PROPAGANDA, CENZURA I KRITIKA DRUŠTVA

Likovna je umjetnost još od vremena antike bila sredstvo isticanja društvenog položaja ili položaja pojedinca
u određenoj društvenoj sredini, a to je usko povezano s propagandnom ulogom umjetnosti. Dok s jedne strane
umjetnička djelatnost nosi pozitivan učinak jer upućuje na društvene nepravde, pa čak i propituje određeno
mišljenje, neke ideje ili vrijednosti, s druge strane ona kritizira upravo te iste vrijednosti, ideje i uvjerenja koja su
specifična i obilježila su neki vremenski period u kojemu su nastala. Slobodnom kritiziranju u javnome svijetu i svijetu
medija suprotstavljaju se različiti načini cenzure, to se specifično odnosi na negativno prikazivanje bilo to javnih
osoba, tada aktualnih tema,... U današnjici smo svakodnevno okruženi tisućama, pa može se reći i banalnih motiva
popularne kulture, a upravo zbog svoje jednostavnosti oni su brzo proširljivi bilo putem reklama, televizije, interneta
ili bilo kakvih drugih masovnih medija.

Upravo propaganda ili promidžba ima važnu ulogu u društveno-političkim porukama, a odnosi se na potrebu
uvjeravanja i djelovanja na mišljenja i ideje pojedinca, a često se može povezati i s manipulacijom ponašanja
pojedinaca, skupine ili društva. Najsnažnija propaganda u povijesti može se vrlo lako pronaći u režimima totalitarnih
država 20. stoljeća. Tu je puno pridonjela i državna umjetnost koja se koristila kao sredstvo širenja određene
propagande, nerijetko je uzvišena uloga, bilo to nekog vladara ili politički važne osobe, ili neke ideologije, bila
izjednačena s agresivnim. Za 21. stoljeće uobičajna je, i česta, anonimno potaknuta propaganda, pa su za ovo
razdoblje bili popularni plakati i letci. Ovim se putem javnost, pojedinac ili skupina iz naroda mogla izjasniti, odnosno
kritizirati određene, aktualne političke okolnosti, to je oblik negativne propagandne poruke. Još jedan primjer
kritiziranja tadašnjeg društva, odnosno propagande jest karikatura Honorea Daumiera, Gargantua, iz 1831. godine.
Na ovoj je karikaturi prikazan kralj na prijestolju kako ustima prihvaća rampu na kojoj se uspinju ulizice. Bila je sudom
zabranjena upravo zbog velike kontroverzije koju je izazvala. Litografski kamen, na kojemu je bila izrađena, bio je
razbijen pod optužbom da je prijestupila protiv kralja, a sam je umjetnik bio osuđen na zatvor te novčanu kaznu pod
pritužbom da širi mržnju i prijezir prema vladi. Umjetnik je društvo htio upozoriti na tadašnji režim koji kao da je
gušio težnje radnika, a slobodu daje uglednicima i onima bez nekog stvarnog, za državu korisnog, posla.

U modernoj i suvremenoj umjetnosti plakati, letci, oglasi i slično idalje su najrašireniji način širenja poruke. Zbog
svoje jednostavnosti, brzine i jeftinoće, njihova uloga nije bila samo širenje određene obavijesti, već je imala i dublju
misao; služili su za osvješćivanje naroda, trebali su probuditi i upozoriti narod na moguću nepravdu ili budući
problem. Najizraženija i najučinkovitija propaganda uloga bila je nacistička. Umjetnost se koristila kao odgojno
sredstvo, za širenje političke poruke,.. Vođe i ratnici često su bili prikazani idealistički; na takvim je umjetničkim
djelima sve bilo jasno prikazano, neposredno i jednostavno, nadahnuto antičkim stilom. Primjer je fotografija Leni
Riefenstahl, Bacač diska, iz 1938. godine, a smatra se najuspješnijim propagandnim djelom ove umjetnice.
Fotografija je nastala u sklopu njezina filma Olimpija. Ova je fotografija estetski promišljeno komponirana, dinamična
je i glavni je subjekt u oštrom pokretu. Svaki je dio fotografije promišljen i komponiran tako da podsjeća na svima
poznati antički kip pod istim nazivom. Kao što je već rečeno, idealizacija je bilo vrlo važno, i često korišteno, sredstvo
za propagande. Prikazivanjem uljepšanih slika prikrile su se stvarne istine o tadašnjim lošim stanjima u svim
aspektima ljudskog života. Još neki od najpoznatijih propagandnih djela su plakat Ujak Sam, koji se upotrebljavao u
razdobljima Prvog i Drugog svjetskog rata, te plakat Mi to možemo! koji, osim svoje orginalne uloge za ojačanje tada
propalog morala radnika u ratnom razdoblju, nosi i mnoga druga značenja ( promicanje feminizma, poštanska
marka,.. ). Iz hrvatskog područja treba naglasiti plakat Borisa Ljubčića, Voliš li Hrvatsku? koji podstavlja čitatelju
osjetljivo pitanje, te ga neizravno poziva na novačenje.

Cenzura, za razliku od propagande, ograničava slobodu izražavanja, pa samim time uvijek ima negativan odnos
prema umjetnosti. Cenzura je dakle postupak djelomičnog ili potpunog uništavanja, brisanja, precrtavanja, u nekim
slučajevima i falsifikacije, određenih umjetničnih, književnih ili bilo kakvih ostalih sadržaja, kojim se ograničava
sloboda izražavanja. Kao primjer možemo pogledati knjigu Gledajući slike, u kojoj je analizirana slika Brozina,
Alegorija ljubavi / Venera, Kupid, Vrijeme i ludost, u kojoj su, zbog provokativnih odnosa u kojima su likovi prikazani,
ti likovi bili cenzurirani crnom plohom. U nekim je slučajevima cenzura prihvaćena, pa čak i nužna, a to je kada se
koristi za zaštitu korisnika na, primjerice, internetu gdje postoje razni sadržaji, pa i oni koji su za nas štetni. Još jedan
primjer cenzure, ovaj put iz arhitekture, jest zagrebačka sinagoga. Građevina je 1941. bila uništena, u vrijeme NDH
kada su se širile anisemitističke ideje. Grgić, umjetnik i arhitekt, predložio je da se na mjestu srušene sinagoge iscrta
sjena sinagoge, ali zbog nedostatka društvenog konsenzusa, ideja nikada nije realizirana.
Goyina slika, Treći svibnja 1808., kritika je suvišnosti vojnih sukoba, te upućuje na nečovječnost i besmisao nasilja.
Dramatično svjetlo koje je usmjereno na glavni subjekt slike i tragični prikaz mnogobrojnih besmislenih smrti,
pobuđuju strah i nelagodu, a djelo nosi tragičnu poruku.

Umjetničko je djelo odličan način izjašnjavanja stavova pojedinca, širenje bilo kakvih poruka, pa i kritiziranja
društva, vlade, pojedinca ili skupine ljudi. Upravo zbog raznolikosti koje nosi umjetnočko djelo, još iz antičkih
vremena se koristilo za sve gore nevedeno. Naravno, potpuna sloboda širenja bilo kakvih ideja nije povoljna za sve i
zbog toga se morala pojaviti i cenzura. Osim toga propagandne ideje najbolje su se širile upravo raznim letcima,
posterima ili reklamama koje su javno bile distributirane.