Biblioteka sabranih i izabranih djelo Slavenka Drakulić

Izdavač: Profil International d.o.o., Kaptol 25, Zagreb

Za izdavača: Daniel Žderić
Glavni urednik: Drago Glamuzina
Urednik: Velimir Visković
Izvršno urednica: Alica Gracin
S engleskoga prevelo: Rujana Jeger i Brigita Dielacher
Korektura: Vesno Radoković-Vinchierufli i Tomislav Šakić
Grafičko oblikovanje: Renata Puki i Morio Rogić
Oblikovanje ovilko: S!udio 2M
Sabrani eseji
Svo pravo pridržano. Niti jedan dio ove knjige ne može biii objavljen ili
prefisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih pravo.
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
ISBN 953-12-0108-0

KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM

l ČAK SE SMIJALI

BALKAN-EXPRESS

ClP- Kotalogizocijo u pub!ikociji CAFE EUROPA

Nacionalno i sveučilišno knjižnica- Zagreb

UDK 821.163.42-4 ONI NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI

821.111-4 =163.42

DRAKULIĆ, Slovenka
Sabrani eseji l Slovenka Drakulić.- Zagreb: Profil International,
2005. -{Biblioteka sabranih i izabranih djela)

Sadržaj s nosi. str.: Smrtni grijesi feminizma; Kako smo preživjeli

komunizam i čak se smijali; Balkon-express; Cafe Europa; Oni ne
bi ni mrovo zgazili. -Bibliografija.

ISBN 953-12-0108-0

450610309

PROFil
 TUČA K PRAŠNICI

Nema roditelja kome dijete bar jednom u životu ne postavi pita-

nje: kako sam došla, kako sam došao na svijet? Biva to relativno rano,
kad je djetetu četiri-pet godina i kada ga nismo Qoš) toliko izdresi-
rali da ovo pitanje smatra nepristojnim.
U takvoj situaciji roditelj može posegnuti za odgovorima tipa: do-
nijela te roda, našli smo te pod listom kupusa, izašao si iz koljena, i
drugima (a za takvim odgovorima, na žalost, najčešće i poseže). Že-
li li pak biti pošteniji i prema sebi i prema djetetu, posegnu t će za li-
teraturom, ne bi li u njoj našao kakvu prikladnu pedagošku uputu.
A tu, zapravo, počinju problemi. Literature ima, nije da je nema:
razni seksološki priručnici kao Figurae veneris, Sve što ste oduvijeh že-
ljeli wati o sehsu i slično. No, ta je za malo starije klince - one koji
su uspjeli shvatiti da stvari nisu baš tako jednostavne i da voćarstvo
i ptičarstvo nema neposredne veze s rađanjem. Osim toga, oni već
vjerojatno sasvim dobro znaju kako su rođeni (i napravljeni, a sada
ih zanimaju samo tehnički detalji). S literaturom za predškolsku dje-
cu ili za njihove roditelje, stvari stoje mnogo lošije. Kako seksualni
odgoj u školama nije obvezan, nema ni udžbenika za seksualni odgoj
- koji bi i roditeljima mlađe djece mogao dobro poslužiti. Nikakve
slične prikladne i pristojne literature također nema, ukoliko baš tak-
vom ne shvatimo jedan lmjižuljak što ga je ne tako davno izdala za-
grebačka "Mladost". Radi se o slikovnici Kalw sam došao tza svijet?
C. Brelet-Rueff. Napokon, odahnu t će odgovoran i savjestan roditelj
-i sav sretan pohrli t će da nabavi dragocjenu knjižicu ...

29

SLAVENKA DRAKULIĆ
Kupivši je, uzima je i pažljivo proučava: na koricama mutna slika
jedne lijepe i mlade reklamne majke i jednoga ne manje lijepoga i
reklamnog djeteta neodredenog spola. Fotografija toplih tonova tre-
ba da psihološki utječe na kupca-roditelja i stvori dojam nježnosti,
intimnosti i povjerenja. Sam naslov Kaho sam došao ua svijet? kao da
obećava pravi odgovor, iako pažljivijeg čitaoca može pomalo zbuniti:
zašto "došao", zašto ne "došla"? Čemu tako strogo determirani spol
djeteta koje pita- ili je baš to simptomatično? No, ne budimo femi-
nistički picajzli, a da knjigu nismo još ni otvorili. Rasklopimo li tvr-
de korice- nailazimo na adekvatnu grafičku opre1.1m: unutrašnji je
uvez od ružičastog papira s bijelim prugicama - uzorak koji neodo-
ljivo podsjeća na spavaćicu ili donje žensko rublje. No, to je tek aso-
cijacija usput- iako ni ona nije bez vraga.
l. strana:
Saznajemo da su "junaci" naše priče bratac i sestrica po imenu
Saša i Vesnica, da je ljeto, da trče po plaži i igraju se Jovice. Jedno od
njih viče da je vjetar- snažan i jak- i to je dakako Saša, a drugo da
je pijesak, i da vjetar juri za njim i da će ga uhvatiti, jer je brz i jak,
odnosno muško. Saznajemo takoder da je odjednom zapuhao pravi
vjetar i da se djeca vraćaju kući. Sve u svemu, nismo saznali bogzna
što -i zapravo nam nije jasno čemu taj uvod, osim ako djeca mora-
ju biti odsutna iz kuće zbog sasvim odredenog razloga -a taj ćemo
doznati na slijedećoj strani.
S desne je strane nejasan (da ne kažem mutan) crtež u žutom
tonu istog brace i sekice, koji jure gore spomenutom plažom. Da se
zaključiti da im je nekih 8-9 godina. Dakako djevojčica ima na sebi
kupaći kostim s grudnjakom, a dječak ima loptu.
2. strana:
Sada se dječica igraju u vrtu svoje kuće (koja je vjerojatno blizu
plaže- možda vikendica?), pod rascvjetalom jabukom (možda jabu-
ke negdje cvatu ljeti?). Majka prekida njihovu igru (okrutno- tako
je to u životu) pozivom na ručak. Tek nam je sada jasno zašto su dje-
30
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
ea bila odsutna: zato da bi na povratku kući bila neobično iznenade-
na maminim velikim trbuhom. Očigledno je da ga sada prvi put
vide. Vesna pita zabrinuto: "Jesi li se prejela?" Iz toga možemo za-
ključiti dvoje: prvo da s djecom nešto nije u redu, jer bi već morala
znati da od prežderavanJ·a ne može skočiti toliki trbuh , i dru b
oo, da ni
s majkom nešto nije u redu, jer joj je iznenada skočio trbuh. Medu-
tim, nemamo vremena razmisliti o ovoj logičkoj zavrzlami, jer poči­
nje zaplet: "Ne, ja imam bebu u trbuhu" - otkriva mama tajnu.
Dakle, to je ono pravo! Dakako, normalnu čovjeku nije jasno zašto
bi to bila tajna - pogotovu kad je trbuh toliki da se već sasvim dob-
ro vidi. (Njegovu veličinu potkrepljuje i fotografija na lijevoj strani
na kojoj se vidi mama s ovećim trbuhom, djecom i rascvjetalom ja-
bukom.) "Da je vidimo, da je vidimo!"- viču glupava dječica, što je
sasvim nepotrebno jer valjda ipak nisu toliko glupa da misle kako se
može vidjeti nešto što je u trbuhu. Ali, iznenadenja su moguća.
Vesna se ipak ne da prevesti žedna preko vode, pa pametno pita
odakle beba u trbuhu?
3. strana:
Mama se, medutim, nimalo ne zbunjuje tim pitanjem, pa be-
sramno i beskrupulozno izjavljuje: " ... Plod ste tatine i mamine iju-
bavi. Mi se volimo, pa had smo poželjeli dijete, sjedinili smo se u zagrija-
ju." (A inače nikako - ne dao Bog!). Ova rečenica predstavlja vrhu-
nac lažnog morala - u njoj je, naime, sadržan cjelokupni odnos jed-
ne kulture prema čovjekovoj spolnosti i može se sažeti u jednu reče­
nicu: tijelo je grešno, seksualni odnosi pakleni su grijeh -voditi lju-
bav grijeh je- ukoliko se ljubav ne vodi u svrhu prokreacije, odnos-
no produženja vrste. Ili, primjerenije djeci: fuj, fuj, to je kakano,
mala djeca ne smiju dirati pišu (jer to nije lijepo, jer to nije pristoj-
no, jer će doći baba-roga). Ne treba posebno napominjati kako se up-
ravo prvi odgovori na ovo pitanje neobično duboko usijecaju u pam-
ćenje- i kako upravo oni čine temelj kasnijeg (ne)pravilnog odnosa
prema spolnosti i odnosa medu spolovima uopće.
31
SLAVENKA DRAKULIĆ
No, da nastavimo. Nakon ove teze, slijedi klasika: priča o životi-
njama, voću i drugim biljkama- ukratko, "teorija tučaka i prašnika"
koju svi vrlo dobro poznajemo i koja nikada nikome ništa nije objas-
nila, a najmanje oplodnju. Nakon te strane ostajemo osupnuti, i da
smo slučajno pali s Marsa, moglo bi nam se lako dogoditi da pomis-
limo kako žene oplođuju pčele svojim dlakavim nožicama! Sve je li-
jepo ilustrirano voćem i povrćem (što čini mrtvu prirodu), te tatom,
mamom i pčelama (što čini živu prirodu).
4. strana:
Slijedi detaljna priča o rastu voća ili lekcija iz voćarstva.
5. strana:
Vidimo crtež dvaju umilnih Disneyevih zečića koji skakuću po li-
vadici (u blizini kuće) i fotografiju dvoje dječice koja također skaku-
ću po (sličnoj) livadici. Veza između ovih dviju slika nije jasna, a ni
to na koji su način povezane s oplodnjom (osim ako autorica ne ci-
lja na to da ima ljudi koji one stvari rade kao zečevi - ili nas možda
želi upozoriti da one stvari rade i ljudi i zečevi).
S desne je strane odlomak iz Antićeve Rođendanske pjesme- mali
doprinos izdavača, kojim teži dokazati da smo svi "iz ljubavi rođeni".
Hvala, mogli smo i bez toga "dokaza".
6. strana:
"Došla je večer, a s njom i mrak." "Treba poći na počinak." Ima u
tome dosta logike, jer teško da bi došla večer a da ne bi pao mrak -
međutim, čini se da je mrak ovdje spomenut samo zbog rime: mrak
- počinak. Naravno, Saša je odmah zaspao, dok njegova seka nije.
Ona se zavukla pod pokrivač i špijunira mamu kako se svlači (špiju-
nira zato što je nepristojno gledati nekoga- čak i samoga sebe- kad
se svlači, pa bi mogla dobiti po guzi). Želi vidjeti mamu golu, jer
shvaća (bistro malo) da će i ona jednog dana biti ista kao i njezina
mama. Mama, međutim, primjećuje da je Vesna špijunira- a Vesni
je to prilika da mamu pita kako se rodila (to opet sasvim jasno poka-
32
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
zuje da je dosadašnje majčino objašnjenje bilo posve nedostatno i
površno). Na suprotnoj strani crtež mame i djevojčice. Kako je mu-
tan, ne razaznajemo potpuno primarne spolne oznake.
7. strana:
a) Shematiziran crtež ženskih organa za reprodukciju (iznutra).
b) Shematiziran crtež ulaska spermatozoida (ne vidi se odakle
dolaze, mada bi se dalo zaključiti kuda ulaze).
e) Shematiziran crtež zametka u maternici.
Objašnjenje ispod slika: ponovno kategorična tvrdnja da dijete
nastaje iz "ljubavne veze mame i tate, a ne spobze veze mušlwrca i že1ze"
- što je zapravo trebalo napisati. Zatim piše da spermatozoidi ulaze
u trbuh. Kalw? Kada se ono dvoje sjedine u zagrljaju. Da, ali haha?
Oni se spoje ... Sada je već potpuno glupo inzistirati na tom yi tanju,
jer je posve jasno da mama ne kani na njega odgovoriti. Sto nam
preostaje nego pomisliti da mama ni sama ne zna kako'(dešava se to
ljudima), ili da je to supertajna dostupna samo odraslima, ili da se
to uopće ne da objasniti.
8. strana:
U međuvremenu probudio se Saša (i tako propustio da čuje gla-
vnu stvar), koga zanima kako je to sa pticama. Mama objašnjava (i
opet bez srama): "Ptica ima nekoliko ptića u isto vrijeme. Kalw bi joj
bilo teško letjeti s velikim trbuhom, ona sagradi gnijezdo i snese neko-
liko jaja." (Kako je ptica pametna! Kako je mama pametna!)
Na priloženim crtežima lijepo vidimo analogiju između razvitka
ptice i čovjeka. Zanimljivo je da djeca znaju da ptić probije jaje klju-
nom, pa iziđe- a da ne znaju kako dijete izlazi. Nije ni čudo -po-
red takve mame!
9. strana:
Mama se i dalje ne predaje i uporno obilazi oko istine kao mačak
oko vruće kaše: te rađa se nakon devet mjeseci (što je točno), tera-
đa se u bolnici (što ne mora biti točno). Međutim, opet nedostaje
33
SLAVENKA DRAKULIĆ
odgovor ma ključno pitanje: odakle i kako beba izlazi? Iz mamina tr-
buha - toliko je jasno. Ali to je sve. Nije jasno je li, recimo, potreb-
no trbuh rasjeći da bi beba izišla - ili nije? Nigdje ne piše da beba
izlazi izmedu nogu, tamo gdje se piški pa još malo niže, iz jedne vrlo
zanimljive rupice, koju mala djeca zovu pića ili piša. Ali, autori su
dovitljivi. Ništa nisu napisali, ali su zato nacrtali. Iz toga će pamet-
noj djeci biti jasno ela je to - to. Ona gluplja shvatit će istu stvar
malo kasnije, a ona izuzetno glupa- sasvim prekasno.
10. strana:
Vesna shvaća da i nju to čeka, pa pita: Boli li to? Mama odgova-
ra NE (laže; po sto puta laže). "Bezgranična je radost imati dijete."
Medutim, jedno je imati dijete, a drugo je roditi ga.
ll. strana:
Mama tumači da beba mora jesti, kako bi rasla (a ne zato što je
možda gladna). Po toj logici, odraslima i ne bi trebalo da jedu -jer
više ne rastu ... Čini nam se da se pamet Saše i Vesne neki put pre-
cjenjuje (misli se da znaju nešto što ne znaju), a neki put potcjenju-
je Qer im se tumače notorne činjenice)- a to je zapravo opći obra-
zac ponašanja prema djeci: za neke su stvari mala, a za druge dovolj-
no velika- u svakom slučaju, na njih se ne može ozbiljno računati.
Kao da djetinjstvo zapravo i nije život, nego tek priprema za njega ...
12. strana:
I tako, dan je prošao- velik i značajan dan za dvoje junaka. Toli-
ko su toga danas saznali ... Ako ne baš o oplodnji, a ono svakako o vo-
ćarstvu (a tko zna od kakve im koristi to može biti u budućnosti).
Slijedi završni prizor- crescendo: jutro je, opet plaža, a plažom šeće
neka druga mama i neki drugi tata s malom bebom (koju nosi ma-
ma). Zaključujemo da su mama i tata jer imaju malu bebu- a kada
to ne bi bili mama i tata, onda bi to bila vanbračna beba, a onda je,
vjerojatno, ne bi uslikali za knjigu. Dakle, šeću li se oni, šeću pustom
plažom, a more se plavi, i nebo se plavi, i tatine su kupaće gaćice pla-
34
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
ve, i mamine se plave oči plave - a oni i dalje šeću i uživaju u zako-
nitom plodu svoje zakonite ljubavi - i baš im je fino.
Za to vrijeme ne znamo pouzdano što rade Saša i Vesna - ali to
više i nije važno. Ono što je važno i što sigurno znamo jest da će:
1
" .. .jednoga dalekog elana i sami nekome biti mama i tata. Voljet će i
brinuti se za svoje dijete, kao što sada njihovi roditelji nježno i briž-
no vole njih". Nemam ništa protiv toga ela roditelji djecu vole- me-
dutim, odakle ta sigurnost, ta izvjesnost da će i oni imati djecu? Ne
govori li to zapravo da bi trebalo da oni imaju djecu?
Eto, priča je gotova, možemo sklopiti (tvrde) korice ... Istina je da
nismo bogzna što doznali o tome kako se dolazi na svijet - ali smo
zato doznali drugu važnu stvar- kako se reproducira licemjerni mo-
ral i ljudska glupost. Zbog toga, i samo zbog toga, knjiga vrijedi para
koje ste za nju dali. Kad ne bi bila tragična -bila bi smiješna.
Što dakle da učini roditelj pošto je pomno i sa mnqgo dobre vo-
lje proučio opisani lmjižuljak? On se nalazi u istoj situaciji kao i pri-
je, dok još za njim nije posegnuo. Nikakve upute nije dobio- a pus-
titi dijete da samo čita ovu knjigu i da na osnovi nje stekne prve in-
formacije o tako važnom pitanju, bilo bi uistinu opasno ... Opet sav
teret odgovora pada na roditelja. Kako smo uglavnom svi vrlo inhi-
birani i prestrašeni- i kao roditelji i kao ljudi -ponašamo se slično
mami iz priče. Izbjegavamo prave odgovore. Pitanja zapravo ostaju
otvorena dok ta ista djeca malo ne poodrastu i ne dokuče odgovore
vlastitim, često bolnim iskustvom.
Književna reč, JO. l. 1979.
Polet, 7. 2. 1979.
35
SLAVENKA DRAKULIĆ

na", zvuči lažno, jer je izgovara osoba koja je totalno u poziciji po-
dložnosti, do grla u igri. Ovdje je naglašena samosvijest tek zamka,
izazov za muškarce koji se priklanjaju novom trendu emancipacije
(ali nikada previše, nikada zbiljski). -
Glorifikaciju - da, ali ne glorifikacija žene već potrošačkog druš-
MUŠKI NAČIN MIŠLJENJA
tva i pervertiranog Erosa u njegovoj službi. Uostalom, ništa nije
očiglednije od ambivalentnog stava prema ženi: obožavanje ali i pod-
cjenjivanje. Funkcija koja im je namijenjena, nagrada i zabava (en-
tertainment) svjedoči o stavu: jest, divne ste, ali samo dok ste u situa-
ciji koju vam mi određujemo. Izvan toga bilo bi neukusno, zar ne?
Lutke nisu "tigrovi od papira", one nisu bezopasne i nevažne, i
U uvodu davno rasprodanog priručnika za nastavnike Spolni od-
žene to osjećaju, dapače znaju. To je samo utjeha moralista ili slije-
goj (ŠK, 1973) autori pozivaju na suradnju i tvrde da će im kritika
paca. One imaju i te kako dalekosežan utjecaj: one su obrasci. Ne-
dobro doći, ne bi li novo izdanje bilo što potpunije. Dosta je vreme-
moguće je izbjeći, makar podsvjesno, usporedbu s idejom žene i žen-
na odonda prošlo, puno konstruktivne kritike nismo čuli, a simpozi-
stvenosti i cjelokupnog načina života koju tako utjecajni magazin
ji u međuvremenu održani (Ilidža, Zagreb) samo potvrđuju opći do-
(masovni medij) nameće. Zato se žene često osjećaju i glupo i ne-
jam da se nastava spolnog odgoja ili "humanizacija 'Odnosa medu
moćno, jer imaju samo jednu alternativu. lli se povesti za obrascem,
spolovima" kreće po inertnoj i mlakoj putanji određenoj uglavnom
ili ga ignorirati, ploviti protiv struje. I zato, kao zle babe-roge (iz dru-
dobrom voljom nastavnika. Kako ponovljeno izdanje nije izašlo, čini
ge bajke), pribjegavaju posljednjem sredstvu. Svojim dječacima odu-
se da još ima vremena uputiti nekoliko kritičkih primjedaba na ra-
zimaju najdraže slikovnice, nadajući se da će jednog dana dječaci
čun priručnika, već i zbog same činjenice što se radi o priručniku a
ipak odrasti, a muškarci sanjati neke drukčije snove.
ne o nekom bezveznom lmjižuljku. A vjerojatno ćemo se složiti da je
Medutim, iako se na prvi pogled čini da je svođenje žene na ob-
spolni odgoj vruća tema u prosvjeti.
jekt dominantno obilježje Playboya, on je jednako tako zamka za
Ulaziti u diskusiju provodi li se ta vrsta programa u osnovnim
muškarca, stupica koju je muškarac postavio muškarcu ne bi li se
školama, i koliko, ne čini mi se uputnim iako se vrlo lako, na osnovi
lova bolje obrtaJa.
napisa u štampi i mnogih referata sa simpozija, može zaključiti da se
Dječaci se igraju, ali se i dječacima igraju, a to nije bezopasno.
izbjegava provoditi ili se pak provodi nesistematski i loše. No, u to
(neobjavljeno) već ulazi niz drugih problema (kadrovi, organizacija, materijal i sl.).
Činjenica da od 1972. postoji obvezan školski program ne kazuje
sama po sebi ništa. Ako se takav odgoj i provodi, još uvijek ostaje ot-
voreno pitanje njegova sadržaja i koncepcije. Kako ovdje nema mjes-
ta za analizu čitava programa (od I do VIII razreda), zadržat ćemo
se samo na poglavlju namijenjenu II razredu osnovne škole, dakle
osmogodišnjacima: "Razlika medu spolovima". I to zato što je jedno

78 79
SLAVENKA DRAKULIĆ
od ključnih poglavlja u knjizi a istovremeno se u njemu izražavaju
neki karakteristični stavovi, prije svega seksizam.
Riječ seksizam skovana je pred desetak godina u Americi, i to u
analogiji s riječju rasizam- da bi označila diskriminaciju ljudi pre-
ma spolu. U originalnom značenju seksizam se odnosi na predrasu-
de prema ženskom spolu, ali u širem smislu, termin sada označuje
svako proizvoljno i stereotipno određivanje muškarca ili žene na os-
novi njihova spola.
Iako američki, termin je univerzalan, jer ga je lako primijeniti na
svaku, pa i našu situaciju. Medutim, upravo tu nastaje kratki spoj.
Autori su priručnika svjesni te opasnosti i žele je po svaku cijenu iz-
bjeći. Zbog toga inzistiraju na ravnopravnosti i zakonima u našoj
zemlji. Tako kažu: "Prilikom uspoređivanja pojedinih ljudskih osobi-
na koje su pretežno ženske ili pretežno muške treba neprestano na-
glašavati da ni jedno tipično muško svojstvo nije vrednije ni važnije
u životu od nekog tipično ženskog svojstva i obratno. Djeci treba uci-
jepiti uvjerenje da su spolovi unatoč mnogobrojnim razlikama medu
njima jednako vrijedni, pa u životu moraju imati jednaka prava i jed-
nake dužnosti. Upravo je to razvijanje osjećaja za ravnopravnost
spolova osnovna svrha razgovora s učenicima o elementarnim raz-
likama medu spolovima." (str. 40)
Na prvi pogled posve zadovoljavajući stav iz kojeg nesumnjivo
proizlazi da je autor za ravnopravnost spolova, a ne protiv, ali kakva
je to ravnopravnost i koja su to tipično muška ili ženska svojstva o
kojima govori?
Ta tipična svojstva autor pomno razrađuje u poglavlju "Razlika
medu spolovima". Lako je dok se radi o biološkim razlikama, koje su
neosporne, vidljive i jasne. Ali je stvar složenija kada se s bioloških
svojstava glatko i jednostavno prelazi na ponašanje, intelekt i osjeća­
je. Model bioloških razlika moguće je primijeniti i na sva druga pod-
ručja: "Kao što spolnost utvrduje jasnu razliku izmedu žene i muš-
karca, u gradi i funkcijama čovječjeg tijela, tako i u psihološkom po-
gledu čini spolove različitima." Medutim, u istom tom odlomku, na-
ilazimo i na kontradiktornu tvrdnju po kojoj se spolovi ne razlikuju
BO
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
apsolutno, odnosno njihove se osobine razvijaju i pod utjecajem sre-
dine. Ako je, dakle, nemoguće "točno razlučiti one razlike medu spo-
lovima koje su im prirođene od onih koje su posljedice vjekovnih
društvenih razlika izmedu muškarca i žene"- a autor se ipak u tak-
vu podjelu upušta i prihvaća je, ne možemo izbjeći zaključku da je
to seksizam. Jedn6 opširno citiranje može nam vjerno predočiti i ti-
pično seksističku sliku spolova koju nam pruža priručnik, pa ako je
izvod i nešto duži, treba ga slijediti s pažnjom, jer predstavlja rijet-
ku zbirku predrasuda i gluposti (str. 35 i dalje).
"Dječak već od treće godine i nadalje pokazuje u svojoj igri veću
pokretnost, dinamičnost i poduzetnost nego djevojčica, agresivniji
je, voli borbu, rado se igra oružjem i olovnim vojnicima i nalazi za-
dovoljstvo u osvajanju i pobjeđivanju. Djevojčica je u igri mirnija,
"konzervativniju", manje je poduzetna, ali pokazuje više miroljubi-
vosti i upornosti. U ženskoj igri već vrlo rano izbija na vidjelo još sas-
vim nesvjestan poriv za materinstvom ... u daljnjem razvoju, u škol-
skom uzrastu sve do pubertetskih godina dječaci se sv~ više zanima-
ju za vanjski svijet, za prirodne zakone, za tehnička dostignuća, za
društvenu djelatnost. Djevojčica u isto vrijeme više razvija svoj
unutrašnji svijet, uživljava se u maštanju, u zadovoljavanju svoje
taštine ... Način mišljenja drugačiji je u muškarca nego u žene. Muš-
karac naginje na apstraktno i teoretsko razmišljanje, dok je ženin mi-
saoni život više stvarne, konkretne i praktične prirode.
... Sve je to razlog da u nauci, u teorijskoj razradi prirodnih zako-
na i životnih problema muškarac vodi i postiže veće uspjehe od že-
ne. Ali u snalaženju u životnoj stvarnosti(!?), u praktičnoj primjeni
teorije i nauke, u rješavanju neposrednih životnih zadataka žena ima
prednost pred muškarcem ... Za muški način mišljenja karakteristič­
na je racionalnost, tj. stroga i hladna logičnost. Muškarac u svom
misaonom životu manje podliježe utjecaju svojih osjećaja nego žena.
Muškarac je u svom misaonom životu samostalniji, tj. manje podlo-
žan tuđim utjecajima nego žena. Ona je spremnija od muškarca da
bez imalo kritike prihvati nečiju ideju, nazore i sugestije. Muškarac
je u misaonoj djelatnosti skloniji stvaralaštvu i originalnosti. Ženi,
81
SLAVENKA DRAKULIĆ
naprotiv, više odgovara da prima, da ugracluje u sebe i reproducira
tude ... Muškarac više teži poslovima koji zahtijevaju već:' fizičku
snagu, mnogo pokreta, veliku živahnost i poduzimljivost. Zeni, na-.
protiv, više odgovaraju lakši, finiji i nježniji poslovi ... Veća osjećaj­
nost čini ženu podložnu utjecaju religije i raznih romantičnih mito-
va i praznovjerja ... Muškarac je sposobniji da sklapa prava prijatelj-
stva bez ikakve primjene erotičnosti, dok žena u svoja prijateljstva s
osobom istog spola češće unosi, makar nesvjesno, jaču ili slabiju
erotsku crtu ... Kod muškarca se težnja za važenjem, taj normalni
odraz nagona za održanjem u duševnom životu civiliziranog čovje­
ka, pretežno izražava u častohlepnosti, u borbi za vlast, a u krajnjoj
liniji i u nadi na besmrtnost. I mit o besmrtnosti ljudske duše stvo-
rili su muškarci. Ženska težnja za važenjem većinom se izražava u
ženinoj potrebi da se svidi, da bude voljena, u njezi~oj većoj osjet-
ljivosti na svoju vanjštinu i na tude mišljenje o njoj. Zena ne teži za
besmrtnošću, jer ona putem materinstva postaje besmrtna: dijete je
nastavak njezine tjelesne materije, odraz njezine ličnosti, održavanje
njezina bitka. Otac je u procesu rađanja samo posrednik pa ne do-
življava svoje očinstvo onako neposredno kao što mati doživljava
svoje materinstvo. Odatle u njemu veća potreba da u duhovnom ra-
đanju i u društvenoj djelatnosti, u slavi i osobnom uspjehu nade
trajnu afirmaciju svoga ja."
Eto jednostavnog načina da se žena zauvijek progna iz povijesti.
Očigledno je da je ona već po samoj svojoj "prirodi" Ger o tome se
zapravo radi) besmrtna, pa joj nije ni potrebno činiti povijesna dje-
la. Odatle i njezin položaj u društvu: ako je po prirodi nježna, suos-
jećajnu i puna razumijevanja, onda je već predodredena da bude bol-
ničarka (a on liječnik), sekretarica (a on direktor), učiteljica (a on
doktor znanosti) itd. Ideološki determinizam direktno se presacluje
na područje povijesti, društvenih odnosa, klasnih i ostalih, i tako se
biologija pokazuje kao univerzalna kategorija koja zamjenjuje povi-
jest i zapravo čini temelj kulture. Iz toga dalje logično proizlazi da je
svaki pokušaj izmjene postojećih danosti gotovo uzaludan, jer ukoli-
ko postoje prirodom dane muške i ženske osobine, onda se njihovi
82
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
odnosi ne daju mijenjati, oni eventualno mogu postepeno evoluira-
ti. Kakve to šire ideološke implikacije ima, ne bi trebalo naglašavati.
Ova reprodukcija kultur~ih stereotipa najlakše se, najbrže i najefi-
kasnije zbiva u obitelji. Skola se na to, svojim programom, sasvim
fino nadovezuje i već vrlo rano definitivno upotpunjuje sliku svije-
ta, nudeći djeci tradicionalne modele spolova (nadam se da je sad
jasno što to znači). Jedan vrlo dobar i konkretan dokaz za to jest is-
traživanje što ga je proveo V Stambolović na primjeru školskih po-
Čelnica. Ustanovio je da je u njima umanjena ženska prisutnost i u
likovnom i u literarnom dijelu, "da su njihove djelatnosti reducira-
ne, uloge zapostavljene, likovi stereotipi i da se kroz sadržinu prvih
knjiga sprovodi u suštini suptilna psihološka manipulacija koja vodi
sputavanju i konfinaciji osoba ženskog pola" (vidi Zbornik sa Sim-
pozija o humanizaciji među spolovima u Ilidži, str. 384). Ali seksi-
zam nije samo "privilegija" pedagogije. Seksizam je dio svakodnev-
nog života. Ponekad se manifestira nasilno i otvoreno, a ponekad
suptilno, preko jezika, ponašanja, običaja, oblačenja, masovnih me-
dija, na radnom mjestu, u spavaćoj sobi, u dječjoj knjizi, zabavnim
melodijama- na svim razinama komunikacije. I tu nikakvo načelno
opredjeljivanje za ravnopravnost ne pomaže. Seksizam se može suz-
biti samo konkretnim svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem na
svim područjima- prije svega zbog toga što više nema nikakve stvar-
ne povijesne osnove.
Baš tu pedagogija može imati najveću šansu i posebno značajnu
ulogu - i to ne samo školska pedagogija nego i predškolska i obitelj-
ska. Neseksistički odgoj (kao i svaki odgoj) treba početi već od rođe­
nja, ne bi li djeca počela živjeti zdravije, manje opterećena nametnu-
tim oblicima ponašanja i mišljenja. Ostaje, medutim, neriješeno još
jedno klasično pitanje: tko će odgojiti odgajatelja?
Vjesnik- 7 dana, lO. l. 1981.
83
 MITOLOGIJA MUDOLOGIJE

Pažljivu i obaviješten u čitaocu neće izmaći iz vida činjenica da se

u posljednje vrijeme formira jedan nov način mišljenja, jedna, tako
reći, znanost, na rubu klasične filozofije, klasične sociologije, klasič­
ne psihologije- ali znatno pod utjecajem prirodnih znanosti, odnos-
no biologije i čuvene "teorije hormona". Začeci te nove i zanimljive
metaznanosti (ako tako smijemo reći) datiraju negdj~ otprije dvije-
-tri godine. Za znanost koja pretendira na sveobuhvatnost, na tuma-
čenje svijeta kako u cjelini tako i u pojedinostima- to i nije mnogo.
Ali, ako uz nju pristaje sve više mladih i agresivnih znanstvenika,
koji se u njoj strastveno angažiraju, onda ta znanost vjerojatno ima
zanimljivu perspektivu i gubi svoja lokalna, balkanska obilježja.
Dakle, o čemu je, konačno, riječ? Riječ je o MUDOLOGI)I (mu-
da = muške spolne žlijezde, sjemenici, testisi, lat. scrotum; logos =
riječ, zakon). Već i samo ime govori o sadržaju ove metaznanosti: ri-
ječ ili zakon, način mišljenja, svjetonazor, Weltauschazumg- uvjeto-
van djelovanjem muda, odnosno muških spolnih žlijezda. Možda će
vam se to, čitaoče, učiniti nekako poznatom i ne tako originalnom
tezom? Dakako, to je samo varijacija klasične i u posljednjih dvade-
setak godina pomalo zaboravljene teze o prirodnoj supremaciji muš-
karca zbog njegovih bioloških osobina. Th je teza, da se podsjetimo,
imala svoje časne prethodnike, među ostalima Platona, Aristotela i
Freuda. Ali, nisu oni bili jedini, jer su neke postavke mu dologije (is-
tina, implicite) dobrano zavladale društvenim znanostima prošlih
stoljeća, o prirodnima da i ne govorimo.

ss

SLAVENKA DRAKULIĆ
Zašto onda kažemo da se mudologija danas pojavljuje kao nova
znanosti Ovo "nova" nije mišljeno kao historijski novum u strogom
smislu riječi. Na koncu konca, nikakva znanost niti filozofija ne ni-
če iz vakuuma i nije potrebno na tome inzistirati. Mudolog1p danas
nije samo oživljena mudologija od jučer - ona je obogaćena nel~im
novim postavkama, metodama i ciljevima, što je u neku ruku cim
"novim valom" (uew wave). Naime, stvar je u tome da Je mudologi-
ja u prošlosti bila usko (preusko) poveza~a s čistom fil~zofiJom, da
je zapravo bila jedna njezina grana 1 da mJe Imala mogucnost eman-
cipacije. Moglo bi se čak ustvrditi da mahom mJe bila m prepozna ta
kao takva, pa joj u poznatom Lehsdwuu filozofi;slah dzsczplma IZ X\1ll
stoljeća ne nalazimo ni spomena, a u djelima enciklopedista nelnh
stotinjak godina poslije posvećeno joj je tek nekoliko redova, mada Je
neosporno prisutna u mnogim njihovim idepma 1 radovima. Te!< u
devetnaestom stoljeću, s napretkom i razvitkom biologije, ona cm1
otvorene napore za emancipacijom od dominira jućih pravaca filozo-
fije (osobito se distingvira od materijalizma). Zašto: Zato ,što prvi
put jasno određuje predmet svoga zammanja: polozaJ mu:.karca u
društvu. Dakako -u odnosu na ženu. Svaka se znanost defnma I u
odnosu na predmet svoga proučavanja, pa tako i nova mudologija.
Dakle, tek kad je povijesna situacija bila dovoljno zrela, kad su po-
krenuti neki društveni procesi (prije svega misli se na utjecaj femi-
nističkog pokreta iz sedamdesetih godina), mladi su mudolozi otkrili
svoju historijsku šansu da krenu u ofenziv~ije djelovanJe. Korektni-
je bi možda bilo reći "NOVI MUDOLOZI (uspored~: "nov1 fi!ozo-
fi" u Francuskoj)- iako su stvarno mladi, u prosjeku 1m Je 35, sto Je
za nekoga tko se bavi ozbiljnom znanošću zaista adolescentna doba.
Sintetizirajući, kako rekosmo, klasičnu psihologiju, filozofitu, so-
ciologiju, ekonomiju i nadasve biologiju, novi mudolozi pokusavaJU
dosljedno iznijeti svoj pogled na svijet. Ali oni ne posežu za tradiciO-
nalnim sredstvima kao što su akademske rasprave, predavanJa 1 se-
minari na fakultetima, zatvoreni krug stručnih časopisa i knjiga (ili
se, možda, ne zaustavljaju samo na njima). Kako su uglavnom mla-
di, oni su i moderni i dinamični, prava djeca svoga vremena. Zato se
86
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
dobro i efikasno služe masovnim medijima. Manipulacija masovnim
medijima jedno je od osnovnih načela mudološkog praxisa. Govor je
moć, odnosno vlast- a vlast je, iako u krajnjoj liniji, njihov cilj. Ali,
kao što ćemo vidjeti, ne cilj za sebe.
Rekli smo da se mudologije definiraju u odnosu na svoj predmet
-odnos muškarca i žene. Da vidimo kako bi se ukratko mogli sažeti
neki njezini osnovni principi. Kad je sažimanje već nužno, moglo bi
se reći da čitava mudologija sa svojim mnoštvom poddisciplina i va-
rijanata, počiva na tri temeljna principa:
-seksizmu,
- tradicionalizmu,
- totalitarizmu.
Seksizam -što znači diskriminacija po spolu -zapravo je manje
ili više prikriven falokratizam. Zna se da falokratizam potječe još od
grčke fi"!ozofije, ali je jednako živ i u filozofijama istočnih naroda i
usko povezan s patrijarhalnom civilizacijom u cjelint Međutim, u
suvremenim društvima, u kojima je patrijarhalna hijerarhija vrlo os-
labljena djelovanjem različitih društvenih sila, falokracija se prizna-
je jedino u obliku seksizma i zato se iza njega prikriva.
Tradicionalizam je usko povezan s falokracijom i patrijarhatom-
ali je ovdje pažnja usmjerena na proučavanje obitelji kao osnovne će­
lije društva. U tradicionalnoj obitelji, kako je shvaćaju i definiraju
mudolozi, vladavina muškarca i pokoravanje žene i djece idu u tzv.
"prirodnu podjelu rada", a njihovi odnosi reguliraju se na vlasničko­
pravnoj razini. Raspad tradicionalne obitelji značio bi, prema mišlje-
nju nekih istaknutih mudologa, neminovan raspad društva, a time i
kraj ljudskog roda. Zato su oni principijelno protiv bilo kakvih
promjena (moderniziranja) obiteljskih odnosa. Iz ovoga je zapravo
očigledan duboki humanizam mudologije kao znanosti, njezina bri-
ga ne samo za muškost u smislu sebične brige za muškarca nego za
čovječanstvo u cjelini.
Totalitarizam kao princip nosi sa sobom svu opasnost od direk-
tnog angažmana znanosti i znanstvenika. Ali mudolozi su ionako
odbacili tezu o objektivnosti znanosti kao lažnu i demagošku. Danas
87
SLAVENKA DRAKULIC SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA

nije lako ni bezopasno izjasniti se kao totalitarist i potvrđivali to u javljen skori izlazak antologije domaćih mudoloških tekstova pod
svakodnevnoj praksi. Međutim, odmah ćemo vidjeti u čemu je bit naslovom Ontologija i mudologija, i to u dva toma). Zbog toga, do-
trećeg principa. On, doduše ima korijene u neposrednoj prošlosti i u pustit ćete, riječ mitologija ima svoje opravdanje, barem zasad.
biološkim teorijama o čistoći rase. Ali u današnjem obliku i primije- Na kraju jedna nužna opaska. Vrlo je teško u ovako kratkom tek-
njen u mudologiji, on se zapravo samo ograničuje na žene, smatra- stu objasniti tako složenu misao kao što je mudološka. Simplifikaci-
jući da ih treba staviti na pravo mjesto. U organiziranom i civilizira-
je su neizbježne. Možemo se jedino nadati da će sljedeći nastavak, u
nom društvu mora postojati nekakav red. A kako znamo što je "žen-
kojemu ćemo predstaviti naše mudologe pojedinačno, jasnije prika-
ska priroda" (područje koje razmatra prvo načelo), znamo se prema
zati ovaj fenomen. lako ih je mnogo, mi ćemo predstaviti samo
tome i ravnati. Dakle, totalitarizam se sastoji u tome da se odredi
najznačajnije: Igora Mandića, Slavena Leticu, Veselim Tenžeru, Dra-
mjesto žene u društvu i obitelji prema njezinim mogućnostima i
gaša Kalajića i Radivoja Cvetičanina.
sposobnostima, a u odnosu na neprikosnoveni položaj muškarca.
Dakako, ova tri osnovna načela treba zaista tako shvatiti, a to Duga, svibanj-lipanj 1981.
znači da od njih treba polaziti kao od teorijskog okvira u daljnjoj raz-
radi problema. Novi su mudolozi sigurno svjesni da je njihova me-
taznanost relativno nova) i također da će naići na različite, možda i
ogorčene reakcije sa svih strana. Jasno je da će u tome prednjačiti že-
ne, i to osobito one koje sebi uzimaju pravo govoriti u ime cijeloga
ženskog roda. Ali, sve su to nužne i predvidljive posljedice. Važno je
jedino upotrijebiti prave argumente u obrani.
Neke negativne popratne pojave već su očigledne. Osim mudolo-
gije, a kao neka vrsta posljedice pojavljuje se fenomen mudizma.
Iako nov, mudizam ima sva obilježja religijske svijesti i kao takav elje-
luje kao opijum za narod, što se kosi sa mudologijom kao znanošću.
Jedino ustrajnim uzdizanjem kritičke svijesti moguće je prevladati
ovu pojavu, iako neki mudolozi ističu da mudizam može poslužiti
kao dobra osnova za organiziranje pokreta. Ipak, malo je vjerojatno
da će ova struja prevladati.
Možda još treba objasniti jednu pojedinost: zašto je ovaj prikaz
naslovljen MITOLOGIJA MUDOLOGIJE? Kako smo vidjeli, prob-
lemi kojima se mudologija bavi još nisu sasvim izdiferencirani ria ra-
zini svijesti, niti potpuno artikulirani. Još uvijek u samoj mudologi-
ji i oko nje ima dosta mitoloških elemenata i sinkretizma i još uvijek
nije stvorena stroga znanstvena aparatura. Indikativno je i to da novi
mudolozi još nisu napisali svoja kapitalna djela (iako je u tisku na-

