Pojam hiperrealnosti proučavali su mnogi teoretičari poput Umberta Eca, Alberta Borgmanna,

Neila Postmana. Ipak, Bodrijar se ovim pojmom najviše pozabavio. Hiperrealno označava
nesposobnost da se svjesno razlikuje realno od simulacije realnoga, naročito u svijetu
postmodernizma i razvijenih tehnologija. O problemu realnosti Bodrijar kaže: „Prostor
simulacije je prostor između realnoga i modela. Tako dobijamo fantastičan kratki spoj:
realnost je hiperrealizirana. U tom slučaju, stvarnost se ne uklanja nasilnim uništenjem već se
ona prihvaća ali i podiže tj. mijenja na nivo modela.

Sintezom ova dva pojma, realnost se ne može okončati nego je uvjetovana na „vječni život“.
Stvarnost se neprestano proživljava zahvaljujući simulaciji, odnosno hiperrealnom.

„Na djelu je urušavanje stvarnosti u hiperrealizam, u brižno podvostručavanje stvarnosti, po

mogućnosti počevši od nekoga drugoga reproduktivnoga medija – reklama, fotografija itd. –
od medija do medija stvarnost se rasplinjuje, ona postaje alegorija smrti, ali dobiva na snazi
upravo vlastitim razaranjem, ona postaje stvarnošću stvarnosti radi, fetišizam izgubljenog
predmeta – ne više predmet predstavljanja, nego vrhunac nijekanja i vlastitog obrednog
istrebljenja: hiperrealnost.“( Baudrillard, Jean Simulacija i zbilja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb,
2001. 101 str.)

Za promociju hiperrealnosti i njenu dominaciju najveći „krivci“ su mediji. Razvojem medija,

medijskih konglomerata, uporedo sa njima i tehnologije, kreirana je i idealna podloga za
razvoj hiperrealnog.

Bodrijar posuđuje, od Jorgea Luis Borgesa primjer društva čiji kartografi stvaraju kartu tako
detaljnu da obuhvaća sve što se treba predstaviti. Kada se carstvo raspadne, od karte ne ostaje
ništa, ona blijedi u krajolik. U tom slučaju stvarno ne ostaje nigdje već samo hiperrealno.

„Ostaci stvarnosti, a ne karte, još postoje tu i tamo po pustinjama koje ne pripadaju carstvu
nego su naša pustinja. Pustinja samog stvarnog“. ( Baudrillard, Jean Simulakrum i simulacija, IP
Svetovi, Novi Sad, 6 str.)

Bodrijar je proučavao hiperrealnost na tragu teorija Marshala McLuhana. McLuhanovu frazu

„medij je poruka“ Bodrijar je znatno proširio upravo u kontekstu hiperrealnog.