Professional Documents
Culture Documents
Bertolt Breht - Kalendarske Priče PDF
Bertolt Breht - Kalendarske Priče PDF
KALEN
DARSKE
PRIČE
i
»R€Č I MISAO«
i ■ * •' :ш
BIBLIOTEKA »REČ I MISAO«
KOLO IX
KNJIGA 214
BERTOLT B R E H T
KALENDARSKE
PRIČE
B ertolt Brecht
K A L E N D E R G E S C H IC H T E N
Urednik
DUSANKA PEROVIC
Preveo
BOŠKO PETROVIĆ
AUGSBURŠKI KRUG KREDOM
15
Predgrađa buče, luduju,
dobuje, zaglušilo,
gospode bože, ako šta snuju,
kada bi noćas bilo.
2*
BUDINA PRIČA O ZAPALJENOJ KUĆI
1592.
„Krojač je preminuo",
rekoše biskupu ljudi.
„Beše to jedan jad.
Raspala su mu se krila,
pred crkvom smrt mu je bila,
razbio se u paramparčad.
„Oglasite ga zvoneći
bile su lagarije,
čovek poleteti neće,
jer čovek ptica nije",
biskup će ljudima reći.
32
JERETIKOV OGRTAČ
1939.
I, povedeno za klanje,
pseto je jedno bilo,
a posle su ga hranili,
jer im se sažalilo.
42
I koncert beše na potoku zimskom,
hučnome; u taj mah
dobovati je smeo ko je hteo,
jer tu se nije čulo tada, ah.
I ljubav je bila,
na jednome majuru —
njoj beše dvanaest, petnaest njemu —
pravila mu je frizuru.
I suđenje je bilo,
dve sveće užgane biše,
i strogo saslušanje.
Sudiju osudiše.
I pogreb jedan bi
s čojanom jakom dečaka,
do groba su ga odnela
dva Nemca i dva Poljaka.
43
Protestant, katolik i nacist dođoše
zemlji da dadu njega,
na kraju socijalista reče slovo o
budućnosti živog svega.
A on im reče: U Bilgoraj!
Groznica mučaše ga,
te im je umro osmoga dana.
Pogreboše i njega.
44
Vođu okružiše svoga, a on je
snežni zrak gledao samo,
pa onda malu ruku pruži i reče:
On mora da je tamo.
45
U Poljskoj jedno pseto nađoše
u januaru tome,
komad kartona beše mu obešen
o vratu mršavome.
Ne uzmognete li doći,
oterajte ga.
Na njega ne pucajte,
samo on mesto zna.
2
Cezarov legionar
U svitanje, jedna volujska kola prolaze kroz prolećno
ozelenelu Kampanju za Rim. To je Terencije Skaper, čo
vek od pedeset dve godine, zakupac zemlje i Cezarov ve
teran, sa porodicom i kućnim stvarima. Lica su im brižna.
Zbog zakupa koji duguju oterani su sa imanjca. Samo
osemnaestogodišnja Lucilija s radošću iščekuje veliki hlad
ni grad: verenik joj je u njemu.
Približavajući se gradu, primećuju da se u njemu pri
premaju naročiti događaji. Kontrola na đermovima je po
oštrena, a tu i tamo zaustavljaju ih vojne patrole. Pronose
se glasovi o velikom skorom ratu u Aziji. Stari vojnik pri-
mećuje poznate mu bude za vrbovanje vojnika, još prazne
zbog ranog jutra; povraća mu se raspoloženje. Cezar
sprema nove vojne pohode. Terencije Skaper stiže baš na
vreme. Trinaesti je mart godine 44.
Oko devet časova pre podne kola prolaze kroz Pom-
pejev portik. Mnoštvo naroda čeka Cezara i senatore da
stignu u hram na seđnicu, na kojoj senat treba da sasluša
»važnu diktatorovu izjavu«. O ratu se raspravlja na sve
strane, međutim, na Skarpovo iznenađenje, vojničke pa
trole pokušavaju da nateraju svet da se ne zadržava. Kad
se pojave vojnici, svaka diskusija prestaje. Veteranu je
stalo jedino da se probije kolima. Probivši se do pola, on
ustane u kolima i glasno vikne iza sebe: »Ziveo Cezar!«
Začuđeno konstatuje da njegov uzvik niko ne prihvata.
54
Pomalo razdražen smesti malu porodicu u jednoj jevti-
noj gostionici u predgrađu i pođe da potraži svoga budu
ćeg zeta, sekretara Cezarova, Titusa Rarusa. Odbija da ga
Lucilija prati. Ima prvo da »prečisti račune« sa mladićem.
