Sveučilište u Rijeci

Tehnički fakultet

MATEMATIKA II
zbirka zadataka
za sveučilišne preddiplomske studije
brodogradnje, strojarstva, elektrotehnike i računarstva

M. Štefan Trubić, L. Sopta, N. Črnjarić-Žic, S. Maćešić

Rijeka, ožujak 2011.

3 Primjena odredenog
integrala

Sadržaj
3.1 Ploština lika u ravnini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.2 Duljina luka krivulje u ravnini . . . . . . . . . . . . . . . . 90
3.3 Ploština rotacione površine . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
3.4 Obujam rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

3.1 Ploština lika u ravnini

Eksplicitno zadana krivulja
Ploštinu lika A omedenog krivuljom y = f (x), x-osi i pravcima x = a i
x = b računamo pomoću izraza
Zb
P (A) = |f (x)| dx.
a

y y
y=fHxL a b
x
PHAL = -à fHxLâx
b

PHAL = à fHxLâx
b
a
a

x y=fHxL
a b
a) b)
Slika 3.1: Površina P (A) u slučaju kada je a) f (x) ≥ 0 i b) f (x) ≤ 0

U slučaju da je f (x) ≥ 0 za x ∈ [a, b], površina lika A se traži pomoću izraza

Rb
P (A) = a f (x) dx, vidi sliku ?? a), a u slučaju da je f (x) ≤ 0 za x ∈ [a, b],
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 73

Rb
površinu lika A ćemo tražiti pomoću izraza P (A) = − a f (x)dx, vidi sliku
?? b).

Zadatak 3.1.1. Izračunati površinu lika omedenog krivuljom y = ln x, x-osi

i ordinatama x = 1 i x = e, vidi sliku 3.2.

y = ln x

PHAL
x
1 2 ã

Slika 3.2: Površina

Rješenje. Integral
Ze
P (A) = ln x dx,
1

može se riješiti parcijalnom integracijom u = ln x, du = x1 dx, dv = dx, v =

x:
e Ze 1
P (A) = x ln x − x dx = e − (e − 1) = 1.

1 x
1

Zadatak 3.1.2. Odrediti površinu lika omedenog krivuljom y = x2 − 4x + 3

i x-osi, vidi sliku 3.3.

y = x2 -4x+3

x
1 2 3
PHAL
-1

Slika 3.3: Površina

74 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

Rješenje.

Z3 3
x3

2 2

P (A) = − (x − 4x + 3) dx = − − 2x + 3x  =
3 1
1
 
1 4
= −(9 − 18 + 9) + −2+3 = .
3 3

Zadatak 3.1.3. Izračunati površinu lika omedenog krivuljom y = x3 −7x2 +

12x i x-osi, vidi sliku 3.4.

5 y = x3 -7x2 +12x

3 PHAL
1
x
-1 -1 1 2 3 PHAL 4

Slika 3.4: Površina

Rješenje.

Z3 Z4
3 2
P (A) = (x − 7x + 12x) dx − (x3 − 7x2 + 12x) dx =
0 3
3  4 4
x4 7x3 7x3

x
+ 6x2  − + 6x2  =
 
= − −
4 3 4 3
 0  3
81 448 81 71
= − 63 + 54 − 64 − + 96 + − 63 + 54 = .
4 3 4 6

Zadatak 3.1.4. Izračunati površinu lika omedenog krivuljom y = (x + 2)e−x

i x-osi, vidi sliku 3.5.

Rješenje. Krivulja siječe x-os u točki x = −2, pa promatramo površinu

ispod zadane krivulje i iznad osi x na intervalu [−2, +∞i. Računamo nepravi
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 75

2 y = Hx+2L ã -x
PHAL
1

x
-2 -1 1 2

Slika 3.5: Površina

integral:

Z∞ ZB
−x
P (A) = (x + 2) e dx = lim (x + 2) e−x dx =
B→∞
−2 −2
= u = x + 2, du = dx, dv = e−x dx, v = −e−x  =
 

ZB
 
B
= lim −(x + 2) e−x  + e−x dx =

B→∞ −2
−2
 B  B
= lim −(x + 2) e−x − e−x  = lim −(x + 3) e−x  =
 
B→∞ −2 B→∞ −2
 
B+3 1
= lim − B + e2 = e2 − lim B = e2 − 0 = 1.
B→∞ e B→∞ e

1
Zadatak 3.1.5. Izračunati površinu lika omedenog krivuljom y = √ i
1−x
x-osi na intervalu [0, 1], vidi sliku 3.6.

1
y=
1-x
1

PHAL
x
1

Slika 3.6: Površina

1
Rješenje. Uočimo da je podintegralna funkcija y = √1−x neograničena
u okolini točke x = 1 koja pripada zadanom intervalu, stoga računamo
76 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

nepravi integral:

Z1 1−ε
Z
1 1
P (A) = √ dx = lim √ dx =
1−x ε→0 1−x
0 0
  Zε 
 t = 1 − x, x = 0, x = 1 − ε,  − 12

=   = lim −t dt =
dt = −dx, t = 1, t = ε,  ε→0
1
 √ ε √

= lim −2 t  = lim −2 ε + 2 = 2.

ε→0 1 ε→0

Ploštinu lika A omedenog krivuljama y = f1 (x) ≥ y = f2 (x) i pravcima

x = a i x = b računamo pomoću izraza

Zb h i
P (A) = f1 (x) − f2 (x) dx.
a

Navedeni izraz vrijedi za slučaj kada je f1 (x) ≥ 0 i f2 (x) ≥ 0 za x ∈ [a, b],

vidi sliku 3.7 a), ali i za slučaj kada f1 (x) i f2 (x) imaju proizvoljan predznak,
kao npr. na slici 3.7 b).

y y
y= f1 HxL y= f1 HxL

à @ f1 HxL- f2 HxLD âx
b

à @ f1 HxL- f2 HxLD âx
b
a

y= f2 HxL
a
a b x
x y= f2 HxL
a b
a) b)

Slika 3.7: Površina P (A)

√
Zadatak 3.1.6. Izračunati površinu lika omedenog krivuljama y = x i
y = x2 , vidi sliku 3.8.

Rješenje.

