Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

1.Uvod

Mikroprocesor (mikro- + procesor) , integrirani sklop koji u računalima i sličnim

elektroničkim uređajima provodi aritmetičke i logičke operacije ; danas se sve češće
naziva samo procesor. Kao središnja jedinica za obradbu ili CPU (skraćeno od engl.
Central Processing Unit) , osnovni je dio svakoga elektroničkog računala , u koje se
ugrađuju i drugi mikroprocesori posebne namjene , npr. za obradbu zvuka ili slike. U
biti je to poluvodički mikroelektronički sklop (→ čip; integrirani sklop) koji se sastoji od
više milijuna tranzistora i drugih elektroničkih elemenata , izrađenih na jednoj
silicijskoj pločici ploštine tek nekoliko kvadratnih centimetara. Međusobnim
povezivanjem i organiziranjem tih elemenata u složenu strukturu oblikuju se svi
dijelovi procesora: registri, aritmetičko-logička jedinica, upravljačka jedinica, priručni
spremnik i dr. U novije doba sve se više rabe višejezgreni procesori, tj. integrirani
sklopovi koji sadrže više, uglavnom nezavisnih, procesora – jezgri (obično dvije, četiri,
šest, ali i više desetaka). Osim prema broju jezgri, suvremeni se mikroprocesori
razlikuju prema taktu na kojem rade, duljini registara, veličini pomoćnog spremnika i
dr. (→ digitalna elektronika; elektroničko računalo). Naziv mikroprocesor ima
povijesno podrijetlo. Prvotni procesori elektroničkih računala bili su građeni od
mnoštva zasebnih dijelova: isprva od elektronskih cijevi, a od 1950-ih od tranzistora.
Razvojem poluvodičke tehnologije omogućeno je okupljanje mnogobrojnih
elektroničkih elemenata u integrirane sklopove, od kojih su se mogli graditi minijaturni
procesori sve veće računalne snage, pa je tako stvorena porodica miniračunala.
Daljnji napredak integriranih sklopova omogućio je izradbu svih elemenata procesora
na jednoj silicijskoj pločici (čipu), pa je ta nova generacija procesora nazvana
mikroprocesorima, a računala izgrađena na njihovoj osnovi nazvana su
mikroračunalima. Elektronički elementi pritom su postali manji od mikrometra, pa
otuda i naziv mikroprocesor (→ mikrotehnika; elektronika). Prvi mikroprocesor
proizvela je 1971. tvrtka Intel. Bio je to Intel 4004, četverobitovni procesor izvorno
osmišljen za digitalne kalkulatore; sadržavao je oko 2300 tranzistora, a mogao je
obaviti 60 000 operacija u sekundi. Već 1974. proizveden je prvi osmerobitovni
procesor Intel 8080, prethodnik porodice mikroprocesora Intel 80x86 (gdje x
označava redom znamenke 1, 2, 3, 4), na kojima se dobrim dijelom temelje osobna
računala kompatibilna s prototipom koji je razvila tvrtka IBM. Ubrzo nakon Intelova
procesora 8080 i tvrtka Motorola proizvela je osmerobitovni procesor serije 6800, a
1979. uvela je seriju 68000, koja je niz godina bila okosnica porodice osobnih
računala Apple Macintosh. Početne, 16-bitovne procesore te serije slijedili su 32-
bitovni 68020, 68030 i 68040. Sredinom 1990-ih, tvrtke Apple, IBM i Motorola
zajednički su sudjelovale u razvoju porodice mikroprocesora PowerPC; prvi 64-
bitovni procesor Alpha 21064 razvila je 1992. tvrtka DEC. Od pojave prvoga
mikroprocesora do danas, njegov strjelovit razvoj i povećanje mogućnosti (broj
tranzistora udvostručuje se u gotovo pravilnim razdobljima od 18 mjeseci) teško se
mogu usporediti sa sličnom pojavom u povijesti tehnike.

