OBRAZOVANJE ODRASLIH

fotograf
2009/10

Joško Ćurković, prof.

Fotografija 1

2. Nastavno pismo

NASTAVNA CJELINA

Osnove fotografije:

‣ Struktura filma

‣ Nastanak i obrada slike na filmu

‣ Svojstva filma

‣ Karakter negativa
 Sadržaj:

1. Osnove fotografije

1.8 Struktura crno-bijelog filma

1.8.1 Slojevi na filmu
1.8.1.1 Refleksija i difuzija

1.9 Formati filma i oznake na pakiranju

1.9.1 Podjela po formatu
1.9.2 Oznake na pakiranju filma

1.10 Eksponiranje i proces obrade crno-bijelog filma

1.10.1 Fotoelektrični efekt
1.10.2 Latentna slika
1.10.3 Redukcija
1.10.4 Fiksiranje

1.11 Svojstva filma

1.11.1 Osjetljivost na svjetlo
1.11.2 Osjetljivost na boje
1.11.3 Gradacija
1.11.4 Zrnatost

1.12 Karakter negativa

2. Izvori i literatura

3. Pitanja za provjeru znanja

 Osnove fotografije

1.8 Struktura crno-bijelog filma

1.8.1 Slojevi na filmu

1.8.2 Refleksija i difuzija

Ako bi pod mikroskopom pogledali presjek c/b filma zapazili bi

ove slojeve:
1. Nosač emulzije - danas je uobičajno celuloidna traka čije su
odlike: prozirnost, gipkost, nelomljivost, održavanje vlage.
Nekada su se, kao nosač emulzije, upotrebljavale staklene
ploče. I danas, za različite svrhe, kao nosač emulzije možemo
koristiti bilo kakav materijal (fotografija na keramici, platnu,
drvu ...).
2. Emulzija - se sastoji od želatine i srebrnih halogenida. Želatina
je prozirna, bez boje i mirisa. Mora biti elastična, te imati
sposobnost nanošenja u vrlo tankom sloju (0,02 mm.). Njena
uloga je da spriječi grupiranje srebrnih halogenida, te da ih drži
podjednako razmaknute jedne od drugih. Srebrni halogenidi su
spojevi srebrnog nitrata i halogena. Srebrni nitrat nastaje
rastapanjem sitnih srebrnih čestica u kiselinama. Sam po sebi
nije osjetljiv na svjetlo. To će postati kada se spoji s halogenom.
Halogeni su: brom, klor i jod. Ovisno o halogenu, novonastali
spoj je u večoj ili manjoj mjeri osjetljiv na svjetlo. U fotografiji
koristimo halogeno bromovo, klorobromovo, klorovo ili jodno
srebro. Srebrni halogenidi su raspoređeni i do 50-tak slojeva u
dubinu emulzije.
3. Zaštitni sloj - se dodaje na površinu emulzije da bi je zaštitio
od mehaničkih povreda.
4. Antihalo sloj - se dodaje na poleđinu nosača emulzije.
Spriječava reflektiranje onih svjetlosnih zraka koje su bile izrazito
jake, te prošle kroz emulzioni sloj i nosač emulzije, natrag u
emulziju (to se često događa kod snimanja ploha koje snažno
reflektiraju svjetlo ili kod objekata vrlo velikog kontrasta).
Zrake koje bi se reflektirale nazad u emulziju stvorile bi još jednu,
virtualnu sliku. Ovaj sloj još nazivamo: zaštitni sloj protiv svjetlih
obruba.
Osim refleksije, imamo i pojavu difuzije pri čemu dolazi do
raspršivanja zraka svjetla među susjednim srebrnim
halogenidima u emulziji. Često se ova pojava (difuziona mrena)
vidi na mjestima gdje imamo granicu između kontrastnih tonova
na slici.
Između emulzije i nosača emulzije nalazi se tanki suptratni sloj
koji služi kao vezivni sloj. Tu se može nanijeti i tanki bezbojni sloj
(0,001 mm.) koji ima takav indeks loma da zraka svjetla koja
prođe kroz emulzioni sloj, pod istim kutom se vraća natrag u
emulziju. Na taj način ne čini nikakvu “dodatnu štetu” u emulziji.

