Professional Documents
Culture Documents
2-Uvod-Zupcasti Prenosnici PDF
2-Uvod-Zupcasti Prenosnici PDF
Zupčasti prenosnici su mehanički prenosnici kod kojih se opterećenje sa jednog vratila na drugo prenosi
pomoću zubaca u neposrednom dodirivanju.
Zupčasti prenosni parovi odlikuju se:
• tačnim prenosnim odnosom,
• malim gabaritima u odnosu na opterećenje koje prenose,
• visokim stepenom iskorišćenja,
• visokom izdržljivošću i trajnošću.
Zupčasti prenosnici predstavljaju najrasprostranjeniju i najvažniju grupu mehaničkih prenosnika. Oblast
primene im je vrlo široka – od mehanizama kod časovnika do transmisije kod helikoptera i drugih mehaničkih
sistema.
Podela zupčanika ostvaruje se prema:
• položaju kinematskih površina,
• pravcu zubaca,
• obliku profila zubaca,
• principu sprezanja i sl.
Alat
Temena površina je definisana temenim cilindrom prečnika da, podnožna površina – podnožnim cilindrom df.
Prostor između dva susedna zubca je međuzublje.
Zupci i međuzublja su ograničeni levim i desnim bočnim površinama. Sprezanje zubaca se vrši preko bočnih
površina.
Profil zupca je presek bočne površine zupca i ravni opravne na osu obrtanja zupčanika.
Obim podeonog kruga, jednog zupčanika, prečnika d sastoji se od onoliko koraka (podeoni korak - p) koliko taj
zupčanik ima zubaca, odnosno:
z•p=d•π
p p
d= z, m=
π π
d=m•z ; p=m•π
gde je:
m - modul zupčanika u čeonoj ravni. To je osnovni geometrijski parametar veličine zubaca i
zupčanika kao celine, na osnovu kojeg se odredjuju sve druge dimenzije zupčanika.
Zbog alata za izradu zupčanika, modul je parametar koji je standardizovan u tri stepena prioriteta.
Zupčanici koji čine zupčasti par (spregnuti zupčanici) imaju isti modul i isti korak.
Podeoni korak p je jednak zbiru lučne debljine zupca s i lučne širine međuzublja e.
Zupčasti parovi sa promenljivim prenosnim odnosom rade samo u ograničenim ugaonim intervalima i sa
uspehom se primenjuju kod raznih kontrolnih uređaja, tekstilnih i štamparskih mašina, kao i kod instrumenata
posebne namene (Sl.,d).
ω1
O1
O2
a
ω2
O2
a
C
ω1
O1
b)
a)
ω2
v2 O2
C
a
ω1 ω1
O1
O1
c) d)
O2
ω2
v1 cos ψ1 = v 2 cos ψ 2
ω1 ry1 cos ψ1 = ω2 ry 2 cos ψ 2
ψ2
ω1 ry 2 cos ψ 2 O 2 N 2 O 2 C N 2 C
i= = = = = = const
rw2 ry2 ω2 ry1 cos ψ1 O1 N 1 O1 C N 1C
ψ2
n
ω1 ⋅ O1C = ω 2 ⋅ O 2 C
t
N2
v2
P vk
ψ1
C
N1 v1 ω1 ⋅ N 1C = ω 2 ⋅ N 2 C
n t
ψ1
ry1
vk = v1 sinψ 1 − v2 sinψ 2 =
rw1
= ω1ry1 sinψ 1 − ω2 ry 2 sinψ 2 = ω1 ⋅ PN1 − ω2 ⋅ PN 2
ω1 vk = ω1 (PC + CN1 ) − ω 2 (CN 2 − PC ) =
O1
= PC(ω1 + ω 2 ) + ω1 ⋅ N1C − ω 2 ⋅ N 2 C
Kada se trenutna tačka dodira P poklopi sa tačkom C, brzina klizanja je jednaka nuli. To znači da je tačka C
trenutni pol brzina. Trenutni pol je nepomičan u odnosu na ose obrtanja spregnutih zupčanika i kroz ovu tačku
prolaze kinematske kružnice poluprečnika rw1 i rw2 spregnutih zupčanika.
Tačka C istovremeno predstavlja i presečnu tačku prave koja spaja centara obrtanja O1O2 i normale (n) u
trenutnoj tački dodira.
Na osnovu napred datih veza, osnovno pravilo sprezanja zupčanika može se definisati na sledeći način.
Da bi se profili zubaca spregnutih zupčanika ispravno dodirivali oni moraju u svakoj trenutnoj tački dodira imati
zajedničku tangentu, odnosno zajedničku normalu. Zajednička normala (n) spregnutih zubaca u svakoj trenutno
tački dodira P seče pravu koja spaja centara obrtanja zupčanika O1O2 u tački C. Da bi prenosni odnos bio
konstantan zajednička normala ne sme menjati svoj položaj koji je odredjen položajem trenutnog pola C.
rb
cos α y =
ry
AD AB - DB rb ⋅ tg α y − rb α y
θy = = =
rb rb rb
θ y = inv α y = tgα y − α y