Z1 Z1 Z1 1
√ √ 2 3 1 x3 

2

2 2 1 1
P (A) = x−x dx = xdx− x dx = x 2  −  = − = .
3 0 3 0 3 3 3
0 0 0
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 77

1 y= x

y = x2
PHAL

x
1

Slika 3.8: Površina

1
Zadatak 3.1.7. Izračunati površinu lika omedenog krivuljama y =
1 + x2
x2
iy= , vidi sliku 3.9.
2
y

x2
1 y=
2

1
PHAL y=
1 + x2

x
-2 -1 1 2

Slika 3.9: Površina

Rješenje. Budući da su grafovi obje funkcije simetrični u odnosu na

y-os, odnosno da su zadane funkcije parne, vrijedi:

Z1  Z1 
x2 x2
 
1 1
P (A) = − dx = 2 − dx =
1 + x2 2 1 + x2 2
−1 0
Z1 Z1
  !
1 x 2 1 x3 1
= 2 dx − dx = 2 arctan x − =
 
1 + x2 2 0 6 0
0 0
 
1 π 1
= 2 arctan 1 − = − .
6 2 3

Zadatak 3.1.8. Izračunati površinu lika omedenog parabolama y = x2 − 2

x2
i y = − + 4, vidi sliku 3.10.
2
78 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

y
x2
y=- +4
4 2

2
PHAL
x
-3 -2 -1 1 2 3
-2 y = x2 -2

Slika 3.10: Površina

Rješenje. Treba uočiti da je lik simetričan u odnosu na y-os.

Z2  2  Z2  
x 2 3 2
P (A) = − + 4 − (x − 2) dx = − x + 6 dx =
2 2
−2 −2
Z2  
3
2
=2 − x2 + 6 dx = −x3 + 12x  = 16.
2 0
0

Zadatak 3.1.9. Izračunati površinu lika omedenog parabolom y = −x2 + 3x

i pravcem y = 2x − 2, vidi sliku 3.11.

y
y = -x2 +3x
2
PHAL
x
-1 1 2 3
-2 y = 2x-2

Slika 3.11: Površina

Rješenje. Formula daje

Z2 Z2
2
(−x2 + x + 2) dx =


P (A) = (−x + 3x − (2x − 2) dx =
−1 −1
 3 2
x2
   
x  8 1 1 9
= − + + 2x  = − + 2 + 4 −
 + −2 = .
3 2 −1 3 3 2 2
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 79

Zadatak 3.1.10. Izračunati površinu dijela ravnine omedenog

  krivuljama
3π
y = sin x + 2, y = cos x + 2 i y = 2 − sin x na intervalu 0, , vidi sliku
4
3.12.

y
y = sin x + 2

y = cos x + 2
2
PHAL

1
y = 2 - sin x

Π Π 3Π x
4 2 4
Π

Slika 3.12: Površina

Rješenje. Prvo ćemo odrediti sjecišta ovih krivulja. Za prve dvije

krivulje, odnosno druge dvije, te prvu i treću krivulju zajedno, izjednačavanjem
njihovih desnih strana redom se dobiva:

sin x + 2 = cos x + 2 cos x + 2 = 2 − sin x sin x + 2 = 2 − sin x

sin x = cos x/ : cos x sin x = − cos x/ : cos x 2 sin x = 0
tan x = 1 tan x = −1 x=0
π 3π
x= x= x = π.
4 4
Dakle, vrijedi
π 3π
Z4 Z4
P (A) = (sin x + 2 − (2 − sin x)) dx + (2 + cos x − (2 − sin x)) dx =
0 π
4
π 3π
4 Z4
Z π  3π
4 4
=2 sin x dx + (cos x + sin x) dx = −2 cos x + (sin x − cos x) π =
0 4
0 π
4
√ ! "√ √ √ √ !#
2 2 2 2 2 √ √
= −2 −1 + + − − = − 2 + 2 + 2 = 2.
2 2 2 2 2

Zadatak 3.1.11. Izračunati površinu lika omedenog pravcima y = x, y = 1

x2
i parabolom y = , vidi sliku 3.13.
4
80 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

y
y=1
1
y=x
PHAL
x2
y=
4
x
1 2

Slika 3.13: Površina

Rješenje. Iz slike nije teško zaključiti da vrijedi:

Z1  Z2 
x2 x2
 
P (A) = x− dx + 1− dx =
4 4
0 1
1  3 2
x2 x3
   
 x 1 1 8 1 5
= −  + x−  = − +2− − 1− = .
2 12 0
 12 1 2 12
 12 12 6

Ploštinu lika A omedenog krivuljom x = g(y), y-osi i pravcima y = c i

y = d računamo pomoću izraza
Zd
P (A) = |g(y)| dy.
c

y
y
x=gHyL
d
x=gHyL
d
PHAL = -à gHyL ây
d

PHAL = à gHyL ây
d
c

c
x
x
c
c
a) b)
Slika 3.14: Površina P (A) u slučaju kada je a) g(y) ≥ 0 i b) g(y) ≤ 0

Slično kao i prije, u slučaju da je g(y) ≥ 0 za y ∈ [c, d], površina lika A

Zd
se traži pomoću izraza P (A) = g(y) dy, vidi sliku 3.14 a), a u slučaju
c
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 81

da je g(y) ≤ 0 za y ∈ [c, d], površinu lika A ćemo tražiti pomoću izraza

Zd
P (A) = − g(y) dy, vidi sliku 3.14 b).
c

Zadatak 3.1.12. Izračunati površinu lika omedenog krivuljom y 2 = x3 ,

y-osi i pravcem y = 8, vidi sliku 3.15.

y
y=8
8

6
PHAL
4 y2 = x3

x
1 2 3 4
-2

Slika 3.15: Površina

2
Rješenje. Kako je x = y 3 za y ∈ [0, 8], to iz navedene formule slijedi:

Z8
3 5 8 96

2
P (A) = y dy = y 3  = .
3
5 0 5
0

Zadatak 3.1.13. Izračunati površinu lika omedenog pravcem y = 3, krivuljom

y = ln x, te y-osi, vidi sliku 3.16.

y
y=3

PHAL
1 y = ln x
x
1 ã ã2 ã3
-1

Slika 3.16: Površina

Rješenje. Budući da iz y = ln x možemo izraziti x = ey , prema formuli

82 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

slijedi:

Z3 Z3
y
P (A) = e dy = lim ey dy =
A→−∞
−∞ A
  
3
ey  e3 − eA = e3 .