1
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

2.Unutrašnja organizacija mikroprocesora

Vrijeme izvođenja instrukcija je reda mikrosekunda , a broj instrukcija i veličina

binarnog podatka osnovni su parametri koji definiraju kvalitetu mikroprocesora.
Mikroprocesori koji se u računalnim sustavima opće namjene koriste dizajnirani su za
rad s podacima duljine 4, 8, 16, 32 i 64 bit-a. Prvi je u sastavu jednostavnih
kalkulatora , a posljednji naveden veće je uobičajena praksa u osobnim računalima
(Pentium). Organizacija izmjene podataka između pojedinih uređaja digitalnog
računala sustava (DRS) temelji se na paralelnom prijenosu podataka , dakle svaki bit
po svojoj 'žici' u skupu vodova za prijenos signala nazvan SABIRNICA , a prema
shemi na slijedećoj slici:

Slika 1. - Organizacija 8 bit-nog računalnog sustava

Za razumijevanje organizacije procesora treba razmotriti zahtjeve koji su u njega

ugrađeni, odnosno koje poslove on obavlja:
• Dobavljanje instrukcije: procesor čita instrukciju iz memorije (registar, keš, glavna
memorija).• Prevođenje instrukcije: instrukcija se dekodira kako bi se odredilo koja se
aktivnost zahtijeva

• Dobavljanje podataka: izvršavanje instrukcije može zahtijevati podatke iz memorije

ili I/O.

2
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

• Obrada podataka: izvršavanje instrukcije može zahtijevati izvođenje aritmetičkih ili

logičkih operacija nad podacima.
• Upisivanje podataka: rezultati izvršavanja mogu zahtijevati upisivanje podataka u
memoriju ili I/O modul.
Da bi izvršio ove zadatke procesor mora privremeno pohraniti podatke. Mora
zapamtiti lokacijuposljednje instrukcije tako da zna gdje će naći sljedeću. Treba
privremeno pohraniti instrukcijei podatke dok se instrukcija izvršava. Drugim riječima,
procesoru je potrebna mala interna memorija.

Slika 2. – Pogled na procesor

Gornja slika je pojednostavljeni pogled na procesor, pokazujući njegove vezu sa

ostatkom sistema preko sistemske sabirnice. Glavne komponente procesora su
aritmetička i logička (ALU) i kontrol najedinica (CU). ALU vrši stvarno izračunavanje,
odnosno obradu podataka. CU kontroliše prenos podataka i instrukcija u i iz
procesora i rad ALU. Pored toga, slika prikazuje najmanju unutrašnju memoriju, koja
se sastoji od skupa lokacija za pohranu, zvane registri.

3
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

Slika 3. – Putanje prenosa i logičke kontrole

Donja slika je nešto detaljnija. Prikazane su putanje prenosa podataka i logičke

kontrole uključujući element označen kao unutrašnja sabirnica procesora. Ovaj je
element potreban za prenos podataka između različitih registara i ALU jer u stvari
ALU radi samo sa podacima iz unutrašnje memorije procesora. Također su prikazani
osnovni elemeni ALU. Ono što ovdje treba primijetiti je sličnost između unutrašnjih
struktura čitavog računara i procesora. U oba slučaja postoji mali skup osnovnih
elemenata (računar : procesor, I/O, memorija; procesor: CU, ALU, registri) povezani
podatkovnim putanjama.

