Struktura homilije:

-možemo govoriti o jednoj uobičajenoj strukturi:

1) uvod

2) strukturalni prvi dio

3) razradba

4) zaključak

ili…

1) Motivacija
2) Iznošenje problema
3) donijeti ono što je važno, što obuhvaća temu, pokazati dobro i loše (diversio et
partitio)
4) naznaka rješenja (argumentatio)
5) potvrđivanje rješenja

ili ideja iz pripovijesti (npr. Harry Potter):

1) Glavni lik
2) Zadatak
3) Opasnost neprijatelja (kriza)
4) Rješenje
5) Preuzimanje redovitosti, vraćanje
6) pouka

Dijelovi homilije prema staroj retorici:

1) Orire – prolog – exordium

Privlačenje pozornosti
2) Naratio – pripovijedanje
Prenošenje glavnih misli, ne samo iz naznake uvoda nego dublje, šire
3) Diversio et partitio
Razdijeljeno i razlomljeno
4) Argumentatio
Opravdati, dokazati
5) Conclusio
Zaključak

1
Kontekst homilije:

-Craddock spominje četiri: povijesni, pastoralni, liturgijski i teološki

-Povijesni kontekst: najprije uključuje samoga propovjednika, zbroj osoba koje su doprinjele
njegovom rastu; propovjednik nastavlja tradiciju Crkve i sām se nalazi pod njezinim
utjecajem; ujedno propovjednikove riječi u slušateljima bude neka druga vremena, trenutke i
glasove; homilija uvijek izriče pamćenje (memoriju) Crkve, jer je sjećanje temelj institucija i
zajednica, a također i pojedinaca

-Pastoralni kontekst: propovijed je aktivni dio pastorala; oblik i unutarnja snaga propovijedi
moraju predstavljati svjesnu želju da aktiviraju i oživljuju zajedničko svećeništvo svih
vjernika; treba uzeti u obzir konkretnu zajednicu s njezinim životnim situacijama, radostima
i bolima

-Liturgijski kontekst: homilija je uvijek utkana u slavlje i oblikovana slavljem; odvojeno od

slavlja homilija može poprimiti i arogantne i ohole tonove; zajednica iz homilije treba iščitati
svoju vjeru

-Teološki kontekst: hrani i podržava propovjedaonicu dajući joj postojanost; teologija je

nužna jer zadržava brižnost bdjenja nad istinom

Važnost studija za pripremanje homilije:

-vrijeme koje svećenik uspijeva posvetiti studiranju za njega nikada neće biti otuđenje od
pastoralne stvarnosti, nego prilika da se još više udubi u crkveno djelovanje

-studij štiti župljane od pretjeranog utjecaja svećenikovih osobnih razmišljanja, predrasuda i

osjećaja te omogućuje svećeniku da promotri vlastiti život i život zajednice s korisnom
kritičkom distancom

-udaljiti se od događaja i razmišljati o njima oblik je iskustva koji je isto tako vrijedan kao i
biti uključen u vrtlog zbivanja a studij i spoznaja ne sprječavaju našu spontanost niti našu
ljubav prema životu nego je uvećava

-važnost čitanja romana, pripovijetki i poezije također spada u studij jer obogaćuje snagu
vlastite sposobnosti imaginacije

Izbor oblika u homiliji:

2
Ima onih koje su iskušane i dokazane svojom vrijednošću i komunikacijskom kvalitetom:

- Što je to? Koliko vrijedi? Kako to imati?

- Vidjeti, prosuditi, djelovati.

- ovo je problem a ovo je rješenje

- što jest, što nije.

- Ili… ili.

- i… i.

- obećanje, ispunjenje.

- zbrka, razjašnjenje.

- silogizam: veća premisa, manja premisa, zaključak.

- ni prvo, ni drugo, ni treće, nego upravo ovo.

- Flashback (iz sadašnjosti u prošlost, a zatim opet u sadašnjost).

