You are on page 1of 4

Analiza povijesnih karikatura u 20.

stoljeću

Povijesne karikature jedne su od najbitnijih povijesnih ostavština koje imamo iz bliže


povijesti, ne samo jer nam pokazuju stvarne situacije i probleme, te kako je društvo i
prosječan čovjek reagiralo na njih, nego i iskreni prikaz situacija, koji inače bez
ilustracije ne bi mogli doživjeti. Potpuno su nova dimenzija u tumačenju povijesnih
događaja.
I. Bruce Bairnsfather ‘Well, If you
knows of a better ’ole, Go to it’

24. siječanj, 1915; The


Bystander

„Ako znaš bolju rupu, idi


tamo.“
Karikatura, naime, prikazuje dvojicu
rovovskih ratnika britanske postrojbe
kako zajedno stoje u rupi u tlu. Jedan
od njih zvao se Old Bill (Stari Bill) –
jedan od prepoznatljivijih
Bairnsfatherovih likova, koji je za
vrijeme rata služio prvenstveno za
humor i održavanje morala među
vojnicima. Naizgled, prva stvar koju
uočavamo zasigurno je nemirna i
glasna pozadina upravo iza njih –
eksplozije i pucnjave koje dosežu
visoko u nebo. Obojica su usred bitke i
prikazani su realistično, ali pomalo poput likova iz crtića što je bio autorov
karakterističan stil. Ispred njih nalazi se puška i limenka, a pored vrh još jedne puške
viri iz rupe. Na njihovim licima vidljivo je nezadovoljstvo, ali nisu imali izbora; baš to
i naslov karikature govori – ako znaš bolju rupu, idi tamo. Tekst je i humorističan i
ironičan, jer su obojica „zapeli“ u rupi i ne mogu se maknuti. Karikatura je nastala
početkom rata, 1915. u studenom, a autor – Bruce Bairnsfather – samo godinu prije
započeo je svoju bitku na Zapadnoj fronti. Zasigurno je bio optimističan čovjek, jer je
tijekom cijelog rata neprekidno ilustrirao situacije s bojišta, u nadi da privuče malo
vedrine među vojnike i da ne izgube nadu, što je bila svrha svakog njegovog djela.
II. David Low
'Rendezvous'

20. rujan 1939.; Evening


Standard

„Sastanak“

Karikatura prikazuje
Hitlera i Staljina,
prepoznatljive po njihovim
odorama, koje su
prikazane realistično.
Obojica se pohlepno i pretjerano smiješe, naizgled prijateljski, ali njihovo prijateljstvo
zapravo je samo maska za prave ciljeve, koji se nalaze između njih – Poljska. Naime,
autor (David Low) je ovom ilustracijom htio prikazati ova dva velika neprijatelja kako
su se sporazumili oko zajedničkog cilja. Iako se vrijeđaju pogrdnim nazivima, tj. šljam i
ubojica radnika, obojica su prešli preko onoga što ih odvaja – komunizam i rasizam – i
ujedinila se da bi ostvarili zajednički interes, a to je bila okupacija i podjela Poljske.
Napali su je sa istoka i sa zapada, te se našli u sredini. Neprijatelji su, prvom prilikom,
sklopili sporazum i pokazali svoju pravu prirodu. David Low izrazito ih je mrzio što se
da neupitno zaključiti iz ove ilustracije, ali i svih ostalih ilustracija o ovom događaju
koje ne štede na kriticizmu ovog nemoralnog i šokantnog postupka s obje strane.

III. A Crying Need for General Repairs: American Labor Calls Uncle Sam’s
Attention to the Inefficiency of his Immigration Restriction Wall

William A. Carson,
The Saturday Globe,
27. kolovoz, 1904.

