KAKO DOBRO MOLITI

Hagioasistent treba znati vrhunski razgovarati s Bogom, a molitva je razgovor s Bogom.

RAZLIKUJEMO ČETIRI VRSTE MOLITVE:
1.Privatna molitva - kad moliš sam ili u zajednici.
2.Javna (liturgijska) molitva - službeno u crkvi
3.Osobna molitva - kad moliš sam
4.Zajednička molitva - kad molimo kao skupina, zajednica, obitelj. Za sve četiri molitve temeljno je
pravilo biti sabran, a biti sabran znači biti svjestan. Bit grijeha je rastrešenost, a bit života je sabranost.
Đavao je dijabolos, dijabalein, on je onaj koji rastavlja, dijeli. Isus je došao sabrati (okupiti u jedno) da svi
budemo jedno. Zato je bit svih vrsta molitava sabranost (biti svjestan onoga što moliš i što činiš).
OSNOVNA PRAVILA ZA SVE MOLITVE
1.Biti sabran u molitvi.
To znači biti svjestan da govoriš Ocu „Oče naš“, Mariji „Zdravo Marijo“ (ako nju moliš), anđelu, svecu
(imati pred sobom osobu kojoj se moliš, gledati je nutarnjim očima); Da svaka riječ koju izgovoriš u
molitvi zazvoni u tebi, da je čuješ, da znaš da je ona tvoja misao, tvoje srce, tvoja riječ, da je svjesno
izgovaraš. To je moja riječ. Sve molitve (kao neke vrste aparata, npr. zamislimo usisavač prašine) da bi
funkcionirale moraju biti uključene u sabranost (u struju da bi mogao raditi). Sabrati se znači uključiti
aparat u struju. Ako usisivač ne uključiš u struju, on je ispravan i sve je na njemu u redu ali ne funkcionira,
ne čisti tvoje prostore. Biti sabran znači uključiti se u onoga kojem govorim i u one riječe koje govorim.
Sabrati se strašno je naporno u religioznom smislu. Moguće je ako zaista ljubiš Boga (ako si duboko
svjestan da te On ljubi i da se On raduje što ga ti želiš slušati i čuti). Tada kada ljubiš Boga ne možeš ne
biti sabran. No, ako ti je Bog strana sila za kojeg nitko ne zna što misli i što radi tada je teško sabrati se.

Više slušati (osluškivati Boga) nego govoriti.

Slušati znači čuti riječi Očenaša, slušati kako ti ih Isus izgovara i izgovaraj ih zajedno s njime kao božje
dijete. Dok molim psalme, ja govorim te psalme ali ja ih i slušam jer to su Biblijske, Božje riječi. Čim
primaš njegovu riječ, primaš i ono zašto moliš. Slušati znači stati sa „Zdravo Marijo!“ (ili sa „Oče“ ako
moliš Očenaš) i osluškivati u sebi kako ti ona (ili Bog) govori o onome što ti se događa sada, sutra. S
Bogom se može izvrsno razgovarati. Bog ne govori verbalno, riječima, nego tako da osjetiš kako te
pokreće iznutra, mijenja te, život ti daje... On je kao povjetarac koji te nosi. Osluškivati nakon pročitanog
evanđelja, i On će ti dati da pričaš. Tako Bog govori. On ispunjava ono što ti je obećao, a ono što ti je
obećao to ti je već dao. Moliti se znači otvoriti srce, otključati vrata i uzeti ono što ti je Bog već dao.
Stalna prisutnost Boga je molitva. Bog uživa što ti njemu vjeruješ dok s njime razgovaraš. Prava molitva
se sastoji više u slušanju nego u pričanju (Isus kaže: „Ne blebećite!“). Nećeš po tome što kažeš Bogu
dobiti, nego po tome što slušaš što ti Bog kaže. Ako govoriš svoje želje i navaljuješ ne možeš postići ništa.
Ljepota božje molitve je u tome da te one kada ih osluškuješ mjenjaju, uvode u samoga Boga, te postaješ
drugačiji, na sliku božju. Ono što ti Bog daje u molitvi i što ti je obećao to je sigurno dobro za tebe.