88 89
SLAVENKA DRAKULIĆ

nego i na djelu i razvijanje drukčije, slobodnije svijesti žena i muš-

karaca o samima sebi. Naposljetku, ona uključuje i prepoznavanje
sitnog, svakodnevnog silovanja u vlastitim postupcima.
Danas, 10. 8. 1982.
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA

Neposredno poslije 12. kongresa SKJ, u vrijeme kada se komen-

tiraju i ocjenjuju teze, stavovi i programi izneseni na ovom najvišem
političkom forumu u zemlji, jedan je nastup ostao slabo zapažen i još
slabije komentiran i u štampi i u javnosti. Riječ je o govoru Branke
Lazić, n"ove predsjednice Konferencije za aktivnost i ulogu žena u
društvenom razvoju Jugoslavije. Naime, trećeg dana Kongresa, govo-
reći o položaju žene u našem društvu, predsjednica se, onako usput
i ne zadržavajući se, osvrnula i na pojavu feminizma u nas (prema
Vjesnilm od 28. 6. 1982):
"Shvaćanja tuda našem socijalističkom samoupravnom društvu,
posebno ona feministička koja se uvoze iz razvijenih kapitalističkih
zemalja, traže ... organiziranu borbu za njihovo suzbijanje i elimini-
ranje, svakodnevnu akciju subjektivnih snaga, a posebno SK."
Izrečena s najviše i najautoritativnije govornice u Jugoslaviji, ova
ocjena, kao i čitava problematika žene kako je na Kongresu predstav-
ljena, daje dobar povod da se čovjek zamisli. Ponajprije, o ženama,
njihovim dostignućima i problemima, opet su govorile samo žene,
skačući tako u usta i sebi i tezi kako ne postoji posebno žensko pita-
nje izvan sudbine radničke klase. Zašto nitko drugi osim Konferen-
cije nije našao uputnim da o tome govori, kad već ionako sve ide pod
istu kapu? Ta činjenica, kao i prelaženje preko cjelokupne problema-
tike u postkongresnim komentarima, u najmanju ruku pokazuje da
se problem žena u našem društvu još možda jednako smatra margi-

124 12S

SLAVENKA DRAKULIĆ
nalnim i nevažnim kao i da se žene nalaze na rubu događaja (gdje su
u povijesti uvijek i bile).
Istina, tome se može suprotstaviti činjenicom da se mnogi prob- ·
lemi vitalni za opstanak društva, o kojima se govorilo na Kongresu,
jednako tiču žena kao i muškaraca- svih radnika i građana ove zem-
lje. Ali, to je u kontradikciji s postojanjem specifične ženske prob-
lematike (inače, čemu Konferencija?) o kojoj je potrebno razgovara-
ti. To više što je baš o tim specifičnostima sama Konferencija organi-
zirala niz pretkongresnih diskusija, pa je bilo očekivati da će neki od
tih zaključaka naći mjesto na Kongresu. Ali, sve se·posebno očigled­
no izgubilo u moru općeg i u redoslijedu važnijih stvari.
Daleko od toga da netko poriče njihovu važnost (bilo bi to sulu-
do u trenutku kada nam se teškoće razbijaju o glavu), ali se još jed-
nom pokazala na djelu, ovaj put u vezi sa ženama, potpuno pogreš-
na i dogmatska teza "automatskog odnosa baze i nadgradnje". Prvo
će se rješavati osnovni problemi (materijalni i ekonomski), a promje-
ne u bazi izazvat će promjenu nadgradnje (kulture). Tako, naime, iz-
gleda doslovna primjena čuvene Marxove opaske o "okolnostima
koje mijenjaju svijest". No, jednako kao što se socijalizam ne ostva-
ruje samo u tonama čelika, tako se ni emancipacija žena ne rješava
samo na razini materijalnih i zakonskih pretpostavki. Da je odnos
baze i nadgradnje tako automatski, ne bismo danas govorili o krizi
morala, odgovornosti, svijesti itd.
Pa ipak, očito je ela unatoč tome prevladava ista tendencija: naj-
prije se rješavaju ekonomski problemi, stabilizacija, poljoprivreda,
privreda, turizam itd. Sve to poboljšat će položaj žene (kao i svakog
radnog čovjeka) -pa ako i nakon toga ostanu neki neriješeni proble-
mi, recimo psihološke prirode, onda će se njima posvetiti posebna
pažnja. A prema onima koji se takvim stvarima bave sada, ponaša se
po onoj "besposlen, pop i jariće krsti". l upravo odatle proizlazi do-
bar dio problema.
Vratimo se izjavi citiranoj na početku. Ma kako usputno bila iz-
rečena, a zaključujemo po tome što joj ne slijedi nikakva argumenta-
cija ni objašnjenje, nema razloga da je ne shvate ozbiljno barem one
126
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
na koje se i odnosi, dakle feministkinje. Jer termini kao: tude shvaća­
nje, organizirana borba, suzbijanje i eliminacija idu u dobro nam
poznatu političko-ideološku retoriku borbe protiv neprijatelja svih
vrsta i boja, slijeva i zdesna, iznutra i izvana. Znači li to, dakle, da je
ova zemlja, inače bogata neprijateljima, stekla još jednoga (marginal-
nog, ženskog, ali ipak) u feminizmu? lli je tako- ili je to još jedna u
nizu paušalnih ocjena i etiketa koje su se u našemu forumskom po-
litičkom životu, govorima i nastupima zaredale kao zgodna zamjena
za prave argumente i istinsku borbu mišljenja? Sklonija sam vjero-
vati da je riječ o ovome drugom.
Medutim, u oba slučaja činilo mi se potrebnim ne ostaviti ovu iz-
javu tek tako po strani (kao što je ostavljena) i ponašati se dalje kao
da se sve podrazumijeva (a ništa se ne podrazumijeva) -već ukaza-
ti bar na neke" okolnosti koje su do ovakve izjave dovele. Kako kaže
R. Iveković (Zena, 3/1982), " ... meni se čini da je mnogo opasnije
kada se kao teorija ili umjesto teorije servira nekakav p~eudoteorijski
a zapravo dnevno-politički ideološki diskurs gotovih formula koji se
tu projicira, u kojem se tobože pretpostavlja ela se zna šta je šta, a ni-
kada se ne definiraju početni pojmovi."
Ako je predsjednica nova, njezina izjava to uopće nije. Prije bi se
moglo reći da je svojevrsna kulminacija stava (osobito zboo visine s
koje dolazi) u dijelu političkih radnika i Konferencije pre;a pojavi
neofeminizma u nas (o tome se, zapravo, radi), jedna od rijetkih po-
java izvan tradicionalnog djelokruga njezinih djelatnosti na koju je
Konferencija reagirala. Rijetko ili nikako reagirajući na pojave kao što
su prostitucija, silovanje, pretučene žene, neplaćeni rad domaćica,
seksizam u odgoju itd. - što valjda ne spada u njezinu domenu -
Konferencija je zato našla uputnim da hitno krene u ideološki boj
protiv "uvoznih shvaćanja". Zauzet je krut službeni stav, koji bi se za
potrebu ovog teksta mogao sažeti ovako: žensko pitanje kao zasebno
ne postoji, ili postoji samo u nekim praktičnim (a nikako teorijskim)
aspektima. Ono je u svakom slučaju dio klasnog pitanja, pa se dakle
razrješenjem klasnog, razrješava i žensko, a to je samo pitanje vreme-
na.
127
SLAVENKA DRAKULIĆ
Problematiziranje ovog službenog stava izvan institucija smatra
se neopravdanim, čak suprotnim politici SK.
Početak ovako dogmatskog stava Konferencije prema (neo)femi-
nizmu datira negdje od jeseni 1978, kada je u Studentskom kultur-
nom centru u Beogradu organiziran međunarodni feministički skup
pod nazivom "Drugarica žena- žensko pitanje- novi pristup".
Na skup su bile pozvane poznate strane feministkinje, a iz naše
zemlje znanstvenici, novinari i radoznalci, kao i Konferencija žena
(koja nije sudjelovala). Gošće iz Njemačke, Engleske, Francuske, Ita-
lije, Poljske i drugih zemalja- urednice časopisa, književnice, publi-
cistkinje, teoretičarke i novinarke- govorile su uglavnom o položaju
žena u svojim zemljama, ali i o podređenosti žene u povijesti patri-
jarhalne civilizacije, pokazujući izuzetno zanimanje za položaj žene
u socijalizmu. Pritisnuti pogledom domaćih dušebrižnika, naši su si-
tuaciju prikazivali boljom nego što jest. Skup je, ipak, bio uspješan i
koristan, jer je na jednom mjestu dobiven pregled situacije u svijetu
i niz vrlo svježih informacija. Artikulirani su i mnogi problemi koji
su se doticali i naše situacije. To je pokrenulo jedne, ali osupnula
druge. Društveno-političke organizacije požurile su s osudom. Nji-
hov glavni argument bio je da je jugoslavenska žena još u ratu izbo-
rila ravnopravnost s muškarcem i da je zato svaki, pa i "novi pristup"
tome suvišan. "Nema novog pristupa", kategorički izjavljuje Marija
Šoljan-Bakarić u Večernjem listu neposredno poslije skupa.
Ali, jedno su proklamacije, a drugo stvarnost. To se pokazalo kada
je nešto kasnije, I979, u Zagrebu osnovana sekcija Sociološkog druš-
tva Hrvatske "Žena i društvo". Mladi su se stručnjaci humanističkih
znanosti, okupljeni u ovoj sekciji, s velikim interesom, entuzi-
jazmom i osobnom motiviranošću počeli baviti različitim aspektima
ženskog pitanja u nas. Jer posve je nelogično, čak i kao pretpostavka,
da proces kao što je emancipacija žena, njihovo osvješćivanje i puno
sudjelovanje u svim vidovima života može biti postignuto jednom za
svagda prije četrdeset godina. Ne osporavajući značenje revolucije,
valja imati na umu da se promijenilo i vrijeme, i situacija, i femini-
zam. Više nije riječ o klasičnom građanskom feminizmu, što su ga
128
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
komunisti još na Petoj zemaljskoj konferenciji 1940. proglasili reak-
cionarnim.
Uostalom, provedeno je dosta istraživanja koja su pokazala na-
predak, ali i probleme. Da ne ponavljamo dobro znane žalopojke
zbog nedovoljne zastupljenosti žena u društvenom, javnom i politič­
kom životu, u strukturi vlasti, u SK itd. Pošavši baš od takvih poda-
taka kao pokazatelja da ipak (unatoč službenom osporavanju) posto-
je neke specifičnosti položaja žene u našem društvu, velikim dijelom
zbog nasljeđa prošlosti - sekcija je razvila živu aktivnost svojih čla­
nova (članica) na znanstvenom i publicističkom polju i u više je nav-
rata svojim javnim tribinama, diskusijama i okruglim stolovima izaz-
vala pažnju javnosti. Pokazalo se da postoji potreba za takvom vrstom
djelatnosti koja se ni po čemu ne kosi s djelatnošću Konferencije -
već se bavi potisnutim i zanemarenim aspektima ženskog pitanja.
Upravo .je ta javnost njihova djelovanja zasmetala. Da su članovi
samo djelovali u okrilju svoga malog akademskog krug~, da su u če­
tiri zida diskutirali o teoretskim problemima a zatim godinama pisa-
li doktorske disertacije koje neće pročitati više od tuceta ljudi- da su
se, dakle, strogo držali principa svoje struke i nauke, sve bi bilo u
redu. Ovako, želja da se neke stvari javno problematiziraju a neke
predrasude sruše, naišla je na osude. Uostalom, kao i bilo koja dru-
ga spontana aktivnost izvan za to predvidenih institucija ...
Što hoće (te) žene?- pitala se ne samo Konferencija (koja valjda
drži monopol na tom području) već i različiti javni, politički i kul-
turni radnici, publicisti i novinari, koji su našli uputnim da o toj
"neprijateljskoj djelatnosti" brže-bolje kažu svoje mišljenje, ali koji u
ovom kontekstu nisu interesantni. U nekoliko se navrata čak ozbilj-
no postavilo pitanje: tko im (feministkinjama) daje pravo da govore?
Iako svi pod zajedničkim nazivnikom, ti se napadi kreću od sas-
vim vulgarnih pa i komičnih optužbi za šminkanje i nošenje svilenih
gaća, do mnogo opasnijih, optužbi za navodno osporavanje rukovo-
deće uloge radničke klase, dakle, maltene kontrarevolucionarne dje-
latnosti. Većina optužbi, dakako, potječe iz tvrdoglave i uporne ne-
obaviještenosti i neznanja, što ide ruku pod ruku s dogmatizmom i
129
SLAVENKA DRAKULIĆ
političkom diskvalifikacijom. Pri tome se, kao šlager, ponavlja neko-
liko "smrtnih grijeha" feminizma u nas, kao očiti dokaz potrebe za
"suzbijanjem i eliminacijom":
l. Uvozna ideologija. - Činjenica da je neofeminizam nikao "u
razvijenim kapitalističkim zemljama" uzima se kao glavni argument
protiv njega. Kao da je neka ideja sama po sebi dobra ili loša zato što
dolazi s određene strane svijeta. l kao da nam je npr. marksizam do-
šao s Istoka (zapravo, ja sam, a vjerujem još mnogi iz moje generaci-
je, negdje do svoje 14. godine duboko i iskreno vjerovala da su Marx
i Engels bili Rusi- takvo je nekakvo vrijeme bilo):
Zanimljivo je, također, da se u okviru zapadnih društava neofe-
minizam i ženski pokret, nikao iz gibanja '68, smatrao naprednim,
revolucionarnim, povezanim s ljevicom, radničkim pokretom, s mar-
ksizmom i socijalizmom. U Jugoslaviji, međutim, feminizam iznena-
da postaje konzervativna i sumnjiva rabota, a ljudima koji se njime
bave automatski se pripisuju "sumnjiva politička opredjeljenja",
"diskutabilne političke pozicije", "djelovanje protiv socijalizma" i
slično. Kako je moguće da od ideja jednog unutar sebe vrlo razbude-
nog progresivnog pokreta, prenesenih na ovo tlo niknu (prema "teo-
riji transplantacije ideja") - tako gnjili plodovi?
Kao što nije moguće promatrati ženski problem odvojen od lokal-
nih društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih prilika- tako ga
isto nije moguće promatrati odvojeno od međunarodne situacije i
klime u kojoj je nastao, osobito s obzirom na težnju internacionali-
zaciji (koja karakterizira i radnički pokret u početku).
2. Vlastoljubivost. - Ovo je još jedan od omiljenih refrena služ-
benih autoriteta: žene zapravo samo žele mušku vlast zamijeniti
ženskom, a ne promijeniti samu strukturu moći (o čemu je pisao
npr. Marcuse). Prema toj, krajnje simplifikatorskoj shemi, nakon
borbe spolova uslijedit će zamjena jedne hijerarhije drugom. Da ci-
tiramo jednog ideologa koji zastupa tezu borbe spolova, S. Šuvara
(ibid.): "l tu je naš glavni idejni spor s onim što se zove feminizam.
Jer, kako ja shvaćam feminizam i osnovu onoga što o njemu znam,
130
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
on je pokret koji insistira na suprotstavljenosti žene kao spola
muškarcu kao spolu ... Tu je istočni grijeh svakog oblika feminizma."
Iz ovakva rezoniranja zaista je lako (možda suviše lako) zaključi­
ti kako je femini;am "oblik konzervativne svijesti" protiv kojega se,
dakako, smatra Suvar, treba boriti (valjda "svakodnevnom akcijom
subjekti':nih snaga, naročito SK" - što dodaje B. Lazić). Srećom,
drug se Suvar lijepo ogradio, a iz njegove ograde vidi se da premalo
zna o feminizmu da bi se njegov stav, makar javno izrečen, mogao
shvatiti ozbiljnije od pukog privatnog mišljenja. Drugi primjer istog
načina razmišljanja pruža nam opet već citirana B. Lazić, kad kaže:
"Postoji samo jedno pitanje koje bih uputila našim 'feministkinja-
ma': žele li one ženu iznad društva ili ženu u našem samoupravnom
socijalističkom društvu? Neformalni pokreti i žučne tribine ne mogu
nadoknaditi ono što je vrlo značajno - odgoj djece i omladine u
duhu ravnopravnosti spolova'' (Večernji list, svibanj 1982).
3. Elitizam.- Govori li feminizam o bitnim pitanji'ma današnjeg
položaja žene u nas -pitaju se zabrinuti, ali odmah nalaze i odgo-
vor: feminizam je umjetna, nakalemljena izmišljotina (na inače
zdrav organizam društva) koja zaokuplja nekoliko intelektualki, io-
nako besposlenih. Prema tome, priroda je našeg feminizma intelek-
tualistička (i to ga diskvalificira), to jest, njime se bave intelektualke
koje na svojoj koži nedovoljno (! ?) osjećaju prave probleme naše rad-
ne žene. (Na stranu činjenica da se intelektualna djelatnost očito ne
smatra radom.) Njih zapravo zanima karijera i intelektualni prestiž,
to jest feminizam je tek puko sredstvo za ostvarenje njihovih osob-
nih, sebičnih ciljeva. Sve to ostvaruju na grbači radnica, tobože ih
osvješćivajući.
Za razliku od njih (plaćene) funkcionarke Konferencije bave se
pravim, životnim problemima žena u proizvodnji: jaslicama, vrtići­
ma, društvenom prehranom, zakonskim prijedlozima. To nije sve:
osim njih, tisuće žena i muškaraca svakodnevno djeluju u svim po-
rama društva i dosljedno se, ali tiho i samozatajno bore za društve-
ni napredak, a time i bolju budućnost svoje djece.
131
SLAVENKA DRAKULIĆ
4. Izvaninstitucionalizam. - Svaka je spontana aktivnost koja se
provodi izvan institucija opasna, jer se ne može kontrolirati, to jest
jer je slobodna. Međutim, bez obzira na to što su postojeće institu-
cije koje se time bave neživotne, formalizirane, nezadovoljavajuće,
sugerira se uključivanje u njihove akcije. Izvan njih, svi vidovi kriti-
ke smatraju se nekompetentnima, nelegitimnima i zlonamjernima i
nazivaju se kritizerstvom. Javnom kritičkom promišljanju odnosa
teorije i prakse, dovoclenju u pitanje gotovih formula i obrazaca dje-
lovanja te smisla postojećih institucija - suprotstavljaju se etikete i
formalni prigovori (npr. o tome kako termin "žensko pitanje" danas
dovodi do zamagljivanja stvarnih teškoća žena). Uostalom, ni ova
optužba u krajnjoj liniji ne stoji, jer je riječ o sekciji Sociološkog
društva.
5. Apolitizacija.- Optužbe o sumnjivim političkim pozicijama u
posljednje su vrijeme evoluirale u tezu o feminističkom pokretu (ni-
je li to prejak izraz?) koji vodi mase žena direktno u političko mrtvi-
lo, ako ne u nešto još gore. O tome naše funkcionarke kažu sljedeće:
"Inzistiranje na terminu 'žensko pitanje' i težnja za svrstavanjem že-
na pod njegovo okrilje (bilo da je to u vidu ženskih organizacija,
pokreta, odnosno autonomnih pokreta žena) nosi u sebi opasnost
odvajanja žena od cjeline, slabljenje aktivnosti potencijala žena kao
oraditelj·a suvremenog socijalističkog društva, a njih same vuče na-
b v
trag i stavlja ih u još slabiju poziciju" (M. Soljan-Bakarić). S tim se
slaže i Zora Tomić, članica Predsjedništva SSRNH (Danas, 27. 7.
I 982): "Kroz odnos prema ženi kao čovjeku, radniku i samouprav-
ljaču najizraženije se iskazuje otpor prema samoupravljanju, želja da
se i dalje manipulira ljudima, iako toga često u potpunosti nismo
svjesni. Zato se javljaju različiti pokušaji organizacija novih snaga
feminizma koje će navodno razriješiti ta pitanja. Ti pokreti, na odre-
đen način, osporavaju rukovodeću ulogu radničke klase i SK. Sve to
vodi pasivizaciji žena i društvenom zanemarivanju radnog i politič­
kog potencijala koje one predstavljaju." Nepostojeći pokret ovdje se
već pretvorio u pokrete, koji su toliko moćni da pasiviziraju milijune
žena u Jugoslaviji, pa čak i osporavaju rukovodeću ulogu SK! Dobar
132
SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA
primjer kako se od sićušne, skromne buhe pravi slon: tako da joj se
pripišu osobine koje uopće ne posjeduje, pa se onda zaključi da jeri-
ječ o rijetko zanimljivom (i opasnom) primjeru slona. Na kraju kra-
jeva, pita li se itko što feminizam ima od tako pasivizirane žene?
Uostalom, bio bi to jedini feministički pokret koji bi težio tako bes-
mislenom cilju, kada se zna da desne snage na Zapadu optužuju fe-
minizam za sasvim suprotnu stvar, za mobilizaciju masa- i da stre-
pe od toga.
6. Klasno i žensko. -Ovo je, za razliku od ostalih, teorijski prigo-
vor. Naime, preispitivanje odnosa klasnog i ženskog u feminističkoj
teoriji tumači se, pojednostavljeno, kao isključivanje ženskoga i klas-
nog. Jer, rješavanjem općega klasnog problema i socijalističkim na-
pretkom uopće, riješit će se automatski i sva posebna pitanja, pa i
žensko. Medutim, čini se da je odnos ženskoga i klasnog ipak nešto
složeniji: spolna diskriminacija seže mnogo dublje nego što se to že-
li shvatiti, ona je u samoj osnovi klasnog sistema, tako da mu pret-
hodi i omogućuje ga, jer "povijesno i logički prethodi klasnoj eks-
ploataciji". Suptilnija varijanta ove lažne dileme (žensko ili klasno)
eojavljuje se često u vidu suprotstavljanja marksizma i feminizma.
Cak i ako uzmemo u obzir nepoznavanje određene literature, teško
je ovo shvatiti drukčije nego kao iskrivljivanje. Marx i Engels jedni
su od prvih kritičara položaja žene u povijesti i društvima.
Konferencija žena kao jedina institucija koja je (ipak) zadužena
da se bavi specifičnim ženskim problemima, sama sebe dovodi do
marginalne pozicije u društvu, jer, s jedne strane, ne može iskorači­
ti iz zatvorenog kruga fraza koje nikoga ne animiraju, dok, s druge
strane, ne ostvaruje uspješno vitalni dijalog s vremenom i okolnosti-
ma u kojima živi. Etiketiranje i uporno nerazumijevanje jednog od
najznačajnijih svjetskih fenomena današnjice samo tome još više pri-
donosi. Cemu takva zatvorenost? Jer ni u jednom se času, barem u
nas, ne postavlja dilema: ili Konferencija - ili feminizam, ili žene -
ili muškarci, ili spolno - ili klasno. Posebno bavljenje ženskim pita-
njima ni na koji način ne znači odvajanje od fronte socijalističkih
snaga - nego baš suprotno, doprinos borbi za socijalističku transfor-
133
SLAVENKA DRAKULIĆ

maciju društva u cjelini, doprinos iz jedne specifično ženske per-

spektive ...
Kako je rat odavno dobiven, čini se da nisu više potrebne male,
svakodnevne bitke- i to je sporna točka. Mislim da su te bitke Ipak
potrebne- u tramvaju, na ulici, u kavani, na radnom mjestu, u ško- MAJČINSKA LJUBAV
li, u obitelji.
Danas, 21. 9. !982.

Svi smo mi odgojeni u dubokom uvjerenju da se majčinska ljubav

razlikuje od svih ostalih ljubavi. To je, vjerujemo, urodena ljubav,
bezuvjetna (za razliku od očeve, koja se smatra uvjetnom) i zbog
toga nije podložna svim onim sumnjama i dvoumljenjima, uzletima
i padovima koji obično karakteriziraju tu vrstu ljudskog odnosa.
Ali -činjenica je da majke napuštaju djecu. Kolil1o smo puta u
novinama čitali o slučajevima ostavljene tek rođene djece, o prepu-
nim domovima za nahočad, o čedomorstvima? Nemoćno napušteno
dijete izaziva u nama najtananije osjećaje, samilost, nježnost, zabri-
nutost. A njegova odbjegla majka? Osudu i zgražanje. Je li ona ču­
dovište, luđakinja ili izrod? Što se to desilo s njezinim majčinskim
nagonom, s urođenom ljubavi prema djetetu? Svaki takav slučaj
skloni smo tumačiti kao izuzetak koji potvrđuje pravilo: ne radi se o
lošoj ili zloj majci, takva ne postoji, već o ženi sa nedovoljno razvije-
nim majčinskim instinktima koji u sprezi s nesretnim okolnostima-
daju tragične rezultate.
Ni pred očiglednim dokazima da nešto nije u redu s "prirođenoš­
ću" tih inst inka ta nećemo lako odustati od ove teorije. Ona je lagod-
na i lišava nas osjećaja koji je u osnovi takva ponašanja - lišava nas
straha.
Mnogo nas toga u podsvijesti koči da se ozbiljno pozabavimo mo-
gućim implikacijama čina kao što je čedomorstvo. A ponajviše strah
da će se ispostaviti kako ne postoji nešto tako čvrsto, tako sigurno,
tako bezuvjetno i idealno kao što je ljubav (naše vlastite) majke -

13S
134
Kako smo preživieli
komunizam i čak
se smijali >
 "Mi smo sirolnašni rođaci, domoroci, napušteni, zaostali, nagli, de-
formirani, bijedni, žicari, paraziti, prevaranti, naivci. Sentimentalni,
staromodni, djetinjasti, neobaviješteni, opterećeni, melodramatični,
izopačeni, nepredvidivi, nepažljivi. Oni koji ne odgovaraju na pisma,
koji propuštaju dobre prilike, pijanci, brbljavci, lijenčine, hvalisavci,
nezreli, čudovišni, nedisciplinirani, uvredljivi, oni koji uvijek preko-
račuju rokove, krše obećanja, oni koji su u stanju jedni druge vrijeđati
do smrti, ali nikada prekinuti. Neprilagođeni smo, opijeni smo neus-
pjehom i vječno kukamo.
Iritantni smo, pretjerani, depresivni, nekako nesretni. Ne uzimaju
nas. ozbiljno. Jeftina smo radna snaga; naša je roba uvijek jeftinija; lju-
di nam poklanjaju stare novine. Naša su pisma tralj~vo natipkana i
puna nepotrebnih detalja. Sažaljivo nam se smješkaju, sve dok odjed-
nom ne postanemo neugodni.
Sve dok ne kažemo nešto neobično, oštro; sve dok se ne zagledamo
u svoje nokte i ne pokažemo zube; sve dok ne postanemo divlji i ci-
nični."

GyOrgy Konrad, To Cave Explorers From the West Dissent, jesen

1988.

l. izdanje: Hutchinson, London 1992

 UVOD: TRIVIJALNO JE POLITIČKO

"Imam osjećaj da je naslov moje knjige pogrešan", razmišljala

sam dok je avion uzlijetao sa zagrebačkog aerodroma. Još uvijek nis-
mo preživjeli komunizam i nemamo se ni čemu smijati.
U London sam odletjela u četvrtak, 27.lipnja 1991, dan nakon
proglašenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, godinu dana nakon što
su te dvije republike održale prve slobodne izbore nakon Drugoga
svjetskog rata. Noć prije, slovenske granice s Italijom i Austrijom bi-
le su zatvorene jer su se očekivali sukobi između snaga općenarodne
obrane i Jugoslavenske Narodne Armije, kojom su zapovijedali srbi-
janski generali u Beogradu. Toga sam jutra nekoliko puta nazivala
aerodrom: "Hoće li Adria Ainvays danas letjeti u London?"
"Ne znamo. Tko zna? Tko to može znati?", odgovarao mi je glas
mlade žene na drugom kraju linije. U njezinu sc glasu osjećala pa-
nika, ista ona panika koju sam osjećala u dnu trbuha, kako raste po-
put male voćke. Ipak sam odletjela. Tc sam večeri u Londonu na vi-
jestima čula o prvim žrtvama u Sloveniji. Bio je to rat, pravi rat i to
ne u nekoj dalekoj zemlji o kojoj nam je malo toga poznato, već u
samom srcu Europe, blizu moje kuće. Gledala sam televizijske pri-
loge o oborenim helikopterima, raznijctim tenkovima, ubijenim lju-
dima. Prije osamnaest mjeseci, kada je veliki val promjene uzdrmao
Europu, nitko od nas nije tako zamišljao budućnost. Osjećala sam
se prevarenom.
Odjednom sam se uhvatila kako razmišljam o voću i o tome
kako se u stvari još uvijek ništa nije promijenilo. Mislili smo da će

199
SLAVENKA DRAKULIĆ:
nakon revolucije breskve biti veće, slade, rumenije. Ali dok sam sta-
jala pred uličnim štandom, primijetila sam da su breskve male, ze-
lene i tvrde kao kamen, jednake kao i prije revolucije. Rajčice su i
dalje bile preskupe. Jagode još uvijek kisele, naranče suhe i nabora-
ne. Onda sam obratila pažnju na prašinu, sitnu žutu prašinu koja
je prekrivala izloge trgovina, prozorske daske, zgrade i automobile,
baš kao da nikoga nije briga. Niti to se nije promijenilo.
Promijenila su se lica političara na televiziji, imena glavnih uli-
ca i trgova, zastave, nacionalne himne i spomenici. Ovih dana na
Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, sun-
te obasjava obnovljene barokne fasade, dok novopodignuti banov
brončani kip baca dugu sjenu na mramorni pločnik. Ban svoj mač
drži u zraku, uperen prema naprijed, ali što ga više gledam, to se vi-
še bojim da nas ,zaJ>ravo vodi u prošlost, kao da se četrdeset i pet go-
.
dina života u komunizmu iz naše svijesti ne može obrisati, već sa-
mo zamijeniti. U vrijeme kada se trg zvao Trg Republike, na njemu
nije bilo kipa. U proljeće 1990, novoizabrana demokratska vlada po-
digla je novi kip bana Jelačića, kao zamjenu za onaj koji su partiza-
ni nakon Drugog svjetskog rata uništili, jer u njihovu "novom ko-
munističkom društvu" nije bilo mjesta za ovu "relikviju iz prošlos-
ti". Kao da su nove istočnoeuropske demokracije toliko slabe i u
strahu pred komunističkim naslijeđem, da su simbole prošlog reži-
ma odbacile istom žestinom, pa čak i nasiljem, kao i revolucionarne
vlade nakon 1945.
Točno se sjećam kako je sve počelo. Netom prije odlaska u pen-
ziju, jedan moj kolega novinar doputovao je s austrijsko-mađarske
granice i uzbuđeno komentirao: "Na tisuće Istočnih Nijemaca pre-
laze granicu! Nikada nisam mislio da ću to doživjeti!" Ni ja nisam
mislila da ću to doživjeti. Ovdje su nas tako i učili, da ne vjerujemo
da je bilo kakva promjena moguća. Učili su nas da se bojimo pro-
mjene i ako se nešto i počne mijenjati, mi odmah postajemo sum-
njičavi i prestrašeni, jer je svaka promjena koju smo do tada iskusi-
li bila na gore.
200
K.AKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
Sjećam se da je moja prva reakCija na novost koju sam čula od
svog kolege, osim sreće, bila - strah. Bio je to strah od potresa, jer
iako sam željela da stari sistem propadne, sad se i meni treslo tlo
pod nogama. Odjednom se svijet koji sam doživljavala kao stalan, 1
stabilan i siguran počeo raspadati svuda oko mene. l
Bilo je to neugodno iskustvo.
Kasnije se sve počelo događati takvom nevjerojatnom brzinom
da su zainteresirani reporteri i teoretičari- jednako iznenađeni kao
i obični ljudi - jedva imali vremena teoretizirali radi li se o is-
točnoeuropskom sindromu domina ili o istinskim revolucijama. Ka-
da sam u siječnju 1990. putovala po Mađarskoj, Čehoslovačkoj,
Poljskoj, Istočnoj Njemačkoj i Bugarskoj, i mene je prožeo isti taj
osjećaj zbunjenosti pomiješane s nadom. Znala sam da će i to puto-
vanje, baš kao i svako prethodno, biti poput putovanja u vlastitu
prošlost, u doba nestašica, neugodnih mirisa i otrcane odjeće. Uos-
talom, i mi i oni bili smo žrtve iste ideologije. Unato~ tome, vlasti-
tim sam se očima htjela uvjeriti što se tamo događa.
Prva stvar koju sam primijetila bio je u tjecaj hollywoodskih filmo-
va na medije i, kao posljedica toga, na razmišljanje ljudi. U novina-
ma i na televiziji, revolucije su izgledale spektakularno: prerezana
bodljikava žica, more upaljenih svijeća, mase ljudi koji izvikuju slo-
gane na ulicama, grčeviti zagrljaju i suze radosnice, ljudi koji trgaju
komadiće Berlinskog zida. Jedan je poznati hollywoodski redatelj re-
kao da su filmovi isto što i život, samo su dosadni dijelovi izrezani.
Shvatila sam da je upravo tako. Dosadni su dijelovi revolucija zavr-
šili izrezani, odbačeni u košare za smeće televizijskih studija. Svijet
je vidio samo najdramatičnije i najsimboličnije prizore, što je u redu,
ali to nije sve. Život je uglavnom trivijalan.
Baš su ti trivijalni aspekti - sitnice - ono što me zanimalo: što
ljudi jedu, kako se odijevaju i govore, gdje žive, mogu li kupiti sred-
stvo za pranje rublja? Ukratko, poželjela sam sve te fragmente nove
sadašnjosti povezati sa svojim sjećanjima na život u komunizmu.
Kada čovjek odrasta u Istočnoj Europi, odmalena nauči da
politika nije apstraktni koncept, već moćnasila koja utječe na sva-
201
SLAVENKA DRAKULIĆ
kodnevni život ljudi. Zanimao me upravo taj odnos između poli'
tičkog autoriteta i trivijalnosti svakodnevnog života, taj pogled
"odozdo". A tamo daleko od sjedišta vlasti našla sam - a koga dru-·
goga nego žene. Sav teret svakodnevnog života na njihovim je pleći­
ma. lako su i one odigrale ulogu u revoluciji, nakon nje su postale :
manje aktivne i manje uočljive.
Nakon revolucije, žene nisu imale vremena baviti se politikom i
još uvijek nisu u nju vjerovale. Istovremeno su se zavaravale mis-
leći da će im nove demokracije pružiti priliku da malo predahnu i
ostanu kod kuće. A osim toga, netko je morao dobavlja ti hranu i ku-
hati, a taj zadatak, unatoč političkim promjenama, nije postao lak-
ši, pogotovo u nekim zemljama.
Životi žena, iako nisu nimalo spektakularni, a možda su čak i ba-
nalni, o politici govore više nego beskrajne teorijske analize. Sjedila
sam u njihovim kuhinjama - u slabo grijanim stanovima to je uvi-
jek najtoplija prostorija - slušajući njihove životne priče; kuhale
smo zajedno, pile kavu ako je bilo, pričale o djeci i muževima ili o
tome kako se nadaju da će moći kupiti novi hladnjak, štednjak ili
automobil. Išle smo zajedno u kupovinu ili na njihovo radno mjes-
to ili na sastanke, šetale ulicama, ulazile u restorane, parfumerije i
frizerske salone. Čak i ako se možda nikada prije nismo srele, os-
jećala sam da nam je životni put bio gotovo identii'a.n. Sve smo bi-
le prisiljene podnositi isti sistem koji je ljude mljeo na isti način, bez
obzira gdje se nalazili; naravno, ženski je pogled na život drugačiji
od muškog. N!!š je život_ trivijalan. Ali trivijalno je političko. Engles-
ki povjesničar Timothy Garton Ash u svojoj je knjizi We, t/ze People
o promjenama u Istočnoj Europi napisao: "Ponekad nam pogled
postrance, slijeganje ramenima, slučajna opaska, otkriva više nego
tisuće govora."
Jasno mi je ela je danas na Zapadu "pad komunizma" postao uv-
riježena fraza, uobičajeni opis trenutnog stanja stvari u Istočnoj
Europi. U novinama i političkim govorima to zaista divno zvuči. No
u stvarnosti je komunizam još uvijek prisutan u načinu na koji se
202
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
ljudi ponašaju, u izrazima lica, u načinu razmišljanja. Unatoč slo-
bodnim izborima i proslavama u čast novoizabranih demokratskih
vlasti u Pragu, Budimpešti i Bukureštu, činjenica je da se ljudi pos-
lije vraćaju u svoje male, tijesne stanove, voze loše automobile, bri-
nu se za svoju boležljivu djecu, rade dosadne poslove -ukoliko ni-
~ su nezaposleni- i jedu nekvalitetnu hranu. Život je i dalje zamoran
i ustajao, a ne nešto u čemu se uživa; život se naprosto podnosi.
Kraj komunizma još je daleko, jer komunizam nije samo politička
ideologija ili način vladavine, komunizam je stanje u maj) Vlast se
može promijeniti preko noći, gospodarski i društveni život uskoro
će krenuti istim putem, no ljudi oblikovani komunističkim režimom
vrlo će se teško promijeniti. Njihov je karakter obilježen određenim
sistemom društvenih vrijednosti, načinom razmišljanja i gledanja
na svijet, i stoga je nemoguće predvidjeti koliko će vremena biti po-
trebno ·da se sve to promijeni.
U dugo vremena zabranjenom filmu Ključni svjedok mađarskog
režisera Petera Basca, u jednoj sceni koja se odigrava u lunaparku,
u "tunelu socijalističke strave" malu djecu plaše Marx, Engels, Le-
njin i Staljin. Prije revolucije u istočnoj Europi život je na neki
način bio lakši. Bilo je dovoljno ući u tunel strave i užasa i za sve
svoje privatne ili društvene probleme okriviti Partiju. Prije osam-
naest mjeseci konačno smo izašli iz tunela i otkrili da možda sve i
nije onako kako smo sanjali da će biti. Polako nam je postalo jasno
da ćemo sami morati stvoriti obećanu zemlju, da ćemo od sada sa-
mi snositi odgovornost za vlastiti život i da nam nikakav izgov_or vi-
še neće pomoći da si olakšamo savjest. Demokracija nije dar koji pa-
da s neba. Za nju se treba izboriti.
Možda mi se stoga naslov knjige u ovome trenutku čini pogreš-
nim. Možda smo preživjeli komunizam, ali još uvijek ga nismo nad-
živjeli.
203
 PIZZA U VARŠAVI, TORTA U PRAGU

