Univerzitet Donja Gorica

Fakultet za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i

ekologiju

Student: Jelena Đurković 17/021 Predmet: Preduzetništvo i inovacije

Esej: Psihofilozofija biznisa

Svakodnevno se susrećem sa ljudima koji su uspješni preduzetnici. Uvijek sam mislila

da su preduzetnici ljudi koji su imali mnogo novca prije pokretanja biznisa i da im je novac
potreban da bi isti pokrenuli. To mišljenje sam imala sve dok nijesam pročitala knjigu
„Psihofilozofija biznisa“. Ova knjiga je promijenila moje mišljenje o novcu i uopšte
materijalnom statusu, koliko je to bitno za preduzetnika, kako novac utiče na preduzetnika i
kako preduzetnik utiče na novac. U ovom eseju ću opisati svoja zapažanja o tome kako
uspješan preduzetnik nikada neće trčati za novcem, već će novac „trčati“ za uspješnim
preduzetnikom.

Uspjeh je vještina koja se uči, jer svaki uspješni preduzetnik je nekada bio početnik.
Najveći biznisi su započeli u garažama, nepovoljnim mjestima za rad, ali su radom i trudom
preduzetnika pretvoreni u nešto mnogo više. Nikada nijesam vjerovala u to, dok nijesam
dobila neke argumentovane činjenice koje su mi promijenile mišljenje i pogled na novac
uopšte. Novac je važan ljudima, jer misle da novcem mogu sve, ali apsolutno sve dobiti. Da
bismo imali novac moramo naučiti da vladamo i upravljamo njime, a ne obratno. Jednu važnu
činjenicu koju sam zapazila prilikom čitanja knjige „Psihofilozofija biznisa“ jeste da novac
ne može donijeti dobru ideju. Ustvari, novac ne može donijeti nikakvu ideju. Ukoliko samo
sjedimo, ne radimo ništa, a imamo novac, dobijen iz drugih izvora, to nam neće pomoći da
dobijemo preduzetničku ideju i da radimo na njoj. Sa druge strane, novac nam može
obezbijediti putovanje, kurs stranog jezika, dobro i kvalitetno obrazovanje. Ovi faktori nam
već mogu pomoći da dođemo do preduzetničke ideje i da počnemo da je razvijamo. Ovi
faktori će nam pomoći da posmatramo širim očima svijet oko sebe, da opažamo nedostatke i
prepoznamo šta je svijetu potrebno. Kada jednom saznamo to, spremni smo krenuti u akciju i
razvijanje naše ideje. Druga važna činjenica koju bih istakla, a koju sam takođe prepoznala u
knjizi, jeste ta da nije presudno roditi se u bogatoj porodici i da su nam nakon toga uspjeh i
dobre preduzetničke vještine zagarantovane. To može biti olakšavajuća okolonost, međutim
trebamo se uvijek osloniti na svoje kvalitete i rad na sebi, jer ukoliko nešto krene po zlu,
velika je vjerovatnoća da nam niko neće pružiti pomoć. I ja se, kao i Profesor u knjizi, pitam
često: Zašto je neko upravo tako uspješan ili konkretno, zašto je neko „odabran“ da bude na
takvoj dobroj životnoj poziciji u odnosu na mene?! Šta ga je to odvojilo od drugih?! Drugi
način razmišljanja, kao i život u inostranstvu, van Crne Gore. Crna Gora je mala sredina koja
guši preduzetništvo. Ljudi u Crnoj Gori još uvijek nijesu razvili svijest do te mjere da podrže
uspješnog čovjeka, da budu prema njemu tolerantni i da ga razumiju. I dalje je mentalitet u
Crnoj Gori da cilj opravdava sredstva, bez imalo morala, razmišljanja o tuđim osjećanjima i
životima. Kada bismo svi radili ono što želimo samo za sebe, svijet ne bi bio lijepo mjesto za
život. Etika i moral u preduzetništvu su važni faktori koji preduzetništvo odvajaju od drugih
djelatnosti svijeta. Međutim, koliko god govorili da novac nije važan, on je doprinio razvoju
tehnologije i modernom svijetu. Ali prije toga je neko trebao doći na ideju da se to uopšte i