= lim = lim
A→−∞ A A→−∞

Ploštinu lika A omedenog krivuljama x = g1 (y) ≥ x = g2 (y) i pravcima

y = c i y = d računamo pomoću izraza

Zd
P (A) = [g1 (y) − g2 (y)] dy.
c

d x=g2 HyL x=g1 HyL

à @g1 HyL-g2 HyLD ây

d

Slika 3.17: Površina P (A)

Zadatak 3.1.14. Izračunati površinu lika omedenog krivuljama x = 12y 2 −

12y 3 i x = 2y 2 − 2y, vidi sliku 3.18 .

Rješenje. Formula daje

Z1 Z1
2 3 2
−12y 3 + 10y 2 + 2y dy =



P (A) = 12y − 12y − (2y − 2y) dy =
0 0
 1
4 10 3 2 
 10 4
= −4y + y + y  = −3 + +1= .
3 0 3 3
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 83

1 x = 12y2 -12y3

PHAL

x = 2y2 -2y
x
1

Slika 3.18: Površina

Parametarski zadana krivulja

Ploštinu lika A omedenog parametarski zadanom krivuljom x = x(t),
y = y(t), t ∈ [α, β] i osi x računamo pomoću izraza

Zβ
P (A) = y(t) ẋ(t) dt.
α

Komentar: Ovdje treba voditi računa o tome je li funkcija x = x(t)

rastuća ili padajuća i u ovisnosti o tome postaviti integral odnosno odabrati
granice tako da je prirast ẋ(t) dt nenegativan.

Zadatak 3.1.15. Izračunati površinu lika A omedenog elipsom (slika 3.19)

koja je zadana parametarski:

x = a cos t, y = b sin t, t ∈ [0, 2π].

Rješenje. Jasno da je dovoljno izračunati površinu onog dijela lika A

koji se nalazi u prvom kvadrantu. Dakle, imamo:

Za Z0 Z0
1
P (A) = f (x) dx = y(t) ẋ(t) dt = b sin t (−a sin t) dt =
4
0 π π
2 2
π π
Z2 Z2   π
2 1 − cos 2t ab 1 2 π
= ab sin t dt = ab dt = t − sin 2t  = ab .
2 2 2 0 4
0 0

Odavde dobijemo P (A) = abπ. Ako je a = b, onda je A krug i P (A) = a2 π.

84 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

x = a cos t
b t = А2 y = b sin t

t=Π PHAL t=0

-a a

- b t = 3А2

Slika 3.19: Površina

Π
a t=
2
x = a cos3 t
y = a sin3 t

PHAL t=0
-a a

-a

Slika 3.20: Površina

Zadatak 3.1.16. Izračunati površinu lika A omedenog astroidom (slika

3.20):

x = a cos3 t, y = a sin3 t, 0 ≤ t ≤ 2π.

Rješenje.

Za Z0 Z0
1
P (A) = f (x) dx = y(t) ẋ(t) dt = a sin3 t 3a cos2 t(− sin t) dt =
4
0 π π
2 2
π  π π 
Z 2 Z2 Z2
= 3a2 sin4 t cos2 t dt = 3a2  sin4 t dt − sin6 t dt .
 

0 0 0
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 85

Integrale ovog tipa riješili smo u zadatku 1.7.21. Prema tome je:
π
Z2   π
4 3 1 1 2 3π
sin t dt = t − sin 2t + sin 4t  =
8 4 32 0 16
0
π
Z2   π
6 5 1 3 1 3
2 5π
sin t dt = t − sin 2t + sin 4t + sin 2t  = .
16 4 64 48 0 32
0
 
2 3π 5π 3
Na kraju je P (A) = 4 · 3a − = a2 π.
16 32 8

Zadatak 3.1.17. Izračunati površinu lika A omedenog x-osi i prvim svodom

cikloide (slika 3.21):

x = a(t − sin t), y = a(1 − cos t), t ∈ [0, 2π].

x = a Ht- sintL
y = a H1-costL
2a

a
PHAL

Πa 2Π a

Slika 3.21: Površina

Rješenje.

Z2πa Z2π
P (A) = f (x) dx = y(t) ẋ(t) dt =
0 0
Z2π Z2π
2
= a(1 − cos t) a(1 − cos t) dt = a (1 − cos t)2 dt =
0 0
Z2π 2π
Z  
1 + cos 2t
= a2 (1 − 2 cos t + cos2 t) dt = a2 1 − 2 cos t + dt =
2
0 0
  2π
2 1 1
t + sin 2t  = 3πa2 .

= a t − 2 sin t +
2 2 0

Zadatak 3.1.18. Izračunati površinu lika A kojeg omeduje petlja krivulje:

x = 2 − t2 , y = t(t2 − 3), vidi sliku 3.22.
86 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

t = -1 x = 2- t 2
t=2 y = tHt 3 -3L
1 PHAL
t=± 3 t=0
-2 -1 1 2 3
-1
t = -2 -2 t=1

Slika 3.22: Površina

√
Rješenje.
√ Krivulja siječe x-os u x1 = 2 (t1 = 0) i x2 = −1 (t2 = 3 i
t3 = − 3). Ekstreme ove krivulje lako je dobiti. Iz yt0 = 3t2 − 3 = 0 slijedi
da su ekstremi za t1 = 1 i t2 = −1. Krivulja je simetrična u odnosu na x-os.
To se može zaključiti iz relacija : x(t) = x(−t) i y(t) = −y(−t). Iz simetrije
lika A u odnosu na x-os slijedi:

Z0
P (A) = 2 t(t2 − 3)(−2t) dt =
√
− 3
Z0 0 √
t5

4 2 3 
 24 3
= −4 (t − 3t ) dt = −4 −t  √ = .
√
5 − 3 5
− 3

Krivulja zadana u polarnim koordinatama

Ploštinu lika A omedenog krivuljom zadanom u polarnim koordinatama
r = r(ϕ), ϕ ∈ [α, β] i zrakama ϕ = α i ϕ = β računamo pomoću izraza

Zβ
1
P (A) = r2 (ϕ)dϕ.
2
α

Zadatak 3.1.19. Izračunati površinu lika A omedenog kardioidom r =

a(1 + cos ϕ), vidi sliku 3.23.