4
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

2.1 Načelo rada

Načelo rada je slijedeće: Mikroprocesor na osnovu naloga s tipkovnice učita s diska
(vanjska jedinica) preko sabirnice podataka željeni program, odnosno preko
upravljača (controller) utaknutog u jedan od utora (u1 - u4) povezan za sabirnice, a
po nalogu predanog upravljaču diska preko upravljačke sabirnice. Program se s
diska učitava byte po byte. Kad prvi byte dođe na sabirnicu podataka on je prisutan
na ulazu u sve uređaje 'zakačene' na sabirnicu. Preko adresne sabirnice
mikroprocesor određuje na koje mjesto će se u radnoj memoriji upisati svaki pojedini
byte programa. Preko upravljačke sabirnice daje nalog da se omogući prolaz prema
radnoj memoriji i da se s podatkovne sabirnice podatak prenese u radnu memoriji. Po
upisu podatka mikroprocesor onemogućava pristup u radnu memoriju. Tada daje
nalog da se s diska (ili iz cache-memorije diska) uzme drugi byte i ponavlja postupak
s drugim podatkom i pazi da se drugi podatak ne pohrani na mjesto prethodnog, i
tako dalje dok se svi podaci ne prenesu u radnu memoriju. Tijekom rada
mikroprocesor prati koja su mjesta u memoriji slobodna za prihvat novih podataka.
Po istom načelu prihvaćaju se podaci sa tipkovnice ili od nekog drugog uređaja
posredstvom U / I kanala ili uređaja povezanog preko 'slot-a'. Naravno, podaci iz
ROM-a uvijek su dostupni mikroprocesoru i u taj dio memorije nije moguće upisivanje.
Cijeli postupak prijenosa byte-ova odvija se velikom brzinom prema taktu kojeg
mikroprocesor prima iz generatora takta. Svaki takt (impuls iz generatora) je nalog za
izvršavanje slijedeće radnje. Jasno, što je brži takt, odnosno ako je mikroprocesor
primio više impulsa takta u jednoj sekundi odvijanje radnje je brže. Broj impulsa iz
generatora takta u jednoj sekundi (mjerna jedinica nazvana Hertz - Hz) je osnovna
RADNA FREKVENCIJA rada računala. Množenjem ili dijeljenjem iste dobije se radna
frekvencija na kojoj radi JEZGRA mikroprocesora, priručne memorije, radne
memorije, sabirnice i drugih sklopova. Obično se danas pod radnom frekvencijom
računala podrazumijeva radna frekvencija JEZGRE mikroprocesora, kojemu se u
opisu pridružuje pojam FSB (Front Side Bus) koji opisuje radnu frekvenciju vanjske
sabirnice mikroprocesora.Radna frekvencija ovisi o kvaliteti mikroprocesora, radne
memorije i ostalih komponenti računala priključenih na sabirnice, odnosno njihovoj
sposobnosti da što brže prime podatke i ne može biti veća od brzine rada najsporije
komponente u sustavu. Obično iznosi od 4 MHz do 1000 MHz pa i više.
Pojednostavljeno 4'000'000 do 1000'000'000 zadaća u jednoj sekundi. Procesori
generacije od 2006. godine svoje računske zadaće vrše s radnim frekvencijama do 4
GHz. Memorijski sustavi još uvijek ne mogu pratiti ovako velike brzine i rade s
višestruko manjim radnim frekvencijama.

Sve tri sabirnice tvore SABIRNICU SUSTAVA. Što je broj vodova sabirnice veći to je
i veća brzina rada sustava, jer se istovremeno prenosi više bit-a. Intelov procesor
8086 radi sa podatkovnom sabirnicom od osam bit-a (kao na slici 3.3.5), 80386 sa
sabirnicom podataka od 32 bit-a, a Pentium sa sabirnicom podataka od 64 bit-a.Nove
inačice PC računala imaju i po dvije sustavne sabirnice, jednu sa manje vodova za
sporije i jednostavnije uređaje kao pisač, miš i slično, a drugu sa više vodova za
direktnu vezu procesora sa memorijom, grafičkom karticom, upravljačem diska i
uređajima koji zahtijevaju brzu komunikaciju. Dakle, takt rada spore i brze sabirnice
nije jednak. Noviji procesori za svoje interne zadaće koriste takt višestruko brži od

5
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

takta sabirnica. Dakle, komponente u računalu rade na najmanje tri različite radne
frekvencije, već prema tome kojoj su sabirnici ili sklopu pridružene. Kako matične
ploče mogu podržati više vrsta mikroprocesora, premosnicima se određuje takt
pojedinih komponenti kako bi bile međusobno usklađene po brzini rada, ili se kod
modernijih matičnih ploča opisani odnosi podešavaju postavkama u BIOS-u, ili pak
BIOS sve automatski podešava pomoću ukomponirane programske potpore.

