Professional Documents
Culture Documents
Ante Nazor - Poljičani U Morejskom Ratu
Ante Nazor - Poljičani U Morejskom Ratu
165
re« (»kolina«) i »vire« iz ženidbenih spisa i štošta drugo. 4 Kad se
tome dodaju Ručićeva pisma, pisana u Šibeniku sredinom XVI
stoljeća, prvo od njih »v Šibeniku, na Krize« 1545, pa podaci о
prevodiocima raznih isprava i spisa (»dali' autentico scritto in
carattere, et Idioma Slavo«) na talijanski, onda konture te gla
goljske komunikativnosti u srednjovjekovnom Šibeniku prije 1412.
postaju sve jasnije. 5 Dolaskom benediktinaca, koji su svoje samo
stane imali u Prviću, na Žirju i Sustipancu, glagoljica je u Šibe
niku ne samo ponovo oživjela nego pomalo ulazila i u fazu svog
procvata, i njegovana brigom benediktinaca pretežno živjela na
otocima i priobalnim mjestima, dok je u zagorskom dijelu šibenske
okolice njena upotreba znatno manja.
Među sačuvanim maticama, koje se nalaze u fondu Historijskog
arhiva u Zadru, pored primoštenske matice, koja sadrži 45 gla
goljskih upisa krštenih, vjenčanih i mrtvih u razdoblju od 1667. do
1696. godine, nalazi se i vrpoljačka matica s mnogo većim brojem
upisa. Upravo ta matica, iako iz prve polovice XVIII stoljeća, po
kazuje upotrebu glagoljske pismenosti u kopnenom, zagorskom
dijelu šibenske okolice, iako u Zagori više dominira uporaba bo
sančice, i to iz vremena migracije stanovništva iz unutrašnjosti,
kad na područje Šibenika prodire štokavski živalj. 6
U navedenom fondu matičnih knjiga s područja općine Šibenik
Historijski arhiv u Zadru posjeduje tri matične knjige iz Vrpolja,
i to dvije knjige rođenih br. 1479 i 1480 i jednu knjigu vjenčanih
br. 1481. Knjiga rođenih br. 1480 i vjenčanih br. 1481 vođene su
na talijanskom jeziku, a rođenih br. 1479 na hrvatskom, latinskom
i talijanskom jeziku. Onaj dio te knjige koji je vođen na hrvatskom
jeziku ima brojne upise glagoljicom, bosančicom, i latinicom. 7
U toj vrpoljačkoj matici pod inv. br. 1379 upisi rođenih vođeni
su od 27. XII 1733. do 27. VIII 1815.8 Knjiga je paginirana po listo
vima 1—170, a zabunom list 77. nije pisan. Prema tome matica
ima 342 strane, od toga 211 ispunjenih je upisima. Na str. 216.
utisnut je pečatni crveni vosak i žig vlasti (»Cesarea . . . Sebenico«)
s raskinutim zelenim jemstvenikom. Knjiga je debela, duguljasta
oblika, s mjerama 44,8 X 15,4 cm i uvezana u kožu. Na prva tri
lista nalazi se 49 upisa krštenja don Vida Ciplovića od 27. XII
4
Popis Arhiva Biskupske kurije načinio sam u prosincu 1968. godine i
tom5
prilikom u mnogim svežnjevima našao sam glagoljicu.
A. Šuput, šibenski glagoljski spomenici, str. 9, 21 (i oporuke br. 16, 112,
128,
e
129, 130, 131, 172, 101, 193, 224, 228).
7 Strgačić, nav. djelo, str. 518, 532.
»Vrhpolje (kod Šibenika) R к 1479 — 1480 1734 — 1815 (1 1 — 170);
1826—1839 (s 1—70, na kraju indeks). — J u l . k. hrv, lat, tal, u 2. tal. — P
gl i lt. V к 1481 1826—1855 (s 1—47, na kraju indeks). — J tal.« V.: Strga
čić,8 n. djelo, str. 532.
U inventaru dra Strgačića, kao i uz matičnu signaturu, netačno je ozna
čena 1734. god. mj. 1733. Ta se greška omakla stoga što upis od 27. XII 1733.
nije početni.
166
1733. do 4. XI 1737, a zatim na 12. i 13. listu upisi su don Ante
Magazina, svega 28 upisa krštenja od 10. IV 1746. do 1. III 1749.
Prema tome u toj matici ukupno ima 77 glagoljskih upisa.
Ti glagoljski upisi, iako do danas jedini sačuvani iz Vrpolja,
koje leži 11 km jugoistočno od Šibenika sa poznatim svetištem BI.