Rješenje. Budući da je graf ove krivulje simetričan s obzirom na x-os,

možemo računati dva puta površinu gornje polovice kardioide, pa pomoću
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 87

r = a H1 + cos ΦL
a

PHAL

r
Φ
a 2a

Slika 3.23: Površina

formule dobijemo:

Zπ Zπ
1
P (A) = 2 a2 (1 + cos ϕ)2 dϕ = a2 (1 + 2 cos ϕ + cos2 ϕ) dϕ =
2
0 0
Zπ  
1
= a2 1 + 2 cos ϕ + (1 + cos 2ϕ) dϕ =
2
0
π
3a2 π

2 1 1 
= a ϕ + 2 sin ϕ + ϕ + sin 2ϕ  = .
2 4 0 2

Zadatak 3.1.20. Izračunati površinu lika A omedenog Bernoullijevom lem-

niskatom r2 = a2 cos 2ϕ, vidi sliku 3.24.

Φ = 3А4 Φ = А4
r2 = a2 cos 2Φ

PHAL
r
Φ

Slika 3.24: Površina

Rješenje. Graf ove krivulje je simetričan s obzirom na x-os i y-os, pa

možemo računati četiri puta površinu zadane krivulje u prvom kvadrantu,
88 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

odnosno imamo:
π
Z4 π
1 1 4
P (A) = 4 · a cos 2ϕ dϕ = 4a · sin 2ϕ = a2 .
2 2
2 4 0
0

Zadatak 3.1.21. Izračunati površinu lika A koji je presjek unutrašnjosti

krivulja r = sin2 ϕ i r = 32 cos ϕ, vidi sliku 3.25.

r = sin 2 Φ
1
3
r= cos Φ
2

А3

PHAL

-1

Slika 3.25: Površina

Rješenje. Na slici 3.25 mogu se vidjeti grafovi zadanih krivulja.

Krivulja r = a cos ϕ, a = 32 je kružnica radiusa a2 sa središtem u točki (0, a2 ).
To se može vidjeti ako jednadžbu krivulje r = a cos ϕ pomnožimo s r. Dobije
se r2 = r · a cos ϕ. Ova relacija u Descartovim koordinatama je
a a2
x2 + y 2 = ax, odnosno (x − )2 + y 2 = .
2 4
Presjek ovih krivulja dobije se iz jednadžbe:
3
sin2 ϕ = cos ϕ,
2
odnosno iz jednadžbe
3
cos2 ϕ + cos ϕ − 1 = 0,
2
q
− 32 ± 94 + 4 − 32 ± 52
(cos ϕ)1,2 = = .
2 2
Prvo rješenje ove jednadžbe je cos ϕ = 12 , odnosno ϕ1 = 60o i ϕ2 = −60o .
Drugo rješenje jednadžbe je −2 i ono se odbacuje jer cos ϕ ne može biti
3.1. PLOŠTINA LIKA U RAVNINI 89

manje od -1. Na ovaj način smo dobili dvije točke presjeka: r1 ,ϕ1 = 60o i
r2 ,ϕ2 = −60o . No, krivulje se sijeku i u ishodištu (0,ϕ). Ovu presječnu točku
nismo mogli dobiti iz prethodne jednadžbe, jer krivulje prolaze kroz točku
(0,ϕ) za različite ϕ. Iskoristit ćemo činjenicu da je grafR krivulje simetričan s
obzirom na x-os, te rješenje koje smo dobili za integral sin4 ϕ dϕ u zadatku
1.7.21., pa imamo:
 π π 
Z3 Z2
1 1 9
P (A) = 2 ·  sin4 ϕ dϕ + cos2 ϕ dϕ ,

2 2 4
0 π
3
π
Z3   π
4 3 1 1 3
sin dϕ = ϕ − sin 2ϕ + sin 4ϕ  =
8 4 32 0
0
√ √ √
π 1 2π 1 4π π 1 3 1 3 π 9 3
= − sin + sin = − · − · = − ,
8 4 3 32 3 8 4 2 32 2 8 64
π π
Z2 Z2   π
2 1 1 1 2
cos ϕ dϕ = (1 + cos 2ϕ) dϕ = ϕ + sin 2ϕ  =
2 2 2 π
π π 3
3 3
√
π π 1 2π π 3
= − − sin = − .
4 6 4 3 12 8
√
5π 27 3
Na kraju je tražena površina jednaka P (A) = − .
16 64

Zadaci za vježbu.

1. Izračunati površinu omedenu ordinatnom osi i krivuljama y = tan x i

2
y = cos x.
3

ln x
2. Izračunati površinu omedenu krivuljom y = x − 1 − , njezinom ko-
x
som asimptotom i pravcem x = e.

3. Naći površinu omedenu petljom krivulje x = t2 + 1, y = t3 − t.

sin ϕ
4. Izračunati površinu izmedu krivulja r = 2a cos ϕ i r = a .
cos2 ϕ

1 2
5. Izračunati površinu lika omedenog krivuljama r2 = ir = √
4
.
sin ϕ cos ϕ 3
90 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

Rješenja:
√
1 3 1
1. + ln . 2.
3 2 2
8 a2 π a2
3. . 4. − .
15 4 6
π 1
5. 2( √ − ln 3).
3 3 2

3.2 Duljina luka krivulje u ravnini

Duljinu luka krivulje Γ zadane jednadžbom y = f (x), x ∈ [a, b]
računamo pomoću izraza

Zb p
l(Γ) = 1 + [f 0 (x)]2 dx.
a

Zadatak 3.2.1. Na pravcu y = 2x + 5 odredimo duljinu segmenta AB, gdje

je A(1, 7) i B(2, 9).
Rješenje. Iz formule
p
d(A, B) = (x2 − x1 )2 + (y2 − y1 )2 .
dobijemo: p √
d(A, B) = (2 − 1)2 + (9 − 7)2 = 5.
Taj isti rezultat moramo dobiti iz izraza za računanje duljine krivulje pomoću
integrala. Kako je f (x) = 2x + 5 i f 0 (x) = 2, to je
Z2 p √ 2 √
l(AB) = 1 + 22 dx = 5 x = 5.
1
1

Zadatak 3.2.2. Odrediti duljinu kružnice K = {(x, y) : x2 + y 2 = r2 }.

