Bilješka o piscu

Franz Kafka židovski je pisac koji je ostavio traga u književnosti osebujnim načinom pisanja i
zanimljivim te pomalo mračnim temama. O Franzu se puno pisalo, pa su tako proizašle mnoge teorije
o njegovom psihičkom stanju.Od toga se ništa nije dokazalo nego su sve bile pretpostavke do
trenutka kada je pokušao počiniti samoubojstvo, što je bio dokaz određene psihičke
nestabilnosti.Franz Kafka rođen je u Pragu 3. srpnja 1883. godine. Odrastanje u sjeni oca na njega će
ostaviti veliki trag. Rođen je bogatoj obitelji u kojoj je dominirao otac, Herman Kafka kojeg je Stanley
Corngold opisao kao dominantnu osobu s odličnim poznavanjem ljudske prirode.Od 1889. do 1893
Kafka se školovao u Njemačkoj školi za dječake, a nakon završetka osnovne škole upisao je gimnaziju
da bi se potom zaputio na Fakultet kako bi studirao kemiju.Nakon kemije prebacuje se na njemačku
književnost i povijest, da bi nakon toga upisao pravo. Za život je zarađivao radeći kao pravnik, iako je
cijelo vrijeme htio biti pisac. Unatoč tome što je radio Kafka je bio materijalno osiguran zahvaljujući
svom ocu.Opisan je kao osoba kojeg je vječno mučila požuda, a poznato je kako je tijekom života
često posjećivao bordele. Od dužih veza imao je jednu s Felice Bauer s kojom se povremeno viđao i
najviše komunicirao preko pisama. S njom je bio dva puta zaručen. Druge zaruke prekinuo je 1917.
godine kada ga je pogodila teška bolest tuberkuloza.Godine 1920. zaručio se s Julie Wohryzek,
siromašnom sobaricom iz hotela, a dok je bio zaručen s Felice, varao ju je s Margarethe, prijateljicom
od Felice koja je živjela u Berlinu i koja je poput njega bila Židovka.Neko vrijeme se govorilo kako je
Kafka imao dijete s Margarethe za koje on nije znao, a koje umrlo brzo nakon rođenja, dok drugi
tvrde kako to nije istina. Iako se nikada nije ženio Kafka je cijenio instituciju braka i obitelji.Kafkino
stvaralaštvo prošlo je u znaku pripovijetki, aforizama, romana i pisama, a sve ih je povezivalo
duhovno jedinstvo. Unatoč tome što je djelovao pod dojmom romantizma, europske tradicije kakvu
su njegovali Goethe, Dostojevski i Falubert te židovskog heterodoksnog učenja, Franz je do danas
ostao jedan od rijetkih autora koje se ne može svrstati ni u jedan od pravaca.Njegova djela opisuju
surovu i sivu stvarnost u kojoj su likovi uglavnom potlačeni u neprekidnoj borbi sa surovim
birokratskim sustavom. To se najviše primijeti u djelima poput: “Amerika”, “Proces”, “Zamak” te
“Preobražaj” kao najpoznatije djelo koje je napisao. Čitajući Kafkina djela može se osjetiti atmosfera u
kojoj su likovi pomalo izgubljeni te u nemogućnosti da komuniciraju sa svima ostalima.Zahvaljujući
uspješnosti napuštanja religioznih shvaćanja i okrećući se filozofiji Kafka je postao jedan od
najpoznatijih duhovnih pisaca 20. stoljeća.Za njegova života objavljene su dvije zbirke pripovjedaka, a
ponešto i u časopisima. Za vrijeme njegovog života objavljene su pripovijetke “Promatranje”, “Seoski
liječnik”, “Ložač”, “Preobrazba” i “Osuda”.Većinu svojih djela oporučno je namijenio za spaljivanje, ali
je izvršitelj oporuke, književnik Max Brod odbio to učiniti. Radi se o “Procesu”, “Zamku” i
“Americi”.Tuberkuloza od koje je obolio 1917. godine pogoršala se 1924. godine nakon čega se
morao vratiti u Prag gdje se za njega brinula sestra Ottla. Umro je od tuberkuloze, 3. lipnja 1924.
godine u Beču. Godine 1931. izašle su pripovijetke “Pri gradnji kineskog zida”.Franz Kafka bio je
poznati književnik i jedan od najznačajnijih autora suvremene svjetske literature i suvremenog
romana. O tome svjedoči opširna literatura te da se svi romanopisci koji su došli iza njega, pozivaju na
njegova djela kao na početak moderne pripovjedačke proze.
Karakteristike epohe

Riječ avangarda dolazi od francuske riječi l'avant garde što znači prethodnica, a time se želi naglasiti
da nije riječ samo o osporavanju tradicije već se teži ostvariti revolucija. Franz Kafka stvarao je u
epohi modernizma, točnije svrstava ga se u razdoblje avangarde. U književnosti se javljaju različiti
smjerovi ujedinjeni pod zajedničkim nazivom avangarda te elemente nekih od tih smjerova možemo
pronaći i u djelu proces, alegorijska kritika društva ili pak kao ekspresionistički izraz čovjekova straha,
osamljenosti i sputanosti.

Ekspresionizam

I sam ekspresionizam nastaje iz otpora prema književnoj tradiciji, pa ga neki teoretičari poistovjećuju
s avangardom, a ponekad se određuje čak i šire od cjelokupnog razdoblja avangarde. 10
Ekspresionizam se kritički odnosi prema zamisli oponašanja zbilje. Ekspresionisti, zalažući se za snagu
izraza koji lomi sve konvencije i pojavljuje se kao vapaj, kao krik i kao duhovni oblik čiste potrebe za
izražavanjem. Taj krik koji zove upomoć, krik zbog straha, tjeskobe, iščekivanja izazvanih vremenom i
duhom vremena12 vidljiv je i u ovom djelu. Ekspresionisti zagovaraju unutarnje traženje zbilje jer
smatraju da stvarnost nije izvan čovjeka nego u njemu samome. Upravo je zato i važan taj element
izgubljenoga pojedinca koji se ne može pronaći u ovome svijetu pronalazimo u ovome djelu.

Čovjek ne može ostvariti život onakav kakav želi jer mu društvo nameće pravila i granice. Čovjek
osjeća strah i taj ga strah izobličuje. Postoje mnogi strahovi koji opterećuju čovjeka u životu kao što je
strah od bolesti, od gubitka posla, nerazumijevanja. Upravo ta tema straha čini Kafku
ekspresionistom. U ovom se djelu prikazuje svijet otuđenja, sukoba, svijet dvostrukog čovjeka.
Otuđenje, fenomen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji. Upravo je Kafka i pisao o tome.
Dotaknuo se otuđenja u ovome djelu, problema izgubljenosti čovjeka u suvremenoj civilizaciji,
nemoći čovjeka da komunicira sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim potrebama i životnim
uvjetima koje je sam stvorio. On opisuje čovjeka koji nailazi na nerazumjevanje okoline, koji se gubi u
toj okolini i postaje stranac.

Karakteristike vrste