2.2 Primjer I
U PC svijetu često se susrećemo sa sabirnicama pod nazivom:
ISA (Industry Standard Architecture) - 16 bit-na sabirnica.
EISA (Enhanced Industry Standard Architecture) - 32 bit-na sabirnica
MCA (Mikro Channel Architecture) - u verziji 16 i 32 bit-a.
VLB (VESA Local Bus) - u verziji 32 bit-a.
PCI (Peripheral Component Interconnection) - 32 bit-a.
AGP (Accelerated Graphics Port 1x-8x) - 32 ili 64 bit-a.
PCI-X (brži i poboljšani PCI standard) - 32 ili 64 bit-a.
PCI-Express (x1-x32) - sabirnice 'širine' 8 bit-a po x-'koridoru'.
ISA sabirnica vrlo često se naziva i AT-bus prema nazivu računala u kojem je prvi put
implementirana; IBM AT - Advanced Technology računalo koncipirano na porodici
mikroprocesora INTEL 80286. Broj bit-a sabirnice odnosi se na podatkovnu sabirnicu.
Brzina prijenosa podataka (propusnost) nije ista za sve navedene sabirnice a
uobičajena propusnost za pojedine iz popisa je 8 MB/s, 32 MB/s, 64 MB/s, 132 MB/s
i 524 MB/s te naviše za PCI-X i PCI-Express.Već od ranije poznata koncepcija,
zamišljena na posebnoj sabirnici za grafičku memoriju, donedavni standard u PC
svijetu - AGP port. Navedeni ima vezu s procesorom na većem taktu od PCI
sabirnice a u slučaju nedostatka grafičke memorije njezin upravljački sklop posluži se
resursima 'klasične' memorije. Na taj način osjetno se ubrzavaju grafičke aplikacije
pisane upravo za ovakav tip računala.

AGP port i PCI sabirnica više puta su unapređivani ali i nekompatibilni, pa se tako
može naći AGP 2x, AGP 4x i drugo. U suštini AGP nije sabirnica jer opslužuje samo
grafičku karticu, te otuda i naziv 'port'.Značajno unapređenje PCI sabirnice je PCI-
Express sabirnica koja je zamišljena da prenosi podatke serijski preko vrlo brzih
kanala (koridora) koji se kombiniraju u skupinu veličine do 32 kanala, To znači da se i
fizička veličina utora za uređaje razlikuje. Standard omogućava da se uređaji
dizajnirani za x1 utor mogu umetnuti u x32 utor. Nema potrebe za AGP portom, koji
je služio samo za potporu grafici, a pošto je PCI-Express u suštini sabirnica može
podržati više grafičkih uređaja. Osim navedenog brzina prijenosa po jednom koridoru
značajno je povećana u odnosu na standardnu PCI sabirnicu. Unutar koridora
prijenos je serijski sa znatno poboljšanim sistemom sinkronizacije i upravljanja te
otuda veća brzina prijenosa podataka uz manje fizičkih vodova po koridoru. Kada se
kod PCI-Express (PCI-E) sabirnice koristi više koridora za prijenos podataka, vrši se
paralelni prijenos skupine podataka, kao kod klasičnih sabirnica, što znači da prijenos
podataka ima elemente paralelne i serijske komunikacije. Sve novije vrste sabirnica,
ne samo kod računala već i kod mrežnih uređaja koriste ovaj mehanizam prijenosa
podataka

6
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

3. Dijelovi unutrašnje organizacije mikroprocesora

Slika 4. – Dijelovi unutrasnje mem. mikroprocesora

3.1 Aritmetičko-logička jedinica

Izvršava sve aritmetičke funkcije ( sabiranje, oduzimanje ..), logičke funkice
( konjukcija, disjunkcija, negacija), pomjeranje bitova, itd. Elementi: kombinacione
mreze , registri u kojima se čuvaju operandi ( registri opšte namjene), pomoćni
registri.

