You are on page 1of 2

FAZE ŽIVOTNOG CIKLUSA PODUZEĆA

Prema Adizesu postoji 8 faza životnog ciklusa poduzeća, a to su:


Prva faza je faza „Udvaranja“. U ovoj fazi organizacija još nije rođena, ona postoji tek
kao ideja. Naglasak je na idejama i mogućnostima koje nudi budućnost. Osnivač je
ushićen i optimističan i stvara ambiciozne planove o svom pozicioniranju na tržištu. Sve
oko sebe uvjerava kako će se njegova zamisao ostvariti. Razgovara sa svojim bližnjima
o potrebi na tržištu, koju bi on sa svojom organizacijom mogao zadovoljiti i nerijetko u
zamjenu za podršku olako daje razna obećanja zbog čega kasnije može zažaliti. Postoji
mogućnost da se organizacija niti ne rodi ako se samo smišljaju ideje, a ne razmišlja se
što će se konkretno raditi, kako će se raditi, kada i tko. Udvaranje koje ne može izdržati
test realnosti, jer sa prvim naznakama problema nestaje i posvećenost osnivača, je samo
flert. Organizacija se ne rađa.

U životnom ciklusu poduzeća osnivač se mora zaljubiti u ideju o stvaranju organizacije.


Motivacija osnivača mora prelaziti uske okvire neposredne dobiti. Profit koji će se
ostvariti od prodaje proizvoda ili pružanja usluge su samo odraz osnivačeve procjene
situacije. U fazi „Udvaranja“ cilj koji motivira osnivača trebao bi biti zadovoljavanje
potreba tržišta.

Druga faza je „Doba povoja“. U ovoj fazi se rizik mora pokriti. Nema više vremena
zarazgovor, samo vremena za akciju. Organizacija u dobu povoja ima malo poslovnih
politika, sistema, procedura ili proračuna. Organizacija je centralizirana. U fazi
„Povoja“ ne postoji delegiranje, tj. prenošenje ovlasti ili odgovornosti. S obzirom da
organizacija nema puno ostvarenog profita, ne može dozvoliti svojim zaposlenicima da
uče na greškama. Drugi razlog je što ljudi koji rade sa osnivačem obično nisu tako dobri
u poslu kao on; u suprotnom osnovali bi svoja poduzeća. Ukoliko je osnivač posvećen
ideji i polaže test realnosti te preuzima rizik započinje faza Povoja. U fazi Povoja, je
potrebno dokazati da je ideja o osnivanju poduzeća opravdana i opipljiva kroz rezultate.
Potrebno je prodati proizvod ili uslugu na tržištu. Nisu potrebne nove ideje.
Karakteristično za „Doba povoja“ je da svi rade puno i rade sve, orijentirani su
isključivo na prodaju i na zadovoljenje potreba. Organizacija je još uvijek ranjiva i mali
problem može u trenu prerasti u veliku krizu, tako da osnivač ne delegira ovlasti i sam
upravlja organizacijom što je u ovom periodu preporučljivo. Sve su to normalni
problemi sa kojima se organizacija susreće u toj fazi. Ako je prisutno i dalje više
sanjarenja iz faze «Udvaranja» nego što je konkretnog rada, ako je niska potražnja za
proizvodom, a organizacija stalno širi svoj asortiman i ne fokusira se na realizaciju
jedne ideje zbog koje je osnovana, sve to može dovesti organizaciju u preranu „Smrt
novorođenčeta“. To se događa i ako predugo nema priljeva gotovine i tok gotovine se
ne može pratiti te ukoliko osnivač izgubi interes.

You might also like