTIKALNO ISKOLENJE
Da bi se pristupilo iskolenju objekta odnosno njegovom obiljeavanju na
terenu, potrebno je odrediti ELEMENTE ISKOLENJA pomodu kojih de se
obaviti obiljeavanje u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini tog objekta.

PRINCIP ISKOLENJA
U GRAEVINARSTVU
ELEMENTI ISKOLENJA odreuju se na tri naina:
- GRAFIKI iz podataka s plana na kojem je projektiran objekt
- GRAFIKO-ANALITIKI sastoji se od oitavanja stanovitih polaznih
elemenata na planu, na osnovu kojih se ostali potrebni elementi iskolenja
analitiki raunaju na temelju podataka koje daje projekt.
- ANALITIKI proraunavaju se elementi iskolenja na osnovu
numerikih podataka geodetske osnove, te numerikih podataka datih na
projektu

PRINCIP ISKOLENJA
U GRAEVINARSTVU

Da bi projekt iskolenja objekta bio tehniki

potpun treba sadravati:
- nain iskolenaj svake pojedine take
- raspored faza mjerenja i odreivanja osnovnih
i dopunskih elemenata u toku gradnje
- podatke u vezi s geodetskom osnovom s koje
de se obaviti iskolenje objekta
- podatke o samoj geodetskoj osnovi

PRINCIP ISKOLENJA
U GRAEVINARSTVU

Ovisno o zadanim elementima iskolenja kao i

poloaju postojede geodetske osnove prema
projektiranom objektu postoje metode iskolenja:
- KOORDINATNA METODA:
ORTOGONALNA I POLARNA
- METODA PRESJEKA:
PRESJEK NAPRIJED, PRESJEK NATRAG, LUNI
PRESJEK, DIREKTNIM PRESJEKOM ISKOLENIH
PRAVACA I KOMBINACIJOM METODA

PRINCIP ISKOLENJA
U GRAEVINARSTVU
Projektirana graevina na teren se prenosi u dvije etape:
- Najprije se iskolavaju glavne osi graevine i to najede
polazedi od taaka postojede geodetske osnove.
Preporuljivo je da to bude ista osnova koja je posluila za
izmjeru terena pri izradi geodetske podloge za projektiranje
objekta.
- U drugoj etapi detaljnim iskolenjem obiljeavaju se sve
karakteristine take koje odreuju projektiranu graevinu.
Detaljne take se redovito iskolavaju od ved obiljeenih
glavnih osi graevine.
Za drugu etapu iskolenja trai se veda tanost jer je
umjesto apsolutnog smjetaja vanije sauvati oblik i
dimenzije projektirane graevine.

OSNOVNI
ELEMENTI ISKOLENJA
Metode iskolenja take svode se na prijenos
osnovnih elemenata:
- HORIZONTALNOG UGLA
- DUINE
- VISINE

ISKOLENJE
HORIZONTALNOG UGLA
Razlikuje se od mjerenja horizontalnog ugla jer postoje samo
dvije take A i B, a prema zadanom uglu treba obiljeiti
smjer drugog kraka (taka C)

ISKOLENJE DUINE
Postupak iskolenja duine se razlikuje od postupka mjerenja duine jer je
potrebno odmjeriti zadanu horizontalnu udaljenost u oznaenom smjeru,
od jedne obiljeene take da bi se obiljeio drugi kraj duine.
Iskolenje se moe izvriti: VRPCOM ILI TOTALNOM MJERNOM STANICOM

VERTIKALNO ISKOLENJE
PRIJENOS VISINE
Vertikalno iskolenje projektirane graevine izvodi se nakon
horizontalnog iskolenja.
Visina take zadane projektom moe se prenositi:
geometrijskim, trigonometrijskim ili hidrostatskim
nivelmanom.
Pri prijenosu visine poznate su: kota HR repera s kojeg se
prenosi visina i kota HP na koju treba postaviti projektiranu
taku.
Dakle treba prenijeti visinsku razliku: h= HP HR
Niveliranjem izmeu repera i privremeno stabilizirane
take izmjerit de se visinska razlika h te prema tome razlika
h=h-h pokazuje u kojem smjeru i za koliko je potrebno
pomaknuti po vertikali privremeno stabiliziranu taku.