_
Rješenje. Očito da je l(K) = 4l(AB), vidi sliku 3.26. Kako je jednadžba
luka kružnice iznad x-osi
p x
y = f (x) = r2 − x2 i f 0 (x) = − √ ,
r − x2
2

to iz formule slijedi:
Zr r Zr
x2 1
l(K) = 4 1+ dx = 4r √ dx =
r 2 − x2 r − x2
2
0 0
x r π
= 4r arcsin  = 4r · = 2rπ.
r 0 2
3.2. DULJINA LUKA KRIVULJE U RAVNINI 91

y
A
x2 + y2 = r2

B
x
-r r

Slika 3.26: Duljina luka

2 2 2
Zadatak 3.2.3. Izračunati duljinu astroide x 3 + y 3 = a 3 , vidi sliku 3.27.

Rješenje. Jednadžba astroide u prvom kvadrantu i njezina prva derivacija

redom su jednake
Π
a t=
2
x23 + y23 = a23

t=0
-a a

-a

Slika 3.27: Duljina luka

2 2 3
y = f (x) = (a 3 − x 3 ) 2
1 2 2 1
f 0 (x) = −x− 3 (a 3 − x 3 ) 2 .
92 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

Duljina luka je
Za q Za q
2 2 2 2 2
l =4· 1 + x− 3 (a 3 − x 3 ) dx = 4 · 1 + a 3 x− 3 − 1 dx =
0 0
Za
√ √ 3 2 a

− 31
=43a 3
x dx = 4 a · x 3  = 6a.
2 0
0
x x
Zadatak 3.2.4. Naći duljinu lančanice y = a2 (e a + e− a ) od x = 0 do x = a,
vidi sliku 3.28.
y

A
y = Hãxa +ã-xa L
a
a
2

x
0 a

Slika 3.28: Duljina luka

 x
  
−x −1 x
−x
Rješenje. f 0 (x) = a
2 e ·
a
1
a +e a · a = 1
2 e −e
a a ,

2 1  2x x

1 + f 0 (x) = 1 + e a − 2 + e−2 a =
4
1  2x x
 1 x x 2

= e a + 2 + e−2 a = e a + e− a
4 4
1
q  x 
x
2 −
1 + f 0 (x) = ea + e a ,
2
Za a a  
1 x −x
 a x −x 1
l= e +e dx = e −e  = e− .
a a a a

2 2 0 2 e
0

Duljinu krivulje Γ zadane parametarski x = x(t), y = y(t), t ∈ [α, β]

računamo pomoću izraza
Zt2 p
l(Γ) = ẋ2 (t) + ẏ 2 (t) dt, t1 < t2 .
t1
3.2. DULJINA LUKA KRIVULJE U RAVNINI 93

Π
a t=
2
x = a cos3 t
y = a sin3 t

t=0
-a a

-a

Slika 3.29: Duljina luka

Zadatak 3.2.5. Izračunati duljinu astroide x = a cos3 t, y = a sin3 t, t ∈

[0, 2π], vidi sliku 3.29.

Rješenje. Ovdje je

ẋ(t) = −3a cos2 t sin t, ẏ(t) = 3a sin2 t cos t,

p q
ẋ2 (t) + ẏ 2 (t) = 9a2 sin2 t cos2 t(cos2 t + sin2 t) = 3a| sin t cos t|,

π π
Z2π Z2 Z2
l= 3a| sin t cos t|dt = 4 · 3a sin t cos t dt = 6a sin 2t dt,
0 0 0
π !
1 2
= 6a · − cos 2t = −3a(cos π − cos 0) = 6a.
2 0

√
Zadatak 3.2.6. Izračunati duljinu luka krivulje x = 4 2 a sin t, y = a sin 2t,
vidi sliku 3.30.
 x = 4 2 a sint
94 3. PRIMJENAΠ ODREDENOG INTEGRALA
y = a sin2t t=
4
ˆ ‰
Π
t=0 t=
2

‰ ˆ

3Π
t=
4

Slika 3.30: Duljina luka

√
Rješenje. Budući da je ẋ(t) = 4 2 a cos t i ẏ(t) = 2a cos 2t imamo
π
Z2 q √
l(Γ) = 4 · (4 2a cos t)2 + (2a cos 2t)2 dt =
0
π π
Z2 p Z2 r
2 2
1 + cos 2t
= 8a 8 cos t + cos 2t dt = 8a 8· + cos2 2t dt =
2
0 0
π π
Z p 2 Z2 p
= 8a 2
4 + 4 cos 2t + cos 2t dt = 8a (2 + cos 2t)2 dt =
0 0
π
Z 2   π
1 2
= 8a (2 + cos 2t) dt = 8a 2t + sin 2t  = 8aπ.
2 0
0

Zadatak 3.2.7. Izračunati duljinu petlje krivulje x = t2 , y = t − 13 t3 , vidi

sliku 3.31.

x=t2
y = t - t 3 3
1
t=1

‰
t=- 3

t=0
1 2 3

t = -1
-1

Slika 3.31: Duljina luka

3.2. DULJINA LUKA KRIVULJE U RAVNINI 95

√
Rješenje. Nultočke ove funkcije se dobiju za t1 = 0, t2,3 = ± 3 (ovo
izlazi iz jednadžbe t − 13 t3 = 0). Ekstreme dobijemo iz jednadžbe

yt0 = 1 − t2 = 0, t1 = 1, t2 = −1.