Slika 5. - ALU

7
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

3.2 Registri
Mali memorijski elementi koji su znatno brži do bilo koje druge memorije, koriste se
za privremeno skladištenje podataka pri izvršavanju progrma kao i za čuvanje
informacija o trenutnom stanju programa, podaci se najčepće dopreme u registre a
rezultat oprecije takođe smjesti u registar a zatim se kopira iz registra u memoriju
(keš ili RAM)

Slika 6. – Registri osmobitnog procesora

3.3 Upravljačka jedinica

Upravlja radom ostalih djelova procesora ( ALU i memorija) na osnovu instrukcija iz
programa koje CPU dobija zajedno sa podacima za obradu. Sihronizuje U/I jedinice,
memoriju i aritmetičko-logičku jedinicu, upravlja sopstvenim radom. Ima dva principa
rada: direktan (RISC procesori) i mikroprogramski (CISC procesori)

3.4 Keš memorija

Vrlo brza memorija koja se nalazi u samom procesoru, malog kapaciteta , brza
meorija u kojoj su smjestene kopije podataka iz glavne memorije koji se najčešće
koriste. Ukoliko se željeni podatak ne nalazi u kešu (keš promašaj) keš oslobađa
memorijski prostor potreban za smještaj tog podatka a zatim ga učitava sa RAM-a

Slika 7. – Keš

8
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

4. Zaključak

Procesor je jedinica koja izvršava operacije definisane programom i vrši upravljanje