Bili smo gladni, pa sam rekla "Idemo na pizzu!", onako kako bis-
mo rekli, na primjer, u~]\)ew Yorku, ili bilo kojem zapadnoeurop-
skom gradu, pritom misleći "Idemo~nabrzinu nešto pojesti." Jolan-
ta, oniska, plavokosa prevoditeljica s engleskog, pogledala me zamiš-
ljeno, kao da sam je suočila s nekim prilično ozbiljnim zadatkom.
"Postoje samo dva takva mjesta u Varšavi", rekla je toq,om glasa kao
da se ispričava. U trenutku me obuzeo osjećaj krivnje što sam piz-
zu u Poljskoj uzela zdravo za gotovo. "Zaboravimo to!", rekla sam.
No ona je inzistirala na pizzeriji. "Moraš to vidjeti," rekla je. "To je
mjesto različito od drugih restorana u Varšavi."
Imali smo sreće jer su nas primili bez rezervacija. Bio je to jedan
od samo nekolicine restorana u privatnom vlasništvu. Također smo
imali sreće jer smo sebi ovdje mogli p~iuštitlpizzu i pivo, koji su
koštali jednako kao i večera u otmjenom hotelu. Restoran je bio ma-
len i ugodan, sa samo dva drvena stola i nekoliko visokih barskih
stolica- ni uz najbolju volju unutra nije moglo stati više od dvade-
set ljudi.
Vani je padala kiša, bilo je hladno zimsko popodne u Varšavi. Na-
kon što smo ušli, našli smo se u drugačijem svijetu: dva konobara bi-
la su odjevena u besprijekorne bijele košulje, s leptir-mašnama i cr-
venim pregačama, zdjela svježega tropskog voća ukrašavala je bar,
stolnjaci su bili platneni, a miris pizze pečene u pravoj peći na drve-
ni ugljen širio se prostorijom. Jolan ta i ja slušale smo diskoglazbu,

205

SLAVENKA DRAKULIĆ
jele pizzu i pile Ti<borg iz dugačkih, elegantnih čaša. Možda se za-
pravo to plaća, osjećaj da se nalaziš negdje drugdje, u nekoj dru-
gačijoj Varšavi, u zemlji snova gdje ima svega - pizze, voćnih soko- ·
va, debelih odrezaka na žaru, salata, i da svakodnevni život nestaši-
ca i siromaštva ne može prodrijeti unutra, barem nakratko.
Da bi se ipak shvatilo koliko je ovo mjesto drugačije, treba vidje-
ti neki "normalan" kafić, kao onaj u jednoj modernističkoj zgradi od
betona i stakla koji smo posjetili istoga dana. Neonske svjetiljke što
bacaju sablasno blijedo svjetlo na aluminijske stolove i stolice po-
krivene plastikom. Ovo mjesto više sliči autobusnoj stanici nego
hawiarnii. Gotovo je prazno i zrak je gust od dima cigareta. Poblaj-
hana konobarica sporo nam prilazi s vrlo ograničenim izborom pića:
čaj, nekoliko alkoholnih pića, Coca-Cola, kava. "S mlijekom?", pi-
tam.
"Nema mlijeka", odmahuje glavom.
"Mogu li onda možda dobiti voćni sok?", kažem, u nadi da ću
popiti jedan jedini sok u poljskom državnom restoranu.
"Nema soka." Odmahuje glavom nestrpljivo. (U ovom trenutku
se naravno ne postavlja "sofisticirano" pitanje koju vrstu voćnog so-
ka biste željeli.) Odustajem i naručujem kavu. Preslatka je. Jolan ta
pije Coca-Colu, jer nje ima posvuda- usred Varšave, kao i vjerojat-
no usred pustinje. Možda tamo nema ni mlijeka ni vode, ali sigur-
no ima boca Cole u blizini. Izgleda da nikoga ne smeta paradoks da
iako voće raste širom Poljske, voćnog soka nema nigdje, za razliku
od Coca-Cole. No Cola je ovdje, kao i sve što dolazi iz Amerike, vi-
še simbol nego piće.
·Kada je čovjek sveden na to da mu se Cola i pizza nude ne samo
kao otmjena hrana, nego kao sama ideja izbora, čini mi se to vrstom
imperijalizma, mogućeg samo tamo gdje je izbor ograničen. Nasup-
rot pizzeriji, na mjestu gdje je Jolan ta parkirala svoj mali Polski Fiat,
nalazi se trgovina mješovitom robom. Popodne je zatvorena, tako
piše na rukom napisanoj cedulji na vratima. Kroz prašnjavo staklo
izloga vidim poluprazne police s nekoliko konzervi graha, pakiranja
206
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
tjestenine, riže, kupusa i octa. Prijatelj, Jugoslaven koji živi u Varša-
vi, rekao mi je da se prije par godina u trgovinama mogao kupiti ug-
lavnom ocat i senf. U jednom trenutku, moj prijatelj je primijetio
da su police bile popunjene kompotom od šljiva. Moglo bi se lako
zaključiti da se Poljacima taj kompot najviše sviđa, jer zašto bi ga
inače bilo u trgovinama u tolikim količinama? No razlog je bio pos-
ve suprotan: kompot od šljiva našao se na policama zato jer ga je bi-
lo, a ne zato jer bi se nekome sviđao. Međutim riječ "sviđati" nije
najbolji način da se objasni situacija s hranom (ili bilo koja druga
situacija) u Poljskoj. Koje bi značenje riječ "sviđati" uopće mogla
imati, zaključujući po izlozima u kojima luk i češnjak predstavljaju
dva od samo nekoliko artikala na izboru?
Polako uviđam da ovo nije samo drugačija stvarnost, nego da i ri-
ječi ovdje imaju drugačije značenje. Počinjem shvaćati da riječ
"sviđati"· podrazumijeva ne samo izbor nego i rafiniranost, štoviše
ugađanje željama, savoir-vivre - zapravo, gotovo potpuno drugačiji
stav prema hrani. Sigurno ne podrazumijeva da se kljuka te bilo čime
što možete naći na seljačkoj tržnici ili u trgovini toga dana. Umjesto
toga, "sviđati" podrazumijeva izvjesno iskustvo, znanje, mogućnost
usporedbe kvalitete i ukusa. Odmah nakon rušenja Ceaucescuove
vlade u Rumunjskoj u prosincu 1989. pročitala sam članak u novi-
nama o životu u Bukureštu. Bila je to priča o čovjeku koji je po prvi
put u životu pojeo bananu. Taj stariji čovjek, radnik, sramežljivo je
priznao novinaru da je pojeo cijelu bananu, zajedno s korom, jer ni-
je znao da je treba oguliti. Prvo sam bila dirnuta izolacijom u kojoj
je čovjek bio prisiljen živjeti, činjenicom da nikada nije čitao ili čuo
kako se banana jede. No onda je nešto drugo privuklo moju pažnju.
"Bila je ukusna", rekao je čovjek. Mogla sam ga zamisliti kako drži u
ruci zrelu bananu, slatkog mirisa, kako ga ispunjava znatiželjom i
uzbuđenjem, poput zabranjena voća. Držao ju je na trenutak u ru-
ci, a onda zagrizao. Okus je bio neobičan, ali "dobar". Mora da je bi-
la dobra, čak i s gorkom, tvrdom korom, jer u njegovim očima bana-
na je bila nedostižna, objekt želje. Čovjek nije jeo bananu, nego
207

SLAVENKA DRAKULIĆ
obećanje, nadu u budućnost. I tako mu se banana sviđala bez obzi-
ra na njezin okus.
Kad živiš u ovim krajevima, neprestano te podsjećaju da se ne
ponašaš nepromišljeno s hranom. Sjećam se kako mi je majka govo-
rila da moram pojesti sve što je na tanjuru preda mnom, jer je baca-
nje hrane grijeh. Možda je pritom mislila na Boga, možda ne. Ona
je proživjela Drugi svjetski rat, i otada, kao i većina ljudi u Istočnoj
Europi, ponašala se kao da rat nije nikada završio. Možda zato ti
ljudi nisu nikada doista iznenađeni da čak i četrdeset godina nakon
rata još uvijek nedostaje šećera, ulja, kave ili brašna. Biti nepromiš-
ljen, ponašati se kao da si negdje drugdje, gdje možeš sve nabaviti,
nije grijeh protiv Boga, nego protiv ljudi. Ovdje moraš misliti n>C
hranu, jer hrana ovdje ima potpuno drugačije društveno značenj~.
Ako doneseš kolač za desert kad si pozvana na večeru u bogatijim~
zemljama, što predstavlja uobičajenu gestu, u Istočnoj Europi to
znači da si uložila dobar dio energije da bi ga pronašla ako ga nisi
sama ispekla. Ako si ga pak sama ispekla, pronalaženje jaja, mlijeka,
šećera i maslaca oduzelo ti je puno vremena i energije. To kolač čini
dragocjenim na posve drugačiji način nego da si ga kupila u ob-
ližnjoj slastičarnici.
Kad me Jaroslav dočekao na praškom aerodromu, htjela sam ku-
piti tortu prije nego odemo kod -n) ega na večeru. Bilo je sedam sati
uvečer i trgovine su već bile zatvorene. Česi rade do pet ili šest, što
ne ostavlja mnogo vremena za kupovinu. "Staroj vladi se nije sviđa­
lo da ljudi šeću ulicama. To bi moglo prouzrokovati probleme", re-
kao je Jaroslav, u polušali. "Osim toga, ionako nema mnogo toga za
kupiti." Moja želja da kupim tortu poslije šest sati činila se pri-
ličnom ekstravagancijom. U kavani Slavia uopće nije bilo kolača, da
o torti niti ne govorimo. Najbolja slastičarnica u Pragu bila je, na-
ravno, već zatvorena, a u hotelu Zlata Husa konobarica je ponovila
za nama "Torta?", kao da smo na pogrešnom mjestu. Onda je od-
mahnula glavom. Moja želja da kupim tortu smanjivala se sa sva-
kim novim mjestom koje smo obišli. Ne radi se o tome da u Pragu
208
K.AKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
nije bilo torti- samo ih je bilo teško naći u to doba dana. Na kraju
smo otišli u jedinu trgovinu otvorenu do pola devet i kupili slado-
led. Bilo je tri vrste sladoleda, i Jaroslav je izabrao vaniliju, koju nje-
govi dečki najviše vole.
Drugom prilikom, u glavnom graduiBugarske, S~fiji,<Evelina je
priredila tulum. Pomagala sam joj u malojkuhinji ruše~nog stana
koji je dijelila s prijateljicom studenticom, jer kao asistentica na
sveučilištu nije mogla sama plaćati najamninu za cijeli stan. Oguli-
la sam otprilike tri kilograma krumpira. Evelina je pripremila krum-
pir salatu s lukom. Ostatak krumpira ispekla je u pećnici i posluži-
la s ... zapravo s ničim. Ona to zove "tulum s krumpirom na sto
načina" - ponekad je humor jedini način da se prevlada depresija.
Našlo se tu i nekoliko jaja za omlet i dvije konzerve sardina (uveze-
ne iz Jugoslavije), te votka i vino. I to je bilo sve, za osam ljudi ko-
je je pozvala.
Sjedili smo oko njezina stola: kazališni režiser, koj\. živi u egzilu
u Njemačkoj, troje Evelininih kolega sa sveučilišta, prijateljica pov-
jesničarka, njezin muž i nas dvije. Jeli smo krumpire s krumpirima,
pili votku, raspravljali o prvom broju opozicijskih novina Demohra-
tia, o pregovorima za okruglim stolom između Saveza demokratskih
snaga i komunističke vlade, računali koliko će glasova opozicija do-
biti na predstojećim prvim slobodnim izborima. Činilo se da niko-
ga nije smetalo što nema više hrane na stolu, barem dok se strasno
govorilo o politici. "Ovo je naša hrana", kaže Evelina. "Naučeni
smo da se šopamo politikom za svim obrocima. Za doručak jedeš iz-
bore, parlamentarna rasprava dolazi za ručak, a za večeru se smiješ
večernjim vijestima ili bjesniš zbog laži koje podvaljuje Komunis-
. tička partija." Možda ovi ljudi mogu živjeti gotovo bez hrane, bilo!
~ zato što je ona preskupa ili zato što nema ništa za kupiti, ili iz oba J
razloga, čak i bez knjiga i informacija, ali ne i bez politike.
Ali politiziran ost nije novi fenomen i ne zbiva se samo sada, kad
postoji prva prava prilika da se nešto promijeni. Bliskost s poli-
tičkim pitanjima bila je dio svakodnevnog života za vrijeme Todora
209
SLAVENKA DRAKULIĆ
Živkova, bilo u obliku mržnje, nepovjerenja, ogovaranja ili čiste re-
zignacije. U totalitarnim društvima čovjeka se politika direktno do-
tiče, tu nema bijega. Politika nikad ne postaje apstraktna, već opip-
ljiva, brutalna sila koja upravlja svakim aspektom našeg života, od
toga da određuje što ćemo jesti do toga kako ćemo živjeti i gdje
ćemo raditi. Nitko ne ostaje pošteđen te kuge. Paradoksalno je da
upravo tako totalitarna država proizvodi vlastite neprijatelje, paliti-
zirane građane. "Baršunasta revolucija" nije samo proizvod visoke
politike, nego i svijesti običnih gradana, zaraženih politikom.
Prije puta u Bugarsku, Poljsku i Rumunjsku čovjek pokušava za-
boraviti novinske fotografije ljudi koji stoje u redovima ispred trgo-
vina. Smatrate da one služe kao dokaz u ideološkoj borbi, dokaz da
komunizam propada. Ili ih uzimate kao puke slike koje nisu stvar-
ne. Ali kad stignete ovamo, ne možete pobjeći od osjećaja nestašice,
čak i ako vi sami ne stojite u redu, čak i ako redove niti ne vidite. U
Pragu, gdje ljudi stoje u redovima samo za voće, vidjela sam dovolj-
no svih namirnica, osim naranača i limuna, koje se smatralo "luk-
suzom". Teško je predvidjeti što će se smatrati luksuznom robom,
jer to ovisi o planiranju, proizvodnji i nestašicama. Jednom to može
biti voće, kao u Pragu, ili mlijeko, kao što je to u Sofiji. Ljudi se na
to nauče. U Albaniji, obitelj mjesečno može kupiti kilogram mesa,
kilogram sira, pet kilograma brašna, oko dvadeset dekagrama kave i
maslaca. No svugdje je najvažniji kruh. Kruh znači sigurnost, jer
kad nestane kruha počinje pravi strah. Kad god pročitam novinski
naslov "Nema kruha", vidim malu, mračnu, gotovo praznu pekaru
na Bulevaru Vladimira Zaimova u Sofiji. Bez ikakva razloga tada i
sama osjetim pravi strah. Strah čini i moj kruh nestvarnim, i os-
jećam da bih ga trebala zgrabiti i pojesti dok mogu.
Svaka majka u Bugarskoj može ukazati na razloge propasti ko-
munizma, od poraza planske privrede (i nedostatka hrane i mlijeka
kao posljedice) do nedostatka stanova, vrtića, odjeće, jednokratnih
pelena ili toaletnog papira .. Ko!J1unizamje propao na razini svako-
dnevnog života, a ne ideologije.
210
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
U jednoj kuhinji u Sofiji sjedim s Anom i Katarinom. Njezina
jednogodišnja kći pokušava dohvatiti naše šalice sa stola. Izgleda
zdravo. "Sad joj je dobro", kaže Ana, "ali trebale ste je vidjeti prije
šest mjeseci. Nije bilo za kupiti mlijeka u prahu, a i obično mlijeko
se vrlo teško nađe. U jednom trenutku naše trgovine su počele pro-
davati Humanu, uvozno mlijeko u prahu iz dolarskih dućana, jer
mu je istekao rok trajanja do kada mogu biti na policama. Nisam
imala izbora. Morala sam hraniti svoju bebu tim mlijekom i ona se
razboljela. Naša vlastita Vlada je otrovala bebe, dopustivši prodaju
takva mlijeka. To je čak bilo i na televiziji, morali su to prikazati, jer
su se mnoge bebe u Sofiji razboljele. Mi ovdje smo Treći svijet."
Ako komunizam nije propao zbog kruha ili mlijeka, onda je si-
gurno propao zbog jagoda. Kada sam iz zapadnog Berlina letjela za
Varšavu, donijela sam sa sobom nešto kozmetike, naranče, čokolade
i Nescafe kao poklon mojoj prijateljici Zofiji, kao da sam išla kući.
Kupila sam i košaricu jagoda. Znala sam da bih sada weć mogla ku-
piti naranče ili čak Nescaje od uličnih prodavača, ali ne i jagode. Ku-
pila sam ih i zato jer sam se sjetila da smo prvi put bile zajedno u
New Yorku, u osamdesetima, zajedno išle u kupovinu. U supermar-
ketu na donjem Manhattanu stajale smo ispred polica s voćem i sa-
mo buljile. Bile su pune voća kojemu ni imena nismo znale, ili, ako
i jesmo, poput čovjeka u Bukureštu, nismo znale kakav ono okus
ima niti kako se jede. No taj prizor i nije bio nikakvo iznenađenje,
na neki način smo ga i očekivale. Pravo iznenađenje bile su svježe
jagode, iako je bio prosinac i u izlogu je već bilo ukrašeno božićno
drvce. U Poljskoj i Jugoslaviji moglo se naći jagode samo u proljeće.
Bile su toliko skupe da smo ih kupovali djeci ili prilikom posjeta bo-
lesnim rođacima. A ovdje, posve iznenada- jagode. Tog časa za nas
dvije jagode su predstavljale svu razliku izmedu svijeta u kojem smo
mi živjele i ovog, tako čudnog i neugodno bogatog. Nije bilo ni ta-
ko čudno da ih se moglo naći usred zime, nego da smo ih sebi mog-
le priuštiti. Kad sam joj pružila jagode u Varšavi, Zofija je rekla:
"Kako divno! Sačuvat ću ih za svog sina!" Činjenica da je upotrije-
211
SLAVENKA DRAKULIĆ
bila riječ "sačuvati" otkrila mi je da gotovo deset godina nakon št~
smo se vidjele u New Yorku, nakon pobjede Solidarnosti i privatnih
inicijativa u privredi, još uvijek nema jagoda i vjerojatno ih neće bi-·
ti ni sljedećih deset godina.
Bila mi je bliska te večeri, u stanu u kojem je živjela sa svojom
bolesnom, starom majkom Qer nema nikog drugog tko bi se brinuo
o njoj, a staviti majku u dom značilo bi više od okrutnosti, bio bi to
zločin). Svaka od njih uzela je samo po jednu jagodu, a ostatak su
stavile u hladnjak "za Grzegorza". To je način na koji kažemo svo-
joj djeci da ih volimo, jer hrana je ljubav kad je nemaš ili moraš sta-
jati u redovima pred dućanima, kupiti što ima i od toga nastojati
pripremiti pristojan obrok. Možda su mi zbog toga piJeća juha, din-
stani kupus i pire krumpir te večeri bili tako ukusni.
Kad dođem u New York i idem u kupovinu u Grace Balducci
Marketplace na Trećoj Aveniji i 7!. ulici, mislim na Zofiju, na svo-
ju majku, na svoju prijateljicu Jasminu koja voli švicarsku čokoladu,
želju moje kćeri da joj kupim žvakaće gume Broohlyn i svoju vlasti-
tu glad, zbunjenu s tridesetak vrsta sira poredanih ispred mene. U
Literaturnoj Gazeti u svibnju 1989. sovjetski pjesnik Jevgenij Jevtu-
šenko piše o ženi iz kolhoza koja se onesvijestila u trgovini u Is-
točnom Berlinu samo zato što je vidjela dvadeset vrsta kobasica.
Kad se osvijestila, očajnički je ponavljala: "Zašto, ali zašto?" Kako
dobro razumijem njeno pitanje. Ali činjenica da znam odgovor nije
mi od velike pomoći.
212
O ŠMINKI l OSTALIM VAŽNIM
PITANJIMA
Kad zatvorim oči, još uvijek mogu prizvati u sjećanje sliku majke
kako se odmara na kauču u kuhinji u subotnje poslijepodne. Proljeće
je, ona leži u polumraku, i u svjetlu što prodire kroz zavjese vidim
~jezino lice prekriveno ploškama krastavca kao čudnu, bijelu masku.
Cini to svake subote- nakon dvadesetak minuta će ustati, skinuti
ploškice i umiti se hladnom vodom. Onda će se namazati kremom za
lice Ten-sem, jedinom koja se mogla kupiti sredinom pedesetih. Kada
joj dotaknem kožu, bit će svježa i nježna pod mojim prstima.
Prije toga majka bi oprala svoju i moju kosu. Njena je vrlo du aa
i smeđa; pere je s Camillaflor ŠiJJ1l]JOj1Qm u prahu. Naravno, to je j~­
dinayostojećam<t.'i"', u papirnatoj vrećici sa slikom plavuše ili bri~
nete. Kosu ispire u vodi s malo octa da bi postala meka i sjajna. Mo-
ju plavu, nježnu kosu ispire vodom s iscijedenim sokom od pola li-
muna, čiji me miris zatim prati čitavo poslijepodne. I dok leži s
maskom od krastavaca na licu, ili maskom od bjelanjka, ili jogurta
ako je zima, ili oblozima od kamilice koji uklanjaju otoke ispod očiju
nakon lošeg sna ili svade s ocem, ja zamišljam kako ću i ja to činiti
~ada odrastell},_j ne mogu dočekati taj dan. · ·· -
Znam da će nakon toga manikirati nokte i šminka ti se. Zapravo,
nanijet će jednu od dvije moguće boje ruža koji je kupila u drogeri-
ji i uokviri ti oči crnom olovkom- ta-je_sva postojeća kozmetika. Bit
će sretna ako nađe još preostaloga pu dera u maloj plastičnoj vrećici
što joj je majka uspjela pribaviti. Na kraju će iza uha i na zglavke
213
SLAVENKA DRAKULIĆ
staviti nekoliko kapi kolonjske vode -žućkaste vodice koju spravlja
sam apotekar. U plavoj satenskoj večernjoj haljini koju je sama saši-
la, otići će zatim s ocem na ples u oficirski klub. Godinama poslije,
sjećat ću se potanko kako je u tom trenutku bila lijepa, čarobnica
koja je stvarala ljepotu ni iz čega. Ignorirala je stvarnost, činjenicu
da nije bilo izbora, koristeći se starim receptima za ljepotu koje je
naučila od moje bake i prabake. Uostalom, peeling kfeiim se uvijek
~ože prirediti od kukuruznog brašna, maslinovo se ulje može koris-
titi kao krema za sunčanje ili tretman za suhu kosu, a lijepa tamna
boja kose može se dobiti upotrebom jakog indijskog čaja.
Mlade komunističke države imale su tada važnijih zadataka od
proizvodnje šminke - poput obnove krajeva uništenih ratom, in-
dustrijalizacije i elektrifikacije. Lenjinov popularni slogan bio je:
elektrifikacija + sovjeti = komunizam. U petogodišnjim planovima
koje su sastavljali muškarci, naravno da nije bilo mjesta trivijalnos-
tima kao što je kozmetika. Ionako se estetika smatrala luksuzom i
"buržoaskom" izmišljotinom. Uostalom, žene su bile jednake pred
zakonom, zašto bi trebale ugađati muškarcima koristeći se trikovi-
ma i pomagalima za uljepšavanje? Međutim, žene su ipak uvijek že-
ljele biti lijepe, i nisu uvidale direktnu vezu između ljepote i jedna-
kosti proglašene od strane države. Zapravo, vidjele su tu vezu jedi-
no u tome što su morale raditi na muškim poslovima, dokazujući da
su i fizički jednake. Radile su na gradilištima, cestama, u rudnici-
ma, poljima i tvornicama. Komunistički je ideal bila robusna žena
koja nije izgledala puno drugačije od muškarca. Lijepo odjevena že-
na bila je predmet sumnje, a katkad i istrage. Članovi Komunističke
partije, godinama nakon završetka rata morali su tražiti službeno
odobrenje za ženidbu ženom čiji je "sumnjivi" izgled nepogrešivo
ukazivao na "buržoaske" podrijetlo.
Ali ispostavilo se da je estetika kompleksno pitanje koje se nije
moglo riješiti jednostavnim dekretima. Proglašavajući tzv. "buržoas-
ku" estetiku nepodobnom, kao prirodni ishod komunističke ideo-
logije, država je stvorila drugačiju; t()talitarnu estetiku. U Kini je
214
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
jednakost propisanim uniformama bila dotjerana do vrhunca. Bez
izbora kozmetike i odjeće, lošom hranom i teškim radom, bez slo-
bodnog vremena, nije bilo teško stvoriti p,osebnu vrstu uniformira-
nosti koja dolazi od jednake raspodjele siromaštva i zanemarivanja
istinskih ljudskih potreba. Nije bilo prilike za individualizam - ni
za muškarce, ni za žene.
Kada sam I 990. posjetila Varšavu, prijateljica mi je pričala o
poplavi crvenokosih žena; odjednom se činilo da polovica žena na
ulicama Varšave ima crvenu kosu, što nije moglo proći nezapaženo.
Mogao je to biti modni krik. Vjerojatnije se ipak ovaj fenomen mo-
gao pripisati nemogućnosti kemijske industrije da proizvede ostale
boje. Zamislite te žene suočene s činjenicom da u trgovini u kojoj
su obično kupovale nema ni jedne druge boje. Kada je nema u toj
trgovini, obično je beskorisno tražiti je u drugima. Njihov izbor sve-
den je na samo jedan crveni ton. To je boja burgundca, koja kosi da-
je posebno umjetan izgled poput perike. Dakle, ili ć~ izgledati ne-
uredno, s posvijetjelim krajevima i tamnim korijenima, ili će oboji-
ti kosu bilo kakvom bojom koju trenutačno mogu nabaviti, nadajući
se da i drugima neće pasti na pamet to isto. Žene zapravo nisu ima-
le izbora.
Te iste zime u Pragu, stojeći pred parfumerijom u središtu grada,
osjećala sam se kao kad mi je bilo trinaest godina i majka me poslala
da joj kupim šampon, ili možda sapun. Izlog te trgovine na mene je
djelovao poput vremeplova; u trenutku sam bila prenesena u davne
g<J_dine ~~:štine, godine estetikes~r<.>_m~štv~. Iako nisam Amerikan-
ka,-&illo mi se da tamo naprosto nema niceg sto bi se kupilo. Pred tim
izlogom shvatila sam kako su zapravo ironični današnji savjeti u Cos-
mopolitanu, ili bilo kojem drugom zapadnom modnom časopisu, o
upotrebi tzv. "prirodne" kozmetike: maslinova i bademova ulja, limu-
na, jaja, lavande, kamilice, krastavaca ili jogurta. Još uvijek se sjećam
majčine žudnje za "pravom" kremom u maloj staklenoj posudici sa
zlatnim poklopcem od poznate francuske firme, za koju je bila sprem-
na platiti cijelo bogatstvo na crnom tržištu, samo kad bi je našla.
21S
 SLAVENKA DRAKULIĆ
T<ada se žene na Zapadu vraćaju starim receptima, to čine po
/ vlastitom izboru, jer za njih je to samo jedna od bezbroj mo-.
gućnosti. Za Čehinje, Bugarke ili Poljakinje nije bilo tako. Sjećam se
kako su osamdesetih, nakon dana i noći provedenih u vlaku ili au-
tobusu, stizale u Zagreb. Položile bi plastičnu vrećicu na tlo na sa-
mome rubu tržnice (zbog straha od milicije) i izložile robu koju bi
donijele. Medu njima bi se našle i profesionalne šverceri ce, što su
znale dobro zaraditi kupujući stranu valutu koju su zatim u svojoj
zemlji prodavale po višestrukoj cijeni. Ali vidjela sam također mla-
du Poljakinju, možda studenticu, koja je prodavala žutog, gumenog
medu, dezodorans i zelenu najlonsku bluzu, od onih koje se mogu
naći samo u dućanima s rabljenom robom ili u komunističkim zem-
ljama. Nisam mogla pobjeći od pomisli kako ona prodaje vlastite
stvari. Zašto bi netko prevalio toliki put samo da proda plastičnu ig-
račku? l što ako je i proda, što je to što želi kupiti za taj novac?
Možda boju za kosu koja nije crvena.
Kako god bilo, ta je djevojka bila mlada, i za nju je bilo nade da
će jednom (pokazalo se: ubrzo!) živjeti drugačijim životom. Za mo-
ju majku i žene njezine generacije već je prekasno. Da im je kozme-
tika bila dostupna, možda bi im životi bili drugačiji. A možda i ne
bi. Ali zar i one nisu trebale imati mogućnost izbora)
Davno, kad smo još bili djeca, igrali smo se pogađanja koja je od
žena na plaži u Splitu Poljakinja ili Čehinja. Bilo ih je lako prepoz-
nati po staromodnim kupaćim kostimima, šminki, frizurama i -bo-
ji kose. Sve je na njima bilo nekako pogrešno. Žene u Poljskoj "volje-
le" su zeleno ili plavo sjenila za oči jednako kao i umjetnu crvenu bo-
ju za kosu. Isto je i s bijelim čizmama s visokom petom koje su bile
toliko "omiljene" u Pragu u zimu 1990. Thko je bilo i s puloverima,
kaputima, cipelama; svi su nosili iste stvari, ne zbog toga što bi tb že-
ljeli, već zato što se ništa drugo nije moglo kupiti. Tako je država
stvarala modu- nedostatkom proizvoda i nedostatkom izbora.
Da bi se izbjegla uniformnost, trebalo je naporno raditi; potku piti
prodavačicu, čekati u redu za neki uvozni proizvod, potrošiti mjesečni
216
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
dohodak za traperice na crnom tržištu, gomilati tkanine i šivati, imi-
tirajući slike u glamuroznim stranim časopisima. Ono što je ove napo-
re činilo dirljivima bio je način na koji su ih žene nosile. Pia njima niš-
ta nije bilo ležerno. Bile su pretjerano dotjeranc, s previše šminke, ni-
su znale slagati boje i materijale, otkrivajući svoj provincijalni pokušaj
imitiranja zapadnemode. Ali gdje su mogle i naučiti nešto o kreiranju
,vlastita izgleda, o stilu? U ženskim časopisima kontroliranima od Par-
tije koji su ih učili prvo kako da budu dobre radnice i članice Partije,
zatim majke, kućanice i seksualni objekti, a nikada ličnosti. Biti svoj,
·graditi individualizam i shvaćati sebe kao jedinku u masovnom druš-
tvu bilo je opasno. Mogli biste postati živući dokaz da sistem ne fun-
kcionira. Šminka i moda su važne, jer svjedoče o politici. U knjizi Sov-
jetshe žene Francine du Plessix Gray, žene objašnjavaju da se ne odije-
vaju za. muškarce, već da bi se osjetile bolje u vlastitoj sivoj svakodne-
vici ili da bi pokazale svoj status pred drugim ženama. Zapravo su sve
to činile da pokažu razliku: nije bilo drugih načina z'a razlikovanje.
Čak ni začeci potrošačke ideologije u šezdesetima nisu puno pomogli;
još uvijek nije bilo izbora, odnosno dovoljno velike ponude. Usprkos
propagandi, pravo je potrošačko društvo bilo neostvarivo - osim kao
ideja. Jednostavno, nije bilo baš puno toga za konzumirati. Čežnja za
drugačijim izgledom uvijek je stvarala teškoće i zahtijevala poseban
napor, možda čak posvećenost. Ali većina žena nije imala niti dovolj-
no vremena niti mašte da to uopće pokuša.
Živjeti u takvim uvjetima i držati časopis poput Vogaea u rukama,
posebno je iskustvo - kao da vam je u ruci mjesečeva prašina ili ko-
madić meteora koji vam je slučajno pao u dvorište. "Mrzim ga", kaže
Agnes, urednica znanstvenog časopisa u Budimpešti, pokazujući mi
Vogue. "Zbog njega se osjećam tako jadno ela bih mogla zaplakati. Sa-
mo pogledaj taj papir- sjajan, gladak, kao svila. Ovdje nema ničega
nalik na to. Jednom kad ga čovjek vidi, odmah mu nametne ne samo
drugačiji standard nego i vidljivu granicu. Katkad mislim da je 'že-
ljezna zavjesa' zapravo napravljena od svilenkastih, sjajnih slika lije-
pih žena odjevenih u predivnu odjeću, od slika iz ženskih časopisa."
217
SLAVENKA DRAKULIĆ
Sita reklama, zapadna žena prelista takve časopise samo površno,
čak s dosadom. Ona je sve to već vidjela, bombardiraju je reklamama
svakoga dana; na televiziji, u časopisima, na plakatima, u kinu. Za že-
ne u komunističkim zemljama slike u časopisima kao što je Vogue bi-
le su puno važnije: proučavale su svaki detalj sa zanimanjem ljudi ko-
ji nemaju nikakvih dodira s vanjskim svijetom. Pokušavale su ih de-
kodirati, pročitati njihovu poruku. Budući da su bile neiskusne, shva-
tile su je doslovno, i vanjski svijet izgledao im je poput raja. To je
čitanje bilo pogrešno i naivno, međutim, ostalo je u podsvijesti žena
kao moćna sila, unutarnja motivacija, uspavana želja za promjenom,
prilika da se probude. Proizvođači ovih reklama, "skriveni poticatelji",
kako ih zove Vance Packard, mogu mirno spavati. U bivšim komunis-
tičkim zemljama, njihov san se ispunio: ljudi još uvijek vjeruju u njih,
žene pogotovo. Baš ih briga za manipulacije u modnoj i kozmetičkoj
industriji! Upozoravati žene iz komunističkih zemalja da ove indus-
trije ostvaruju zaradu iskorištavajući njihove potrebe je kao upozora-
vati stanovnike Bangladeša na opasnost od kolesterola. Prosječna za-
padna žena- ako takvo stvorenje uopće postoji- još uvijek osjeća la-
ganu mješavinu zavisti, ljubomore i čežnje dok gleda taj svijet slika.
Uostalom, upravo to je i cilj- tako djeluje potrošačko društvo. Ali ona
barem može otići i kupiti to što je vidjela u časopisu. Ili može o tome
sanjati, ali na drugačiji način, jer ideologija njezine zemlje uči je da se
jednoga dana može obogatiti - napornim radom ili možda pukom
srećom. U komunističkim zemljama slike u stranim modnim
časopisima tjeraju žene da mrze stvarnost u kojoj žive, jer ne samo da
ništa od toga ne mogu kupiti (čak i kada bi za to bilo dovoljno nov-
ca), već su i sam papir i kvaliteta tiska upravo nedostižni. Glamuroz-
ne slike koje prelaze državne granice u časopisima i filmovima tako
postaju opasnije od bilo kojeg tajnog oružja, zato što izazivaju čežnju
za "drugim", zbog koje su neki bili voljni riskirati i ž~· · ·
U našoj kući postojao je stari ormar u kojemu j majka gomilala
tkanine, metre i metre bilo čega što je uspijevala nabaviti- anela, pa-
muka, svile, tvida, kašmira, vune, čipke, lastike, konca, čak i dugmadi.
Katkad bi nam dopustila da se igramo stvarima iz skladišta, ali to je ·
218
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
zapra~~bio_njezin "boutique". Precrtala bi bluzu ili suknju s krojnog
arka iZ Svijet§ i sašila ih na bakinoj singerici. Svaka žena iz moga dje-
tinjstva znala je šivati na stroju. Ni ja to nisam m()gla izbjeći. S pet go-
dina isplela sam prvi šal i izvezla patkiJ--s-paĆiĆi~a koju majka još uvi-
jek čuva. Kasnije me puštala da šijem na stroju uz njezin nadzor, i s
petnaest godina već sam šivala vlastite haljine. Ne zbog toga što bi to
bila ženska dužnost, već je to bio jedini način da se pristojno odjene-
mo. Kada je prvi put otišla u Italiju posjetiti rođake, vratila se odjeve-
na u bijelu bluzu od organdija, crnu plisiranu suknju i lakirane crne
cipele s visokim potpeticama. Donijela je pulover od mohera, kišni
ogrtač od tanke plastike- "šuškavac" _(znak pre~tiža), i večernju halji-
nu od tila, prekrivenu šljoliicama. Najviše me očarala njezina nova
ružičasta spavaćica i odgovarajući svileni ogrtač s čipkastom kragnom.
Tako lagan, gotovo proziran, s dvije tanke naramenice koje su ostavlja-
le gola ramena, to je bio najljepši neglige koji sam ikad vidjela. Često
bih joj reida da bi ga trebala nositi u kazalište, a ne u klevet. Majčina
je spavaćica za mene bila oličenje ženstvenosti.
Majka je i meni donijela nešto posebno: tridesetak higijenskih
uložaka od !'rotira s pojasom. Ulošci su na svakom kraju imali rupice
za dugmad kako bi se pričvrstili na pojas da ne klize. Prala ih je naru-
ke i sušila u kupaonici. Više od trideset godina kasnije, u Sofiji, moja
prijateljica Katarina vidjela je moj paketić tampona u kupaonici. Za-
molila me da joj ih ostavim kada se budem vraćala u Zagreb, jer joj tre-
baju kada ima nastup l( kazalištu. "Nemamo higijenskih uložaka, a
katkad ni vate. Ako ih nađem, pravim zalihe, a zna se dogoditi da ih
moram i posuditi." Na trenutak nisam znala da li da zaplačem ili da
se nasmijem. Na svojim sam putovanjima po Istočnoj Europi posijala
tampone: u Varšavi sam već bila ostavila paketić tampona i uložaka
ironična naziva New Freedom (uz aspirine i antibiotike), još jedan u
Pragu (uz parfem Atwis), i sada me u Sofiji dočekala ista molba.
--Nakon svih tih godina, komunizam nije bio sposoban proizvesti
jednostavne higijenske uloške, prijeko potrebne ženama. Toliko o
· planskoj privredi i tzv. jednakosti spolova.
219
SLAVENKA DRAKULIĆ

Rumijana je bugarska filmska redateljica i članica medunarodne

organizacije žena u filmskoj industriji - KIWI. U Bugarskoj KIWI
djeluje kao neka vrsta feminističke organizacije, pomažući ženama
na različite načine: brigom za djecu zatvorenica, pomažući dje-
vojčicama u popravnim domovima i sirotištima, itd. Rekla mi je da
je zadužena za popravilište nedaleko od Sofije. Svaki put kada ih
Rosjećuje, djevojke je mole da im nabavi vatu. Tako Rumijana odla-
zi u tvornicu vate i nakrca svoj automobil prije posjeta popravilištu.
"Iako je vata nešto na što imaju pravo, one su mi ipak zahvalne."
Danas mislim da majčina svilena spavaSica ne mora nužno ima-
ti veze sa ženstvenošću, ali se još uvijek pitam koji je minimum ela
se žena ne bi osjećala poniženon1? Počinjem razumijevati žalopojku
koja me pratila kroz Varšavu, Budimpeštu, Prag, Sofiju, Istočni Ber-
lin: "Pogledaj nas- čak ne izgledamo kao žene. Nema dezodoransa,
parfema, nekad čak ni sapuna ni zubne paste. Nema lijepog rublja,
ni čarapa. A najgore od svega je što nema higijenskih uložaka. Kako
se to drugačije može nazvati osim poniženjem?"
Na ulicama istočnoeuropskih gradova lako je primijetiti da žene
izgledaju umorne i starije nego što jesu. Loše su odjevene, debele i
mlohave. Samo mlade su vitke i lijepe, zdravog izgleda koji donosi
mladost. Ipak, meni su ove žene lijepe, jer znam što se krije iza oz-
biljnih, zabrinutih lica, zapuštene kose, nemanikiranih noktiju; iza
svijetlog ruža koji ne paše uz boju očiju, kose ili haljine; iza loših zu-
ba, zgužvanih kaputa, mirisa znoja u tramvaju. Njihova se ljepota
ne smije usporedivati s ljepotom žena zapadnog svijeta. Njihov iz-
gled, moda i šminka moraju se gledati drugim očima, i moraju se
znati cijeniti u odnosu na okolnosti. 1e žene zaslužuju više poštova-
nja nego što ga dobivaju, naprosto zato što je_Qtti žena- da se ljepo-
ta i ne spominje- neprestana borba protiv načina na koji funkcioni-
ra čitav sustav. Kada je u svibnju I 990. godine moja poznanica,
Fraiicusk!I1ja, posjetila Rumunjsku (dok su u Bukureštu još trajale
ulične borbe), komentirala je: "Rumunjke su tako loše odjevene,
uopće nemaju nimalo stila!"
Ljepota leži u očima promatrača.
220
PRIČA O BERLINSKOM ZIDU
Uvijek kada se sjetim Istočnog Berlina, ne mogu se ne prisjetiti
nje, visoke dvadesetsedmogodišnje Ulrike, duge crne kose, zapanju-
juće blijedog tena i dvije jedva vidljive bore u kutovima usana koje
su njezinu licu davale izraz gorčine. Sjećam se načina na koji je drža-
la šalicu kada smo se prvi put srele, mog dojma da ne gleda u mene
ili ulicu kojom smo šetale, već kao da okreće pogled k vJastitoj unut-
rašnjosti, k prošlosti. Kao da zapravo nije ovdje, u Iowa Cityju, u
SAD-u. Bilo je očito da je tamo, u Berlinu. Ali o tome nije željela
razgovarati. Prije nego me Christianne, prijateljica iz Zapadnog Ber-
lina upoznala s Ulrike, rekla je da ona ne želi razgovarati o svome
bijegu iz Istočne Njemačke, i da ne bih smjela inzistirati. Nisam to-
liko željela saznati kako je pobjegla ili kako je uspjela završiti u tom
gradiću usred američke provincije, usred kukuruznih polja. Jedino\
sam je željela pitati je li moguće zaboraviti, je li moguće potpuno 1
promijeniti svoj život? Postoji li za nju novi život? Ulrike je oklijeva-
la. Na trenutak se učinilo kao da će se otvoriti i početi pričati, ali po-
novno je kliznula unutra, kao da bi bilo preteško sjetiti se tog života
od prije tri godine, preteško vratiti se natrag preko Berlinskog zida,
pa makar samo u sjećanju.
Bilo je zimsko jutro 1988. godine. Oštre zrake sunca odbijale su
se od snijega, sijekući napola polu tamu cafea. Ulrike je u tišini pila
kavu, ud~ljena i odsutna. Njezino nepodnošljivo sjećanje vratilo ju je
u njezinu sobu, noć prije puta u Madarsku. Roditeljima nije ništa
221