Očajna potreba za
općim popravcima :
američki radnici
pozivaju na pažnju
Ujaka Sama i
neefikasnost
ograničavajućeg
imigrantskog zida
Ova ilustracija prikazuje, na nerealističan način, Ujaka Sama (Ameriku) kao uzvišenu u
obliku starijeg čovjeka s mudrim izrazom lica. Američka radna snaga prikazana je kako,
poput malog djeteta, vuče Sama za rukav i pokazuje na veliki zid s rupama, koji skoro
pa ni ne zadržava europske migrante od prelaska granice. Na zidu stoji papir na kojem
piše „službena zapuštenost“, misleći pri tome da su vlasti zapustile ograničavanje
imigracije u Ameriku i sada imigranti kroz svaku rupu i pukotinu u sustavu prolaze.
Nisu ni oni baš lijepo prikazani, sa namrštenim, naizgled razbojničkim licima. Prikazani
su stereotipno, poput bradatog Židova i Talijana, u tipičnoj odjeći. Na slici također
vidimo i krupnog, bogatog Amerikanca koji na sebi nosi natpis „zaposlenik radnika“,
koji jednom rukom pridržava ljestve kojima se migranti spuštaju i smiješi se kao da je
sve u redu, iako nije. Pod time se misli na to da su imigrantima pomagali ljudi kojima je
trebala jeftina radna snaga za procvat biznisa, što bi značilo da bi sve više imigranata
uzimalo poslove Amerikancima. To poziva na njihovu ksenofobiju s kojom se čak i
danas bore, stoljeće kasnije. Autor kritizira ovaj sustav i problematiku migranata
početkom 20. stoljeća. Ono što je problematično na slici je to što Europljani, sasvim
normalni ljudi u potrazi za boljim životom i prilikama, na Američkom su kontinentu
prikazani na tako grub i kriminalan način, poput kakvog lopova koji „krade posao“, a ne
čovjeka koji ide „trbuhom za kruhom“.

IV. David Low, Raspad


Hitlerovih planova (Kuća
od karata), 25. kolovoz
1944.
Još jedno od Lowovih remek djela
savršeno ilustrira Hitlerov pad. Na
slici je, naravno, prikazan Hitler u
svojoj klasičnoj odori, naizgled
perspektivno manji i slabiji, kako
se očajnički pokušava zaštititi od
karata koje se pred njim raspadaju.
Na kartama su prikazane svastike i
imena država koje je Hitler htio
kontrolirati, a nose naslove poput
Bugarske, Finske, Mađarske i
Danske. Njegov plan svjetske dominacije, koliko se brzo sastavio, toliko se i brzo
raspao zbog nestabilnosti i, na posljetku, nemogućnosti. Hitler je imao prevelike
ambicije i bio je osuđen na propast, na što Low ukazuje u većini svojih djela. U ovom
slučaju, slika sama po sebi govori tisuću riječi, a kao šećer na kraju, Low opisuje
Hitlerove planove kao „kuću od karata“.
V. Hitler kao
dirigent
Europskih
diktatora, 5.
svibanj 1940.
Za kraj, još jedno djelo
Davida Lowa, pod
naslovom „The Harmony
Boys“ ili „Harmonični
dječaci“. Low ovdje
ilustrira diktatore Europe
(Franco, Mussolini i
Staljin) kako dopuštaju i
na sav glas „pjevaju“ pro-nacističku propagandu koju konduktira Hitler. Na slici su svi
prikazani proporcionalno osim Španjolskog diktatora Francisca Franca koji je pokazan
kao manje bitan, ali i dalje dio diktatorske trojke. Franco je, naime, pokušao Španjolsku
prikazati kao neutralnu, ali je bila činjenica da je podupirao Nijemce i Talijane, jer su
oni njemu tijekom domovinskog rata pomagali. Ipak, glavni likovi na slici su ostala
trojica, s naglaskom na Hitlera. Na skoro pa humorističan način, Low pokazuje kako je
Hitler uspješno dirigirao tim vođama, ali kao što smo zaključili iz prethodne slike, svo
njegovo dirigiranje i planiranje nije uspjelo, te je dovelo do njegovog pada.

Tea Klešček 4.a

You might also like