1.8 Formati filma i oznake na pakiranju

Razmisli!
1.9.1 Podjela po formatu
Refleksija ili
difuzija mogu
Filmovi se proizvode u više različitih formata koje možemo
upropastiti tvoju
podijeliti u tri osnovne kategorije:
informaciju na
1. filmovi malog formata -
snimku, ali
imaju veličinu slike do 5 x 5 cm.
ponekada mogu
Veličina formata se tokom
učiniti zanimljiv
povijesti mijenjala, a danas je u
efekt.
najširoj upotrebi film koji ima
veličinu negativa 24 x 36 mm.
Ovaj film je poznat još pod ovim
nazivima: 135; 35 mm; leica
film; perforirani film ili
maloformatni film. Koriste ga
maloformatni fotoaparati.
2. filmovi srednjeg formata - imaju veličinu slike od 6 x 6 do 6 x 9
cm. Za ove filmove koristimo nazive: smotani film; roll film; 120 ili
220 (ovisno o dužini filma) ili srednjeformatni film. Koristimo ih u
fotoaparatima srednjeg formata.
3. filmovi velikog formata - imaju veličinu slike od 9 x 12 cm. (4 x
5 inches) i veću. (standardni formati još su: 13 x 18 cm.; 18 x 24
cm.). Ovi filmovi za razliku od maloformatnih i srednjeformatnih,
nisu namotani u rolu, već se nalaze u listovima (odatle im i naziv:
sheet film; film u listovima ili velikoformatni film). Upotrebljavaju
se u fotoaparatima velikog formata.
Moguće je napraviti i neke druge podjele među filmovima:
- crno-bijeli i kolor film
- negativ i dijapozitiv film

c-b negativ c-b diapozitiv kolor negativ kolor diapozitiv

Provjeri!

1.9.2 Oznake na pakiranju filma Da li tvoj

fotoaparat može
Oznake na pakiranju filma sadrže sve informacije koje o filmu koristiti DX film?
moramo znati. To su: vrsta filma, trgovački naziv filma, vrsta
pakiranja, način skladištenja, kataloški broj, broj emulzije,
osjetljivost filma i rok upotrebe filma.

Provjeri!

Pakiranje maloformatnog filma u Da li je filmovima

metalnu ili plastičnu kazetu koje imaš u
svojoj zalihi
Oznaka DX (Digital IndeX) u prošao rok
sebi sadrži informacije o: upotrebe?
osjetljivosti filma, broju snimaka
na filmu i toleranciji kod
ekspozicije izraženu u “f”.

Pakiranje srednjeformatnog,
smotanog filma, omotanog oko
plastičnog kalema.
1.10 Eksponiranje i proces obrade crno-bijelog filma

1.10.1 Fotoelektrični efekt

Kako nastaje slika na filmu?

U trenutku eksponiranja zrake svjetla koje se reflektiraju od
motiva, prolaze kroz objektiv i padaju na emulziju filma. Udaraju
u srebrne halogenide koji se nalaze u emulziji i na njima
izazivaju određenu reakciju. Točnije, fotoni tj. vršci
elektromagnetskih valova (svjetlo je dio elektromagnetskog
zračenja) oslabljuju veze između srebrnog nitrata i halogena.
Kada se zatvarač zatvori, situacija u emulziji izgleda ovako:
zrake svjetla su oslabile veze srebrnog nitrata i halogena kod
onih srebrnih halogenida s kojima su se sudarile, dok preostali
srebrni halogenidi su ostali netaknuti. Ovisno o jačini, zrake
svjetla prodiru pliće ili dublje u emulziju, te na taj način izazivaju
reakciju srebrnih halogenida samo pri površini, ili i onih koji se
nalaze na samom dnu emulzijskog sloja. Taj proces zovemo
fotoelektrični efekt.