SLAVENKA DRAKULIĆ
rekla, ali te ih je obične ljetne večeri 1984. godine gledala kao da že-
li upiti svaki detalj, svaki pokret i riječ. Christianne mi je rekla kako
se to dogodilo: Ulrike i njezin prijatelj sjeli su na vlak za Mađarsku,
potom za Rumunjsku. Sve je prošlo dobro, jer im nije trebala viza.
Onda su pokušali ući u Jugoslaviju, da bi došli do Austrije ili Italije.
Uhvatili su ih na rumunjsko-jugoslavenskoj granici. Oboje su zavr-
šili u zatvoru. Ulrike je tamo provela godinu dana. Nije puno
pričala, Christianni je samo rekla da je bila tako bolesna, da je mis-
lila da umire. Dobila je neku rijetku plućnu bolest. Ali jedna je
rečenica u meni još dugo odjekivala, dok sam gledala njezin fino iz-
rezani profil boje bjelokosti: "U zatvoru je izgubila svu kosu." Kosa
joj je sada bila duga i zdrava, s plavkastim sjajem kakav crna kosa
katkad ima. Bila je tako jaka, živa, čvrsta, kada bi provlačila prste
kroz nju ili okretala glavu. Pomislila sam na užase koji su se krili iza
te rečenice, užase kroz koje je morala proći, i možda sam tek tada
shvatila da za nju nije bilo riječi da ih iskaže.
Kada je deportirana u Istočnu Njemačku, Ulrike je opet završila
u zatvoru. Roditelji i mlađi brat bili su prisiljeni odreći je se kako ne
bi bili osuđeni kao sudionici u organiziranju bijega. Iz straha za nji-
hov položaj, Ulrike im nije pisala, i bila je sigurna da ih nikada više
neće vidjeti. T1da ju je Zapadna Njemačka otkupila iz zatvora, za-
jedno s mnogim drugim istočnonjemačkim zatvorenicima. Dali su
joj nešto novca i stan. Počela je živjeti u Zapadnom Berlinu. Čim je
uštedjela nešto novca, otišla je u Indiju. "Zašto u Indiju?", izne-
nađeno sam upitala. "Ne znam, možda zato što je Indija dovoljno
daleko od Berlina, Istočne Njemačke, čak od Europe", mislila je
Christianne. U Indiji je srela sveučilišnog profesora, Amerikanca.
On predaje u Iowa Cityju. Vjenčat će se. U međuvremenu joj je na-
rasla kosa.
Ulrike sam ponovno vidjela tjedan dana nakon prvog susreta.
Nazvala me i pozvala da se nademo u restoranu. "Nisam htjela bi-
ti nepristojna", rekla je, "ali o tim je stvarima teško pričati. Imam
osjećaj da bih morala 'prevoditi' svoj život na prepoznatljiv jezik, jer
222
K.AKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
me inače nitko ne bi razumio. Ali za mene takav jezik ne postoji.
Kao što ni u njihovim životima nema ništa što se može usporediti s
takvim iskustvom, osim možda filma.\ tako me gledaju, a ja vidim
prazninu u njihovim očima ... "
U Zapadnom je Berlinu radila u Haus am Chechpoint Charlie,
muzeju na prijelazu na Istok, posvećenom Zidu i sjećanju na žrtve
koje su poginule pri pokušaju prelaska, podignutom 3 J. kolovoza
1961. godine. "Tamo me je progon ila slika male podmornice koju je
jedan mladić sam izradio- točno se sjećam njegove slike u kupaćim
gaćicama- kako bi prešao Baltičko more i došao u Dansku. Pet je sa-
ti proveo pod vodom. Znala sam dugo buljiti u taj izložak, razmišlja-
jući što bi se dogodilo da su ga zaustavili, da su ga stražari primije-
tili, ili kako se morao osjećati, sam usred mora. Kao da sam i sama,
svakoga dana, bježala iz Istočnog Berlina, uvijek iznova. Morala sam
otići, otputovati nekamo." Dok je Ulrike polako, oklijevajući pripovi-
jedala, prepoznatljivim njemačkim akcentom, lice joj Sl; promijenilo.
Kroz prozor je gledala glavnu ulicu, niske zgrade od smede cigle, rob-
nu kuću, kino ... nije pripadala ovmno: Ali~amojepripadala?
"Da, ne svida mi se živjeti ovdje", rekla je više-za sebe. Tada se
okrenula prema meni: "Ali naučila sam u životu jednu stvar: kako
nigdje ne pripadam, samo je kretanje važno. Putovanje, mogućnost
pUi.OVanja-:-Zato sam pobjegla:-rorio u čeinu šacla-nafvišetiživam je
što me nitko u tome ne sprječava."
Upoznala sam je u jesen 1988. U ljeto 1989. stajala sam na
stražarskoj platformi na uglu parka Tiergarten. Mogla sam vidjeti
dobar dio Zida, sa zapadne strane prekrivenog grafitima i široko, go-
lemo minsko polje iza njega, i Istočni zid na drugoj strani. S lijeve
su strane Brandenburška vrata i zgrada Reichstaga, a s desne, u da-
ljini, Potsdamer-Platz ili ono što je nakon bombardiranja od njega
preostalo. Prešla sam u Istočni Berlin. S te je strane Zid bio potpu-
no bijel, duga, djevičanska betonska linija, pomno čuvana. Popela
sam se na RTV toranj u blizini Alexander- Platza, na rotirajuću plat-
formu, i zajedno s krdom sovjetskih turista dobro sam razgledala
223
SLAVENKA DRAKULIĆ
podijeljeni grad. Iako se s visine od tristotinjak metara Zid jedva
mogao vidjeti, lako je bilo naći ga, pogotovo uvečer. Tada je grad iz-
gledao kao veliki kolač, prerezan na dva dijela, tamniji i svjetliji.
Smatrajući da sam dovoljno vidjela, otišla sam kući.
Samo tri mjeseca kasnije, u noći 9. studenoga, ljudi su počeli ru-
šiti Zid. Kao i ostatak svijeta, gledala sam to na TV-tL Kada smo
nazdravili šampanjcem, sjetila sam sc Ulrike, večeri u restoranu,
njezine opale kose. Da li joj je lakše, je li konačno izliječena, sada
kada je nitko ne može spriječiti da prijeđe s jedne strane grada na
drugu, iz jedne zemlje u drugu? Ili je za nju već previše kasno ra-
dovati sc, jer joj je život obilježen, jer nema puta natrag, jer kraj Zi-_
da ne možcdonjjctj_zaborav? Kako će sc osjećati sada, kada je sve
gotovo - ako je gotovo?
Godinu dana kasnije, u studenome 1990. godine, ponovno sam
posjetila Berlin. Otišla sam na isto mjesto, pokraj Brandenburških
vrata. Ali ovaj put nije bilo zidova, platformi, promatračnica, ništa
osim tamne pruge novog asfalta. Posjeti telj koji nikada prije nije bio
ovdje, teško bi mogao zamisliti gdje je bio Zid, ili čak da je ikada
uopće postojao. Moram priznati da ni ja to nisam mogla zamisliti.
Sjela sam u autobus koji je vozio turiste u razgledanje istočnog di-
jela grada. Zapadni Nijemci brzo su zaradili na činjenici da više ni-
je bilo Zida. Autobus na kat kretao je s Kudamma i bio je pun nizo-
zemskih studenata i nekoliko starijih ljudi koji su izgledali kao tu-
risti. Kako smo preko Kreuzberga prilazili Istočnom Berlinu, čak i
bez vidljive granice, osjetila sam čudnu nelagodu. Pretpostavljam
da je svatko osjeti, ili bar svatko tko je jednom stajao u redu na sta-
nici podzemne željeznice u Friedrichstrasse, jedinom mogućem iz-
lazu, ili ulazu, kako hoćete. Nakon dugog hoda kroz podzemne hod-
nike, došli biste u veliku dvoranu pregrađenu zidom. Uska su vrata
propuštala samo po jednu osobu. 'h1da biste čekali (nikada nije bilo
moguće predvidjeti koliko dugo), dok konačno ne bi došao red na
vas. Potom bi policajac dugo gledao u putovnicu, pa zatim u vas, pa
ponovno u putovnicu, dok bi minute prolazile poput sati. Taj me
224
K·A K O S M O PR E Ž! V J E l ! K O M U N l Z A M
pogled uvijek iritirao, poznati pogled sumnjičava policajca na svakoj
komunističkoj granici. Znate da niste krivi, ali također znate da to
nije važno, jer on smatra da jeste, i jer ulazite u svijet gdje nema ne-
vinih, gdje su svi krivi dok se ne dokaže suprotno. Sama činjenica
da pu tujete iz jedne zemlje u drugu već je dovoljan dokaz protiv
vas. Ulazeći u Istočni Berlin, cijeli bi svijet izgledao drugačije, i dru-
gačije biste na njega gledali.
Od bivšeg prijelaza autobus je ušao u aveniju Unter den Linden,
i zaustavio se na Trgu Marxa i Engelsa, ispred napuštene zgrade Ko-
munističke partije. Stariji me par zamolio da ih slikam ispod
uličnog natpisa. Bili su zapadni Nijemci. Nisam ih trebala pitati
zašto se žele ovdje slikati, bilo je previše očito. Ali kao da su mi čitali
misli, žena je reida: "Ovaj će natpis uskoro nestati!" Slušajući je, od-
jednom mi se učinilo kao da to nije pravi grad, već golema pozorni-
ca gdje· će uskoro promijeniti scenografiju, još jednom nakon
četrdeset godina. Dok sam držala kameru, shvatila sam da će upra-
vo ova fotografija koju ću sada snimiti biti možda jedini dokaz, osim
naših mutnih sjećanja, da su ulice nazvane po Karlu Liebknechtu
ili Klari Zetkin ili Marxu ili Engelsu jednom, ne tako davno, uopće
postojale. Bit će to kao da je netko hodao od ulice do ulice, od trga
do trga, sa spužvom u ruci, brišući imena, uklanjajući materijalne
dokaze prijašnjeg života.
Naša je sljedeća stanica bila Trg Republike, ispred zgrade Reichsta-
ga. Prvi put ravno ispred sebe vidim zgradu koju sam poznavala sa-
mo iz filmova: velika je, mračna i prijeteća. Nalijevo od nje, tamo
gdje je stajao Zid, nekoliko je bijelih križeva. Nakon što je srušen
Zid, ljudi su ih podigli u sjećanje na one ubijene na tom mjestu,
posljednji je bjegunac poginuo u proljeće 1989. S Reichstagom u
pozadini križevi su izgledali mali, patetični, krhki. Čak je i cvijeće
izblijedjelo. "Razmišljamo o tome da ovdje preselimo novu vladu
ujedinjene Njemačke", rekao je vodič, pristojan mladić u bijeloj ko-
šulji. Rekao je to ležerno, puštajući svoj ravni, hladni glas da padne
preko praznog trga, sive rijeke, praznine na mjestu Zida.
225
SLAVENKA DRAKULIĆ
I tova
b
studenoob Sj.etila sam se Ulrike. Kako bi se ona sada. os-
jećala, pred ovim bijelim križevima, bez Zida, pred zgra~om Rerchs-
taga na kojoj njemačka zastava veselo VIJOri na Vjetru e, Da h br _se
osjećala kao da joj je nešto oduzeto, možda njezina proslost? ,DVIJe
godine u zatvoru, bolest, ispala kosa, strah, ustrap1ost, odlucnost:
sve uzalud, sve ni za što? Toliko patnje prepušteno nepouzdanosti
sjećanja, svedeno na turističku turu na_!~tok - dok jo,š pos:oji - na
nezainteresirani glas mladog vodiča. Ne smeta mi rusenJe Z1da, ti-
me sam oduševljena. AJi način na koji je to učinjeno, očita ~urba ko-
jom je ovaj tumor uklonjen ne samo s lica grada, već i iz ljudskog
sjećanja, takoder, .to ponašanje kao da je stvarno moguće odmah se
ujediniti, postati jedan Berlin, jedan narod, kao da S." prošlost, poe:_
djela tog naroda, više ne računa i kao da odmah sve treba zaboravrtr.
Kada smo prošli pokraj ružne zgrade vojnoga izgleda, vodič Je rekao:
"Ovo je bilo i\•linistarstvo zračnih snaga, tu je radilajako poznata
osoba, Hermann Goring." 10 je to, pomislila sam,:l]risanje sjećanja·-­
počinje upravo ovdje, upravo na ovome mjestu, pokraj Potsdamer·
-Platza, u času kad je Goring sveden na vrlo poznatu osobu, a Zrd
na male komadiće obojenog betona koji se prodaju po cijeni od pet
maraka komad, kada je cijela povijest ovoga naroda svedena na su-
venire i slavu. Ono čega.sam se bojala već je ovdje: nevezani djelići
· prošlosti koji više nemaju nikakva smisla. Koji, u stvari,_ nisu ni
važni. Ali što ih brže zaboravimo, to više ih se trebamo bojati.
Umjesto da se pretvori u simbol, spomenik, Checkpoint Charlie-
ta mitska vrata u bolji, zamišljeni, utopijski život, gdje su ljudi hap-
šeni ili ubijani kada su pokušavali prijeći na drugu stranu, gdje su
čekali da proclu da bi bacili pogled na drugačiji život, nešto štosu na-
zivali slobodom i za što su bili spremni platiti i životom- sada Je buv-
ljak. Prostor pun povijesnoga smeća, gdje ljudi, o~ kojih mnogi i nisu
Nijemci već Turci i Cigani, prodaJU stare n1emacke VOJne umforme,
značke sa srpom i čekićem, i lijepo umotane lažne komadiće Zida -
novi supermarket koji prodaje ostatke mrtvoga režima. Nakon što
sam to vidjeia:·pomislila sam kako me ne bi čudilo !Grda bi jednoga
226
.K A K O S M O P R E Ž l V J E L l K O M U N l Z A M
dana i od Buchenwalda napravili buvljak. Prodavali bi kosu zatvore-
nika kao "suvenire" (s potvrdom o autentičnosti, naravno).
Ali Ulrikin muzej još uvijek je ondje, možda jedino autentično
mjesto koje čuva sjećanje na užase. I hvala Bogu da je tako, jer je to
nešto čega se trebamo sjećati, što ne smijemo zaboraviti, ako želimo
sačuvati sjećanje na prošlost, bez obzira kako užasna bila. Taj je mu-
zej mali, skroman. Nekako nije impresivan, ne odgovara mu riječ
"muzej". Možda njegova veličina i leži u njegovoj običnosti, u ne-
obično banalnim, primitivnim, jednostavnim napravama koje su
ljudi koristili kako bi pobjegli i nadama koje su u njih uložili. Te mi
je naprave Ulrike pokušala opisati, ali prije godinu dana, u restora·
nu u Iowa Cityju, njezini su mi opisi zvučali posve nevjerojatno. Ta-
mo nisu bile stvarne. Ovdje, na staroj granici izmeclu dva svijeta, je-
dino je mjesto gdje čudesni izumi, kao i Ulrikine riječi, postaju
stvarni, gdje imaju stvarno značenje. Minipodmornica sa šupljim
plastičnim tijelom promjera 70 centimetara, s maltm motorom i
propelerom (tamo piše da je mladić koji je njome pobjegao poslije
zaradio bogatstvo proizvodeći ih); avion ručne izrade s motorom od
1!-abanta; balon s toplim zrakom; sjedalo i konopac kojim je cijela
obitelj pobjegla jedne mračne večeri 1965. godine, s krova nekog
ministarstva; male drvene tačke kojima su ljudi iznosili pijesak iz
I 500 metara dugog tunela ... Pred tom iskonskom željom za slobo-
dom, i krhkosti sredstava za njezino dosezanje, osjećala sam da Zid
ipak nije trebalo potpuno zbrisati s lica Zemlje. Trebao je ostati,
možda ne čitav, ali jedan veliki komad, u svoj svojoj apsurdnosti,
kao živi spomenik prošlosti, spomenik podjele, patnje, terora, ne-
pravde, u ime ljudi koji su ubijeni i generacija koje su gotovo tride-
set godina živjele u njegovoj sjeni. "Jako poznat čovjek, g. Goring"
i ovaj muzej dva su pola njemačke povijesti, s ljudskim životima ko-
ji se protežu izmeclu njih.
Na drugome katu muzeja mala je sobica od petnaestak četvornih
metara, s nekoliko televizijskih ekrana na kojima je slika Zida - i
mali prozor koji je gledao preko pravog Zida dok je još postojao. Ali
227
SLAVENKA DRAKULIC

gledajući kroz njega u studenom 1990. nije se moglo vidjeti ništa,

samo prazan prostor. Kažu da se dijelovi Zida recikliraju u pijesak u
tvornici u Brnu. Dok sam stajala u toj maloj kabini u muzeju, gle-
dajući prazninu, zamišljala sam sitni, bijeli pijesak iz Brna kako pa-
da na tlo, prekrivajući prošlost poput snijega. U Iowa Cityju, Ulri-
O PRANJU RUBLJA
ke izlazi iz kuće, misleći da pada snijeg. Ali kada bolje pogleda, vidi
da je to sitni, bijeli pijesak, gotovo prašina, prašina Berlinskog zida.

Sjećam se bakinih ruku, kao da ih sada gledam: otečene i ispuca-

le, s malim ranicama od pranja posuda, rublja, podova, prozora, dje-
ce, od neprestanog močenja u vrućoj i hladnoj vodi. Bila je naša sluš-
kinja- i naš stroj za pranje rublja. Svake subote došla je na red ta ce-
remonija. Petkom uvečer sve bi rublje namočila u kadi. Subotom
ujutro najprije bi ga izrifljala sagnuta preko ruba kade. Nakon toga
bi bijele platnene plahte, ručnike i rublje stavila ela se iskuhaj u u ve-
likom loncu na štednjaku, miješajući dugim drvenim štapom s vre-
mena na vrijeme. Treba li uopće reći da je to bio štednjak na drva?
Plahte je štirkala nakon što bi rublje tri puta isprala. Prvo bi sku-
hala štirak u malom loncu, a onda ga usula u kadu, tako da je voda
izgledala gotovo kao mlijeko. "Tako su ljepše, a i kasnije se lakše spe-
re prljavština", objašnjavala mi je, iako sam imala samo sedam go-
dina (ali djevojčicu u toj dobi već treba učiti takvim stvarima).
Nedjeljom uvečer peglala je čitavu gomilu savršeno bijelog uštirka-
nog rublja. Pegla je bila na ugljen, i još je uvijek negdje imam; baka
mi je pokazivala koliko puta treba presaviti plahtu i kako se peglaju
muške košulje. To je bilo 1956. i još se sjećam mirisa praška za pra-
nje Ženslw hvala u kupaonici, zamagljenih kuhinjskih prozora, nači­
na na koji je mokrim kažiprstom isprobavala je li pegla dovoljno
vruća, i kako je uvečer polako u ruke u trlj avala glicerin.
Kad je sve bilo gotovo, sjela bi za kuhinjski stol, gledajući u svo-
je ruke, pa u mene, kao da je mislila: "Jadna mala, i tebe isto čeka."

228 229
SLAVENKA DRAKULIĆ
Jednom, godinama poslije, pitala sam je zašto nije koristila gumene
rukavice. "Luda djevojko! Zar misliš ela su se tada mogle kupiti?"
Ali bila je vrlo ponosna na svoje rublje. Vješala ga je vani, ti
stražnjem dvorištu i na balkonu, i bilo je najbjelje u čitavom susjed-
stvu. Zapravo, bilo je pomalo plavkasto od malih kuglica plavila ko-
je bi stavljala u zadnju vodu za ispiranje. Kada smo zajedno išle ski-
dati rublje s konopca, baka bi mi ga dodavala, a ja bih tada uranja-
la lice) udišući buru) sunce) čistoću samu.
Upravo zahvaljujući bakinoj pomoći, majka je izbjegla takvu
sudbinu. Kada je baka dobila reumu i nije više mogla prati, majka
bi sve rublje nosila u državnu praonicu, gdje bi joj ozbiljna žena,
odjevena kao bolničarka, pružila komadić žutog papira s brojem. Za
nekoliko bi dana majka donijela papirić i odnijela rublje. Bilo je
čisto, ali nije više lijepo mirisalo, a u kutovima su bili ispisani ružni,
crni brojevi, što je davalo dojam kao da više nije naše. Baka bi ga
vratila u ormar, s gađenjem na licu. "Sve su upropastili!", govorila
je. "Gledaj kako su posivjele moje plahte od batista! Sve su pokvari-
li, sve, lopovi jedni!" Nije bilo jasno tko su to "oni": država, vlada,
Partija ili radnici u praonici? I nitko nije znao zašto ih je nazivala
lopovima, jer nam nikada ništa nisu ukrali. Pretpostavljam da se os-
jećala opljačkanom općenito, jer je njezina velika kuća nakon rata
---
bilacnacio_nalizirana. Ali svoje prekrasne, rukom izvezene plahte ni-
kada nije slala na pranje. Odlučila je da ih radije više neće koristi-
ti. "Bit će tvoje", govorila je. Sada i jesu. Ali niti ja ih ne koristim,
od straha da iz stroja za pranje neće izaći onako bijele kako bi ona
to željela.
Prije nekoliko godina, još u doba "perestrojke", časopis Time ob-
javio je tekst o ženama u Sovjetskom Savezu. Opisujući njihove po-
teškoće, novinarka je napisala: "Rublje uglavnom peru u kadi, zatim
ga vješaju vani." Misleći na svoju baku, neko sam vrijeme bila zbu-
njena tom rečenicom. Nikako nisam uspijevala shvatiti njezin smi-
sao. Jesam li se trebala naljutiti na takav opis, i pokroviteljski ton
rečenice? Zvučalo je pomalo kao opis života nekog plemena u džun-
230
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
gli. Zašto je novinarka bila toliko iznenađena što sc rublje pere u ve-
likim plastičnim ili metalnim !avarima ili u kadi? Je li to bilo baš ta-
ko neobično i čudno, s obzirom da se do prije pedesetak godina i u
SAD-u prala na takav način?
U neku ruku, novinarka se našla u ulozi antropologa koji opisu-
je davno zaboravljene običaje u nekom zabitom kraju svijeta: "Pele-
ne za jednokratnu upotrebu su im nepoznate. Podovi se peru met-
lom omotanom mokrom krpom ... " Mogla je nastaviti u istom stilu,
opisujući žene kako kleče na podu, bez gumenih rukavica na crve-
nim) oteklim rukama) kako prozore brišu zgužvanim novinskim pa-
pirom, kako nemaju usisavača ... Bila bi to istina. U SSSR-u nije bi-
lo servisa ili agencija gdje se može unajmiti pomoć u kućanstvu, i
žene su, bez obzira na klasu, bile osudene na svakodnevne duge sa-
te napornih kućanskih poslova.
S druge strane, možda je američka novinarka naprosto bila su os-
jećajna, žaleći sovjetske žene jer moraju čistiti kuću' i prati rublje
bez kućanskih pomagala. Istina je da bi obitelji, da imaju novaca,
prije kupile televizor u boji nego stroj za pranje rublja. Na kraju
sam zaključila da me zapravo najviše zasmetala činjenica što je no-
vinarka u stvari morala američkim čitateljima pojasniti kako još uvi-
jek postoje dijelovi svijeta gdje se odjeća pere u kadi, ručno, a zatim
suši obješena na konopac. U toj rečenici novinarka izražava iskrenu
zapanjenost činjenicom da komunistička država koja postoji već se-
damdesetak godina, nije uspjela proizvesti jeftine strojeve za pranje
i sušenje rublja, kao i nepoznavanje činjenice da žene u tri četvrt[ne
svijeta još uvijek rublje peru na ruke. Štoviše, ta jedna rečenica u
Timeu otkriva sve kulturne, društvene i ekonomske razlike izmedu
američkoga i sovjetskog društva, kapitalističkoga i komunističkog
sustava.
Iako nisam novinarka Timea, iznenadila sam se kada sam prvi put
ušla u kupaonicu moje prijateljice Eve u Varšavi, u zimu 1989. 1hmo
je stajao naš prvi stroj za rublje. Imala sam devet godina kada ga je
otac ponosno donio u kuću i priključio. To je bio vrlo jednostavan
231
SLAVENKA DRAKULIĆ
stroj bez centrifuge; da bi se rublje iscijedilo, valjalo ga je provući iz-
medu dva valjka, okrećući ručicu. Baka je bila sumnjičava, majka
oduševljena. Ugledala sam ga ponovno, u malom Evinu kupatilu, taj
starinski stroj za rublje, kojem je prije mjesto u muzeju nego u su-
vremenom kućanstvu. Eva je samo slegnula ramenima; što je, tu je,
novi nije mogla kupiti. Bila je samohrana majka, uostalom - ovaj je
još radio. To je upravo način na koji i ja razmišljam: moj je stroj za
pranje rublja star već više od dvadeset godina, lupa i cvili, ali još uvi-
jek radi. On za mene ima i sentimentalnu vrijednost, dobila sam ga
od svekrve kada mi se rodila kći. Tada je to bio veliki izdatak, ali ona
je, kao bivša učiteljica i emancipirana žena, smatrala da stroj za pra-
nje rublja ima prednost pred bilo kojim kućanskim aparatom, i zato
sam joj vječno zahvalna. Stroj za rublje bio je luksuz iz još jednog raz-
loga. U podrumu naše zgrade bila je praonica s velikom betonskom
kadom i tri nova stroja. Isprva su tu svi prali rublje. Raspored je visio
na vratima i svaka obitelj došla bi na red jednom tjedno. Aparati ni-
su dugo trajali. Blago rečeno, ljudi se nisu baš brinuli za njih. Uosta-
lom, oni nisu bili privatno vlasništvo, pa se nitko nije:. osjećao odgo-
vornim za njihovo popravljanje ili makar čišćenje. Prvi se pokvario
nakon godinu dana, zatim drugi, pa treći. Ljudi su u praonicu počeli
donositi slomljene stolice, ugljen za roštilj, skije, madrace ... Uskoro je
kada bila puna zimnice: vreća krumpira, zelene i crvene paprike,
bačvica s kiselim kupusom ...
Izgubili smo zajedničku praonicu upravo zato što je bila zajed-
nička. Ali tada je standard života dovoljno porastao, tako da je svat-
ko mogao kupiti vlastiti stroj za pranje, bez obziraloliko je to za-
pravo bilo iracionalno i nepotrebno. Čak ih je i naša zemlja počela
proizvoditi, ali ti su bili vrlo skupi. To je, začudo, i bio razlog što su
ih ljudi kupovali, da bi dokazali da dovoljno zaraduju i da im je
društveni status toliko visok da mogu sebi priuštiti kućanske apara-
te. Društvena diferencijacija, počevši od automobila i televizora,
nastavljala se u kupaonicama i kuhinjama. Stroj za rublje postao je
predmetom dokazivanja prestiža, što je ispalo dobro za žene.
232
i<AKO SMO PRE2lVJELI KOMUNIZAM
U prizemlju zgrade gdje smo živjeli stanovala je obitelj koja se
netom doselila sa sela. Imali su kamionet i bili su vrlo spretni, za-
radujući tako što su kupovali voće i povrće iz udaljenih sela i pro-
davali ga za dvostruku ili trostruku cijenu na gradskoj tržnici. Kad
su se doselili, u zgradi se govorkalo da su naložili vatru u kupaoni-
ci, jer je nikada prije nisu imali. Majka mi je pripovijedala o ljudi-
ma koji su nakon rata držali svinje i kokoši u kupaonicama, ili na-
vukli zemlju u kadu i tamo s_adili mrkvicu i salatu ... Uskoro je i ta
obitelj kupila stroj za rublje. Zena je, doduše, još uvijek prala na ru-
ke, ali aparat je služio da pokažu koliko su imućni. Držali su ga u
kuhinji, pokriv;nog izvezenim stolnjakom, i ponosno pokazivali
posjetiteljima. Zeni je trebalo neko vrijeme da shvati da se stroj za
rublje može i treba koristiti.
"Čak i da imam moderni stroj za rublje, ne bih ga mogla često
koristit-i, zbog toga što sc sredstvo za pranje jednostavno ne može
kupiti", rekla mi je Blaga koja je nedavno rodila izvaq)Hačno dijete.
Ona živi u Sofiji, zajedno s majkom. "Ako ga nađem, kupim dvije
ili tri velike kutije. Nikada ne mogu biti sigurna kada će opet doći
u trgovine. Osuđena sam na ručno pranje. Doduše, štedim za stroj
i nadam sc da ć·e biti deterdženta kada ga konačno kupim. Najgore
je što mi nikada neće biti toliko potreban kao sada." Ona pere rub-
lje s istom daskom za žulj anje kakvu je koristila moja baka, samo što
je Blagina izradcna od žute plastike. Kad sam joj to spomenula, na-
smijala se . .,Eto, ne može sc reći da u komunizmu nema napretka!"
Zapravo je bila razočarana, svjesna da su, u usporedbi s političkim
i ekonomskim problemima zemlje, njezini problemi i dalje mali čak
i za novu demokratsku vlast. Kako živi na trećem katu, a nema bal-
kon da na njemu suši rublje, ima drugačiji sistem: dvije metalne
šipke pričvršćene ispod prozora, sa žicama razapetim između njih.
Rublje visi iznad pločnika, a voda kaplje na glave prolaznika. "Ni-
kome ne smeta, svi to rade. Uostalom, rublje moramo negdje suši-
ti, zar ne?", praktično je zaključila.
Možda je odgovor stroj za sušenje, ali Blaga nije ni čula za takav
stroj. Možda je projektant zgrade u kojoj Blaga živi predvidio njego-
233
SLAVENKA DRAKULIĆ
vu upotrebu. Zamišljam ga kao energičnog mladog čovjeka koji je
prije deset godina zamišljao da će strojevi za sušenje uskoro biti sva-
kodnevica moderne Bugarske, pa čemu onda balkoni? Očito je bio
pretjerano optimističan. Ali je vjerojatnije da kao muškarac nije ni
pretpostavljao da se rublje mora negdje sušiti. Zapravo, velika zgra-
da koju je projektirao ima nekoliko malih, sitnih balkon čića, možda
jedan na svaki peti stan. Izgledaju tako da me navode na pomisao
kako oni zapravo jesu neka vrsta stroja za sušenje, jer na njima ug-
lavnom nema ničega osim rublja koje se suši. Gledajući kroz prozor
Blagi ne zgrade u Sofiji, pomislila sam kako upravo to čini naše gra-
dove tako posebnima, jedinstvenima -sušenje rublja na balkonima
i prozorima. Pitam se zašto moja kolegica iz Timea nije nešto više
napisala o tome kako i gdje ljudi vješaju rublje, o šarenilu konopaca
razapetih u zraku. U početku ih se ne vidi, ne u gradskoj jezgri i
glavnim ulicama. Ali čim se čovjek nade u sporednim ulicama, ob-
ješeno rublje leprša poput državnih zastava, najavljujući ulazak na
ženski teritorij. Odjeća se njiše na vjetru pod prozorima, na balko-
nima i terasama, u dvorištima, u uskim uličicama na konopcima ra-
zapetima izmedu kuća, čak i visoko na neboderima. Čarape, hlače,
suknje, pelene, haljine, pregače, maramice, gaćice. Strani grad na-
jednom postaje prijateljski, poznat.
Pomno promatrajući konopce s rubljem, mogu, na primjer, uoči­
ti tko je dobra kućanica, čije je rublje dovoljno bijelo i pravilno obje-
šeno, kolika je obitelj, tko živi sam. Naučila sam takoder kako obje-
siti mušku košulju, hlače ili vestu. Promatrajući rublje, naučila sam
čak i razlikovati ljudski karakter. "Ona žena glumi damu. Pogledaj
koliko je najlonki objesila!" Ili: "Ona s prvog kata mora da je škrta,
uopće ne koristi štirak!" Hodale bismo niz ulicu, i baka bi odjednom
uprla prst prema nekom prozoru: "Tamo, iza onog prozora živi mla-
da žena s bebom, vidiš desetak pelena, spavaćicu i grudnjak. Dječak
je, kapica i vestica su plave. Sudeći po čarapama i košuljama, s nji-
ma je i neki muškarac, vjerojatno njezin muž. Ne žive sami, s njima
je i starija osoba, vidiš li crnu vunenu haljinu, još se cijedi. Možda je
234
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
udovica." Kako bih što više naučila o ljudima, naučila me je pažljivo
gledati stvari koje me okružuju, ma koliko se one činile malima i ne-
važnima. Govorila je da će mi tako jednoga dana sve postati jasno.
Možda upravo zbog bake danas ne padam u iskušenje da kupim
stroj za sušenje. Mislim da ću radi čiste poetike uvijek rublje sušiti
vani. l:1ko ću dok ga skidam s konopca, udisati miris vjetra. Zapra-
vo, mislim da je to jedini način na koji se može omirisati vjetar, lica
duboko zagnjurena u tek osušene plahte.
Mnogo kasnije, sredinom s~damdesetih godina, kupili smo mo-
deran stroj za pranje rublja, ali baka opet nije bila zadovoljna. Us-
trajala je na tome da rublje ne može biti pošteno oprano bez isku-
bavanja, a mašina je zagrijavala vodu samo na 95"C, pet stupnjeva
ispod točke vrenja. Tek kada sam prvi put otišla u SAD, shvatila
sam kako razlike u tradiciji utječu na industriju, pa i na moje vlas-
tite stavove o pranju rublja. Američki su strojevi jednostavniji, ima-
ju samo nekoliko programa, ne zagrijavaju vodu ni do 95"C i, što
me zaista iznenadilo, centrifugiraju tri puta kraće nego europski
aparati. Jako je moja baka odavno umrla, sjetila sam se nje, jer sam
imala čudan osjećaj da mi rublje uopće nije bilo dobro oprano.
Jedno je sigurno: unatoč napretku, demokraciji, konzumerizmu,
i svim ostalim čudima, ja ću zadržati svoj lavor. Pet ili šest puta go-
dišnje u Zagrebu se dogodi da nema vode. Jednako često dade do
"redukcije" ili prekida struje. Sjećam se kada smo prije samo neko-
liko godina provodili poslijepodneva ili večeri u potpunom mraku,
zbog nestašice struje. Ako ne računamo svjetlost svijeća. Tako je po-
rasla prodaja svijeća, ali i lavora. Gotovo da smo mogli koristiti sta-
··re pegle na ugljen. Doduše, tada su komunisti bili na vlasti, ali je
, svojedobno i nova demokratska vlast najavljivala nestašice struje.
.Zato žena i danas mora imati spreman lavor (i svijeću), jer nikada
pe može znati što je čeka - nikada se ne zna kako će stvarno izgle-
(lati demokracija u jednoj istočnoeuropskoj zemlji.
23S
 ČAVRLJANJE S INSPEKTOROM

"Ne izgledam kao policajac", rekao je nazalan, ali ugodan muški

glas iz telefonske slušalice. U pravo zbog te rečenice odlučila sam
naći se s mojim cenzorom, drugom inspektorom M., koji je radio za
Službu državne bezbjednosti (SOB), odjel štampe. Znala sam da
takvi ljudi postoje, ali svejedno sam bila iznenađena njegovim pozi-
vom da se "neformalno nađemo i popričamo". Naravno, mogla sam
to odbiti, ali znatiželja je suzbila moje oklijevanje i, p~ivučena ide-
jom, pristala sam na sastanak sljedećeg dana.
Moja je prva reakcija bila radoznalost. Nikada nisam srela ni jed-
nog SOB-ova inspektora - možda nisam bila dovoljno važna. Ovo
je bila prilika da vidim SOB utjelovljenu u jednom čovjeku. Je li vi-
sok ili nizak? Kako se odijeva? Što čini s rukama dok razgovara?
Pretpostavljam da je to reakcija na književnu tradiciju, na literatu-
ru koja opisuje oficire KG B-a kako ispituju stotine tisuća političkih
zatvorenika u Lubjanki, tjerajući ih da priznaju nešto što nikada ni-
su učinili, a onda ih šalju u ledenu smrt u Sibiru. Ali nije baš bilo
mudro razmišljati o Solženjicin u ili Koestleru, jer je moju radozna-
lost ubrzo zamijenio strah. Zapravo, ne istinski strah, već razmišlja-
nje o svojim mogućim grijesima. Što je, zapravo, drug inspektor M.
rekao na telefon? Da, uljudno me pozvao na razgovm; ali također je
spomenuo da me ima nešto važno pitati.
Ali što bi me inspektor mogao pitati? Ja jesam novinarka poli-
tičkog tjednika, ali nisam članica Partije. Možda su i moji kolege