- od manjeg prema većemu

-nekada se može pripustiti samome biblijskom tekstu da odluči, ne samo o sadržaju nego i o
obliku homilije

-oblici uvelike ovise od situacije u zajednici; ili o samom slavlju gdje ćemo birati neki
neusiljeni oblik, jednostavan ili bez iznenađenja, bez velikih pitanja i s jasnim završetkom

-ima situacija kada ćemo birati oblik koji će vjernike malo i uzdrmati

-oblik mora omogućiti da se susretnu poruka i slušatelj, a informacije će se jednostavnije

zapamtiti ako se koriste ponavljanja, aliteracije, usporedbe, ako se nabroje točke rasprave (ali
nikad više od tri); informacije će biti sjajnije ako se upotrijebe primjeri i konkretne usporedbe

Polazište dobre homilije:

-potrebno učiti od mnogih

-homilija nosi mnoštvo naših znanja i iskustava

-čitati ne samo teološku literaturu

-uklopljenost u slavlje

-pisati za konkretnu zajednicu

3
-poznavati zajednicu i njena pitanja

-suočiti se s tekstom i s onim što je govorljivo

Krist – subjekt i objekt propovijedanja:

-kad god se okupljamo kao zajednica činimo to u ime Kristovo

-on je u središtu naših života i našega slavlja

-po našim riječima čuje se glas Kristov, osobito kada tumačim Božju riječ

-ujedno sve svoje molitve upućujemo Bogu po Isusu Kristu, dakle njemu se obraćamo i po
njemu molimo zagovor

Mistagoška vrijednost homilije:

-homilija ima mogućnost uvesti u temeljne sadržaje vjere tumačeći riječ Božju, simbole i
otajstva vjere

-homilija uvijek treba imati namjeru produbljivati iskustvo vjere i pobuđivati osjećaj radosne
vijesti

Tuđe izreke u homiliji:

-svakako se mogu uvrstiti

-mogu dodatno obogatiti homiliju i dati joj životnu blizinu i konkretnost

-nekada će nam nečija izreka poslužiti da istaknemo vezu između evanđeoskih riječi i
suvremenih izazova svijeta i čovjeka

-uvijek držati na pameti tko su pojedinci čiju misao uzimamo – njihov društveni, politički,
povijesni i religiozni kontekst ne smije zbuniti slušatelje

-naglasak treba staviti puno prije na značenjsku poruku misli nego na samoga pojedinca koji
ju je izgovorio

4
Početak homilije:

-anegdotski, npr: nedavno sam susreo…; razmišljajući što reći zaustavio sam se na…

-negativistički, npr: Čovjek neki imao 100 ovaca, jedna ode…

-liturgijski, npr: pjevali smo u ulaznoj pjesmi…, čuli smo u prvom čitanju…

-narativno, npr: Čovjek neki imao dva sina, kaže mu mlađi… (pripovijedanje, događaj, priča)

-ispovjedno – emotivni, npr: ne znam kako vi mislite, meni se čini ovako…

Odnos teološkog sadržaja i homilije:

-ono što se izgovara u homiliji mora biti teološki nedvojbeno ispravno i ne dovoditi vjernike
u zabunu

-teološki sadržaj treba biti kreativno i 'pojednostavljeno' izrečen

-izbjegavati da homilija bude isključivo suha egzegeza sa svojim rezultatima

-izbjegavati izricanje dogmatskih istina

-jezik homilije je sličan jeziku razgovora i tumačenja

-svaka homilija mora imati nekih novih elemenata

Spomen imena mjesnoga biskupa u euharistijskoj molitvi: (Pred liturgijskim slavljem,

Crnčević-Šaško, 111-113.)

-molitveni zazivi za Crkvu, osobito za njezine pastire, nalaze svoje mjesto u euharistijskoj
molitvi već u najstarijoj liturgijskoj tradiciji

-u skladu s Općom uredbom Rimskoga misala (br. 149) i Dekretom Kongregacije za

bogoštovlje i disciplinu sakramenata (652/08/L) vrijede sljedeće norme:

Kad molitveni zaziv u euharistijskoj molitvi izgovara sām biskup predsjedatelj (na području
svoje biskupije), on poslije riječī „zajedno s papom našim I.“ nadodaje: i sa mnom, tvojim
nevrijednim slugom. Ako pak biskup slavi misu izvan svoje biskupije, nakon riječi „zajedno s
papom našim I.“, nadoda: sa mnom, tvojim nevrijednim slugom, i bratom mojim I., biskupom ove
Crkve I.

5
Ako riječi molitvenih zaziva u euharistijskoj molitvi izgovara svećenik (kao predsjedatelj ili
suslavitelj), on imenom spominje mjesnog ordinarija, odnosno onoga koji mu je pravom
izjednačen, ovim obrascem: zajedno sa slugom tvojim papom našim I. i biskupom našim I.