Razmisli!

Kada će se
latentna slika
pretvoriti u
gledljivu sliku?

fotoelektrični efekt

1.10.2 Latentna slika

Rezultat tog procesa je latentna slika. To je nevidljiva slika koja je

nastala u emulziji. Postat će vidljiva kad završimo proces obrade
filma.

latentna slika
1.10.3 Redukcija

Što se događa kada obrađujemo film?

Prva faza procesa obrade je razvijanje filma u razvijaču. Ovome
dijelu obrade filma moramo posvetiti maksimalnu pažnju i
koncentraciju. Zašto? Vidjeli smo da nakon eksponiranja filma u
emulziji imamo srebrne halogenide s oslabljenim vezama i
netaknute srebrne halogenide. Supstance u razvijaču imaju
sposobnost da u sebe privuku oslabljeni halogen, a srebrni nitrat
pretvaraju ponovo u metal, pri tome ga potamnjuju. Takvo srebro
nazivamo crno metalno srebro, a ovaj fizikalno-kemijski proces
zovemo redukcija.
Razvijač podjednako “napada” i jedne i druge srebrne
halogenide. Međutim redukcija se događa od 10 - 100 puta brže
kod onih srebrnih halogenida koji, kao posljedicu fotoelektričnog
efekta, imaju oslabljene veze (veze mogu biti oslabljene i kod
filmova kojima je prošao rok upotrebe ili su bili nepropisno
uskladišteni. Ova greška je poznata pod nazivom siva mrena).
Zbog toga je bitno da u pravom trenutku prekinemo proces
razvijanja. To ćemo napraviti prekidačem (1 - 2% otopina octene
kiseline) ili vodom (ispiranje tekućom vodom 60 sec.).

Upamti!

Termine i njihova
značenja.

početak razvijanja kraj razvijanja

1.10.4 Fiksiranje

U slijedeću fazu obrade, fiksiranje, emulzija dolazi s crnim

metalnim srebrom i netaknutim srebrnim halogenidima. U ovoj
fazi srebrni halogenidi se otapaju i uklanjaju iz emulzije
(pokretanje filma tomu pripomaže), dok se crno metalno srebro
učvrsti.
Ono postaje nosioc negativne slike (ili pozitivne, ako se radi o
fotopapiru).
Slijedi završno pranje (30 min. u tekućoj vodi) gdje se moraju
potpuno ukloniti sve kemikalije koje je film upio.
 početak fiksiranja kraj fiksiranja

Crno metalno srebro predstavlja osvijetljena mjesta na motivu.

Pri slabom svjetlu crno metalno srebro nastaje samo u
površinskim slojevima emulzije, dok je kod jakog svjetla ono
prisutno i u dubinskim slojevima. Tako govorimo o zacrnjenju,
odnosno o različitim gustoćama ili tonskim vrijednostima.
Jaka zacrnjenja predstavljaju jako osvijetljena područja na
motivu, dok slaba zacrnjenja su duboke sjene na motivu.

Razmisli?

