Teorija Konstrukcija 1 PDF

RAJKO GRUBI[I]
TEORIJA KONSTRUKCIJA
PRIMJERI STATIÈKE ANALIZE ELEMENATA KONSTRUKCIJE
Sveu~ili{te u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Zagreb, 1997.
S V E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Prof. dr. Rajko Grubišić
TEORIJA KONSTRUKCIJA
I dio
Primjeri statičke analize elemenata konstrukcije
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Autor: dr.sc.Rajko Grubišić, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i

brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Recenzenti: dr.sc. Ivo Senjanović, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i
dr.sc. Jurica Sorić, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i
dr.sc. Željan Lozina, redoviti profesor Fakulteta elektrotehnike,
strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu
Izdavač: Fakultet strojarstva i brodogradnje, Ivana Lučića 5, Zagreb
Glavni urednik: prof. dr.sc. Tomislav Filetin
Odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu br. 02-2011/1-1997

od 09. prosinca 1997.
Zbirka zadataka
ISBN 953-6313-16-2
Grafičko rješenje naslovnice: Andrej Filetin
Copyright © Fakultet strojarstva i brodogradnje
Naklada: 200
SADRŽAJ
PREDGOVOR ..........................................................................................................................3
POPIS OZNAKA ......................................................................................................................5
1. OSNA DEFORMACIJA ŠTAPA.........................................................................................9
1.1. Diferencijalna jednadžba osne deformacije štapa .........................................................9
1.2. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih razlika ..............................................9
Primjer 1.1. ................................................................................................................................12
Primjer 1.2 .................................................................................................................................14
Primjer 1.3 .................................................................................................................................16
1.3. Numeričko rješenje metodom konačnih elemenata ......................................................18
Primjer 1.4. ................................................................................................................................19
Primjer 1.5 .................................................................................................................................21
Primjer 1.6 .................................................................................................................................22
2. UVIJANJE ŠTAPA ............................................................................................................23
2.1. Diferencijalna jednadžba uvijanja štapa .....................................................................23
2.2. Analogija rastezanja i uvijanja štapa...........................................................................23
3. SAVIJANJE GREDE.........................................................................................................25
3.1. Diferencijalna jednadžba elastične linije.....................................................................25
3.2. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih razlika ............................................26
Primjer 3.1 .................................................................................................................................28
Primjer 3.2 .................................................................................................................................30
Primjer 3.3 .................................................................................................................................33
3.3. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih elemenata .......................................35
Primjer 3.4 .................................................................................................................................36
Primjer 3.5 .................................................................................................................................39
Primjer 3.6 .................................................................................................................................42
Primjer 3.7 .................................................................................................................................44
primjer 3.8. ................................................................................................................................47
4. RASTEZANJE PRAVOKUTNE PLOČE ........................................................................51
4.1. Diferencijalna jednadžba rastezanja pravokutne ploče ...............................................51
4.2. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih elemenata .......................................52
Primjer 4.1. ................................................................................................................................54
Primjer 4.2. ................................................................................................................................56
5. SAVIJANJE PRAVOKUTNE PLOČE.............................................................................61
5.1. Diferencijalna jednadžba savijanja pravokutne ploče .................................................61
5.2 Rubni uvjeti ...................................................................................................................63
5.3. Analitičko rješenje primjenom dvostrukog trigonometrijskog reda
(Navier-ova metoda) ....................................................................................................64
Primjer 5.1 .................................................................................................................................65
Primjer 5.2 .................................................................................................................................67
Primjer 5.3. ................................................................................................................................68
Primjer 5.4. ................................................................................................................................69
Primjer 5.5. ................................................................................................................................71
1
5.4. Analitičko rješenje primjenom jednostrukog Fourierovog reda (Levy-eva metoda)....72
Primjer 5.6. ................................................................................................................................73
Primjer 5.7. ................................................................................................................................75
Primjer 5.8. ................................................................................................................................76
5.5. Približno analitičko rješenje primjenom Ritz-ove metode............................................78
Primjer 5.9. ................................................................................................................................79
Primjer 5.10. ..............................................................................................................................80
Primjer 5.11. ..............................................................................................................................81
5.6. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih razlika ............................................83
Primjer 5.12. ..............................................................................................................................85
Primjer 5.13. ..............................................................................................................................86
5.7 Numeričko rješenje primjenom metode konačnih elemenata ........................................88
Primjer 5.14. ..............................................................................................................................91
Primjer 5.15. ..............................................................................................................................93
Primjer 5.16. ..............................................................................................................................94
6. OSNOSIMETRIČNE LJUSKE I OKRUGLA PLOČA...................................................99
6.1. Diferencijalni element osnosimetrične ljuske...............................................................99
6.2. Diferencijalna jednadžba osnosimetrične ljuske........................................................101
6.3. Cilindrična ljuska.......................................................................................................103
Primjer 6.1. ..............................................................................................................................104
Primjer 6.2. ..............................................................................................................................106
6.4. Konusna ljuska...........................................................................................................107
Primjer 6.3. ..............................................................................................................................108
6.5. Sferna ljuska...............................................................................................................110
Primjer 6.4. ..............................................................................................................................111
6.6. Okrugla ploča ............................................................................................................114
Primjer 6.5. ..............................................................................................................................115
Primjer 6.6. ..............................................................................................................................117
6.7. Spoj ljusaka................................................................................................................119
Primjer 6.7. ..............................................................................................................................119
Primjer 6.8. ..............................................................................................................................121
Primjer 6.9. ..............................................................................................................................123
Primjer 6.10 .............................................................................................................................125
6.8. Primjena metode konačnih elemenata .......................................................................129
PRILOG A ...............................................................................................................................133
LITERATURA ..........................................................................................................................137
2
PREDGOVOR
Autor ovog udžbenika već se dugi niz godina bavi teorijom konstrukcija, djelujući pri
tom na tri područja: nastava na fakultetu, stručni rad u inženjerskoj praksi i znanstveno-
istraživački rad. Po njegovom mišljenju, nužan uvjet za obrazovanje kvalitetnog stručnjaka iz
teorije konstrukcije jest dobra međusobna povezanost gore navedenih područja s efikasnim
protokom informacija u oba smjera. Nažalost, iskustvo autora pokazuje da taj uvjet često nije
ispunjen, posebno, kada je u pitanju povezanost nastavnog gradiva na fakultetu i inženjerskog
znanja potrebnog u praksi. Jedan od ključnih razloga za to jest nedostatak odgovarajućih
stručnih udžbenika i knjiga na hrvatskom jeziku koje će sadržavati potrebnu teoretsku
podlogu, ali i primjenu teorije na primjerima iz inženjerske prakse. Stoga je namjera autora
bila, da pripremi tekst koji će u sklopu linearne teorije konstrukcija sadržavati slijedeće:
- statičku analizu svih osnovnih tipova elemenata konstrukcije koji čine sastavni dio
složenih brodskih i drugih nosivih konstrukcija,
- poseban naglasak na analizu problema rastezanja i savijanja ploča, te problema
čvrstoće rotacijskih ljusaka pomoću analitičkih i numeričkih metoda,
- teorijsku podlogu u sažetom obliku za svaki tip elementa konstrukcije
- rješene primjere iz inženjerske prakse s posebnim naglaskom na suvremenim
numeričkim metodama uz primjenu elektroničkog računala
Ovaj udžbenik je vezan uz predmet Teorija konstrukcija, što ga autor predaje na III
godini studija brodogradnje u Zagrebu, a koji je zamišljen kao nastavak osnovnog Nauka o
čvrstoći (II godina studija) odnosno kao priprema za predmet Čvrstoća broda (IV godina
studija). Naime, dok se u Nauci o čvrstoći za osnovne elemente konstrukcije definira problem
čvrstoće postavljanjem odgovarajućih diferencijalnih jednadžbi i njihovih analitičkih rješenja,
dotle se u Čvrstoći broda razmatra statički problem složenih strukturnih sklopova sastavljenih
iz osnovnih konstruktivnih elemenata. Budući su ti sklopovi u pravilu nepravilne
konfiguracije, isti se ne mogu opisati i rješavati na egzaktan analitički način, već se
primjenjuju približne numeričke metode (konačne razlike, konačni elementi, itd.). Prema
tome, očigledno je, da između spomenutih problema postoji praznina koju je valjalo
upotpuniti predmetom Teorija konstrukcija i odgovarajućim udžbenikom. Isti se sastoji iz 6
poglavlja, a svako poglavlje obrađuje jedan tip elemenata konstrukcije.
- Poglavlje 1 razmatra problem osne deformacije štapa s rješenim primjerima
primjenom metode konačnih razlika i metode konačnih elemenata.
- Poglavlje 2 se bavi problemom uvijanja štapa okruglog presjeka pri čemu je
istaknuta potpuna matematička analogija problema uvijanja i osne deformacije štapa.
- Poglavlje 3 sadrži analizu savijanja grede s rješenim primjerima primjenom metode
konačnih razlika i metode konačnih elemenata.
- Poglavlje 4 obuhvača analizu rastezanja pravokutne ploče (membranski problem)
pri čemu su odgovarajući primjeri riješeni primjenom metode konačnih elemenata.
- Poglavlje 5 razmatra problem savijanja pravokutne ploče. Prikazana su analitička
rješenja razvojem funkcije progiba ploče u jednostruki i dvostruki Fourierov red,
rješenje primjenom Ritzove metode po načelu minimuma energije i numerička
rješenja primjenom metode konačnih razlika i metode konačnih elemenata.
- Zadnje poglavlje 6 se bavi problemom rotacijskih (osno-simetričnih) ljusaka.
Prikazani su rješeni primjeri na osnovu rješenja kompleksne diferencijalne
jednadžbe rastezanja i savijanja ljuske, te primjeri koji su riješeni primjenom metode
konačnih elemenata.
3
Svako poglavlje započinje postavljanjem odgovarajuće diferencijalne jednadžbe za
razmatrani problem i prikaza odnosa između sila, deformacija i opterećenja koji iz ove
jednadžbe proizlaze. Zatim slijedi opis numeričkih metoda prilagođenih tipu analiziranog
elementa konstrukcije i na kraju su dani riješeni primjeri. Ti primjeri su tako odabrani, da se
njihovim rješavanjem jasno ističu svi bitni koraci, a to su: postavljanje fizikalnog problema,
ponavljanje osnovnih definicija i odnosa s kojima je fizikalni problem egzaktno matematički
opisan i korektna primjena numeričkih postupaka za dobivanje približnog, ali pouzdanog
rješenja problema.
Na kraju dan je popis literature kojom se autor služio kod izrade ovog udžbenika. Jedan
dio navedenih naslova odnosi se na egzaktne analitičke metode rješavanja problema čvrstoće,
dok je drugi dio vezan uz numeričke metode u statičkoj analizi konstrukcija. Obzirom da je
autor ovog udžbenika želio težište ipak baciti na rješene primjere, te je primijenjenu teoriju i
metode prikazao u skraćenom obliku, navedena literatura se svakako preporuča korisnicima
ovog udžbenika za detaljnije razumijevanje i uvid u razmatranu problematiku.
Autoru je ugodna dužnost, da se na kraju zahvali svim onim kolegama koji su doprinjeli
realizaciji ovog udžbenika. To su prije svega student FSB i demonstrator Davor Vranković
koji je savjesno i precizno riješio velik dio primjera; zatim tu su i ostali studenti FSB koji su
kvalitetnom izradom svojih programa dali svoj prilog u rješavanju niza primjera. Posebno
valja spomenuti studenta FSB i demonstratora Maria Šimunca koji je uložio velik trud na
elektroničkom računalu da bi udžbenik doveo u tiskarski oblik. I na kraju zahvala
recenzentima na korisnim prijedlozima i sugestijama.
Rajko Grubišić
4
POPIS OZNAKA
Poglavlje 1
A - površina poprečnog presjeka štapa, m2
d - razmak točaka razdiobe u mreži konačnih razlika, m
E - Youngov modul elastičnosti, N/m2
F - koncentrirana vanjska uzdužna sila, N
[k] - matrica krutosti konačnog elementa
[K] - matrica krutosti modela
N - uzdužna sila u presjeku štapa, N
nx - raspodjeljeno osno opterećenje štapa, N/m
{n} - vektor čvornih sila konačnog elementa
{nx} - vektor čvornih sila konačnog elementa od vanjskog raspodjeljenog
opterećenja nx
{N} - vektor čvornih sila modela
{Nx} - vektor čvornih sila modela od vanjskog opterećenja n
u - uzdužni pomak štapa, m
{δ} - vektor čvornih pomaka konačnog elementa
{∆} - vektor čvornih pomaka modela
Poglavlje 2
G - modul smicanja, N/m2
It - moment tromosti poprečnog presjeka štapa na uvijanje, m4
Mt - moment uvijanja u presjeku štapa, Nm
nt - raspodijeljeno vanjsko opterećenje štapa na uvijanje, Nm/m
ψ - kut uvijanja, rad
Poglavlje 3
d - razmak točaka razdiobe u mreži konačnih razlika, m
F - koncentrirana vanjska sila, N
{f} - vektor čvornih sila konačnog elementa
{fq } - vektor čvornih sila konačnog elementa od vanjskog
raspodijeljenog opterećenja q
{F} - vektor čvornih sila modela
{Fq } - vektor čvornih sila modela od vanjskog raspodijeljenog
opterećenja q
I - osni moment tromosti poprečnog presjeka grede, m4
M - moment savijanja u presjeku grede, Nm
M0 - koncentrirani vanjski moment, Nm
Q - poprečna sila u presjeku grede, N
q - raspodijeljeno vanjsko opterećenje grede, N/m
R - reaktivna sila u osluncu grede, N
w - progib grede, m
5
ϕ - kut nagiba presjeka grede, rad
ν - Poissonov koeficijent
σ - normalno naprezanje u presjeku grede, N/m2
τ - smično naprezanje u presjeku grede, N/m2
Poglavlje 4
A - površina konačnog elementa, m2
D1 - krutost konačnog elementa na rastezanje
D2 - krutost konačnog elementa na smik
{f}p - vektor čvornih sila konačnog elementa od vanjskog
raspodijeljenog opterećenja qx i qy
F - koncentrirana vanjska sila, N
h - debljina ploče, m
[k]1 - matrica krutosti konačnog elementa na rastezanje
[k]2 - matrica krutosti konačnog elementa na smik
[K] - matrica krutosti modela,
Nx, Ny - normalne membranske sile u smjeru x i y, N/m
qx, qy - komponente vanjskog ravninskog opterećenja ploče u
smjeru osi x i y, N/m
S - smična membranska sila, N/m
u - pomak u ravnini ploče u smjeru x, m
v - pomak u ravnini ploče u smjeru y, m
θ - Airyeva potencijalna funkcija naprezanja
Poglavlje 5
a - duljina stranice ploče u smjeru osi x, m
A - površina konačnog elementa
b - duljina stranice ploče u smjeru osi y, m
D - krutost ploče na savijanje, Nm
{f}q - vektor čvornih sila od vanjskog opterećenja q
h - debljina ploče, m
Mx, My - momenti savijanja ploče, Nm/m
Qx, Qy - poprečne sile ploče, N/m
qz - vanjsko raspodijeljeno opterećenje, N/m2
6
w - progib ploče, m
W - ukupna energija savijanja ploče, Nm
δ - razmak točaka razdiobe u mreži konačnih razlika ploče, m
ϕ - kutni zakret u čvoru konačnog elementa ploče oko osi y, rad
ψ - kut zaokreta u čvoru konačnog elementa ploče oko osi x, rad
Poglavlje 6
[B] - matrica deformacija konačnog elementa
[D] - matrica elastičnosti izotropne ljuske
{f}p - vektor površinskog opterećenja konačnog elementa
{F}p - vektor površinskog opterećenja modela
h - debljina ljuske, m
l - duljina konačnog elementa ljuske, m
M1, M2 - momenti savijanja ljuske u meridijalnom i cirkularnom smjeru, Nm/m
N1, N2 - membranske sile ljuske u meridijalnom i cirkularnom smjeru, N/m
[N] - matrica oblika konačnog elementa
p - opterećenje ljuske tlakom, N/m2
Q1, Q2 - poprečne sile ljuske u meridijalnom i cirkularnom smjeru, N/m
R - vanjski (najveći) polumjer okrugle ploče, m
r - polumjer promatrane točke okrugle ploče, m
r1, r2 - polumjeri meridijalne i cirkularne zakrivljenosti ljuske, m
r0 - projekcija polumjera r u poprečnoj ravnini ljuske, m
s - lokalna koordinata konačnog elementa, m
[Τ] - matrica transformacija čvornih pomaka konačnog elementa
u - meridijalni pomak ljuske, m
u(s) - funkcija oblika meridijalnog pomaka u konačnom elementu
w - normalni pomak ljuske, m
w(s) - funkcija oblika normalnog pomaka u konačnom elementu
Y - radijalna sila ljuske, N/m
z - os simetrije (rotacije) ljuske
Z - osna sila ljuske, N/m
α - koeficijent koordinate položaja promatranog presjeka ljuske, rad
β - kut savijanja ljuske u meridijalnoj ravnini, rad
ϑ - kut nagiba ljuske prema osi rotacije z, °
δ - radijalni pomak ljuske, m
∆ - osni pomak ljuske, m
ε1, ε2 - linijske deformacije ljuske u meridijalnom (1) i cirkularnom (2) smjeru
7
{ε} - vektor deformacija ljuske
κ1, κ2 - kutne deformacije ljuske u meridijalnom (1) i cirkularnom (2) smjeru
{σ} - vektor unutarnjih sila ljuske
ρ - bezdimenzionalna koordinata (r/R) promatrane točke okrugle ploče
ξ - bezdimenzionalna koordinata (x/r) promatranog presjeka cilindrične
ljuske i bezdimenzionalna lokalna koordinata (s/l) konačnog elementa
8
1. OSNA DEFORMACIJA ŠTAPA
1.1. Diferencijalna jednadžba osne deformacije štapa
Na slici 1.1. prikazan je diferencijalni element osno opterećenog štapa /2/ sa svojim
osnovnim značajkama : N - uzdužna sila, u - uzdužni pomak, nx - raspodijeljeno osno
opterećenje, AE - osna krutost štapa.
dx
AE
N N+dN x
nx
u u+du
Slika 1.1. Diferencijalni element osno opterećenog štapa
Iz uvjeta ravnoteže elementa na slici 1.1. slijedi

dN
dN = − n x dx odnosno = −n x
dx
Iz teorije elastičnosti proizlazi
N
σx =
A
σ x = Eε x
Analizom deformacija elementa na slici 1.1. slijedi
∆u du
ε x = lim =
x →0 ∆x d x
Sređivanjem gornjih izraza dobiva se diferencijalna jednadžba osno opterećenog štapa
proizvoljnog, ali konstantnog presjeka koja glasi
d 2u
AE = −n x (1.1)
dx 2
i izraz za uzdužnu silu kao funkcija pomaka
du
N = AE (1.2)
dx
1.2. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih razlika
Kod mnogih primjera iz prakse nije moguće odrediti analitičko rješenje odgovarajuće
diferencijalne jednadžbe. U tom slučaju može se pomoću numeričkih metoda dobiti rješenje
koje je doduše približno ali dovoljno pouzdano s inženjerskog stajališta. Jedna od takvih
nezaobilaznih metoda jest metoda konačnih razlika.
9
Teorija konstrukcija
Upotrebom ove metode u razmatranoj diferencijalnoj jednadžbi se derivacije za izabrane

točke zamjenjuju s konačnim razlikama. Te točke pripadaju mreži konačnih razlika s kojom se
modelira analizirani konstrukcijski dio. Slika deformacija se dobiva određivanjem približnih
vrijednosti za deformacije u tim točkama.
Obzirom da je osna deformacija štapa jednodimenzionalan problem, da bi se dobili izrazi
s konačnim razlikama u zamjenu za derivacije, aproksimira se funkcija y = f(x ) u danom
intervalu s interpolacijskim polinomom P(x). Pritom bolja aproksimacija izvorne funkcije daje
i bolje izraze s konačnim razlikama, te se povećava točnost rezultata. Drugim riječima,
interpolacija izvorne funkcije koja opisuje deformacije i konačne razlike su usko povezani.
U standardnoj upotrebi ove metode koristi se za određivanje izraza s konačnim
razlikama parabolički interpolacijski polinom II reda /6/
P( x) = a 0 + a 1 x + a 2 x 2
P(x)
f(x)
yi+1
yi-1
yi
x1 x2 xi-1 xi xi+1 x
∆x ∆x ∆x
Slika 1.2 Interpolacija funkcije i konačne razlike
U tom slučaju proizlazi prema notaciji na slici 1.2 slijedeće