Kod spomena mjesnoga biskupa u euharistijskoj je molitvi moguće spomenuti i biskupa

koadjutora odnosno pomoćne biskupe, ali ne i nazočnoga biskupa koji predsjeda ili suslavi a
ne pripada mjesnoj crkvi u kojoj se slavi dotično slavlje. Biskupa koji ne pripada mjesnoj
Crkvi se ne spominje. Pomoćne biskupe mjesne biskupije spominje se ovim obrascem: zajedno
sa slugom tvojim papom našim I., biskupom našim I. i njegovim pomoćnim biskupima I. i I. Ako su
više od dvojice pomoćnih biskupa, govori se: zajedno sa slugom tvojim papom našim I., biskupom
našim I. i njegovim pomoćnim biskupima.

U molitvi se ne ističe nadbiskupska ili kardinalska čast. Formulacija „i s ovdje nazočnim

biskupom“ suvišna je i bez logičnoga utemeljenja.

Liturgija krštenja – prostorna rasporedba:

-važnost krsnog zdenca koja se sve više gubi, osobito u nekim novim crkvama

-procesija do krsnog zdenca kao hod u novi život; također zaboravljeni detalj

-Crkva, zajednica vjernika, jest subjekt i ujedno kontekst inicijacije

-sakramenti, naime, nisu izvorno dar za spasenje pojedinaca; oni se žive i slave u Crkvi koja
je „sakrament Boga i ljudi“, sakrament spasenja čitavog ljudskoga roda (LG 1)

-sakramente je moguće iskusiti kao dar spasenja u mjeri u kojoj Crkvu doživljavamo kao
mjesto Božjega spasenjskog djelovanja

Gdje slaviti sakrament ženidbe? Prostorna rasporedba (Pred liturgijskim slavljem, Crnčević-
Šaško, 176-179.)

-na jahtama, u podmorju, pod poznatim slapovima, na vrhovima znamenitih planinskih

izletišta, u skoku pod padobranom?

-kad se izgubi li zanemari unutarnji temelj, tj. sakramentalnost ili spasenjsa zbiljnost koja je
sadržaj sakramenta, tada obred postaje podložan različitim zahtjevima kroz koje mu se želi
dati novi sadržaj i novo značenje

-važno je prisjetiti se da je kršćansko i „crkveno“ slavljenje ženidbe u svojim početcima bilo

različito od drugih u društvenoj zajednici baš po toj osnovnoj odrednici crkvenosti, jer se
sakrament slavio u zajednici vjernika

6
-sakramenti su participacija u životu Crkve koja je sakrament spasenja

-odvajanje sakramenta ženidbe od Crkve–zajednice postupno ga izvodi i iz crkve-zgrade;

stoga se znade dogoditi da ljudi od Crkve žele samo posuditi obred dajući mu svoj sadržaj

-neka stoga bude jasno svjedočanstvo i obredni izraz istine „da ženidbeni drugovi očituju
otajstvo jedinstva i plodne ljubavi između Krista i Crkve i da imaju udjela u njemu (kan.
1063)

Potpisivanje na oltaru Zapisnika o sklopljenoj ženidbi: (Pred liturgijskim slavljem,

Crnčević-Šaško, 179-181.)

-neke nelogičnosti i obredne 'novotarije' u liturgijskom slavlju ženidbe pojavljuju se otkada

su (1997.) u našoj domovini kanonskoj ženidbi priznati pravni učinci na građanskom
području

-oltar je okrenut narodu no ta novost slavljenja euharistije u zajednici koja je okupljena oko
oltara–Krista nije bila popraćena dostatnom poukom o značenju i svetosti oltara; oltar je
nažalost postao „praktičnim mjestom“ za razne liturgijske i neliturgijske čine; oltar je postao
mjesto „za sve što se u crkvi događa“

-neki pokušavaju u činu potpisa na oltaru prepoznati čin svečane „prisege“ ili „potpisa
vjernosti“ koji bi, zbog mjesta na kojem se potpisuje, trebao „osnažiti i posvijestiti“ sveti čin
sakramenta

-neki i ovaj čin potpisa uspoređuju i izjednačavaju s polaganjem na oltar prethodno

potpisane formule zavjetovanja, iako se ono značenjski ne može usporediti

-sakrament ženidbe ne sklapa se potpisom ženidbenih spisa nego pred Crkvom izrečenom
privolom zaručnikā

-valja primjetiti da Obrednik potpisivanje zapisnika o sklopljenoj ženidbi smješta izvan

obreda, nakon otpusta (br. 78), te je jasno da mu nije moguće davati nikakav obredno-
liturgijski smisao

-izrijekom se napominje da se čin potpisivanja može vršiti ili u sakristiji ili pred narodom, ali ne
na oltaru

Blagoslov zaručnika:

-u euharistijskoj službi poslije molitve Oče naš, svećenik stojeći prema zaručnici i zaručniku,
zaziva nad njih Božji blagoslov, što se nikad ne izostavlja