dogodi. Novac je riječ koja se upotrebljava u raznim kontekstima. Nekim ljudima novac
predstavlja smisao života. Da novac ne postoji, ne bi mogli zamisliti svoj život. Ja sam
zadovoljna kada pomislim na to koliko mi novac u životu ne predstavlja važnu stvar ili neko
sredstvo kojim mogu dobiti i doći do onoga što želim. Novac mi ne može donijeti mir, sreću,
ljubav, unutrašnje zadovoljstvo. Novac me ne može natjerati da budem dobar čovjek, ako ja u
dubini duše ne osjećam da trebam i želim to biti. Novac mi ne može donijeti i ne može mi biti
garancija za uspjeh. Nije garancija da postanem uspješan preduzetnik. Ukoliko sam rođena u
imućnoj porodici, razvijanje biznisa će mi biti olakšana mogućnost. Međutim, ako se nađem
na nekom teškom i dugom preduzetničkom putu, neću biti u mogućnosti da ga riješim.
Možda, odnosno sam sigurna, da novac nije rješenje za svaki problem. Ne može riješiti
mnoge stvari. Za rješenje nekog problema potrebna je naša sposobnost, snalažljivost i
kreativnost. Nekada novac ne može ove osobine razviti kod ljudi. Ljudi koji su rođeni u
imućnoj porodici i kojima je oduvijek sigurnost bila omogućena nijesu razvili neke osobine
kod sebe. Te osobine su: vještina komunikacije sa drugima, vještina kreativnog rješavanja
problema i izazova, uopšte sposobnost za život. Danas je svijet okrenut materijalnim
vrijednostima i svi biraju svoje poslovne i životne partnere, ljude koji će da ih okružuju po
njhovom materijalnom statusu. Sami bivamo birani po našem materijalnom statusu. To
postaje ograničavajuća okolnost za preduzetnika na početku njegovog biznisa. Kada
otpočinjemo biznis, nemamo dovoljno novca da bismo plaćali ljude koji nam u tome pomažu,
samim tim, nemamo dovoljno novca za sebe. Sve što imamo ulažemo u uspješnost biznisa.
Zato je teško pronaći ljude oko sebe koji će biti tu bez ozbira na sve. Teško je zadržati ljude u
životu, ako ne posjeduješ dovoljno novca ili materijalnog bogatstva koje bi drugi ljudi
koristili. Zato se preduzetnik na početku biznisa susreće sa mnogo izazova, nepovoljnih
situacija, ali kod sebe treba raditi na usavršavanju sposobnosti. Osim toga, važno je naučiti da
prihvatimo ljude takve kakvi jesu i poštovati ih i lijepo se prema njima ophoditi. Veoma je
važan razgovor sa ljudima na početku biznisa. Preduzetnik, u razgovoru sa ljudima može
mnogo naučiti o svom biznisu i o biznisu generalno. Može uočiti koje su njegove mane,
vrline, prednosti. Iz razgovora sa ljudima, preduzetnik će usavršiti svoju ideju u smilu toga
što će mu ljudi reći šta da promijeni, šta se njima dopada ili ne dopada. Zato je važno shvatiti
da novac nije jedini faktor i parametar uspjeha. Za uspješnog preduzetnika postoji niz vještina
koje on treba posjedovati, niz različitih načina razmišljanja, niz faktora koji utiču na njega i
njegov biznis. Ljudi u Crnoj Gori, kada čuju riječ „preduzetnik“ ili „biznis“, prva asocijacija
im je „novac“ za koji će ih neko prevariti. Ljudi smatraju da je preduzetniku najvažniji novac
i da on posjeduje mnogo novca kojim manipuliše ljudima.

U ovom dijelu ću navesti tri najvažnija zaključka do kojih sam došla prilikom čitanja
knjige „Psihofilozofija biznisa“. Novcem će biti nagrađen svaki preduzetnik koji voli ono što
radi i strastven je u tome. Novcem će biti nagrađen svaki preduzetnik koji vodi računa o
drugim ljudima i moralno djeluje. Novcem će biti nagrađen svaki preduzetnik koji ima
kreativnu ideju koja ga odvaja od ostalih, postojećih na tržištu.
LITERATURA

1.) Vukotić Veselin, 2006, Psihofilozofija biznisa, CID, Podgorica