253
SLAVENKA DRAKULIĆ
pozivani na takve razgovore) ali o tome se nije razgovaralo. Znajući
to, drug inspektor M. takoder je rekao da me nije nazvao u ured,
kako bi me "zaštitio". Katkad pišem članke koji malo podignu pra-·
šinu. Ali opet, svi znaju· da se to ne računa, jer pisanje članak,cio­
nako ništa ne može promijeniti. Ili možda može? Koji je od člana­
ka u posljednjim brojevima mogao privući inspektorovu pažnju da
bi se odlučio na por:iv? Možda onaj o Albancima na Kosovu, iako
je moguće da mu se nije svidio ni onaj o izolacionizmu u kulturnoj
politici, o tome kako se sve više okrećemo Istočnoj Europi. Pokuša-
vala sam uvidjeti svoje "greške" iz njegova ugla: jesam li uzbunila
javno mnijenje izražavajući neprihvatljive ideje uvezene sa Zapada,
unoseći vrijednosti strane našem samoupravljačkom društvu, ili ši-
renjem neistinitih i opasnih informacija?
Ili sam u svom samoispitivanju krenula u krivom smjeru. Možda
inspektor ima na umu moj privatni život - hipij evsku prošlost, par
jointa, autostopiranje po Europi, ljubav sa strancima. Ali opet,
možda uopće ne sumnja u mene) možda se radi o mom prvom
mužu koji je sada u Kanadi. Ili drugom, koji je u SAD. Moram priz-
nati da često putujem na Zapad, da tamo imam dosta poznanstava,
da govorim nekoliko jezika, da sam pretplaćena na tri američka, dva
engleska i jedan talijanski časopis, i primam dosta knjiga i pisama
izvana. Moji su profesori na Sveučilištu bili poznati filozofi i kri-
tičari države. Osim toga, feministica sam. Katkad mi otvaraju poš-
tu, a često čujem čudne zvukove u telefonskoj slušalici. Sve do sa-
da ništa od toga nisam smatrala važnim, ili barem ne dovoljno
važnim da bih se zabrinula. Držim se toga da je javnost moga pos-
la najbolja obrana, što se pod ovim okolnostima čini malo prero-
mantičnim.
Preko puta mene, za malim, okruglim stolom u kavani sjedio je
nizak, mršav čovjek s bradom, odjeven u crnu kožnu jaknu- od onih
tipova koje biste upoznali na zabavi, ali ih nikada ne biste prepozna-
li na ulici. Izgledao je kao gimnazijski profesor, imao je nešto autori-
tativno u sebi, ali u isto vrijeme je djelovao pomalo nespretno. Rekao
254
K. A K O S M O PR E Ž l V J E L l K O M U N 1 z A M
je istinu: doista nije izgledao kao cenzor. Naravno, "razlog" sastanka
bio je banalan, prebanalan da bi bio istinit. Objasnio je da je jedan
čovjek uhapšen: u njegovu je rokovniku bilo moje ime. Rekao je me-
ni nepoznato, možda i izmišljeno ime. Ali uhapšeni je bio dobar pri-
jatelj poznatog državnog neprijatelja, i drug inspektor se pitao kakve
bih ja mogla imati veze s njim? Gotovo sam se nasmijala od olakša-
nja. Rekla sam mu da njegov i moj posao imaju nešto zajedničko: tre-
baju nam veze i poznanstva. Tako ne bih bila iznenadena kada bi se
papir s mojim imenom pojavio u džepu nekog terorista ili francus-
kog ministra ili kakva hollywoodskog glumca.
Razgovor se nastavio u uobičajenom tonu, "uobičajenom" kao
kada dvoje ljudi u vlaku razgovara o političkoj situaciji, inflaciji,
opasnosti nacionalizma i cijenama hrane. Ja sam bila pretjerano ve-
sela i ležerna, pokušavajući pokazati da nemam što kriti. On je bio
uljudan .i šarmantan, pričajući o svojoj kćeri koja kreće na fakultet,
majci i mački - uostalom, to nije bilo ispitivanje. Ne~;vozno paleći
cigarete jednu za drugom, izgledao je pomalo istrošeno, kao da bi
radije bio negdje drugdje, radio nešto drugo. Na trenutak je izgle-
dalo kao da on, a ne ja, zaslužuje sažaljenje. Fatalna je rečenica "Pa
vi samo radite svoj posao" već bila na mojim usnama kada je rekao,
,:Vidite, ja nisam kao neki moji kolege. Ne vjerujem u grubost. Mo-
je je mišljenje da novinare treba pratiti izdaleka, dobro ih upoznati.
A ako počine ozbiljne greške, treba ih nježno opomenuti. To je
obično dovoljno, novinari su pametni ljudi."
Na riječ "nježno" počela sam se nelagodno osjećati. "Znate",
nastavio je, gledajući iza mene, kroz prozor kafića, "mi smo, na ne-
ki način, prijatelji. Poznati su mi svi vaši članci, sve knjige. Ne sa-
mo da znam što, već i kako razmišljate, kako ćete reagirati na od-
ređene teme. Moram priznati da sam vas samo htio vidjeti. Izgleda-
te bolje nego na fotografijama."
Izišla sam iz kafića i otišla ravno k svome glavnom uredniku.
Njegov je ured bio mala, tamna prostorija, puna prašnjavih polica
s knjigama. Radni je stol bio zakrčen poštom, papirima i praznim
255
SLAVENKA DRAKULIĆ
šalicama od kave. Pažljivo je slušao o mom razgovoru s inspektorom
M. Tada se nagnuo preko stola i neuobičajeno glasno rekao: "Samo
ti piši kao i uvijek, nemoj ni razmišljati o tom razgovoru. Ja bih pr-
vi prijavio bilo kakve sumnjive ljude ili aktivnosti u ovoj redakciji,
to je sigurno." Rekavši to, prstom je pokazao na strop. Tako sam saz-
nala da je u njegovu uredu skriveni mikrofon. Tada sam potpuno
shvatila značenje ne samo cenzure već i njezine suptilnije, dublje
varijante - autocenzure usađene u svakoga od nas, kako ne bismo
morali prečesto ići na razgovor sa svojim cenzorom, i tako mu
otežavati posao.
Razgovor s drugom inspektorom M. bio je apsolutno nepotre-
ban. Važno je bilo vrijeme koje je proteklo izmedu njegova poziva i'
našeg sastanka, kada sam počela tražiti greške i gledati na svoj život
njegovim očima, kada sam ispitivala sebe kao što bi to on učinio. Ali
također mi je jasno da će inspektor, ukoliko mu to bude potrebno,
uvijek naći dokaze protiv mene·. Krivnja o kojoj govorim nije pitanje
činjenica, već njihove interpretacije.
256
NEOBIČNA SPOSOBNOST STANOVA
DA SE DIJELE l MULTIPLICIRAJU
l
Andreja je tridesetogodišnja sveučilišna profesorica koja rađi, na
svojoj disertaciji o srednjovjekovnom poimanju autobiografije. Zivi
sa svojim ocem i njegovom drugom ženom u dvosobnom stanu.
Njezina je soba vrlo mala, bez slobodnog prostora između kreveta i
pisaćeg stola. Kako nije dobila vlastiti ured na sveučilištu (dijeli ga
s dvoje kolega), mora raditi kod kuće. Ponekad pada u depresiju, ne-
ma načina da dođe do vlastita stana, čak ni nekog sasvim malog.
Njezin otac nema novaca da joj kupi stan, sveučilište joj ga neće do-
dijeliti, osim toga pod novom vladom nestat će stara komunistička
politika davanja besplatnih stanova zaposlenima. Bilo bi lijepo i da
može unajmiti neki stan, no ne može ni to. Najamnina bi iznosila
više od polovice njezinih prihoda, a problem je u tome što se od os-
tatka ne može živjeti. Statistike pokazuju da se 75 posto obiteljskog
proračuna troši samo na hranu. Izlaz je da se uda za nekog sretni-
jeg od nje. No vjerojatnije je da će ostati u stanu sa svojim ocem,
možda će čak dovesti svog muža i imati jedno dijete ili dvoje, sve to
u istom prostoru, to bi bilo normalno. U međuvremenu, svaki put
kad pada u depresiju, jede čokoladu. S obzirom na okolnosti, bojim
se da će se udebljati.
Alemka radi kao novinarka za veliki novinski časopis. Ima tride-
set i jednu godinu, udana je i ima dvogodišnju kćer. Ona i njezina
obitelj žive u troiposobnom stanu njezine bake. Baka zauzima dvije
257
SLAVENKA DRAKULIĆ
sobe, ne želi se odreći svog komfora, njezina majka ima jednu sobu,
a najmanja soba je mjesto za spavanje za Alemkinu obitelj. Kao rad-
ni prostor koriste malo predsoblje. Ni oni takoder nemaju šanse ku'
piti ili unajmiti bilo što. Njezin muž je nezaposleni profesor sociolo-
gije, prije no što se oženio Alemko m živio je sa svojom tetkom. Nije
lako na to misliti, no oni će dobiti više životnog prostora tek kad
baka umre. "iVIi smo poput štakora u kavezu", govori Alemka, "sva-
damo se i grizemo jedni druge bez razloga - ukoliko ne računamo
nedostatak prostora kao razlog. Naše obiteljske veze su prejake, po-
nekad bib željela malo samoće, možda čak i otuđenja."
Maša, ekonomistica, nakon rastave braka vratila se sa svoje dvo-
je djece roditeljima. Posljednjih petnaest godina živi s njima u nji-
hovu trosobnom državnom stanu. Ona spava u jednoj sobi sa svo-
jom kćeri, sada sedamnaestogodišnjakinjom; drugu sobu zauzima
njezin dvadesetogodišnji sin, a njezini roditelji žive u trećoj. Za nju
nije bilo drugog načina. Jedva bi preživjela s dvoje male djece, jed-
nom plaćom i nikakvom financijskom potporom bivšeg muža. Dok
su djeca bila mala, barem im je bilo dobro s bakom koja im je kuha-
la, vodila ih na dječje igralište i pratila u školu. No to je istovreme-
no značilo da ona nema nikakve privatnosti. Roditelji su kontrolira-
li čitav njezin život. "Ne sjećam se kad sam zadnji put izašla van s
muškarcem."
Katalin živi u svom trosobnom stanu u središtu Budimpešte.
Nakon što se rastala, njezin se muž vratio svojim roditeljima i ona
je zamijenila njihov mali stan u novoj zgradi na periferiji za veći u
starom centru grada, koji je trebalo renovira ti. Platila je priličnu su-
mu novaca starijem paru za tu zamjenu. Kao prevoditeljica u izda-
vačkoj kući, nije imala toliki novac, pa ga je posudila od svog oca,
bivšeg diplomata. Naravno da je cijela transakcija bila ilegalna, i
ona još uvijek strahuje od mogućih posljedica, iako u čitavoj
Mađarskoj, kao i u čitavoj Istočnoj Europi, svi rade isto, s obzirom
da je to jedan od najpopularnijih načina da se dođe do većeg život-
nog prostora.
2S8
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
Jadwiga se rastala od muža, no ne i od svoje majke. Nakon očeve
smrti, Jadwiga je sa sinom došla živjeti u stan svoje majke. Bio je to
mali dvoiposobni stan u modernoj betonska-aluminijskoj zgradi u
Sobieskoj ulici u Varšavi. Majčina je soba ujedno i dnevni boravak,
njezina soba je radna, a njezin osamnaestogodišnji sin spava u neče­
mu što bi se moglo nazvati spremištem, no ovdje u Varšavi se ipak
smatra sobom - vjerojatno zato što ima prozor. Mjere su čudne u
Istočnoj Europi, izumljene zbog skučenog življenja, i čovjek im se
mora prilagoditi. Kad ude, vanjski posjetitelj gotovo da treba izno-
va naučiti disati u sobama s niskim stropovima, pretrpanim namješ-
tajem iz prošlog stoljeća koji tu ne pristaje, sa slikama i porculanom,
suhim cvijećem, knjigama, maskom i satenskim rukavicama koje je
jedna stara dama nosila na gala-proslavi u tridesetim godinama, no-
gometnom loptom i tenisicama - uspomenama iz tri različita živo-
ta koje ·i dalje traju u ovom malom prostoru i čine zrak teškim. Ja-
dwigin bivši muž sada takoder živi u stanu svoje majke - osim što
je on imao sreće. Ona je umrla.
Moj prijatelj Jaroslaw i Irena sa svoja dva sina takoder žive s Ire-
ninom majkom. Možda prostor nije njihov najveći problem, oni ži-
ve u prostran om i renoviranom trosobnom stanu u praškom Starom
gradu. Majčina prisutnost jest to što ih pritišće. Ona se uključuje u
njihov svakodnevni život, inzistira na tome da kuha vlastite obroke,
govori Ireni da previše mazi dječake, da Jaroslaw previše izbiva iz
kuće, ili pita zašto su dečki kupili računalo, premladi su za to, i osim
toga, ovo meso treba dulje kuhati, vidiš da je crveno u sredini, siro-
vo, a mi nismo životinje, zar ne? Irena, ne trebaš se tako kratko ši-
šati, zapravo ti to ne stoji, nemoj reći da te nisam upozorila na vri-
jeme, Tomacz, možeš li molim te, molim te! isključiti radio, oglušit
ću u ovoj kući, vi ne poštu jete starije osobe, da, znam da sam stara
i beskorisna, uskoro ću otići, no to vi i želite otkako smo počeli živ-
jeti zajedno, zar ne, recite, recite mi otvoreno, ja vam smetam, oh,
otići ću jednog dana u dom, u međuvremenu, Tomacz, prestani s
tom idiotslwm glazbom odmah!
259
SLAVENKA DRAKULIĆ
Mogla bih ovako nastaviti u beskonačnost. Kad razmislim o to-
me, većina ljudi koju poznajem ovdje u Jugoslaviji, kao i u Poljskoj, .J
Mađarskoj, Čehoslovačkoj ili Bugarskoj, žive najs_~i način. Nedo-
statak stanova je toliko uobičajen problem da ga nakon nekog vreme-
na više jednostavno i ne primjećujete. Zapravo, teško se mogu sjeti-
ti mladih ljudi ili ljudi moje generacije koji tako ne žive, sa svojim ro-
diteljima, čak i kada su prešli četrdesetu. Možda su naslijedili stan,
ili možda se bave (ili su se bavili) politikom -jer je to jedini sigurni
način da se brzo dođe do stana. Ili su možda imali privatnu firmu ili
su se bavili švercom. Prije rata, više od 80 posto stanovništva naše
zemlje živjelo je u selima; bila je to zemlja poljoprivrednika. Sada je
odnos upravo obrnut. Kada je nakon rata počeo veliki egzodus u
gradove, oni nisu mogli rasti dovoljno brzo, kuće se nisu mogle do-
voljno brzo graditi, tako da su se ljudi množili unutar postojećih
stanova. Što su drugo trebali raditi- čekati?
Prije dvadeset godina živjeli smo u trosobnom stanu. Bilo nas je
šest: moj svekar i svekrva, moja šogorica, moj muž, naša kćerkica i
ja. Naša soba od otprilike četiri puta četiri metra na sedmom katu
nebodera bila je dnevna, radna, spavaća i dječja soba istovremeno.
Bebin krevetić nalazio se neposredno uz naš rasklopivi kauč, kojeg
smo tokom dana sklopili da bismo se mogli kretati uokolo. Soba je
bila pretrpana knjigama, pelenama, igračkama. Oboje smo bili stu-
denti, i, s obzirom da nije bilo dovoljno prostora na sveučilištu, mo-
rali smo zajedno učiti u istoj sobi. l jesmo, jer to za nas nije bila ne-
ka neuobičajena situacija.
Prije toga sam živjela s roditeljima, bratom i bakom u dvosobnom
stanu. Zapravo je to bio četverosobni stan, no dvije sobe bile su na-,
kon rata dodijeljene drugim stanarima, bračnom paru koji nije imao \
nikakve veze s nama. U poslijeratnom i poslijerevolucionarnom ok- (
ružju vlada je dijelila velike stanove na sobe, prisiljavajući po!pune \
. strance da žive u nekoj vrsti komune. Mi smo imali sreće: njih dvo- /
]e su bili tihi, gotovo neprimjetni. Jedini problem bila je kupaonica,
koja se nalazila u "njihovu" dijelu stana; morali smo jako paziti kad
260
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
ćemo je koristiti. Kupanje je zahtijevalo obimne pripreme, jer se sta-
romodni bojler ložio na drva. Osim toga trebalo mu je beskonačno
puno vremena da se zagrije. Zajednička kupaonica je ujedno bila i
njihova kuhinja, i često su umivaonik ili čak i kada bili puni posuda.
Utvrdili smo subotu kao naš dan za pranje (naravno, pod takvim uv-
jetima nismo to mogli raditi više no jednom tjedno). Kad su pripre-
me bile konačno gotove, cijela se obitelj okupala, a nakon toga je ba-
ka oprala rublje. Kasnije smo podigli zid od šperploče izmedu "na-
šeg" dijela stana i "stanarskog", s tim da smo naravno morali ugradi-
ti vlastitu kupaonicu. Zid je bio tanak: mogao se čuti kašalj (muška-
rac je bio teški pušač) te škripanje greda i podnih dasaka. No davao
nam je iluziju posjedovanja našeg vlastitog, privatnog teritorija, živo-
ta kojeg ne promatraju stranci.
Moj_ prvi muž imao je gotovo isto iskustvo. Njegovoj pete-
ročlanoj obitelji dodijeljene su dvije sobe; treću je zauzimao drugi
stanar. Josif Brodski opisuje istu situaciju u Lenjingradu' u svom
eseju U sobi i pol:
"Nakon Revolucije, u skladu s politikom 'uguravanju' buržoazi-
je, e1zjilade (nizovi soba) podijeljene su na prostorije, tako da je sva-
ka obitelj dobila jednu sobu. Zidovi su postavljeni između soba, pr-
vo od šperploča. Nakon toga, tokom godina, daske, cigle i štuk pro-
movirali su ove podjele u status arhitektonske norme. Ako postoji
neograničen pogled na prostor, on se ne odnosi na njegovo širenje,
nego na njegovo smanjivanje. Ako ni zbog čeg drugog, onda stoga
što je smanjivanje prostora, prilično začudujuće, uvijek koherentni-
je. Bolje je strukturirano i ima više imena: ćelija, izba, grob ... "
No možda takva situacija ima i neke prednosti. Na primjer, prije
nekoliko godina, 1987, provedena je ozbiljna sociološka studija na Sve-
učilištu u Splitu. Profesora Srdana Vrcana zanimao je karakterističan,
ali nelogičan fenomen: zašto, usprkos najvišoj stopi nezaposlenosti u
Europi i činjenici da su oko 85 posto nezaposlenih mladi, ne postoji
bilo kakva vrsta socijalnog pokreta ili protesta protiv ekonomije koja
261

SLAVENKA DRAKULIĆ
primorava ljude da čekaju u prosjeku tri godine na svoj prvi posao. Re-
zultati su potvrdili ono što se već pretpostavljalo: razlog je konzervativ:
na uloga obitelji u našem komunističkom društvu. Odnos koji izvana
izgleda kao romantična tendencija prema snažnim obiteljskim vezama
u našoj kulturi ima svoju manje romantičnu stranu. Mladi nezaposle-
ni ljudi žive u stanovima svojih roditelja; njihovi ih roditelji hrane, ob-
lače, čak im daju džeparac. Obitelj daje potpunu zaštitu, i zapravo,
mladi nemaju razloga za protest. Osim toga, protestiranje ne bi nika-
mo vodilo. Divovska državna birokracija - sistem koji je bio izgraden
samo da održi komuniste na vlasti i koji shvaća svaki spontani pokret
(bilo da se radi o mirovnom, ekološkom pokretu ili da se jednostavno
zahtijeva zapošljavanje) kao prijetnju svojoj vladavini- vrlo djelotvor-
no bi okončala bilo kakav protest. Protestanti bi se smatrali "huligani-
ma" i kao takvi bili kažnjeni.
No problem je u tome što čak i ako se mladi zaposle, ne mogu
otići od svojih roditelja i još uvijek trebaju njihovu potporu. U tak-
vim društvima, u čitavoj Istočnoj Europi i u Sovjetskom Savezu,
mladi se ljudi ne mogu uzdići na visoke funkcije. Ostaju na samom
dnu, bez obzira na svoju stručnost. To bi se moglo nazvati diskri-
minacijom zbog mladosti. Roditelje bi se moglo optužiti da infanti-
liziraju vlastitu djecu i produžuju status quo, no istovremeno oni
drže svoju djecu podalje od ulica. Kako bi se u tim uvjetima rodite-
lji mogli rastati od vlastite djece, ili djeca od roditelja? Kasnije je
možda prekasno; došli su unuci i tko će se, ako ne baka i djed, bri-
nuti o njima? Tko još želi izlagati vlastitu djecu "brizi" u vrtićima,
čestim bolestima, ranojutarnjem izvlačenju djece iz kreveta? Još
jednom, u trenutku kad djeca dobiju posao i stan, rastava postaje
nemoguća. Da bi se shvatio barem mali dio ove složene situacije,
treba znati da je ovo društvo gerontokracije, u kojem se politički
vode s više od šezdeset godina smatraju "još mladima", da ne spo-
minjemo one odavno mrtve, balzamirane, kako bi zauvijek mogli
živjeti u svojim stanovima- apsurdnim mramornim mauzolej ima.
U početku, ljudi su se množili u stanovima. No kasnije se dogodio
čudan fenomen: i stanovi sami počeli su se dijeliti i množiti. Poput
262
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
živih organizama, možda protozoa, oni su se podijelili u dva ili tri, pos-
tajući sve manji i manji. Kasnije su se, uz pomoć malo novca, možda
opet povećali. Netko tko nije živio ovdje ne može razumjeti taj osjećaj:
vidjeti da se stan dijeli na dva dijela može biti najsretniji trenutak va-
šeg života. Kad sam se udala, uselila sam kod muževe obitelji. Živjeli
smo zajedno osam godina, onda je njegov otac zamijenio stan za dva
manja, i mi smo dobili garsonijeru. Njegova se sestra takoder udala i
preselila kod muževe majke. U međuvremenu, moj mlađi brat, koji je
živio s roditeljima, oženio se i doveo ženu u njihov stan. Nakon nekog
vremena nwj otac je zamijenio stan za dva manja. Tako su se dva tro-
sobna stana, u roku od deset godina, pretvorila u četiri manja. Kad
sam se rastala, moj muž se odselio u stan svoje nove žene. Ja sam se
ponovno udala (moj novi muž je živio sa svojom majkom) i mi smo za-
mijenili mali stan za veći, plativši ilegalno izvjesnu sumu jednoj staroj
gospođi" da se preseli u manji stan (ali s centralnim grijanjem!). Sada
smo ponovno u trosobnom stanu, no moja kći ima dva1leset dvije go-
dine i uskoro će joj trebati vlastiti stan. Što mogu učiniti nego da za-
mijenim svoj trosobni stan za dva manja, natrag tamo odakle sam
počela - u sobi i pol, "ako takva prostorna jedinica uopće ima smisla
na engleskom jeziku", prema riječima Josifa Brodskog. Historijski na-
predak u mom slučaju (i u slučaju moje zemlje) da se ja konačno mo-
gu rastati od svog djeteta. No pitam se da li itko, osim nas ovdje, može
razumjeti taj čudan proces pretvaranja anorganskog u organsko.
Za nas su stanovi bili mitološki predmeti obožavanja. Oni su bi-
li nagrada za životno djelo, i još uvijek ih takvima smatramo. Kad ste
jednom stekli stan, bilo je to sve što ste mogli očekivati do kraja ži-
vota. Rijetko smo ih mijenjali, kao što nismo mijenjali ni posao ni
grad u kojem smo živjeli. Sj edin ili smo se s njima, postali su dio na-
še sudbine, razlog naših svađa i rastava, naših neuroza i strahova od
prenatrpanosti, naše bliskosti s roditeljima i rodacima. Istina je, na-
še bebe profitiraju od toga. Imaju bake koje se brinu o njima. No mi
patimo, razmišljajući- samo da smo imali vlastiti stan, život bi se
potpuno preokrenuo. I više od toga -stan je bio metafizički prostor,
263
SLAVENKA DRAKULIĆ
jedino mjesto gdje smo se osjećali malo sigurniji. Bila je to mračna
spilja u koju se moglo skloniti pred sveprisutnim očima države.
Znam da zvuči glupo, čak mi je i neugodno sjetiti se toga, no kad
sam pročitala Orwellovu 1984, najviše me uplašio televizijski ekran
koji je ujedno bio i kamera, špijun. Bilo je to tako sablasno, da je
strah ostao toliko duboko u meni da sam godinama odbijala kupiti
televizor, opravdavajući se da mogu bez njega. I mogla sam, jer je
imao samo jedan državni kanal, koji nam je ispirao mozak i nasmrt
nam dosađivao. No to nije bio moj pravi razlog, samo isprika.
Orwell je iskoristio neugodni osjećaj koji smo svi imali. Stan, ma
kako mali, ma kako prepun ljudi i stvari, djece i životinja, jest "naš".
Da bismo preživjeli, morali smo dijeliti teritorij, postaviti granicu iz-
među privatnog i javnog. Totalitarna država želi da je sve javno- ne
može zavirivati u naš stan, ali može prisluškivati naš telefon, čitati
našu poštu. Nismo odustajali: sve što je bilo iza vrata smatralo se
"njihovim". Htjeli su i naše stanove pretvoriti u javne prostore, no·
nije im uspjelo. Javni prostor pripada neprijatelju. Stoga smo se
skrili u naše golubinjake, oslonili se jedni na druge i lizali svoje rane.
264
NAŠ MALl STASI
Prema izjavi bivšeg generala KGB -a Olega Kalugina, dopušteno je
da se svi ljudi prislušlwju, izuzevši nomenklaturu. No ljudi su to znali
već i prije njegove izjave.
i\rgumeuty i fal<ty (1990)
Za tri minute bit će pola deset ujutro. Stojim na čelu dugog reda
u našoj maloj obližnjoj pošti. Pitam se hoću li uspjeti doći na red, ili
ću morati čekati da pauza za kavu završi. Iza staklene pregrade bla-
gajnica, oblajhana plavuša, prima uplatu za telefonski račun od gos-
pode u koketnom crvenom šeširu koja je ispred mene. Zatim ustaje,
stavlja oznaku PAUZA, okreće leđa mnoštvu i počinje pripremati ka-
vu na malom rešou u pozadini. Stigla sam prekasno - otprilike nas
dvanaestak sada ćemo morati čekati dobrih pola sata. "Zašto se uvi-
jek meni događa da mi poštanska službenica zatvara šalter ispred no-
sa?", dopire do mene ženski glas iz pozadine. No ostali ne dopuštaju
da ona bude jedina žrtva. "l meni se to događa, no ja se ne žalim. Na-
kon svega, većina nas čeka ovdje u toku našeg radnog vremena, zar
ne?", kaže suhonjavi stari muškarac koji stoji iza mene. Ona sliježe
ramenima. Pa što, nije li vrijeme najjeftinija stvar u ovom dijelu svi-
jeta? U međuvremenu, žena u crvenom šeširu prebrojava primljeni
ostatak. Vidim da je njezin telefonski račun 237 dinara. Miris svježe
zavrele kave ispunjava prostoriju. Muški glas iz jedine telefonske ka-
bine viče: "Ne, ne, mama, ne mogu te posjetiti ovaj vikend!"
265
SLAVENKA DRAKULIĆ

isto vrijeme i nismo, jer ova stvarnost za nas ima drugačije znače­
nje. Usred New Yorka okružene smo drugačijim načelom stvarnosti.
Dobro je doći ovdje i sve to vidjeti; bivšem zatvoreniku je vrijedno
već i samo putovanje. Ali postaje sve jasnije da je nemoguć brz "pri-
jelaz" u drugu kulturu, u drugi način života i sustav vrijednosti, ia-
PISMO IZ SJEDINJENIH DRŽAVA
ko je upravo to ono što ljudi iz Istočne Europe očekuju da im se do-
godi. "Željezne zavjese" će ostati s nama još dugo: u našim sjećanji­ - KRITIČKO-TEORIJSKI PRISTUP
ma, u našim životima kojih se ne možemo odreći, bez obzira koliko
su teški ti životi bili i bez obzira koliko se trudili da ih zaboravimo.

"Draga Slavenka", počinjala je pismo, na dvije stranice, s jedno-

strukim proredom, pisano na računalu. (Usput rečeno, ne sjećam se
kad sam primila pismo pisano rukom iz Sjedinjenih Država u pos-
ljednjih nekoliko godina.) "Pišem vam o intervjuu koji sam obavila
s Vama ti New Yorku, u travnju, odmah poslije Konferencije akade-
mika socijalista (u restorančiću blizu stana Glorije Stein em, ako se
sjećate) ... "
Sjećam se, stvarno, sjedile smo na crvenim plastičnim stolicama,
naslonjene na plastični stol, držeći plastične šalice s bezukusnom
američkom kavom, i B. me pitala o položaju žena u Istočnoj Euro-
pi nakon "baršunaste revolucije". 1hkoder se sjećam neke vrste
geografske karte koja se pojavila u mojoj glavi: Poljska, Čehoslovač­
ka, Istočna Njemačka, Madarska, Bugarska, Rumunjska, i takoder
Jugoslavija- govorimo o vjerojatno 70 milijuna žena koje tamo ži-
ve u različitim regijama i kulturama, govore različite jezike, no sve
su svedene na zajednički nazivnik- sistem pod kojim žive.
B. mi je prišla nakon govora koji sam održala na plenarnoj sjed-
nici konferencije. Velika dvorana smještena u središtu grada u CU-
NY-u (City University of New York) bila je gotovo puna. Trebala
sam govoriti o istoj temi, ženama u Istočnoj Europi. Ali prije no što
sam počela svoj govor, izvadila sam jedan higijenski uložak i jedan
tampon i držeći ih visoko u zraku, pokazala ih publici: "Upravo sam
stigla iz Bugarske", rekla sam, "i vjerujte mi, žene tamo nemaju ni
288
289
SLAVENKA DRAKUL!C
higijenskih uložaka ni tampona - zapravo ih nikad nisu ni imale.
Nemaju ih ni žene u Poljskoj, ni u Čehoslovačkoj, a još manje u
Sovjetskom Savezu ili Rumunjskoj. Ovo smatram jednim od doka-
za zašto je komunizam propao, jer u sedamdeset godina svog posto-'-,
janja nije uspio zadovoljiti osnovne potrebe polovice stanovništva." '
Publika je isprva bila zatečena; nisu očekivali ovako nešto, sigur-
no ne na konferenciji akademika gdje su se mogle očekivati teorije,
analize, zaključci - riječi, riječi, riječi. Onda su ljudi počeli pljeska-
ti. Za mene je pogled na higijenski uložak i tampon bila nužna pret-
postavka za razumijevanje onoga o čemu govorimb- ne o općepoz­
natoj činjenici da žene čekaju u dugim redovima za hranu ili da ne-
maju strojeve za pranje rublja, o tome sc moglo čitati u Timeu ili
Newsweehu, no pored sve teškoće življenja u Istočnoj Europi, ako
nisu mogle naći gaze ili vatu, morale su svakog mjeseca prati krva-
ve komadiće tkanine, uvijek iznova, kao što su to činile njihove maj-
ke i bake i pra bake stotinu godina prije. Za njih, komunizam u tom
pogledu nije ništa promijenio.
No nisam bila sigurna da je moja publika shvatila tu činjenicu:
prvo, zato što su većina bili muškarci, i što, nekim hirom Majke Pri-
rode, muškarci ne moraju prati krvave komade tkanine svaki mjesec;
.drugo, jer su h ili ljevičari. Poznajem ih, američke muškarce (i žene)
s ljevicc. Kad razgovaram s njima uvijek se osjećam kao najgora vr-
sta disidenta, desničarska nakaza (ili republikanka, u najboljem
slučaju), iako se smatram iskrenom socijaldemokratkinjom. Za sva-
ku blagu kritiku života u sistemu pod kojim sam živjela u posljednjih
četrdeset godina gledaju me sumnjičavo, kao da sam agent CIA-e
(dok moji zemljaci, komunisti u domovini, nikad u to nisu sumnja-
li- nije li to možda ključna razlika izmedu istočnih i zapadnih dru;_,
vaO). No teško ih se za to može kriviti. Ne nedostaje im znanja o/
munizmu, prilično sam sigurna da znaju sve o njemu, nego im nc-.1
ostaje iskustvo života u takvim uvjetima. I tako, dok ja govorim1
z" sistema samog, oni mi ga objašnjavaju izvana. Ne želim t~
da morate biti kokoš da biste snijeli jaje, samo da je izvjesno nesla-
290
K. A K O S M O P R E Ž l V J E L l K O M U N l Z A M
ganje između ovih dviju polaznih pozicija normalno. No oni na to
ne pristaju, oni žele biti u pravu. Oni vide zbilju u shemama, u širo-
kim povijesnim okvirima, isto kao i njihova braća na Istoku. Volim
slušati njihove velike govore ili čitati njihove dugačke analize nakon
kratkih posjeta našim siromašnim zemljama, gdje se sreću s najbo-
ljim umovima koje establišment može ponuditi (koji vjerojatno go-
vore engleski!). Volim način na koji su iznenadeni ili ljuti kad je hra-
na premasna, kad nema tople vode u hotelu, kad ne mogu kupiti Al-
lw Seltzer ili aspirin ili kad im avion kasni. Ali najbolja od svega je
nevinost njihovih pitanja. Sjedeći u tom restorančiću na Sedamde-
set petoj ulici s B., iritirala su me pitanja koja mi je postavljala, način
pa koji ih je postavljala, kao da nije razumjela da su menstrualni\
ulošci i tamponi, oboje metafore za sistem i stvarnost žena koje žive /
u Istočnoj Europi. Ili kao da ona sama nije žena- vitka, visoka, pa-
metnog'izgleda i, iznenaclujuće, odjevena sa stilom. Osjećajući glat-
ku plastiku šalice pod rukom, dolazi mi na um da su i 'njena pitanja
poput toga - hladna, umjetna, klizava, ne dodiruju stvarnost.
"Žao mi je što je trajalo toliko vremena da vam se javim. Bila sam
u Berlinu neko vrijeme ovog ljeta", pismo se nastavljalo, "sada ra-
dim na većem projektu o ženama u Istočnoj Europi - pokušavam
sastaviti antologiju o toj temi. Već imam izdavača koji je pokazao in-
teres. Nadam se da će biti više od opisa dogaclaja, neka vrsta anali-
ze žena i demokracije) javne sfere civilnog društva, modernizacije
1
itd. Neka vrsta kritičko-teorijskog pristupa ... "
Pokupila sam ovo pismo iz sandučića na putu u ured (zajedno s
računom za Americau Express, koji namjerno nisam htjela odmah
otvoriti jer sam znala da će me uznemiriti). Provela je nelwlilw Ije-
drma u 13erlillu, mislila sam, čitajući ga u tramvaju, i era je sada, ra-
di na antologiji/ Kako je njoj lako, kako joj je neopisivo lako; ima već
čak i izdavača. Žene u Istočnoj Europi gotovo da i nisu postojale kao
tema, posebno za ljevičare. A sada, traži se ni manje ni više nego
kritičko-teorijski pristup! Priznajem da me ovo pismo više uznemi-
rilo nego što bi to učinio račun American Expressa. Prema njezinim
291
SLAVENKA DRAKULIĆ
uputama, ja sam trebala napisati "jedan članak posebno o ženama
u Jugoslaviji, koji se bavi kontrolom nad ženskim tijelom, kakve vr-
ste utjecaja žene imaju u javnim raspravama o ovim temama i kak-
vu vrstu utjecaja nefeministički mediji imaju trenutno na ženska
pitanja."
Čitajući sve to nisam mogla a da se glasno ne nasmijem. Neko-
liko ljudi je iznenadeno okrenulo glavu, no ja se nisam prestala smi-
jati. Ženski utjecaj u javnoj raspravi? Za ime Boga, na što ona mis-
li? Jedva da postoji javna rasprava, osim one o politici. Žene nema-
ju nikakva utjecaja, jedva da imaju i glasa. Svi mediji su nefemi-
nistički, nema feminističkih medija. Jedino o čemu možemo govo-
riti je odsutnost utjecaja, glasa, rasprave, feminističkog pokreta. "Da
li se žene u Jugoslaviji zalažu za 'esencijalizam', tj. da su žene raz-
ličite od muškaraca, ili je to stvar izbora?" Čitala sam njezino pis-
mo s krajnjim čudenjem. Sa svakom njenom riječi, Sjedinjene Drža-
ve su se udalj avale sve dalje i dalje, gotovo nestajale iz mog horizon-
ta. Zalagati se za što? Zalagati se gdje? Nekako, unatoč njezinim
dobrim namjerama, osjećala sam da me ovo pismo uhvatilo u zam-
ku, u zamku,JJ:>gleda koje je ona u njemu iznijela, poput bijelog mi-
ša u laboratoriju. Sjedeći u svom uredu na sveučilištu, s policom
punom knjiga o marksizmu, feminizmu ili kritičkoj teoriji nadohvat
ruke, B. me pitala o raspravi o "esencijalizmu" u Jugoslaviji. Mogu
je predočiti, u izlizanim trapericama i modernoj majici kratkih ru-
kava, kratko ošišane crne kose, izgleda mlada nego što jest (aerobik,
makrobiotika), sjedi za svojim računalom i tipka ovo pismo, upravo
ove riječi koje- kad ih čitam u tramvaju u Zagrebu deset dana kas-
nije - zvuče tako apsurdno da se još više smijem, kao da čitam ne-
ke vrlo dobre vijesti. Ne, draga B., mi ne raspravljamo o ovom pitanju,
odgovorit ću u svom pismu. To nije pitanje izbora, to jednostavno
uopće nije pitanje, shvaćate? I ne mogu odgovoriti na Vaša pitanja jer
su sva pogrešua.
No ako nas ona ne razumije, tko će? Na koji način joj treba poka-
zati kako naš život - život žena i feministica izgleda? No, umjesto
292
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
odgovora, mogla bih joj ponuditi nešto drugo. Pretpostavimo da je
moj um album sastavljen od mirijada slika, fotografija, predodžbi, cr-
teža, brzih snimki, kolaža. I pretpostavimo da bih joj mogla pokazati
neke od njih.~•.
Jesen je.197§. i nas osam sjedimo u Radinoj sobi na Trgu žrtava
fašizma u Zagrebu. Pomalo je studeno jer su balkonska vrata otvo-
rena, no mora tako biti. Rada mrzi pušenje, no sve u uzbuclenju pu-
šimo- čak i Rada sama. To je zato što smo se upravo vratile iz Beo-
grada, s prvemeclunarodne feminističke konferencije, gdje smo pr-
vi put susrele poznate zapadnoeuropske feministice poput Alice
Schwarzer, Christine Delphy i Daciu Maraini. Mislile smo da su
preradikalne kad su rekle da su ih muškarci uznemiravali na našim
ulicama. "Mi to ni ne primjećujemo", rekle smo. Ili kad su govorile
o nošenju visokih potpetica kao znaku ženske podčinjenosti. Mi to
nismo gledale baš tako; nosile smo takve cipele i čak su nam se i
sviclale. Sjećam se kako smo tračale o njihovoj masnoj~kosi, nenoše-
nju grudnjaka i šminke. No sve to nije nas spriječilo od odluke da
osn~jemo vlastitu skupinu, prvu feminističku skupinu u Jugoslavi-
ji. Nismo znale kako da se organiziramo, dapače to je izgledalo ne-
moguće. Prvo smo razgovarale. Onda smo objavile nekoliko člana­
ka, naravno, ništa veliko. U roku nekoliko dana napali su nas
službena ženska organizacija, ženska konferencija, Konferencija že-
na, političari, sveučilišni profesori, slavni kolumnisti - i to zbog
uvoza strane ideologije.
Tu smo otkrile da feministica nije samo žderačica muškaraca, ne-
go je ona i neprijatelj države. Neke od nas su primile prijeteća pis-
ma. Neke su se razvele, optužene da zapostavljaju svoju obitelj. Ma-
nijak je provalio u kuću moje prijateljice (uvjeren da je razumije!);
jedan pisac je napisao pornopriču o dvije od nas, feministice. I že-
ne same su nas optužile za elitizam. Jedan muškarac me htio oko-
vati na glavnom trgu; netko je svaku noć pljuvao na moja vrata, i ta-
ko godinama ... S druge strane, sve više i više žena nam se pridruži-
valo, dolazeći na naše mjesečne sastanke, sudjelujući u raspravama,
293