-zaručnici pristupaju oltaru ili, ako je zgodno, ostaju na svome mjestu i kleknuvidi dalje u
Red slavljenja ženidbe, izdanje 1997., 28-30 str.
7
Liturgijska priprema ženidbe:

-dužnost je biskupa uređivati slavlje i pastoralnu skrb za sakrament u cijeloj biskupiji,

osiguravajući vjernicima pomoć da se bračni stalež čuva u kršćankom duhu i napreduje u
savršenosti

-dodajte još ponešto iz vlastitog iskustva

Svećeničke apologije unutar mise, tihe molitve:

-neposredno prije evanđelja svećenik tiho govori: Svemogući Bože, očisti mi srce i usne da
mogu dostojno navijestiti tvoju svetu Blagu vijest

-ako je prisutan đakon onda on naklonjen pred svećenikom tišim glasom traži blagoslov:
Gospodine, molim blagoslov. Svećenik tišim glasom kaže: Gospodine ti bio u srcu i na
usnama: da dostojno i prikladno navijestiš njegovu Blagu vijest: u ime Oca i Sina + i Duha
Svetoga. Đakon odgovori: Amen.

-nakon što završi evanđelje đakon ili svećenik poljubi knjigu i tiho rekne: Evanđeoskom riječi
uništili se naši grijesi.

-na početku euharistijske službe svećenik stojeći uz oltar uzme pliticu s kruhom i držeći je
malo podignutu iznad oltara, tiho govori: Blagoslovljen si, Gospodine, Bože svega svijeta: od
tvoje darežljivosti primismo kruh što ti ga prinosimo; ovaj plod zemlje i rada ruku čovječjih
postat će nam kruhom života. Zatim kod ulijevanja vina i vode tiho se govori: Otajstvo ove
vode i vina učinilo nas dionicima božanstva Isusa Krista, koji se udostojao uzeti dijela u
našem čovještvu. Uzme se kalež te se tiho govori: Blagoslovljeni si, Gospodine, Bože svega
svijeta: od tvoje darežljivosti primismo vino što ti ga prinosimo; ovaj plod trsa i rada ruku
čovječjih postat će nam piće duhovno. Poslije toga svećenik, naklonjen, tiho govori: Primi
nas, Gospodine, duhom ponizne i srcem skrušene; bila danas naša žrtva pred tvojim licem
takva da ti se svidi, Gospodine Bože. Zatim svećenik stojeći sa strane oltara, opere ruke, tiho
govoreći: Operi me, Gospodine, od mog bezakonja i od grijeha me moga očisti.

-nakon što je svećenik da mir đakonu ili poslužniku uzme hostiju i prelomi je nad pliticom, a
dijelak stavi u kalež tiho govoreći: Ovo sjedinjenje Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa
Krista bilo nama pričesnicima za vječni život.

8
-za to se vrijeme pjeva Jaganjče, zatim svećenik sklopljenih ruku tiho govori: Gospodine
Isuse Kriste, Sine Boga živoga, ti si po volji Očevoj,uz sudjelovanje Duha Svetoga, svojom
smrću oživio svijet:izbavi me ovim presvetim Tijelom i Krvlju svojom od svih mojih opačina
i svakoga zla; daj da se uvijek držim tvojih zapovijedi,i ne dopusti da se ikad odijelim od
tebe.

Gospodine Isuse Kriste, neka mi blagovanje tvoga Tijela i Krvi ne bude na sud i osudu, nego
po tvojoj dobroti neka mi bude duši i tijelu zaštita i lijek… Zatim prije nego što će blagovati
tiho kaže: Tijelo Kristovo sačuvalo me za život vječni. Isto i s kaležom: Krv Kristova sačuvala
me za život vječni.

-dok čisti posuđe, svećenik tiho govori: Gospodine, daj da čistom dušom prihvatimo što smo
ustima primili te nam ovaj vremeniti dar postane vječnim lijekom

Procesije: (Živo vrelo, br. 9; 2009.)

