FFVIS –Opsti nastavnički

Dejan Škorić 48/12

Nastavne metode i oblici rada u fizičkom

vaspitanju

Posebnost nastavni metoda tj. Pricnipa I sredstava u

fizičkom vaspitanju uslovljeni su posebnim metodama
rada u fizičkom vaspitanju koji zavise od :
 Od željenog cilja koji želimo postici (praktični dio
časa)
 Od pola (musko-žensko)
 Od godina učenika
 Od materijalni mogućnosti…,
Metode vizičkog vaspitanja su : Metod obučavanja
tj,metod gdje se učeniku govore osnovne stvari ,Metod
uvježbavanja i metod provjeravanja (ispitivanja).

Metod obučavanja
1. Sintetička metoda motoričkog učenja,
2. Analitička metoda motoričkog učenja,
3. Kompleksna metoda motoričkog učenja
FFVIS –Opsti nastavnički
Dejan Škorić 48/12

1.Sintetička metoda motoričkog učenja:

Omogućava da se motorička aktivnost,motoričkog učenja,zadataka,elemenata,pokreta I
kretanja vježba u cijelini. Ovakav način ne narušava povezanost i jedinstvo elemenata iz
kojih je sastavljeno jedno složeno kretanje, što predstavlja veliku olakšicu za živčani
sustav i ubrzava proces automatizacije, posebno za djecu i mlade.

Prednost sintetičkog obučavanja je u tome što ono omogućuje svakom pojedincu da

kretanje izvrši na relativno svoj način.

2.Analitička metoda motoričkog učenja:

Praktično vježbanje po dijelovima, raščlanjivanje fizičke (motoričke) aktivnosti na
pojedine logične dijelove.

Koristi se pretežno za veoma složene vježbe. Kasnije se ti dijelovi spajaju u

cjelinu.Postoj i opasnost da se dijelovi nauče do savršenstva (perfekcije) i onda je teško
dijelove spojiti u cjelinu.Ova metoda (način) motoričkog učenja, strogo uzeto,
predstavlja usporedbi sa sintetičkom, samo pomoćnu metodu.Skoro da u programu za
tjelesni odgoj učenika osnovne škole nema potrebe za analitičkom metodom motoričkog
učenja jer cilj nije savršenstvo (perfekcija) izvođenja kretne (motoričke) aktivnosti, već
njena višestruka primjena radi utjecaja na organizam djeteta.

3.Kompleksna metoda motoričkog učenja

Kombinirano korištenje analitičke i sintetičke metode.Ova metoda se, uglavnom, koristi
pri vježbanju onih motoričkih aktivnosti (tjelesnih vježbi) koje se ne mogu pojednostaviti,
a da se pri tom ne naruši njihova koordinacijska suština.Prilikom obuke plivača prvo se
vježba rad ruku, pa rad nogu i onda se to sve spaja u cjelinu, u tehnici plivanja, s
tehnikom disanja. Primjena ove metode osobito je prisutna u adaptiranim, tehnički
primijenjenim vježbama, odnosno u posebnim aktivnostima kao što su plivanje,
gimnastika i atletika.
FFVIS –Opsti nastavnički
Dejan Škorić 48/12

Metod uvježbavanja
Pod metodom uvježbavanja podrazumijeva se način primjene odabranih vježbovnih
sredstava i doziranje opterećenja. U klasifikaciji više autora koja je načinjena na temelju
obilježja standardizacije i varijabilnosti vanjskih parametara opterećenja sve metode
mogu se svrstati u dvije velike grupe:

1.Metod ponavljajućeg vježbanja

2.Metod promljenjivog vježbanja

Metod provjeravanja

Ciljeve ili ishode poučavanja i / ili uvježbavanja u procesu fizičkog vaspitanja treba
operacionalizirati (razraditi) tako da mogu biti provjereni, odnosno vrednovani.Praćenje i
provjeravanje uprocesu fizičkog vaspitanja biće uspješno i svrsishodno ako osigurava
pokazatelje koji će nastavniku pružiti povratne informacije o tjelesnom rastu i razvoju ,
zdravlju, motoričkim sposobnostima, motoričkim umenja i navikama učenika itd..

Stanje subjekta skup informacija dobivenih nekim sustavom mjerenja. Stanje je

definirano stanjem antropoloških obilježja, stanjem motoričkih informacija, stanjem
zdravlja nekog subjekta i stanjem obrazovno-odgojnih učinaka. Karakteristična stanja
subjekta tijekom transformacijskih procesa su:

Inicijalno stanje (početno stanje), tranzitna stanje (periodično-prolazno stanje) i Finalno

stanje (konačno-finalno stanje).

Metoda promatranja: najčešće se primjenjuje u nastavi tjelesnog odgoja za kvalitativno

procjenjivanje (vrednovanje) stanja. Kao metodu provjeravanja planski se promatraju:
časovi tjelesnog vježbanja, ponašanje učenika, tjelesno držanje, usvojenost motoričkih
umenja i navika itd..

Metoda testiranja: testiranja, anketiranja, intervjuiranje, kontrolne vježbe itd.

FFVIS –Opsti nastavnički
Dejan Škorić 48/12

Oblici rada u fizičkom vaspitanju

1. Frontalni oblik rada
2. Grupni oblik rada
3. Rad u paru
4. Samostalni rad

Frontalni oblik rada:

Takav je oblik rada u fizičkom vaspitanju u kojem svi učenici istodobno vježbaju
na jednom te istom motoričkom zadatku bilo za isto vrijeme, bilo s manjom
razlikom u vremenu, pod direktnim rukovođenjem (učitelja) nastavnika.
Ovakav oblik rada,koji se često koristi u praksi ,najlakše je izvodljiv za nastavnika
jer mu omogućava najbolji pregled nad učenicima, lakše utvrđivanje I
popravljanje gresaka I održavanje reda I discipline.

Grupni oblik rada:

Ovaj oblik rada po grupama od 6 do 12 učenika koji mogu biti angažovani na
istim,sličnim ili potpuno razlicitim fizičkim aktivnostima.Nastavnici formiraju grupe
kao stalne I privremene .

Rad u paru:
Kao prelazni oblik rada u fizičkom vaspitanju između grupnog I pojedinačnog
rada,često se primjenjuje u svim djelovima časa fizičkog vaspitanja.Nastavnici
moraju parove da formiraju na osnovu sličnih morfoloških karakteristika,navika I
moričkih sposobnosti učenika.

Samostalni rad:
Samostalni rad se po pravilu nikad ne kroisti kao vodeći oblik nastavnog rada u
fizičkom vaspitanju,vec samo kao pomoćni ,odnosno dopunski način rada.
Ovaj rad podrazumjeva lični rad.Rijetko se primjenjuje rijetko se primjenjuje
direktna pojedinačna komunikacija, sa stanovišsta nastavnika, sa jedim
učenikom,zbog niza ograničenja u procesu fizičkog vaspitanja.