Zaključuje da je prilično teško ući u Cezarovu palatu
na Forumu. Kontrola, naročito što se tiče oružja, vrlo je
oštra. Nešto se kuva.
Unutra saznaje da diktator ima preko dve stotine se
kretara. Ime Rarus niko ne zna.
I zaista, Rarus već tri godine nije više ugledao svoga
šefa u krilu gde je biblioteka. On je Cezarov literarni se
kretar i sarađivao je na njegovom delu o gramatici. Delo
leži nedirnuto, diktator nema više vremena za takve stvari.
Rarus je van sebe od radosti kad mu u sobu upadne stari
vojnik. Šta, Lucilija je tu u Rimu? Da, tu je, ali to nije
razlog za radovanje. Porodica je izbačena na ulicu. Ugla
vnom krivicom Lucilijinom. Mirne duše mogla je biti malo
predusretljivija prema vlasniku zemlje, fabrikantu kože
Pom piliju. . . Utoliko više što se Rarus više uopšte ne
pokazuje! Mladić se strasno brani. Nije dobio odsustvo.
Učiniće sve da pomogne porodici. Uzeće akontaciju od
administracije. Iskoristiće svoje veze za Terencijusa Ska-
pera. Zašto da veteran ne postane kapetan, na kraju kra
jeva, tu je jedan veliki rat!
Bat i zveka mačeva u hodniku, vrata polete širom: na
pragu stoji Cezar.
Mali sekretar stoji kao obamro pod ispitljivim pogle
dom velikog čoveka. Posle tri godine, Cezar prvi put po
novo u njegovoj radnoj sobi! Ne sluti da mu je to kob
stupila na prag.
Cezar nije došao da radi na gramatici. Radi se o tom,
on traži nekoga u kog bi mogao imati poverenja, dakle
nekoga koga je u ovoj palati teško naći. U prolazu pored
biblioteke, setio se svoga literarnog sekretara, mladića koji
nema veze sa politikom. Te, možda nije potkupljen . . .
Dva telohranitelja pretražuju Skapera nema li oružja
i izbacuju ga napolje. On ponosno odlazi: njegov budući
zet kao da ipak nije poslednji u toj palati. Veliki Cezar
mu dolazi, to je povoljan znak.
I Rarusa pretraže nema li oružja. A zatim mu diktator
daje posao. Neka, najbolje okolišnim putem, otidne do
55
jednog bankara Spanca i raspita se otkuda u cityju miste
riozni otpor protiv Cezarova rata na Istoku.
Z a to vreme, veteran čeka mladića pred palatom.
Pošto ovaj ne izlazi — u stvari, on izlazi na jedan
stražnji izlaz — Skaper odlazi da obavesti porodicu o po
voljnom preokretu. Uzput prolazi pored jednog biroa za
vrbovku. Samo se mladići javljaju u vojsku. Biće dobro
imati protekcije i postati kapetan. Za vojnika je svakako
već star.
Svrće još u nekoliko krčmi, i kad stigne u malu go
stionicu u predgrađu, malko je pri piću. Sav je kapetan
Terencije Skaper, i njegov gnev pada na Lucilijina momka,
koji se još uvek nije pojavio. Veliki gospodin sekretar
nema, dakle, vremena da poseti svoju verenicu? A od Čega
da živi porodica? Smesta joj je potrebno bar tri stotine
sestercija. Lucilija će se morati pomiriti s tim da ode do
fabrikanta kože i od njega pozajmi novac. Lucilija plače.
Ne shvata zašto Rarus ne dolazi. Gosopdin Pompilijus
neće oklevati da joj da tri stotine sestercija, ali on to neće
učiniti uzalud. Otac joj se vrlo ljuti. Nema više sumnje
da mladić više ne »trza«. Treba mu potprašiti. Ne treba
mu pokazati da zavise od njega. Neka vidi da ima i dru
gih koji umeju da cene Luciliju. Lucilija plačući odlazi,
neprestano se osvrćući da spazi Rarusa.
Rarus se u tom trenutku ponovo vratio u palatu. Od
bankara Spanca dobio je jedan dosije i predao ga Cezaru.
Sad pokušava da dobije akontaciju od administracije. Do
življava težak udarac. Gde je bio? Šta mu je naložio dik
tator? On odbija da odgovori i saznaje da je otpušten.
Lucilija ima više uspeha. U kancelariji kožare rekli su
joj prvo, doduše, da je gospodin Pompilijus uhapšen.