Ako moraš
snimiti
nogometnu
1.11 Svojstva filma utakmicu, koliko
osjetljiv film ćeš
1.11.1 Osjetljivost na svjetlo
odabrati?
Osjetljivost filma na svjetlo označavala se je različitim
vrijednostima, zavisno o zemlji gdje je film proizveden: ASA*
(SAD), DIN* (Europa), BSI (Velika Britanija), GOS (Rusija),
Scheiner (Europa)...
Danas se upotrebljava najnovija ISO* skala koja koja može biti
linearna ili logaritamska. ISO linearna skala odgovara staroj ASA
skali, dok ISO logaritamska skala odgovara staroj DIN skali.
Na ISO linearnoj skali povećanje vrijednosti za duplo, dvostruko
povećava i osjetljivost filma (ili za +1 f). Na ISO logaritamskoj
skali povećanje vrijednosti za 1, povećava osjetljivost filma za 1/3
( ili + 1/3 f).
Oznaka na kutiji s filmom izgleda ovako: ISO 100/21.
E.I. (Exposure Index) je nominalna osjetljivost koja je navedena
na pakiranju filma. Način eksponiranja filma, vrsta razvijača,
vrijeme razvijanja, temperatura razvijača, pokretanje filma u
razvijaču su bitni faktori koji imaju utjecaj na nominalnu
osjetljivost filma (E.I.). Te faktore mogli bi svesti pod jedan
nazivnik, a to je efektivna osjetljivost. Razumijevanje ovog pojma
je od izuzetne važnosti za uspješan laboratorijski rad. Npr: ako
smo s filmom ISO 100/21 snimili motiv na direktnom svjetlu te
otprilike odredili ekspoziciju, te film razvili otprilike predviđeno
Razmisli?
vrijeme, na otprilike predviđenoj temperaturi, te se otprilike
jednom sjetili da pokrenemo film u razvijaču, tada naš film nema
Ako moraš
osjetljivost ISO 100/21, nego otprilike tko zna kakvu.
snimiti kazališnu
Filmovi različite osjetljivosti namjenjeni su razne vrste snimanja:
predstavu, koliko
1. Posve niska osjetljivost (ISO 8/10) - crno-bijele reprodukcije.
osjetljiv film ćeš
Filmovi nemaju, osim crne i bijele, nikakvih polutonova (sivih
odabrati?
tonova).
2. Niska osjetljivost (do ISO 25/15) - tehnička fotografija. Filmovi
se odlikuju izvanredno sitnim zrnom, velikom mogućnošču
razdvajanja i naglašenim kontrastom.
3. Srednja osjetljivost (do ISO 160/23) - standardni filmovi za
većinu fotografskih snimanja. Imaju sitno zrno i normalnu
gradaciju.
4. Visoka osjetljivost (od ISO 200/24) - dinamika, slabo svjetlo.
Standardni film u reportažnoj fotografiji. Naglašeno zrno,
mekanija gradacija.

ASA* - American Standards Association

DIN* - Deutsche Industrie Norm
ISO* - International Standards Organisation
1.11.2 Osjetljivost na boje