1
f ′( xi ) ≅ P ′( xi ) = ( y i +1 − y i -1 )
2∆x
1
f ′′( xi ) ≅ P ′′( xi ) = ( y i +1 − 2 y i + y i -1 )
(∆x) 2
(1.3)
1
f ′′′( xi ) = P ′′′( xi ) = ( y i + 2 − 2 y i +1 + 2 y i -1 − y i -2 )
2(∆x) 3
1
f IV ( xi ) = P IV ( xi ) = ( y i + 2 − 4 y i +1 + 6 y i − 4 y i -1 + y i -2 )
(∆x) 4
10
1. Osna deformacija štapa
Kod primjene metode konačnih razlika štap se modelira mrežom konačnih razlika, slika
1.3.a, te se problem svodi na određivanje pomaka i sila u točkama mreže.
i-1 i i+1
x ni x
1 2 .... i .... n-1 n d d
a) b)
Slika 1.3 Mreža konačnih razlika
Za svaku i-tu točku mreže, slika 1.3.b, može se postaviti slijedeća algebarska jednadžba
1
EA (u i +1 − 2u i + u i -1 ) = − ni (1.4)
d2
Ova jednadžba zamjenjuje diferencijalnu jednadžbu (1.1) u i-toj točki mreže konačnih
razlika. Obzirom da se jednadžba (1.4) može postaviti za sve točke mreže (osim za rubne),
problem se svodi na rješavanje sustava linearnih algebarskih jednadžbi, gdje su rješenje
uzdužni pomaci u točkama mreže konačnih razlika.
Ukoliko je vanjsko opterećenje zadano u obliku koncentrirane osne sile F, ista se treba
zamijeniti s odgovarajućim raspodijeljenim osnim opterećenjem u i-toj točki mreže, slika 1.4,
da bi se očuvao kontinuitet jednadžbi.
F
ni =
d
x
F
i i-1 i i+1
d d
Slika 1.4 Koncentrirana osna sila i zamjensko raspodijeljeno osno opterećenje
U skladu s gore rečenim može se i diferencijalni izraz za uzdužnu silu (1.2) zamijeniti s
odgovarajućim algebarskim izrazom, kako slijedi
1
N i = EA (u i +1 − u i -1 ) (1.5)
2d
11
PRIMJER 1.1.
Štap osne krutosti AE i duljine L učvršćen je i opterećen jednolikim osnim opterećenjem
nx prema slici 1.5.a. Odrediti raspodjelu uzdužnih pomaka duž štapa i reakcije na mjestima
učvršćenja, ako je zadana mreža konačnih razlika prema slici 1.5.b.
nx
a)
AE
L
b) 1 2 3 4 5
d d d d
Slika 1.5 Primjer 1.1
Postavlja se jednadžba (1.4) za točke 2, 3 i 4 mreže,

d2
i=2 u 3 − 2u 2 + u1 = − n2
EA
d2
i=3 u 4 − 2u 3 + u 2 = − n3
EA
d2
i=4 u 5 − 2u 4 + u 3 = − n4
EA
gdje je n 2 = n3 = n 4 = n x , d = 0.25 L
U gornjem sustavu jednadžbi javljaju se dvije prekobrojne nepoznanice, u1 i u5, koje se

određuju iz rubnih uvjeta, tj. u1 = u5 = 0. Na taj način sustav postaje jednoznačno određen i
ima slijedeće rješenje :
2
3 nx L 4 n x L2 3 n x L2
u2 = , u3 = , u4 =
32 EA 32 EA 32 EA
Reakcije na mjestu učvršćenja određuju se primjenom izraza (1.5),
1
N 1 = EA (u 2 − u 0 )
2d
1
N 5 = EA (u 6 − u 4 )
2d
12
U oba izraza se javljaju nove nepoznanice u0 i u6. Iste se određuju ponovnim

postavljanjem jednadžbe (1.4) za točke mreže i=2 i 4 ali s dvostrukim rasponom (2d)
susjednih točaka
( 2d ) 2
i=2 u 4 − 2u 2 + u 0 = − nx
EA
( 2d ) 2
i=4 u 6 − 2u 4 + u 2 = − nx
EA
Iz ovih jednadžbi proizlazi
4d 2 5 n x L2
u 0 = 2u 2 − u 4 − nx = −
EA 32 EA
4d 2 5 n x L2
u 6 = 2u 4 − u 2 − nx = −
EA 32 EA
te reakcije iznose
N 1 = 0,5n x L
N 5 = 0,5n x L
Ovaj zadatak se mogao riješiti i razmatranjem samo jedne polovice štapa tako da se
jednadžba (1.4) postavlja samo za točke 2 i 3 mreže,
d2
i=2 u 3 − 2u 2 + u1 = − nx
EA
d2
i=3 u 4 − 2u 3 + u 2 = − nx
EA
Za prekobrojne nepoznanice u1 i u4 postavlja se rubni uvjet u točki i=1 i uvjet simetrije
u točki i=3
i=1 u1 = 0
i=3 N3 = 0 = u4 − u2
što daje u 4 = u 2
Uvrštavanjem ovih vrijednosti u osnovne jednadžbe slijedi isto rješenje kao i u slučaju analize
čitavog štapa.
13
Dijagrami raspodjele uzdužnih pomaka i sila duž štapa prikazani su na slikama 1.6.a i 1.6.b.
a) u2 u3 u4
b)
N1 +
−
N5
Slika 1.6. Primjer 1.1
PRIMJER 1.2
Za štap istih značajki kao i u primjeru 1.1, ali koji je opterećen koncentriranom silom F
prema slici 1.7.a, odrediti raspodjelu uzdužnih pomaka i reakcije na mjestu učvršćenja.
Koristiti mrežu konačnih razlika prikazanu na slici 1.7.b.
a) L, AE
F
L/2
1 2 3 4 5
b)
d d d d
n3
c)
n 3′ n 4′
n 2′
d)
14
Koncentrirana sila se zamjenjuje s trokutastim raspodijeljenim opterećenjem prema slici

1.7.c, gdje je n 2 = n 4 = 0, n3 = F d , te se postavlja jednadžba (1.4) u točkama 2, 3 i 4 mreže,
i=2 u 3 − 2u 2 + u1 = 0
d2
i=3 u 4 − 2u 3 + u 2 = − n3
EA
i=4 u 5 − 2u 4 + u 3 = 0
Uvrštavanjem rubnih uvjeta u1 = u 5 = 0 dobiva se rješenje gornjeg sustava u obliku
1 FL 1 FL 1 FL
u2 = u3 = u4 = u2 =
8 EA 4 EA 8 EA
Izrazi za reakcije na mjestima učvršćenja štapa glase
1
N 1 = EA (u 2 − u 0 )
2d
1
N 5 = EA (u 6 − u 4 )
2d
Nepoznanice u0 i u6 određuju se ponovnim postavljanjem jednadžbe (1.4) za točke
mreže i=2 i 4, ali s dvostrukim rasponom (2d) susjednih točaka mreže i s preraspodjelom
trokutastog opterećenja na dvostruki raspon prema slici 1.7.d. Slijedi
F F
n ′2 = n 4′ = n3′ =
4d 2d
( 2d ) 2
i=2 u 4 − 2u 2 + u 0 = − n 2′
EA
( 2d ) 2
i=4 u 6 − 2u 4 + u 2 = − n 4′
EA
Proizlazi da je
1 FL 1 FL
u0 = − u6 =
8 EA 8 EA
Uvođenjem ovih veličina u izraze za sile N1 i N5 dobiva se
N 1 = 0,5F
N 5 = −0,5 F
Ovaj primjer se može riješiti i tako, da se razmatra samo jedna polovica štapa. U tom
slučaju se koncentrirana sila F uvodi u proračun preko uvjeta simetrije. Jednadžba (1.4) se
postavlja za točke i=2 i 3 mreže,
i=2 u 3 − 2u 2 + u1 = 0
i=3 u 4 − 2u 3 + u 2 = 0
15
Za prekobrojne nepoznanice u1 i u4 postavlja se rubni uvjet u točki i=1 i uvjet simetrije

u točki i=3
i=1 u=0
F 1
i=3 N3 = = EA (u 4 − u 2 )
2 2d
što daje
Fd
u4 = + u2
EA
Uvrštavanjem ovih vrijednosti u osnovne jednadžbe dobiva se isto rješenje kao i slučaju
razmatranja čitavog štapa.
Dijagrami raspodjele uzdužnih pomaka i sila duž štapa prikazani su na slikama 1.8.a i b .
a)
u2 u3 u4
b)
N1 +
− N5
PRIMJER 1.3
Štap osne krutosti AE i duljine L učvršćen je na oba kraja i opterećen s dvije sile F1 i F2
prema slici 1.9.a. Odrediti raspodjelu uzdužnih pomaka duž štapa i reaktivne uzdužne sile na
mjestima učvršćenja za mrežu konačnih razlika prema slici 1.9.b.
a) F1=2F F2=F L, AE
L/4 L/4
1 2 3 4 5
b)
d d d d
c) n2
n3
n 2′
d)
″ ″
n2 n4
16
Koncentrirana sila se zamjenjuje trokutastim opterećenjem prema slici 1.9.c , gdje je

F1 2 F F2 F
n2 = = n3 = − =−
d d d d
Postavlja se jednađba (1.4) za točke i=2, 3 i 4 mreže,
d2 2 Fd
i=2 u 3 − 2u 2 + u1 = − n2 = −
EA EA
2
d Fd
i=3 u 4 − 2u 3 + u 2 = − n3 =
EA EA
i=4 u 5 − 2u 4 + u 3 = 0
Za prekobrojne nepoznanice postavljaju se rubni uvjeti u1 = u 5 = 0 . Uvrštenjem istih u

osnovni sustav jednadžbi slijedi rješenje
FL
u2 = u3 = u 4 = 0
4 EA
Reakcije na mjestima učvršćenja određuju se primjenom izraza (1.5)
1 1
N 1 = EA (u 2 − u 0 ) N 5 = EA (u 6 − u 4 )
2d 2d
Prekobrojne nepoznanice u0 i u6 određuju se ponovnim postavljanjem jednadžbe (1.4) za
točke mreže i=2 i 4 ali s dvostrukim rasponom susjednih točaka i s odgovarajućom
trokutastom raspodjelom vanjskog opterećenja prema slici 1.9.d . Slijedi
2F
n2 = n2′ + n2 ″ = n4 = n4 ″ = −
F F
−
2 d 4d 4d
d2
i=2 u 4 − 2u 2 + u 0 = − n2
EA
d2
i=4 u 6 − 2u 4 + u 2 = − n4
EA
Kada se u ove jednadžbe uvrste opterećenja n2 i n4, te poznati pomaci u2 i u4, dobiva se
Fd
u0 = − u6 = 0
EA
Uvođenjem ovih vrijednosti u izraze za sile slijedi:
N1 = F N5 = 0 .
17
Dijagrami raspodjele uzdužnih pomaka i sila duž štapa prikazani su na slikama 1.10.a i b .
F1 F2
a)
u2
b)
N1 ++
1.3. Numeričko rješenje metodom konačnih elemenata
Kod primjene metode konačnih elemenata štap se modelira sustavom štapnih konačnih
elemenata /4/, vidjeti sliku 1.11. , te se problem svodi na određivanje pomaka i sila u spojnim
točkama elemenata, tj. u čvorovima.
1 2 ... n
Slika 1.11. Mreža konačnih elemenata
Prema tome, osnovna građevna jedinica je štapni konačni element, čije značajke su prikazane
na slici 1.12.
nx
0 l x
N0 Nl
u0 ul
l
Slika 1.12. Štapni konačni element
Element ima dva čvora, 0 i 1, u svakom čvoru postoji uzdužni pomak i uzdužna sila.
Pomaci i sile u čvorovima elementa povezani su sustavom jednadžbi, koji u matričnom obliku
izgleda,
[k ]{δ} = {n} − {n x } (1.6)
18
gdje je
⎡ 1 − 1⎤
[k ] = EA ⎢ ⎥ matrica krutosti elementa
l ⎢⎣− 1 1⎥⎦
⎧u 0 ⎫⎪
{δ} = ⎪⎨ ⎬ vektor čvornih pomaka
⎪⎩ u i ⎪⎭
⎧ N 0 ⎫⎪
{n} = ⎪⎨ ⎬ vektor čvornih sila
⎪⎩ N i ⎪⎭
⎧1⎫
{n x } = − 1 l ⋅ n x ⎪⎨ ⎪⎬ vektor čvornih sila od vanjskog opterećenja
2 ⎪⎩1⎪⎭
Sustav (1.6) sadrži više nepoznanica (4) od broja jednadžbi (2). Ovaj nesrazmjer
isčezava kada se primjene uvjeti spajanja elemenata. Kod spajanja elemenata treba voditi
računa o konvenciji pozitivnog predznaka sila prema slici 1.13.
N 0i N li F N 0i +1 N li+1
i i+1
Slika 1.13 Spoj osno opterećenih štapnih elemenata
PRIMJER 1.4.
Štap osne krutosti AE i duljine L učvršćen je na oba kraja i opterećen jednolikim
opterećenjem nx prema slici 1.14.a. Odrediti uzdužni pomak štapa u sredini i reakcije na
mjestima učvršćenja, ako je štap prikazan modelom konačnih elemenata prema slici 1.14b.
nx
a)
L, AE
b) 1 1 2 2 3
N1 N3
L/2
19
Za sustav od dva elementa postavlja se matrična jednadžba,

[K ] ⋅ {∆} = {N} − {N x }
koja u razvijenom obliku izgleda
1
⎡ 1 −1 0 ⎤ ⎧u1 = 0 ⎫ ⎧ N 1 ⎫ ⎧ 1 ⎫
⎢ ⎥⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
EA ⎢ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ L ⎪ ⎪
2 − 1 1 + 1 − 1 ⎥ ⎨u 2 =
⎬ ⎨ 2
N = 0 ⎬ − ( − n )
x ⎨ 1 + 1 ⎬
L ⎢ ⎥⎪ ⎪ ⎪ ⎪ 4 ⎪ ⎪
⎢ 0 − 1 1 ⎥ ⎪u = 0⎪ ⎪ N ⎪ ⎪ 1 ⎪⎭
⎣ ⎦⎩ 3 ⎭ ⎩ 3 ⎭ ⎩
2
Radi se o sustavu od 3 jednadžbe s 3 nepoznanice u2, N1 i N3.
Obzirom da su pomaci u1 = u3 = 0 , pomak u2 se može odrediti iz reduciranog sustava
2
EA 1 1 nx L
2 2u 2 = Ln x ⋅ 2 u2 =
L 4 8 EA
Iz ostalih jednadžbi gornjeg sustava određuju se reakcije na mjestima učvršćenja,
EA L nx L
2 (−1)u 2 = N 1 + nx N1 = − (smjer)
L 4 2
EA L nx L
2 (−1)u 2 = N 3 + nx N3 = − (smjer)
L 4 2
Ovaj primjer se može riješiti i na način, da se razmatra samo jedna polovica štapa, te se
matrična jednadžba postavlja samo za element 1 uz uvjet simetrije N 2 = 0 ,
EA ⎡ 1⎤ ⎧u1 = 0⎫ ⎧ N 1 ⎫ L ⎧1⎫
2 ⎢ ⎥⎨ ⎬=⎨ ⎬ + nx ⎨ ⎬
L ⎣− 1⎦ ⎩u 2 ⎭ ⎩ 2
N = 0 ⎭ 4 ⎩1⎭
te se dobiva
2
EA L 1 nx L
2 u2 = nx u2 =
L 4 8 EA
EA 1 1
2 (−1)u 2 = N 1 + n x N1 = − n x L
L 4 2
20
PRIMJER 1.5
Za štap istih značajki kao u primjeru 1.4, ali koji je opterećen koncentriranom silom F
prema slici 1.15.a , odrediti pomak u sredini i reakcije na mjestu učvršćenja, ako je štap
prikazan modelom od dva konačna elementa prema slici 1.15.b.
a)
F
L/2
b) 1 2
N1 1 2 3 N3
Matrična jednadžba sustava u razvijenom obliku glasi

⎡ 1 − 1 0 ⎤ ⎧u1 = 0 ⎫ ⎧ N 1 ⎫
⎢ ⎥⎪ ⎪ ⎪ ⎪
EA ⎢ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
2 − 1 1 + 1 − 1⎥ ⎨u 2 =
⎬ ⎨ 2
N = F ⎬
L ⎢ ⎥⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎢ 0 − 1 1 ⎥ ⎪u = 0⎪ ⎪ N ⎪⎭
⎣ ⎦⎩ 3 ⎭ ⎩ 3
Odatle slijedi
EA 1 FL
2 2u 2 = F u2 =
L 4 EA
EA 1
2 (−1)u 2 = N 1 N1 = − F (smjer)
L 2
EA 1
2 (−1)u 2 = N 3 N3 = − F (smjer)
L 2
U slučaju razmatranja samo jedne polovice štapa s jednim konačnim elementom, matrična
jednadžba glasi
EA ⎡ 1 − 1⎤ ⎧u1 = 0⎫ ⎧ N 1 ⎫
2 ⎢− 1 ⎥ ⎨ ⎬=⎨ ⎬
L ⎣ 1⎦ ⎩u 2 ⎭ ⎩ N 2 = F 2⎭
Odatle slijedi
EA F 1 FL
2 u2 = u2 =
L 2 4 EA
EA 1
2 (−1)u 2 = N 1 N1 = − F
L 2
21
PRIMJER 1.6
Štap osne krutosti AE i duljine L učvršćen je na oba kraja i opterećen s dvije sile F1 i F2
prema slici 1.16a. Odrediti raspodjelu uzdužnih pomaka i sila duž štapa za model od 3
konačna elementa, prikazanog na slici 1.16.b.
a) F1=2F F2=F
L/4 L/4 L, AE
b)
1 2 3
N1 1 2 3 4 N3
Matrična jednadžba sustava glasi

1
⎡2 −2 ⎤ ⎧u = 0 ⎫ ⎧ N 1 ⎫
⎢ 2 ⎥⎪ 1 ⎪ ⎪ ⎪
⎢− 2 2 + 2 − 2 ⎥ ⎪u 2 ⎪ ⎪ N 2 = F1 ⎪
2
EA ⎢ ⎥ ⎪⎨ ⎪ ⎪
⎬=⎨
⎪
⎬
L ⎢ − 2 2 + 1 − 1⎥ ⎪u 3 ⎪ ⎪ 3
N = − F2⎪
⎢ ⎥⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎢ − 1 1 ⎥ ⎪u = 0⎪ ⎪ N ⎪⎭
⎣ ⎦⎩ 4 ⎭ ⎩ 4
3
Redukcijom sustava se dobiva
EA EA
2 4u 2 + 2 (−2)u 3 = F1
L L
EA EA
2 (−2)u 2 + 2 3u 3 = F2
L L
Rješenje ovih jednadžbi glasi
1 FL
u2 = u3 = 0
4 EA
Povratkom u osnovnu jednadžbu sustava određeno je
EA
2 (−2)u 2 = N 1 N1 = − F (smjer)
L
EA
2 ⋅ 0 ⋅ u2 = N 4 N4 = 0
L
Raspodjela pomaka i sila duž štapa ista je kao na slici 1.10.
22
2. UVIJANJE ŠTAPA
2.1. Diferencijalna jednadžba uvijanja štapa
Na slici 2.1 prikazan je diferencijalni element štapa opterećenog na uvijanje /2/ sa svojim
osnovnim značajkama : Mt - moment uvijanja, ψ - kut uvijanja, mt - raspodijeljeno
opterećenje na uvijanje, GIt - krutost štapa na uvijanje.
mt GIt
ψ+dψ
x
ψ
Mt dx Mt+dMt
Slika 2.1. Diferencijalni element štapa opterećenog na uvijanje
Osnovna diferencijalna jednadžba štapa proizvoljnog i konstantnog poprečnog presjeka

opterećenog na uvijanje glasi
d 2ψ
GI t = −m t (2.1)
dx 2
Moment uvijanja, izražen kao funkcija kuta uvijanja, glasi

dψ
M t = GI t (2.2)
dx
Kut uvijanja štapa na određenom odsječku svoje duljine lx, uz uvjet da je na tom odsječku
konstantna raspodjela momenta uvijanja Mt, određen je izrazom
M tlx
ψ= (2.3)
GI t
2.2. Analogija rastezanja i uvijanja štapa
Usporedbom diferencijalnih jednadžbi (1.1) i (2.1) uočljiva je potpuna analogija

između osno opterećenog i na uvijanje opterećenog štapa. Stoga se sve formule i svi numerički
postupci, prikazani u Glavi 1 za osno opterećen štap, mogu u potpunosti primijeniti i za štap
opterećen na uvijanje. Pritom je potrebno definirati analogiju fizikalnih veličina koje su
svojstvene za oba načina opterećenja štapa. To je prikazano u Tablici 2.1.
Osno opterećenje u N nx EA
Uvijanje ψ Mt mt GIt
Tablica 2.1 Analogija fizikalnih veličina rastezanja i uvijanja štapa
23
Kod primjene metode konačnih elemenata upotrebljava se štapni element opterećen na

uvijanje prema slici 2.2
mt
ψ0 ψl
Mt0 Mtl
Slika 2.2 Štapni konačni element opterećen na uvijanje
Kod spajanja elemenata valja se držati konvencije o pozitivnom predznaku momenata uvijanja
prema slici 2.3.
Mt M ti0+1 M ti+l 1
M ti0 M til
i i+1
Slika 2.3 Spoj štapnih elemenata opterećenih na uvijanje
24
3. SAVIJANJE GREDE
3.1. Diferencijalna jednadžba elastične linije
Na slici 3.1 prikazan je diferencijalni element grede opterećene na savijanje /2/ sa svojim
značajkama : Qy - poprečna sila, Mz - moment savijanja, w - progib, ϕ - kut nagiba,
qy - raspodijeljeno poprečno opterećenje, EI - krutost na savijanje.
qy
dx
y EI
w w+dw
Mz
ϕ Mz+dMz
ϕ +d ϕ
Qy Qy+dQy
Slika 3.1 Diferencijalni element grede opterećene na savijanje
Postavljanjem uvjeta ravnoteže elementa na slici 3.1. proizlazi

dQ y
= −q y
dx (a)
dM z
= Qy
dx
Spajanjem jednadžbi (a) dobiva se
d2M z
= −q y (b)
dx 2
Primjenom Hookeovog zakona za jednoosno stanje naprezanja i uvjeta ravnoteže u presjeku
grede slijedi izraz za zakrivljenost elastične linije grede
1 Mz
=κ = (c)
ρ EI
U izrazu (c) veličina I je osni moment tromosti poprečnog presjeka grede obzirom na
os z, ali je zbog jednostavnosti indeks z izostavljen.
25
Ako se na elastičnu liniju w(x) primijeni matematički izraz za zakrivljenost krivulje koji glasi
d2w
1 dx 2
=−
ρ ⎡ ⎛ dw ⎞ 2 ⎤
32
⎢1 + ⎜ ⎟ ⎥
⎣⎢ ⎝ dx ⎠ ⎦⎥
2
⎛ dw ⎞
te se zanemare male veličine ⎜ ⎟ i primijeni izraz (c), proizlazi
⎝ dx ⎠
1 d2w Mz d2w
=− = odnosno M z = − EI
ρ dx 2 EI dx 2
Dvostrukim deriviranjem gornjeg izraza za Mz i usporedbom s izrazom (b) dobiva se osnovna
diferencijalna jednadžba elastične linije
d4w
EI = qy (3.1)
dx 4
Integriranjem jednadžbe (3.1) i primjenom izraza (a) mogu se dobiti relacije između progiba w
i ostalih značajki savijanja grede, kako slijedi
d3w
Q y = − EI (3.2)
dx 3
d2w
M z = − EI (3.3)
dx 2
dw
ϕ= (3.4)
dx
Greda se modelira mrežom konačnih razlika prema slici 3.2.a , te se problem svodi na
određivanje progiba, sila i momenata u točkama mreže.
i-2 i-1 i i+1 i+2

x x
1 2 .... i .... n-1 n d d d d
a) b)
Slika 3.2. Mreža konačnih razlika
Za svaku i-tu točku mreže, slika 3.2.b , postavlja se slijedeća algebarska jednadžba
1
EI ( wi + 2 − 4 wi +1 + 6wi − 4wi -1 + wi -2 ) = q i (3.5)
d4
26
3. Savijanje grede
Ova diferencijska jednadžba zamjenjuje diferencijalnu jednadžbu (3.1) u i-toj točki

mreže konačnih razlika. Ona se postavlja za sve točke mreže (osim za točke na rubu), pa se
problem svodi na rješavanje sustava linearnih algebarskih jednadžbi. Rješenje ovog sustava su
progibi u točkama mreže.
Vanjsko opterećenje može biti, osim raspodijeljenog opterećenja q, koncentrirana sila F
ili moment M. Ovakva opterećenja trebaju se zamijeniti s odgovarajućim trokutasto
raspodijeljenim opterećenjem, slike 3.3.a i 3.3.b, da bi se očuvao kontinuitet jednadžbi.
Za poprečnu silu Q, moment savijanja M i kut nagiba ϕ mogu se u i-toj točki mreže
također postaviti odgovarajući diferencijski izrazi u skladu s jednadžbama (3.2), (3.3) i (3.4),
kako slijedi
1
Qi = EI ( wi + 2 − 2 wi +1 + 2wi -1 − wi -2 ) (3.6)
2d 3
1
M i = − EI 2 ( wi +1 − 2wi + wi-1 ) (3.7)
d
1
ϕi = ( wi +1 − wi-1 ) (3.8)
2d
F
M
i i
F
qi = F
d
d d
i-1 i i+1 i
d d
M
qi+1 =
2d 2
a) i-2 d i-1 d
i d i+1 d i+2
M
qi-1 = −
2d 2
b)
Slika 3.3 Koncentrirana sila F i moment M i zamjensko raspodijeljeno opterećenje
27
PRIMJER 3.1
Greda krutosti na savijanje EI i duljine L zglobno je oslonjena na krajevima i opterećena
jednolikim opterećenjem q0 prema slici 3.4.a. Odrediti elastičnu liniju i reakcije u osloncima
grede za mrežu konačnih razlika prema slici 3.4.b.
q0
a)
EI
L
b) 1 2 3 4 5
d d d d
Diferencijske jednadžbe oblika (3.5) u točkama mreže i=2, 3 i 4 glase:

q2 d 4
i=2 w4 − 4 w3 + 6 w2 − 4 w1 + w0 =
EI
q3 d 4
i=3 w5 − 4 w4 + 6 w3 − 4 w2 + w1 =
EI
q4 d 4
i=4 w6 − 4 w5 + 6 w4 − 4 w3 + w2 =
EI
gdje je q 2 = q 3 = q 4 = q 0
Za prekobrojne nepoznanice w0, w1, w5 i w6 postavljaju se slijedeći rubni uvjeti:

i=1 w1 = 0
1
M 1 = 0 = − EI ( w2 − 2w1 + w0 )
d2
što daje w0 = − w2
i=5 w5 = 0
M5 = 0
što daje w6 = − w4
Uvođenjem rubnih uvjeta rješava se osnovni sustav jednadžbi, te rješenje glasi