SLAVENKA DRAKULIĆ
osnivajući vlastite grupe- njih možda stotinjak, u početku. No bi-
ti jedna od nekolicine feministica u to vrijeme značilo je biti sama.
Dobro je da to tada, sjedeći u Radinoj sobi i stvarajući planove, nis:
mo znale.
Godinama kasnije, u Varšavi 1990, Jola me odvela u drugu
sličnu sobu. Doista je izgledala kao replika Radine sobe, iako ova ni-
je bila u stanu diplomata, s originalnim slikama, antikvitetima i
Ming vazama posvuda. Nalazila se u neboderu negdje na periferiji
grada, no atmosfera je bila ista: devet mladih žena i njihova očeki­
vanja. Upitala sam ih zašto su se pridružile grupi. Jedna od njih,
učiteljica, visoka, udana, bez djece, odgovorila je u šali: "Jer me
muž uvijek prekida dok govorim. Teško je prepoznati diskriminaci-
ju kad živiš s njom." Nisu još znale kako da se organiziraju, no zna-
le su da se u feminizmu radi o predrasudama, o ženskom "ja". Tri
od njih već su sudjelovale u organizaciji prve demonstracije protiv
zakona o zabrani pobačaja u poljskom parlamentu u svibnju 1989.
Jedna žena došla je po prvi put te večeri. Kad se razmišlja o femi-
nizmu u Poljskoj, žene se mogu nabrojati prstima: Ana, Malgorza-
ta, Stanka, Barbara, Renata, žene u ovoj sobi. "Možeš nam se smi-
tati, ali mi smo Poljsko feminističko udruženje", kaže Jola. "Teško je.
Zene nemaju inicijativu; čekaju da im netko riješi njihove probleme
- to je vrlo tipično za poljske žene."
Te večeri, u njezinu stanu, još uvijek u Varšavi, Ana je uzela s po-
lice knjigu -prilično debelu, obično broširanu. Izgledala je staro, jer
je bila otrcana, nekako pohabana. No nije bila obična. Znala sam to
po načinu na koji ju je držala, tako pažljivo, kao nešto jedinstveno.
"To je knjiga o kojoj sam ti govorila", rekla je, pružajući mi Antologi-
ju femillističldh telistova, zbirku ranih američkih feminističkih eseja,
"jedina feministička knjiga prevedena na poljski jezik", jedina takva
knjiga kojoj se možete okrenuti kad vam dodijaju čitanja o feministi-
cama - proždiračicama/ubojicama muškaraca sa Zapada, mislila sam,
gledajući je, zamišljajući koliko je žena pročitalo ovaj primjerak. "Po-
nekad se osjećam kao da živim na Jupiteru, medu Jupiterijancima, i
294
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
onda jednog dana, posve slučajno, otkrijem da pripadam drugoj vrsti.
A to otkrivam u ovoj knjizi. Nije li to predivna?"
Ona me podsjetila na Klaru. U Klarinoj spavaćoj sobi u Budim-
pešti nalazi se mala polica s dvadesetak takvih knjiga. Ona ih je pri-
kupila više jer je prevoditeljica s engleskog jezika pa putuje povre-
meno u London. "Čitam ove knjige kad sam umorna i depresivna
od svakodnevnog života, od borbe za preživljavanjem i držanja gla-
ve iznad vode usprkos svemu. Onda samo zatvorim vrata, ostavlja-
jući vani za sobom svoj posao, dvoje djece, skupoću, muškarce - i
čitam Kate Millett, Betty Friedan, Susan Brownmiller. To je kao da
čitam znanstvenu fantastiku, bijeg od stvarnosti. Tako je teško ov-
dje biti ženom."
Vidim to i kad posjećujem spisateljicu Erzsebet. Ona je mršava,
šutljiva žena, i premda je napisala četiri romana, uopće ne zvuči sa-
mouvjereno. Razgovaramo. Njezin muž, novinar i takoder spisatelj,
sjedi blizu, ispijajući votku i praveći se da ga ne zani/ha rasprava o
ženama u lVIađarskoj. "Ja sam sretna", govori ona, "nisam morala
raditi." Na moje pitanje što misli o feminizmu, zastaje. "Ne razu-
mijem što te žene hoće", odgovara, sramežljivo pogledavajući muža.
U tom trenutku, on se više ne može suzdržavati. "Želite znati, tko
je po mom mišljenju, bila prva feministica?", pita me, kao daje nje-
gov argument tako jak da će me zauvijek uvjeriti da budem protiv
feminizma, dok njegovo lice već crveno od votke jedva prikriva sr-
džbu. "Reći ću vam tko je ona bila- Sapfo s Lezbosa." Vidim kako
se Erzsebet crveni, nervozno se igrajući svojom čašom. No ne pro-
govara ni riječi.
Kristina sjedi nasuprot meni u mračnom, zadimljenom klubu
književnika u Sofiji. Izgleda razočarano. Ogorčeno govori o upitni-
ku koji je poslala prije nekog vremena. "Napisala sam stotinu pisa-
ma, pitajući žene da li misle da nam je potrebna feministička orga-
nizacija u Bugarskoj. Sve su odgovorile 'da', potrebna nam je. Ta-
koder sam ih pitala da li su spremne pridružiti se takvoj organizaci-
ji, i zamisli, samo deset od stotinu žena odgovorilo je potvrdno."
29S
SLAVENKA DRAKULIĆ
Pričam joj o nas osam u Zagrebu, o Joli i njezinoj grupi u Varšavi,
o Enikii i njenoj grupi od trideset studentica u Szegedu - prvoj
feminističkoj grupi u Madarskoj. Njih je bilo sedam u početku.
"Deset žena od stotinu?", kažem. "Pa ja mislim da ti ide sjajno."
"Misliš tako?", govori ona, malo se razvedrivši. "Onda je možda
vrijedno truda."
Draga B., napisat ću u svom sljedećem pismu u Sjedinjene Drža-
ve, živimo ohružeui uovootvoreuim ponzodućanima, ponwčasopisima,
peep slzowonza, striptizom, nezaposlellošću i galopirajućim siromaš-
tvom. U tis/m Budimpeštu nazivaju "gradom ljubaPi, Bmzglwlwm Is-
tOČile Europe." Rumunjslw žene se prostituiraju za jedaJI dolar u grado-
vima ua rumunjslw-jugoslaveuslwj granici. Usred svega toga, naše ua-
cionalističhe vlade hoje su protiv slobode izbora prijete našem pravu ua
pobačaj i govore nam da se raznmažamo, da radamo još Poijaha,
!Vladara, Če/za, Hrvata, Slovalw. Nespremne smo, zbunjene, bez orga-
nizacije ili pohreta do sada. lvložda se čah bojimo nazivati se feministi-
cama. Mnoge žene ovcije gledaju na pohret /wo ua "svijet bez mušlwra-
ca", svijet lezbijhi haji one ne razumiju i ne žele prihvatiti. I mi defini-
tivno nemamo odgovore za tebe. I<ritič/w-teorijshi pristup? Možda za
deset godina. U meduvremeuu, zašto ne polwšaš pitati nelwg drugog?
296
NEKE DILEME OKO BUNDI
Bilo ljeto ili zima, na tramvaj br. 14 uvijek treba dugo čekati.
Kažu da je to zato što je proizveden u Čehoslovačkoj. PRAHA;
OBOROVY POD Nil< piše na maloj metalnoj pločici iznad prozora.
Što drugo i očekivati od komunističkog proizvoda? Iz iskustva je
poznato da ovi tramvaji ne podnose ni kišu ni vrućinu, i da najra-
dije voze u lijepe dane, kad je temperatura oko 22°C i.nikome se ne
žuri. No bio je prosinac, padala je kiša, naravno da "četrnaestice"
nije bilo 'na vidiku. Tako se u mom vidokrugu našla gospoda u pre-
krasnoj dugoj bundi od srebrne lisice, vuka, medvjeda ili neke dru-
ge sirote zvijeri. Upravo zbog te bunde nisam je mogla ne zamijeti-
ti, čak i da sam htjela. Nekad sam i sama željela takvu bundu.
I jednom davno, pala sam u zamku. Bila je zima i hladan je vjetar
puhao iz pravca luke dok sam prolazila bostonskim buvljakom. Taj
staromodni kaput od hermelina kao iz hollywoodskog filma tridesetih
godina još mi je izdaleka privukao pogled. Znala sam da čeka upravo
na mene, samo mi je još trebala nekakva isprika da je kupim. Nije mi
dugo trebalo da je nađem. Bunda je bila jeftina u odnosu na cijene
kod kuće, gdje se rabljeni krzneni kaput ne može ni kupiti, a novi su
nedostižno skupi. Pomislila sam kako je konačno mogu sebi priuštiti.
Obukla sam je. U malom zrcalu koje mi je pridržavala mlada proda-
vačica, nisam više izgledala kao bolesna i razvedena samohrana maj-
ka iz Istočne Europe, već kao osoba koja sam željela biti. To je ono što
mi se najviše dopalo: bunda me odmah pretvorila u drugu osobu.
297
SLAVENKA DRAKULIĆ
Baš u tom trenutku, kad strah konačno izbija na površinu ogla-
šavajući se zvjerskim urlikom kroz moje grlo, padaju mi na pamet
svijeće. iVloram hupiti svijeće, moram lwpiti svijeće, ponavljam sama
sebi. Naravno, ishijučit će struju, neće biti svjetla, haha ćemo bez svjet-
la? Žurim u dućan kupiti kutiju svijeća i veliko pakiranje hrane za
pse. Odmah se osjećam bolje- radim barem nešto. Vraćajući se kući
iz dućana, vidim grupu djece koja izlazi iz škole. Jedna djevojčica
ima ružičastu jaknu, i njezina me nevina boja pogađa kao da me
netko udario posred lica: možda ipak neće biti rata ...
Kao oslobođena nekog preteškog tereta koji me· pritiskao, bacila
sam se na spremanje večere. Uskoro će se moja kći vratiti, moram
skuhati večeru. Odjednom se više ne bojim. Shvatila sam, rat je ov-
dje. Prevario me je, prevario je sve nas. Rat je naše čekanje da
počne.
..
···-ne sjećaš, prije samo nekoliko godina nije bilo najlonki za kupiti.
334
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
Vesna je okrenula najlonke prema svjetlu, uvukla ruku unutra,
raširila prste, a zatim je polako izvlačila, provjeravajući je li pobjeg-
la koja očica. Jedna je nogavica bila dobra. Na drugoj je otišla jedna
očica. "Ovaj par ne valja", rekla je, odloživši ih na stranu i posegnu-
la za drugim parom s hrpe ispred sebe. Sjedile smo u njezinoj kuhi-
nji. Svratila sam da posudim usisavač, moj je tog jutra odlučio
okončati svoj dugi vijek. Njezina majka, koja je sjedila preko puta,
uzela je odbačene najlonke. "Ali Vesna, ove su najlonke još dobre za
po kući. Odnijet ću ih na š tapanje." Vesna je prvo ljutito pogledala,
a potom prasnula u smijeh. "Ne, nećeš", rekla je i okrenula se pre-
ma meni. "Svaki put kada pokušam baciti stare najlonke, ona ih po-
kušava spasiti, popraviti, puniti njima jastuke, vezati vreće za smeće
ili procijediti domaći voćni sok- u stanju je izmisliti desetke novih _
načina upotrebe starih najlonki ili čarapa. Kau....d_g još uvijek živi u
pedesetima." Njezina je majka mirno pila svoju kavu, vrteći glavom,
kao da je ne bismo mogle razumjeti ni kad bismo to htjele.~,Ne ži-
vim u pedesetima, ali se nikada ne zna što se može dogoditi. Zar se
Onda si me molila da zakrpam one koje sam spasila. Uostalom, ba-
citi najlonke samo zbog jedne očice ... "
Rekla sam da ne znam postoje li još mjesta za štopanje čarapa
nakon što su se počele masovno proizvoditi, iako nisu baš jeftine.
Vesnina majka je rekla da je ostala još samo jedna žena koja štopa
335
 SLAVENKA DRAKULIĆ
najlonke. Zatvorila je dućan i sada radi kod kuće. Zamislila sam je
kako sjedi za stolom sagnuta nad svjetiljkom i smiješnim malim
strojem za štopanje. Možda je to ista ona gospođa iz Maksimirske
ulice kojoj sam jednom mjesečno nosila vrećicu sa čarapama za po-
pravak? "Hoćete li pričekati?" upitala bi me, znajući da sam već
pripremila jedan par kojemu je otišla samo jedna očica da ga odmah
ponesem kući. To mora da je bilo prije više od dvadeset godina; ta-
da su čarape bile rijetke i skupe, i bacale su se tek nakon nekoliko
popravaka ... ~.:a znaš, rat može buknuti svaki čas", nastavila je maj-
ka, "Kako možeš u išta biti sigurna?" "Ali mama, ako dođe do rata,
to će biti tako strašno da nitko neće razmišljati o nestašici najlon-
ki", usprotivila se Vesna. "Iznenadila bi se, draga moja, kada bi zna-
la da ljudi moraju živjeti i preživjeti čak i u ratu. Pa, kako misliš da
smo preživjeli komunizam?"
Doista, kako? Sigurno ne tako što smo bacali korisne stvari.
Općenito, u j:'dnoj komunističkoj zemlji i nema puno stvari koje se
mogu baciti. Cak bi se moglo reći da obična kućanstva u takvoj zem-
lji predstavljaju gotovo savršen primjer "ekološke" jedinice, osim što
je ta "ekologija" potpuno drugačijeg podrijetla. Ona, naime ne proiz-
lazi iz brige za prirodu, nego iz specifične vrste straha od budućnosti.
Takva "ekološka" jedinica, kao i svaka druga, počiva na dva osnovna
načela - skupljanju i reciklaži. Reciklira se i reciklira, to jest ponovno
upotrebljava određeni predmet (najlonke, npr.), pretvarajući ga u
nešto drugo, dajući mu nove i nove svrhe, i baca se tek kada ste sigur-
ni da više ničemu ne može poslužiti. Ali da bi se pravilno (tj. koris- .
no) recikliralo, treba najprije znati što skupljati. Načelo skupljanja
ovisi o različitim iskustvima u različitim komunističkim zemljama. Ili
još bolje, o različitim stupnjevima siromaštva. Ali u osnovi se može
podijeliti na nekoliko kategorija: SKUPLJANJE I KORIŠTENJE
OPCIH PREDMETA (starih tkanina, cipela, kućanskih aparata i po-
kućstva, kuhinjskih lonaca, košara, metli, novina); PREDMETI KO-
l
JE NORMALNI LJUDI U NORMALNIM ZEMLJAMA OBIČNO
BACAJU (inače poznati kao ambalaža: boce, staklenke, šalice, kon-
336
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
zerve, čepovi, gumice, plastične vrećice, papirni omoti od poklona,
kartonske kutije); STMNI PREDMETI (bilo što iz strane zemlje, od
olovke i bloka do haljine, od žvakaće gume do papirića od bombona);
PREDMETI KOJI BI MOGLI NESTATI (vrlo široka i promjenjiva
kategorija, od brašna, kave i jaja, do sredstva za pranje rublja, sapu-
na, najlonki, vijaka, čavala, konopa, žice, parfema, papira za pisanje
ili knjiga- nemoguće je predvidjeti što će sljedeće nestati, što je, na-
pokon, i osnovni razlog skupljanja). lako sam potpuno sigurna da si-
romašni ljudi skupljaju i recikliraju i u bogatim zemljama, možda čak
po istim načelima, ljudi u Istočnoj Europi su, u prvom redu, približno
svi podjednako siromašni da bi bili prisiljeni to činiti. Drugi je glavni
razlog bio što su živjeli pod stalnom prijetnjom različitih nestašica,
nikada posve sigurni što će ili što neće- naći u dućanima.
U svojoj sam kući pod uvijek prala starim parom muških gaća i
nikada nisam primijetila koliko smiješno izgleda metla obučena u
gaće, sve dok mi prijateljica, naravno strankinja, smijući se, nije
skrenula pozornost na to. Ali, baš kao i Vesninoj majci, bilo mi je
žao baciti stvari, kad su se mogle koristiti za nešto drugo, npr. za
pranje poda. Zar ne možeš kupiti posebnu metlu za pranje poda, pi-
tala me prijateljica. Mogu, ali zašto? Moja je baka tako prala, moja
majka takoder, uostalom do kasnih šezdesetih takvih metli nije bilo
za kupiti. Dugo me je iskustvo uvjerilo da obično pamučno rublje
ima nevjerojatnu sposobnost upijanja prašine i pranja i glancanja
podova, prozora, pločica, itd.
Tada sam shvatila da moja prijateljica nije imala pojma o odjeći
recikliranoj na ovaj način: o preštrikanim puloverima, starim preok-
renutim kaputima preradenima u dječje, ili novim plahtama na-
pravljenima od dvije poderane. Nije bila svjesna da se u ,;ekologiji
,~užde" ništa ne baca- pogotovo ne odjeća. Odjeća se uglavnom ne
poidanja, ljudi na to nisu navikli. Dakle, ne samo da je iskoristimo
za krpe, to je tek druga faza- najprije je nosimo "za po kući" dok
se posve ne istroši. Nenavilmuta osoba, dolazeći u prosječno
kućanstvo, može tako ugledati čudan ali uobičajen prizor; inače
337
SLAVENKA DRAKULIĆ
uvažena, poštovana osoba, npr. sveučilišni profesor, bit će odjevena
u prugaste hlače od pidžame, stari pulover izjeden od moljaca ili
zakrpan vunom druge boje, papuče i izlizani kućni ogrtač. A kako je
takvo "skupljanje" nacionalni sport, nikoga nije briga što će biti
viden u tim apsurdnim krpama ...
Životni uvjeti ukidaju svaku privatnost, odnosno šire je na cije-
lu zajednicu. Stanovi su premali, prepuni, ili ispregradivani. U sva-
kom slučaju, osuđeni ste susresti nekoga na putu do kuhinje ili ku-
paonice. Budući da samodostatno kućanstvo ne postoji, čovjek uvi-
jek ovisi o susjedima i njihovim uslugama- od posudivanja kave ili
šećera do pranja, čišćenja ili psovanja politike, ili pak upisivanja dje-
teta u bolju školu. Susjed ili susjeda će vas neizbježno vidjeti u od-
jeći "za po kući", a to možda ima i svoju dobru stranu: ljudi brzo
gube iluzije jedni o drugima.
Dok postoji očita logika u skupljanju i reciklaži stare odjeće, teš-
ko je pronaći logiku u skupljanju predmeta koji se inače bacaju. Na-
ravno, samo u slučaju ela ne živite ni blizu nekoj komunističkoj zem-
lji. Na primjer, zašto bi netko čuvao staru kutiju za cipele? Kada čov­
jek donese kući nove cipele, kutiju bi trebao baciti. Ali lijepa, čvrsta
kartonska kutija za cipele ima nekoliko namjena. Dvije najuo-
bičajenije su bile- i još uvijek jesu- čuvanje fotografija i starih raču­
na. Ljudi ih drže na dnu ili na vrhu ormara u spavaćoj sobi. Kada
zaželite vidjeti obiteljske fotografije, oni ne izvuku fotoalbum, već
prašnjavu kutiju za cipele. Pažljivo je razvezuju pred vama, jer ta
jedna kutija sadrži nešto vrlo dragocjeno, dio njihovih života. Razlog
za takvu upotrebu kutije od cipela je jednostavan: dugo vremena ni-
je se moglo kupiti fotoalbum, a kad ih se moglo kupiti, bili su vrlo
skupi. Uostalom, čini se da ljudi prije i nisu imali tako puno foto-
grafija, jer su i fotoaparati i film bili vrlo skupi. Kutije od cipela su
dobre i za čuvanje starih računa, deset, dvadeset godina ili više.
Struja, voda, stan, kredit, telefon ... Kada čovjek ima posla s tako ve-
likom i nedjelotvornom birokracijom, mora biti spreman da svoju
nevinost dokazuje godinama unatrag. Kutija od cipela je gotovo kao
338
K.AKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
kompjutor, pun uredno pospremljenih podataka potrebnih za
preživljavanje u sustavu koji je napravljen da bi uništio pojedinca.
Ali u svakom kućanstvu prioritet pripada skupljanju staklenki,
zato što se u njih mogu stavljati druge, manje, skupljene stvari. Što
bi bilo normalnije nego baciti staklenku nakon što se pojedu kras-
tavci ili marmelada, i to po mogućnosti u kontejner za staklo? Ali
ako čovjek živi ovdje, onda otkrije i druge načine recikliranja. U
staklenki se uvijek nešto može čuvati; šačica zahrđalih čavala, vijci
br. l (zna se da se u dućanima nikada ne mogu naći), ili možda dug-
mad i gumice (koje se prethodno skinu s ambalaže), ili plastični
čepovi, stari žileti (nikada se ne zna kada će nestati s tržišta), koma-
dići sapuna ili konopa (za svaki slučaj), krušne mrvice, kava u zrnu,
svježi češnjak, ili čak i domaći kiseli krastavci i domaći džem od šlji-
va. U većim se staklenkama može držati hrana koju se potom zimi
može staviti na balkon umjesto u hladnjak - vrlo praktična izmiš-
ljotina. Štoviše, kada se staklenka razbije, poklopac se !nože upotri-
jebiti kao pepeljara. S obzirom da gotovo svi puše, u kući ionako ni-
kada nema dovoljno pepeljara.
Zatim, ljudi skupljaju konzerve, pogotovo velike, ali i male. "Šte-
ta je baciti", običavala je govoriti moja stara susjeda. Ona je u veli-
ke konzerve sadila crvene geranije i stavljala ih na prozore, u kupa-
onicu, u hodnik, na stubište, u dvorište. Mislim da žene daju pred-
nost "zlatnim" pred "srebrnim" konzervama; one izgledaju ljepše
na prozorima i balkonima, u malim dvorištima, čak i u kući- svag-
dje gdje se može očekivati cvijeće. Uzmete konzervu, čavao i čekić,
okrenete je naopako, napravite rupicu čekićem i čavlom, i stvorili
ste novi lonac za cvijeće ni od čega. To se zove ekologija! Cvijet
može rasti i u starom lavoru ili loncu, najčešće nebeski plavom ili
crvenom s bijelim točkicama. Gradske biljke, pomalo blijede zbog
nedostatka sunca, tako će izgledati življe. Naravno, ukoliko se lonac
može upotrijebiti u tako luksuzne svrhe, jer inače većina završi is-
pod sudopera napunjena krumpirom i lukom. Svjetlo dana ugleda-
ju možda jednom ili dvaput u deset godina, kada se kuhinja ili
339
SLAVENKA DRAKULIĆ
soba kreči (ljudi to ovdje još uvijek uglavnom rade sami), kada služe
kao posude za boju.
"Još se uvijek ne mogu odviknuti pranja plastičnih čašica za jo-
gurt", kaže Vesna. "Sredinom šezdesetih, kada su ih počeli proizvo-
diti (prije toga se jogurt prodavao u staklenkama koje su se vraćale),
bila sam školarka i koristili smo ih za miješanje vodenih boja. Kod
kuće bismq se igrale kuhinje, ili pile iz njih, ili držale šećer i sol u
njima. Danas ih više ne koristim, ali ih skupljam, Bog zna zaš_t:o.
Pretpostavljam da danas skupljanje više ne odražava naše imovn"l
stanje, već stanje naše svijesti. Gladni smo stvari· i uplašeni od bu- !
dućnosti, to seže dublje no što sam mislila." Njezine su me rijeGi)
'podsjetile na drugu vrstu skupljanja, drugačiju glad - moju dječju
glad za lijepim celofanskim omotima od bombona ili čokoladica.
Takve sam omote mogla nabaviti samo kod školske kolegice čiji je
otac živio u inozemstvu. Prešala bi ih medu stranicama knjiga, i po-
tom gledala strane riječi kao FRAMBOISE ili SUCRE ili CHOCO-
LATIER, još uvijek osjećajući miris njihova ekstravagantnog ukus-
nog sadržaja koji nikada nisam okusila. Dok su "vani" (u to vrijeme
"vani" je bila kategorija koja je uključivala sve preko granice, bez
razlike) omotavali svaki bombon u prekrasan papir, jedina vrsta
bombona koji smo mi imali zvala se 505 SA CRTOM, i bili su pa-
kirani u crvenu metalnu kutiju. Obično bismo ih dobivali kao no-
vogodišnji poklon, ne božićni, jer Božić službeno nije postojao. Niš-
ta čudno, jer u to doba, u ranim pedesetima, postojala je valjda sa-
mo jedna tvornica slatkiša.
Naravno da smo bili zadivljeni ovim omotima, to je bio naš prvi
dodir s nečim stranim, drugačijim, nepoznatim, poželjnim. Poslije
smo skupljali strane markice i naljepnice bilo koje vrste - od čoko­
lade, piva, sira, odjeće, zatim kutije od cigareta, kantice od piva,
bočice od Coca-Cole koje su turisti bacali u more dok bi čekali tra-
jekt. Jedino je bilo važno da su strane. Zašto? Zato što je sve strano,
od omota do konzerve, bilo bolje dizajnirano. Okruženi siromaštvom,
bez puno igračaka, u našem dječjem svijetu to su bili statusni simbo-
340
KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM
li, Puno, puno kasnije, možda i prekasno naučili smo da te divne
etikete postoje radi privlačenja kupaca, da je to neka vrsta šarene lažL_
Ali to nas nije ponukalo da odustanemo od skupljanja, jer smo čak i
danas strastveni skupljači stranih predmeta, kao da još uvijek poku-
šavamo posjedovati to mitsko "drugačije".
Sjećam se kako sam kao sasvim mala išla u kupaonicu, uzimala
majčin ruž za usne, izvadila žvakaću gumu iz usta, namazala je
ružem i gnječila dok nije postala posve ružičasta. Zatim sam se pred
ostalim djevojčicama pretvarala da je to bila prava Bazooha Joe žva-
ka (iako sam je samo jednom u životu kušala, i to samo jedan koma-
dić). One bi mi zavidjele, a ja sam se nadala da neće zatražiti da vi-
de omot s malim stripom, u kojemu su likovi govorili u oblačićima
na nekom meni nepoznatom jeziku.
Moja je baka umrla u sedamdesetima, ali je prije toga nekoliko
mjeseci ·provela u bolnici. Tu priliku majka je iskoristila da bar malo
p očisti njezine ormare i ladice od "smeća'', kako je to nazivala, jer je
moja baka bila poznata po skupljanju svega što bi joj dopalo ruku.
Sadržaj masivnog hrastova ormara bio je prilično normalan; samo
stari kaputi Ga sam posebno voljela onaj zeleni, sašiven negdje iz-
medu dva rata, sa svilenom markicom Modewerhstatte Frauzisha
Bundschuhe, oćelavjeli astrahan koji je smrdio na naftalinske kuglice
protiv moljaca), nekoliko pari gotovo novih, rukom radenih cipela,
hrpa plahti, majčina haljinica s krštenja. Drugi je ormar bio, zapra-
vo, malo skladište, pop u t broda opremljenog da plovi nepoznatim
vodama. Bio je pun kutija deterdženta koji se gotovo pretvorio u ka-
men, boca užeglog ulja, nekoliko kilograma šećera, brašna i kave.
Našlo se tu i paketića čaja, dvopeka, konzerve koncentrata rajčice,
graha, čak i kilo do dva soli, iako se nitko nije mogao sjetiti da je ika-
da nestalo soli. Hrana je stajala složena na nižim policama. Na viši-
ma je bilo sve drugo, kao na primjer svitak bijelog tila, veća količina
vune različitih boja, potpuno nove i zakrpane najlonke i čarape (vje-
rujem čak i od prije Drugog svjetskog rata), smeda i crna boja za ko-
su, šampon i, sapuni, kreme za ruke, veća količina toaletnog papira,
341
 SLAVENKA DRAKULIĆ KAKO SMO PREŽIVJELI KOMUNIZAM

antibiotici kojima je istekao rok uporabe, aspirini, inzulin (iako ni- šećer, staklenke, čašice,
najlonke, stari kruh, čepove, konop, čavle i
tko u obitelji nije bio dijabetičar) i neke druge tablete bez natpisa, te plastične vrećice. Da su političari imali prilike zaviriti u naše orma-
vata i nekoliko paketa higijenskih uložaka. Ne, nije to bilo skladište, re, podrume i ladice, ne tražeći zabranjene knjige ili protudržavni
prije bi se moglo reći da je bakin ormar bio prvi muzej straha od ne- materijal, vidjeli bi budućnost koja se spremala njihovim krasnim
stašica. planovima za komunizam. Ali nisu zavirili, i tako su propali i oni i
Time međutim nismo bili iznenađeni - sve dok nismo otvorili njihovi planovi za "svijetlu budućnost".
jednu od njezinih ladica. To je bilo previše čak i za nas ostale skup-
ljače svega i svačega. Ladica je bila puna plastičnih vrećica. Vrećice
su bile oprane, osušene i sortirane, a zatim zavezane gumicom po
veličini. Bilo je tu velikih vrećica iz stranih robnih kuća s naših pu-
tovanja u Austriju, Njemačku ili Italiju, od prije možda dvadesetak
godina; zatim manjih, običnih, iz zagrebačkih finih dućana; potom
malih, sasvim običnih, bez natpisa, sve do onih najmanjih. Kao kak-
va arheološka dokumentacija njezina je kolekcija predstavljala raz-
voj i korištenje plastične vrećice u Jugoslaviji, sve otkada je ta stvar
prvi put došla u uporabu u toj zemlji, s relativnim porastom život-
nog standarda (kada su ih dijelili badava), preko ekonomske krize
(kada su nestale iz uporabe), do dana današnjega (kada ih se poseb-
no plaća). Prijatelji koji su putovali u SSSR pričali su mi da su ta-
mo na posebnoj cijeni, pogotovo one s natpisima, jer su ih žene no-
sile kao ručne torbice. Mi doduše nismo, ali smo ih zato prali, spre-
mali, izmišljali nove načine uporabe, sve dok ne bi završile u smeću
- naravno, kao vreće za smeće.
Mislim da bakini ormari pokazuju ne samo haha smo preživjeli ,
komunizam, već i zašto je komunizam propao. Propaoje zbog nepo- '
~11jerenjt1_~ zbog straha od budućnosti. Istina, ljudi s,; -sk,;pljali stvari~
zbog opće oskudice,-aii vrlo specifične vrste oskudice, oskudice kao
životnog stanja. To se stanje nije moglo promijeniti riječima, dekla-
racijama, obećanjima, ili prijetnjama političara. I što je još važnije,
skupljanje je bilo nužnost, jer u suštini nitko nije vjerovao u sistem
koji je neprekidno bio u nemogućnosti udovoljiti osnovnim potre-
bama vlastitih građana, i to više od četrdeset godina. Dok su vođe
gomilale riječi o "svijetloj budućnosti", narod je gomilao brašno,

342 343
 ŠTO JE REKAO IVAN

-Zašto si se prijavio u Hrvatsku gardu?

- Ne znam, nešto u meni me tjeralo na to ...
- Da li zato što su se i drugi prijavljivali?
- Ne toliko ... Na početku nas je bilo malo. Ali, vuklo me je -
idem, idem, mislio sam.
- Kako si to objasnio mami? ,
-Njoj je bilo najteže, mislila je da će poginuti svi koji idu u borbu.
-Jesu li se u Vukovaru već vodile borbe?
- Kod nas jesu, već peti dan sam išao čistiti teren.
- Što to znači ,.čistiti"?
- Istjerati četnike i pokupiti im oružje koje su posakrivali.
- Kako ste znali tko je sakrio oružje?
- Pa ... njihovi su nam rekli, oni koji su nas se plašili, kojima su
napričali da mi koljemo.
-I kako to "čišćenje" izgleda?
- Došli smo do tih kuća, ali njima je već bilo javljeno. Kad smo
počeli iskakati iz kamiona, oni su snajperima zapucali po nama. U tr-
čali smo u obližnje kuće i počeli se prepucavati, ali jedna ih je naša
grupa zaobišla.
-Tko je zapravo bio u tim kućama iz kojih su pucali po vama, tko
su četnici?
- Srbi koji tamo žive i uvozni, oni poslani iz Srbije. Rezervisti.
-Je li ti to bila prva akcija?
-Prva, polovicom sedmog mjeseca 1991.

433
SLAVENKA DRAKULIĆ
- Što je bio tvoj zadatak?
-Pokrivao sam dečke jer mi zapovjednik nije dao da se borim, bio
sam najmlađi - zauzmeš jedan položaj i paziš okolo.
-Imao si pušku? Znao si pucati?
-Da, automatsku. Naučio sam, još u četvrtom mjesecu. Naučili
su me stariji prijatelji.
-Odakle njima oružje?
- Kupili su.
-Znači da su se ljudi već tada pripremali za rat?
- Da, naveliko. U Vukovaru su se Hrvati naveliko naoružavali.
Srbi su već bili naoružani, šetali su s oružjem, pokazivali nam ga ...
-I kako si se osjećao kad si išao prvi put u akciju?
- Nije mi baš bilo svejedno.
-Strah?
- Nije to strah, to je ono ... bojiš se da ne pogineš. Samo na to
misliš.
-Pa kakav je to onda osjećaj kad kažeš da nije strah, kako ga raz-
likuješ od straha?
-Ja bih strah više povezao s panikom, a ovo je ... bojiš se da ne
pogineš, zašto ti, samo ti se vrti u glavi što ako sad .. .
-Vratimo se tvojoj prvoj akciji.
- Četnici su bili samo još u jednoj kući, ostali su pobjegli u šu-
mu, preko rijeke Vuke, u Bršadin. Bilo ih je još dvojica-trojica, treba-
lo je da se predaju. Ušli smo u kuću, ali ih nismo našli. Onda smo
naišli na jedna uska vrata za podrum, jedan naš htio ih je otvoriti,
ali metak mu je prošao kroz šaku, odozdo. Nije se moglo dolje, ste-
penice su bile uske. Molili smo ih da izadu, da im nećemo ništa, da
će ići na sud. A oni su odozdo samo vikali, vi ste ustaše, zaklat ćete
nas. Zatim je i drugi pokušao sići, ali on je ranjen u rame. I onda je
njegov prijatelj poludio, otišao je iza kuće, otvorio onaj mali prozor-
čić od podruma i ubacio bombu. I onda, kad smo ušli u taj podrum,
to sam prvi pu t vidio ...
-Što si vidio?
434
BALKAN-EXPRESS
-Skroz raskomadane ljude. Jedan, dvojica, nije ih bilo više. Pod-
rum je bio mali, nije se ni moglo prebrojiti koliko ih je bilo. Bili su
potpuno razneseni, od njih su ostale samo krvave mrlje po zidu -
sve, sve krvavo ... Izašao sam van. Bilo mi je svejedno jer ja nisam
sudjelovao u tome, nisam ih baš ja ...
- Ali kad to vidiš ...
-A to nije ... nije to isti osjećaj.
- Kasnije si se navikao na takve prizore?
- Sjećam se jedne subote, padala je kiša, a mi smo onako, odma-
rali smo se. I napali su nas avioni. Najviše su mitraljirali, ranili su
sedam dečki. Toga dana mi je bilo najgore, vidio sam kako je grana-
ta pala na automobil i zapalila ga. Unutra su bili ljudi.
-Jesu li to bili civili?
-Civili, vozač je bio moj susjed, živio je sto metara od mene. Ot-
raga je sjedio njegov brat. Brat mu je već bio izgorio, mi smo trgali
vrata, ali on je već bio mrtav. Prvi put u životu vidio sa::p kako se čov­
jeku topi koža, to mi je bilo ... vatra je, auto gori, a čovjek sjedi i gle-
da, ne može ništa. Glava mu se spušta, a lice se topi. Metak te rani
ili ubije, a ovo, to je kao na filmu. Kao kad zapalite voštanu lutku.
Ruke su mu već bile izgorjele do kostiju.
- Kažu da su u Vukovaru leševi ležali po ulicama.
- Prvi put sam vidio gomilu leševa kada je netko došao i rekao da
se ne može spavati zbog smrada od leševa u kukuruzištu. Jer oni su
ostavljali mrtve iza sebe, čak i ranjene. Nisu se vraćali po njih.
-Tko vam je došao to reći, to o leševima?
- Dečki na položaju u kućama na rubu grada, do kukuruzišta.
Bilo je ljeto, vrućine, rekli su da užasno smrdi. Dolazili su i psi, pos-
tojala je opasnost od zaraze. Trebalo je nešto napraviti, očistiti to.
Nakupili smo pun jedan veliki kamion leševa.
- I ti si ih skupljao?
-Ne, nisam mogao, stajao sam sa strane. Nisam mogao izdržati.
Čim sam stigao, počeo sam povraćati ... Ljudi, mrtvi ljudi, raspadaju
se, muhe im izlaze iz usta. Ja sam skupljao oružje.
- Znaš li tko su bili ti mrtvaci?
435
SLAVENKA DRAKULIĆ
-Njihovi. Sve stariji rezervisti i dobrovoljci s bradama. Među nji-
ma su bila samo dvojica iz susjednoga grada Borova, prebjegli u čet­
nike. Vadili smo im dokumente i slagali na gomilu, svi su bili iz Sr-
bije, iz Pazove, Niša, iz Šida najviše. Odvezli smo ih do Dunava,
tamo je bila jedna velika rupa. Zakopali smo ih. Medutim, od samo
jednog kamiona napunila se čitava rupa. Nismo ih imali više gdje za-
kopati pa smo ih kod vodotornja složili na hrpu i zapalili. Novac smo
isto palili, nitko nije smio dirati novac. Zapovjednik je tako naredio.
Ostavili smo samo dokumente.
-Jesi li postao otporan?
-Jesam, postaneš stroj. Jednostavno radiš kao stroj. Razmišljaš
kao čovjek, a postupaš kao robot. Moraš. Jer ako imaš neke osjećaje ...
tamo... u ratu ...
- Kako znaš da si postao stroj?
- Znaš, drugačije misliš. Eto, zarobili smo onda jednog iz Šida.
Bio je rezervist, star trideset godina, ali ekstremist, vidjelo se to po
njemu. Imao je iskaznicu četničke stranke i sliku četničkog vojvode
Šešelja. Dali smo mu malo nade, rekli smo mu da će biti sve dobro,
da ćemo ga razmijeniti- iako velike šanse za razmjenu nije bilo, oni
su naše ubijali odmah. Ali jedan naš borac je nestao. Nazvali smo
njihovu kasarnu, mislili smo da ćemo ipak uspjeti u razmjeni. Raz-
govor se vodio pred njim. Iz kasarne su rekli: naši koje ste zarobili
nisu zaslužili da budu živi kad su ustašama pali u ruke- kad mi va-
še zarobimo, zna se što s njima radimo. I prekinuli su vezu. A rezer-
vist se počeo smijati, ponosan na to ...
-Ponosan? Na što?
-Na to što je ovaj rekao, da se zna što se radi s našima kad ih za-
robe. Kao da je lud, kao da uopće nije svjestan da je on naš zaroblje-
nilc Dečki su skočili na njega, počeli su ga tući. On nam je sve te
dane dok je bio zarobljen psovao ustašku majku. Mi smo ga hranili,
nitko ga nije tukao, ništa. Dođeš do njega, a on te pljune. I naravno,
jedan od naših je sasvim izgubio živce, došao je zapovjedniku i rekao
mu, vi me optužite, ali ja ću ovoga ubiti. On mu je to zabranio, ali ...
436
BALKAN-EXPRESS
otišli smo u podrum, ovaj ga je odvezao, Dunav je bio dvjesto meta-
ra od nas. U tjerao ga je u vodu i ubio.
-Unatoč zapovjednikovoj naredbi?
Ali rat je već počeo. U ratu slušaš zapovjednika, ali on ti do-
pušta da učiniš ono što misliš da je najbolje za tebe. Jer on zapovije-
da, ali ti ćeš poginuti.
-Jesi li vidio još takvih stvari?
- Nisam vidio da su naši klali, da su digli nož na rezerviste. Ja
sam vidio nešto drugo ... kako su jednoga tukli do smrti.
- Rezervista?
-Ne, bio je domaći Srbin koji se odmetnuo u četnike, imao je 25
godina. Za njega se sto posto znalo da je klao naše. l on je sam priz-
nao dvojici naših boraca da im je zaklao roditelje -jednome oca i
majku, drugome oca. Rekao im je to u lice, jer su prije bili prijatelji.
- Je'li im rekao zašto je to učinio?
- Samo je rekao, vi ste ustaše, ovo je Srbija ... Jedan je Srbin po-
bjegao iz njihove kasarne i potvrdio nam koga je sve ovaj zaklao. Kad
smo ga uhvatili, došli su dečki čije je roditelje zaklao. Dva brata, je-
dan ima 28, a drugi 23 godine. Njima je zaklao oca i majku. I treći
- on ima 23 godine i brat mu je poginuo. Jednoga dana mu je ovaj
zaklao oca, a drugog dana mu je poginuo brat... I on ga upita, je li to
istina što kažu, da si mi zaklao oca? A on kaže, istina je, ja sam ti
zaklao oca. A ovaj ga pita zašto. Kaže, zato što si ti ustaša. A ovaj mu
opet kaže, a ranije, dok smo se družili jesam li bio ustaša? Nisi, ka-
že, ali prešao si na njihovu stranu. l ovi naši dečki su načisto polud-
jeli i bacili su se na njega. Tukli su ga dole u štabu, to se ne može
opisati. Plakali su i tukli ga, jer to je bio njihov bivši prijatelj.
- I ti si to gledao?
- Da, mi smo svi stajali tamo, nas pedeset je stajalo i gledalo.
- Pedeset vas je stajalo i gledalo? A njih trojica su ga tukli?
-Da ... Tukli su ga jedan po jedan. Kasnije su i ostali polu djeli. To
je sve bilo jedno društvo, ta četvorica i njih još nekoliko. Oni su bili
društvo do srpnja mjeseca, a onda je ovaj Srbin nekud nestao. I po-
437
SLAVENKA DRAKULIĆ
javio se ponovno, ali sada kao četnik. A bili su zajedno od šesnaeste
godine. I kada su čuli da je uhvaćen, a zaklao im je roditelje ...
-Čime su ga tukli? Nogama?
- Svačim su ga tukli, palicama, svačim ... i uopće ih nisam osuđi-
vao. I meni da netko kaže da mi je zaklao roditelje, ja bih ga na mjes-
tu ubio. Ja ga nisam žalio, uopće, iako sam ga i ja poznavao. Nikakav
osjećaj nisam imao prema njemu, ali ja ga nisam htio tući. Stajao
sam, nisam se htio gurati jer oni su ga tukli. I onda ga je ovaj jedan
uhvatio za vilicu i samo je okrenuo, zavrnuo. Uhvatio ga je tu, ovako,
i zavrnuo ... Tukli su ga dok nije umro. Onda su ga bacili u Dunav.
-Je li to znao netko od zapovjednika?
-Znao je...
-Ali ništa nije mogao?
- Ne možeš ti... kad ti netko dođe i kaže da ti je zaklao mamu i
tatu ... Da dođe glavni zapovjednik i kaže da ne smiješ ubiti čovjeka,
to ne vrijedi. To je osveta.
- I to je bilo najgore?
-Najgore mi je bilo kad sam ubio prvog čovjeka.
-Misliš, iz blizine?
- Da. Otišli smo nas trojica, brat, ja i još jedan prijatelj da ih do-
čekamo. Sakrili smo se u kuću pedeset metara od njihove kasarne i
vidjeli smo, idu njih trojica, nose rance ...
- Koja trojica?
- Rezervisti.
- Kako prepoznaješ rezerviste?
- Vidi se, stariji su, puštaju bradu, neuredni su, smrde po alko-
holu, baš smrde, to nije laž, to je istina. Išli su krasti po kućama. Mi
smo ih pustili da dođu na pet metara, išli su prema nama, ali nas
nisu vidjeli ...
- Baš na pet metara?
- ... Da, ali nisu nas mogli vidjeti jer im je sunce tuklo u oči, a mi
smo bili u podrumu. Kad su prišli, moj prijatelj, koji je bio u prizem-
lju, izašao je i rekao da bace oružje. Htjeli smo ih zarobiti. I onda su
oni digli automate, a mi smo ih samo pokosili... Došli smo do njih da
438
BALKAN-EXPRESS
im uzmemo oružje, uzeli smo i te rance jer smo mislili da su unutra
možda bombe, ali vidjeli smo da su telefoni, pa smo ih ostavili.
-Telefoni?
-Telefoni! Bilo je svega, i odjeću su krali, valjda su i to nosili ku-
ći ... Nisam mogao spavati cijelu noć. Ja sam njih i prije ... na dalje.
Vidim ga kad padne, kad ga pogodim. Ali nije to taj osjećaj, ni blizu.
Staneš pred njega, on počne dizati pušku, a ti samo ... Kao mašina ...
Bez osjećaja ... Ne razmišljaš. Ili će on tebe ili ti njega. I onda mi je
zapravo bilo najteže, uzeo sam pušku baš od tog čovjeka što sam ga
ja ubio i vidio- unutra nije bilo metka! Podigao je na mene pušku,
a zapravo ne bi opalio- bila je i zakočena i bez metka u cijevi. On je
makinalno dignuo pušku na mene, a i sam je bio svjestan da neće
opaliti. Bio sam mlađi, mislio je da ću se uplašiti, da ću baciti oruž-
je. Ali, kad sam vidio da diže oružje, ja sam ga samo prorešetao, ova-
ko, i... gotovo.
-Pamtiš li još kako je taj čovjek izgledao, njegovo ljce?
-~·-· .
- Lica se pamte?
-Pamte se ... Sutradan smo stražarili u kući u blizini tenkovskog
prolaza i vidjeli smo dvojicu vojnika kako idu prema nama. Moj je
prijatelj uzeo snajper, htio ih je ubiti a da ne diže veliku buku, da nas
ne primijete. Ali spustio je snajper, rekao je da je to mlada vojska, a
ne rezervisti. Bili su na pedeset metara od nas. Imali su bijele opasa-
če, njihova vojna policija. Kad su došli na deset metara, viknuli smo
im da stanu i bace oružje, ali oni su ipak zapucali. Pucali su po ku-
ći, nas nisu vidjeli. Jedan je skoro pogodio mog brata, nato je moj
brat uzvratio i pogodio ga. Drugi je legao na zemlju, vidjeli smo
samo ruku i pištolj. Moj brat i još jedan prijatelj odšuljali su se do
njega s bombama, došli su na dva-tri metra, ali su vidjeli da je ra-
njen, zapomagao je. Rekli su mu da se preda, da mu neće ništa. Ili
će baciti bombu. Kad se predao, vidjeli smo da je stvarno mlad.
-Dakle, regrut, a ne rezervist?
-Da, regrut iz Niša. Bilo nam ga je žao, bio je I 972. godište, kao
i ja ...
439
SLAVENKA DRAKULIĆ
-Što je dalje bilo s njim?
-Odveli smo ga u bolnicu, tamo su ga previli i s prvim konvoj em
iz Vukovara poslan je u Zagreb. Mogao je birati, mogao je otići u ·
Beograd. Razgovarali smo s njim, odnijeli smo mu sok- soka u bol-
nici nije bilo- i na kraju smo se sprijateljili. Zvao se Srđan. Rekao je
da mu donesemo petokraku zvijezdu s njegove kape i da će je pred
nama pojesti! l da tek sada vidi da su oni uvučeni u rat protiv Hr-
vatske, i da on nije kriv, jer nije išao dobrovoljno, nego su ga mobili-
zirali. Od njegove grupe od 36 ljudi u roku od petnaest dana ostala
su samo dvojica. Ostali su svi poginuli. A svi su bili '72. ili '73. go-
dište, jednako kao i mi ...
-Jesi li ga potražio u Zagrebu?
-Jesam, mislio sam da je možda u Zavodu za rehabilitaciju, ali
nisam ga našao. U Zavodu je bio samo prijatelj našeg zapovjednika
koji je ostao bez nogu.
- Kako se to dogodilo?
-Toga dana bila je velika bitka na Trpinjskoj cesti. Nismo mogli
naći zapovjednika, pa su nam borci rekli da ga potražimo u bolnici.
Pitali smo liječnika gdje je naš zapovjednik, a liječnik nam je rekao,
neću vam ništa reći, spustite se u podrum, vidjet ćete i sami. Zapo-
vjednik je ležao, a kraj njega bio je njegov brat, gladio ga je po glavi.
Kad smo prišli bliže, vidjeli smo da je ostao bez pola lijeve noge, a
desna mu je noga bila sasvim spaljena, kao i desna šaka. Ostali smo
uz njega dva sata, nismo progovorili ni riječi, samo smo plakali. On
ima dvadeset i dvije godine. Mislim da mi je tada bilo najgore.
-Zašto baš tada?
- On je bio zapovjednik ne zato što je postavljen, nego zato što
smo ga mi izabrali. Bio je hrabar, visok oko dva metra, jak. Nije znao
za strah. Svima nam je bio uzor. l kad sam ga vidio kako leži tako,
bez nogu, sasvim bespomoćan .... bilo mi je užasno.
-Jesi li tada možda pomislio da odustaneš?
-Nisam, jer kad si već jednom unutra, ne možeš izaći, ne možeš
odustati.
Zagreb, ožujah 1992.
440
A PREDSJEDNIK PIJE KAVU
NA JELAČIĆ-PLACU
Bila je to subota, 22. veljače, pet minuta do jedan, kada sam po prvi
put vidjela hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Vidjela sam ga
kroz veliki stakleni izlog nove kavane na Trgu bana Josipa Jelačića.
Kavana je bila puna ljudi stisnutih uz stolove od lažnoga mramora u
francuskom stilu. Ali nisam mogla otkriti jesu li to bili obični gosti
ili tjelohranitelji, od kojih sam prepoznala tek dvojicu pored vrata i
dvojicu za stolom kraj njegova. Nekoliko je starih gospoda s oboža-
vanjem gledalo u Predsjednika jedući kolače i pijući espresso. Ljudi
su izgledali kao da se pretvaraju da nisu uzbuđeni ili kao da Pred-
sjednika tu viđaju barem dvaput tjedno. Odjeven u tamnosivo odije-
lo i bijelu košulju sa stegnu tom tamnoplavom kravatom, Predsjednik
je polako pio kavu. Ne tursku, jer to piju oni barbar~ki Srbi, dok mi
Europljani pijemo espresso ili capuccino ili melange. Cinio se opušte-
nim i dobro raspoloženim, očito zabavljen onim što mu je govorio
puno mlađi muškarac, koga sam s TV prepoznala kao jednoga od
savjetnika, naginjući se preko stola da bi mu bio bliže uhu. Predsjed-
nik se nasmijao, jedva razdvajajući usne. Bio je to neugodan osmijeh
koji je njegovu licu davao izgled ptice, možda sove. Kada je, držeći
malu bijelu šalicu u ruci, podigao glavu da bi pogledao kroz izlog, iz
njegova sam pogleda vidjela da zapravo ne vidi ni izlog niti trg iza
njega. Njegove su misli bile daleko, dalje od svih nas koji smo tamo
stajali poput statista u hollywoodskoj B-produkciji, u superspektak-
lu o ratu na Balkanu.
Ispred izloga kavane bilo je iznenađujuće malo ljudi, samo neko-
liko reportera koji su jurili između ovoga prizora i skupine od neko-
441
 INTERVJU