Uzbuđeni robovi još prepričavaju neverovatni događaj, ra
zumljiv samo kad se zna da se principal u poslednje vreme
često izražavao kao ljuti neprijatelj diktatorov, a uto go
spodin Pompilijus sa osmehom dolazi. »Razume se« da
njega i drugu gospodu iz city ja nisu mogli zadržati u za
tvoru. Srećom, ima još neko uticaja u policiji. Gospodin
Cezar nije ovih dana više tako sasvim moćan . . .
Lucilija se još nije vratila kad Rarus naposletku stiže
u gostionicu. Veteran je neraspoložen, i porodica nikako
jasno da kaže gde je Lucilija. Ni Rarus nije doneo tri sto-
56
tine sestercija. Ne sme da prizna da je otpušten, nego
pokunjeno kaže kako nije stigao da ode u administraciju.
Tada stigne Lucilija, sva uplakana, i baci mu se u zagrljaj.
Ali Terencije Skaper ne vidi razloga da se čuva neki naro
čiti takt. Bestidno pita Luciliju je li uspela da dobije ono
što je išla da moli. Ne gledajući Rarusu u oči, ona daje
ocu tri stotine sestercija. Rarusu je lako pogoditi otkud
novac: Lucilija je bila kod fabrikanta koža.
Mladić besno istrgne novac iz starčevih ruku. On će
ga sutra vratiti gospodinu Pompilijusu. Najkasnije u osam
sati ujutro doneće on Luciliji u gostionicu dosta novaca.
A zatim će s njenim ocem otići komandantu straže u pa
lati i razgovaraće o njegovom postavljenju za kapetana.
Veteran ljuteći se pristaje. Na kraju krajeva, poverlji-
vom čoveku vladara sveta neće, valjda, biti teško da po
mogne porodici jednog starog zaslužnog veterana . . .
No sleđećeg jutra Skarpova porodica uzalud čeka Ra
rusa.
Njega su pozvali Cezaru čim je svanulo. Diktator je
zajedno s njim iščeprkao u biblioteci jedan stari govor,
održan pre mnogo godina, u kom je on izlagao svoj de
mokratski program. Zatim je sekretar otišao u predgrađe
da kod raznih plebejaca političara sondira što bi oni rekli
kad bi se ponovo uvela demokratija. Diktator je između
ostalog naredio da se promeni straža u palati i da se
uhapsi njen šef, koji je dan pre toga saslušavao Rarusa.
Terencije Skaper počinje da gleda crno. Ne veruje više
u verenika svoje kćeri. Ona je proplakala celu noć, i kad
joj je u jednom trenutku dotužilo, viknula je njemu i majci
u lice šta je fabrikant od nje tražio. Mati je stala na njenu
stranu. Veteran odluči da se u jednom birou za vrbovanje
prijavi kao vojnik. Posle dugog oklevanja, priznaje poro
dici kako smatra da je za prijem u vojsku star. Porodica
mu spremno pomaže da se podmlađi. Lucilija mu da kre
du za šminkan je, a mali sin mu popravlja korak.
Ali kad, udešen tako naočito, stigne pred vrbovinu,
nađe je zatvorenu. Mladići pred njom uzbuđeno komen-
tarišu glasove da je rat na Istoku propao. Smrvljen, ve
teran iz deset Cezarovih ratova vraća se u krilo svoje po
rodice i zatiče pismo Rarusovo Luciliji kako predstoje ve
liki događaji. U toku je pripremanje zakona po kome će
57
Cezarovi veterani dobiti imanje u zakup i pomoć od
države. Porodica je van sebe od radosti.
Pismo Rarusovo, napisano ujutro, zastarelo je u tre
nutku kad ga Terencije Skaper čita. Sekretarova ispitiva
nja pokazala su da nekadašnji političari plebejci, koje je
Cezar godinama progonio, nemaju više poverenja u nje
gove političke poteze.
Rarus, koji uostalom vidi da ga progone, uzalud traži
svoga gospodara po palati i nalazi ga tek kasno popodne
u cirkusu na psećim trkama. Na putu do palate saopštava
Cezaru poraznu činjenicu. Pošto su dugo ćutali, on, na
jednom jasno sagledajući užasnu opasnost u kojoj se dik
tator nalazi, čini jedan očajnički predlog: neka Cezar još
noćas krišom napusti grad i pokuša da pobegne u Brun-
dizijum, a odande neka se brodom dohvati Aleksandrije
i svoje vojske. Obećava da će mu spremiti jedna volov
ska kola. — Diktator, zamišljeno zavaljen u sedište no
siljke, ne odgovara mu.