5 q 0 L4 7 q 0 L4 5 q 0 L4
w2 = , w3 = , w4 =
512 EI 512 EI 512 EI
28
3. Savijanje grede
Reakcije u osloncima određuju se na osnovu izraza (3.6) kako slijedi

1
R1 = − EI ( w3 − 2 w2 + 2 w0 − w−1 )
2d 3
1
R5 = − EI ( w7 − 2w6 + 2 w4 − w3 )
2d 3
Prekobrojne nepoznanice w-1 i w7 određuju se iz rubnih uvjeta M 1 = M 5 = 0 , ali s dvostrukim
rasponom susjednih točaka mreže, tj.
1
M 1 = 0 = − EI ( w3 − 2w1 + w−1 ) što daje w−1 = − w3
( 2d ) 2
1
M 5 = 0 = − EI ( w7 − 2w5 + w3 ) što daje w7 = − w3
( 2d ) 2
Uvrštenjem u izraze za R1 i R5 proizlazi, da je
3 3
R1 = qL , R5 = − qL (smjer)
8 8
Elastična linija i dijagram raspodjele poprečnih sila prikazani su na slikama 3.5.a i b.
a)
w2 w3 w4
b)
R1 +
−
R5
Ovaj problem se može riješiti razmatranjem samo ½ grede i uvođenjem uvjeta

simetrije na sredini grede. U tom slučaju se diferencijska jednadžba oblika (3.5) postavlja
samo u točkama i=2 i 3 mreže
q0 d 4
i=2 w4 − 4 w3 + 6 w2 − 4 w1 + w0 =
EI
q d4
i=3 w5 − 4 w4 + 6 w3 − 4 w2 + w1 = 0
EI
29
Rubni uvjeti: i=1 w1 = 0

M1 = 0
što daje w0 = − w 2
1
Uvjet simetrije: i=3 ϕ3 = 0 = ( w4 − w2 )
2d
što daje w 4 = w2
1
Q3 = 0 = − EI ( w5 − 2w4 + 2w2 − w1 )
2d 3
što daje w5 = 0
Uvođenjem ovih vrijednosti u osnovni sustav jednadžbi proizlazi rješenje

5 q 0 L4 7 q 0 L4
w2 = , w3 =
512 EI 512 EI
PRIMJER 3.2
Greda krutosti na savijanje EI i duljine L ukliještena je na oba kraja i opterećena
momentom M0 prema slici 3.6.a. Odrediti elastičnu liniju i reakcije u uklještenju koristeći
mrežu konačnih razlika prema slici 3.6.b.
M0
a) L, EI
L/2
b) 1 2 3 4 5
d d d d
c) q2
q4
Moment M0 zamjenjuje se s odgovarajućim trokutasto raspodijeljenim opterećenjem prema

slici 3.6.c , gdje je
M0 M0
q2 = 2
q3 = 0 q4 = −
2d 2d 2
30
3. Savijanje grede
Diferencijske jednadžbe oblika (3.5) u točkama i=2, 3 i 4 glase :

q2 d 4
i=2 w4 − 4 w3 + 6 w2 − 4 w1 + w0 =
EI
q3 d 4
i=3 w5 − 4 w4 + 6 w3 − 4 w2 + w1 =
EI
q d4
i=4 w6 − 4 w5 + 6 w4 − 4 w3 + w2 = 4
EI
Prekobrojne nepoznanice w0, w1, w5 i w6 određuju se iz rubnih uvjeta
1
i = 1, w1 = 0, ϕ 1 = 0 = ( w 2 − w0 )
2d
što daje w0 = w2
i=5 w5 = 0, ϕ 5 = 0
što daje w6 = w4
Uvrštavanjem ovih vrijednosti u osnovni sustav jednadžbi proizlazi rješenje

1 M 0 L2 1 M 0 L2
w2 = , w3 = 0 , w4 = −
192 EI 192 EI
Reaktivni momenti u uklještenju određuju se primjenom izraza (3.7)
1 1
M 1 = − EI ( w2 − 2w1 + w0 ) = − M 0 (smjer)
d2 6
1 1
M 5 = − EI 2 ( w6 − 2 w5 + w4 ) = M 0
d 6
Reaktivne sile u uklještenju određuju se primjenom izraza (3.6)
1
R1 = − EI ( w3 − 2 w2 + 2 w0 − w−1 )
2d 3
1
R5 = − EI ( w 7 − 2 w 6 + 2 w 4 − w3 )
2d 3
Prekobrojne nepoznanice w-1 i w7 se određuju postavljanjem izraza za poznate reaktivne
momente M1 i M5 ali s dvostrukim rasponom susjednih točaka mreže
1 1
M 1 = − M 0 = − EI ( w3 − 2w1 + w−1 )
6 ( 2d ) 2
1 M 0 L2
što daje w−1 =
24 EI
1 1
M5 = M 0 = − EI ( w7 − 2w5 + w3 )
6 ( 2d ) 2
1 M 0 L2
što daje w7 = −
24 EI
31
Uvođenjem ovih vrijednosti u izraze za R1 i R5 slijedi

4 M0 4 M0
R1 = R5 =
3 L 3 L
Elastična linija i raspodjela poprečnih sila i momenata savijanja duž grede prikazana je na
slikama 3.7.a , b i c.
1 2 3 4 5
a) w4
w2
b) R1 R5
+
c) +
+ M5
M1 −
−
Isti se problem može riješiti i na način, da se razmatra samo jedna polovica grede, te da
se uvedu uvjeti antisimetrije na sredini grede. Diferencijska jednadžba oblika (3.5) postavlja se
samo u točki i=2 mreže, a vanjski moment M0 se u proračun uvodi preko rubnog uvjeta na
sredini grede. Slijedi
i=2 w4 − 4 w3 + 6 w2 − 4 w1 + w0 = 0
Prekobrojne nepoznanice w0, w1, w3 i w4 određuju se iz rubnih uvjeta i uvjeta antisimetrije.

Rubni uvjeti :
i=2 w1 = 0 , ϕ1 = 0
što daje w0 = w2
M0 1
i=3 M3 = = − EI 2 ( w4 − 2 w3 + w2 )
2 d
M 0d 2
što daje w4 = − w2 + 2 w3 −
2 EI
Uvjet antisimetrije : i = 3 w3 = 0
32
3. Savijanje grede
Uvođenjem ovih vrijednosti u osnovni sustav jednadžbi dobiva se rješenje

1 M 0 L2
w2 =
192 EI
Daljnji postupak za određivanje reakcija je identičan kao i u slučaju razmatranja čitave grede.
PRIMJER 3.3
Konzolni nosač krutosti na savijanje EI i duljine L opterećen je na sredini silom F prema
slici 3.8.a. Odrediti elastičnu liniju, reakcije u uklještenju i raspodjelu poprečnih sila i
momenata savijanja za mrežu konačnih razlika prema slici 3.8.b.
a)
L/2 L, EI
b) 1 2 3
d d
F
q2 =
d
c)
Sila F se zamjenjuje trokutasto raspodijeljenim opterećenjem prema slici 3.8.c. Zatim se u

točkama i=2 i 3 mreže postavljaju diferencijske jednadžbe oblika (3.5)
q2 d 4
i=2 w4 − 4 w3 + 6 w2 − 4 w1 + w0 =
EI
i=3 w5 − 4 w4 + 6 w3 − 4 w2 + w1 = 0
Prekobrojne nepoznanice w0, w1, w4 i w5 određuju se iz rubnih uvjeta

i=1 w1 = 0, ϕ 1 = 0
što daje w0 = w2
i=3 M 3 = 0 = w 4 − 2 w3 + w 2
što daje w4 = 2w3 − w2
Q3 = 0 = w5 − 2 w4 + 2 w2 − w1
što daje w5 = 2 w4 − 2w2
33
Uvođenjem ovih vrijednosti u osnovni sustav jednadžbi proizlazi rješenje

FL3 FL3
w2 = , w3 =
16 EI 8 EI
Reaktivni moment M1 u uklještenju određen je izrazom (3.7)
1
M 1 = − EI ( w2 − 2w1 + w0 )
d2
1
M1 = − FL (smjer)
2
Reaktivna sila R1 u uklještenju određena je izrazom (3.6)
1
R1 = − EI ( w3 − 2w1 + w−1 )
2d 3
Prekobrojna nepoznanica w-1 određuje se postavljanjem izraza za poznati moment M1 ali s
dvostrukim rasponom točaka mreže
1
M 1 = − EI ( w3 − 2w1 + w−1 )
( 2d ) 2
3 FL3
što daje w−1 =
8 EI
te proizlazi
R1 = F
Elastična linija i raspodjela poprečnih sila i momenata savijanja duž nosača prikazani su na
slikama 3.9.a , b i c.
1 2 3
a)
w2
w3
b)
R1 + F
c)
−
M1
34
3. Savijanje grede
3.3. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih elemenata
Gredni nosač se modelira sustavom grednih konačnih elemenata /4/ prema slici 3.10.
Problem se svodi na određivanje pomaka, sila i momenata u spojnim točkama elemenata, tj. u
čvorovima.
1 2 ... n-1 n
Slika 3.10. Mreža konačnih elemenata
Gredni konačni element sa svojim značajkama prikazan je na slici 3.11.
Ml Ml
0 ϕl l
ϕ0
l wl
Q0 Ql
Slika 3.11. Gredni konačni element
Element ima dva čvora, 0 i 1, u svakom čvoru postoji progib w, nagib ϕ, poprečna sila Q i
moment savijanja M. Pomaci i sile u čvorovima vezani su međusobno matričnom jednadžbom
[k ]{δ} = {f } − {f q } (3.9)
gdje je
⎡6 3l −6 3l ⎤
⎢ ⎥
2 EI ⎢ 2l 2 − 3l l2 ⎥
[k ] = 3 ⎢ ⎥ matrica krutosti elementa
l ⎢ simet. 6 − 3l ⎥
⎢ ⎥
⎢⎣ 2l 2 ⎥⎦
⎧w0 ⎫
⎪ ⎪
⎪ϕ 0 ⎪
{δ} = ⎪⎨ ⎪⎬ vektor čvornih pomaka
⎪ wl ⎪
⎪ ⎪
⎪⎩ϕ l ⎪⎭
35
⎧ − Q0 ⎫
⎪ ⎪
⎪⎪ M 0 ⎪⎪
{f } = ⎨ ⎬ vektor čvornih sila
⎪ Ql ⎪
⎪ ⎪
⎪⎩− M l ⎪⎭
⎧ ⎫
⎪ 1 ⎪
⎪ 1 ⎪
⎪ ⎪
1 ⎪ 6l ⎪
{ }
f q = − ql ⎨
2 ⎪ 1 ⎪
⎬ vektor čvornih sila vanjskog opterećenja
⎪ ⎪
⎪ 1 ⎪
⎪⎩− 6 l ⎪⎭
Sustav (3.9) sadrži više nepoznanica (8) od broja jednadžbi (4). Ovaj nesrazmjer
isčezava, kada se kod spajanja elemenata uvedu rubni uvjeti, te uvjeti ravnoteže i uzajamnosti
u spojnim čvorovima. Pritom valja voditi računa o konvenciji pozitivnog predznaka sila i
momenata prema slici 3.12.
M li M M 0i +1 M li+1
M 0i
i i+1
F
Q0i Qli Q0i +1 Qli+1
Slika 3.12. Spoj grednih elemenata
PRIMJER 3.4
Gredni nosač krutosti na savijanje EI i duljine L zglobno je oslonjen na krajevima i
opterećen jednolikim opterećenjem q0 prema slici 3.13.a. Odrediti elastičnu liniju i reakcije u
osloncima nosača, ako je nosač predstavljen modelom konačnih elemenata prema slici 3.13.b.
q0
a)
EI
L
b) 1 2
1 L/2 2 L/2 3
36
3. Savijanje grede
Matrična jednadžba modela glasi

[K ] ⋅ {∆} = {F} − {Fq }
ili u razvijenom obliku
1
⎧w1 = 0 ⎫ ⎧− R1 ⎫ ⎧ 1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 1 ⎪ ⎪M 1 = 0 ⎪ ⎪ L 12 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ w2 ⎪ ⎪Q2 = 0 ⎪ ⎪ 1 + 1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ 1 ⎪ ⎪
⎨ ⎬=⎨ ⎬ − (− q 0 L) ⎨ ⎬
⎪ϕ 2 ⎪ ⎪M 2 = ⎪ 0 4 ⎪− L 12 + L 12⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w3 = 0⎪ ⎪ R3 ⎪ ⎪ 1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩ϕ 3 ⎪⎭ ⎪⎩M 3 = 0 ⎪⎭ ⎪⎩ − L 12 ⎪⎭
2
Pomaci u čvorovima određuju se iz reduciranog sustava jednadžbi (zasjenčena polja)
1
k 22ϕ 1 + k 23 w2 + k 24ϕ 2 = q 0 L2
48
1
k 32ϕ 1 + k 33 w2 + k 34ϕ 2 + k 36ϕ 3 = q0 L
2
k 42ϕ 1 + k 43 w2 + k 44ϕ 2 + k 46ϕ 3 = 0
1
k 63 w2 + k 64ϕ 2 + k 66ϕ 3 = − q 0 L2
48
gdje je
EI EI EI
k 22 = 8 k 23 = −24 k 24 = 4
L L2 L
EI EI
k 32 = k 23 k 33 = 192 3 k 34 = 0 k 36 = 24
L L
EI EI
k 42 = k 24 k 43 = k 34 = 0 k 44 = 16 k 46 =4
L L
EI
k 63 = k 36 k 64 = k 46 k 66 =8
L
Rješenje gornjeg sustava glasi
1 q 0 L3 5 q 0 L4 1 q 0 L3
ϕ1 = w2 = ϕ2 = 0 ϕ3 = −
24 EI 384 EI 24 EI
37
Povratkom u nereducirani sustav mogu se neposredno odrediti reakcije u osloncima

1
k 12ϕ 1 + k 13 w2 = − R1 + q0 L
4
1
k 53 w2 + k 56ϕ 3 = R3 + q 0 L
4
gdje su
EI EI EI EI
k 12 = 24 k 13 = −96 k 53 = −96 k 56 = −24
L L3 L3 L2
te proizlazi
1 1
R1 = q0 L R3 = − q0 L (smjer)
2 2
Elastična linija i raspodjela poprečnih sila prikazani su na slikama 3.14.a i b.
1 2 3
a)
ϕ1 w2 ϕ3
b)
R1 +
−
R5
Ovaj primjer se mogao riješiti razmatranjem samo jedne polovice nosača s jednim
konačnim elementom i primjenom uvjeta simetrije ϕ 2 = 0, Q 2 = 0 . Matrična jednadžba glasi
⎧w1 = 0 ⎫ ⎧ − R1 ⎫ ⎧ 1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎪ϕ 1 ⎪⎪ ⎪⎪M 1 = 0⎪⎪ 1 ⎪⎪ L 12 ⎪⎪
⎨ ⎬=⎨ ⎬ + q 0 L⎨ ⎬
⎪w2 ⎪ ⎪ Q2 = 0 ⎪ 4 ⎪ 1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩ϕ 2 = 0⎪⎭ ⎪⎩ − M 2 ⎪⎭ ⎪⎩− L 12⎪⎭
38
3. Savijanje grede
Redukcijom sustava (zasjenčena polja) proizlazi

1 EI EI
k 22ϕ 1 + k 23 w2 = q 0 L2 gdje je k 22 = 8 , k 23 = −24
48 L L2
1 EI
k 32ϕ 1 + k 33 w2 = q 0 L gdje je k 32 = k 23 , k 33 = 96 3
4 L
Rješenje sustava glasi
1 q 0 L3 5 q 0 L4
ϕ1 = , w2 =
24 EI 384 EI
Povratkom u nereducirani sustav mogu se neposredno odrediti reakcija R1 i moment savijanja
M2 na sredini nosača
1 EI EI
k 12ϕ 1 + k 13 w2 = − R1 + q0 L gdje je k 12 = 24 , k 13 = −96
4 L2 L3
1 EI EI
k 42ϕ 1 + k 43 w2 = − M 2 − q 0 L2 gdje je k 42 =4 , k 43 = −24 2
48 L L
Proizlazi da je
1 1
R1 = q0 L M2 = q 0 L2
2 8
PRIMJER 3.5
Gredni nosač krutosti na savijanje EI i duljine L uklješten je na oba kraja i opterećen
momentom M0 prema slici 3.15.a. Odrediti elastičnu liniju i reakcije u uklještenju nosača
upotrebom modela konačnih elemenata prema slici 3.15.b.
M0
a) L, EI
L/2
b) 1 2
1 2 3
Matrična jednadžba sustava glasi

[K ] ⋅ {∆} = {F}
39

1
⎧w1 = 0 ⎫ ⎧− R1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 1 = 0 ⎪ ⎪M 1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ w2 ⎪ ⎪ R2 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎨ ⎬=⎨ ⎬
⎪ϕ 2 ⎪ ⎪M 2 = − M 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w3 = 0⎪ ⎪ R3 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩ϕ 3 = 0 ⎪⎭ ⎪⎩− M 3 ⎪⎭
2
Pomaci u čvorovima određuje se iz reduciranog sustava jednadžbi (zasjenčena polja)

k 33 w2 + k 34ϕ 2 = 0
k 43 w2 + k 44ϕ 2 = − M 0
EI EI
gdje je k 33 = 192 , k 34 = k 43 = 0 , k 44 = 16
L2 L
1 M0L
Rješenje sustava glasi : w2 = 0 ϕ2 = −
16 EI
Reaktivne sile i momenti u uklještenju određuju se povratkom u nereducirani sustav
jednadžbi
−R1 = k 14ϕ 2 , M 1 = k 24ϕ 2 , R3 = k 54ϕ 2 , −M 3 = k 64ϕ 2
gdje je:
EI EI EI EI
k 14 = 24 , k 24 = 4 , k 54 = −24 , k 64 = 4
L2 L L2 L
Rješenje glasi
3 M0 3 M0
R1 = , R3 =
2 L 2 L
1 1
M1 = − M 0 , (smjer) M3 = M0
4 4
40
3. Savijanje grede
Elastična linija, te dijagrami raspodjele poprečnih sila i momenata savijanja prikazani su na

slikama 3.16.a, b i c.
1 2
1 2 3
a) ϕ2
b) R1 R3
+
c) + + M3
M1 − −
Ovaj primjer se može takođe riješiti razmatranjem samo jedne polovice nosača s jednim
konačnim elementom i primjenom uvjeta antisimetrije w2 = 0, M 2 = M 0 2 . Matrična
jednadžba glasi
⎧w1 = 0 ⎫ ⎧ − R1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎪ϕ 1 = 0 ⎪⎪ ⎪⎪ M1 ⎪⎪
⎨ ⎬=⎨ ⎬
⎪w2 = 0⎪ ⎪ Q2 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩ϕ 2 ⎪⎭ ⎪⎩− M 2 = M 0 2⎪⎭
Redukcijom sustava (zasjenčena polja) proizlazi

−M 0 EI
k 44ϕ 2 = gdje je k 44 = 8
2 L
1 M0L
ϕ2 = −
16 EI
Izrazi za reakcije glase
EI
k 14ϕ 2 = − R1 gdje je k 14 = 24
L2
EI
k 24ϕ 2 = M 1 gdje je k 24 =4
L
41
te se dobiva
3 M0
R1 =
2 L
1
M1 = − M 0 (smjer)
4
PRIMJER 3.6
Konzolni nosač krutosti na savijanje EI i duljine L opterećen je na sredini silom F prema
slici 3.17.a. Odrediti elastičnu liniju i reakcije u uklještenju upotrebom modela konačnih
elemenata prema slici 3.17.b.
Zadano: L = 1 m, F = 1,6 kN, EI = 10 kN m 2
a)
L/2 L, EI
b) 1 2
1 2 3

[K ] ⋅ {∆} = {F}
1
⎧w1 = 0⎫ ⎧− R1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 1 = 0 ⎪ ⎪M 1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w2 ⎪ ⎪Q2 = F ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎨ ⎬=⎨ ⎬
⎪ϕ 2 ⎪ ⎪ M 2 = 0⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w3 ⎪ ⎪Q3 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎩⎪ϕ 3 ⎭⎪ ⎩⎪M 3 = 0 ⎭⎪
2
42
3. Savijanje grede
Pomaci u čvorovima određuju se iz reduciranog sustava (zasjenčena polja)

k 33 w2 + k 34ϕ 2 + k 35 w3 + k 36ϕ 3 = F
k 43 w2 + k 44ϕ 2 + k 45 w3 + k 46ϕ 3 = 0
k 53 w2 + k 54ϕ 2 + k 55 w3 + k 56ϕ 3 = 0
k 63 w2 + k 64ϕ 2 + k 65 w3 + k 66ϕ 3 = 0
gdje je
EI EI EI 3
k 33 = 16 (6 + 6) k 34 = 0 k 35 = 16 (−6) k 36 = 16 L
L3 L3 L3 2
EI 2 EI ⎛ 3L ⎞ EI L2
k 43 = k 34 = 0 k 44 = 16 L k 45 = 16 3 ⎜− ⎟ k 46 = 16 3
L3 L ⎝ 2 ⎠ L 4
EI EI ⎛ 3 ⎞
k 53 = k 35 k 54 = k 45 k 55 = 16 3 6 k 56 = 16 3 ⎜− L⎟
L L ⎝ 2 ⎠
EI 1 2
k 63 = k 36 k 64 = k 46 k 65 = k 56 k 66 = 16 3 L
L 2
Uvođenjem ovih izraza u gornji sustav jednadžbi slijedi
3 FL3
12w2 − 6 w3 + Lϕ 3 =
2 16 EI
3 1 2
L2ϕ 2 − Lw3 + L ϕ3 = 0
2 4
3 3
− 6 w2 − Lϕ 2 + 6 w3 − Lϕ 3 = 0
2 2
3 1 2 3 1 2
Lw2 + L ϕ2 − Lw3 + L ϕ3 = 0
2 4 2 2
Za zadane numeričke vrijednosti proizlazi rješenje sustava
w2 = 0,0066 m ϕ 2 = 0,02 rad w3 = 0,016 m ϕ 3 = 0,02 rad
Reakcije u uklještenju određuju se iz nereduciranog sustava jednadžbi neposrednim
izračunavanjem
− R1 = k 13 w2 + k 14ϕ 2
M 1 = k 23 w2 + k 24ϕ 2
gdje je
EI EI 3 EI ⎛ 3 ⎞ EI 1 2
k 13 = 16 (−6) k 14 = 16 L k 23 = 16 ⎜− L⎟ k 24 = 16 L
L3 L3 2 L3 ⎝ 2 ⎠ L3 4
Proizlazi, da je
R1 = 1,6 kN
M 1 = −0,79 kNm (smjer)
43
Elastična linija i raspodjela poprečnih sila i momenata savijanja duž grede prikazani su
na slici 3.18.
1 2 3
a)
w2
ϕ2 w3
ϕ3
b)
R1 + F
c)
−
M1
PRIMJER 3.7
Okvirni nosač prema slici 3.19.a sastoji se iz dijela AC s krutošću na uvijanje GIp i iz
dijela CE s krutošću na savijanje EI, te je opterećen momentom M0 u točki C. Odrediti:
a) raspodjelu deformacija
b) reakcije u osloncima A i E s odgovarajućim naprezanjima
Dio AC ima beskonačno veliku krutost na savijanje. Problem riješiti metodom konačnih
elemenata s modelom prema slici 3.19b.
Zadano: a = 2 m, M 0 = 2 kNm, d = 0,05 m (promjer poprečnog presjeka nosača),
E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , G = 0,8 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
A A
a 1
2a B
a 2
C 3
C 4
y 2a a
M0 D
E
z a
x E
a) b)
44
3. Savijanje grede
Dio AC opterećen je na uvijanje, pa je modeliran s dva štapna elementa (1,2); dio CE optere-
ćen je na savijanje, te je modeliran s dva gredna elementa (3,4).
Reakcije u osloncima pretpostavljene su prema 3.20.
M tA
A
1
QE ME
B 3 4
C D E x
2 M0
2 y
C
y M0
2
z