VERTIKALNO ISKOLENJE
PRIJENOS VISINE

VERTIKALNO ISKOLENJE
PRIJENOS VISINE
Visinski poloaj projektirane take moe se
iskoliti i pomodu horizonta instrumenta:
kota vizurne ravnine instrumenta:
Hv = HR + a
Da bi se odredila projektirana kota HP oitanje na
letvi postavljenoj na projektiranu taku treba biti:
l = HV HP
letva se podie ili sputa dok se ne postigne traeno
oitanje. Dno letve odgovara projektiranoj visini
HP

POSTUPCI ISKOLENJA
U GRAEVINARSTVU
Poloaj take na terenu prikazuje se kooradinatama y, x
(poloaj) i H (visina)
Te se informacije odreuju za svaku taku projekta u izgradnji,
a posao geodetskog strunjaka je da odredi poloaj svake
take na terenu kako bi se moglo zapoeti sa izgradnjom.
Geodetske oznake za obiljeavanje iskolenja u
graevinarstvu:
- betonski i plastini stupidi ili drveni kolidi;
- nanosne skele za iskolenje uglova ili visinu objekta;
- kolidi i stupidi za osiguranje;
- osnovne osi koje se postavljaju uz objekt radi iskolenja i
kontrole gradnje;

POSTUPCI ISKOLENJA
U GRAEVINARSTVU

- nagibne ablone za oznaavanje ruba i nagiba

iskopa, odnosno nasipa;
- kontrolne take visinske i poloajne (reperi) na
podovima katova viekatnih objekata;
- osnovne linije za kontrolu gradnje prometnica

NANOSNA SKELA
ZA ISKOLENJE
Iskolenje i kontrola gradnje jednostavnih
konstrukcija moe se izvesti postavljanjem
nanosnih skela na uglovima objekta, uzdu kanala
ili iznad prokopa za postavljanje cijevi u ovisnosti
od vrste posla.
Nanosne skele su vrsti okviri izmeu kojih se
moe razvudi zidarska vrpca za poravnanje s
temeljima, zidanje ciglom i postavljanje cijevi.
Glavna im je svrha omoguditi radnicima mjerenje
od neke osnove bez potrebe za stalnim
geodetskim mjerenjima.

NANOSNA SKELA
ZA ISKOLENJE

GEODETSKI RADOVI
U POJEDINIM GRANAMA GRAEVINARSTVA
PROMETNI OBJEKTI ceste, eljeznike pruge, mostovi, tuneli,
dalekovodi, kao i HIDROTEHNIKI OBJEKTI kanali, hidrocentrale,
vodovodi i kanalizacije grade se na zemlji i znaajno mijenjaju izgled
reljefa odnosno terena.
Stoga su nuni geodetski radovi, pa pri projektiranju i izgradnji tih
objekata vanu ulogu ima geodetska struka.
Bududi da se u tim radovima graevinski strunjaka ponekad
pojavljuje kao izvoa, projektant, investitor ili nadzorni organ,
potrebno je znati koja se vrsta geodetskih radova, u kojoj fazi i u
kojem opsegu treba izvesti kako bi se to bolje i ekonominije
realizirao odgovarajudi graevinski projekt.
Graevinarstvo je samo jedna od tehnikih disciplina, podijeljena je
na vie grana pa se u svakoj od njih pojavljuje odgovarajuda vrsta
potrebnih geodetskih radova.

GEODETSKI RADOVI
U POJEDINIM GRANAMA GRAEVINARSTVA

Geodetski radovi u graevinarstvu mogli bi se podijeliti na:

geodetski radovi pri projektiranju i gradnji saobradajnica;
geodetski radovi pri projektiranju i gradnji tunela;
geodetski radovi pri projektiranju i gradnji mostova;
geodetski radovi u hidrotehnici:
pri projektiranju i gradnji brana na hidrocentralama,
pri regulaciji rijeka,
pri melioraciji zemljita,
kod vodovoda i kanalizacija;
geodetski radovi pri projektiranju i gradnji dalekovoda;
geodetski radovi pri projektiranju i gradnji zgrada.

SAOBRADAJNICE
PROJEKTIRANJE SAOBRADAJNICA odvija se u tri etape, a
to su:
- IDEJNI PROJEKT
- GLAVNI PROJEKT
- IZVEDBENI PROJEKT (izvedbeni nacrti)
U tom smislu odvijaju se u tri etape i istrani radovi koji se
odnose na geodetsko-topografske radove:
a) Prethodna istraivanja, ispitivanja i studije (ZA IDEJNI
PROJEKT);
b) Detaljna istraivanja i premjeravanja (ZA GLAVNI
POROJEKT);
c) Iskolenja i dopunska mjerenja.