No Rarus je odlučio da udesi ovo bekstvo. Suton se
spušta na ogromni, nemirni, od glasova uzavreli Rim kad
on kod južnog portikusa pregovara sa stražom na kapiji.
Posle pnooći, jedna će volujska kola proći kroz kapiju
bez propusnice. Zapovedniku straže daje sav novac koji
ima. Tačno tri stotine sestercija.
Oko devet časova eto ga u gostionici kod Skaperovih.
Zagrli Luciliju. Moli porodicu da ga ostavi nasamo sa Te-
rencijem Skaperom. Zatim prilazi veteranu i pita ga: —
Šta bi ti učinio za Cezara?
— Im a li koje imanje u zakup? — pita Skaper.
— To briši — kaže Rarus.
— I kapetansko mesto da brišem isto tako? — pita
Skaper.
— Briši i kapetansko mesto — kaže Rarus.
— Ali ti si mu još sekretar?
— Jesam.
— I viđaš ga?
— Viđam.
— I ne možeš da ga nagovoriš da učini nešto za mene?
— Ni za koga on više ništa ne može učiniti. Sve se
slomilo. Njega će sutra ubiti kao psa. Dakle: šta ćeš uči
niti za njega? — pita sekretar.
58
Stari veteran razrogačio se ne verujući. Veliki Cezar
gotov? Tako gotov da mu je potrebna pomoć od njega,
Terencija Skapera?
— Kako da mu pomognem? — pita promuklo.
— Obećao sam mu tvoja kola kaže sekretar mimo.
— Posle ponoći treba da ga čekaš kod južnog portikusa.
— Neće me propustiti sa kolima.
— Propustiće. Platio sam im za to tri stotine se
stercija.
— Tri stotine sestercija? Naših?
— Da.
Starac ga neko vreme netremice gleda, skoro ljutito.
Zatim mu se u pogledu javlja durnovita kolebljivost stvo
renja koje su pola njegova života kinjili u vojsci, i on se
gunđajući okreće.
Gunđa: — Možda je to isto tako dobar posao kao i
svaki drugi. Kad bude napolju, moći će se revanširati.
Ponovo je u svom svakodnevnom životnom raspolo
ženju: ponovo se nada.
Teže je Rarusu da svrši s Lucilijom. Otkako se po
novo videla s njim u Rimu, nikako nije bio s njom na
samo. Ni on ni otac nisu joj govorili šta ga to ovih dana
toliko zadržava. Sad saznaje. Njen momak je zajedno sa
Cezarom. On je jedini poverljiv čovek vladara sveta.
Ali zar ne bi mogao da izađe s njom na četvrt časa
u kakvu krčmu u kazandžijski sokak? Zar ne može Cezar
četvrt časa da se snađe sam?
Rarus je povede u kazandžijski sokak. Ali ne stižu u
krčmu. Rarus odjednom primeti da ga opet progone. Dva
mračna tipa nadnose se nad nj, kud bilo da krene, od ju
tros. Tako se ljubavnici rastaju pred gostionicom. Lucilija
se vraća materi i priča joj radosno kako je njen momak
blizu Cezaru.
Za to vreme mladić uzalud pokušava da se otrese go-
nilaca.
Oko ponoći saznaće šta to znači naći se u blizini
silnika.
Oko jedanaest časova Rarus je ponovo u palati na
Forumu. U palati se nalazi crnački puk. Vojnici su veći
nom pijani.
59
U svojoj sobici iza biblioteke grozničavo pregleda do
sije koji mu je bankar Španac dan uoči toga dao za Ce
zara. Cezar ga nije čitao. U tom dosijeu nalaze se imena
zaverenika. Nalazi ih sva. Brut, Kasije, sva jeunesse doree
Rima, među njima mnogi koje Cezar smatra za prijatelje.
On bezuslovno mora pročitati dosije, odmah, još noćas.
Nagovoriće ga da ode u Skaperova kola.
Uzima dosije i polazi. Hodnici leže u polutami, iz dru
gog krila dopire pijana pesma.
Na ulazu u atrij stoje na straži dva golema crnca. Neće
da ga propuste. Ne razumeju šta im govori.
Pokušava s druge strane, palata je golema. I tu su
na straži crnci i nema prolaza. Pokušava preko hodnika
i unutrašnjih bašta u koje se ulazi kroz prozor, ali sve je
zatvoreno.