Gospi Stomorici na Gorici od Vrpoljca, predstavljaju dragocjen
spomenik glagoljske pismenosti koji uvjerljivo govori da se na
području Donjeg Polja, Vrpolja i danas Ribničkog Mosta u pro
šlosti uvelike glagoljalo. Još u XIII stoljeću, kad je osnovana ši
benska biskupija, Vrpolje je pripadalo župi Donjeg Polja, i prema
podacima iz prve polovice XV stoljeća tu je glagoljao »Dum Pe
trus Stancich praesbyter litterae sclavae plebanus Campi inferioris
districtus Sibenici«, pa se u vezi s tim može opravdano pretposta
viti da su i drugi bili popovi glagoljaši, kao npr. Andrija рок. Vuka
1458. godine ili kasnije u XVII stoljeću fra Mihovio i mnogi drugi.
To su bili siromašni popovi glagoljaši pa da prežive radili su u
polju i gonili ovce na pašu, na sebi imali crni »veladun« i opanke.
Takvi su bili Marko Darmić (1775), Vid Dadić (1780), Marko Ko
madina (1790) i posljednji pop glagoljaš u Vrpolju Josip Bajica
(umro 1835. ili 1836) koji je s brevijarom u ruci pasao ovce.9 U
Donjem Polju Ivan Gazulić učinio je oporuku 22. XII 1526. te
ostavio popu Petru Hajdiću glagoljski brevijar, horae diurnae i
veliki misal, katedrali pak drugi veliki misal, a popu Luki Raliću
»slavenski evanđelistar«. 10
Svi ti podaci jasno govore da je glagoljica u Vrpolju i njegovoj
neposrednoj okolici bila »in continuo« i stoga su jedini sačuvani
glagoljski upisi u vrpoljačkoj matici posebno vrijedni i kao gla
goljski spomenici i kao važna onomastička građa, pa zato njihov
manji izbor (s fotografskim snimcima) i donosim u ovom radu u
prijepisu. Pri tom sam se držao ovih načela: glagoljska slova n i
/ (u vrijednosti nj i Ij) prenosim kao n i } , pretpostavku prej oti
ranja ne označujem, W u vrijednosti ć kao ć, a u vrijednosti đ
kao đ (kurzivno), IH" reproducira se kao j ; brojne vrijednosti ova
ko: 4P vrijednost 10 kao i, iB vrijednost 8 kao 3, a ЗД vrijednost
700 kao си. Od zagrada upotrijebio sam ove ( ) za skraćenice pod
titlom i ovako ( = ) s arapskim brojevima za brojne vrijednosti,
za slučajno izostavljena slova ove ( ). Dvije kose crte / / označuju
konac jedne i početak druge strane u glagoljskom tekstu. Ispred
9
Krsto Stošić, Svetište BI. Gospe od Vrhpoljca, Šibenik 1922, str. 4. (Sto-
šić. se poziva na spdse notara Campolonga, instrumenta god. 1443, str. 186);
Isti: Sela šibenskoga kotara, Šibenik 1941, str. 71. i A. Šuput, Šibenski gla
goljski spomenici, str. 8. i 9.
10
U vrpolju nije u upotrebi bila samo glagoljica nego i bosančica. Tako
župske matice rođenih u Vrpolju od 1737—1739, pa i nešto kasnije, pisane
su bosančicom, a u Matrikuli bratovštine Gospe od Stomorije imena nekih
članova ispisana su bosančicom. V. Stošić, Sela šib. kot., str. 71, 75, 76. i
A. Šuput, šib. gl. sp., str. 13.
167
svakog upisa bilježim redni broj u zagradama za potrebe indeksa.
Enklitike i proklitike odvajao sam prema današnjem načinu pisa
nja. Interpunkcije dodavao sam po smislu. Na početku rečenice i
vlastitih imena upotrijebio sam veliko slovo.
Da bi se tekstovi glagoljskih upisa u prijepisu lakše čitali, po
trebno je odmah istaći neke grafijske i jezične osobitosti don
Vida Ciplovića i don Ante Magazina, glagoljskih pisara ovih upisa.
Tako Ciplović upotrebljava е obrnuto bez točke, ali i s točkom,
i položeno, u prosto, о glagoljsko, с često poput lat. v (toliko je u
horizontali), с u gornjem dijelu sa dvije, rjeđe četiri točkice i ć
u gornjem dijelu sa tri vertikalne crtice. Od ligatura upotrebljava
vertikalnu p + о i horizontalnu p + / (pored pl.) i 1 put p + r.
Brojeve označuje točkama, skraćenice krivuljom iznad i crtom
s jedne ili s obje strane. К tome među akcenatskim cjelinama
bilježi znak kao zarez. Vokalno r stalno označuje kao ar (karstih,
karšćen, Varpole, Farkić, Gargurić, Varcić), no ima i ri u riječi
crikvi. Piše Orsula mj. Oršula, Faližić mj. Validžić itd.
Osobitosti su Magazinove ove: е obrnuto bez točke, i položeno,
u složeno, о glagoljsko. Od ligatura ima samo vertikalnu p + r.