SAOBRADAJNICE
Geodetski radovi potrebni od ideje do eksploatacije nekog saobradajnog
objekta tipa ceste, eljeznice i slino, su slijededi:
1. priprema, prikupljanje i dopuna topografskih podloga sitnijeg mjerila i
raznih drugih mjerenja potrebnih u fazi istraivakih radova;
2. prikupljanje svih potrebnih podataka o terenu i topografskih podloga za
izradu idejnog projekta u mjerilima od 1:20 000 do 1:5000;
3. geodetski radovi iskolenja trase, snimanje uzdunih i poprenih profila,
izrada situacionog plana u krupnijem mjerilu (obino 1:1000), kao i
posebnih situacija na mjestima gdje trasu presijecaju razni vodeni tokovi,
kanali i drugi objekti. Osim tih radova u ovoj fazi se izvodi i terensko
prikupljanje ostalih potrebnih podataka u vezi s projektom;
4. Geodetski radovi na iskolenju graevinskih profila u procesu grubih
zemljanih radova i precizno iskolenje elemenata trase u poloajnom
smislu i nivelete u vertikalnom smislu;
5. Izmjera (snimanje) novonastalog stanja (objekt i okoli) TEHNIKI
PRIJEM OBJEKTA

SAOBRADAJNICE

GEODETSKI RADOVI
PRI PROJEKTIRANJU I TRASIRANJU
SAOBRADAJNICA
PROJEKTIRANA OS SAOBRADAJNICE (ceste, eljeznike pruge) je linija koja
spaja sredinje take kolovoza.
TRASA projektriana os saobradajnice nanesena na planu ili iskolena na
terenu.
TRASA SAOBRADAJNICE je odreena u prostoru, te poloajno i visinski
definirana svojim elementima.
U POLOAJNOM SMISLU trasa je definirana linijom koja se sastoji od
pravaca i krivina.
- Pravci su tangente na krivinama, a njihova produljenja se sijeku u takama
koje nazivamo SJECITIMA TANGENATA.
-Izmeu pravaca, odnosno tangenti postavljaju se zaobljenja u obliku
KRUNIH LUKOVA i PRIJELAZNIH KRIVINA.
Osnovni dio zaobljenja jest KRUNI LUK odreenog RADIJUSA.
Da bi vonja bila sigurnija, pri prijelazu iz pravolinijskog kretanja (R=) u
kruno, sa radijusom kruga R, umedu se prijelazne krivine u obliku
KLOTOIDE, KUBNE PARABOLE i LEMNISKATE.

TRASA SAOBRADAJNICE

GEODETSKI RADOVI
PRI PROJEKTIRANJU I TRASIRANJU
SAOBRADAJNICA

U VISINSKOM SMISLU osovina trase odreena

je u UZDUNOM PROFILU tzv. NIVELETOM.
NIVELETA se sastoji od linija razliitog nagiba,
koje se sijeku u LOMOVIMA NIVELETE.
Radi sigurnosti vonje umedu se na prijelazima iz
jednog nagiba u drugi vertikalne krivulje u obliku
krunog luka ili parabole.
Lomne take nivelete moraju se postaviti tako da
omoguduju postavljanje vertikalnih krivina.

GEODETSKI RADOVI
PRI PROJEKTIRANJU I TRASIRANJU
SAOBRADAJNICA

Elementi trase u poloajnom smislu, kao i u uzdunom

profilu trase moraju udovoljiti potrebama sigurnosti vonje
i ekonominosti izgradnje.
U tom smislu su propisani tehniki uvjeti kojih se pri
projektiranju treba pridravati, a to su: minimalni radijusi
zakrivljenosti i maksimalni nagibi, s obzirom na kategoriju
saobradajnice.
Uglavnom se preporuuje da su radijusi zakrivljenosti gdje
je to mogude to vedi.
Minimalni radijusi zakrivljenosti za razne kategorije cesta:
Cesta-reda
I
II
III
IV
V
Najmanji radijus (m)
600 400 250 125 60

GEODETSKI RADOVI
PRI PROJEKTIRANJU I TRASIRANJU
SAOBRADAJNICA

TRASIRANJE
SAOBRADAJNICA
Pri projektiranju trase saobradajnice treba
nastojati da se linija trase provede najkradim
putem izmeu zadanih taaka.
Pri tome se vodi rauna da se ne preu
maksimalno doputeni nagibi.
TRASIRANJE je polaganje trase na karti ili
neposredno na terenu, uzimajudi u obzir sve
tehnike uvjete kojima pri tom treba udovoljiti.
Najpovoljniji je onaj poloaj trase gdje imamo
najmanje trokove graenja, odravanja i
eksploatacije.