[K ] ⋅ {∆} = {F}
odnosno u razvijenom obliku
1
2 ⎧ψ A = 0 ⎫ ⎧ M tA ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
3 ⎪ψ B ⎪ ⎪ M tB = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪wC = 0 ⎪ ⎪ QC = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
4 ⎪ϕ C = ψ C ⎪ ⎪M t = − M t ⎪
⎪ ⎪ ⎪ C 0 ⎪
⎨ ⎬=⎨ ⎬
2 ⎪ wD ⎪ ⎪ Q D = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ D ⎪ ⎪ MD =0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ wE = 0 ⎪ ⎪ QE ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩ϕ E = 0 ⎪⎭ ⎪ − M E ⎪
⎩ ⎭
U točki C progib wC = 0 , jer ta točka pripada i dijelu AC okvira s beskonačnom krutosti na

savijanje. Kut uvijanja ψC dijela AC je ujedno i kut nagiba ϕC kod savijanja dijela CE.
45
Reducirani sustav jednadžbi glasi

k 22ψ B + k 24ϕ C = 0
k 42ψ B + k 44ϕ C + k 45 wD + k 46ϕ D = M t0
k 54ϕ C + k 55 wD + k 56ϕ D = 0
k 64ϕ C + k 65 wD + k 66ϕ D = 0
gdje je
k 22 = k 122 + k 11
2
k 24 = k 42 = k 12
2
k 44 = k 222 + k 322 k 45 = k 323 k 46 = k 324

k 54 = k 45 k 55 = k 333 + k 11
4
k 56 = k 334 + k 12
4
k 64 = k 46 k 65 = k 56
te se dobiva
GI t
(1 + 1)ψ B − GI t
ϕC =0
a a
GI ⎛ GI t 2 EI 2 ⎞ 2 EI 2 EI
− t ψB + ⎜⎜ + 3 2a ⎟⎟ϕ C − 3awD + a 2ϕ D = − M t 0
a ⎝ a a ⎠ a3 a3
2 EI 2 EI 2 EI
− 3 3aϕ C + (6 + 6)wD + (− 3a + 3a )ϕ D = 0
a a3 a3
2 EI 2
a 3
a ϕC +
2 EI
a3
(− 3a + 3a )wD + 2 EI
a3
(2a 2
)
+ 2a 2 ϕ D = 0
Rješenje ovog sustava glasi

ψ B = −0,04077 rad
ψ C = ϕ C = −0,08155 rad
w D = −0,01546 m
ϕ D = 0,015 rad
Raspodjela deformacija prikazana je na slici 3.21.
ϕC wD
ϕD
B
ψB x
C D E
C
ψC
46
3. Savijanje grede
Iz nereduciranog sustava jednadžbi neposredno se određuju reakcije

M A = k 12ψ B
QE = k 75 wD + k 76ϕ D
− M E = k 85 wD + k 86ϕ D
gdje je
2 EI 2 EI
k 12 = k 112 = −
GI t 4
k 75 = k 31 = 3
(− 6 ) 4
k 76 = k 32 = (− 3a )
a a a3
GI t 2 EI
k 85 = k 112 = − 3a k 86 = k 442 = a2
a3 a3
Proizlazi
M A = 1,01 kNm QE = 0 M E = −0,99 kNm (smjer)
Naprezanja u osloncima
M A 16 M A
τA = = 3 = 41 N mm 2
Wt d π
M E 32 M E
σE = = 3 = 82 N mm 2
W d π
PRIMJER 3.8.
Za okvirni nosač opterećen silom F prema slici 3.22.a odrediti
a) elastičnu liniju
b) reakcije u osloncima
c) dijagrame uzdužnih i poprečnih sila te momenata savijanja
Svi dijelovi nosača imaju beskonačno veliku osnu krutost. Zbog simetrije razmatrati
samo jednu polovicu nosača. Problem riješiti metodom konačnih elemenata s modelom prema
slici 3.22.b.
Zadano: l = 1 m, F = 5 kN, EI = 180,81 kNm 2 , ν = 0,3
F F
M3 M3 Q4 =
l l 3 2
3 Q32 3 3 M4
4 4
2
2l 2l 2 2 Q33
1
1 1
RH1
RV1
a) b) c)
slika 3.22 Primjer 3.8
47
Model na slici 3.22.b sastoji se od tri gredna elementa s tim da je lokalna os x iz definicije
grednog elementa, slika 3.11, različita za vertikalne elemente 1 i 2 u odnosu na horizontalni
element 3. Radi pravilnog postavljanja matrične jednadžbe modela prikladno je prikazati sve
pretpostavljene sile i momente za oba dijela nosača, slika 3.22.c.
Matrična jednadžba modela [K ]{∆} = {F} u razvijenom obliku glasi
⎧w1 = 0 ⎫ ⎧ − RH1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 1 ⎪ ⎪ M1 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w ⎪ ⎪ Q2 = 0 ⎪
⎪ 2 ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ ⎪ ⎪ M =0 ⎪
⎪ 2 ⎪ ⎪ 2 ⎪
⎪ 2 ⎪ ⎪ ⎪
⎨ 3
w = 0 =
⎬ ⎨ Q3
2
⎬
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 3 ⎪ ⎪ M3 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w33 = 0 ⎪ ⎪ − Q33 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ w4 ⎪ ⎪Q4 = F 2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ = 0 ⎪ ⎪ − M 4 ⎪
⎩ 4 ⎭ ⎩ ⎭
element 1 element 2 element 3
U vektoru čvornih pomaka {∆} imamo
w1 = 0 zglobni oslonac
w =0
2
3 beskonačno velika osna krutost horizontalnog dijela
w33 = 0 beskonačno velika osna krutost vertikalnog dijela
ϕ4 = 0 uvjet simetrije
U vektoru čvornih sila {F} imamo
M1 = 0 zglobni oslonac
Q2 = M 2 = M 3 = 0 ravnoteža sila i momenata u spojnim čvorovima
Zbog zamjene u redoslijedu pomaka w33 i ϕ 3 treba u matrici krutosti elementa 3 zamijeniti 1.
i 2. redak i stupac.
Reducirani sustav jednadžbi glasi
k 22ϕ 1 + k 23 w2 + k 24ϕ 2 = 0
k 32ϕ 1 + k 33 w2 + k 34ϕ 2 + k 36ϕ 3 = 0
k 42ϕ 1 + k 43 w2 + k 44ϕ 2 + k 46ϕ 3 = 0
k 63 w2 + k 64ϕ 2 + k 66ϕ 3 + k 68 w4 = 0
k 86ϕ 3 + k 88 w4 = 0
48
3. Savijanje grede
Koeficijenti uz nepoznanice glase

4 EI 6EI 2EI
k 22 = k 122 = k 23 = k 123 = − k 24 = k 124 =
L L2 L
24EI 6EI
k 32 = k 23 k 33 = k 133 + k 11
2
= k 34 = k 134 + k 12
2
=0 k 36 = k 14
2
=
L3 L2
8EI 2 EI
k 42 = k 24 k 43 = k 34 k 44 = k 144 + k 222 = k 46 = k 224 =
L L
8EI 6 EI
k 63 = k 36 k 64 = k 46 k 66 = k 244 + k 322 = k 68 = k 223 =− 2
L L
12EI
k 86 = k 68 k 88 = k 333 =
L3
Uvrštavanjem ovih izraza u gornji sustav jednadžbi slijedi
2 Lϕ 1 − 3w2 + Lϕ 2 = 0
− Lϕ 1 + 4 w2 + Lϕ 3 = 0
ϕ1 + 4ϕ 2 + = 0
3w2 + Lϕ 2 + 4 Lϕ 3 − 3w4 = 0
− Lϕ 3 + 2 w4 = FL3 12 EI

ϕ 1 = −0,138 ⋅ 10 −2 rad
w 2 = −0,104 ⋅ 10 − 2 m
ϕ 2 = −0,035 ⋅ 10 − 2 rad
ϕ 3 = 0,277 ⋅ 10 − 2 rad
w 4 = 0,243 ⋅ 10 − 2 m
Elastična linija okvirnog nosača prikazana je na slici 3.23.
w4
ϕ3
ϕ2
w2
ϕ1
Slika 3.23. Primjer 3.8.
49
Povratkom u nereduciranu matričnu jednadžbu modela mogu se neposredno odrediti

nepoznate sile i momenti. Slijedi
k 12ϕ 1 + k 13 w2 + k 14ϕ 2 = − R H1
k 53 w2 + k 54ϕ 2 + k 56ϕ 3 = Q32
k 76ϕ 3 + k 78 w4 = − Q33
k 96ϕ 3 + k 98 w4 = − M4
gdje je
6 EI 12 EI 6 EI
k 12 = k 112 = k 13 = k 113 = − k 14 = k 114 =
L2 L3 L2
12 EI 6 EI 6 EI
k 53 = k 31
2
=− 3 k 54 = k 32
2
=− 2 k 56 = k 34
2
=− 2
L L L
6 EI 12 EI
k 76 = k 12 = 2
3
k 78 = k 13 = − 3
3
L L
2 EI 6 EI
k 96 = k 42 =
3
k 98 = k 43 = − 2
3
L L
Sile i momenti glase
R H1 = −0,375 kN (smjer)
Q = −0,375 kN
2
3 (smjer)
Q = 2,5 kN
3
3
M 4 = 1,75 kNm
Vertikalna reakcija u osloncu
RV1 = Q33 = 2,5 kN
F
zadovoljava uvjete statičke ravnoteže RV1 =
2
Dijagrami raspodjele uzdužnih i poprečnih sila te momenata savijanja u nosaču prikazani
su na slici 3.24.
1,75 kNm
+ 2,5 kN -0,75 kNm +
−
-0,375 kN -2,5 kN − − −
− − − +
-2,5 kN -0,375 kN
0,375 kN
a) b) c)
Slika 3.24. Primjer 3.8.
50
4. RASTEZANJE PRAVOKUTNE PLOČE
4.1. Diferencijalna jednadžba rastezanja pravokutne ploče
Na slici 4.1. prikazan je diferencijalni element pravokutne ploče opterećene na

rastezanje /6/ sa svojim osnovnim značajkama: u, v - pomaci u ravnini ploče, qx, qy - vanjsko
opterećenje u ravnini ploče, Nx, Ny - normalne membranske sile po jedinici duljine, S - smična
membranska sila po jedinici duljine.
0
x
y
z dx
dy
S Ny
Nx S x, u
qx ∂S
y, v
qy S+ dx
∂x
∂N y
Ny + dy ∂S ∂N x
∂y S+ dy Nx + dx
∂y ∂x
Slika 4.1 Diferencijalni element pravokutne ploče opterećene na rastezanje
Postavljanjem uvjeta ravnoteže za element na slici 4.1. dobivamo jednadžbe ravnoteže

∂N x ∂S ∂N y ∂S
+ = −q x + = −q y (a)
∂x ∂y ∂y ∂x
Iz bilanse pomaka elementa u smjeru x (u) i y (v) slijede jednadžbe deformacije
∂u ∂v 1 ⎛ ∂v ∂u ⎞
εx = , εy = , γ xy = ⎜⎜ + ⎟⎟ (b)
∂x ∂x 2 ⎝ ∂x ∂y ⎠
Veza između deformacija izražena je preko jednadžbe kompatibilnosti deformacija
∂ 2 γ xy ∂ 2ε x ∂ 2ε y
2 = + (c)
∂x∂y ∂y 2 ∂x 2
Hookeov zakon za dvoosno stanje naprezanja daje slijedeće jednadžbe

2(1 +ν )
εx =
1
Eh
(
N x − νN y , ) εy =
1
Eh
(
N y − νN x , ) γ xy =
Eh
S (d)
Ako se izrazi (d) uvrste u (c) i uvede Airy-eva potencijalna funkcija naprezanja θ,
∂ 2θ ∂ 2θ ∂ 2θ
Nx = − ∫ q x dx , Ny = − ∫ q y dy , S =− (e)
∂y 2 ∂x 2 ∂x∂y
51
tada se dobiva diferencijalna jednadžba rastezanja pravokutne ploče

∂ 4θ ∂ 4θ ∂ 4θ
+ 2 + = f (4.1)
∂x 4 ∂x 2 ∂y 2 ∂y 4
gdje je
∂q y ⎞
∂2
(∫ q dx) + ∂∂x (∫ q dy ) − ν ⎛⎜⎜ ∂∂qx
2
f = x
+ ⎟
∂y 2 ∂y ⎟⎠
x 2 y
⎝
Membranske sile mogu se izraziti u ovisnosti o Airy-evoj funkciji θ
∂ 2θ
Nx = − ∫ q x dx
∂y 2
∂ 2θ
Ny = − ∫ q y dy (4.2)
∂x 2
∂ 2θ
S =−
dx∂y
4.2. Numeričko rješenje primjenom metode konačnih elemenata
Pravokutna ploča se modelira sustavom membranskih konačnih elemenata /4/ (trokutasti,

pravokutni), te se problem svodi na određivanje membranskih pomaka i sila u spojnim
točkama elemenata, tj. u čvorovima. Ovdje je, jednostavnosti radi, prikazano modeliranje
samo s trokutastim elementima, ali je tehnika modeliranja s pravokutnim elementima
identična.
Trokutasti membranski element prikazan je sa svojim značajkama na slici 4.2.
1
v1, V 1
u 1, U 1
2 qy qx 3 x
u 3, U 3
u 2, U 2 v3, V 3
y v2, V 2
Slika 4.2. Trokutasti membranski element
Element ima tri čvora, u svakom čvoru su dva stupnja slobode u i v, te dvije membranske sile
U i V. Matrična jednadžba ima svoj standardni oblik
[k ] ⋅ {δ} = {f } − {f }p (4.3)
gdje je
[k ] = [k ]1 + [k ]2 matrica krutosti
52
4. Rastezanje pravokutne ploče
matrica krutosti na rastezanje:

⎡ y 23
2
νx32 y 23 y 23 y 31 νx13 y 23 y12 y 23 νx 21 y 23 ⎤
⎢ ⎥
⎢
2
x32 νx32 y 31 x32 x13 νx32 y12 x32 x 21 ⎥
⎢ 2
νx13 y 31 y12 y 31 νx 21 y 31 ⎥
[k ]1 = D1 ⋅ ⎢ y 31
⎥
⎢ x132 νx13 y12 x13 x 21 ⎥
⎢ simet. y122 νx 21 y12 ⎥
⎢ ⎥
⎢⎣ 2
x 21 ⎥⎦
matrica krutosti na smik:

⎡ x32
2
x32 y 23 x32 x13 x32 y 31 x32 y 21 x32 y12 ⎤
⎢ 2 ⎥
⎢ y 23 x13 y 23 y 23 y 31 x 21 y 23 y12 y 23 ⎥
⎢ 2
x13 y12 ⎥
[k ]2 = D2 ⋅ ⎢
x13 x13 y 31
2
x13 x 21
⎥
⎢ y 31 x 21 y 31 y12 y 31 ⎥
⎢ simet. 2
x 21 x 21 y12 ⎥
⎢ ⎥
⎢⎣ y122 ⎥⎦
Eh
D1 = A - površina elementa, xij = xi − x j , y ij = y i − y j
4(1 − ν 2 ) A
Eh
D2 =
8(1 + ν ) A
⎧ u1 ⎫ ⎧U 1 ⎫
⎪v ⎪ ⎪V ⎪
⎪ 1⎪ ⎪ 1⎪
⎪u ⎪ ⎪U ⎪
{δ} = ⎪⎨ 2 ⎪⎬ vektor čvornih pomaka, {f } = ⎪⎨ 2 ⎪⎬ vektor čvornih sila
⎪v 2 ⎪ ⎪V 2 ⎪
⎪u 3 ⎪ ⎪U 3 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩ v3 ⎪⎭ ⎪⎩ V3 ⎪⎭
⎡1 0⎤
⎢0 1⎥⎥
⎢
A ⎢1 0⎥ ⎧ q x ⎫
{f }p =− ⎢ ⎥⋅⎨ ⎬ vektor čvornih sila vanjskog opterećenja
3 ⎢0 1 ⎥ ⎩q y ⎭
⎢1 0⎥
⎢ ⎥
⎣⎢0 1⎦⎥
53
PRIMJER 4.1.
Trokutasta ploča zadana i opterećena silom F prema slici 4.3.a. Odrediti pomak hvatišta
sile i reakcije u osloncima. Ploču obuhvatiti s jednim konačnim elementom prema slici 4.3.b.
y a/2 F
b
1
a
1 2
x
a) b)
Uzevši u obzir sve rubne uvjete, matrična jednadžba sustava (čitaj: elementa) u razvijenom
obliku glasi
⎡ ⎤ ⎧ u1 = 0 ⎫ ⎧ U 1 ⎫
⎢ ⎥ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎢ ⎥ ⎪ v1 = 0 ⎪ ⎪ V1 ⎪
⎢ ⎥ ⎪⎪u = 0⎪⎪ ⎪⎪ U ⎪⎪
⎢ ⎥⋅⎨ 2 ⎬=⎨
2
⎬
⎢ ⎥ ⎪v 2 = 0 ⎪ ⎪ V2 ⎪
⎢ ⎥ ⎪ u ⎪ ⎪U =0 ⎪
⎢ ⎥ ⎪ 3 ⎪ ⎪ 3 ⎪
⎢ ⎥ ⎪⎩ v3 ⎪⎭ ⎪⎩V3 = − F ⎪⎭
⎣ ⎦
Obzirom da su samo pomaci u3 i v3 različiti od nule, reducirani sustav jednadžbi glasi
k 55 u 3 + k 56 v3 = 0
k 65 u 3 + k 66 v3 = − F
Kod određivanja koeficijenata uz nepoznanice valja uzeti u obzir obje matrice krutosti (na
rastezanje i na smik):
(k 55 )1 = D1 ( y 2 − y1 ) = 0 (k 55 )2 = D2 (x 2 − x1 )2 = D2 a 2
(k 56 )1 = D1ν (x 2 − x1 )( y1 − y 2 ) = 0 (k 56 )2 = D2 (x 2 − x1 )( y1 − y 2 ) = 0
(k 65 )1 = (k 56 )1 = 0 (k 65 )2 = (k 56 )2 = 0
(k 66 )1 = D1 (x 2 − x1 )2 = D1a 2 (k 66 )2 = D2 ( y1 − y 2 ) = 0
54
Prema tome, reducirani sustav jednadžbi sada glasi
D2 a 2 u 3 = 0
D1 a 2 v3 = − F
Odatle proizlazi
u3 = 0
v3 = −
(
4A 1 −ν 2 )
F
Eha 2
Reakcije u osloncima se određuju neposredno iz nereduciranog sustava
U 1 = k 16 v3
V1 = k 26 v 3
U 2 = k 36 v3
V2 = k 46 v3
gdje je
(k 16 )1 = D1ν (x 2 − x1 )( y 2 − y 3 ) = − D1νab (k 16 )2 = D2 (x3 − x 2 )( y1 − y 2 ) = 0
2
(k 26 )1 = D1 (x3 − x 2 )(x 2 − x1 ) = − D1 a (k 26 )2 = D2 ( y1 − y 2 )( y 2 − y 3 ) = 0
2
(k 36 )1 = D1ν (x 2 − x1 )( y 3 − y1 ) = D1νab (k 36 )2 = D 2 (x1 − x3 )( y1 − y 2 ) = 0
2
(k 46 )1 = D1 (x1 − x3 )(x 2 − x1 ) = − D1 a (k 46 )2 = D2 ( y1 − y 2 )( y 3 − y1 ) = 0
2
te proizlazi
a 1
U1 =ν F V1 = F
b 2
a 1
U 2 = −ν F (smjer) V2 = F
b 2
55
PRIMJER 4.2.
Sustav se sastoji od trokutaste ploče ABC i grede CD i opterećen je silom F prema slici
4.4.a. Odrediti pomak hvatišta sile i reakcije u osloncima A, B i D. Problem riješiti uz pomoć
modela koji se sastoji od jednog trokutastog membranskog i dva gredna elementa i prikazan je
na slici 4.4.b. Greda CD ima beskonačno veliku osnu krutost, a spojnu tocku C pretpostaviti u
obliku zgloba.
Zadano: a = 1 m, h = 0,02 m, l = 0,5 m, F = 2 kN, EI = 359,1 kNm 2 , ν = 0,3
A 1
a
1
F 3
2
B a C
2
2l 4
3
D
5
a) b)
Uzevši u obzir sve rubne uvjete, te beskonačno veliku osnu krutost grede CD (v3 = 0 ) ,
matrična jednadžba sustava glasi
[K ] ⋅ {∆} = {F}
56
odnosno, uzevši u obzir sve rubne uvjete, u razvijenom obliku