-putovanje, put, hod su životne slike koje su u kršćanskoj interpretaciji života izrasle iz
starozavjetnoga iskustva selilaštva
-za judeokršćansku tradiciju važna su gibanja potaknuta Božjim obećanjem
-u liturgijskim činima hod ima važno mjesto
-procesija je zapravo liturgija u gibanju
-u obrednim činima vjeru izražavamo hodom
-kršćanska procesija nosi obilježje zajedničkoga hoda većega broja ljudi koji se kreću, koji
putuju zajedno
-procesije su u prvim stoljećima Crkve bile povezivane sa smrću mučenika
-na čelu procesije je redovito križ – Raspeti i Uskrsnuli iza kojega puk ide prema nekom cilju,
ponajprije prema sudioništvu na eshatološkoj gozbi
-osim ulazne procesije možemo govoriti još o darovnoj procesiji koja još nije zaživjela kao
obredni čin nego samo u 'svečanim' zgodama
-također govorimo i o pričesnoj procesiji

Laičke liturgijske službe:

-čitač – se postavlja za naviještanje čitanja Svetog pisma, s izuzetkom evanđelja; može

predmoliti i nakane sveopće molitve i ako nema psalmiste, psalam između čitanja; potrebno
je da čitači budu brižno pripremljeni

-akolit – se postavlja za sužbu oltaru te za pomoć svećeniku i đakonu

-njegova je poglavita zadaća da pripravlja oltar i sveto posuđe i da vjernicima dijeli

euharistiju, čiji je izvanredni djelitelj

-psalmist – izvod psalam ili drugu biblijsku pjesmu između čitanja

9
-od ostalih službenika neki obavljaju svoju službu u svetištu, a drugi izvan njega; u prve
spadaju oni koji su izvanredni djelitelji određeni za dijeljenje pričesti kao i oni koji nose
misal, križ, svijeće, kruh, vino, vodu i kadionicu; a u druge tumač koji vjernicima daje
razjašnjenja i upozorenja i on dok obavlja svoju službu stoji na zgodnu mjestu, ali baš ne
dolikuje da dolazi na ambon; oni koji u nekim krajevima dočekuju vjernike, oni koji po crkvi
skupljaju darove

Euharistijske molitve: (Opća uredba rimskog Misala; 18-19.; 26-27.)

-euharistijska molitva je komunitarna molitva

-ni za jednu molitvu Crkva nije toliko brinula kao za nju

-u Crkvi danas odobrena 21 liturgijska euharistijska molitva od Koncila do danas; neke od

njih su samo za partikularne Crkve

-glavni dijelovi: zahvala, poklik, epikleza, izvještaj o ustanovljenju i posveta, anamneza,

prikazanje, zagovori, završna doksologija

-imamo četiri 'standardne' u Misalu koji je preveden 1996.

-uz to je V. koja je za posebne potrebe; ona ima četiri embolistička dijela, odnosna dva
elementa koji se mijenjaju

-BK BiH drugačije tretira jer ima dvije euharistijske molitve pomirenja i euharistijsku molitvu
za misu s djecom

-IV. euharistijska ne može se rabiti u jakim vremenima

-I. euharistijska može se uzeti ako se spominje sveca koji je priznat u cijeloj Crkvi

-najjednostavnije načelo: euharistijska molitva koja nema vlastito predslovlje može se uvijek
koristiti, a to su: prva, druga i treća

-uz drugu imamo predslovlje ali ono nije vlastito

-u općoj uredbi stoji da je treća prikladnjia za nedjelje i blagdane

-četvrta ima vlastito predslovlje koje se ne može odvajati

-ako neki blagdan ima svoje predslovlje ne može se uzeti četvrta ili peta euharistijska molitva

Molitva odrješenja:

10
Bog, Otac milosrđa, koji je smrću i uskrsnućem svojega Sina pomirio sa sobom svijet i izlio
Duha Svetoga za otpuštenje grijeha, neka ti po službi Crkve udijeli oproštenje i mir. I JA TE
ODRJEŠUJEM OD GRIJEHA TVOJIH U IME OCA I SINA + I DUHA SVETOGA.

Papinske homilije za redoviti župni pastoral:

-mogu biti korisne i poticajne u pripravi za homiliju

-treba izbjegavati doslovno preuzimanje velikih cjelina

-uvijek na pameti imati konkretne potrebe zajednice kojoj govorimo

Gospodnji blagdani u 'vremenu kroz godinu': (vidi: Na vrelu liturgije, 482-490)

-Navještenje Gospodinovo
-Prikazanje Gospodinovo u hramu
-Preobraženje Gospodinovo
-Uzvišenje svetoga Križa
-Godišnjica posvete Crkve
-Presveto Trojstvo
-Presveto Tijelo i Krv Kristova
-Presveto Srce Isusovo
-Krist, Kralj svega stvorenoga

Litrugijske knjige:¸

-Rimski misal (obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora drugog vatikanskoga
proglašen vlašću pape Pavla VI.)