TRASIRANJE
SAOBRADAJNICA

Trasa se nanosi na plan ili kartu (s visinskom

predstavom terena) odreenog mjerila tako
da se pronae NULTA LINIJA TRASE.
NULTA LINIJA TRASE je linija koja bi najbolje
zadovoljila doputeni nagib id za odreenu
kategoriju saobradajnice.
Ona se ucrtava na planu ili karti tako da se za
zadani nagib nivelete izrauna KORAK NULTE
LINIJE .

TRASIRANJE
SAOBRADAJNICA
KORAK NULTE LINIJE rauna se na osnovu
100
izraza: d hi %

h ekvidistancija slojnice
i d doputeni nagib trase
d korak nulte linije

TRASIRANJE
SAOBRADAJNICA
S otvorom estara prema izraunatom koraku na
slojnom planu ucrtava se izlomljena linija od
poetne do zavrne take.
Tako konstruirana linija predstavlja trasu na
mjestima gdje bi zemljani radovi bili minimalni.
Meutim, takva bi trasa bila, posebno u
brdovitom terenu, prilino izlomljena, pa se zato
zamijenjuje duom trasom, koja de imati
izjednaene koliine iskopa i nasipa.

ELEMENTI
KRUNE KRIVINE
KRUNI LUK odreen je svojim radijusom i dvijema
tangentama, odnosno radijusom i jednim od uglova, vrnim
ili centralnim.
Ostale veliine mogu se izraunati iz geometrijskih odnosa
za krunu krivinu.
KARAKTERISTINE TAKE KRUNOG LUKA:
- poetak krunog luka PK
- kraj krunog luka KK
- sredina krunog luka SK (sredina krivine)
- centar krunice O
- tjeme B = SK

ELEMENTI
KRUNE KRIVINE
OSTALE VELIINE:
A-ST duina tangente Ta
C-ST duina tangente Tb
B duina BISEKTRISE
BISEKTRISA udaljenost sjecita tangenata od tjemena luka
AE = apscisa x
EB= ordinata y
FB = visina luka v

ELEMENTI
KRUNE KRIVINE
Ako se u taki B postavi tangenta na krunicu, ona de sjedi
postojede tangente u takama G i H, a iz prethodne slike je
vidljivo da postoji odnos:
AG = GB = BH = HC;
FB = BE = y= v
Radijus krune krivine redovno je odreen projektom.
Ukoliko se sjecite tangenata iskolava na terenu prema
projektu na planu, vrni ugao moe se izraunati, a inae
se on nakon iskolenja tangencijalnog poligona mjeri.
Potrebno je napomenuti pravilo iz planimetrije koje glasi:
OBODNI UGAO je polovina sredinjeg ugla koji pripada
istom luku; ugao koji zatvara tetiva i tangenta istog luka
polovina je sredinjeg ugla dotinog luka.

ELEMENTI
KRUNE KRIVINE

je centralni, a vrni ugao

Tangenta je okomita na radijus u dodirnoj taki i za to vrijedi odnos:

+ = 180
Duina tangente:

Duina polovine tetive:

Duina bisektrise:

Ta Tb R tan

t R sin

b R(sec

2
ovo je istodobno i apscisa tjemena luka B, tj.

