Neosporno je da su se zločini u Vukovaru dogodili i počinitelji istih svakako

moraju odgovarati. Tako će se pružiti moralna zadovoljština žrtvama i njihovim

obiteljima, ali se na taj način također šalje poruka društvu da su takvi zločini
strašni i nedopustivi jer su protivni temeljnim ljudskim vrijednostima. No, budući
da su počinitelji i nalogodavci tih dijela konkretne osobe s imenom i prezimenom,
nikako ne bi bilo dobro da se Srbi kao narod kolektivno smatraju krivima niti da
im se takva kolektivna krivnja nabacuje. Prošlost ne možemo promijeniti, ali iz
nje možemo mnogo toga naučiti i trebamo se pobrinuti da se ove strahote više
nikad ne ponove. Suočavanje s prošlošću nije lagano, no od nečega moramo
početi kako bismo u konačnici došli do pomirenja i tolerancije. Što prije
započnemo taj proces, to prije ćemo do toga doći. Mržnja nikako nije rješenje jer
dovodi samo do novih ratova, patnje svih i želje za osvetom koja tako može trajati
u beskonačnost. Želim Vukovar u kojem neće biti segregacije i koji će biti otvoren
za sve ljude i različitosti među njima. To je jedini put u bolju budućnost koju
trebamo zajedno graditi. Vukovar treba biti dom za sve koji ga vole i rade za
njegovo dobro. Želim da se u Vukovaru svatko osjeća dobrodošlo, kao da je kod
kuće.