-Lekcionar

-Pontifikal

-Red krštenja

-Red potvrde

-Red pokore

-Red slavljenja ženidbe

-Red pristupa odraslih u kršćanstvo

11
-Egzorcizmi i druge prošnje itd.

Predsjedateljske molitve:

-nema lit čina koji ne bi bio predsjedan

-služba predjsjedanja ne smije zasjeniti službu slavljenja

-nema privatnog liturg. čina stoga je svaka služba predsjedanje

-služba predsjedanja vrši se ispravno kada se zajednica osjeti kao subjekt

-predsjedatelja nema gdje nema zajednice

-važno udioništvo – participatio aktuosa

-vidi što je rečeno pod pitanjem Zborna molitva

-Zborna molitva završava trinitarnim, odnosno dužim oblikom, dok darovna i popričesna
završavaju kraćim oblikom

Zborna molitva:

-zborna molitva sabire molitve pojedinaca u jednu da bi svi postali jedno

-predsjedateljska molitva

-ima kao sve predsjedateljske molitve vlastitu gestu – raširene ruke

-ima jasnu strukturu – zajednica je subjekt slavlja

-zajednički Amen – potvrda da je to molitva svih

-nakon Zborne molitve nema više prostora za 'privatne' molitve

-zborna predviđa prostor osobnoj molitvi (šutnja) koja se pretače u zajedničku

-sedes je mjesto s kojega se ravna ova molitva (važna je dinamičnost mjesta koja pomaže
raspoznavanje stupnjeva slavlja)

-zborna molitva traži trenutke šutnje nakon što se kaže: Pomolimo se

-zborna molitva zaključuje uvodne obrede; zapravo zaključuje i zaokružuje zajedništvo

-nakon poklika „Amen“ kojim svatko odo sudionika 'ispovijeda' uključenost svoje molitvene
nakane u zajedničku molitvu, nestaje osobna molitva
12
-zborna molitva uvijek ima trinitarni zaključak

Tematski suodnos prvog čitanja i evanđelja:

1. Citiranje (Isus navodi Stari zavjet i tumači ili nadodaje npr: Čuli ste da je rečeno
ljubi… zapovijed ljubavi (NZ) – Šema (SZ)
2. Kontrapozicija (Isus donosi novinu naspram SZ; npr: prispodoba o gubavcima koji po
Levitskom zakoniku uopće ne smiju prići drugima a Isus ih ozdravlja)
3. Međusobno tematsko nastavljanje; npr: Isusov poziv na obraćenje i Jonin poziv na
obraćenje)
4. Ispunjenje; npr: Isusovo rođenje – navještaj rođenja kod Izaije ili Miheja

-drugo čitanje najčešće nije tematski povezano s evanđeljem; slijedi svoj paralelni ritam

Molitva vjernika:

-Oratio universalis – molitva vjernika

-u njoj molimo za cijelu Crkvu i svijet

-već uvodi obredi u euharistiju imaju za cilj stovriti, između ostaloga, zajedništvo okupljenih
vjernika, tako da nakon zborne molitve više nema mjesta za 'privatne' molitve

-ona se zove molitva vjernika ne zato što je čita neko od vjernika laika, nego zato što se prije
te molitve u starini otpuštalo katekumene a u crkvi bi ostajali samo još vjernici

-uvod uvijek pripada predsjedatelju – poziv na molitvu i obraćanje zajednici, dakle ne može
započeti sa npr: „Svemogući Bože…“, nego s Braćo i sestre ili nešto slično

-to je molitva Ocu po Kristu

-može se spomenuti zagovor blaženika ili sveca u uvodu

-važno slijediti logičku rasporedbu zaziva:

1. uvijek molitva za Crkvu (može biti izrečeno i u dva zaziva)

2. i 3. zaziv za kršćane u svijetu nadahnuto svetkovinom ili evanđeljem toga dana

3. i(li) 4. posebna kategorija: bolesni, napušteni, obitelji, mladi, novorođeni, krizmanici,

putnici, umjetnici, vatrogasci, dimnjačari

4. ili 5. Konkretna zajednica koja je taj dan okupljena na euharistiuju

5. ili 6. Pokojni
13
-najbolji način oblikovanja je onaj od Velikog petka (đakon ili neko od služitelja čita nakanu,
potom molitva u tišini i predsjedatelj završava molitvom

-kod slavlja sprovoda, ženidbe, primatelja reda može se u molitvi vjernika reći njihovo ime

Napravi jedan uvod u molitvu vjernika:

Braćo i sestre, Bog nas je po svome Sinu, pozvao da budemo nasljedovatelji njegova puta. S
pouzdanjem u njega, uputimo mu svoje prošnje.

