Poremećaj aktivnosti i deficita pažnje (ADHD)

je mentalna bolest koja utječe na koncentraciju i ponašanje.

Hiperaktivni adhd Inatentivni adhd Kombinirani adhd

najčešći tip
 brbljanje/ upadanje u  impulzivnosti  kombiniran
riječ  zanemarivanje detalja hiperaktivni i
 hiperaktivno  ometanost inatentivni adhd
ponašanje  zaboravnost
 nestrpljivost i  zanemarivanje detalja
„vrpoljenje“  teško praćenje uputa

Osobe sa ADHD-om osim manjka pažnje također imaju i tzv. hiperfokus. Slikovito
objašnjeno, većina 'normalnih' osoba 5 različitih tema može slušati sa podjednakom dozom
koncentracije i pokazivati podjednaku (ne)zainteresiranost za njih.
Osoba sa ADHD-om pak 3/5 tema jedva može pratiti i pokazuju nezainteresiranost za njih,
dok su im one druge dvije izrazito zanimljive i mogu o njima dugo raspravljati i ostati
koncentrirane čak i nakon što 'normalnoj' grupi već odavno dosade i požele se maknuti sa
njih.

Drugim riječima - osobe sa ADHD-om istovremeno funkcioniraju ispod i iznad prosječno

ovisno o tome da li im je tema o kojoj se raspravlja zanimljiva ili ne.

Obrazovni sustav u pravilu ne radi razliku između hiperaktivne i 'normalne' djece. Budući da
su hiperaktivna djeca u pravilu nemirnija, teže se koncentriraju na nastavno gradivo, sklonija
su skretanju sa teme (ometanju nastave) i upadanju u riječ (impulzivno reagiraju), etiketiraju
se kao zločesta, loša i problematična.
Budući da sustav ne iskazuje emocije/ljubav prema djetetu već na njega gleda kao dio
kolektiva, a ne osobu kojoj treba individualni pristup dijete je nerijetko frustrirano, roditelji
ljuti, a profesori nezadovoljni. Tada djeca mogu skrenuti u delikventno ponašanje koje nije
posljedica kriminalnog mentaliteta, odnosno općenite sklonosti kriminalu, nego ogorčenja
sustavom, te unutrašnjoj tuzi koja iz unutrašnje patnje prelazi vanjsku u agresiju. Zbog toga
mogu imati nisko samopouzdanje i osjećaj manje vrijednosti iz čega proizlazi vandalizam i
zlouporaba opojnih sredstava.

Mentalno zdravlje je stanje osjećajne i socijalne prilagodbe u različitim

područjima života. Mentalno zdrava osoba je zadovoljna, rado živi, suočava se sa
stresom te ima osjećaj da se uspješno koristi svojim potencijalima i ostvaruje
svoje ciljeve.

Pozitivna obilježja mentalnog zdravlja jesu dobro socijalno i kognitivno

funkcioniranje, visoko samopoštovanje i optimizam.
Negativna su obilježja razna stanja koja karakteriziraju promjene u mišljenju,
raspoloženju i ponašanju koja se pogoršavaju s tjeskobom i nefunkcionalnošću.

Mentalna je bolest poremećaj na planu doživljavanja ili ponašanja,

funkcionalnog ili organskog podrijetla koji zahtjeva medicinsku intervenciju.
Problemi i poremećaji mentalnog zdravlja često počinju već u ranoj odrasloj
dobi, kroničnog su karaktera i narušavaju kvalitetu života samog pojedinca i
obitelji.

Svjetski dan mentalnoga zdravlja obilježava se 10. listopada,

svake godine s drugom temom, a sa svrhom podizanja svijesti
javnosti o problemu mentalnoga zdravlja, te većeg izdvajanja
sredstava za promociju, prevenciju, liječenje i resocijalizaciju
osoba s mentalnim problemima.
Depresija
je mentalna bolest u kojoj dolazi do pada raspoloženja, ali u tolikoj razini
da ta promjena raspoloženja utječe na cjelokupno razmišljanje, opažanje, tjelesno
stanje, ponašanje i čovjekovo socijalno funkcioniranje. Pripada poremećajima
raspoloženja.

SIMPTOMI
 povlačenje u sebe, potištenost, nesanica, gubitak apetita,
opsjednutost „crnim“ mislima, usporeni misaoni tijek i
beznadnost

Rizik od razvoja depresije se povećava sa :

- stresom
- traumatskim životnim događajima
- fizičkim bolestima
- problemima uzrokovanim konzumacijom alkohola ili droge, siromaštvom,
nezaposlenošću
- nepravilnom prehranom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću

Kod nekih osoba postoji i genetska, urođena predispozicija za razvoj depresije.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020.

godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku
populaciju, zdravstveni problem broj jedan.
Prema odgovorima na skali izraženosti depresivnih simptoma iz istraživanja,
10,3 % stanovnika Republike Hrvatske ima blage do umjerene depresivne
simptome, dok 1,2 % stanovnika ima umjereno teške do teške depresivne
simptome.

Tjeskoba (anksioznost)
 tj. tjeskobnost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do
panike, uz psihomotornu (tjelesna) napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da
će osoba "eksplodirati". Najčešće je nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu.
Ona se javlja u svim psihijatrijskim poremećajima, a kao primarni simptom javlja se u
anksioznim poremećajima. To su poremećaji karakterizirani jakom tjeskobom koju osoba
nastoji nesvjesno razriješiti na različite načine, korištenjem raznih mentalnih mehanizama.
Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog
iskustva, stresa ili gubitka.
Anskiozni poremećaji dijele se na: generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-
kompulzivni poremećaj, panični poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaj
socijalne anksioznosti i specifične fobije.

Simptomi :

 lak gubitak strpljenja

 poteškoće s koncentracijom
 očekivanje najgoreg mogućeg ishoda neke situacije
 stalno razmišljanje o najgorem mogućem ishodu
 poteškoće sa spavanjem
 depresivnost
 preokupiranost oko neke stvari, ili opsesivnost