1.Privatna molitva kad moliš sam u svojoj sobi, na putu, bilo gdje... one molitve koje smo verbalno
naučili. Molitve možeš moliti u mislima, verbalno ih razmatrati, gledati u Njegovo lice duhovnim očima ili
da gdje god pogledaš da znaš da je On već tu (kontemplacija) kad moliš u skupinama ili u grupi bitno je da
više slušaš druge kako mole i da osluškuješ kako te Bog voli (tad te On čini vrhunskim čovjekom).
2.Javna, liturgijska molitva je sveta misa, molitva crkve. Autor te molitve je crkva i ona izgovara te
molitve. To je jedno tijelo, to je zapravo Isus Krist. Ne smiješ ništa reći na misi, ne smiješ govoriti svoje
privatne molitve, jer kad se govori čitanje i propovijed, to On govori i kad šalje Svetog Duha i svoje tijelo,
to je njegova molitva. Mi samo ulazimo u njegovu molitvu i ona nas oslobađa.
SVETA MISA
1.Pokornički dio, u kojem Isusu prikazujem svoje grijehe i on me oslobađa.
2.Slušanje božje riječi.
 U tom dijelu slušam Isusove riječi koje me ozdravljaju, uskrsuju i mijenjaju. Te njegove riječi moram
pamtiti. Isus koji ulazi u mene On tu stanuje. Onaj koji sluša moje riječi a ne čuva ih on me ne ljubi kaže
Isus (Đavao dolazi iza i uzima riječi da ih zaboravimo).
3.Prikazanje.
Dok svećenik prikazuje kruh i vino govorim Isusu kako se odričem svega što imam i što jesam i kako
mu to donosim na oltar da to preobrazi, te ga molim da to primi i učini me slobodnim.
4.Euharistijska molitva i pretvorba
. Duh Sveti pretvara kruh u Tijelo Isusovo i vino u Krv njegovu, te ga molim da i mene preobrazi u
vječnog, spašenog, oslobođenog od zla i ovisnosti, sposobnog za pokoru, pokajanje, za novi život.
5.Pričest.
Isus mi sebe daje u euharistiji, u kruhu. Tad postajem tijelo Isusa Krista, crkva. Euharistija je hod od
mene grešnika do mene sveca. Cijela crkva u euharistiji postaje tijelo Kristovo. Euharistija je središte
mise. Pruži glavu kao u neki oblak i slušaj što ti kaže tijelo Kristovo, što se događa kad ideš kući. Ti si
tabernakul, Isus je u tebi i nosiš crkvu kući. Ti moraš ući u taj oblak i vidjeti kako ti oprašta, kako te uzima
k sebi, kako dolazi Duh Sveti i na kraju kako te šalje da ideš u svijet. To je hod od tebe grešnika do tebe
svetog čovjeka.
3.Osobna molitva je da ti kao osoba moliš. Tad možeš moliti najbolje. To je slobodna molitva. Možeš
moliti ležeći, stojeći, šečući se, peglajući, vozeći se... Ti si tad privatno s Bogom. Ti možeš oblikovati
pristup Ocu nebeskom na svoj način. Smije li se gledati tv kad moliš? Ne, ali možeš moliti dok gledaš tv.
Najbolji način da započneš tu osobnu molitvu je da najprije dobro načiniš znak križa: U ime Oca (da znaš
da je Otac gore) i Sina (koji se spustio dolje) i Duha Svetog (i da znaš, po tome sam ja otkupljen, ja sam
spašen, sam Bog mi ide dati život). Dok to činiš ti ulaziš u Presveto Trojstvo. Zapamti da prvo moraš biti
sabran koga gledaš i što izgovaraš i drugo da moraš osluškivati.
MOLITI OČENAŠ
1.Da budeš svjestan da gledaš Oca nebeskog (On ti se smješi kao malom djetetu).
2. Slušaj što izgovaraš
. To je osobna molitva, možeš cijeli sat izgovarati Oče naš! To je Isus u nama, On izgovara tu molitvu,
osluškuj ga kako On moli u tebi i kako moli Oče naš u nama, čuj te riječi! Tu molitvu možeš izgovarati u
sebi, ali moraš je izgovarati misleno (znači ne više izgovarati ustima nego srcem, dubinom duše prolaziti
mislima) i možeš je izgovarati uvijek.