S vjerom i pouzdanjem izrecimo pred Ocem nebeskim svoje molitve povjeravajući njegovoj
dobroti svoje potrebe i život Crkve.

Svemogućemu Ocu, koji nas uči kako ispravno moliti i kako mudro graditi dom života na
zemlji, uputimo svoje molitve.

Braćo i sestre, Bog nas je danas okupio na vrelu života da nas okrijepi svježinom svoje riječi i
svoje milosti. S pouzdanjem ga zamolimo.

Bogu, Ocu milosrđa i darivatelju spasenja, povjerimo svoje živote i uputimo mu svoje
molitve.

Darovi u euharistiji:

-ključni je kriteriji da se donosi se ono što je istinski dar za Crkvu i(li) siromahe

-darove ne treba tumačiti, jer tada prestaju biti darovi

-tako nema smisla prinositi križ, Bibliju, niti neke druge predmete poput privjesaka, bicikla,
vjeroučitelja (ima i takvih ideja) itd.

Spomen imena pokojnikā u misi: (Pred liturgijskim slavljem, Crnčević-Šaško, 114-116.)

-površni pristupi i isticanja drugotnih ciljeva doveli su do krivih shvaćanja u kojima se

najveća važnost pridaje spomenu imena pokojnika

-Crkva za sve pokojne članove kršćanske zajednice moli u svakoj euharistijskoj molitvi

-neupitno je spominjanje imena u bogoslužju kad je neka zajednica okupljena baš s nakanom
moliti za pokojnoga člana, ili pak kad zajednica poznaje pokojnika za kojega će moliti; takvo
je spominjanje imena zapravo „bez spomena“ jer ga zajednica ne veže ni uz jednu osobu

14
-nedjeljna euharistija župne zajednice nije „pokojnička misa“

-ne može se dovoljnim razlogom smatrati „psihološki učinak“ što ga spomen imena ostavlja
na članovima pokojnikove obitelji

-liturgijske norme nedvojbeno određuju da se imena pokojnika spominju samo u misama za

pokojne

Redoviti trenuci šutnje u euharistije:

-kod pokajničkog čina

-kod zborne molitve, nakon Pomolimo se (gdje se molitve pojedinaca sabiru u jednu,
zajedničku molitvu)

-liturgijske odredbe predviđaju da je u liturgiju riječi moguće utkati različite trenutke šutnje:
prije negoli započne sama liturgija riječi, poslije prvoga i drugoga čitanja te nakon homilije

-„svećenik se tihom molitvom pripravi da plodonosno primi Tijelo i Krv Kristovu, a vjernici
čine to isto moleći u šutnji“ (OURM 84)

-poslije pričesti („kad završi pričešćivanje, svećenik i vjernici, ako je zgodno, neko vrijeme
mole u tišini“ – OURM 88)

-liturgija iziskuje aktivnu šutnju

-zajednica ne šuti nego vrši šutnju kao što vrši i druge liturgijske čine

-liturgijska šutnja nije šutnja pred Bogom nego šutnja u Bogu i šutnja s Bogom

Vrste ulja u liturgiji:

-posveta (consecratio) krizme i blagoslov (benedictio) katekumenskoga u bolesničkoga ulja

događa se na Veliki četvrtak

-smještanjem tih čina na taj dan htjelo se pokazati da sakramenti u kojima se rabi krizma, kao
i ona slavlja u kojima se rabe druga sveta ulja, imaju svoj izvor u Kristovoj pashi te
omogućuju udioništvo u Kristovu otajstvu otkupljenja

-ulje posvećeno za slavlje sakramenta krštenja, potvrde i svetoga reda po svom je osnovnom
značenju „znak“ Duha Svetoga, ali ujedno upućuje na Krista, Pomazanika

15
-pomazanje se događa na koži, no ono označava događaj koji od izvanjskoga znaka prelazi
na nutarnju zbilju; kao što se kod mazanje tijela pomast utiskuje u tijelo kako bi mu se dala
gipkost, snaga, toplina, tako i sakramentalno pomazanje daje čovjeku toplinu Duha

-uporaba katekumenskog ulja dana je na slobodu biskupskim konferencijama

-bolesničko ulje očituje služenje bolesnima i nemoćnima i njihova izručenja Božjemu

spasenju

Vazmeno trodnevlje: (vidi više: Na vrelu liturgije 342-347; 355-362.) samo neke natuknice

