Poslovna inteligencija: Zašto? Što i kako?

Wed, Jan 21, 2009

Informacija na pravom mjestu i u pravo vrijeme je u vrijeme elektroničkog poslovanja jedan

od najvažnijih resursa koji može značiti razliku između opstanka ili propasti kompanije. Prije
početka informacijskog doba u drugoj polovici 20 stoljeća, kompanije su morale prikupiti
podatke iz neautomatiziranih izvora, te nisu posjedovale računalne resurse za odgovarajuću
analizu podataka. Stoga su se poslovne odluke temeljile uglavnom na intuiciji. S
automatizacijom sve više sustava, drastično se povećala količina podataka koja je postala
dostupna. Njihovo je prikupljanje ipak ostalo pravim izazovom zbog pomanjkanja
infrastrukture za razmjenu podataka i nekompatibilnosti sustava. Analiza prikupljenih
podataka i izrada izvještaja ponekad je trajala mjesecima. Na temelju tih izvještaja mogle su
se donositi neke dugoročne strateške odluke, dok su kratkoročne taktičke odluke i dalje ostale
temeljene na intuiciji.

Što? (poslovna inteligencija)

Strateške se prednosti više ne temelje isključivo na fizičkim resursima ili dobrom

menadžmentu, već poglavito na znanju koje postoji u kompaniji i informacijama koje
kompanija dobiva s tržišta. Te se informacije moraju procesirati da bi postale dio znanja
kompanije, ili da bi se na temelju njih donijele odluke u kompaniji. Neke od tih odluka mogu
biti trivijalne, primjerice poput povećanja ili smanjenja proizvodnje nekog proizvoda, a one se
donose na temelju informacija koje su jednostavne i mogu u nepromijenjenom obliku
poslužiti kao ulaz takvim odlukama, poput informacija o prošlotjednoj prodaji tog proizvoda,
ili stanja na odlaznom skladištu. S druge strane pred menadžment se može staviti i odluka da
li inovacija razvojnog odjela zaslužuje ući u proizvodnju ili kakve poteze povući da se
proizvod čija je prodaja posrnula ponovno vrati u vrh? Za takve odluke očito ne postoje
informacije koje bi u neobrađenom obliku poslužile kao ulazi za odlučivanje. Stoga je
potrebno ulazne informacije filtrirati, preraditi i povezati da bi se na temelju njih mogli
donijeti neki zaključci ili odluke. Jasno da takav proces nije jednostavan, pogotovo uzevši u
obzir da postoji ogromna količina informacija koje su dostupne s tržišta, konkurencije ili koje
dolaze unutar kompanije, u kojoj je potrebno odabrati zaista one koje su relevantne za neku
svrhu. U tom se pogledu pojavljuje poslovna inteligencija (Business Intelligence, BI) kao
nova aktivnost koja se odnosi na aplikacije i tehnologije koje se koriste za prikupljanje,
omogućavanje pristupa i analiziranju podataka o operacijama u kompaniji. Sustavi poslovne
inteligencije mogu tako olakšati kompanijama da steknu obuhvatnije znanje o faktorima koji
utječu na njihovo poslovanje, poput prodaje, proizvodnje ili internih operacija.

-
 Kako? (tehnike)

Nakon što smo smjestili poslovnu inteligenciju u kontekstu poslovanja možemo navesti
tehnike u kojima je poslovna inteligencija implementirana. Razvijena su mnoga pomagala
koja prikupljaju i analiziraju velike količine nestrukturiranih podataka. Svaki proizvođač
pomagala za poslovnu inteligenciju razvija i nudi drugačiji proizvod koji najčešće odgovara
potrebama određenog sektora, primjerice maloprodaje ili financijskih usluga. Neke su
aplikacije usredotočene na analizu performansi, projekte ili interne operacije, poput AQL
(Associative Query Logic), Scorecarding, praćenja poslovnih aktivnosti, menadžmenta
poslovnih performansi, poslovnog planiranja, reinženjeringa poslovnih procesa, analize
kompetencija, sustava za izvješćivanje krajnjih korisnika, Enterprise Management sustava,
EIS (Executive Information Systems); menadžmenta lanaca opskrbe/potražnje ili pomagala
za financije i budžetiranje.

Druge se aplikacije poslovne inteligencije odnose na pohranjivanje i analizu podataka, poput

rudarenja podataka (Data Mining, DM), farmi i skladišta podataka (Data Farming, Data
warehouses), sustava za potporu odlučivanju (Decision Support Systems, DSS) i
prognoziranju, skladišta dokumenata i upravljanje dokumentima, mapiranja i vizualizacije
informacija, sustava menadžmenta informacija (Management Information Systems, MIS),
geografskog informacijskog sustava (Geographic Information Systems, GIS), analize
trendova, softwarea kao usluge (Software as a service, SaaS), online analitičkog procesiranja
(Analytical Processing, OLAP) i višedimenzionalne analize, poslovne inteligencije u
stvarnom vremenu, statističke i tehničke analize podataka, rudarenja Web-a, rudarenja teksta,
itd.