U prvi mah nisam se željela sresti s njom, tom silovanom ženom. Već
i na pomisao da otputujem u izbjeglički logor u Karlovac da bih je
intervjuirala, ukočilo bi mi se čitavo tijelo. Kao da sam instinktivno
naslućivala da to što se njoj dogodilo ima izravne veze s mojim živo-
tom, s mojim vlastitim tijelom. Nisam razumjela kako je to moguće,
kakve veze sa mnom ima tridesetogodišnja kućanica _iz Kozarca, iz
središnje Bosne, Muslimanka N. E izložena masovnom ratnom silo-
vanju. Osim što smo obje žene, a to mi se, priznajem, činilo nedo-
voljnim. Ali otpor koji sam osjećala dok sam putovala prema Karlov-
cu i koji je potirao profesionalnu znatiželju (zadatak: intervjuirati žr-
tvu; cilj: osvijestiti javnost o problemu masovnog silovanja Musli-
manki), neka lagana mučnina i nelagoda (treba li to uopće činiti, po-
novno je tjerati da prolazi kroz isto), sve me to vezivalo s tom ženom
već prije nego sam je susrela. Najviše od svega vezivao me strah- još
sasvim apstraktan, neodređen strah koji se pojavio odjednom, poput
uboda igle, i ostao tako zaboden u prsni koš.
Sada sjedimo u sobi, u karlovačkom hotelu Tvrđava. Soba je
mala, s niskim stropom i visoko postavljenim prozorima koji se ne
daju otvoriti, kao da smo u ćeliji. Hladno je. Ili možda nije, ali mi
obje sjedimo zgrčene kao da odnekud očekujemo udarac. Ona na
rubu uredno složenog kreveta, ja na rubu stolice. Osjećam da se već
nešto od nje preselilo u mene, taj mraz koji dolazi iznutra, a ne iz-
vana, ta uvučenost u sebe, duga šutnja koju je teško prekinuti. Ne
znam kako započeti to što bi trebao biti razgovor o silovanju. Ona

473
 SLAVENKA DRAKULIĆ
čeka i puši, zna da se o silovanju ne može razgovarati, to je besmis-
leno. Ili će iz nje nešto provaliti, komad sjećanja zajedno s trepere-
njem glasa, s drhtanjem ruku, sa suzama. Ili se to neće dogoditi ..
Znam da to dijelom ovisi o meni, ali ja oklijevam. Osjećam se isto-
dobno i kao istražitelj i kao žrtva, i to izmicanje, ta identifikacija čas
s jednom čas s drugom pozicijom, približavanje i udaljavanje- jer ja
ipak hoću priču, da, hoću, vjerujem da je važno to zabilježiti- to me
iscrpljuje.
Našla sam je prije sat vremena u domu za izbjeglice. Upravitelji-
ca je ušla u veliku sobu s krevetima na kat i izašla vodeći mršavu, bli-
jedu ženu crne kose. Izgledalo je mlado, to nježno. lice bez šminke.
Nasmiješila se. Gledala sam u njezin smiješak i nisam znala što bih
mislila, kao da je smiješak nešto što se od silovane žene može najma-
nje očekivati. Kraj nje je stajao njezin muž, malo poguren, plavih
očiju. To me takoder zbunilo: zar ćemo razgovarati pred njim? Ob-
jasnila sam zašto sam došla i da mi je njezino ime dala rođakinja iz
logora Resnik. Ona je pogledala u muža. Očito se takva odluka nije
mogla donijeti bez njegova pristanka. On je šutio. Gledao je u mene,
ravno u moje oči, tako da se nisam usudila trepnuti. Znala sam da
razgovor ovisi o tom pogledu i o njegovoj procjeni da li sam osoba
pred kojom N. još jednom može proći kroz užas. Rekao je: dobro. Za-
tim smo sjeli u automobil i došli ovamo. U automobilu su se cijelo
vrijeme držali za ruke.
Dok M. sjedi u tamnom kutu sobe, čuje se samo njegovo šumno
disanje. Ona nije okrenuta prema njemu, uopće se ne osvrće na nje-
ga, samo osjeća njegovu prisutnost i to je čini sigurnijom. Dan je na
izdisaju i meka siva svjetlost ublažava oštrinu sjena na njezinu licu.
Sve se odvija vrlo sporo, pokreti njezinih ruku, dizanje dima prema
tavanici, to njegovo glasno disanje iza mojih leđa i, napokon, moje i
njezine riječi. N. u početku govori sasvim mirno, koncentrirano od-
govara na uobičajena pitanja: kada je počeo rat, kako je to izgledalo
u Kozarcu, čega se sjeća. Ne prekidam je. Dajem joj vremena da go-
vori o tome i da sama dođe do one ključne točke, do čvora koji joj još
uvijek steže grlo. Bilo je to u lipnju, početlwm lipnja, ne znam točno
474
BALKAN-EXPRESS
hada, kaže napokon. Tijelom joj prolazi drhtaj. Pogled skreće k podu,
djeluje nesigurno, ali samo na čas. Palim noćnu lampu koja joj lice
ostavlja neosvijetljenim, tako je možda ipak lakše. Nisam više znala
haji je dan ili datum, u selu nije bilo ni struje, ni radija. Govori o tom
ljetnom danu, o popodnevu kada su se pojavila četvorica u unifor-
mama. Ne kaže čiji su oni točno vojnici ni u kakvim su to uniforma-
ma. Zna da su Srbi iz susjednog sela, poznaje ih iz videnja još od pri-
je rata. Uostalom, već su svraćali u kuću njezina svekra gdje se toga
časa nalaze, odvodili su stoku, odnosili su kućanske aparate, sve
stvari od vrijednosti. Tog popodneva traže zlato. U kući je petero od-
raslih: N., njezine dvije snahe, svekar i svekrva. I petero djece. Star-
ci, žene i djeca. Muškarci su već poubijani ili odvedeni u Omarsku,
u logor. Ona o svom mužu nema nikakvih vijesti, čas misli da je mr-
tav, čas da je ipak živ. Četvorica vojnika urlaju, pretražuju kuću, tuku
svekra i prijete mu smrću. Za to vrijeme ostali, četiri žene i petero
djece, s'toje u dvorištu i ne usuđuju se maknuti. Svaki bi pokret mo-
gao značiti trenutačnu smrt. "
N. stoji u dvorištu i drhti. Išla sam po travu da ualzranim stoku.
Kad sam se vratila s livade, mzako prijava otišla sam ua bunar po vodu
i oni su me ugledali, vidjeli su da tu uelwga ima. Stali su ispred dvoriš-
ni/z vrata, morala sam otvoriti. Ljetno je doba, oko četiri po podne i
sunce je još visoko. Vruće je, ona teška ljetna vrućina koja se lijepi za
tijelo pa ono postaje teže, nepomičnije. Vidim kako joj lagana halji-
na na grudima podrhtava od udaraca srca i kako se ona stišće i pos-
taje sve manja u želji da iščezne pred pogledima četvorice koji upra-
vo izlaze iz kuće, približavaju joj se. Ona zna što će se sada dogodi-
ti, ali također zna da ne može učiniti baš ništa, ništa, ništa ... Misli
samo na djecu, na to da ne smije ugroziti njihove živote. Nisam se vi-
še bojala da će me ubiti. Svalwga dana, svalwga časa čekaš da se to do-
godi. Nemaš uihahvih osjećaja, ue osjećaš ni da dišeš, ni da imaš srce,
hao da lebcliš. Sad joj vojnici prilaze. Nareduju joj da pođe s njima,
samo njoj, ostale žene ostavljaju na miru. Vidi da je vode prema nje-
zinoj kući. N. se ne odupire, hoda potpuno mirno, kao da ide na za-
datak koji zahtijeva da unaprijed raskrsti sa strahom za sebe i da po-
475
SLAVENKA DRAKULIĆ
BALKAN-EXPRESS

novno misli samo o djeci. Iznutra osjeća vlastitu umrtvljenu, anes-

tako leži, može bilo tko ući, sve se može ponoviti još jednom i još
teziranu utrobu. Vode je u spavaću sobu. Dok ulazi, ispod oka baca
bezbroj puta. Zato što je Muslimanka. l zato što je žena. Mrzi to što
pogled na kuću iz koje je sve odneseno, ta,kođer ogoljenu, također iz-
je žena, svakodnevno govori sebi: hoću umrijeti. Katkad m1sh na
loženu. jedan je re/wo da se shinem. Pohusala sam, alz su mz ruhe bzle
svog muža u logoru u Omarskoj. Ipak o njemu misli bez straha, bez
sasvim drvene. Onda je on uzeo nož i rasparao mi odjeću. Bacio nze na
gađenja, s nježnošću. Možda je to spašava, iako i dalje ne zna da h Je
hrevet. Onda... Ulazili su jedan po jedan, ne zna koliko je to dugo tra-
živ i neće to znati ni idućih pet mjeseci.
jalo. O tome ne može govoriti, kao da i nije bila tamo ili kao da to
Dani se vuku. Ona je još u krevetu, još je obamrla. Zatim dolaze
vrijeme koje je provela na krevetu dok su je vojnici silovali nitk~ni­
autobusi da ih deportiraju u Doboj i Gračanicu. Kozarac je "očišćen"
kada neće moći izmjeriti. Mogla sam ih ubiti, svu četvorzcu. Oruz;e-
od Muslimana. U studenom s djecom stiže u Zagreb i tu prvi put ču­
bombe, noževe, automate, sve su to odloži/i na drugu polovicu hreveta i
je da je njezin muž živ. Preostaje joj samo čekanje. Dok čeka, vraća­
sve mi je bilo nadohvat ruhe. Ali došli bi drugi i ubili bi moju djecu. Gle-
ju joj se slike četvorice mladića iznad nje i ono što se ne da izreći.
dala sam to orzdje i mislila, ubili bi mi djecu. Dok to traje, nju ništa ne
Za to vrijeme M. je u Omarskoj. Nekim čudom preživljava prve
boli, ne osjeća ni strah, ni užas, ni bol. Misli samo o smrti, najprije
dane kada Kozarčane masovno ubijaju već kod hapšenja i prebaciva-
njihovoj, zatim svojoj. Jedino što se u njoj događa jest da se u ]Cd-
nja u logor. Računa da je od 28 tisuća ubijeno nekih pet tisuća. Tri
nom trenutku želja da ubije vojnike preokreće u želju da ona sama
dana je u grupi od 140 muškaraca koji su smješteni u sobu 3x4. Bez
bude ubijena. U tom času smrt joj se čini kao izbavljenje.
hrane su, spavaju stojećki, nuždu vrše pod sebe. Druga soba u koJU
Gleda njihova lica kako se smjenjuju iznad nje, ne zna ni po ko-
ih prebacuju je veća, 7x9, ali sada ih je u njoj 340. Bez kreveta su 1
jem redu ni koliko puta, samo ta lica iz susjednog sela udalJenog
pokrivača. Napokon ih razmještaju u hangare. StriJelJaju, stalno stn-
šest-sedam kilometara. Mutno ih se sjeća sa sajmova, iz autobusa.
jeljaju. I njega vode dva puta na strijeljanje i jednom na !danJe. Mla-
Ni jedan nema više od dvadeset godina. To traje. Na kraju ipak od-
diću koji ima zadatak da ga zakolje, svega je devetnaest godina. Spa-
laze, ostavljaju je na tom krevetu na hojem sam trinaest godina spava-
šava ga susjed Srbin, kum njegove sestre. U njegovoj je smjeni ubi-
la sa svojim mužem. Dok to izgovara, ne gleda ga, ne spominje mu
jeno najviše Muslimana, nekih tisuću, ali njega spašava Srbin. U lo-
ime, kao da nije spremna susresti njegov pogled dok ne završi ovo
goru sve ovisi o slučaju, kaže. Gleda kako muškarce noću izvode u
mučenje sa sjećanjem, s riječima. Plače tek nakon što je izgovorila
grupi od petnaest ili dvadeset, oni se više ne vraćaju. Ujutr~ kroz
ovu rečenicu, kao da joj je ona najteža. Suze joj bezglasno klize niz
prozor gleda kako leševe tovare u kamione. Gleda kako logorase tje-
lice. Kad se napokon vratila u drugu kuću, svi ukućani vide da je
raju da jedni drugima odgrizaju penis i sluša strašne urlike umiru-
odjevena u drugu haljinu. Ništa je ne pitaju, to nije potrebno. Ne pi-
ćih. I misli o njoj, o svojoj ženi. Boji se da bi mogla dići ruku na sebe
taju je ni mnogo kasnije, nikada. .
i o tome neprestano misli. On naime odmah saznaje da je N. si!ova-
Danima nisam mogla dodirnuti svoju djecu, toliho sam se gadzla
sama sebi. Danima sam ležala bolesna, /wo u groznici. Vidim je kako Je- na, to mu priopćava susje~ Musliman koji radi za Srbe. M. k:ze ~:
ne može opisati svoje OSJeCaJe u trenutku kad to saznaJe. "MrznJa.
ži u krevetu okrenuta zidu. Čuje glasove i korake, a ipak kao da ih ne
Kad mu spomenem tu riječ, imam osjećaj da je preblaga. Pomišljao
čuje. Između nje i stvarnosti sada je podignuta brana: osjeća da nje-
je naravno i na bijeg i na osvetu. Na kraju, samo na to ~a ona osta-
zino tijelo više ne pripada samo njoj, da može pripasti b~lo koJem
ne živa. Pet mjeseci, kroz dva logora, Omarsku 1 Manpcu, m1sho Je
muškarcu. Bolesna je od te nemoći, od užasa te nemoći. Cak i dok
samo o njoj. Nije znao je li živa i neće to ni saznati sve do onogjut-
476
477
SLAVENKA DRAKULIĆ
ra sredinom prosinca kad su se sreli u Zagrebu. Rekao joj je samo da
mu ništa ne mora reći, da sve zna.
U hotelskoj sobi je mračno i zadimljeno. Intervju je završen.
Udaljenost između mene i N. odavno se smanjila i svi su njezini os-
jećaji već u meni. Sada mi je jasnije odupiranje da je susretnem, ona
je za mene oživjela strah koji ni jedna žena ne može izbjeći. Protiv te
posebne vrste brutalnosti nema obrane. Nema obrane od toga što si
žensko u ratu, nema zaštite od te užasne izloženosti u kojoj vlastito
tijelo prijeti da će se pretvoriti u neprijatelja i zbog kojeg počinješ
mrziti sebe, gaditi se sebe, kriviti sebe, užasavati ·se sebe i željeti
smrt. Mislim na još nešto- kako su mi u logoru Resnik sve Musli-
manke s kojima sam razgovarala rekle da bi zadavile vlastito dijete
koje bi se rodilo iz silovanja, kako ih čin silovanja može pretvoriti u
ubojice.
Bojim se biti sama, rekla je N. na kraju. U tom času razlika medu
nama smanjila se toliko da je postala jedva vidljiva.
Zagreb, zima 1992.
478
LJUBAVNA PRIČA
Ugledala sam njihovu sliku u novinama. Bila je malo mutna, oči­
gledno snimljena izdaleka: dva mrtva tijela leže na zemlji, pored njih
dvije sportske torbe. Admira na sebi ima tamnu suknju koja prekri-
va njene obline. Boško je u trapericama - a u čemu bi drugom bio?
-oboje na nogama imaju tenisice. Ali iako je fotografija mutna, a oni
leže mrtvi, vidi se da Admira grli Boška. Bilo je to ovako: u nedjelju
popodne, 19. svibnja oko šesnaest sati, hodali su duž Miljacke po ni-
čijoj zemlji, vidljivoj i sa srpske i s bosanske strane. Njihov je bijeg iz
opkoljenog grada na srpsku stranu bio dogovoren; obje su se strane
složile da ih puste. Morali su prijeći oko tisuću metara, ali malo pri-
je Vrbanjskog mosta- pedeset metara prije nego što su se našli na si-
gurnom -pali su na tlo, pokošeni snajperskom vatrom.
Gotovo da čujem karakteristični zvuk pucnja toga poslijepodne-
va. Boško je odmah umro, Admira je imala još toliko snage da dopu-
že do njega i zagrli ga. Ostali su tamo gotovo čitav tjedan, truleći na
suncu (neobično jakom za svibanj) dok se vonj njihovih tijela pomi-
ješao s mirisom mlade trave. Ne zna se tko ih je ubio, a možda nije
ni važno. Na obje strane bilo je ljudi koji su ih vidjeli kako hodaju,
zatim padaju pogođeni. Neki kažu da je pucano sa srpske strane,
drugi tvrde suprotno. Bilo kako bilo, idućih su se pet dana obje stra-
ne borile oko njihovih tijela. Šeste su noći srpski vojnici riješili stvar
tako što su ih ukrali.
Boškova majka, koja je iz Sarajeva otišla godinu dana ranije i živi
u Beogradu, dala je dozvolu da joj sin bude sahranjen u Sarajevu.
479
 MOJA ULOGA U HOLOKAUSTU

Nitko mi nije rekao što me u Izraelu čeka. Ni moji prijatelji Ži-

dovi ni Hrvati nisu me na to upozorili. Možda nisu znali, a možda
su mislili da sam i sama trebala znati, da sam morala očekivati to pi-
tanje koje me na putu po Izraelu pratilo poput sjene: osjećate li se
krivom?·
Odmah po dolasku na aerodrom u Tel Avivu bilo mi je jasno da
Hrvate ne viđaju baš često, osim na CNN-u. Policajac je ueka vri-
jeme prevrtao moju putovnicu kao da ne zna što bi s njom. To je pr-
va hrvatska putovnica koju držim u rukama, priznao je. Ali i moji
domaćini u Jeruzalemu na Institutu Van Leer, gdje sam bila pozva-
na da održim javno predavanje, rekli su mi da nemaju baš često pri-
liku susresti Hrvate u svojoj sredini. Za to je postojao i "tehnički"
razlog, jer Izrael i Hrvatska nemaju diplomatske odnose. Iskusila
sam to na vlastitoj koži, kad je Ministarstvo vanjskih poslova Izra-
ela moralo urgirati u svojoj ambasadi u Stockholmu kako bih dobi-
la ulaznu vizu. To sam donekle mogla razumjeti. Židovi svoj odnos
prema Hrvatima temelje na otprilike dvadeset tisuća sunarodnjaka
stradalih u Jasenovcu za vrijeme NOI-l. Vjerojatno ih je to natjera-
lo da u ovom ratu stanu na krivu stranu. Osim povijesnih razloga,
sa Srbima ih vezuje i odnos prema Palestincima, bolje rečeno činj­
enica da su obje države okupatori.
Drugi razlog da Hrvati ne posjećuju često Izrael ubrzo sam ot-
krila i sama. Prije predavanja moj uvodničar me dobrohotno upo-