1
⎧u1 = 0 ⎫ ⎧U 1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪v1 = 0 ⎪ ⎪V1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪u 2 = 0 ⎪ ⎪U 2 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪v 2 ⎪ ⎪V2 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪u = w ⎪ ⎪U = − F ⎪
⎪ 3 3
⎪ ⎪ 3
⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎨v 3 = 0 ⎬ = ⎨V3 = 0 ⎬
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 3 ⎪ ⎪M 3 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w4 ⎪ ⎪Q4 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 4 ⎪ ⎪M 4 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w5 = 0 ⎪ ⎪Q5 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ = 0 ⎪ ⎪− M ⎪
⎩ 5 ⎭ ⎩ 5 ⎭
3
element 2
Obzirom da su pomaci u3, ϕ3, w4 i ϕ4 različiti od nule, reducirani sustav jednadžbi glasi:
k 55 u 3 + k 57ϕ 3 + k 58 w4 + k 59ϕ 4 = −F
k 75 u 3 + k 77ϕ 3 + k 78 w4 + k 79ϕ 4 = 0
k 85 u 3 + k 87ϕ 3 + k 88 w4 + k 89ϕ 4 = 0
k 95 u 3 + k 97ϕ 3 + k 98 w4 + k 99ϕ 4 = 0
gdje je
EI
k 55 = k 155 + k 11
2
= D1 a 2 + 2 6 k 75 = k 57
l3
EI EI 2
k 57 = k 12
2
=2 2l k 77 = k 222 = 2 2l
l3 l3
= 2 3 (− 6 ) = 2 3 (− 3l )
EI EI
k 58 = k 13
2
k 78 = k 223
l l
EI EI
k 59 = k 14
2
= 2 3 3l k 79 = k 224 = 2 3 l2
l l
k 85 = k 58 k 95 = k 59
k 87 = k 78 k 97 = k 79
EI EI
k 88 = k 33
2
+ k 11
3
=2 3
6+2 3 6 k 98 = k 89
l l
= 2 3 (− 3l ) + 2 3 (3l )
EI EI EI 2 EI
k 89 = k 34
2
+ k 12
3
k 99 = k 244 + k 322 = 2 3
2l + 2 3 2l 2
l l l l
57
Nakon što se uvedu numeričke vrijednosti u gornje izraze, dobiva se

(2307692,308 + 34473,6)u 3 + 8618,4ϕ 3 − 34473,6w4 + 8618,4ϕ 4 = −F
8618,4u 3 + 2872,8ϕ 3 − 8618,4w4 + 1436,4ϕ 4 = 0
− 34473,6u 3 − 8618,4ϕ 3 + 68947,2w4 = 0
8618,4u 3 + 1436,4ϕ 3 + 5475,6ϕ 4 = 0
Rješenje ovog sustava glasi:

u 3 = −0,00087 mm w4 = −0,000271 mm
ϕ 3 = 0,0000013 rad ϕ 4 = 0,000000975 rad
Konstrukcija u deformiranom obliku prikazana je na slici 4.5
u3 F
ϕ3
w4
ϕ4
Povratkom u nereducirani sustav jednadžbi određuju se nepoznate reakcije u osloncima

k 15 u 3 = U 1 k 35 u 3 = U 2 k 10,8 w4 + k 10,9ϕ 4 = Q5
k 25 u 3 = V1 k 45 u 3 = V 2 k 11,8 w4 + k 11,9ϕ 4 = − M 5
gdje je
k15 = k115 = 0 k10,8 = k 331 = 2

EI
(− 6)
l3
k10,9 = k 332 = 2 3 (− 3l )
EI
k 25 = k125 = D1νa 2
l
EI
k 35 = k135 = −D1a 2 k11,8 = k 41 = 2 3 3l
3
l
EI 2
k 45 = k145 = −D1νa 2 k11,9 = k 42 = 2 3 l
3
58
Kada se uvrste brojčani podaci proizlazi

U1 = 0
V1 = −0,6 kN (smjer)
U 2 = 2 kN
V2 = 0,6 kN
Q5 = 0,00093 kN
M 5 = −0,00093 kNm (smjer)
59
5. SAVIJANJE PRAVOKUTNE PLOČE
5.1. Diferencijalna jednadžba savijanja pravokutne ploče
Na slici 5.1 prikazan je diferencijalni element pravokutne ploče opterećene na

savijanje /6/ sa svojim osnovnim značajkama: w-progib, M-moment savijanja, Q-poprečna
sila, T-moment uvijanja, qz-vanjsko opterećenje. Veličine M, Q i T izražene su po jedinici
duljine, a na slici 5.1. prikazane su s pozitivnim predznakom.
0
x
y
z, w dx
dy Qx Qy
T T
My
x
Mx ∂M x
Mx + dx
qz ∂x
y ∂M y
My + dy ∂T
∂y T+ dx
∂T ∂x
∂Q x
T+ dy ∂Q y Qx + dx
∂y Qy + dy ∂x
∂y
dx
dy
h/2
h/2
z
dz
σx
σy τyx τxy
Slika 5.1. Diferencijalni element pravokutne ploče opterećene na savijanje
Postavljanjem uvjeta ravnoteže sila i momenata za element ploče na slici 5.1. slijedi jednadžba
ravnoteže
2
∂2M x ∂ 2T ∂ M y
+2 + = −q z (a)
∂x 2 ∂x∂y ∂x 2
Veza između progiba ploče w i deformacija u smjeru x i y glasi
∂2w ∂2w ∂2w

ε x = −z , ε y = −z , γ xy = −2 z (b)
∂x 2 ∂y 2 ∂x∂y
61
Unutarnji momenti Mx, My i T mogu se izraziti preko naprezanja u presjeku ploče

h h h
2 2 2
M x = ∫ σ x zd z , M y = ∫ σ y zd z , T = ∫ τ xy zdz (c)
h h h
− − −
2 2 2
Ako se primijene izrazi Hookeovog zakona za dvoosno stanje naprezanja
σx =
E
2
(ε x + νε y ) , σy =
E
2
(ε y + νε x ) , τ xy =
E
2(1 + ν )
γ xy (d)
1 −ν 1 −ν
i međusobno povežu gornje jednadžbe, dobiva se diferencijalna jednadžba savijanja
pravokutne ploče
∂ 4w ∂ 4w ∂ 4w q
4
+2 2 2 + 4 = z (5.1)
∂x ∂x ∂y ∂y D
gdje je
Eh 3
D= krutost ploče na savijanje
(
12 1 − ν 2 )
w( x, y ) funkcija progiba ploče
Unutarnje sile i momenti mogu se izraziti u ovisnosti o progibnoj funkciji

⎛ ∂2w ∂2w ⎞
M x = − D⎜⎜ 2 + ν ⎟
⎝ ∂x ∂y 2 ⎟⎠
(5.2)
⎛ ∂2w ∂2w ⎞
M y = − D⎜⎜ 2 + ν ⎟
⎝ ∂y ∂x 2 ⎟⎠
∂2w
T = −(1 − ν )D (5.3)
∂x∂y
∂M x ∂T
Qx = +
∂x ∂y
(5.4)
∂M y ∂T
Qy = +
∂y ∂x
62
5. Savijanje pravokutne ploče
5.2 Rubni uvjeti
Rubni uvjeti su od bitnog značenja kod određivanja rješenja diferencijalne jednadžbe

(5.1). Ovdje su razmatrani rubni uvjeti za dva tipična načina oslanjanja ploče, tj. za zglobno
oslonjenu i za upetu ploču.
∂2w
2 =0
∂ w ∂y 2
=0 ∂w
∂x 2 ∂w =0
w=0 =0 ∂y
w=0 ∂x
y w=0 w=0 x w=0 w=0
2
∂2w ∂ w y w=0 w=0 x
=0 2
=0
∂y 2 ∂x ∂w
∂w =0
=0 ∂x
a) ∂y b)
Slika 5.2. Rubni uvjeti ploče
Na zglobno oslonjenim rubovima progib i odgovarajući moment savijanja jednaki su nuli. To

znači slijedeće:
Rubovi x = 0, x = a
w = 0, M x = 0,
∂2w ∂2w
što prema izrazu (5.2) daje 2
+ν =0
∂x ∂y 2
∂w
Obzirom da je na tim rubovima zakrivljenost ploče = 0 to je i promjena te
∂y
∂2w
zakrivljenosti = 0 automatski zadovoljena. Prema tome, uvjet momenta
∂y 2
∂2w
M x = 0 svodi se na razmatranim rubovima na uvjet =0
∂x 2
Rubovi y = 0, y = b
w = 0, M y = 0,
∂2w ∂2w
što prema izrazu (5.2) daje +ν =0
∂x 2 ∂y 2
63
∂2w
Ovdje je, zbog analognih razloga kao i za ostala dva ruba, promjena zakrivljenosti =0
∂x 2
∂2w
automatski zadovoljena, te se uvjet momenta M x = 0 svodi na uvjet =0
∂y 2
Ovi uvjeti prikazani su na slici 5.2.a.
Na upetim rubovima progib i nagib ploče jednaki su nuli. To znači slijedeće:

Rubovi x = 0, x = a
w=0
∂w
=0
∂x
Rubovi y = 0, y = b
w=0
∂w
=0
∂y
Ovi uvjeti prikazani su na slici 5.2.b.
5.3. Analitičko rješenje primjenom dvostrukog trigonometrijskog reda

(Navier-ova metoda)
Rješenje na osnovi Navier-ove metode /5/ razvijeno je za pravokutnu zglobno

oslonjenu ploču prema slici 5.3., opterećenu vanjskim opterećenjem q z = f ( x, y ) .
0
a
b
qz
y x
Slika 5.3 Zglobno oslonjena ploča za rješenje Navier
Funkcija progiba w( x, y ) pretpostavlja se u obliku dvostrukog reda funkcija

∞ ∞
mπx nπy
w( x, y ) = ∑ ∑ wmn sin sin (5.5)
m n a b
gdje svaki član za sebe zadovoljava rubne uvjete na slici 5.2.a.
64
Vanjsko opterećenje q z ( x, y ) se takođe razvija u dvostruki red sinus funkcija

∞ ∞
mπx nπy
q z ( x, y ) = ∑ ∑ q mn sin sin (5.6)
m n a b
Koeficijenti razvoja reda qmn određuju se na poznati način /5/
4 ab mπx nπy
q mn = ∫ ∫ f ( x, y ) sin sin dxdy (5.7)
ab 0 0 a b
Izrazi (5.5) i (5.6) uvode se u diferencijalnu jednadžbu (5.1) te se dobiva algebarska jednadžba
u obliku
∞ ∞ ⎛ m 4π 4 m 2 n 2 π 4 n 4π 4 ⎞ mπx nπy ∞ ∞ q mn mπx nπy
∑ ∑ wmn ⎜⎜ 4
+2
a 2b 2
+ 4 ⎟ sin
⎟ sin = ∑∑ sin sin
m n ⎝ a b ⎠ a b m n D a b
Izjednačavanjem odgovarajućih članova reda (isti m i n) na lijevoj i desnoj strani ove

jednadžbe slijedi
q mn
wmn = 2
(5.8)
⎛ m2 n2 ⎞
Dπ 4 ⎜⎜ 2 + 2 ⎟⎟
⎝π π ⎠
Rješenje na osnovi Navier-ove metode s ishodištem u uglu ploče, slika 5.3, pogodno je
za sve oblike opterećenja, samo valja voditi računa da funkcije progiba i opterećenja budu
kompatibilne, u protivnom se može desiti da integral (5.7) poprimi vrijednost nula.
U slučaju jednolikog ili simetričnog opterećenja qz može se rješenje Navier upotrijebiti i
kada je ishodište koordinatnog sustava postavljeno u sredini ploče. U tom slučaju treba u
izrazima (5.5), (5.6) i (5.7) funkcije sinus zamijeniti s funkcijama cosinus, a u integralu (5.7)
treba postaviti granice integriranja od -a/2 do a/2 i od -b/2 do b/2.
PRIMJER 5.1
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h, zglobno oslonjena na krajevima,
opterećena je jednolikim opterećenjem q0 prema slici 5.4. Odrediti funkciju progiba w(x,y) i
progib u sredini.
q0
y x
a
65
Zbog jednolikog opterećenja funkcija progiba w(x,y) se pretpostavlja redom simetričnih

sinus funkcija u smjeru x i y. S tri člana reda funkcija glasi
πx πy 3πx πy 3πx 3πy
w( x, y ) = w11 sin sin + w31 sin sin + w33 sin sin
a b a b a b
a progib u sredini
⎛a b⎞
w⎜ , ⎟ = w11 + w31 + w33
⎝ 2 2⎠
Nepoznati koeficijenti progiba w11, w31 i w33 određuju se primjenom izraza (5.8)
q11 q 31 q 33
w11 = 2
w31 = 2
w33 = 2
⎛ 1 1 ⎞ ⎛ 9 1 ⎞ ⎛ 9 9 ⎞
Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟ Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟ Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟
⎝a b ⎠ ⎝a b ⎠ ⎝a b ⎠
Nepoznati koeficijenti opterećenja q11, q31 i q33 određuju se primjenom izraza (5.7)
4 ab πx πy 16
q11 = ∫ ∫
ab 0 0
q 0 sin sin dxdy = 2 q 0
a b π
4 ab 3πx πy 16
ab ∫0 ∫0
q 31 = q 0 sin sin dxdy = 2 q 0
a b 3π
4 ab 3πx 3πy 16
ab ∫0 ∫0
q 33 = q 0 sin sin dxdy = q0
a b 9π 2
Uvođenjem ovih vrijednosti u izraze za koeficijente progiba proizlazi
16q 0 a 4b 4 16q 0 a 4b 4 16q 0 a 4b 4
w11 = w31 = w33 =
(
Dπ 6 a 2 + b 2 )
2
(
Dπ 6 3 a 2 + 9b 2 )
2
(
Dπ 6 9 9a 2 + 9b 2 )
2
te je progib u sredini ploče

4 4
⎛ a b ⎞ 16q 0 a b ⎛ 1 1 1 ⎞
w⎜ , ⎟ = ⎜ + + ⎟
⎝ 2 2⎠ Dπ 6 ⎝ (
⎜ a2 + b2 ) 2
(
3 a 2 + 9b 2 )
2
(
9 9a + 9b 2
2
) ⎟
⎠
66
PRIMJER 5.2
πx πy
Pravokutna ploča iz Primjera 5.1 opterećena je opterećenjem q( x, y ) = q 0 sin sin
a b
prema slici 5.5. Odrediti funkciju progiba w(x,y) i progib u sredini.
0
a
b
q0
y x
Zbog simetričnosti opterećenja i u ovom slučaju se funkcija progiba w(x,y) pretpostavlja

redom simetričnih sinus funkcija u smjeru x i y
πx πy 3πx πy 3πx 3πy
a b a b a b
a progib u sredini ploče
⎛a b⎞
w⎜ , ⎟ = w11 + w31 + w33
⎝ 2 2⎠
Problem se opet svodi na određivanje nepoznatih koeficijenata opterećenja q11, q31 i q33
4 ab πx 2 πy
q11 = ∫ ∫
ab 0 0
q 0 sin 2
a
sin
b
dxdy = q 0
4 ab πx 3πx πy
q 31 = ∫ ∫
ab 0 0
q 0 sin sin
a a
sin 2
b
dxdy = 0
4 ab πx 3πx πy 3πy
ab ∫0 ∫0
q 33 = q 0 sin sin sin sin dxdy = 0
a a b b
Proizlazi, da doprinos progibu daju samo oni članovi reda koji su potpuno kompatibilni
funkciji opterećenja (m=1, n=1), tj.
q0 a 4b 4
w11 = w31 = w33 = 0
(
Dπ 4 a 2 + b 2 )
2
te progib u sredini ploče iznosi

⎛a b⎞
w⎜ , ⎟ = w11
⎝2 2⎠
67
PRIMJER 5.3.
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h opterećena je opterećenjem
q(x, y ) = q 0 (1 − 2 x a ) prema slici 5.6. Odrediti funkciju progiba, te mjesto i iznos najvećeg
progiba.
Zadano: a = 4 m, b = 2 m, h = 0,01 m, q 0 = 1 kN m 2 , E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
q0
b -q0 x
y
a/2 a
Zbog antisimetričnosti opterećenja funkcija progiba w(x,y) je pretpostavljena redom

antisimetričnih sinus funkcija u smjeru x. S dva člana reda funkcija w(x,y) glasi
2πx πy 4πx πy
w( x, y ) = w21 sin sin + w41 sin sin
a b a b
Nepoznati koeficijenti progiba w21 i w41 prema (5.8) glase
q 21 q 41
w21 = 2
w41 = 2
⎛ 4 1 ⎞ ⎛ 16 1 ⎞
Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟ Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟
⎝ a b ⎠ ⎝ a b ⎠
Nepoznati koeficijenti opterećenja q21 i q41 određuju se prema (5.7), tj.
4 ab ⎛ 2x ⎞ 2πx πy 8q
q 21 = ∫ ∫ q 0 ⎜1 −
ab 0 0 ⎝ a ⎠
⎟ sin
a
sin dxdy = 20
b π
4 ab ⎛ 2x ⎞ 4πx πy 4q
q 41 = ∫ ∫ q 0 ⎜1 −
ab 0 0 ⎝ a ⎠
⎟ sin
a
sin dxdy = 20
b π
te se dobiva
4q 0 a 4 b 4 ⋅ 2 4q 0 a 4 b 4
w21 = = 1,7 mm w41 = = 0,138 mm
(
Dπ 6 a 2 + 4b 2 2
) (
Dπ 6 a 2 + 16b 2 )2
Funkcija progiba glasi

2πx πy 4πx πy
w( x, y ) = 0,0017 sin sin + 0,000138 sin sin
a b a b
68
Raspodjela progiba duž simetrale y = b 2 prikazana je na slici 5.6.a, gdje je naznačen i

približan položaj mjesta najvećeg progiba wmax = 1,7 mm
0 x=0,22a x
a/2
wmax
w(x)
Slika 5.6.a Primjer 5.3
PRIMJER 5.4.
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h opterećena je opterećenjem
q( x, y ) = q 0 (1 − x a ) prema slici 5.7. Odrediti funkciju progiba w(x,y), te
mjesto i iznos najvećeg progiba.
b
q0
y x
a
Zbog nesimetričnosti opterećenja funkcija progiba w(x,y) je pretpostavljena redom

simetričnih i antisimetričnih sinus funkcija u smjeru osi x. Uzeta su tri člana reda, te funkcija
w(x,y) glasi:
πx πy 2πx πy 3πx πy
a b a b a b
Nepoznati koeficijenti progiba w11, w21 i w31 prema (5.8) iznose
q11 q 21 q 31
w11 = 2
w21 = 2
w31 = 2
⎛ 1 1 ⎞ ⎛ 4 1 ⎞ ⎛ 9 1 ⎞
Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟ Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟ Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟
⎝a b ⎠ ⎝a b ⎠ ⎝a b ⎠
69
Nepoznati koeficijenti opterećenja q11, q21 i q31 određeni su prema (5.7)

4 ab ⎛ x ⎞ πx πy 8q
q11 = ∫ ∫ q 0 ⎜1 − ⎟ sin sin dxdy = 20
ab 0 0 ⎝ a⎠ a b π
4 ab ⎛ x⎞ 2πx πy 4q
ab ∫0 ∫0 ⎝
q 21 = q 0 ⎜1 − ⎟ sin sin dxdy = 20
a⎠ a b π
4 ab ⎛ x⎞ 3πx πy 8q
q 31 = ∫ ∫ q 0 ⎜1 − ⎟ sin
ab 0 0 ⎝ a⎠ a
sin dxdy = 02
b 3π
Proizlazi
8q 0 a 4b 4 4q 0 a 4b 4 8q 0 a 4b 4
w11 = w21 = w31 =
(
Dπ 6 a 2 + b 2 )
2
(
Dπ 6 a 2 + 4b 2 )
2
(
Dπ 6 3 a 2 + 9b 2 )
2
Najveći progib se nalazi na simetrali ploče y = b 2 , te su približno mjesto i njegov iznos

određeni uvođenjem zadanih brojčanih vrijednosti. Dobiva se
q11 = 0,81 kN m 2 q 21 = 0,045 kN m 2 q 31 = 0,27 kN m 2

w11 = 0,0044 m w21 = 0,000865 m w31 = 0,000218 m
Raspodjela progiba duž simetrale y = b 2 prikazana je na slici 5.8 i na njoj je naznačen

položaj najvećeg progiba koji iznosi wmax = 4,62 mm
0 x=0,357a a x
wmax
w(x)
70
PRIMJER 5.5.
Kvadratna ploča duljine stranice l i debljine h slobodno je oslonjena na svojim krajevima
i opterećena s q( x, y ) = q 0 (1 − cos πx l ) prema slici 5.9. Odrediti funkciju progiba w(x,y) i
iznos progiba u sredini ploče.
l
q0
l
y x
Funkcija progiba je pretpostavljena s jednim članom reda

πx πy
w( x, y ) = w11 cos cos
a b
Progib u sredini iznosi: w(0,0 ) = w11
Nepoznati koeficijent progiba w11 određen je izrazom (5.8)

q11
w11 = 2
⎛ 1 1 ⎞
Dπ 4 ⎜ 2 + 2 ⎟
⎝ a b ⎠
Nepoznati koeficijent opterećenja q11 slijedi iz izraza (5.7)
l l
4 2 2
⎛ πx ⎞ πx πy 16 − 4π
q11 =
ab ∫l ∫l q 0 ⎜⎝1 − cos ⎟ cos cos dxdy =
l ⎠ l l π2
q0
− −
2 2
(4 − π )l 4 q 0
te proizlazi w11 =
Dπ 6
To je ujedno i progib u sredini ploče.
71
5.4. Analitičko rješenje primjenom jednostrukog Fourierovog reda (Levy-eva metoda)
Rješenje na osnovi Levy-eve metode /6/ razvijeno je za pravokutnu ploču koja je

zglobno oslonjena na krajevima y = b 2 i y = − b 2 , proizvoljno učvršćena na druga dva
kraja i opterećena opterećenjem q z = f (x ) prema slici 5.10., dakle opterećenje se ne mijenja u
smjeru osi y.
nj.
b
o slo qz
no
olj
izv
pro nj.
o slo
no
olj
a izv
pro x
y
Slika 5.10. Pravokutna ploča za rješenje Levy
Funkcija progiba je pretpostavljena u obliku jednostrukog Fourierovog reda

∞
nπy
w( x, y ) = ∑ wn ( x ) cos (5.9)
n b
Nepoznati koeficijent reda wn(x) rješenje je diferencijalne jednadžbe savijanja
ploče (5.1) za smjer x
d 4 wn d 2 wn f (x )
4
− 2 β n2 2
+ β n4 wn = (5.10.)
dx dx D
nπ
gdje je β n =
b
Ovo rješenje se sastoji od homogenog i partikularnog dijela
wn = wnh ( x ) + wnp (x )
Homogeno rješenje wnh ( x ) glasi
wnh ( x ) = Bn1shβ n x + Bn 2 chβ n x + Bn3 β n xchβ n x + Bn 4 β n xshβ n x
Partikularno rješenje wnp(x) određuje se od slučaja do slučaja, ovisno o funkciji

opterećenja f(x) na desnoj strani jednadžbe (5.10). Ukoliko je f(x) jednostavna funkcija
(pravac, parabola, polinom, trigonometrijska funkcija), tada se i wnp(x) može pretpostaviti u
obliku funkcije f(x).
72
Dakle, problem se svodi na određivanje konstanti integracije Bn1 do Bn4. Problem se

može pojednostavniti u slučaju simetrije (antisimetrije) vanjskog opterećenja. U tom slučaju
eliminiraju se iz homogenog rješenja funkcije koje nisu simetrične (antisimetrične)
izjednačavanjem pripadnih konstanti integracije s nulom, kako slijedi
Simetrija.............. izostaviti shβ n x i β n xchβ n x , dakle Bn1 = Bn 3 = 0
Antisimetrija........ izostaviti chβ n x i β n xshβ n x , dakle Bn 2 = Bn 4 = 0
Preostale konstante integracije određuju se iz rubnih uvjeta.
PRIMJER 5.6.
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h oslonjena je i opterećena jednolikim
opterećenjem q0 prema slici 5.11. Odrediti funkciju progiba i iznos progiba u sredini ploče.
q0
b
a
y x
Funkcija progiba se pretpostavlja samo s jednim članom reda, tj. n=1.