Pomoću formule dobijemo:

√ √
Z 3p Z 3p
l =2· (2t)2 + (1 − t2 )2 dt = 2 · 4t2 + 1 − 2t2 + t4 dt =
0 0
√ √
Z 3p Z 3p
=2· 2 4
1 + 2t + t dt = 2 · (1 + t2 )2 dt =
0 0
√
Z3 √
3  3 √

t
= 2 · (1 + t2 )dt = 2 t +  = 4 3.
3 0
0

Duljinu krivulje Γ zadane u polarnim koordinatama r = r(ϕ), ϕ ∈ [α, β]

računamo pomoću izraza
Zβ q
l(Γ) = r2 (ϕ) + r02 (ϕ) dϕ
α

Zadatak 3.2.8. Izračunati duljinu kardioide r = a(1 + cos ϕ), vidi sliku
3.32.
r = a H1 + cos ΦL
a

a 2a

Slika 3.32: Duljina luka

96 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

Rješenje. Zbog simetrije krivulje u odnosu na x - os nalazimo:

Zπ p
l(Γ) = 2 · a2 (1 + cos ϕ)2 + a2 (− sin ϕ)2 dϕ =
0
Zπ q
=2· a2 (1 + 2 cos ϕ + cos2 ϕ) + a2 sin2 ϕ dϕ =
0
Zπ p Zπ r
ϕ
= 2a 2(1 + cos ϕ) dϕ = 2a 4 cos2 dϕ =
2
0 0
Zπ
ϕ  ϕ π
= 4a cos dϕ = 4a 2 sin  = 8a.
2 2 0
0

Zadatak 3.2.9. Izračunati duljinu krivulje r = a sin3 ϕ3 , vidi sliku 3.33.

Φ
r = a sin3
3

Slika 3.33: Duljina luka

Rješenje. Koristeći formulu i simetriju krivulje nalazimo:

3π
Z2 r
ϕ  ϕ ϕ 2
l =2· a2 sin6 + a2 sin2 cos dϕ =
3 3 3
0
3π
Z2 r
ϕ ϕ ϕ
=2· a2 (sin6 + sin4 cos2 ) dϕ =
3 3 3
0
3π 3π
Z2 r Z2
4 ϕ 2 ϕ ϕ ϕ

= 2a · sin sin + cos 2 dϕ = 2a sin2 dϕ.
3 3 3 3
0 0
3.3. PLOŠTINA ROTACIONE POVRŠINE 97

π 3π
Supstitucija ϕ = 3t, dϕ = 3dt, (t = 0 za ϕ = 0, t = 2 za ϕ = 2 ) daje:
π π
Z2 Z2
1 − cos 2t
l(Γ) = 6a sin2 t dt = 6a dt =
2
0 0
  π
t 1 2 π 3aπ
= 6a − sin 2t  = 6a · = .
2 4 0 4 2

Zadaci za vježbu.

 x −x

a
1. Izračunati duljinu lančanice y = 2 ea + e a od x1 = 0 do x2 = b.

2. Naći duljinu luka krivulje y 2 = (x−1)3 koji leži unutar krivulje y 2 = x3 .

3. Naći duljinu luka krivulje x = 8t3 , y = 3(2t2 − t4 ) koji leži iznad osi x.

4. Izračunati duljinu luka krivulje r = a cos ϕ izmedu njezinih ekstremnih

točaka.

5. Izračunati duljinu luka krivulje r = 2a cos ϕ koja leži unutar krivulje

sin ϕ
r = a cos ϕ.

Rješenja:
r !
a b −b 8 5 5
1. (e a − e a ). 2. −1 .
2 9 2 2
aπ
3. s = 48. 4. .
2
aπ
5. .
2

3.3 Ploština rotacione površine

Kada krivulja y = f (x), x ∈ [a, b] rotira oko x-osi nastaje rotaciona
površina S čiju ploštinu računamo pomoću izraza

Zb p
P (S) = 2π f (x) 1 + [f 0 (x)]2 dx.
a

Zadatak√ 3.3.1. Izračunati površinu plohe S koja nastaje kada krivulja y =

f (x) = r2 − x2 za x ∈ [x1 , x2 ] ⊂ [−r, r] rotira oko x-osi, vidi sliku 3.34.
98 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

y= r2 - x 2
y
z
x 0
-r x2 x1 r x

a) b)

Slika 3.34: Oplošje

Rješenje.
−x
f 0 (x) = √ ,
r2 − x2
r
p x2 r
1 + [f 0 (x)]2 = 1+ =√ ,
r 2 − x2 r − x2
2

Zx2 p Zx2
r
P (S) = 2π r 2 − x2 · √ dx = 2πr dx = 2πr|xx21 = 2πr(x2 − x1 ).
r 2 − x2
x1 x1

Ova formula izražava interesantnu činjenicu. Površina plohe S (dio sfere)

zavisi o r i razlici (x2 − x1 ) a ne zavisi o položaja točaka x1 ,x2 . Za x1 = −r
i x2 = r dobijemo površinu sfere radijusa r: P (S) = 4πr2 .
Zadatak 3.3.2. Izračunati površinu plohe S koja nastaje kada krivulja y =
ex za x ∈ [0, ln 34 ] rotira oko x-osi, vidi sliku 3.35.

y 1
y=e x 1
y
1 z
0
4 x
0 ln x 1
3
-1

a) b)

Slika 3.35: Oplošje

3.4. OBUJAM ROTACIONOG TIJELA 99

√
Rješenje. Budući da je f 0 (x) = ex i
p
1 + [f 0 (x)]2 = 1 + e2x , imamo
4
Zln 3
t = ex , x = 0, x = ln 43 
p  
x

P (S) = 2π e · 1 + e2x dx =  =
dt = ex dx, t = 1, t = 43 
0
4
Z3 p
= 2π 1 + t2 dt.
1
Dobiveni integral smo riješili u primjeru 1.3.12, pa vrijedi
 p  4
t 2
1 p
2
3
P (S) = 2π t + 1 + ln |t + t + 1|  =
2 2
" r  1  #
√ √
r
4 16 1 4  16  1 1
= 2π + 1 + ln  + + 1 − 2 + ln |1 + 2| =

6 9 2 3 9  2 2
√ !
1√
 
10 1 1 20 − 9 2 1 3
= 2π + ln 3 − 2 − ln 2 = 2π + ln =
9 2 2 2 18 2 2
√ !
20 − 9 2 3
=π + ln .
9 2

Zadaci za vježbu.