Svijet oko nas je u boji. Snimajući na c/b film, prenosimo boje iz

prirode u skalu sivih tonova. Ljudsko oko može vidjeti sve boje u
prirodi, ali je najosjetljivije na žutu boju. Filmska emulzija vidi
jedino ljubičastu i plavu
boju, dok je na ostale
boje iz svjetlosnog
spektra slijepa. Da bi
smo imali približno točan
tonski prikaz boja iz
prirode u skalu sivih
tonova na c/b filmu,
filmskoj emulziji
dodajemo optičke
senzibilizatore. To su
organske boje koje se
fizički dobro vežu s
srebrnim haligenidima. One upijaju u sebe svjetlosne zrake
pojedinih djelova spektra, omogućujuči fotoelektrični efekt u
srebrnim halogenidima.
Razmisli?
Dodavanjem različitih boja postižemo povišenu osjetljivost na
određene dijelove svjetlosnog spektra. Po tome razlikujemo ove
Ako snimaš
vrste emulzija:
interijer sa
1. osnovna emulzija - osjetljiva na ljubičastu i plavu boju. Nema
stativa, koliko
optičkog senzibilizatora, pa je na sve ostale boje slijepa.
osjetljiv film ćeš
Upotrebljava se za crno-bijelu reprodukciju.
odabrati?
2. ortokromatska emulzija - povišeno je osjetljiva na zelenu i žutu
boju dodatkom optičkog senzibilizatora. Upotrebljava se u
tehničkoj fotografiji. ISO 8/10 - ISO 40/17.
3. pankromatska emulzija - je zajedički naziv za emulzije koje su
povišeno osjetljive na crvenu boju a dijeli se na:
3.1 ortopankromatska emulzija - je povišeno osjetljiva na
narančastu i svijetlocrvenu boju. ISO 25/15 - ISO 64/19.
3.2 normalna pankromatska emulzija - je povišeno osjetljiva na
čitav vidljivi dio spektra od 400 - 700 nm. ISO 64/19 - ISO
160/23.
3.3 superpankromatska emulzija - je povišeno osjetljiva na cijeli
vidljivi dio spektra, te preko granice od 700 nm, na dio
infracrvenog spektra koji ljudsko oko ne vidi. ISO 160/23 i više.
To su visoko osjetljivi filmovi koji imaju krupnije zrno i mekšu
gradaciju.
Osim ovih filmova postoje i filmovi s posebnim namjenama:
infracrveni filmovi koji snimaju u području infracrvenih zraka, UV
filmovi koji snimaju u području ultraljubičastih zraka, filmovi za
avionska snimanja, različiti grafički filmovi, itd.
U proizvodnji filmova, osjetljivost na boje utvrđuje se pomoću
spektografa, sprave koja između ostaloga pokazuje i visinu
osjetljivosti u području pojedine boje.
1.11.3 Gradacija

Gradacija (stupnjevanje) je sposobnost emulzije da prikaže sve

tonske razlike između najtamnijih i najsvjetlijih tonova na objektu.
Postoje tri osnovne vrste gradacije:
1. Tvrda gradacija - ima izraženu crninu i bjelinu, te potpuno ili u
određenoj mjeri sužen prikaz polutonova. Imamo je kod filmova
niske ili posve niske osjetljivosti.
2. Normalna gradacija - ima crninu i bijelinu, te široku paletu sivih
tonova. Srednje osjetljivi (normalno osjetljivi) filmovi imaju ovu
gradaciju.
3. Mekana gradacija - ima vrlo široku paletu sivih tonova, bez
izražene crnine ili bijeline. Crna djeluje kao tamno siva, dok
bijelina nije čista već neznatno siva. Ova gradacija
karakteristična je za visoko osjetljive filmove.
Različito osjetljivi filmovi obično imaju gradaciju kako je
navedeno, ali to ne mora biti pravilo.
Karakteristična krivulja (krivulja zacrnjenja ili gradaciona krivulja)
grafički predočava zavisnost među osvijetljenjem emulzije i
optičkom gustoćom nastalom nakon razvijanja te iste emulzije.
Na okomitoj osi su vrijednosti optičke gustoće, označene sa Razmisli!
“D” (density), dok su na vodoravnoj osi vrijednosti osvijetljenja,
označeni sa logaritmima ekspozicija “log E”. Spajanjem tih Film koje
vrijednosti dobijamo krivulju. Na karakterističnoj krivulji gradacije bi
razlikujemo ova područja: upotrijebio za
1. a - b ima istu vrijednost optičke gustoće, iako se ekspozicija tehnički snimak
povećava; ovo zacrnjenje emulzije, koje je nezavisno na satnog
ekspoziciji, zovemo zavoj. mehanizma?

karakteristična ili gradacijaska krivulja

2. b - c u ovom dijelu karakteristične krivulje vidimo
neravnomjeran rast optičke gustoće s obzirom na rast
ekspozicije ( najprije pomalo, a zatim sve više). Ovaj dio je
područje podekspozicije. Najniža točka ovog dijela odgovara
minimalnom zacrnjenju koje možemo dobiti nad zavojem, a zove
se prag zacrnjenja.
3. c - d je područje normalnih ekspozicija. Krivulja se diže
pravocrtno, što znači da ravnomjernim rastom ekspozicije i
optička gustoća ravnomjerno raste.
4. d - e u ovom području optička gustoća raste manje u odnosu
na porast ekspozicije. Ovo područje zovemo područje
preekspozicije. Tu se nalazi i točka najveće optimalne gustoće
koja se može dobiti na toj emulziji pri određenom načinu
razvijanja filma (D max).
5. e → Ako se ekspozicije nastavljaju povećavati dolazi do
opadanja optičke gustoće i krivulja pada prema osi logaritamskih
ekspozicija. Ovo je područje solarizacije.

