EKSPRESIONIZAM

(lat. expressio = izraz)

- izrazito urbana književna pojava usmjerena protiv bilo kakva književnog

oponašanja zbilje (zbilja je u čovjeku, ne izvan njega), nastao kao oporba
građanskom svijetu

- najsnažnije se očitovao u Njemačkoj između 1910. i 1924. godine

- dva njem. ekspresionistička društva: prvo je organizirano 1905. godine (Die

Brucke), a drugo 1911. (Blau Reiter); glavni osnivači su Vasilij Kandinski i Franz
Marc

KNJIŽEVNOST

- procvat u drugom desetljeću 20. st.

- negiranje objektivne stvarnosti, iskrivljene slike, stanja očaja i

besperspektivnosti, zaokupljenost temama rata, bolesti, smrti

- pjesnike zanimaju „ružni“ motivi: bučni gradovi, sirotinjska predgrađa, bolnički

odjeli za najteže bolesti, ulični metež, ratna stradanja, onečišćenja...

- škrtost izraza, odbacivanje opisa, slobodan stih, prodor nepoetskih riječi

- pravac zamire tridesetih godina – slijede umjetnička razočaranja, gubitak

povjerenja u očekivane promjene

DRAMA

- prevladavaju monolozi, pantomima te masovne scene, pokret; dramske

fantazije

- Georg Kaiser, Ernst Toller, Oskar Kokoschka

PREDSTAVNICI

- Hermann Bahr, Kasimir Edschmid, Georg Heym, Franz Werfel, Ernst Stadler,
Georg Trakl