1. Naći površinu plohe koja nastaje rotacijom lančanice y = a cosh xa oko

osi x u intervalu od 0 do a.
2. Izračunati površinu rotacionog paraboloida što ga čini parabola y 2 =
4ax rotacijom oko osi x od tjemena do x = 3a.
3. Izračunati površinu plohe koja nastaje rotacijom krivulje x2 + y 2 = 2y
oko x - osi.

Rješenja:
a2 π 2 56 2
1. (e + 4 − e−2 ). 2. a π. 3. 4π 2 .
4 3

3.4 Obujam rotacionog tijela

Obujam tijela T koje se nalazi izmedu ravnina x = a i x = b i za koje
nam je poznata ploština P (x) svakog poprečnog presjeka računamo pomoću
izraza
Zb
V (T ) = P (x)dx.
a
100 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

Zadatak 3.4.1. Izračunati volumen troosnog elipsoida (slika 3.36)

x2 y 2 z 2
E = {(x, y, z) : + 2 + 2 ≤ 1}.
a2 b c

z
0 y
x
a
c
x = x0

Slika 3.36: Volumen

Rješenje. Presjek skupa E ravninom x = x0 (to je ravnina okomita na

2 2 x2
x-os i prolazi točkom (x0 , 0, 0)) je unutrašnjost elipse yb2 + zc2 = 1 − a20 , kojoj
q q
x2 x2
su osi jednake b 1 − a20 i c 1 − a20 . Poznata je činjenica da je površina
lika omedenog elipsom jednaka produktu broja π s poluosima elipse. Prema
tome je
x2
 
P (x0 ) = πbc 1 − 20 .
a
Pomoću formule dobijemo:
Za Za a
x2 x3 

4
V (T ) = P (x)dx = πbc (1 − 2 )dx = πbc x − 2  = πabc.
a 3a −a 3
−a −a

Za a = b = c E je kugla radijusa a, pa je njezin volumen jednak 43 πa3 .

Ako pseudotrapez odreden krivuljom f nad intervalom [a, b] rotira oko x-

osi nastaje rotaciono tijelo T čiji je svaki poprečni presjek krug pa je
obujam tog rotacionog tijela

Zb
V (T ) = π [f (x)]2 dx.
a
3.4. OBUJAM ROTACIONOG TIJELA 101

Zadatak 3.4.2. Naći volumen tijela Vx koje nastaje rotacijom oko osi x
pseudotrapeza odredenog krivuljom y = sin x u intervalu [0, π], vidi sliku
3.37.

y
1
y = sin x 1
y
z
x -1 0
Π
-1
x
Π
-1
a) b)

Slika 3.37: Volumen

Rješenje. Iz druge formule slijedi:

Zπ Zπ
2 π
Vx (T ) = π sin x dx = (1 − cos 2x)dx =
2
0 0
π
π2

π 1 
= x − sin 2x  = .
2 2 0 2

Zadatak 3.4.3. Naći volumen tijela Vx koje nastaje rotacijom pseudo-

trapeza odredenog krivuljom y = − ln x u prvom kvadrantu izmedu koor-
dinatnih osi oko x-osi, vidi sliku 3.38.

Rješenje. Budući je podintegralna funkcija neograničena u točki x = 0,

102 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

imamo nepravi integral:

Z1 Z1
2
Vx (T ) = π (− ln x) dx = π lim ln2 x dx =
ε→0
0 0+ε
 u = ln2 x,
 
dv = dx 
= =
du = 2 ln x
x dx, v=x 
Z1
 

= π lim x ln2 x |10+ε − 2 ln x dx =

ε→0
0+ε
 
 u = ln x, dv = dx
 = π lim x ln2 x − 2(x ln x − x) |10+ε =
  
= 
du = dx
x , v=x  ε→0
2


= π lim 0 + 2 − ε ln ε + 2ε ln ε − 2ε =
ε→0
" #
2
ln ε + 2 ln ε − 2
= π lim 2 − ε(ln2 ε + 2 ln ε − 2) = π lim 2 −
 
1 =
ε→0 ε→0
ε
" # " # " #
2 ln ε 2 2
ε + ε 2 ln ε + 2 ε
= π lim 2 − = π lim 2 + = π lim 2 + =
ε→0 − ε12 ε→0 1
ε
ε→0 − ε12
= π lim (2 − 2ε) = 2.
ε→0

y
1
z y
0
y = -ln x x
1
1
x
1
-1

a) b)
Slika 3.38: Volumen

Ako lik odreden krivuljama y = f1 (x) ≥ y = f2 (x) nad intervalom [a, b]

rotira oko x-osi nastaje rotaciono tijelo T čiji je svaki poprečni presjek
kružni vijenac pa je obujam tog rotacionog tijela

Zb
V (T ) = π {[f1 (x)]2 − [f2 (x)]2 }dx.
a
3.4. OBUJAM ROTACIONOG TIJELA 103

Zadatak 3.4.4. Naći volumen tijela Vx koje nastaje rotacijom lika omedenog
krivuljama y = cos x i y = sin 2x u intervalu [0, π2 ] oko x-osi, vidi sliku 3.39.

y 1

y = sin 2x 1

y = cos x z y
0 Π
Π Π x 6
Π
6 2 x 2

a) b)
Slika 3.39: Volumen

Rješenje. Prvo ćemo odrediti presjek zadanih krivulja:

cos x = sin 2x,
2 sin x cos x − cos x = 0,
cos x(2 sin x − 1) = 0.
Iz cos x = 0 slijedi da je x = π2 , a iz 2 sin x − 1 = 0, odnosno sin x = 1
2
dobivamo da je x = π6 . Sada prema formuli imamo:
π π
Z2 Z2  
2 2 1 − cos 4x 1 + cos 2x
Vx (T ) = π (sin 2x − cos x) dx = π − dx =
2 2
π π
6 6
π
Z2 π π !
π π 1 2 1 2
= (− cos 4x − cos 2x) dx = − sin 4x − sin 2x dx =
2 2 4 π 2 π
π 6 6
6
 