Karakteristična krivulja određiva se pomoću senzitograma, koji

dobijemo na način da postepeno povećavamo ekspoziciju (kao
predložak upotrebljava se optički klin koji je sličan sivoj skali).
Poslije razvijanja u emulziji imamo skalu optičkih gustoća, koje
izmjerimo pomoću denzitometra (naprava za mjerenje optičke
gustoće). Oblik karakteristične krivulje određuje i način razvijanja.
Pa tako, ako želimo odrediti osobine određene emulzije, razviti
ćemo vremenski različito, jednako eksponirane senzitograme. Na
taj način dobijemo više karakterističnih krivulja koje nam opisuju
osobine određene emulzije. Iz karakteristične krivulje možemo
pročitati: 1) osjetljivost na svjetlo; 2) koeficijent kontrasta; 3)
sposobnost materijala da prikaže točan odnos svjetla i sjene
predmeta koji fotografiramo (opseg ekspozicije), određene
emulzije. Ako usporedimo krivulje dvaju materijala, veću
osjetljivost
imati će
onaj
materijal,
koji pri
istoj
ekspoziciji
i načinu
obrade
ima veću
optičku
gustoću, ili
isto
zacrnjenje
pri manjoj
ekspoziciji.
 Koeficijent kontrasta
nazivamo kut što ga
zatvara pravocrtna
linija karakteristične
krivulje s osi
logaritma ekspozicija
(log E). izražava se
kao tangens kuta α, a
piše se grčkim
slovom γ (gamma).
To je najveći gradient
(stupanj povećanja
optičke gustoće)
fotografske emulzije pri određenom vremenu razvijanja. Ako je γ
= 1, onda ravnomjernom porastu ekspozicije odgovara
ravnomjerno povećanje optičke gustoće, pa će motiv biti
reproduciran s istom razlikom svjetla i sjene kao i u prirodi. Ako je
γ > 1, kontrast slike je veći od kontrasta predmeta, pa govorimo
o visokom kontrastu. Kod γ < 1, kontrast slike je manji od
kontrasta predmeta, pa kažemo da slika ima niski kontrast.
Razmisli!

Da li možeš
1.11.4 Zrnatost
zamisliti
fotografski motiv
U toku razvijanja nastaju
koji bi dobio na
sitne čestice crnog
izražajnosti s
metalnog srebra. Što su
naglašenom
te čestice sitnije,
zrnatošću?
samostalnije i gušće,
negativ će izgledati
puniji, a konturna oštrina
bolja. Sitno zrno u
negativu vidljivo je samo
pod mikroskopom, dok
se krupnije zrno, kad se
deseci zrna spajaju u
grude, vidi i golim okom.
Dozrijevanjem emulzije u tvornici dolazi do spajanja zrna u
grude. Proporcionalno tome, povećava se i osjetljivost filma.
Možemo zaključiti da osjetljiviji filmovi imaju veće zrno. Veličina
zrna u negativu određena je i ovim faktorima: 1) ekspozicijom
(preeksponiran negativ daje veće zrno). 2) razvijanjem (duže
razvijanje pospješuje spajanje zrna u negativu). 3) gradacijom
(tvrđa gradacija ima veće zrno).
Mogućnost razdvajanja je svojstvo oštrine koju daje film. Što više
može film registrirati tankih crtica po milimetru kvadratnom, to će
slika biti oštrija i moći ćemo je povećati na veći format.
Konturna oštrina i mogućnost razdvajanja određena je: oštrinom
našeg vida, oštrinom crteža kod objektiva, difuzijom svjetla u
sloju filma, veličinom zrna u emulziji, debljinom emulzije,
kontrastom na objektu, učinkovitosti anti-halo sloja, točnim
eksponiranjem, postavljenom optimalnom oštrinom, sitnozrnatim
razvijanjem i površinom fotopapira na koji ćemo razviti sliku.