Karakteristine veliine na tangentama:

1)

AG GB R tan
y v R (1 cos

Duina krunog luka:

LR

180

x AE t

METODE ISKOLENJA
KRUNE KRIVINE
Pri iskolenju krune krivine, razlikujemo:
- ISKOLENJE GLAVNIH TAAKA KRUNOG LUKA
- ISKOLENJE DETALJNIH TAAKA KRUNOG LUKA
Metode za iskolenje glavnih taaka krunog luka ovise o pristupanosti
sjecita tangenata.
Iskolenje detaljnih taaka krune krivine ovisi o terenskim uvjetima,
zahtijevanoj tanosti i veliini krivine i moe se obaviti na vie naina.
Najede se u praksi koriste ove metode:
- ORTOGONALNA
- POLARNA
- POLIGONSKA METODA
Pribline metode iskolenja detaljnih taaka krunog luka:
- METODA UZASTOPNO JEDNAKIH TETIVA
- METODA ETVRTINA
- METODA UMETANJA TAAKA

METODE ISKOLENJA
KRUNE KRIVINE
ORTOGONALNA METODA ISKOLENJA KRUNE KRIVINE
primjenjivala se ranije za iskolenja krune krivine na ravnom i preglednom terenu
i u gradovima. Danas se rijetko koristi.
Prema terenskim prilikama odabrat de se linija iskolenja tangenta ili tetiva.
Elementi iskolenja su: apscisa x i ordinata y.
Apscise se odabiraju, tj. uzimaju se okrugle vrijednosti od 5 do 10 m.
Ordinate se mogu izraunati po formuli: y R R 2 x 2

Odnosno po priblinoj formuli koja se najede koristi:

x2
y
2R

METODE ISKOLENJA
KRUNE KRIVINE
POLARNA METODA ISKOLENJA
danas se esto koristi u praksi zbog razvoja geodetskih instrumenata
(totalne stanice).
Koristedi zakon da jednaki lukovi imaju jednake tetive, na osnovu
odabranih duina tetiva mogu se raunati odgovarajudi sredinji uglovi po
formuli: t 2 R sin odnosno sin t
2R

METODE ISKOLENJA
KRUNE KRIVINE
Uzimajudi za t=10m, ili neku drugu veliinu, rauna se ugao .
POSTUPAK ISKOLENJA POLARNOM METODOM JE SLIJEDEDI:
Instrument se postavi u taku A=PK, za zadani radijus R i duinu tetive npr.
10m izrauna se veliina ugla .
Poetno itanje u instrumentu orijentira se u pravcu sjecita tangenti.
Dotinom itanju doda se ugao . U tom pravcu na udaljenosti od t=10m,
bit de prva taka na luku.
Dodavajudi ugao i odmjeravajudi od svake nove iskolene take duinu
tetive t=10m, iskolit de se sukcesivno sve take po obodu krunog luka.

METODE ISKOLENJA
KRUNE KRIVINE

POLIGONSKA METODA koristimo je kad se

pri iskolenju zahtijeva veda tanost ili kad je
rije o dugakim krunim lukovima i tekim
terenskim uvjetima za mjerenje.
Ova metoda se takoer koristi za iskolenje
krivina koje prelaze preko prepreka, na
mostovima i tunelima.

ELEMENTI PRIJELAZNE
KRIVINE
Zbog sve vedih brzina cestovnih i eljeznikih vozila, a radi
vede sigurnosti vonje, izmeu pravaca i krunog luka
umedu se PRIJELAZNE KRIVINE.
PRIJELAZNA KRIVINA je takva krivulja kod koje se radijus
zakrivljenosti od take koja dira pravac smanjuje sve do
take u kojoj preuzima radijus krune krivine.
Za prijelazne krivine koriste se krivulje: KLOTOIDA, KUBNA
PARABOLA I LEMNISKATA.
Po duljini prijelaznice kontinuirano se mijenja i nagib
poprenog profila, a kad je polumjer mali, kolovoz se ceste
proiruje.
Saobradajnice, posebno one sa duljim prijelaznicama,
djeluju usklaenije, to ima estetski i psiholoki efekt.

ELEMENTI PRIJELAZNE
KRIVINE

ELEMENTI PRIJELAZNE
KRIVINE

KLOTOIDA krivulja koja najbolje udovoljava uvjetima i zahtijevima siguranosti vonje, te

prua velike mogudnosti njenog koritenja za racionalno voenje trase i izvedbu
saobradajnice.
Za umetanje prijelazne krivine izmeu pravca i krunog luka, moramo kruni luk odmaknuti
od tangente za pomak R.

ELEMENTI KLOTOIDE:

Tangenta:
Bisektrisa:

T d ( R R) tan

S ( R R)(sec 1) R
2

Apscisa tjemena krunog luka:

Ordinata tjemena krunog luka:
Ukupna duljina krivine:

_____

AE d R sin
_____

ED R (1 cos

) R

)
1

2
D 2

180