π 1 1 4π 1 1 π
= − sin 2π + sin − sin π + sin =
2 4 4 6 2 2 3
√ √ ! √
π 1 3 1 3 3 3π
= · + · = .
2 4 2 2 2 16
Zadatak 3.4.5. Naći volumen tijela Vx koje nastaje rotacijom oko osi x
lika omedenog pravcima y = |x − 2|, te pravcem x + 3y − 6 = 0, vidi sliku
3.40.
Rješenje. Presjek pravaca
(
x−2 x ≥ 2,
y = |x − 2| =
−x + 2 x<2
104 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

y
2
2 x+3y-6=0 1y

y = Èx-2È
z
x 0
1 2 3 1
2
x 3

a) b)
Slika 3.40: Volumen

i pravca x + 3y − 6 = 0, odnosno y = − 13 x + 2, su točke (3, 1) (0, 2). Prema

formuli dobivamo:

Z2 " 2 #
1
Vx (T ) = π − x+2 − (−x + 2)2 dx+
3
0
Z3 " 2 #
1
+π − x + 2 − (x − 2)2 dx =
3
2
Z2  
1 2 4
=π x − x + 4 − x + 4x − 4 dx+
9 3
0
Z3  
1 2 4
+π x − x + 4 − x + 4x − 4 dx =
9 3
2
Z3 3
8 x3 8 x2 
  
8 8
=π − x2 + x dx = π − · + · =
9 3 9 3 3 2 0
0
8 9 3
 
8
=π − ·9+ · = π(−8 + 12) = 4π.
9 3 2 0

Ako pseudotrapez odreden krivuljom x = g(y) nad intervalom [c, d] rotira

oko y-osi nastaje rotaciono tijelo T čiji je obujam

Zd
V (T ) = π [g(y)]2 dy.
c
3.4. OBUJAM ROTACIONOG TIJELA 105

Zadatak 3.4.6. Naći volumen tijela Vy koje nastaje rotacijom lika omedenog
dijelom kružnice x2 + y 2 = 2 iznad x-osi, pravcem y = x i y-osi, oko osi y,
vidi sliku 3.41.

y 2
2 2
x + y =2
2

- 2 y 1
x
- 2 2 x00z
-1
- 2 2
a) b)

Slika 3.41: Volumen

Rješenje. Lako je vidjeti da se kružnica i pravac sijeku u točki (1,1,0).

Pomoću formule nalazimo:
√
Z1 Z2
Vy (T ) = π 2
y dy + π (2 − y 2 )dy =
0 1
1 √
3  2
y3 √
 

 + π 2y − y  = 4 ( 2 − 1)π.
=π
3 0
 3 1  3

Ako lik odreden krivuljama x = g1 (y) ≥ x = g2 (y) nad intervalom [c, d]

rotira oko y-osi nastaje rotaciono tijelo T čiji je obujam

Zd
V (T ) = π {[g1 (y)]2 − [g2 (y)]2 }dy.
c

Zadatak 3.4.7. Naći obujam tijela Vy koje nastaje rotacijom oko osi y onog
dijela parabole y 2 = 8ax kojeg odsijeca pravac x = 2a, a > 0, vidi sliku 3.42.

Rješenje. Ako uvrstimo jednadžbu pravca x = 2a u jednadžbu parabole,

dobivamo da su presječne točke jednake (a, 4a) i (a, −4a). Zadanu parabolu
y2
izrazimo kao funkciju od y, odnosno x = g(y) = 8a , i iskoristimo simetričnost
106 3. PRIMJENA ODREDENOG INTEGRALA

y
y2 = 8ax
1y 1
z
x=2a -2
1 0
x x 2
2a
-4

a) b)
Slika 3.42: Volumen

krivulje, te iz formule slijedi:

Z4a " 2 # Z4a 

y2 y4
 
2 2
Vy (T ) = 2π (2a) − dy = 2π 4a − dy =
8a 64a2
0 0
4a
y5 16a3 128πa3
  
2 3

= 2π 4a y −  = 2π 16a − = .
64 · 5a2 0 5 5

Zadatak 3.4.8. Naći obujam tijela Vy koje nastaje rotacijom lika omedenog
krivuljama y = ex , y = e−x i pravcem x = 1 oko osi y, vidi sliku 3.43.

ã
y

3 y = ãx
z
2 x=1 1

1 y = ã-x 1 y 1
ã
-1
x 0
-1 1 x 1

a) b)
Slika 3.43: Volumen

Rješenje. Ako uvrstimo jednadžbu pravca x = 1 u jednadžbe krivulje

y = ex i y = e−x , dobit ćemo da su presječne točke redom jednake (1, e) i
(1, e−1 ). Zadane krivulje ćemo izraziti kao funkcije od y, tj. x = g(y) = ln y
3.4. OBUJAM ROTACIONOG TIJELA 107

i x = g(y) = − ln y. Prema formuli imamo:

Z1 Ze
2
1 − (ln y)2 dy =
   
Vy (T ) = π 1 − (− ln y) dy + π
e−1 1
Ze Ze
 

1 − ln2 y dy = π y|ee−1 − ln2 ydy  =

=π
−1 e−1
e 
 u = ln2 y, dv = dy 
= =
 
 du = 2 ln
y
y
dy, v=y 
Ze
  

= π e − e−1 − y ln2 y|ee−1 − 2 ln ydy  =

e−1
 
 u = ln y, dv = dy 
=  =
du = y1 dy, v = y 
Ze
  

= π e − e−1 − e + e−1 + 2 y ln y|ee−1 − dy  =

e−1
4π
= 2π e − e−1 · (−1) − (e − e−1 ) = 2π · 2e−1 =
 
.
e

Zadaci za vježbu.

1. Neka je L lik kojeg odozdo, odozgo i zdesna, redom omeduju krivulje

y = ex , krivulja y = e2x i pravac x = ln 3. Koliki volumen ima tijelo
koje nastaje rotacijom lika L oko osi x?

2. Lik omeden krivuljama y 2 + x − 4 = 0 i x + y − 2 = 0 rotira oko osi y.

Izračunati volumen tako nastalog tijela.

3. Izračunati volumen tijela koje nastaje rotacijom oko x-osi dijela rav-
nine omedenog s krivuljom xy = 1 te pravcem 2x + 2y = 5.

4. Izračunati volumen tijela koje nastaje rotacijom oko x-osi dijela rav-
nine omedenog krivuljama y = tan x i y = 23 cos x, te ordinatnom osi.

Rješenja:
9π
1. 16π. 2. .
8
5π 2 108π
3. . 4. .
18 5