1.12 Karakter negativa

Do samog kraja obrade filma, mnogi faktori su utjecali na njegov

konačan izgled. Vrsta filma, eksponiranje, način razvijanja, vrsta
razvijača, istrošenost radne otopine, temperatura razvijanja ... su
neki od faktora koji su utjecali na krajnji rezultat. Na kraju, Razmisli!
pojedinačni negativ možemo ocijeniti kao:
1. tanki negativ - ima prazne sjene. Svijetla mjesta su slabo Kada ćeš na
pokrivena, a opseg tonova je malen. Uzrok je prekratka kreativan način
ekspozicija ili razvijanje, ili hladan razvijač koji je razvio samo upotrijebiti
najjače osvijetljena mjesta. podekspoziciju,
2. tanki negativ s pojedinostima u sjeni - ekspozicija je bila točna, a kad
ali je negativ prekratko razvijen, ili je razvijač bio iscrpen i hladan. preekspoziciju?
3. mekan negativ - je dobro pokriven, ali nema snage niti
briljance. Razlika između svjetla i sjene je mala. Negativ je bio
dobro eksponiran ali je prekratko razvijen.
4. “mlohav” negativ s mrenom - sadrži sve pojedinosti, ali je po
čitavom negativu siva mrena. Uzrok je preduga ekspozicija,
prekratko razvijanje, loše svjetlo u tamnoj komori.
5. normalan negativ - dobra ekspozicija i precizno razvijanje. To
je idealan negativ koji je cilj našeg rada.

1. 2. 3. 4. 5.
 6. 7. 8. 9.

6. briljantan negativ - djeluje snažnije od normalnog negativa, a

svjetla su nešto jače pokrivena.
7. tvrd negativ - ima pokrivene i najdublje sjene u kojima se vide
detalji. Opseg tonova je malen. Uzrok: tvrda gradacija filma, veliki
svjetlosni kontrast pri snimanju, preduga ekspozicija, snažan
razvijač ili predugo razvijanje.
8. tvrd negativ s praznim sjenama - ima osvijetljena područja
snažno pokrivena, ali sjene su prazne, bez detalja. Uzrok:
kontrastan motiv, tvrda gradacija filma, rapidno razvijanje.
9. gust negativ - ima pokrivena svjetla i sjene. Čitav negativ je
odviše gust, a često ima i sivu mrenu. Uzrok: preduga
ekspozicija ili predugo razvijanje u snažnom razvijaču.
Izvori i literatura:

๏ Web stranice autora namijenjene za edukaciju učenika:

http://web.me.com/joskocurkovic

๏ Sve o fotografiji i fotografiranju; John Hedgecoe; Mladost;

Zagreb 1978.

๏ Fotografija; Milan Fizi; Grafički zavod Hrvatske; Zagreb 1977.

๏ Velika knjiga o fotografiji; Urednici Time-Life Books; Prosvjeta,

Zagreb 1980.

๏ Foto-priručnik; John Hedgecoe; Mladost; Zagreb 1978.

๏ Sve o fotografiji u boji; Adrian Bailey & Adrian Holloway;

Mladost, Zagreb 1979.

๏ Začnete fotografovat; Jan Šmok; SNTL - Nakladatelství

tehnické literatury, Prag 1983.

๏ Fotografie; Miloslav Stibor; Státní pedagogické nakladatelství,

Prag 1976.