609
SLAVENKA DRAKULIĆ
zorio na činjenicu da su Židovi inače prosrpski orijentirani u ovom
ratu. Govorim vam to zato da budete pripremljeni na takvu vrstu
pitanja, rekao mi je. Međutim, pitanja publike bila su posve očeki- ·
vana i nisu se razlikovala od pitanja kojih sam se naslušala u, reci-
mo, Engleskoj ili Americi ili Švedskoj, na primjer: je li uzrok rata to
što je Njemačka prerano priznala Hrvatsku, zašto su Hrvati zarati-
li s Muslimanima, što su Hrvati učinili Srbima iz Krajine, itd ... Sve
dok se iz tame ni]· e oalasio ženski glas. Je li vam žao, pitao je taj glas,
b '
osjećate li se krivom za to što su Hrvati učinili Zidovima u Drugom
svjetskom ratu?
Žamor u publici naglo je utihnuo. Imala sam osjećaj da su ljudi
na trenutak zadržali dah. Nastala je mukla tišina. Bila sam zatečena
tim pitanjem, iznenađena. Njezin glas zvuči tako mlado, mislila
sam, dok sam pogledom tražila tu ženu. Zašto me pita baš to? Pa
ona ne može imati više od dvadeset godina, studentica, što ona zna
o tim vremenima, o Holokaustu, o krivnji? Osim ako njezina baka,
njezin djed, netko od njezine rodbine nije ostavio kosti u Europi,
možda upravo u Jasenovcu. Ali zašto to pita baš mene? Kakve jave-
ze imam s Holokaustom Židova u Hrvatskoj u vrijeme NDH?
Učinilo mi se da tišina traje malo predugo. Da, žao mi je, straš-
no mi je žao, napokon sam izustila. Rekla sam otprilike: ako vam
moja isprika nešto znači, ja se ispričavam vašem narodu za sve zlo
koje ga je snašlo u Hrvatskoj. Svakom narodu može se dogoditi da
šaka zločinaca bude postavljena na vlast i da tako obeščasti ime tog
naroda. Ali ne mogu reći da se ja osobno osjećam krivom zbog toga.
Rođena sam poslije rata, moj otac je bio partizan i antifašist, dio
masovnog antifašističkog pokreta upravo u Hrvatskoj. Kada govori-
mo o Hrvatskoj u vrijeme rata, ne bismo to trebali zaboraviti. Mla-
dom ženskom glasu iz publike rekla sam također da u meni ne bi
trebala gledati predstavnicu hrvatske vlasti ni hrvatskog naroda, jer
sve što govorim, govorim isključivo u svoje osobno ime. Taj čas bila
sam uvjerena da sam ovim svojim riječima nekako otklonila osobnu
odgovornost.
610
CAFE EUROPA
Sljedećeg sam dana zajedno s još nekoliko novinara i diplomata
bila gost na večeri u kući jedne izraelske novinarke. Jedva da smo
završili predjela, a već me ja pitanje moje krivnje pogodilo poput
dobro naciljana kamena. Ili kao da je netko lupio šakom o stol i re-
kao: A sada dosta brbljanja, najprije moramo dobiti odgovor, pa tek
onda možemo dalje. Dakle, osjećate li se krivom? Iz nekog posve
glupog razloga, možda zato što se radilo o privatnoj večeri, a ne jav-
nom predavanju, ja sam ponovno bila iznenađena, ponovno nisam
očekivala to pitanje.
Zaboga, pomislila sam, pa zar je Židovima prva asocijacija na ri-
ječ Hrvatska upravo- krivnja? Zar biti Hrvatica u Izraelu znači sa-
mo to, biti kriva, priznati to, govoriti neprekidno žao mi je? Ponovi-
la sam otprilike isto što sam rekla i prethodne večeri, ali imala sam
osjećaj da su ljudi oko stola očekivali od mene nešto drugo, nešto vi-
še. Oklijevam upotrijebiti tu riječ, ali učinilo mi se da očekuju neku
vrstu pokajanja. Ja sam međutim ponovila da sam rođ~na poslije ra-
ta, pa kako onda očekuju od mene da pri znam nekakvu krivnju?
Kasnije, u toku večeri, saznala sam da je naša domaćica još kao
djevojčica preživjela Auschwitz, da je njezinu prijateljicu holandska
obitelj spasila od slične sudbine, dok je njezina obitelj odvedena u
logor. Još troje gostiju za tim stolom izgubilo je u Holokaustu ili
čitavu obitelj ili samo dio. Te večeri sjedila sam neposredno suoče­
na s poviješću. Ti su me stvarni ljudi i njihove sudbine suočili ako
ne s mojom krivnjom, onda sa sudjelovanjem moga naroda u
zločinu istrebljenja. U njihovoj prisutnosti prvi put mi se moja ob-
rana, da tada nisam bila ni rođena, učinila nekako slabašnom.
U danima koji su slijedili, bolje rečeno u susretima koji su usli-
jedili, to spominjanje krivnje (da, baš krivnje- guilt- o tome nije
moglo biti nikakve sumnje), ta nesretna asocijacija lijepila se za me-
ne poput etikete u gotovo svakom razgovoru. Iznimno ugodni ilju-
bazni Židovi bi iznenada, s iskrenom znatiželjom i, rekla bih, dob-
ronamjerno, došli na tu temu u ovom ili onom obliku. Novinari ko-
ji su me intervjuirali bili su najgori. Ponašali su se poput lovačkog
611
SlAVENKA DRAKULIĆ
psa kad nanjuši krv. Kao da im je to pitanje bilo ključno, ne samo za
moju zemlju nego i za moju osobu. Novinarka Ma'ariva koja se na
primjer čudila kako to da se ne osjećam krivom, ili novinarka Jem- .
salem Posta koja me je uvjeravala kako je posve normalno da mi svat-
ko postavlja to pitanje.
Još mi uvijek nije bilo jasno kakvu osobnu krivnju snosim. Ali po-
moglo mi je pitanje mladog novinara jeruzalemskog tjednika. Da li
se danas u Hrvatskoj uopće vodi javna polemika o odgovornosti hr-
vatskog naroda u Drugom svjetskom ratu? Iz njegova sam pitanja
konačno razumjela da mi se pred svim tim ljudima, žrtvama ili po-
tomcima žrtava, lakše braniti od prošlosti nego od sadašnjosti. U od-
nosu na prošlost mogla sam jedino izraziti svoje žaljenje- mnogo je
teže odgovoriti na pitanje kako se sadašnja hrvatska vlast danas od-
nosi prema toj prošlosti. Prije svega zato što su moji sugovornici bi-
li jako dobro informirani, znali su i za Tudmanovu knjigu i brojke u
njoj, za promjene imena ulica i škola, tko nam sve sjedi u parlamen-
tu i da hrvatska javnost zapravo manje-više o svemu tome šuti.
Rekla sam da ljudi nemaju previše izbora, nemaju mjesta na ko-
jima bi iznosili svoje mišljenje ili polemizirali, da ta tema uostalom
u ovoj državi naprosto nije "politički korektna" i da se ljudi boje reći
što stvarno misle, kao i to da možda imaju druge, mnogo svježije
zločine na umu ... Ako je njihov (to jest, naš) oportunizam problem,
sigurno je isto tako problem da se ljudi na vlasti nisu u stanju javno
odreći počinjenih zločina. Dapače, u njihovoj novoj interpretaciji
povijesti ispada da je za NDH bilo važnije da je to prva "nezavisna"
hrvatska država, nego da je to istodobno bila i fašistička tvorevina,
kao da je to moguće odvojiti.
Ali kada me je pitanje tog novinara prenijelo u sadašnjost, svoju
krivnju odjednom više nisam mogla izbjeći. Ta apstraktna krivnja
koja me do tada mučila baš zato što sam je osjećala kao apstraktnu,
dobila je drugačije značenje. Radi se u stvari o odgovornosti. Mis-
lim na jednostavnu odgovornost svakoga građanina Republike Hr-
vatske za postupke vlasti i za svoje javno odobravanje ili neodobra-
612
CAFE EUROPA
vanje tih postupaka. Zašto bih baš ja bila izuzeta od te vrste odgo-
vornosti i zašto Židovi ne bi imali pravo da me na nju pozivaju, tim
više što rijetko imaju priliku za to? Za njih nisam bila samo indivi-
dua s imenom i prezimenom, nego i građanka Hrvatske i pripadni-
ca tog naroda. U njihovim očima odredila me - da ne kažem obi-
lježila -upravo ta pripadnost hrvatskom narodu, sviđalo se to me-
ni ili ne. Od toga nisam mogla pobjeći.
Gotovo isto toliko koliko me iznenadilo uporno postavljanje pi-
tanja o mojoj krivnji, to jest krivnji mog naroda, odnosno vlasti, u
prošlosti i sadašnjosti, toliko me iznenadila moja vlastita izne-
nađenost tim pitanjem. Zašto sam neprestano i uvijek nanovo bila
iznenadena? Zašto sam u sebi spočitavala Židovima preveliku opte-
rećenost prošlošću? Oni pokušavaju nametnuti osjećaj krivnje baš
svakome, govorila sam sebi. Uostalom, ni Austrijanci, ni Slovaci, a
ni Fra,;cuzi nisu se zapravo javno pokajali ni prošli kroz proces de-
nacifikacije, zašto bi baš Hrvati morali biti bolji od 1\jih? U stanju
su optužiti druge, a ne govore o tome što rade Palestincima, misli-
la sam. Ne znaju oni što je značilo odrasti u komunizmu.
Ne znaju, naravno. Odrasti u komunizmu značilo je neprekidno
živjeti u sadašnjosti. Uspostavom konačnog društvenog poretka vi-
še nije bilo potrebe za okretanjem prošlosti. Zato nikada do 1991.
nisam razumjela latinsku izreku da je povijest učiteljica života. Na-
ma, mojoj generaciji, to sigurno nije bila. Već i zato što su u našim
udžbenicima stari Grci, Napoleon i NDH zauzimali manje mjesta
od Titovih ofenziva. Možda smo upravo zbog toga sada osuđeni na
povratak u prošlost. Pitam se katkad nije li to kazna koja nas je snaš-
la za našu nezainteresiranost, naš strah, našu šutnju- našu neod-
govornost prema samima sebi, u stvari.
Morala sam otići u Izrael da shvatim kako prošlost nije njihov
problem, već prije svega naš. Morala sam odgovarati na njihova ne-
ugodna pitanja da bih uvidjela da i ja snosim svoj dio ne krivnje, ali
odgovornosti, ako ni za što drugo, onda za to kako se Hrvatska da-
nas odnosi prema stradanju Židova, fašizmu, NDH, antifašizmu i
613
 SLAVENKA DRAKULIĆ
prekrajanju povijesti, a najviše prema vlastitom neznanju. Na kraju,
da, osjetila sam tu krivnju, bolje rečeno odgovornost koju su stalno
spominjali. Morala sam, bila sam moralno stjerana u kut. Danas mi
je zbog toga drago. Ali sjena pitanja i dalje me slijedi. Sad je sa
mnom čitavo vrijeme, ne samo na putu po Izraelu. U mojoj zemlji,
onoj otprije, a i ovoj sada, još uvijek se ne može govoriti o povijes-
nim događajima s mjerom, razumno, bez histerije i laži, a za to smo
svi mi odgovorni, za to svaki pojedini građanin Hrvatske snosi svoj
dio odgovornosti. Nisu u pitanju samo Pavelić i Židovi, to jest faši-
zam. Ni o Titu se ne može govoriti, ni o antifašizmu ili komunizmu.
l Bleiburg danas ima isključivo ideološku i političku upotrebu.
Novi oportunizam po tiskuje stari, a rezultat- prešućivanje ibri-
sanje povijesti - zapravo je identičan kao i u doba komunizma. U
čemu je onda razlika? Možda u nadi. Danas je nada da će povijest
prestati biti samo igračka u rukama moćnika posve legitimna. Sva-
ki čovjek koji je direktno suočen s pitanjem osobne odgovornosti, ne
može više gledati na povijest kao na nerazumljive poteze vlasti, jer
mora shvatiti koliko toga ovisi o pojedincu, o tome što on sam čini
i govori. U Hrvatskoj nakon komunizma više nemamo dobru ispri-
ku za šutnju.
614
OČEVA ODGOVORNOST
Moj otac bio je običan čovjek, jedan od onih siromaha koji se bo-
rio s partizanima, zatim se učlanio u Partiju, postao oficir i na kraju
penzioner. Život mu nije bio suviše zanimljiv, a sada je ionako
mrtav. Umro je u studenome 1989, malo prije nego se čitav njegov
svijet raspao na komadiće, što bi ga vjerojatno ionako dokrajčilo. la-
ko nije zauzimao važno mjesto u komunističkoj nomenldaturi, u
mojim je očima bio odgovoran za oportunizam, za prešutnu surad-
nju s represivnim režimom i, iznad svega, za šutnju- odgovornost
koju je, doduše, dijelio s dvadeset milijuna stanovnika bivše Jugo-
slavije, kao i s pet milijuna Hrvata.
Otac je rođen I 922. godine. Imam samo dvije njegove predrat-
ne fotografije. Na jednoj od njih, snimljenoj u fotografskom studi-
ju, pazira zajedno s mamom i bratom. Druga fotografija mora da je
snimljena kad mu je bilo otprilike petnaest godina, na vjenčanju ne-
kakva rođaka. Na sebi, doduše, ima odijelo, ali rukavi jakne su mu
prekratki, kao da ju je od nekoga posudio samo za tu priliku, što je
vjerojatno i bio slučaj. Obje fotografije govore istim jezikom, jezi-
kom siromaštva. Njegov otac, zidar iz gradića nedaleko od Rijeke,
umro je prije nego je navršio četrdesetu. Majka je podigla sinove ta-
ko što je radila u tvornici i na riječkoj tržnici prodavala povrće koje
je uzgajala na komadiću zemlje. Ipak, moj otac je bio razmaženo di-
jete, pojeo bi svu hranu u kući i začas uništio novi par cipela igra-
jući nogomet. Sanjao je o tome da ima svoj bicikl i našao je načina
615
 SLAVENKA DRAKULIĆ
kada je Jelisić otišao u Brčko. Rat je promijenio njihove živote, ali
na vrlo različit način. Koliko je ta promjena bila posljedica svjesne
odluke, a koliko slučajnosti? Zašto je jedan od njih otišao u Kana-
du, a drugi u Brčko? Da li je moglo biti obrnuto? Da li je moj zet
mogao postati dragovoljac hrvatske policije? Ja vjerujem da nije. Ali
zašto on nije postao dragovoljac, a Jelisić jest?
Ima puno ljudi koji se čine savršeno normalnima, ali u odrede-
nim uvjetima kao što je rat, patološka strana njihova karaktera izbi-
je na površinu i zavlada njihovim ponašanjem. Je li moguće da je
Jelisić bio upravo takav slučaj?
Po prvi put u svome kratkom životu, taj mali čovjek iz Bijeljine,
l
seoski mehaničar upravo izišao iz zatvora, dočepao se vlasti. Odjed-
nom je imao apsolutnu moć. Dobio je pištolj i slobodu da se njime
koristi kako hoće. Ljudi su rekli da je izgledao i ponašao se kao da
je drogiran. Oči su mu bile čudne, bio je uzbuđen, nervozan. I bio
je pod utjecajem droge, jer neograničena moć nacl životom i smrti i
jest najjača droga. Taj zgodni mladić Goran iz generacije moje kće­
ri, osamnaest dana toga svibnja bio je poput Boga. Uživao je prave-
ći se važan tako što je ubijao zatvorenike.
Iako ubojica, on je sam u izvjesnom smislu bio i žrtva. Zajedno
s čitavom svojom generacijom, Goran Jelisić je bio prevaren. Mno-
gi iz generacije njegovih roditelja- moje generacije- prigrlili su na-
cionalističku ideologiju i nisu učinili ništa kako bi spriječili rat. Bi-
li su oportunisti i previše preplašeni pa su slijedili vode, kako su na-
vikli. Naša su djeca tu glupost svojih roditelja skupo platila,
ponekad i svojim životima.
734
"TRIJUMF ZLA"
General Radislav Krstić djeluje zabrinuto dok lagano šepajući
ulazi u sudnicu. I on je platio cijenu ovog rata kada je u prosincu
1994. izgubio nogu nagazivši na minu. Vitak je pedesetogodišnjak,
odjeven u tamni sako, a prosijedu, tanku kosu začešljao je tako da
mu pokrije ćelu -znak da je tašt.
Pogrbljena sjedi za stolom i naboranog čela zabrinuto i nervoz-
no pogledava suce. Vidi se da se u sudnici osjeća nelagodno, među
sucima i odvjetnicima odjevenim u crne ogrtače, kao da se radi o ka-
zalištu. Ali za razliku od kazališta, ovdje se radi o smrtno ozbiljnim
stvarima. Ovo suđenje traje već više od godinu dana, a na Krstićevu
se licu cijelo vrijeme odražava nervoza. Od samog mi je početka dje-
lovao poput životinje uhvaćene u klopku, slab i uplašen.
Sjedeći u sudnici, sjetila sam se prizora iz dokumentarnog filma o
ulasku vojske Republike Srpske u Srebrenicu. Bilo je to u popo-
dnevnim satima ll. srpnja 1995. U kratkom isječku vidi se koman-
dant srpskih snaga general Ratko Mladić kako naređuje svojim vojni-
cima da zauzmu enklavu. General Mladić, Krstićev izravni nadređe­
ni, ne doziva ga punim imenom, već nadimkom Krle, kao da su na
privatnoj zabavi. "Krle, dođi ovamo!"- viče Mladić. To zvuči kao da
zove konobara ili psa. Krstić ga prati gledajući u tlo, bez oduševljenja.
Za mene je ta kratka scena iz dokumentarca simbol odnosa agresiv-
nog dominantnog gospodara i podčinjenog sluge. Odnos koji će
Krstić šest godina kasnije platiti s četrdeset i šest godina zatvora.
735
SLAVENKA DRAKULIĆ
U uvodnoj riječi, tužitelj Mark Harmon je rekao: "Ovo je slučaj
trijumfa zla, priča o tome kako su oficiri i vojnici vojske Republike
Srpske, ljudi koji su bili uvjereni profesionalni vojnici, koji su smat-
rali da predstavljaju uzvišene ideale srpske prošlosti - organizirali,
planirali i dobrovoljno sudjelovali u genocidu, ili su samo šutjeli.
Počinioci tih strašnih nedjela uprljali su ugled srpskog naroda i
obeščastili vojnu profesiju."
Kada sam prvi put vidjela Krstića- način na koji je govorio, ton
njegova glasa, obzir koji je pokazivao kada je slušao žrtve, određen
dojam naivnosti koji je ostavljao- svakako mi nije djelovao poput
čovjeka koji je sudjelovao u zločinima. Bio je nervozan, ali nije dje-
lovao kao zli primitivac otrovan mržnjom i gladan osvete. lako sam
ga u dokumentarcu vidjela u uniformi pored generala Mladića u
Srebrenici, nije me se doimao kao vojno lice na isti način kao
Mladić; nije čak ni izgledao agresivno. Bio je previše šutljiv, povu-
čen i djelovao je intelektualno, poput vojnog činovnika, nekoga tko
bi radije premetao papire po stolu nego vodio vojnike u bitku. Pred
Tribunalom se trudio ostaviti dojam profesionalnog vojnika, čovje­
ka s integritetom.
Krstić me podsjetio na moga oca. Odmah nakon završetka
Drugog svjetskog rata, moj je otac postao profesionalni vojnik. Kao
oficir imao je dobru priliku za karijeru, bolju nego da se demobili-
zira i vrati na stari posao stolara. Ali svojega sam oca uvijek smatra-
la više uredskim čovjekom, sa sklonošću prema elegantnoj odjeći,
dobroj hrani i plesu u oficirskom klubu. On se uglavnom i bavio pa-
pirima, a zbog lošeg se zdravlja povukao u prijevremenu mirovinu.
Da nije bilo rata, to bi vjerojatno napravio i Krstić.
Gledajući ga kako sjedi pitala sam se je li i njegova uniforma jed-
nako mirisala. Uniforma moga oca uvijek je mirisala po mješavini
duhana i octa. Bile su to rane pedesete i vjerojatno mu je ta unifor-
ma bila jedina. Sjećam se kako bi je nedjeljom poslijepodne majka
peglala na kuhinjskom stolu, dok je otac slušao prijenos nogometne
utakmice, glave nakrivljene prema raclioaparatu. Majka bi prvo usu-
736
ONI NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI
la vodu u lavor i dodala nekoliko kapi vinskog octa. To će osvježiti
boju, govorila je. Zatim bi u to namočila gazu, iscijedila je i njome
prekrila hlače na stolu. Još nismo imali električnu peglu. Na šted-
njaku bi ugrijala tešku željeznu peglu; svaki put kada bi je spustila
na tkaninu, sa stola se podizao šišteći oblak pare. Očeva je unifor-
ma uvijek bila savršeno ispeglana, ali svaki put kada bih ga poljubi-
la, osjetila bih taj poseban miris njegove uniforme.
Krstić me podsjeća na oca i po tome što je, kada bi skinuo uni-
formu, moj otac postajao posve drugačiji čovjek, kao da mu je time
oduzeta moć. Odjednom je bio manji, nekako slabiji i tiši. Sjedeći u
sudnici u tamnoplavom sakou Krstić je djelovao izgubljeno. Kao da
mu je uniforma davala identitet. Palo mi je na pamet da je za njega
možda ponižavajuće što je pred sudom odjeven kao običan civil.
Toliko me podsjetio na oca, da nisam odmah shvatila kako Krstić
zapravapripada mojoj generaciji. Godine 1998, kada sam čula ela su
ga uhapsile snage UN-a, nisam odmah bila svjesna* toga. Nisam
poznavala nikoga iz svoje generacije tko je odabrao vojnu službu. To
zanimanje mladiće moje generacije uopće nije privlačilo. Bili smo
gradska djeca i studirali "fine" predmete, poput filozofije, povijesti
umjetnosti ili psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu.
Za one rođene u zabitom bosanskom selu, sve je bilo drugačije.
Često je jedini izlaz iz takva sela bio stupiti u profesionalnu vojsku,
pogotovo za one iz siromašnih seljačkih porodica. Uniforma je jam-
čila topli obrok, odjeću, cipele, besplatan stan, plaću, a za roditelje
jedna usta manje. U svakom takvu selu uniforma se iznimno pošto-
vala. Bilo kakva uniforma značila je moć, a moć ljudi poštuju i pri-
bojavaju je se.
Krstić je vjerojatno imao dobre razloge da postane vojno lice.
Oiiciri su bili pristojno plaćeni, a kad bi se oženili, ubrzo bi im do-
dijelili stan. S točke gledišta naše generacije bila je to velika pred-
nost. lako smo bili snobovi, morali smo živjeti s roditeljima, čak i
nakon što smo se vjenčali i dobili djecu. Rijetko si je tko mogao
737
SLAVENKA DRAKULIĆ
priuštiti da iznajmi stan. No unatoč svim pogodnostima koje je do-
nosila oficirska uniforma, znali smo da su i bez nje Krstić i njemu
slični drugačiji od nas. Pod uniformom, oni su još uvijek bili seoski
momci uplašeni od velikoga grada. Iako je Krstićeva žena uniformu
sigurno glačala električnom peglom, on je u izvjesnom smislu ipak
pripadao i generaciji mog oca.
Ali bilo je stvari koje su ga činile pripadnikom moje generacije:
kult Titove ličnosti, veličanje partizanske borbe protiv fašizma, a
ponajviše vladajuće ideologije "bratstva i jedinstva". S te točke gle-
dišta, Krstićevo se djetinjstvo i mladost vjerojatno nisu puno razli-
kovali od moga. Odrasti u gradu ili na selu značilo je nešto potpu-
no različito. Ali je na neki način ipak bilo isto. U Vlasenici ili Han
Pijesku, gdje je Krstić išao u školu, učio je iz gotovo istih knjiga kao
i ja. Odrastali smo slušajući iste priče, poput one o Titu koji je uk-
rao svinjsku glavu i skuhao je za braću i sestre (koji su poslije dobi-
li proljev), ili onu o Bošku Bubi, dječaku koji je bio partizanski ku-
rir i tako postao narodni heroj. Oboje smo morali učiti napamet sve
partizanske ofenzive. Sigurna sam da je ranih šezdesetih i Krstić sa
školom posjetio Tjentište, mjesto bitke na Sutjesci ili ustaški kon-
centracijski logor u Jasenovcu, baš kao i ja. Vjerojatno su pjevali is-
te partizanske i domoljubne pjesme kao i mi. Cijeli razredi školske
djece gledali su obvezne partizanske filmove- Neretvu, Kozaru i De-
sant na Drvar.
Na svaki Dan mladosti Krstić je vjerojatno sjedio pred televizorom,
gledajući slavlje na sportskom stadionu u Beogradu; dolazak Titove
štafete i veličanstveni slet. Kasnije je vjerojatno cijela porodica uživala
gledajući Pozorište u hući. Sigurno su i oni jeli sarmu na Staru godinu.
Pretpostavljam da je prvi automobil koji je vozio bio fiat 750, popu-
larni fićo, a da je s porodicom ljetovao u Brelima ili Makarskoj.
Ni Krstić niti ja nismo pomišljali kako bi jednoga dana sve mo-
glo biti drugačije. Jugoslavija se činila sigurnom. Bratstvo i jedinstvo
činilo se stvarnim. Odrastali smo zajedno, pohađali škole zajedno -
Srbi, Hrvati i Muslimani -družili se, vjenčavali, rađali djecu, nika-
738
ONI NE B! Nl MRAVA ZGAZILI
da ne pomišljajući da bi nas jednoga dana nacionalnosti mogle podi-
jeliti. Jedina su iznimka bili Albanci. Nekolicina njih koji su živjeli u
Hrvatskoj uglavnom su bili zlatari ili slastičari. U Srbiji su radili
uglavnom najprljavije i najslabije plaćene poslove. Bilo je teško mi-
ješati se s njima, ne samo zbog jezične barijere- svi su znali srpsko-
-hrvatski -već zbog društvenog položaja, na njih se gledalo kao na
ljude koji dolaze iz jednog posve različitog i inferiornog svijeta.
U svojoj uvodnoj riječi na suđenju, govoreći o svom životu,
Krstić je potvrdio da: " ... nikada nije bilo nikakvih incidenata, niče­
ga uzrokovanog nacionalnom netolerancijom. Naprotiv. Svi smo za-
jedno išli u školu, družili se i poštovali jedni druge. To se odnosilo
i na starije seljane, a pogotovo na mladu generaciju." Mogu i sama
to potvrditi. Sjećam se svojih školskih prijatelja iz Srbije, Makedo-
nije ili Bosne, njihovih neobičnih imena i jezika. Naravno da smo
bili svjesni razlika, ali one nas nimalo nisu smetale.
Osim škole, je"dan od glavnih utemeljitelja "bratsfva i jedinstva"
bila je vojska. Jugoslavenska narodna armija smatrala se narodnom
vojskom i "najvećom školom bratstva i jedinstva", jednim od teme-
lja države. Stvarno je paradoksalno što je ista ta vojska postala glav-
no sredstvo borbe protiv njega.
Potreba za nadilaženjem nacionalnih podjela vidi se u popisu
stanovništva iz 1981. na kojem se 1,2 milijuna ljudi izjasnilo kao
"Jugoslaveni". Ta je grupa tada bila šesta po veličini "nacija" u Ju-
goslaviji. Uglavnom su to bili pripadnici poslijeratne generacije,
obično stanovnici gradova i pripadnici miješanih brakova. To je mo-
gao biti početak jugoslavenske nacije- da nije bilo rata.
Govoreći na Tribunalu o svojoj prošlosti a pogotovo godinama
provedenim u Sarajevu izmedu I 972. i I 98 I, general Krstić zvučao
je nostalgično, gotovo romantično. U to se vrijeme oženio, dobio
kćer i vlastiti stan. "Bile su to divne godine mog života", rekao je. U
Sarajevu je bilo nečega što je posebno cijenio, a što drugi gradovi u
Jugoslaviji nisu imali, rekao je da je "taj duh zajedništva u Sarajevu
bio posebno naglašen". "Nikada se nismo raspitivali o nacionalnom
739
SLAVENKA DRAKULIĆ
porijeklu ljudi. Svi smo se osjećali kao Sarajlije", zanio se Krstić,
možda na trenutak zaboravljajući da se nalazi u sudnici i da bi te
njegove riječi mogle zazvučati neuvjerljivo.
Raspad Jugoslavije je za Krstića bio bolan i to je izjavio u sudnici.
Istina, za njega je moralo biti poražavajuće kada je vidio kako u ne-
povrat odlazi sve u što je vjerovao. Tih sam godina često mislila o svo-
me ocu i o tome kako bi on doživio promjene. Tada je već bio mrtav;
umro je u studenom I 989. Uhvatila sam se da razmišljam kako je to
bilo baš na vrijeme. Ne bih voljela da doživi kako se Jugoslavija ras-
pada zbog nacionalizma protiv kojega se cijelog života borio. Niti da
vidi lmko se jedan partizanski general pretvorio u profašističkog poli-
tičara, poput Franje Tudmana. Na Krstića je sve to moralo djelovati
zbunjujuće i zastrašujuće. On nije bio čovjek politike i kako je sam re-
kao, podcijenio je ulogu koju je politika imala u izbijanju rata.
Ali kao i toliki Bosanci, Krstić je vjerovao da Bosna neće podleći
ratu. Bio je uvjeren da u etnički tako izmiješanoj zemlji do rata ne
može doći. I sama sam odlazila u Sarajevo i osjetila istu, opuštenu
i tolerantnu atmosferu. Kada je rat u Hrvatskoj već počeo, ljudi su
u Sarajevu govorili: "Nitko nas ne može podijeliti. Muslimani, Srbi
i Hrvati ovdje žive na istom katu." Bez obzira što u zadnjih če­
trdeset godina nije bilo nacionalnih sukoba a trećina djece u Bosni
bila je iz miješanih brakova, u travnju I 992. počeo je rat i u Bosni.
Ta je godina Krstića zatekla u Prištini. Oficiri drugih nacional-
nosti napuštali su JNA. Iste godine, nakon što je Bosna i Hercego-
vina proglasila nezavisnost, Krstić je shvatio da je na njega došao
red da odabere gdje će živjeti, u Srbiji ili Bosni. Budući da je tamo
rođen, iz Prištine je stigao u Bosnu. Ali kada je stigao, vidio je da
je zemlja već potpuno podijeljena. Krstić je možda po prvi put bio u
prilici da u potpunosti shvati što znači pripadati određenoj naciji.
Za njega je, kao i za mnoge druge, nacionalnost postala sudbina. 1:1-
ko se Krstić u lipnju iste godine, dok je rat već divljao, pridružio voj-
sci Republike Srpske.
Do tada ga je lako pratiti, razumjeti kako je tekao njegov život,
slijediti njegova razočarenja, zbunjenost, naivnost i strahove s koji-
740
ONI NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI
ma se tih godina suočio. Bila mi je jasna njegova vjera u političare.
Krstić je bio uvjeren kako upravo političari moraju naći rješenje za
situaciju u zemlji i u tome nije bio jedini. U tome je i bio problem,
da su ljudi toliko nade polagali u političko rješenje, da nisu prozre-
h političara poput Slobodana Miloševića. Zemlja se raspadala, a Mi-
loševićev je jedini cilj bio ostati na vlasti- iako je to u stvari znači­
lo rat. Srpski mediji širili su nacionalističku propagandu, sve dok
Srbi u Bosni i Hrvatskoj nisu bili potpuno uvjereni da su zaista ug-
roženi od strane "Drugih". Hrvatski i bosanski mediji su se uskoro
pridružili nacionalističkom ludilu. Vukovar je već bio uništen, Dub-
rovnik bombardiran, Sarajevo pod opsadom - ali Krstić se još uvi-
jek nadao da mora postojati političko rješenje situacije u Bosni.
Kako je moguće da osoba kafa je odrasla bez nacionalističkih
predrasuda, profesionalni vojnik koji je u JNA bio odgojen u duhu
"bratstva i jedinstva", može završiti pod optužbom da je izvršio ge-
nocid nad Muslimanima, svojim susjedima? Ako je "zaista bio bez
predrasuda, ako je toliko uživao u etnički izmiješanom Sarajevu,
zašto je podržavao nacionalističku politiku Republike Srpske? Kako
se čovjek nade u situaciji da naređuje ubijanje ljudi koje je do jučer
štitio? Kako čovjek s imalo integriteta može učiniti tako nešto?
Možda se Krstić ponio mimo svih svojih uvjerenja, suprotno od
svega što je ikada naučio ili volio, i tako zanijekao sam sebe? Ali tak-
vo što bi ga koštalo mentalnog zdravlja. Ili je zaista vjerovao da će
prildjučivši se vojsci Republike Srpske, ne samo spasiti svoj život,
nego i vlastiti narod obraniti od neprijatelja. Krstić je bio profesi-
onalni vojnik, za njega je to značilo priključiti se oružanim snagama
Republike Srpske. Kao i toliki drugi, Krstić je morao odabrati stranu
u ratu. Kad se nisu mogli opredijeliti, ljudi su morali napustiti zem-
lju. Bilo je puno takvih slučajeva. S druge strane, bilo je ljudi različi­
tih nacionalnosti koji su za čitavog rata nastavili živjeti zajedno, po-
gotovo u Sarajevu.
U tom trenutku, na početku rata u Bosni, čovjek koji je toliko
volio Sarajevo nije se vratio u njega. Možda zbog opsade, a možda i
741
SLAVENKA DRAKULIĆ
zato jer se više nije osjećao Sarajlijom. S obzirom na njegovo seljač­
ko podrijetlo, odabrao je selo jer se tamo osjećao sigurnijim. Saraj-
lije su govorili kako je rat u Bosni bio sukob seljaka protiv građana
-seljaka poput Radovana Karadžića koji nikada nije prihvatio urba-
ni život i koji se u Sarajevo nikada nije potpuno uklopio pa se osje-
ćao poniženim, a sada je imao priliku za osvetu.
Jednom kada se Krstić pridružio snagama Republike Srpske, sve
je ostalo bilo manje ili više određeno stjecajem okolnosti. U sljede-
će je tri godine nekoliko puta unaprijeđen, zadnji put mjesec dana
prije napada na Srebrenicu, kada je postao general-pukovnik i zam-
jenik zapovjednika Drinskog bataljuna. U srpnju 1995. Drinski ba-
taljun zauzeo je Srebrenicu i Žepu. General Ratko Mladić preuzeo
je komandu u Srebrenici. Za Krstića je to bio trenutak kada je, opor-
tunist kakav je bio, izabrao pogrešnu stranu i kada je "pristao na
zlo" - kako se izrazio tužilac Mark Harmon. Bio je to čas kada se
trebao oduprijeti okolnostima, naravno, pod pretpostavkom da je
Krstić uopće bio protivnik deportacija i ubijanja Muslimana. Medu-
tim on se zapravo nije imao snage oduprijeti okolnostima. Bio je
oportunisti plivao je nizvodno. Nije imao snage suprotstaviti se na-
ređenjima generala Mladića. Ali nema sumnje da je Krstić bio u
potpunosti svjestan posljedica.
Krstić nije patološki slučaj, zločinac koji je mrzio Muslimane i
želio ih uništiti. Ali u sudnici je ostavljao dojam kao osoba u suko-
bu sama sa sobom. On je slabić koji se nije usudio suprotstaviti čov­
jeku na višem položaju. Isto se dogodilo i tisućama drugih.
Korak po korak, svakodnevnim odlukama i ustupcima, suradnja
na daleko nižem nivou dovodila je na kraju ljude nalik Krstiću u si-
tuacije gdje su morali ili poslušati naređenja ljudi poput Ratka Mla-
dića, ili im se suprotstaviti. U slučaju Srebrenice naređenje je glasilo:
pobiti sve Muslimane. Krstić nije morao izvršiti Mladićevo naređe­
nje. Mogao je dati ostavku. Umjesto toga, odlučio je poslušati, jer bi
ga suprotstavljanje Mladiću sigurno skupo koštalo. Pokušao je Tribu-
nalu objasniti svoj položaj: "Niti u najluđim snovima nisam mogao
742
ON! NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI
poduzeti nikakve mjere. O takvim stvarima nismo smjeli niti razgo-
varati, a kamoli poduzimati korake protiv zapovjednika, bez obzira
na to je li on ili možda netko drugi počinio ratni zločin."
Osim vlastitog kukavičluka sucima nije ponudio ni jedan drugi
uvjerljiv razlog za svoje ponašanje.
Činjenica je da se Krstić nije bunio kada je Mladić preuzeo ko-
mandu nad njegovim trupama i počeo izdavati nareder,Jia: šutio je
kada je Mladić prijetio da će poubijati ljude u Srebrenici. Iako je
Krstić tvrdio da nije znao za masovna smaknuća, vjerojatno ne bi
učinio ništa da ih spriječi. A kada su smaknuća počela, bilo je pre-
kasno za bilo što.
Svaka je vojska već po definiciji autoritarna institucija. Iako to
ne opravdava Krstićevo ponašanje, Mladić nije osoba kojoj se čovjek
može suprotstaviti bez straha pred posljedicama. Kako je i sam re-
kao, Radislav Krstić se Ratka Mladića naprosto bojao. Za vrijeme
unakrsnog ispitivanja nekoliko je puta rekao da se boJao za obitelj i
za sebe samoga; međutim, na suce to nije ostavilo prevelik dojam.
Shvatili su to kao izgovor. Postoje pravila ratovanja, postoji etika i
oficirska čast. Krstićeva je dužnost bila da te vrijednosti poštuje i da
spriječi ratni kriminal. Ako ga već nije spriječio, mogao ga je barem
prijaviti. Ali nije učinio ni jedno niti drugo. U svojoj obrani, Krstić
je ustrajao na tome da nije znao za zločine u Srebrenici. No čak ni
to ga nije smjelo spriječiti da ih prijavi kada je saznao za njih. Samo
-kome je Krstić mogao prijaviti ratne zločine? Svojim nadređeni­
ma Karadžiću i Mladiću? Ili UNPROFOR-u? Ako pretpostavimo
da se protivio masovnom ubijanju, što je Krstić uopće mogao učini­
ti? Iz te je situacije možda i bilo izlaza, ali bi cijena za Krstića oči­
to bila prevelika ...
Do pada Srebrenice srpska je propagandna mašina, pogotovo te-
levizija, već gotovo desetak godina demonizirala neprijatelje- Hrva-
te, Muslimane i Albance. Naime, pad Srebrenice i masovna ubojstva
koja su uslijedila bila su moguća samo nakon duge psihološke pripre-
me. Do 1995. Muslimani su već postali neljudi- slično kao i Židovi u
743
SLAVENKA DRAKULIĆ
vrijeme Drugog svjetskog rata. I uništenje Židova počelo je korak po
korak. U početku se više nisu smjeli brijati, zatim kupovati cvijeće ili
ući u tramvaj. I tako, malo pomalo, završili su u plinskoj komori.
Mnogi su ratni zločini u Bosni počinjeni i prije 1995. U njima
su, uime nacije, sudjelovale sve zaraćene strane. Zauzimanje sreb-
reničke enklave bila je srpska osveta za raniji napad muslimanskih
snaga na susjedno srpsko selo Kravice, gdje je stradalo puno civila.
Međutim, činjenica je da ono što se dogodilo u Srebrenici nije bila
samo vojna operacija osvajanja enklave- s nešto "kolateralne štete"
- nego očigledna operacija "etničkog čišćenja". Više od sedam tisu-
ća muškaraca pobijeno je u nekoliko dana, dok je oko trideset tisu-
ća žena, djece i staraca silom deportirano kako bi se dolina Drine
očistila od Muslimana. Akciju je isplanirao predsjednik Republike
Srpske, Radovan Karadžić, kako bi se "stvorila nepodnošljiva situa-
cija potpune nesigurnosti bez nade u preživljanje ili budućnost sta-
novnika Srebrenice i Žepe".
Ali uvijek se nađe barem jedna osoba koja uspije preživjeti čak i
masovno strijeljanje. Jedan od njih, "svjedok O", na suđenju Krsti-
ću govorio je o egzekuciji kakvu Europa nije vidjela još od Drugog
svjetskog rata. Kada se to dogodilo imao je samo sedamnaest godi-
na: "Neki ljudi su vikali: 'Dajte nam prvo malo vode, a onda nas
ubijte.' Bilo mi je jako žao što ću umrijeti žedan i pokušavao sam se
skrivati među ljudima što sam duže mogao, kao i svi ostali. Samo
sam želio poživjeti još sekundu ili dvije. Kada je došao red na me-
ne, iskočio sam iz kamiona s još četvero ljudi. Hodao sam pognute
glave i ništa nisam osjećao ... Vidio sam redove ubijenih. Izgledalo je
kao da su bili poredani, jedan red iza drugoga. Tada sam pomislio
da ću umrijeti vrlo brzo, neću se mučiti. I onda sam samo pomislio
kako moja majka nikada neće saznati gdje sam završio ... "
Dok je mladić pod imenom O govorio, Krstić je izgledao zaista
potresen njegovim riječima. Nije znao kuda bi gledao. Izgledalo je
kao da mu je naprosto nepodnošljivo slušati svjedoka. Taj mladić
koji je slučajno preživio, Krstiću je konačno približio realnost ono-
744
ONI NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI
ga što je učinio, daleko bolje nego apstraktni broj od sedam tisuća
ubijenih. Moja je predodžba o Krstiću kao pasivnom slabiću koji je
i sam bio žrtva okolnosti trajala samo dok ga tužitelj nije počeo is-
pitivati.
Krstićeva je linija obrane bila jednostavna. Nije poricao da su je-
dinice vojske Republike Srpske počinile ratne zločine, ali je poricao
da ih je on naredio. General Mladić je imao viši čin 1od njega, pa je
preuzeo zapovjedništvo, čemu se Krstić nije mogao suprotstaviti.
Krstić je tvrdio da ga je Mladić zaobilazio izdajući naredbe direktno
zapovjednicima bataljuna. Na unakrsnom ispitivanju iz dana je u
dan uvjeravao tužitelja i suce kako sa čitavom operacijom u
Srebrenici nije imao ništa. Drugim riječima, Krstićeva je strategija
bila potpuno poricanje bilo kakve odgovornosti. Ne samo da nije
sudjelovao u planiranju, organizaciji ili naređivanju masovnih egze-
kucija ili deportacija, nego nije bio ni svjestan da su se takve stvari
događale oko njega; štoviše, u to vrijeme uopće nije bio u Srebreni-
ci. Tvrdio je da se od popodneva 12. srpnja nalazio u Žepi i da nije
znao niti je išta čuo o tome što se događalo u Srebrenici. U stvari,
rekao je kako je za većinu zločina saznao tek na vlastitom suđenju.
Na tužiteljeva pitanja često je odgovarao: "Ne znam"; čak i ka-
da su okolnosti bile takve da je morao znati. Na primjer, već 17. sr-
pnja 1995, savjetnik Radovana Karadžića javno je porekao optužbe
za mučenje, ubijanje i deportaciju muslimanskih civila u Srebreni-
ci. Medutim, izvještaji svjetske štampe o ratnim zločinima počinje­
nim u Srebrenici objavljeni su ubrzo nakon što su se dogodili. Čak
je i službena kineska novinska agencija već tog istog 17. srpnja pi-
sala o počinjenim zločinima. Ali general Krstić nije imao pojma.
Kada ga je tužitelj upitao da li je, vozeći se prema Potočarima, vi-
dio neke od brojnih autobusa i kamiona koji su poslani da odvedu lju-
de iz enklave, Krstić je rekao kako ih nije primijetio. Rekao je to us-
prkos činjenici da postoji TV-snimka njegova intervjua s gomilom
parkiranih autobusa u pozadini. Sve se događalo na malom području
od oko četrdesetak kvadratnih kilometara. To bi bilo kao da gradona-
745
SLAVENKA DRAKULIĆ
čelnik nekog gradića izjavi kako nije imao pojma da se u gradu igra
velika nogometna utakmica, da nije primijetio konvoj od nekih pede-
set do šezdeset autobusa kako ulazi u grad, niti tisuće nogometnih
navijača na ulicama, niti prometnu gužvu i policajce posvuda ...
Kako je tužiteljstvo dokazalo, naprosto nije bilo moguće da čov­
jek na takvu položaju poput Krstića nema pojma što se oko njega do-
gađa. Deportirati trideset tisuća ljudi i strijeljati sedam tisuća, bila je
velika i logistički složena operacija, koja je zahtijevala suradnju, zna-
nje i sudjelovanje brojnih vojnika. Kako je tužitelj Peter McCloskey
na suđenju istaknuo: "Takva akcija prije svega znači izdavanje, pre-
nošenje i raspoređivanje naredbi svim jedinicama koje sudjeluju u
prijevozu, strijeljanju i sahranjivanju žrtava. Zatim je bilo potrebno
sakupiti odgovarajući broj vozila, autobusa i kamiona da bi se tisuće
žrtava mogle transportirati s mjesta zarobljavanja ili predaje do sa-
birnih centara lociranih blizu mjesta egzekucije. Trebalo je nabaviti
gorivo za ta vozila, osigurati stražare i osiguranje za svako od njih,
odabrati sabirne centre koji su dovoljno sigurni i u blizini polja za
egzekucije. Trebalo je nabaviti dovoljno poveza za oči i konopa kako
bi se zatvorenike moglo zavezati prije smaknuća, kao i dovoljan broj
ljudi koji će danima ili satima čuvati zatvorenike prije smaknuća.
Trebalo je nabaviti prijevoz, organizirati streljačke vodove i naoružati
ih; nabaviti i prevesti tešku opremu potrebnu za kopanje velikih ma-
sovnih grobnica i ljude koji će sahraniti na tisuće žrtava koje smo
kasnije otkrili." U rujnu iste godine, u operaciji sistematskog skriva-
nja, masovne su grobnice otkopane i tijela su prenesena i zakopana
na različitim mjestima. Iako je bio u Žepi, general Krstić je bio po-
sve svjestan događaja u Srebrenici, jer su oficiri i vojnici njegova
Drinskog bataljuna sudjelovali u toj operaciji.
Na Tribunalu je Krstić lagao, iako neuvjerljivo. To je bila njegova
taktika. Ali izgleda da nije lagao zato da bi smanjio kaznu. Ne bi se
zbog toga morao ni truditi jer je već znao da neće biti osuđen samo
po individualnoj, već i po zapovjednoj odgovornosti. Vjerojatnije je
da je lagao u uzaludnom pokušaju da spasi svoj obraz i samopošto-
746
ON! NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI
vanje, nadajući se da će sva odgovornost za Srebrenicu pasti na ge-
nerala Mladića. Ali možda postoji još jedan razlog za njegove laži.
Psihološki gledano, za čovjeka poput Krstića odgovornost je dokaza-
na samo ako ga ulove s pištoljem koji se još dimi. U ovdašnjoj se kul-
turi čovjek ne mora nužno sramiti laži. Zapadni veleposlanici, poli-
tičari i izaslanici obično bi bili zapanjeni nakon sastanaka s Mladi-
ćem, Karadžićem ili Miloševićem. Gledajući Lorda Owena, Carla
Bildta ili Richarda Holbrookea ravno u oči, ovi su lagali dajući čas­
nu riječ i potpisujući sporazume bez razmišljanja. Zapadnjacima je
trebalo neko vrijeme da shvate kako ovi lažu. Život u socijalizmu,
kao i postkomunizmu - uronjen je u kulturu laži. Nema moralnog
koda koji nalaže "Ne laži!" Naprotiv, kada čovjek na svoje oči vidi ka-
ko se laganjem lakše preživljava i čak napreduje, govoriti istinu zna-
či biti glup.
Ako je Krstić i imao priliku uvjeriti tužiteljstvo, suce i javnost u is-
tinitost svojih riječi, uvjeriti ih kako je profesionalni oficir i moralna
osoba, ta je prilika posve propala kada je McCloskey pustio snimku
prisluškivanog razgovora izmedu Krstića i njegova ađutanta, majora
Obrenovića. Prije nego što je pustio snimku, McCloskey ga je upitao:
"Generale Krstiću, jeste li ikada naredili ubijanje Muslimana?" Krstić
je odmah odgovorio: "Ne!" Kada je pustio snimku s kratkim dijalo-
gom, odmah je postalo jasno zašto ga je McCloskey to pitao.
Krstić: Radite li tamo dole?
Obrenović: Radimo, radimo.
Krstić: Dobro ...
Obrenović: Uspjeli smo ih uhvatiti još nekoliko, ili pištoljem ili
minama.
Krstić: Sve ih pobijte!
Obrenović: Sve ide prema planu.
Krstić: Niti jedan ne smije ostati živ!
Obrenović: Sve ide prema planu. Sve.
Krstić: Tako treba, šefe. Turci nas vjerojatno slušaju. Neka sluša-
ju, majku im jebem.
747
 SLAVENKA DRAKULIĆ
Nakon snimke u sudnici je nastala kratka pauza. Tužitelj je po-
gledao Krstića. Sada su sve oči bile uperene u njega. General Krstić
je sp~stio glavu i prekrio lice rukama. Bila je to gesta čistog očaja­
nja. Cinilo se kao da će svaki čas briznuti u plač. Mora da mu je u
tom času postalo jasno da je to kraj njegove nade da će se s ovog su-
đenja izvući netaknute ljudske i oficirske časti. Znao je da je to kraj.
Bio je uništen. Sjedeći u sudnici, Krstić kao da se smanjio, činio se
ranjivijim. Očigledno se preračunao, nije slutio da tužiteljstvo ima
snimku prisluškivanog razgovora. Po drugi sam pu t u toku ovog su-
đenja osjetila sažaljenje za njega.
"Generale Krstiću, jeste li 2. kolovoza I 995. naredili majoru Ob-
renoviću da ubije muškarce uhvaćene toga dana?" upitao je tužitelj.
Krstić je gotovo zavapio: "Ne, gospodine McCloskey! To je stopos-
totna montaža! Taj dan uopće nisam razgovarao s Obrenovićem.
Nisam čak niti prepoznao svoj glas. Ponavljam: to je montaža, sto-
postotna namještaljka."
Bilo je to prvi put u toku cijelog su denja da je Krstić reagirao od-
lučno. Bilo je očito da se stvarno uplašio da je uhvaćen u laži. Krstić
je dao naredbu za ubijanje Muslimana. Unatoč svom poricanju, on
je te riječi stvarno izgovorio.
Na kraju suđenja, činilo se kao da je i samim tužiteljima žao Kr-
stića. Nakon događaja u Srebrenici, u vrijeme borbe za vlast u Re-
publici Srpskoj, Krstić je potpisao peticiju podrške generalu Mladi-
ću protiv predsjednika Radovana Karadžića. U to je vrijeme Krstić,
kako je sam priznao, već postao svjestan da je Mladić počinio ratne
zločine. "Morao sam potpisati peticiju jer su je svi generali potpisa-
li. Možete li zamisliti što bi mi se dogodilo da nisam potpisao?" -
rekao je umornim i drhtavim glasom. MeCloskey ga je pogledao sa
sažaljenjem. Naveo mu je imena pet generala koji nisu potpisali do-
kument, a ipak su ostali živi i zdravi. Postavio je Krstiću pitanje ko-
je su mu svi u toj sudnici željeli postaviti: "Zašto se niste povukli u
mirovinu, generale, kada se sve to dogodilo? Jeste li sigurni da ste
748
ONI NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI
dobro odabrali?" Bio je to coup de grace. General Krstić, slomljen i
demoraliziran, uspio je reći samo: "Na to pitanje radije ne bih od-
govorio."
Možda je Krstić zaista bio toliko naivan da je vjerovao da će, bu-
de li dovoljno vješto lagao, uspjeti prevariti tužitelje, i da će tako
Mladić ispasti jedini krivac za Srebrenicu. Krstić se želio na sudu
prikazati kao promatrač. Ali u ratu nema promatrača, pa ni general
Krstić u Srebrenici sigurno nije bio promatrač. Kako je rekao sudac
Almir Rodrigues: "Ali, generale Krstiću, bili ste tamo, slušali ste i
izdavali naređenja, morali ste znati! Bili ste tamo kada su počeli
razdvajati muškarce od žena, djece i staraca. Niste mogli previdjeti
u kakvu su stanju bili. Niste mogli a da ne čujete krikove muškara-
ca koje su tukli dok su ih odvodili u zgradu zvanu Bijela kuća."
Kada je Krstić na početku suđenja ušao u sudnicu, djelovao je
pomalo naivno i nesigurno i činilo se da je spreman na suradnju sa
sucima. U svojoj se obrani nastojao predstaviti kao žrtva okolnosti i
kao pasivni svjedok događaja, sve dok nije razotkriven kao naredbo-
davac. Njegovo je suđenje svjedočanstvo o propasti jednog društva
koje je izgubilo vrijednosti, vojske koja je izgubila čast i čovjeka ko-
ji je izgubio dušu kada je u lipnju 1995. pristao na zlo.
749