Ostale se aplikacije odnose na analizu ili upravljanje “ljudskom” stranom posla, poput
menadžmenta odnosa s kupcima (Customer Relationship Management, CRM) i
marketinških pomagala, aplikacija za upravljanje ljudskim resursima ili web personalizacije.
Poslovna inteligencija često koristi indikatore ključnih performansi (Key performance
indicators, KPIs) da bi ocijenila trenutno stanje poslovanja i odredila buduće smjernice.
Poslovanja koja imaju veće operacijske rizike često analiziraju KPI podatke tjedno ili dnevno.

Na čemu? (kvaliteta podataka)

Prikladni postupci obrade podataka nisu dovoljni da bi se iz njih dobile relevantne informacije
za neku kompaniju. Uz to je potrebno osigurati i kvalitetu podataka. Željko Panian i Goran
Klepac u knjizi “Poslovna inteligencija” navode četiri osnovne kategorije kvalitete podataka
koje izravno utječu na donošenje poslovnih odluka u poduzeću:
  Standardiziranost – Različita interpretacija istih pojmova može dovesti do toga da se
podatke prilikom unošenja u bazu podataka ne prepozna kao identične, već ih
kompjutor shvati kao različite (primjer izraz “cijena proizvodnje” i “proizvodna
cijena”). Tako dolazi do inkonzistencije u sadržaju baze podataka, koje zatim
onemogućuju pravilno odgovaranje sustava baze podataka na korisničke upite i
poduzimanje drugih složenijih operacija nad podacima u bazi (npr. agregacije,
generalizacije, klasifikacije podataka i sl.). Da bi se izbjegle takve pogreške,
preporučuje se zahvaćanje podataka u standardnim ujednačenim formatima i njihova
dosljedna primjena te provođenje standardizacije poslovnih dokumenata i drugih
izvora podataka. Time se ujedno omogućuje i jednostavnije pronalaženje sadržaja u
bazi podataka, usporedba, klasifikacija i ostale logičke i analitičke operacije nad
podacima.

 Podudarnost – U praksi prikupljanja podataka često se javlja problem neplaniranog

udvostručavanja ili umnožavanja slogova u bazi podataka. Do te pojave dolazi zbog
malih varijacija prilikom registriranja određenih podataka, primjerice imena,
prezimena i adrese kupca kojem se želi poslati katalog proizvoda. Standardni
računalni programi te male varijacije ne prepoznaju kao identične, već ih pohranjuju u
bazi podataka kao tri sloga, kao da se radi o tri različita kupca, čime se stvara pogrešan
privid da su npr. novim katalogom upoznata tri kupca. Pomoću koncepta poslovne
inteligencije moguće je primjenom suvremenih softverskih alata uočiti podudarnosti
između nejednakih, a vrlo sličnih podataka i apstrahirati bitne od nebitnih pojedinosti.

 Verificiranost – Postupkom verifikacije ili usporedbe utvrđuje se podudarnost bilo

kojeg podatka s nekim poznatim izvorom koji služi kao predložak ili etalon.
Verifikacija se odnosi na sve tipove podataka, tekstualne, brojčane, uzorke zvuka,
slike digitaliziranih potpisa, multimedijskih podataka itd. Postupak verifikacije
poduzima se radi osiguranja točnosti podataka u repozitorijima poduzeća, a u cilju
izvođenja pravilnih zaključaka odnosno donošenja kvalitetnih poslovnih odluka.

 Proširivost – Upotrebom sofisticirane informacijske tehnologije danas je moguće

dodavati nove podatke postojećem skupu podataka kao i mijenjati vrijednost
postojećih podataka na način da ih se učini korisnijima za odgovarajuće primjene. Za
te svrhe danas je moguće koristiti tehnologiju Web usluge kao aplikacijsko-
komunikacijski servis koji omogućuje svim korisnicima direktnu ugradnju podataka iz
vanjskih izvora, putem Web usluge, u vlastito spremište ili skladište podataka.

Budućnost

Kompanije se moraju oslanjati više oslanjati na sustave poslovne inteligencije da bi mogle

držati korak s konkurencijom. Korisnici poslovne inteligencije počeli su zahtijevati poslovnu
inteligenciju u realnom vremenu, odnosno analizu podataka u realnom vremenu. Svježe
informacije nastale iz procesiranja podataka moraju biti dostupne u svakom trenutku.
Kompanije će morati promijeniti poslovne procese da bi mogle iskoristiti tokove poslovnih
podataka. Takav se pristup poslovnoj inteligenciji često naziva i BI2.0. BI2.0 je novi pojam
koji se odnosi isključivo na prikupljanje, dostavljanje i analizu podataka u realnom vremenu,
što su obilježja koja ranije izvedbe pomagala za poslovnu inteligenciju nisu imala. Ovakav
pristup poslovnoj inteligenciji mnogi smatraju neutemeljenim, primjerice Hayler. Takav se
stav temelji na činjenici da poslovna pravila i strukture nisu jedinstvene, te da se razlikuju
između implementacija transakcijskih sustava unutar jedne kompanije. Drugi je problem
činjenica da se same poslovne strukture mijenjaju. Također je činjenica da se sve dok se
poslovna inteligencija temelji na repozitoriju podataka postoji potreba za pretvorbom
podataka u neki jedinstveni format, što može predstavljati veliki problem u slučaju više
razdvojenih izvora podataka.