Za vokalno r Magazin ima samo r: Vrpo\e, krstih, ali ipak katkad
se pojavljuju i ovakve oznake: u Jadretovcu i crikvi. I on piše
Faližić mj. Validžić, a uz to često konsonant s mj. š: Simun, Su-
perba, Vuskov, Sumera i dr. Glas dž disimilira u ž: Zaja, Zaić, a
d bilježi dj, dć i ć. Uz brojeve su točke, a iznad skraćenica često
krivulja.
168
(38) Na g (=4) febrara ČOJJŽ (=1737) karstih Matu, sina Pavle
Faližića i iiegove žene Jakovice. I bi karšćen u crikvi Blažene Go
spe Stomorije po meni don Vidu Ciploviću, kuratu od Varpoja.
I bi kuma Jela Landekića.
(39) Na d ( = 5 ) febrara čcojž (=1737) karstih Antu, sina Marka
^ubetića i iiegove žene Stane. I bi karšćen u crikvi Blažene Gospe
Stomorije po meni don Vidu Ciploviću, kuratu od Varpola. Kum
Toma Jelić, kuma Mare Jelića.
(40) Na 13 (=18) febrara čoojž (=1737) karstih Cvitu, ćer Ivana
Faližića i iiegove žene Kate. I bi karšćena u crikvi Blažene Gospe
Stomorije po meni don Vidu Ciploviću, kuratu od Varpola. Kuma
Ana Mušica (!).
(41) Na ig (=14) aprila čwjž (=1737) karstih Cvitu, ćer Mate
^ubetića i iiegove žene Jele. I bi karšćena u crikvi Blažene Gospe
Stomorije po meni don Vidu Ciploviću, kuratu od Varpoja. Kum
Toma Jelić, kuma Ivanića Jelića.
(42) Na i (=10) juna čtujž (=1737) karstih Šimuna, sina pokoj
noga Šime Plenčića i negove žene Jele. I bi karšćen u crikvi Blaže
ne Gospe Stomorije po meni don Vidu Ciploviću, kuratu od Var
poja. Kum Frane Plavčić, kuma Matija Plavčića.
(43) Na lv (=13) juna čcojž (=1737) karstih Dujma, sina Lovre
Šarčevića i negove žene Sinke. I bi karšćen u crikvi Blažene Gospe
Stomorije // po meni don Vidu Ciploviću, kuratu od Varpoja. Kum
Luka ^ubetić, kuma Matija ^ubetića. 11
CRKVE
172
POTVRDE
176
kretanja, zatim procese daljeg selenja, kao i mnogobrojna izumrća
stanovništva u nekim mjestima šibenske okolice. U tom smislu vrlo
je značajna šibenska matica Liber baptizatorum iz konca XVI sto
ljeća, pa zatim primoštenska koja svojom onomastičkom građom
pokazuje ne samo odakle je stanovništvo stizalo nego ujedno i
kamo je selio. U tom smislu vrijedna je i vrpoljačka matica sa
svojim glagoljskim upisima.
Kad se upozna sva ta onomastička građa koju donose sačuvane
matice, slika će onomastikona šibenskog područja biti potpunija
i prema tome jasnija, te će nam se otkriti brojna antroponimna
izumrća, ali vjerojatno i velik kontinuitet u onomastici Šibenika
i njegove okolice, pa će se sigurnije izvoditi mnogi zaključci.
Osobito je vrijedno istaći, kao osnovni postulat u suvremenoj
onomastici, da antroponimne kategorije nisu samo jezične nego
ujedno i društvene kategorije, što je vidljivo na primjeru vrpo-
ljeća, pa zatim primoštenska koja svojom onomastičkom građom
maticom.
Matice su povijesni registri nekoga mjesta i njegova stanovni
štva. Na taj je način i vrpoljačka matica povijest toga malog mje
sta, poznatog po Gospi Stomorici na Gorici od Vrpoljca, 28 u ko
jem su stanovnici, po zapisu njihova srdara 1805. godine, »misera-
bili«, »nella moral Cristiana passabili«, ali »alquanto inerti nelV
Agricoltura, е dediti alta crapola«.29
28
Stomorica, odnosno Stomorina jedan je od najstarijih sanktorema »koji
su Hrvati i drugi Slaveni upoznali u prvom dodiru s kršćanstvom«. V. Va
lentin Putanec, Refleksi starodalmatoromanskog pridjeva sanctus u onoma
stici
29
obalne Hrvatske, Slovo 13, Zagreb 1963, str. 155.
Općinski arhiv Šibenik, Sebenico 10. Maržo 1805, Piedelista delle Fami
glie ed Anime. Na osnovi podataka od 1. XII 1799, OAŠ, Piedelista de Vini
esistenti nella Parte Montana del Teritorio di Sebenico, za Vrpolje stoji:
numero de arnasi 21, barille 256, numero di famiglie aventi vino 15; dok
istodobno Jadrtovac ima 29 obitelji sa 897 barila, Mandalina 35 obitelji sa
911 barila.
12 GRAĐA 177