Homogeno rješenje w1h ( x ) , zbog simetričnog vanjskog opterećenja,
(B11 = B13 = 0) , glasi:
w1h ( x ) = B12 chβ 1 x + B14 β 1 xshβ 1 x
π
gdje je β 1 =
b
Partikularno rješenje w1 p ( x ) se pretpostavlja na osnovu funkcije smetnje f ( x ) = q 0 kao
w1 p ( x ) = A1
Kada se ovo rješenje s derivacijama uvrsti u jednadžbu (5.10) proizlazi
w1 p ( x ) =
q0 q0
A1 = dakle
Dβ 1
4
Dβ 14
Prema tome, koeficijent reda w1(x) glasi
w1 ( x ) = B12 chβ 1 x + B14 β 1 xshβ 1 x +

q0
Dβ 14
73
Nepoznate konstante B12 i B14 određuju se iz rubnih uvjeta

a dw
x= w=0 =0
2 dx
što daje potrebne dvije jednadžbe
a a a q
B12 chβ 1 + B14 β 1 shβ 1 + 40 = 0
2 2 2 β1 D
a ⎛ a a a⎞
B12 β 1shβ 1 + B14 ⎜ β 1shβ 1 + β 12 chβ 1 ⎟ = 0
2 ⎝ 2 2 2⎠
Rješenjem ovog sustava i uvođenjem zadanih brojčanih vrijednosti dobiva se

B12 = −0,001894 m B14 = 0,000319 m
te funkcija progiba glasi

⎛ q ⎞
w( x, y ) = ⎜⎜ − 0,001894chβ 1 x + 0,000319β 1 xshβ 1 x + 40 ⎟⎟chβ 1 y
⎝ β1 D ⎠
Raspodjela progiba duž simetrala y = 0 i x = 0 prikazana je na slici 5.12.a i b. Iznos progiba
u sredini ploče iznosi w(0,0 ) = 0,00665 m
-a/2 a/2
0 x -b/2 0 b/2 y
wmax wmax
w(x) w(y)
a) b)
74
PRIMJER 5.7.
Pravokutna ploča iz Primjera 5.6 slobodno je oslonjena na svojim krajevima i opterećena
opterećenjem q = q 0 sin π x a prema slici 5.13. Odrediti funkciju progiba, te približno mjesto
i iznos najvećeg progiba.
b
q0
0
-q 0 a
y x
Uzimajući u obzir jedan član reda (n=1) i asimetričnost opterećenja (B12 = B14 = 0 ) , homogeno
rješenje glasi
w1h (x ) = B11shβ 1 x + B13 β 1 xchβ 1 x
Partikularno rješenje se pretpostavlja u obliku

πx
w1 p = A1 sin
a
q0 a 4b 4
A1 = ⋅
D π 4 a2 + b2( )2
Dakle, koeficijent w1(x) glasi

a 4b 4 πx
w1 (x ) = B11shβ 1 x + B13 β 1 xchβ 1 x +
q0
⋅ sin
D π 4 a2 + b2 ( )
2
a
Nepoznate konstante B11 i B13 određuju se iz rubnih uvjeta

a d2w
x= w=0 =0
2 dx 2
što daje potrebne dvije jednadžbe
a a a q a 4b 4 π
B11shβ 1 + B13 β 1 chβ 1 + 0 ⋅ sin =0
2 2 2 D π 4 a2 + b2 ( ) 2
2
a ⎛ a a a⎞ q a 4b 4 π2 π
B11 β 12 shβ 1 + B13 β 12 ⎜ 2shβ 1 + β 1 chβ 1 ⎟ − 0 ⋅ sin =0
2 ⎝ 2 2 2 ⎠ D π 4 a2 + b2 ( )2
a 2
2
75
Rješenje sa zadanim brojčanim vrijednostima glasi

B11 = −0,0014 m B13 = 0,00029 m
te je funkcija progiba
⎛ a 4b 4 πx ⎞⎟
w( x, y ) = ⎜ − 0,0014shβ 1 x + 0,00029 β 1 xchβ 1 x + 0 ⋅
q
sin cos β 1 y
⎜
⎝ D π 4 a2 + b2 ( ) 2
a ⎟⎠
Raspodjela progiba duž simetrale y = 0 prikazana je na slici 5.14, gdje je ujedno naznačen i
položaj najvećeg progiba wmax = ±1,81 mm
-a/2 x=-0,27a 0 x
x=-0,27a
a/2
wmax
w(x)
PRIMJER 5.8.
⎛ 1 1⎞
Pravokutna ploča iz Primjera 5.6 opterećena je opterećenjem q = q 0 ⎜ − x + ⎟ prema
⎝ a 2⎠
slici 5.15. Odrediti funkciju progiba, te približno mjesto i iznos najvećeg progiba.
q0 b
a
x
y
Obzirom da je opterećenje nesimetrično, homogeno rješenje glasi

w1h (x ) = B11shβ 1 x + B12 chβ 1 x + B13 β 1 xchβ 1 x + B14 β 1 xshβ 1 x
Partikularno rješenje se pretpostavlja u obliku polinoma 1. stupnja

w1 p ( x ) = A1 x + A2
76

q0 b 4 1 q0 b 4 1
A1 = − A2 =
Dπ 4 a Dπ 4 2
Dakle, koeficijent w1 ( x ) glasi
q0 b 4 ⎛ 1 1⎞
w1 ( x ) = B11shβ 1 x + B12 chβ 1 x + B13 β 1 xchβ 1 x + B14 β 1 xshβ 1 x + ⎜− x + ⎟
Dπ ⎝ a
4
2⎠
Nepoznate konstante B11 , B12 , B13 i B14 određuju se iz rubnih uvjeta
a dw
x= , w=0 , =0
2 dx
a dw
x=− , w=0 , =0
2 dx
što daje potrebne četiri jednadžbe
a a a a a a
B11shβ 1 + B12 chβ 1 + B13 β 1 chβ 1 + B14 β 1 shβ 1 = 0
2 2 2 2 2 2
a a ⎛ a a a⎞
B11 β 1chβ 1 + B12 β 1shβ 1 + B13 ⎜ β 1 chβ 1 + β 12 shβ 1 ⎟ +
2 2 ⎝ 2 2 2⎠
⎛ a a a ⎞ q b4 1
+ B14 ⎜ β 1shβ 1 + β 12 chβ 1 ⎟ − 0 4 = 0
⎝ 2 2 2 ⎠ Dπ a
a a a a a a q b4
− B11shβ 1 + B12 chβ 1 − B13 β 1 chβ 1 + B14 β 1 shβ 1 + 0 4 = 0
2 2 2 2 2 2 Dπ
a a ⎛ a a a⎞
B11 β 1 chβ 1 − B12 β 1shβ 1 + B13 ⎜ β 1 chβ 1 + β 12 shβ 1 ⎟ −
2 2 ⎝ 2 2 2⎠
⎛ a a a ⎞ q b4 1
− B14 ⎜ β 1shβ 1 + β 12 chβ 1 ⎟ − 0 4 = 0
⎝ 2 2 2 ⎠ Dπ a
Rješenjem ovog sustava jednadžbi dobiva se

B11 = 0,001 m, B12 = −0,001 m, B13 = −0,00026 m, B14 = 0,00036 m
što daje funkciju progiba w( x, y ) u obliku
w( x, y ) = [0,001shβ 1 x − 0,001chβ1 x − 0,00026 β 1 xchβ 1 x + 0,00036 β 1 xshβ 1 x +

+ 0,0085(0,5 − 0,25 x )]cos β 1 y
77
Budući da se najveći progib nalazi na simetrali y = 0 , na slici 5.16 prikazana je raspodjela

progiba duž nje, gdje je takođe naznačen položaj najvećeg progiba u iznosu wmax = 4,6 mm .
-a/2 a/2
x=-0,38a x
0
wmax
w(x)
Kako je zadano nesimetrično opterećenje superpozicija simetričnog (konstantnog) i

asimetričnog opterećenja, vidjeti proračun w1p(x), ovaj zadatak se mogao riješiti i parcijalnim
određivanjem konstanti B11 i B13 (asimetrično opterećenje) te konstanti B12 i B14 (konstantno
opterećenje). Dobitak se sastoji u tome, što se umjesto jednog sustava od 4 jednadžbe
rješavaju 2 sustava s po 2 nepoznanice.
5.5. Približno analitičko rješenje primjenom Ritz-ove metode
Ritz-ova metoda /6/ je energetska metoda na osnovi principa minimuma ukupne energije
kod savijanja ploče, a to znači: od svih funkcija progiba ploče, koje zadovoljavaju rubne
uvjete, treba odrediti one koje daju minimalnu ukupnu energiju strukturi ploče i time stabilno
stanje ravnoteže iste.
Stoga se progibna funkcija w(x,y) pretpostavlja u obliku reda funkcija
n
w( x, y ) = ∑ Ai f i ( x, y ) (5.11)
i =1
gdje su fi(x,y) neprekinute funkcije koje, svaka za sebe, moraju zadovoljavati geometrijske
rubne uvjete i opisivati deformaciju ploče. Nepoznati koeficijenti A1, A2, ..., An određuju se iz
uvjeta minimuma ukupne energije
∂W ∂W ∂W
= 0, = 0, ..., =0 (5.12)
∂A1 ∂A2 ∂An
Ovaj postupak minimizacije daje n algebarskih jednadžbi s nepoznanicama A1, A2, ..., An.
Ukupna energija kod savijanja ploče glasi
1 ⎧⎪⎛ ∂ 2 w ∂ 2 w ⎞ ⎡ ∂ 2 w ∂ 2 w ⎛ ∂ 2 w ⎞ 2 ⎤ ⎫⎪
2
W = ∫∫ ⎨⎜⎜ 2 + 2 ⎟⎟ − 2(1 − ν )⎢ 2 −⎜ ⎟ ⎥ ⎬dxdy − ∫∫ q z wdxdy (5.13)

2 S ⎪⎝ ∂x ∂y ⎠ ⎢ ∂x ∂y 2 ⎜⎝ ∂x∂y ⎟⎠ ⎥ ⎪
⎩ ⎣ ⎦⎭ S
gdje je S - površina ploče

Točnost Ritzove metode u mnogome ovisi o tome, u kojoj mjeri mogu funkcije f i(x,y)
dobro opisati progibnu plohu uslijed stvarnog opterećenja. Ovdje su u tu svrhu upotrebljene
trigonometrijske funkcije. U Tablicama 5.1 i 5.2 prikazan je za zglobno oslonjenu i upetu
ploču izbor takvih funkcija za razna opterećenja i položaje ishodišta koordinatnog sustava.
78
Koordinatni sustav
Opterećenje u uglu ploče u sredini ploče
iπx jπy iπx jπy
Jednoliko, sin sin cos cos
Simetrično a b a b
i=1,3,5... j=1,3,5.... i=1,3,5... j=1,3,5...
iπx jπy iπx jπy
Antisimetrično sin sin sin sin
a b a b
i=2,4,6... j=2,4,6... i=2,4,6... j=2,4,6....
iπx jπy
Nesimetrično sin sin
a b
i=1,2,3... j=1,2,3...
Tablica 5.1 Trigonometrijske funkcije oblika za zglobno oslonjenu ploču
Koordinatni sustav
Opterećenje u uglu ploče u sredini ploče
2 2
⎛ iπx ⎞ ⎛ jπy ⎞ iπx ⎞ ⎛
2
jπy ⎞
2
⎜ sin ⎟ ⎜ sin ⎟ ⎛
⎝ a ⎠ ⎝ b ⎠ ⎜ cos ⎟ ⎜ cos ⎟
⎝ a ⎠ ⎝ b ⎠
Jednoliko, i=1,2,3,... j=1,2,3,...
i=1,3,5,... j=1,3,5,...
simetrično 1⎛ iπx ⎞⎛ jπy ⎞
⎜1 − cos ⎟⎜1 − cos ⎟ 1⎛ 2πx ⎞⎛ 2πy ⎞
4⎝ a ⎠⎝ b ⎠ ⎜1 + cos ⎟⎜1 + cos ⎟
4⎝ a ⎠⎝ b ⎠
i=2,4,6,... j=2,4,6,....
Tablica 5.2 Trigonometrijske funkcije oblika za upetu ploču
U slučaju kada su dvije i dvije nasuprotne stranice ploče različito učvršćene, tada valja
kombinirati funkcije iz obje tablice.
PRIMJER 5.9.
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h upeta je na svim stranicama i opterećena
jednolikim opterećenjem q0 prema slici 5.17. Odrediti funkciju progiba i progib u sredini
ploče.
b q0
y x
a
79
Funkcija progiba pretpostavljena je s jednim članom reda prema tablici 5.2

πx πy
w( x, y ) = A1 sin 2 sin 2
a b
Kada se za ukupnu energiju W (5.13) izvedu potrebne derivacije funkcije w(x,y) i potom izvrši
a b
njihovo integriranje u granicama ∫ ∫ (...)dxdy , proizlazi
0 0
3b 4 + 2a 2 b 2 + 3a 4 1
W = 2 DA12π 4 − q 0 abA1
16a 3 b 3 4
∂W
Uvjet minimuma ukupne energije = 0 daje potrebnu jednadžbu za određivanje
∂A1
koeficijenta A1
3b 4 + 2a 2 b 2 + 3a 4 1
4 Dπ 4 A1 − q 0 ab = 0
16a 3 b 3 4
iz koje proizlazi
a 4 b 4 q0
A1 =
(
Dπ 3a + 2a 2 b 2 + 3b 4
4 4
)
⎛a b⎞
što je ujedno i iznos progiba u sredini w⎜ , ⎟ .
⎝2 2⎠
PRIMJER 5.10.
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h zglobno je oslonjena i opterećena
q
opterećenjem q = 2 0 x prema slici 5.18. Odrediti progibnu funkciju, te mjesto i iznos
a
najvećeg progiba.
q0 b 0
-q0
a
y x
80
Funkcija progiba pretpostavljena je s jednim članom reda prema tablici 5.1.

2πx πy
w( x, y ) = A1 sin cos
a b
Prema izrazu (5.13) za ukupnu energiju W, nakon izvođenja potrebnih derivacija funkcije
a b
2 2
w(x,y) i njihovog integriranja u granicama ∫ ∫ (...)dxdy , proizlazi da ukupna energija iznosi
a b
− −
2 2
D
W = A12π 4 ab
(
a 2 + 4b 2 )
2
+2
q 0 ab
A1
8 a 4b 4 π2
∂W
Primjenom uvjeta minimuma = 0 dobiva se jednadžba
∂A1
D
2 A1π 4 ab
(
a 2 + 4b 2 )2
+2
q 0 ab
=0
8 a 4b 4 π2
iz koje proizlazi
8a 4 b 4 q 0
A1 = −
(
Dπ 6 a 2 + 4b 2 )
2
U skladu s pretpostavljenom funkcijom progiba proizlazi, da se najveći progib nalazi na

a
simetrali y = 0 i to za x = ± u iznosu wmax = ± A1
4
PRIMJER 5.11.
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h učvršćena je i opterećena opterećenjem
q = q 0 (1 − x a ) prema slici 5.19. Odrediti funkciju progiba, te mjesto i iznos najvećeg progiba.
b
q0
y x
81
Zbog nesimetričnosti opterećenja (i deformacije) funkcija progiba je u smjeru x pretpo-

stavljena s dva člana reda
πx πy 2πx πy
w( x, y ) = A1 sin sin 2 + A2 sin sin 2
a b a b
Po načelu superpozicije vrijedi
w( x, y ) = w1 (x, y ) + w2 ( x, y )
te se za svaku komponentu progiba može zasebno primijeniti Ritz-ova metoda. Nakon

izvođenja potrebnih derivacija dobiva se ukupna energija po komponentama
1 ⎡ 291 4 2 1 ⎤ 4
W1 = D π A1 − 2(1 − ν ) π 4 A12 ⎥ + A1
2 ⎢⎣ 512 32 ⎦ π
1 ⎡ 83 4 2 7 ⎤ 2
W2 = D ⎢ π A2 − 2(1 − ν ) π 4 A22 ⎥ + A2
2 ⎣ 32 32 ⎦ π
Uvođenjem uvjeta minimuma energije po komponentama
∂W1 ∂W2
= 0, =0
∂A1 ∂A2
slijedi
2048 64
A1 = = 0,997 mm, A2 = = 0,114 mm
Dπ (259 + 32ν )
5
Dπ (69 + 14ν )
5
Funkcija progiba glasi

⎛ πx 2πx ⎞ 2 πy
w( x, y ) = ⎜ 0,997 sin + 0,114 sin ⎟ sin
⎝ a a ⎠ b
82
Raspodjela progiba duž simetrale y = b 2 , po komponentama (po članovima reda) i u

cijelosti, prikazana je na slici 5.20, gdje je označeno mjesto najvećeg progiba u iznosu
wmax = 1,035 mm.
0 a/2 a x
A1
w1(x)
a/4
A2
w2(x)
x=0,24a
wmax
w(x)
Kod primjene metode konačnih razlika /6/ ploča se modelira s dvodimenzionalnom

mrežom konačnih razlika, slika 5.21, te se problem svodi na određivanje progiba, sila i
momenata u točkama mreže.
δ
0 x, i
y, j
Slika 5.21 Mreža konačnih razlika
83
Svaka točka mreže ima svoju mrežnu koordinatu T(i,j), te se za nju može postaviti slijedeća
algebarska jednadžba
wi, j-2 + 2 wi-1, j-1 − 8wi, j-1 + 2 wi+1, j−1 + wi-2, j + 8wi-1, j + 20 wij − 8wi+1, j + wi+ 2, j +
qij (5.14)
+ 2wi-1, j+1 − 8wi, j+1 + 2 wi+1, j+1 + wi, j+ 2 = δ4
D
Ova jednadžba zamjenjuje diferencijalnu jednadžbu savijanja ploče (5.1) i naziva se
diferencijska jednadžba u točki T(i,j) mreže konačnih razlika. Raspored koeficijenata uz
progibe u ovoj jednadžbi prikazana je shematski na slici 5.22.
i-2 i-1 i i+1 i+2 x

j-2
1
j-1 2 -8 2
j -8 20 -8 1
1 T(i,j)
2 -8 2
j+1
1 δ
j+2
δ
y
Slika 5.22 Shema koeficijenata diferencijske jednadžbe za točku T(i,j)
Jednadžba (5.14) postavlja se za sve točke mreže osim za točke na rubu. Na taj način se
problem svodi na rješavanje sustava linearnih algebarskih jednadžbi, čije rješenje su progibi u
točkama mreže.
Na analogan način mogu se diferencijalni izrazi (5.2), (5.3) i (5.4) za unutarnje sile i
momente zamijeniti s odgovarajućim diferencijskim izrazima
(M x )ij = − D
[(w i +1, j ) (
− 2 wij + wi -1, j + ν wi, j+1 − 2wij + wi, j-1 )]
δ2 (5.15)
(M ) =−
D
[(wi, j+1 ) (
− 2wij + wi, j-1 + ν wi +1, j − 2 wij + wi -1, j )]
δ2
y ij
Tij = −
(1 − ν )D (w − wi +1, j-1 − wi -1, j+1 + wi -1, j-1 ) (5.16)
i +1, j+1
4δ 2
(Q x )ij = − [( D
2δ 3
wi +1, j-1 − 2wi +1, j + wi +1, j-1 − wi -1, j+1 + 2wi-1, j − wi -1, j-1 + )
( + wi + 2, j − 2wi +1, j + 2 wi -1, j − wi -2, j )]
(5.17)
(Q ) = − D [(w i +1, j+1 − 2wi, j+1 + wi -1, j+1 − wi +1, j-1 + 2wi, j-1 − wi -1, j-1 − )
2δ
y ij 3
- (w i, j+ 2 − 2wi, j+1 + 2wi, j-1 − wi, j-2 )]
84
Obzirom da se u jednadžbama (5.14) , koje se postavljaju za točke ploče do ruba,