3. Razmatranje.
To znači uzeti jedan tekst iz Svetog pisma, npr. „Ja sam put, istina i život!“, na tome stati i osluškivati
da ti Duh Sveti kaže što to znači. Isus kaže: „Ja sam!“, a ti mu kažeš: „Ti si!“. Kad izađem na put onda se
ide, ne smijem stajati, moram ići, put spaja moje selo sa susjednim, dakle On je put koji mene spaja s
ljudima i sa svojim Ocem i s Duhom Svetim. On je put. I onda shvaćam da hodam. Bit je hodanje, ne
sjedenje ni spavanje, nego ići. Isus ne kaže: „Sjedi sa mnom“ nego „Idi sa mnom!“. Isto tako On kaže:
„Otac moj radi i ja radim.“ On stalno radi, a mi bi se stalno odmarali. Put je nešto što te tjera da kreneš,
da ideš, da napreduješ. Reci, jesi li bio bolji sada ili kada si bio dijete? Bit čovjeka je stalan rast u ljubavi,
povjerenju, uspješnosti. Put kaže: „Kreni!“. U 50 godina nisi dobio ni jednu krepost, frustriran si,
besmislen? To je užasan život. Da bi to spriječio onda počneš piti. Mali princ i pijanac (pita mali princ
pijanca zašto pije, a on mu odgovori da pije kako bi zaboravio da pije). Tako i mi da zaboravimo da
stojimo. A ja sam čovjek na putu. „Nitko ne dolazi Ocu nego po meni“, kaže Isus. Na putu treba imati cilj
prema kojem se ide. Otac je cilj, a Isus me vodi na cilj. Razmatraj: „Ja sam istina i život!“. Svaki dan
razmatraj po jednu rečenicu. To je molitva razmatranja. Redovnici i redovnice to moraju stalno raditi.
4.Meditacija je šutnja, sjedenje, stajanje, klečenje i gledanje Boga u lice. Ja njega gledam i On mene
gleda.
5.Kontemplacija znači da si toliko napredovao da je tvoj život molitva, kad jedeš i kad živiš i kad
spavaš da si stalno spojen s njime. Stalan si u bitku, u dobroti, u ljubavi.
 4. Zajednička molitva je kad molimo krunicu, litanije...
1. Budi sabran.
2. Stoji pred onim kome govoriš.
3. Čudi se kako lijepe misli govori.
4. Osluškuj i budi sabran na riječi koje se govore.
Treba moliti psalme, službene crkvene molitve, nešto što će odzvoniti u tebi (da bi to mogao „čuti“
potrebno je da budeš u sabranosti).
5. Zajednica moli, a ti se zaustavi ovdje i razumij ono što ti On govori.
Bože dragi, moje srce tebe traži, tebe žeđa duša moja....
6. Sjeti se, gorljivo On tebe traži.
Ja sam kao bezvodna zemlja. To Bog tebi kaže, to je važno za nas imati u sebi. Psalmi spašavaju
bolesnike. Kad pamtiš rečenice, pamtiš prave molitve i kada slušaš, Duh dolazi i čini te svjesnim i budnim.
Centralno za jednog hagioasistenta je molitva, on treba postati molitva. Kada je hagioasistent spojen je s
bitkom, tada je hagioasistent bitak i onda se sve čudesno događa. Zaustavi se na psalmu koji te dira kako
bi te izliječio. Pokušajte izabrati neke od ovih četiri vrste molitva i primjenite ih na sebi.
Pri svakoj molitvi je važno:
1.da dišete pravilno.
2.da pokušate sabrano napravit znak križa (Isusov križ) i da osluškujete, jer to je ulazak u Presveto
Trojstvo, dolazak u Duha koji sve obnavlja.
3.da nakon toga izgovorite Oče naš od početka do kraja sabrano (vidite kad se rastresete, te
ponavljajte toliko puta sve dok ne izreknete cijeli Oče naš u potpunoj sabranosti). Tragično je moliti
rastrešeno. To je kao da voziš auto u kojem nema benzina, kao da pričaš nekome na telefon a telefon je
isključen.