računarskim procesima i interakcijama izmedju pojedinih jedinica računara. Procesor
zahvata instrukcije iz operativne memorije, dekodira ih i generiše potrebni signal za
njihovo izvršavanje, a u slučaju ulazno-izlaznih operacija inicira podsistem ulaza /
izlaza. Procesor karakterišu struktura i arhitektura. Struktura procesora su sklopovi i
uredjaji koji ulaze u njegov sastav, kao i veze izmedju njih. Osnovne jedinice
procesora su: aritmeticko-logicka jedinica, upravljacka jedinica, radni registri i
sprezne mreze (interfejs).Arhitekturu procesora definisu: repertoar i format instrukcija,
duzina masinske reci, karakteristike ultrabrze memorije, karakteristike spreznih
mreza, karakteristike sistema prekidanja. Operacije koje procesor izvrsava mogu biti:
operacije obrade (aritmeticke i logicke), operacije za analizu rezultata i upravljanje
procesom obrade, operacije prenosa inf. (izmedju proc. i oper. mem...), operacije
ulaza / izlaza... Obicno svakoj operaciji odgovara jedna instrukcija programa.
Operacije se izvrsavaju u nizu etapa u kojima se izvrsavaju odredjena elementarna
dejstva. Za izvrsavanje ovih elementarnih dejstava koristi se pojam mikrooperacija.
Za izvrsavanje mikrooperacija se koriste posebni signali nazvani funkcionalni signali.
U sastav procesora ulaze i sklopovi koji formiraju takve signale, kao i logicke mreze
koje ove signale generisu. Da bi se izdvojila etapa u kojoj se mikrooperacija izvrsava
koristi se takt (takt je vremenski interval u toku kojeg se izvrsava jedna (ili ponekad
vise) mikrooperacija). 2 TIPIČNA ARHITEKTURA MIKROPROCESORA Registri
opšte namene - Registri opšte namene (multipurpose registers) su EAX, EBX, ECX,
EDX, EBP, EDI i ESI. Registri EAX, EBX, ECX i EDX se mogu koristiti kao 8-bitni,
16-bitni i 32-bitni, pri čemu su na primer AL i AH 8-bitni, AX 16-bitni, a EAX je 32-bitni.
Akumulator EAX se koristi kao podrazumevani registar u nekim instrukcijama kao što
su množenje i delenje. Brojački registar ECX se u instrukcijama za izvršavanje petlje
koristi kao podrazumevani brojač za petlju. Registar podataka EDX se koristi kao
pomoćni registar u instrukcijama množenja i delenja. Indeksni registri EDI i ESI se
koriste za adresiranje stringova i elemenata u nizovima. 3 Akumulator (A) – Osnovni
registar svakog mikroprocesore. Akumulator se koristi za komunikacijom sa spoljnim
delovima. U akumulator se takođe smeštaju i neki rezultati aritmetičkih i logičkih
informacija. Aritmeticko – logicka jedinica (ALJ) – Obavlja aritmeticke operacije (+,-
,* ...), logicke operacije (logicko sabiranje, logicko mnozenje), pomeranje reci u
registrima, transformaciju kodova, kao i neke druge operacije. Ova jedinica je
sastavljena od logickih mreza za izvrsavanje operacija (npr. sabiraci), registara u
kojima se cuvaju operandi, medjurezultati, kao i rezultati na kraju izvrsenih operacija,
kao i raznih pomocnih registara. Registri stanja se koriste za praćenje stanja
mikroprocesora tokom izvršavanja programa. OZNAK A C O S A Z P NAZIV Carry
Overflow Sign Auxiliary carry Zero Parity OPIS Čuva prenos prilikom sabiranja ili
pozajmicu prilikom oduzimanja. Takođe se koristi kao indikator greške kod nekih
instrukcija i procedura Pojavljuje se prilikom sabiranja ili oduzimanja označenih
brojeva. Prekoračenje (overflow) signalizira da je prekoračen kapacitet mašine. Za
operacije sa označenim brojevima se fleg O ignoriše. Čuva aritmetički znak rezultata
nakon izvršenja aritmetičke ili logičke instrukcije. Ako je S=1 znak je negativan, a ako
je S=0 znak je pozitivan. Čuva prenos prilikom sabiranja ili pozajmicu prilikom
oduzimanja između pozicija 3 i 4 u rezultatu (pomoćni prenos). Ovaj fleg se koristi
kod instrukcija koje rade sa akumulatorom. Pokazuje da je rezultat aritmetičke ili

9
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

logičke operacije nula ako je Z=1, ili da je različit od nule ako je Z=0. Sadrži logičku 0
Sastoji se iz višeg i nižeg registra. PC – Čuva adresu naredne instrukcije. SP –
Adresira stek memoriju. IX – Namenjen indeksiranju Upravljacka jedinica je, u stvari,
sekvencijalna logička mreža kod koje stanje mreze predstavlja zadatak koji jedinica
za neparnu parnost (odd parity), ili logičku 1 za parnu parnost (even parity), pri čemu
se posmatra broj jedinica u podatku.Adresni registri čuvaju adrese i povezani su sa
adresnom magistralom. Važni adresni registri su: Memorijski adresni registar-za
obradu podataka treba da obavi. Drugim rečima upravljacka jedinica vrši koordinaciju
i sinhronizaciju rada memorije, ALJ i U/I podsistema.

10
 Ramić Ahmed , Asmir Karahmet , Salem Solo

5. Literatura

(1) https://informatika.buzdo.com/s125-racunalni-sustav.htm
(2) Jovan Dorđević , Diplomski radovi , Beograd 2012
(3) http://www.maturskiradovi.net/eshop
(4) Dr. Violeta Tomašević, vanr. Prof. , Beograd 2010

11