Vraćajući se iznureno u sobu, učini mu se da daleko
udno hodnika razaznaje nečija leđa. Jedan njegov gonilac.
Preplašen, jum e u svoju sobu, blokira vrata. Ne pali
svetlost, nego kroz prozor gleda u dvorište. Tu pred nje
govim prozorom sedi drugi gonilac. Obliva ga hladan znoj.
Dugo sedi u mračnoj sobi, osluškujući. U jedan mah
neko zakuca na vrata. Rarus ne otvara. Tako ne stigne
da vidi čoveka koji, počekavši malo, ponovo odlazi:
Cezara.
Od ponoći, Terencije Skaper drži kola pred južnim
portikom. Veteran je ženi i deci rekao samo toliko da je
dobio nešto da preveze i da će ga taj put — na nekoliko
dana odvesti iz Rima. Lucilija i njena mati neka odu Ra
rusu, koji će se za njih postarati.
No te noći niko ne dolazi na južni portikus da potraži
kola.
Rano ujutru, 15. marta saopštavaju diktatoru da je
njegov sekretar u toku noći ubijen u palati. Lista sa ime
nima zaverenika nestala je. One koji nose ta imena naći
će Cezar toga jutra u senatu i pašće pod udarcima nji
hovih noževa.
Jedna volujska kola, pod rukom jednog starog vojnika
i propalog zakupnika zemlje, otkotrljaće se u jednu gostio
nicu u predgrađu, gde će čekati jedna mala porodica ko
joj veliki Cezar duguje tri stotine sestercija . . .
60
ĆILIMARI IZ KUJAN-BULAKA
SLAVE LENJINA
Čovek statua
(Homme Statue)
Koliko podataka,
toliko pitanja.
5 Kalendarske priCe 65
RANJENI SOKRAT
1
Učitelj kad star i loman stade,
da se najzad smiri želju zače.
Jer dobrota na sve strane ponovo opade,
a zlo opet bivaše sve jače i sve jače.
I na put se mače.
2
I pokupi što mu je najpreče:
malo. A l’ se opet nađe ponešto.
Lulu tako, što je pušio je svako veče
knjigu što je vazda čitao.
Bela hleba komad pristao.
87
10
11
12
13
Gospodin K. i priroda
Organizacija
Oblik i materija
Prijateljske usluge
Izvršavanje obaveza
Bespomoćni dečak
Razgovori
Gostoprimstvo
Gospodin K. i doslednost
Ko je otac misli
93
Originalnost
Uspeh
O kvarenju
sadašnjeg trenutka za sadašnji trenutak
95
Starina
Suđenje
Sokrat
Poslanik
Pohvala
Čekanje
Sluga svrhe
Veština da se ne potkupljuje
Gladovanje
Teret najboljih
Dva grada
Ponovno viđenje
N acrt za korice
Janko Кгајбек
štam pa
»DELO«
Titova 35
Ljubljana
»REČ I MISAO«
B iblioteka »REČ I M ISAO« donosi najbolja ostvarenja
svetske i naše književnosti, svakom e korisna i p o treb
na, po obradi i ceni pristupačna, po oprem i ukusna.
IX KOLO (1969)
201. Šekspir: M a g b e t
202. Flober: N o v e m b a r
203. B andelo: N o v e le
204. Ljerm ontov: D e m o n
205. Balzak: P u k o v n ik Š a b e r
206. M ikelanđelo: S o n e ti
207. T urgenjev: P r o le ć n e v o d e
208. Erazm o R oterdam ski: P o h v a la lu d o s ti
209. D žozef K o n ra d : C rn a c sa »N arcisa«
210. L. N . T o lsto j: K o z a c i
211. T ekeri: K n jig a o s n o b o v im a I
212. T ekeri: K n jig a o s n o b o v im a II
213. V ijon: V e lik o z a v e š ta n je
214. B ertolt B reht: K a le n d a rs k e p rič e
215. Ljeskov: L ed i M a g b e t M c e n s k o g o k ru g a
216. G ospođa de Sevinje: Iz a b ra n a p is m a
217. M atoš: E seji i k r itik e
218. M opasan: N o v e le
219. E uripid: If ig e n ija n a T a u r id i
220. D žon G olsvordi: N a b e rz i F o rsa jta
221. * * * B u g a rš tic e
222. N ušić: P o k o jn i k
223. Ludvik V aculik: S e k ira
224. G ogolj: M rtv e d u š e I
225. G o g o lj: M rtv e d u š e II
IZDAVAČKO
PREDUZEČE
»RAD« BEOGRAD