pojavljuju prekobrojne nepoznanice za točke izvan ruba ploče, za ove nepoznanice je nužno
postaviti dodatne jednadžbe preko rubnih uvjeta ploče, slika 5.2. Ti rubni uvjeti se takođe
dadu izraziti u obliku diferencijskih izraza
⎛ ∂w ⎞
⎜ ⎟ =
1
(
wi +1, j − wi-1, j )
⎝ ∂x ⎠ ij 2δ
⎛ ∂w ⎞
⎜⎜
∂
⎟⎟ =
2
1
δ
(
wi, j+1 − wi, j-1 )
⎝ y ⎠ ij
(5.18)
⎛ ∂2w ⎞
⎜ ⎟ 1
(
⎜ ∂x 2 ⎟ = δ 2 wi +1, j − 2 wij + wi-1, j
)
⎝ ⎠ ij
⎛ ∂2w ⎞
⎜
⎜ ∂y 2 ⎟ 2
(
⎟ = 1 wi, j+1 − 2 wij + wi, j-1 )
⎝ ⎠ ij δ
PRIMJER 5.12.
Kvadratna ploča dimenzija a × a i debljine h zglobno je oslonjena i opterećena
jednolikim opterećenjem q0. Odrediti progib u sredini ploče za mrežu konačnih razlika prema
slici 5.23.a.
1 1 0 1 2 3 4 i
2
2 q0
a 3 2
i
3
j T(2,2)
a
3
4
j
a) b)
Obzirom da je unutar ruba ploče samo točka T(2,2), jednadžba (5.14) za tu točku glasi
q0 4
w20 + 2 w11 − 8w21 + 2 w31 + w02 − 8w12 + 20w22 − 8w32 + w42 + 2w13 − 8w23 + 2 w33 = δ
D
a
gdje je δ =
2
Za točke na rubu vrijede rubni uvjeti
w11 = w21 = w31 = w12 = w32 = w13 = w23 = w33 = 0
85
Točke izvan ruba povezane su s točkama unutar ruba preko preostalih rubnih uvjeta
⎛ ∂2w ⎞
⎜ 2 ⎟ = 0 = w22 − 2w21 + w20 što daje w20 = − w22
⎜ ∂y ⎟
⎝ ⎠ 21
⎛ ∂2w ⎞
⎜ 2 ⎟ = 0 = w22 − 2w12 + w02 što daje w02 = − w22
⎜ ∂x ⎟
⎝ ⎠12
⎛ ∂2w ⎞
⎜ ⎟ = 0 = w24 − 2w23 + w22 što daje w24 = − w22
⎜ ∂y 2 ⎟
⎝ ⎠ 23
⎛ ∂2w ⎞
⎜ ⎟ w42 = − w22
⎜ ∂x 2 ⎟ = 0 = w42 − 2w32 + w22 što daje
⎝ ⎠ 32
Kada se ovi izrazi uvrste u osnovnu jednadžbu, proizlazi da je progib u sredini ploče
1 q0δ 4
w22 =
16 D
PRIMJER 5.13.
Kvadratna ploča dimenzija a × a i debljine h upeta je i opterećena jednolikim
opterećenjem q0. Odrediti raspodjelu progiba u ploči za mrežu konačnih razlika prema slici
5.24.
Zadano: a, q0, D(krutost ploče)
1 1
2
2 3
3 4
T3 5
4 T1 i
5
T2
j
86
Zbog višestruke simetričnosti dovoljno je razmatrati samo 1/8 ploče (zasjenčena površina)
koja sadrži tri točke mreže. Za njih se postavljaju jednadžbe oblika (5.14)
1 2 3 4 5 i
1
2
T1(3,3)
3
5
w31 + 2 w22 − 8w32 + 2w42 + w13 − 8w23 + 20 w33 −
j
q0 4
− 8w43 + w53 + 2w24 − 8w34 + 2 w44 + w35 = δ
D
1 2 3 4 5 i
1
2
T2(4,3)
3
5
w41 + 2 w32 − 8w42 + 2w52 + w23 − 8w33 + 20 w43 −
j
q0 4
− 8w53 + w63 + 2 w34 − 8w44 + 2w54 + w45 = δ
D
1 2 3 4 5 i
1
T3(4,2)
2
5
w40 + 2 w31 − 8w41 + 2 w51 + w22 − 8w32 + 20 w42 −
j
q0 4
− 8w52 + w62 + 2w33 − 8w43 + 2w53 + w44 = δ
D
Ove osnovne jednadžbe se mogu odmah značajno pojednostavniti uvođenjem slijedećih uvjeta
simetrije
w22 = w24 = w44 = w42 , w32 = w23 = w34 = w43
i rubnih uvjeta
w31 = w41 = w51 = w13 = w35 = w45 = w52 = w53 = w54 = 0
87
Proizlazi
q0 4
− 32w43 + 20w33 + 8w42 = δ
D
q0 4
25w43 − 8w33 − 16w42 + w63 = δ
D
q0 4
− 16w43 + 2 w33 + 22 w42 + w62 + w40 = δ
D
U gornjim jednadžbama još su kao višak nepoznanice w62 , w63 i w40 koje se pomoću rubnih
uvjeta mogu izraziti preko osnovnih nepoznanica
⎛ ∂w ⎞ 1
⎜⎜ ⎟⎟ = 0 = (w42 − w40 ) što daje w40 = w42
⎝ ∂y ⎠ 41 2δ
⎛ ∂w ⎞ 1
⎜ ⎟ =0= (w62 − w42 ) što daje w62 = w42
⎝ ∂x ⎠ 52 2δ
⎛ ∂w ⎞ 1
⎜ ⎟ =0= (w63 − w43 ) što daje w63 = w43
⎝ ∂x ⎠ 53 2δ
Uvođenjem ovih izraza, osnovne jednadžbe dobivaju svoj konačni oblik
q0 4
− 32 w43 + 20 w33 + 8w42 = δ
D
q
26 w43 − 8w33 − 16 w42 = 0 δ 4
D
q
− 16 w43 + 2w33 + 24 w42 = 0 δ 4
D
Rješenje glasi
q0 4 q0 4 q0 4
w33 = 0,461 δ , w43 = 0,309 δ , w42 = 0,209 δ
D D D
5.7 Numeričko rješenje primjenom metode konačnih elemenata
Pravokutna ploča se modelira sustavom pločastih konačnih elemenata (trokutasti,

pravokutni), te se problem svodi na određivanje progiba, nagiba i unutarnjih sila u spojnim
točkama elemenata, tj. u čvorovima. Ovdje će se prikazati modeliranje samo s pravokutnim
pločastim elementima /7/.
Numerički primjeri koji slijede obrađeni su s modelima koji sadrže vrlo malen broj
konačnih elemenata. Obzirom da konvergencija prema točnom analitičkom rješenju ovisi i o
gustoći mreže konačnih elemenata, dobivena rješenja u navedenim primjerima samo su
približna.
88
Pravokutni pločasti element prikazan je sa svojim značajkama na slici 5.25.
1 ϕ 1, Φ 1
ψ 1, Ψ 1
ϕ 4, Φ 4
ψ 2, Ψ 2 w1, W1 4
qz x
z ψ 4, Ψ 4
2
ϕ 2, Φ 2
y w4, W4
ϕ 3, Φ 3
w2, W2 ψ 3, Ψ 3
3
w3, W3
Slika 5.25 Pravokutni pločasti konačni element
Element ima 4 čvora, u svakom čvoru su 3 stupnja slobode i to progib w i kutevi zakreta ϕ i ψ,
zatim poprečna sila W i momenti savijanja Φ i Ψ .
Matrična jednadžba konačnog elementa ima svoj uobičajeni oblik
[k ] ⋅ {δ} = {f } − {f }q
gdje je
Eh 3 ⎡[k ]11 [k ]12 ⎤

[k ] = matrica krutosti
( ⎢
)
12 1 − ν A ⎣[k ]21
2
[k ]22 ⎥⎦
A = lx ⋅ l y površina elementa
[k ]12 = [k ]T21
89
Podmatrica [k ]11
⎡ ⎡ 2 1 ⎤ ⎡ ⎤ ⎡ 2 1 ⎤ ⎡ ⎤ ⎤
⎢4(α 2 + b2 ) + 1 (14 − 4ν ) 1 1
⎢2α + (1+ 4ν )⎥b − ⎢2β 2 + (1 + 4ν )⎥a 2(α 2 − 2β 2 ) − (14 − 4ν ) ⎢α − (1+ 4ν )⎥b
1
− ⎢2β 2 + (1−ν )⎥a ⎥⎥
⎢ 5 ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 ⎥⎦ 5 ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎥
⎢
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ 2 ⎡ 2 1 ⎤ ⎡2 2 4 ⎤ ⎥
⎢ ⎢ α + (1−ν )⎥b −νab ⎢−α + (1+ 4ν )⎥b ⎢ α − (1−ν )⎥b2 0 ⎥
⎢ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ 2 ⎡ 2 1 ⎤ ⎡2 2 1 ⎤ 2⎥
⎢ ⎢ β + (1 −ν )⎥a ⎢2β + (1−ν )⎥a 0 ⎢ β − (1−ν )⎥a ⎥
⎢ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎥
⎢ ⎡ 2 1 ⎤ ⎡ 2 1 ⎤ ⎥
⎢ 1
4(α 2 + b2 ) + (14 − 4ν ) ⎢2α + (1 + 4ν )⎥b ⎢2β + (1+ 4ν )⎥a ⎥
⎢ 5 5 5 ⎥
⎢ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎥
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ 2 ⎥
⎢ simet. ⎢ α + (1−ν )⎥b νab ⎥
⎢ ⎣⎢ 3 15 ⎦⎥ ⎥
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ 2 ⎥⎥
⎢ ⎢ β + (1−ν )⎥a ⎥
⎢ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎥
⎢⎣ ⎦
Podmatrica [k ]12
⎡ ⎤ ⎤
(
⎢− 2⎛α 2 + β 2 ⎞ + 1 14 − 4ν
⎢ ⎜⎝ ⎟
⎠ 5
) ⎡ 2 1
( ) ⎤
⎢α − 1−ν ⎥b
5
⎡ 2 1
( )
⎤
⎢− β + 1 −ν ⎥a
5 ⎝ ⎠ 5
1
(
2⎛⎜ β 2 − 2α 2 ⎞⎟ − 14 − 4ν ) ⎡ 2 1
( )
⎤
⎢2α + 1−ν ⎥b
5
⎡ 2 1
( )
⎢− β + 1+ 4ν ⎥b ⎥⎥
5
⎢ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎥
⎢
⎢
⎢
⎡ 2 1
( )
⎢−α + 1−ν ⎥b
⎢⎣ 5
⎤
⎥⎦
⎡1 2 1
⎢⎣ 3 15
( )
⎢ α + 1−ν ⎥b2
⎤
⎥⎦
0
⎡
⎢⎣
1
5
( )
⎤
− ⎢2α 2 + 1−ν ⎥b
⎥⎦
⎡2 2 1
⎢ α − 1−ν ⎥b2
⎢⎣ 3 15
( )
⎤
⎥⎦
0
⎥
⎥
⎥
⎢ ⎥
⎢
⎢
⎡ 2 1
⎢⎣ 5
( )
⎢β − 1−ν ⎥a
⎤
⎥⎦
0
⎡1 2 1
⎢⎣ 3 15
( )
⎢ β + 1−ν ⎥a 2
⎤
⎥⎦
⎡ 2 1
⎢− β + 1+ 4ν ⎥a
⎢⎣ 5
( )
⎤
⎥⎦
0
⎡2 2 4
( )
⎢ β − 1−ν ⎥a ⎥
⎢⎣ 3 15
⎤ 2⎥
⎥⎦ ⎥
⎢
⎢ ⎤ ⎥
⎢ ⎝ ⎠ 5
(
1
⎢ 2⎛⎜ β 2 − 2α 2 ⎞⎟ − 14 − 4ν ) ⎡ 2 1
( )
⎤
⎢2α + 1−ν ⎥b
⎢⎣ 5 ⎥⎦
⎡ 2 1
⎢⎣ 5
( ) ⎤
⎥⎦ ⎝ ⎠ 5
1
(
⎢β − 1+ 4ν ⎥a − 2⎛⎜α 2 + β 2 ⎞⎟ + 14 − 4ν ) ⎡ 2 1
( )
⎤
⎢α − 1−ν ⎥b
⎢⎣ 5 ⎥⎦
⎡ 2 1
( )
⎢β − 1−ν ⎥a ⎥
⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎥
⎢ ⎥
⎢
⎢
⎡ 2 1
⎢ − ⎢2α + 1−ν ⎥b
⎢⎣
( )
5
⎤
⎥⎦
⎡2 2 1
⎢ α − 1−ν ⎥b2
⎢⎣ 3 15
( )
⎤
⎥⎦
0
⎡ 2 1 ⎤
⎢−α + 1−ν ⎥b
⎢⎣ 5 ⎥⎦
( ) ⎡1 2 1
⎢ α + 1−ν ⎥b2
⎢⎣ 3 15
( )
⎤
⎥⎦
0
⎥
⎥
⎥
⎢ ⎤ 2 ⎥⎥
⎢
⎢
⎡ 2 1
( )
⎢β − 1+ 4ν ⎥a
5
⎤
0
⎡2 2 4 ⎤
( )
⎢ β − 1−ν ⎥a 2
⎡ 2 1 ⎤
⎢− β + 1−ν ⎥a ( ) 0
⎡1 2 1
( )
⎢ β + 1−ν ⎥a ⎥
⎣⎢ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎣⎢ 3 15 ⎦⎥ ⎣⎢ 5 ⎦⎥ ⎣⎢ 3 15 ⎦⎥ ⎦⎥
Podmatrica [k ]22
⎡ ⎡ ⎤ ⎡ 2 1 ⎤ ⎡ 2 1 ⎤ ⎡ 2 1 ⎤ ⎤
⎢4(α 2 + b 2 ) + 1 (14 − 4ν ) 1
− ⎢2α 2 + (1 + 4ν )⎥b ⎢2β + (1 + 4ν )⎥ a 2(α 2 − 2β 2 ) −
1
(14 − 4ν ) ⎢− α + (1 + 4ν )⎥b ⎢2β + (1 −ν )⎥ a⎥
⎢ 5 ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 ⎥⎦ 5 ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ 2 ⎡ 2 1 ⎤ ⎡2 2 4 ⎤ 2 ⎥
⎢ ⎢ α + (1 −ν )⎥b −νab ⎢− α + (1 + 4ν )⎥b ⎢ α − (1 −ν )⎥b 0 ⎥
⎢ ⎣⎢ 3 15 ⎦⎥ ⎣⎢ 5 ⎦⎥ ⎣⎢ 3 15 ⎦⎥ ⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ ⎡ 1 ⎤ ⎡2 2 1 ⎤ 2⎥
⎢ ⎢ β + (1 −ν )⎥ a 2 − ⎢2β 2 + (1 −ν )⎥ a 0 ⎢ β − (1 −ν )⎥ a ⎥
⎢ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 ⎥⎦ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎥
⎢ ⎡ 2 1 ⎤ ⎡ 2 1 ⎤ ⎥
⎢ 1
2 2
4(α + b ) + (14 − 4ν ) − ⎢2α + (1 + 4ν )⎥b − ⎢2β + (1 + 4ν )⎥ a ⎥
⎢ 5 5 5 ⎥
⎢ ⎣⎢ ⎥⎦ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎥
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ 2 ⎥
⎢ simet. ⎢ α + (1 −ν )⎥b νab ⎥
⎢ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎥
⎢ ⎡4 2 4 ⎤ 2 ⎥⎥
⎢ ⎢ β + (1 −ν )⎥ a ⎥
⎢ ⎢⎣ 3 15 ⎥⎦ ⎥
⎢⎣ ⎦
a b
gdje je α = , β=
b a
90
Vektor čvornih Vektor čvornih Vektor čvornih sila uslijed

pomaka sila vanjskog opterećenja
⎧ w1 ⎫ ⎧ W1 ⎫ ⎧ 6⎫
⎪ϕ ⎪ ⎪Φ ⎪ ⎪ l ⎪
⎪ 1⎪ ⎪ 1⎪ ⎪ y⎪
⎪ψ 1 ⎪ ⎪ Ψ1 ⎪ ⎪− l x ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ w2 ⎪ ⎪W2 ⎪ ⎪ 6⎪
⎪ϕ 2 ⎪ ⎪Φ 2 ⎪ ⎪ lx ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
ψ Ψ ⎪ ly ⎪
{δ} = ⎪⎨ 2 ⎪⎬ {f } = ⎪⎨ 2 ⎪⎬ {f }q =⎨ ⎬
⎪ w3 ⎪ W
⎪ 3⎪ ⎪ 6⎪
⎪ϕ 3 ⎪ ⎪Φ 3 ⎪ ⎪− l y ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ 3 ⎪ ⎪ Ψ3 ⎪ ⎪ lx ⎪
⎪w ⎪ ⎪W ⎪ ⎪ 6⎪
⎪ 4⎪ ⎪ 4⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 4 ⎪ ⎪Φ 4 ⎪ ⎪− l x ⎪
⎪ψ ⎪ ⎪Ψ ⎪ ⎪− l ⎪
⎩ 4⎭ ⎩ 4⎭ ⎩ y⎭
PRIMJER 5.14.
Kvadratna ploča dimenzija a × a i debljine h upeta je i opterećena jednolikim
opterećenjem q0 prema slici 5.26.a. Odrediti progib u sredini.
Zbog dvostruke simetrije dovoljno je razmatrati 1/4 ploče i nju modelirati s jednim elementom
prema slici 5.26.b.
x
q0
a
4
3
a 1 1
y 2
a) b)
91
Ako se uzmu u obzir uvjeti simetrije u čvoru 4 i rubni uvjeti u čvorovima 1, 2 i 3 , tada
matrična jednadžba sustava (čitaj: elementa 1) glasi
⎧w1 = 0 ⎫ ⎧W1 ⎫ ⎧ 6 ⎫
⎪ϕ = 0 ⎪ ⎪Φ ⎪ ⎪a 2 ⎪
⎪ 1 ⎪ ⎪ 1 ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ 1 = 0 ⎪ ⎪Ψ1 ⎪ ⎪− a 2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w2 = 0⎪ ⎪W2 ⎪ ⎪ 6 ⎪
⎪ϕ 2 = 0 ⎪ ⎪Φ 2 ⎪ ⎪a 2 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
ψ =0 Ψ ⎛ 2
⎞ a 2 ⎪
[k ] ⋅ ⎪⎨ 2 ⎪⎬ = ⎪⎨ 2 ⎪⎬ − ⎜⎜ − q 0 ⋅ a ⎟⎟⎪⎨ ⎬
⎪w3 = 0 ⎪ ⎪W3 ⎪ ⎝ 24 4 ⎠⎪ 6 ⎪
⎪ϕ 3 = 0 ⎪ ⎪Φ 3 ⎪ ⎪− a 2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ 3 = 0 ⎪ ⎪Ψ3 ⎪ ⎪a 2 ⎪
⎪w ⎪ ⎪W = 0⎪ ⎪ 6 ⎪
⎪ 4 ⎪ ⎪ 4 ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 4 = 0 ⎪ ⎪Φ 4 ⎪ ⎪− a 2⎪
⎪ψ = 0⎪ ⎪Ψ ⎪ ⎪− a 2⎪
⎩ 4 ⎭ ⎩ 4 ⎭ ⎩ ⎭
Redukcijom ovog sustava dobiva se
q0 a 2
k 10,10 w4 = 6
96
gdje je
(
⎡
) 1 ⎤
k 10,10 = (k 44 )22 = ⎢4 α 2 + β 2 + (14 − 4ν )⎥ ⋅
(
Eh 3 4
)
⎦ 12 1 − ν a
2 2
⎣ 5
α = β =1
Progib u sredini ploče glasi
w4 =
( )
3 1 − ν 2 q0 a 4
⎡ 1 ⎤
16 Eh 3 ⎢4 + (14 − 4ν )⎥
⎣ 5 ⎦
92
PRIMJER 5.15.
Pravokutna ploča dimenzija a × b i debljine h učvršćena je i opterećena silom F u
sredini prema slici 5.27.a. Odrediti progib u sredini ploče. Zbog simetrije razmotriti samo 1/4
ploče s jednim elementom prema slici 5.27.b.
Zadano: a = 4 m, h = 0,02 m, E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
b F F
x
4
y a 4
1 3
1
2
a) b)
Uvjeti simetrije u čvoru 4 i rubni uvjeti u čvorovima 1, 2 i 3 daju slijedeću matričnu jednadžbu
sustava
⎧w1 = 0 ⎫ ⎧W1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 1 = 0 ⎪ ⎪Φ 1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ 1 = 0 ⎪ ⎪Ψ1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w2 = 0⎪ ⎪W2 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ = 0 ⎪ ⎪Φ ⎪
⎪ 2 ⎪ ⎪ 2 ⎪
⎪ψ = 0⎪ ⎪Ψ ⎪
[k ] ⋅ ⎪⎨ ⎪ ⎪ 2 ⎪
2
=
⎬ ⎨ ⎬
⎪w3 = 0 ⎪ ⎪W3 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 3 = 0 ⎪ ⎪Φ 3 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ 3 ⎪ ⎪Ψ3 = 0 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ w4 ⎪ ⎪W4 = F 4⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ = 0 ⎪ ⎪Φ ⎪
4 4
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ = 0⎪ ⎪Ψ ⎪
⎩ 4 ⎭ ⎩ 4 ⎭
Redukcijom ovog sustava dobiva se
k 9,9ψ 3 + k 9,10 w4 = 0
F
k 10,9ψ 3 + k 10,10 w4 =
4
93
gdje je
4 Eh 3 a2 ⎡4 4 ⎤
k 9,9 = (k 33 )22 = α + (1 − ν )⎥
( 2 2
)
12 1 − ν a 4 ⎣ 3⎢ 15 ⎦
4 Eh 3 a⎡ 1 ⎤
k 9,10 = (k 34 )22 = − 2α + (1 − ν )⎥ = k 10,9
(
12 1 − ν 2 a 2 4 ⎢⎣ ) 15 ⎦
( )
3
4 Eh ⎡ 1 ⎤
k 10,10 = (k 44 )22 = ⎢4 α + β + 5 (14 − 4ν )⎥
2 2
(
12 1 − ν 2 a 2 ) ⎣ ⎦
α = β =1
Uvođenjem zadanih brojčanih vrijednosti rješenje sustava glasi
w4 = 0,000214 ⋅ F m ψ 3 = 0,0003 ⋅ F rad
PRIMJER 5.16.
Kvadratna ploča dimenzija a × a i debljine h kruto je spojena i oslonjena na 4 stupa i
opterećena jednolikim opterećenjem prema slici 5.28.a. Odrediti deformacije ploče i stupova,
te normalno naprezanje u stupovima. Pretpostaviti neizmjernu krutost stupova na savijanje.
Zbog dvoosne simetrije dovoljno je razmotriti 1/4 konstrukcije, te istu modelirati s
jednim pločastim i jednim štapnim elementom prema slici 5.28.b.
Zadano: a = 4 m, l = 1 m, h = 0,02 m, q 0 = 2 kN m 2 , EA = 24 ⋅ 10 5 kN, ν = 0,3
a
l
a
q0 4
l 3
1
1
a/2
2
l a/2
x
y l 2
l
5
a) b)
Iz razloga simetrije ψ 1 = ϕ 3 = 0, w1 = w3 , ϕ 1 = −ψ 3 , ϕ 4 = ψ 4 = 0
Zbog krutosti stupa ϕ 2 = ψ 2 = 0
Na mjestu učvršćenja stupa u 5 = 0
94
Ako se gornji uvjeti uzmu u obzir, dobiva se slijedeća matrična jednadžba sustava
⎧w1 = w3 ⎫ ⎧W1 = 0 ⎫ ⎧ 6 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ1 ⎪ ⎪Φ1 = 0 ⎪ ⎪a2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ 1 = 0 ⎪ ⎪Ψ1 ⎪ ⎪− a 2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w2 = u 2 ⎪ ⎪W2 = 0⎪ ⎪ 6 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ = 0 ⎪ ⎪Φ ⎪ ⎪a2⎪
⎪ 2 ⎪ ⎪ 2 ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ = 0 ⎪ ⎪Ψ ⎪ ⎪a2⎪
⎪ 2 ⎪ ⎪ 2 ⎪ ⎪ ⎪
⎪ ⎛ q0 a ⎞⎪
2
⎪ ⎪ ⎪ ⎟⎨ 6 ⎪⎬
⋅ ⎨w3 ⎬ = ⎨W3 = 0⎬ − ⎜⎜ − ⎟
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎝ 96 ⎠⎪ ⎪
⎪ϕ 3 = 0 ⎪ ⎪Φ 3 ⎪ ⎪− a 2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ 3 = ϕ1 ⎪ ⎪Ψ3 = 0 ⎪ ⎪a2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪w4 ⎪ ⎪W4 = 0⎪ ⎪ 6 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ϕ 4 = 0 ⎪ ⎪Φ 4 ⎪ ⎪− a 2⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪ψ = 0 ⎪ ⎪Ψ ⎪ ⎪− a 2⎪
⎪ 4
⎪ ⎪ 4
⎪ ⎪ ⎪
⎪u = 0 ⎪ ⎪N ⎪ ⎪ 0 ⎪
⎩ 5 ⎭ ⎩ 5 ⎭ ⎩ ⎭
element 2
Redukcijom gornje jednadžbe dobiva se sustav jednadžbi koji glasi

qa 3
k 21 w3 + k 22ϕ 1 + k 24 w2 + k 27 w3 + k 29ϕ 1 + k 2,10 w4 =
192
qa 2
k 41 w3 + k 42ϕ 1 + k 44 w2 + k 47 w3 + k 49ϕ 1 + k 4,10 w4 =
16
qa 2
k 71 w3 + k 72ϕ 1 + k 74 w2 + k 77 w3 + k 79ϕ 1 + k 7,10 w4 =
16
qa 2
k 10,1 w3 + k 10,2ϕ 1 + k 10,4 w2 + k 10,7 w3 + k 10,9ϕ 1 + k 10,10 w4 =
16
Svi koeficijenti uz nepoznanice elementi su matrice krutosti pločastog elementa 1 s istim
indeksima, samo je k 44 = k 144 + k 11 2
. Oni se određuju iz odgovarajućih podmatrica
[k ]11 , [k ]12 , [k ]22 prikazanih na strani 90. Pritom je
a2
A= = 4 m2 površina elementa 1
4
α = β =1
Eh 3
D= = 38,5 kN m
(
12 1 − ν 2 A )
95
Uvođenjem zadanih brojčanih vrijednosti reducirani sustav poprima oblik