๏ Základy fotochemie; Jaroslav Šimek; Státní pedagogické

nakladatelství, Prag 1983.

๏ Konstrukce fotografických pristroju; Karel Gregor; Státní

pedagogické nakladatelství, Prag 1978.

๏ Elementarna tehnika fotografije; Dragoljub Kažić; Umetnička

Akademija u Beogradu; Beograd 1973.

๏ Korištene fotografije iz osobnog arhiva autora, gore navedenih

knjiga, internetskih stranice proizvođača fotografske tehnike i
opreme...
Kontrolna pitanja:

1. Sloj koji sprečava pojavu refleksije u filmu je:

A. baritni sloj
B. zaštitni sloj
C. anti-halo sloj
D. emulzioni sloj

2. Koji od ovih spojeva je osjetljiv na svjetlo?

A. srebrni bromid
B. natrijev klorid
C. srebrni klorid

3. “Leica” je naziv za filmove:

A. velikoformatne
B. srednjeformatne
C. maloformatne

4. Koja kombinacija označava srednjeformatne filmove?

A. 6 x 9
B. 24 x 36
C. 6 x 6
D. 9 x 12
E. 18 x 24

5. “Roll” film je:

A. maloformatni
B. srednjeformatni
C. velikoformatni
D. minjaturni

6. “DX” oznaka sadrži informacije o:

A. cijeni filma
B. osjetljivosti filma
C. toleranciji kod ekspozicije
D. načinu eksponiranja
E. broju snimaka
F. proizvođaču filma
G. načinu razvijanja

7. Ima li film rok upotrebe:

A. da
B. ne
Kontrolna pitanja:

8. Albert Einstein je dobio Nobelovu nagradu za:

A. posebnu teoriju relativnosti
B. opću teoriju relativnosti
C. fotoelektrični efekt
D. teoriju kaosa

9. Udarom fotona svjetla u srebrni halogenid dolazi do:

A. jačanja veza srebra i halogena
B. slabljenja veza srebra i halogena

10. Što je rezultat fotoelektričnog efekta?

A. vidljiva slika
B. nevidljiva slika
C. latentna slika
D. obrnuta slika
E. umanjena slika
F. negativna slika

11. Pojavu vidljive slike možemo zahvaliti:

A. fiksiru
B. razvijaču
C. redukciji
D. difuziji
E. prekidaču

12. Nosioc negativne slike na filmu je:

A. srebrni halogenid
B. srebrni jodid
C. crno metalno srebro
D. želatina

13. Jače zacrnjenje na negativu dat će tamnije tonove na

fotografskom papiru.
A. da
B. ne

14. Fiksiranjem film ostaje bez:

A. crnog metalnog srebra
B. želatine
C. srebrnih halogenida
D. perforacije
Kontrolna pitanja:

15. 24 DIN = 200 ASA?

A. da
B. ne

16. 100 ASA < 22 DIN?

A. da
B. ne

17. Razlika između 15 DIN i 400 ASA je:

A. f2
B. f3
C. f1
D. f8
E. f4
F. f6

18. Film je najosjetljiviji na:

A. žuti spektar
B. zeleni spektar
C. plavi spektar
D. crveni spektar

19. Tvrda gradacija ima manjak:

A. crnog metalnog srebra
B. kontrasta
C. sivih tonova

20. Što možeš pročitati iz karakteristične krivulje?

A. osjetlivost na svjetlo određene emulzije
B. vrstu osvijetljenja
C. sposobnost emulzije da prikaže točan odnos svjetla i
sjene predmeta koji snimamo
D. otvor blende
E. koeficijent kontrasta

21. Točna ekspozicija i hladan razvijač bez produženja vremena

razvijanja dati će:
A. tvrdi negativ s detaljima u sjeni
B. tvrdi negativ s praznim sjenama
C. briljantni negativ
D. tanki negativ s detaljima u sjeni
E. gusti negativ