-izvorni način slavljenja objedinjavao je cjelokupno vazmeno otajstvo u jedno slavlje, u

bdjenje kojim su kršćani iščekivali zoru nedjelje Gospodinova uskrsnuća

-veliki četvrtak bio je doživljavan kao posljednji dan korizmenoga vremena, s posebnim
sadržajem: pomirenje pokornika i prijepodnevna misa posvete

-misa Večere Gospodnje, koju slavimo na Veliki četvrtak uvečer predstavlja uvertiru ili
preludij trodnevlja, „velikoga dana“

-obred pranja nogu, utkan u slavlje euharistije Velikoga četvrtka, u liturgiji je prikazan kao
metafora otajstva križa

-na veliki petak u središtu je otajstvo križa, a tišina je prvi element koji treba biti zamjetljiv

-velika subota je dan bez liturgijskih slavlja kršćanske zajednice

-vazmeno bdjenje je liturgija svjetla i nade

-bdjenje je slika ozračja nade i iščekivanja iz kojega se razumijeva smisao čitavoga

vazmenoga slavlja

-liturgija vazmenog bdjenja pruža izvornost i temelj svih slavlja (majka svih bdjenja)

-bogatstvo liturgije – cijela povijest spasenja koja svoj vrhunac doživljava u evanđeoskom
izvješću o uskrsnuću

Exultet (vidi više: Na vrelu liturgije 348-354.):

-tekst hvalospjeva napisan je oko 400. godine na sjeveru Italije ili na jugu Galije i u njemu se
lako prepoznaju glavne crte teologije sv. Ambrozija, iako sam tekst ne potječe od njega

-u rimsku je liturgiju ušao tek u XII/XIII. st.

16
-naš današnji hvalospjev prvi se put pojavljuje u Missale gallicanum

-hvalospjev se sastoji od tri dijela

1) Proslov: Spajanje hvale neba i zemlje

-sav kosmos je u ushitu radosti jer slavi događaj konačnog 'postajanja svjetla i svjetlom'

-veličini pobjede odgovara veličina kralja koji sada ulazi u nebeski grad

-hvalospjev započinje eshatološkim prizorom koji obuhvaća nebo i zemlju

2) Drugi dio: Simbolički govor noći

3) Treći dio: Molitva Ocu

-svijeća se smješta uz oltar tijekom vazmenog vremena, a izvan toga vremena uz krstionicu,
gdje je trajni govor prosvjetljenja Kristom

Tematske nedjelje:

-Dobri pastir, Dan obitelji, Misijska nedjelja, Nedjelja karitasa i pomoći BiH

Obrazac za redovničko zavjetovanje? (znaju pitati redovnike)

-nalazi se u pontifikalu

-vidi više detalja na:

http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2799&Itemid=40

Sakramentali:

-jako opširno, neke natuknice

-kršćanski sprovod – slavlje kršćanske pashe i ispovijed vjere u život uskrsnuća

-razni blagoslovi – životni izričaji liturgije Crkve; kriterij: Blagoslivljat se može sve stvoreno,
po čemu se proslavlja Boga i što progovara smislom iz vjere, slaveći u zajednici vjernika
liturgijskim slavljem bez magijskoga pristupa blagoslovljenim predmetima kao 'spremnicima
moći' naglašavajući darovanost i Božju dobrotu.

17
-euharistijsko klanjanje; klanjanje nas ne ostavlja „pred Isusom“, pred euharistijom, nego nas,
preobražene darom spasenja, šalje da životnim poklonstvom pronosimo Kristovu prisutnost
svijetom; izvire iz euharistije i k njoj vodi

-hodočašće – put preobraženika kao odgovor na poziv, novi prostori osjetljivosti Crkve

Spomendani u povlaštenom vremenu:

-dobro konzultirati:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Stupnjevi_liturgijskih_slavlja_u_Katoli%C4%8Dkoj_Crkvi

http://www.ivanjareka.zupa.hr/rangiranje-liturgijskih-slavlja/

Izbor misnih čitanja: (zna često pitati Crnčević)

-svetkovine i blagdani imaju vlastita čitanja

-ako je spomendan redovito se uzimaju čitanja od dana, međutim ako je riječ o svecu ili
svetici koji su spomenuti u evanđelju onda redovito imaju svoja vlastita čitanja (npr. sv.
Marta, 29. srpnja)

U kojoj liturgijskoj knjizi nalazi se egzorcizam?

Egzorcizmi i druge prošnje

_____________________

Nije odgovoreno na pitanja koja su jako opširna ali na koja, vjerujem, znamo svi ponešto reći:
pučke pobožnosti, priprema za sakrament inicijacije odraslih, liturgija i neokatekumeni, red
sprovoda

18