2
3,16 w3 + 6,08ϕ 1 − 1,12 w2 − 4,28w4 =
3D
2
− 9,12 w3 − 2,24ϕ 1 + (10,56 + 61689)w2 − 1,44 w4 =
D
2
9,12 w3 − 6,6ϕ 1 − 4,56 w2 − 4,56 w4 =
D
2
− 7,12 w3 + 0 ⋅ ϕ1 − 1,44 w2 + 10,56 w4 =
D
w1 = w3 = 18,3 mm
w2 = 0,0034 mm
w4 = 24 mm
ϕ 1 = −ψ 3 = 0,006 rad
Raspodjela deformacija na 1/4 konstrukcije prikazana je na slici 5.29.
w4
3
ψ3
w3
ϕ1
1
w1
2
w2
Izraz za normalno naprezanje u stupu glasi

N5
σ=
AS
gdje je
AS = 0,01131 m 2 površina poprečnog presjeka stupa
N5 poprečna sila u stupu
96
Sila N5 određuje se iz nereducirane jednadžbe sustava

N 5 = k 13,4 w2 = 8,075 kN
EAS
gdje je k 13,4 = − = −2375037 kN m
l
Normalno naprezanje u stupu iznosi
σ = 0,714 N mm 2
97
6. Osnosimetrične ljuske i okrugla ploča
6. OSNOSIMETRIČNE LJUSKE I OKRUGLA PLOČA

6.1. Diferencijalni element osnosimetrične ljuske
Na slici 6.1 prikazan je diferencijalni element osnosimetrične ljuske /7/, koji je dobiven
presjecanjem ljuske s dva para međusobno okomitih ravnina. Dvije uzdužne ravnine,
međusobno postavljene pod kutem dφ , prolaze kroz os rotacije (simetrije) z, a dvije poprečne
ravnine su okomite na tu os.
B ds K
1 en
K A
e1
D K
e2
K ds2
y r1
C
K K
r2 r0
K
K r
j dϑ
S2 Φ
ϑ dΦ
S1 z
K
k
K
i
x
Slika 6.1 Diferencijalni element osnosimetrične ljuske, geometrijske značajke
Osnovne geometrijske značajke prikazanog elementa jesu
r1 , r2 polumjeri meridijalne i cirkularne zakrivljenosti

r0 = r2 sin ϑ projekcija polumjera r u poprečnoj ravnini
ϑ kut između normale na površinu ljuske i osi simetrije z
z os simetrije (rotacije) ljuske
99
Na slici 6.2 prikazan je diferencijalni element sa silama i momentima /7/ pozitivnog

smjera djelovanja u skladu s izabranim koordinatnim sustavom prikazanim na slici 6.1.
dQ1
Q1 + dϑ N2
dϑ
dN B M2
N1 + 1 dϑ
dϑ
dM 1 A
M1 + dϑ
dϑ M1
D
M2 N1
r1 C
Q1
y r0
N2
r2
dϑ
S2 Φ
ϑ dΦ
S1 z
Slika 6.2 Diferencijalni element osnosimetrične ljuske, sile i momenti
Sile i momenti savijanja diferencijalnog elementa jesu

p tlak
M1, M 2 momenti savijanja u meridijalnom i cirkularnom smjeru
N1 , N 2 membranske sile u meridijalnom i cirkularnom smjeru
Q1 poprečna sila
Y = N 1 cos ϑ + Q1 sin ϑ radijalna sila
Z = N 1 sin ϑ − Q1 cos ϑ osna sila
Sve sile i momenti izraženi su po jedinici duljine ljuske.
100
Na slici 6.3 prikazan je diferencijalni element s pomacima /7/ u pozitivnom smjeru.
dw
w+ dϑ β
dϑ
B
du
u+ dϑ u
dϑ K
K
r1 wdϑ δ
r1′ K′
dϑ+dβ r2
dϑ A w
K K
S′
r2 ∆ r0
ϑ+ β
1 ϑ z
S1
S 2′
S2
Slika 6.3 Diferencijalni element osnosimetrične ljuske, pomaci
Pomaci ljuske jesu

u meridijalni pomak
w normalni pomak
δ = u cos ϑ − w sin ϑ radijalni pomak
∆ = w cos ϑ − u sin ϑ osni pomak
1⎛ dw ⎞
β= ⎜u − ⎟ kut savijanja u meridijalnoj ravnini
r1 ⎝ dϑ ⎠
6.2. Diferencijalna jednadžba osnosimetrične ljuske
Postavljanjem jednadžbi ravnoteže sila i kompatibilnosti pomaka za dane značajke

diferencijalnog elementa te koristeći jednadžbe teorije elastičnosti, dobiva se kompleksna
nehomogena linearna diferencijalna jednadžba drugog reda s promjenjivim koeficijentima
u obliku /7/
d 2W ⎛ dρ ⎞ dW ⎛ 1 ⎞
ρ +⎜ + ρctgϑ ⎟ − ⎜⎜ iλ + 1 + ctg 2ϑ ⎟⎟W =
dϑ ⎝ dϑ ⎠ dϑ ⎝ ρ
2
⎠
(6.1)
⎛ 1⎞ ⎛ pr 2 C ′ ⎞ ⎡ dρ ⎛ 1 ⎞ ⎤
= 2 pr ⎜⎜1 − ⎟⎟ctgϑ + ⎜⎜ 2 +
2
2
⎟⎢
⎟ + ⎜⎜ − ρ ⎟⎟ctgϑ ⎥
⎝ ρ⎠ ⎝ 2 sin ϑ ⎠ ⎣⎢ dϑ ⎝ ρ
2
⎠ ⎦⎥
gdje je
Eh 2
ρ=
r2
r1
λ=
cr1
h
(
c = 12 1 − ν 2 ) W = r2 Q1 + i
c
β
Iz rješenja ove jednadžbe proizlaze izrazi za sile i pomake, koji se sastoje iz savojnog i
membranskog dijela, što u općem obliku ima izgled
A = A∗ + A D gdje je A ∗ = f (U i , Vi ), A D = f ( p )
101
Prema tome, dobivamo /7/
C′
ctgϑ (− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) + 2 +
h pr
N1 = −
2cr2 2 r2 sin 2 ϑ
⎛ r ⎞ C′
N 2 = ( A1U 1 + A2U 2 + A3V2 − A4V1 ) +
pr2
⎜⎜ 2 − 2 ⎟⎟ −
2 ⎝ r1 ⎠ r1 sin 2 ϑ
M1 = −
h
(− A1U 2 + A2U 2 + A3V2 + A4V1 )
c
M 2 = νM 1
1 ′
Y =−
h
(− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) + pr2 cos ϑ + C 2 cos ϑ (6.2)
2cr2 sin ϑ 2 r2 sin ϑ
pr2 C′
Z= sin ϑ +
2 r2 sin ϑ
pr 2 ⎛ r ⎞ C′ ⎛ r ⎞
sin ϑ ( A1U 1 + A2U 2 + A3V1 − A4V2 ) + 2 ⎜⎜ 2 − ν − 2 ⎟⎟ sin ϑ −
r2
δ= ⎜ν + 2 ⎟⎟
Eh 2 Eh ⎝ r1 ⎠ Eh sin ϑ ⎜⎝ r1 ⎠
∆ = − ∫ r1 (β cos ϑ + ε 1 sin ϑ )dϑ
β =−
1
Eh
cr2
2h
( A1U 3 + A2U 4 − A3V4 − A4V3 ) − 1 r2 d N 1D + N 2D
Eh r1 dϑ
( )
U izrazima (6.2) pojavljuju se konstante integracije A1 do A4 i C´, te
trigonometrijsko-eksponencijalne funkcije
U 1 = e α cos α V1 = e -α cos α
U 2 = e α sin α V 2 = e -α sin α
(6.3)
U 3 = U1 − U 2 V3 = V1 − V 2
U 4 = U1 + U 2 V 4 = V1 + V2
⎧1 za i ≠ 2
koje za α = 0 poprimaju vrijednost: U i = Vi = ⎨
⎩0 za i = 2
Argument α ovisi o geometrijskim značajkama pojedinih tipova ljusaka.
Konstante integracije se određuju iz rubnih uvjeta. Pritom se u praktičkim proračunima,

u slučaju dugih ljusaka, postupak za njihovo određivanje može pojednostavniti upotrebom
načela o zanemarenju međusobnog utjecaja rubova. Naime, utjecaj ruba se u stijenci ljuske
prigušuje udaljavanjem od ruba. Taj utjecaj je u izrazima (6.2) izražen sa savojnim dijelom, tj.
s funkcijama U i V, te se njegovo prigušenje može izraziti samo s funkcijama koje u sebi
sadrže prigušni faktor e−α. Preostale funkcije s faktorom pojačanja eα se izostavljaju na način,
da se njima pridružene konstante integracije izjednače s nulom. O tome, da li će to biti
funkcije U ili V, to ovisi o predznaku argumenta.
Konstanta C´ se određuje na osnovi rubnih uvjeta u aksijalnom smjeru. Za statički
određeno oslanjanje C´=0.
102
Izrazi (6.2) vrijede za slučaj opterećenja u obliku konstantnog tlaka p koji je pozitivan,
kada djeluje iznutra.
6.3. Cilindrična ljuska
Jedan segment cilindrične ljuske prikazan je na slici 6.4.
x
Ym
dx r=xξ
M1m M10
r2=r
Y0
dϑ p
π
ϑ=
S2
2
r1 = ∞
S1
Slika 6.4 Cilindrična ljuska
Geometrijske značajke cilindrične ljuske jesu

r1 = ∞
r2 = r = const.
π
ϑ=
2
x
ξ=
r
cr
Argument α = ξ (uvijek pozitivan)
2h
Sile i pomaci cilindrične ljuske slijede iz jednadžbi (6.2)
pr
N1 =
2
N 2 = ( A1U 1 + A2U 2 + A3V1 − A4V2 ) + pr
M 1 = − (− A1U 2 + A2U 1 + A3V2 + A4V1 )

h
c
M 2 = νM 1
Y =−
h
(− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) (6.4)
2cr
2
δ=
r
( A1U 1 + A2U 2 + A3V1 − A4V2 ) + pr ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
103
ν ⎡ 2 ⎤
∆=−
rh
(− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) − 1 ⎢ pr (1 − 2ν )ξ ⎥
Eh 2c Eh ⎣ 2 ⎦
1
β =−
cr
( A1U 3 + A2U 4 − A3V4 − A4V3 )
Eh 2h
Izrazi (6.4) vrijede za slučaj opterećenja u obliku konstantnog tlaka p koji je pozitivan,
PRIMJER 6.1.
Cijev polumjera R i debljine stijenke h učvršćena je na jednom kraju i opterećena iznutra
tlakom p prema slici 6.5. Odrediti rapodjelu pomaka i sila u stijenci cijevi u okolini spoja s
krutim zidom.
Zadano: R = 0,1 m, h = 0,001 m, p = 100 kPa, E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
x
h
A
R
p
Zadana cijev se može smatrati polubeskonačnom cilindričnom ljuskom s rubom A. Za

nju će se odrediti raspodjela δ, β, M i Y pomoću izraza (6.4). Pritom će se koristiti princip
zanemarenja utjecaja ruba A, te će se iz navedenih izraza odstraniti funkcije U (α > 0 )
postavljanjem uvjeta A1 = A2 = 0 . Dakle, kao nepoznanice preostaju konstante A3 i A4 koje
se određuju iz rubnih uvjeta na rubu A
αA = 0 (x = 0) δ A = 0 βA = 0
što daje dvije jednadžbe
R pR 2 ⎛ 1 ⎞
A3 + ⎜1 − ν ⎟ = 0
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
− A3 − A4 = 0
⎛ 1 ⎞
Rješenje glasi: A3 = − pR⎜1 − ν ⎟ = −8,5 kN m A4 = 8,5 kN m
⎝ 2 ⎠
104
Tražene veličine iznose

δ = −0,0000004V1 (α ) + 0,0000004V2 (α ) + 0,0000004
β = −0,000016V4 (α ) + 0,000016V3 (α )
M = 0,0258V2 (α ) − 0,0258V1 (α )
Y = 1,046V3 (α ) − 1,046V4 (α )
Njihova raspodjela u blizini ruba A prikazana je na slici 6.6
M1 Y δ 105 β 105
kNm/m kN/m m rad
3000 600 6 3
500
2000 400 4 2 δ
300 Y
1000 200 2 1
M1
100
40 50 60 x
rub A
10 20 30 mm
105
PRIMJER 6.2.
Cijev polumjera R, duljine L i debljine stijenke h učvrščena je na oba kraja za kruti zid i
opterećena izvana tlakom p prema slici 6.7.a. Odrediti radijalni pomak δ na sredini raspona
cijevi.
Zadano: R = 0,1 m, L = 2 m, h = 0,02 m, p = 200 kPa, E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
h p L/2
x
B A
p
L
a) b)
Zbog simetričnosti problema dovoljno je razmatrati 1/2 cijevi s dva ruba A i B, te s koordi-
natnim sustavom prema slici 6.7.b.
U slučaju kada se međusobni utjecaj rubova A i B uzima u obzir, tada se u izrazu (6.4) za δ
zadržavaju sve konstante Ai i one se određuju iz rubnih uvjeta na ovim rubovima.
Rub A x = 0 (α A = 0 ) βA = 0
∆A = 0
Rub B x = L 2 (α B = 9,09 rad ) δB = 0
βB = 0
što daje jednadžbe
A1 + A2 − A3 − A4 = 0
− A1 + A2 + A3 − A4 = 0
2
R
[A1U 1 (α B ) + A2U 2 (α B ) + A3V1 (α B ) − A4V2 (α B )] − pR ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟ = 0
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
A1U 3 (α B ) + A2U 4 (α B ) − A3V4 (α B ) − A4V3 (α B ) = 0

A1 = A3 = 20,343 kN m A2 = A4 = −31,278 kN m
106
Radijalni pomak δ na rubu A iznosi

2
δA =
R
( A1 + A3 ) − pR ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟ = −0,04 mm
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
Isti primjer može se riješiti na jednostavniji način, primjenom načela o zanemarenju
međusobnog utjecaja ruba A na rub B. U tom slučaju se razmatra samo rub A, a u izrazu
(6.4) za δ su A1 = A2 = 0 . Za određivanje konstanti A3 i A4 upotrijebit će se već ranije
postavljeni rubni uvjeti za rub A (α A = 0, β A = 0, ∆ A = 0 ) , što daje jednadžbe
− A3 − A4 = 0
A3 − A4 = 0
Rješenje ovog sustava je trivijalno, tj. A3 = A4 = 0 , te pomak poprima oblik
pR 2 ⎛ 1 ⎞
δ =− ⎜1 − ν ⎟ = −0,0405 mm
Eh ⎝ 2 ⎠
Ovaj rezultat je praktički isti kao i u slučaju kada je međusobni utjecaj rubova uzet u
obzir. To znači, da je sredina raspona cijevi (rub A) toliko udaljena od zida (rub B), da su
utjecaji savijanja od zida u potpunosti prigušeni, te su u stijenci cijevi preostali samo
membranski efekti.
6.4. Konusna ljuska
Jedan segment konusne ljuske prikazan je na slici 6.8.a.
r20 x0 r2
x
r2 x
x x0
p r2 r20
S2 ϑ
a) b) c)
Slika 6.8 Konusna ljuska
Geometrijske značajke konusne ljuske

r1 = ∞
ϑ = const.
r0 = xctgϑ
Argument α =2
c
2h
tgϑ ( r2 − r20 )
107
Vrijednost argumenta α ovisi o položaju promatranog ruba konusne ljuske. U slučaju donjeg
ruba, slika 6.8.c, argument α je pozitivan (x>x0), a u slučaju gornjeg ruba, slika 6.8.b,
argument α je negativan (x<x0).
Izrazi za sile i pomake konusne ljuske slijede iz jednadžbi (6.2)
ctgϑ (− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) + 2

h pr
N1 = −
2cr2 2
N 2 = ( A1U 1 + A2U 2 + A3V1 − A4V2 ) + pr2
M 1 = − (− A1U 2 + A2U 1 + A3V2 + A4V1 )

h
c
M 2 = νM 1
1
Y =−
h
(− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) + pr2 sin ϑ (6.5)
2cr2 sin ϑ 2
pr2
Z= sin ϑ
2
δ = 2 sin ϑ ( A1U 1 + A2U 2 + A3V1 − A4V2 ) + 2 (2 − ν ) sin ϑ
r pr
Eh 2 Eh
1
β =−
cr2
( A1U 3 + A2U 4 − A3V4 − A4V3 ) − 3 pr2 ctgϑ
Eh 2h 2 Eh
Izrazi (6.5) vrijede za slučaj opterećenja u obliku konstantnog tlaka p, koji je pozitivan,
kada djeluje iznutra, te za ljuske s kutem 45° ≤ ϑ < 90°.
PRIMJER 6.3.
Konusna ljuska na užem je kraju učvršćena za zid, a na širem, slobodnom kraju
opterećena je momentom savijanja M0 prema slici 6.9.a. Odrediti radijalni pomak δ na slo-
bodnom kraju konusa, te raspodjelu M, Y i δ u njegovoj okolini.
Zadano: r = 0,5 m, R = 1 m, h = 0,01 m, ϑ = 60 D , M 0 = 0,1 kNm m,
E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
M0 M0
h x
A
x0
R r2A
r
ϑ r20
M0 a) b)
108
Obzirom da je ljuska opterećena momentom na svom rubu, čije djelovanje se prenosi na

čitavu ljusku, ovdje se ne može primijeniti princip zanemarenja utjecaja rubova. Stoga se u
izrazima (6.5) moraju odrediti sve konstante Ai. Argument α je definiran prema koordinatnom
sustavu na slici 6.9.b. Za određivanje konstanti Ai postavljaju se rubni uvjeti
α0 = 0 δ =0
β =0
αA = 2
c sin ϑ 1
2h cos ϑ
( )
R − r = 14 rad M 1 = −M 0
Y =0
iz kojih slijede jednadžbe
sin ϑ ( A1 + A3 ) = 0
r20
Eh
1 cr20
− ( A1 + A2 − A3 − A4 ) = 0
Eh 2h
− [− A1U 2 (α A ) + A2U 1 (α A ) + A3V2 (α A ) + A4V1 (α A )] = − M 0

h
c
1
−
h
[− A1U 4 (α A ) + A2U 3 (α A ) + A3V3 (α A ) − A4V4 (α A )] = 0
2cr2 A sin ϑ

A1 = −0,000027 kN m
A2 = 0,000036 kN m
A3 = 0,000027 kN m
A4 = −0,000018 kN m
Uvođenjem ovih vrijednosti u izraze (6.5) mogu se odrediti tražene veličine u bilo kojem
presjeku stijenke ljuske.
Radijalni pomak δA na slobodnom kraju ljuske iznosi

δ A = 0,000018 m
109
Raspodjela traženih veličina δ, M1 i Y u okolini slobodnog kraja ljuske prikazana je na slici

6.10.
M Y δ 10 6
1
kNm/m
kN/m m
0,1
1 20
0,05
0,5 10
δ
x
slobod
m ni
rub A 0,9
0,8
0,6
0,7 0,5
0,4
0,3
0,2
M1 0,1
0
6.5. Sferna ljuska
Jedan segment sferne ljuske sa svojim značajkama prikazan je na slici 6.11.

2
1 =r
r=r
π
ϑ0 =
ϑ 2 z
Slika 6.11 Sferna ljuska
Geometrijske značajke sferne ljuske
r1 = r2 = const. argument α =
cr
(ϑ − ϑ 0 )
2h
110
U okviru ove knjige analiziraju se sferne ljuske u okolini ϑ = π 2 (visoke ljuske) tako,
da se redovito uzima ϑ 0 = π 2 što znači, da je ϑ < ϑ0 i α < 0 .
Izrazi za sile i pomake sferne ljuske slijede iz jednadžbi (6.2)
ctgϑ (− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) +

h pr
N1 = −
2cr 2
N 2 = ( A1U 1 + A2U 2 + A3V1 − A4V2 ) +

pr
2
M 1 = − (− A1U 2 + A2U 1 + A3V2 + A4V1 )
h
c
M 2 = νM 1
1
Y =−
h
(− A1U 4 + A2U 3 + A3V3 − A4V4 ) + pr cos ϑ (6.6)
2cr sin ϑ 2
pr
Z= sin ϑ
2
sin ϑ ( A1U 1 + A2U 2 + A3V1 − A4V2 ) + (1 − ν )sin ϑ
r pr
δ=
Eh 2 Eh
1 cr
β =− ( A1U 3 + A2U 4 − A3V4 − A4V3 )
Eh 2h
Izrazi (6.6) vrijede za slučaj opterećenja u obliku konstantnog tlaka p, koji je pozitivan,
PRIMJER 6.4.
Spremnik u obliku polusfere polumjera R i debljine stijenke h opterećen je iznutra
tlakom p prema slici 6.12.a. Odrediti radijalni pomak δ vrha spremnika A, meridijalno
naprezanje σ1 u vrhu A i u spoju B spremnika s podlogom, te raspodjelu δ i M1 u okolini spoja
B.
Zadano: R = 2,5 m, h = 0,02 m, p = 500 kPa, E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
A
A
h ϑ0 ϑ0
p
R
B ϑ B ϑ
a) b) c)
111
U ovom primjeru se razmatra sferna ljuska s dva ruba A i B. Svaki od rubova i njegova
okolina mogu se analizirati zasebno prema slikama 6.12.b i 6.12.c uz primjenu načela o
zanemarenju međusobnog utjecaja rubova.
Rub A
Primjenom spomenutog načela i zbog α < 0 isključuju se iz izraza (6.6) funkcije Vi, što
znači da su konstante A3 = A4 = 0 , te kao nepoznanice preostaju konstante A1 i A2. Za njihovo
rješavanje upotrijebiti će se slijedeći rubni uvjeti (uvjeti simetrije)
αA = 0 βA = 0
YA = 0
iz čega slijede jednadžbe
1
−
cR
( A1 + A2 ) = 0
Eh 2h
−
h 1
(− A1 + A2 ) + pR cos π = 0
2cR sin ϑ 2 2
Rješenje ovog sustava je trivijalno, tj. A1 = A2 = 0
To znači da vrh A spremnika u stvarnosti nije rub, tako da u toj točki nema efekta
savijanja, već postoje samo membranski efekti.
Radijalni pomak vrha A
δA =
pR 2
(1 − ν )sin π = 0,26 m
2 Eh 2
Naprezanje u vrhu A
N1 pR
σ 1A = = 31,25 N mm 2 gdje je N1 = = 625 kN m
h 2
Rub B
I ovdje, primjenom principa zanemarenja utjecaja rubova i zbog α < 0 vrijedi uvjet
A3 = A4 = 0 . Nepoznate konstante A1 i A2 određuju se iz slijedećih rubnih uvjeta
αB = 0 δB = 0
βB = 0
Dobivaju se jednadžbe
π
R
sin A1 +
pR 2
(1 − ν )sin π = 0
Eh 2 2 Eh 2
1
−
cR
( A1 + A2 ) = 0
Eh 2h
112
s rješenjem
A1 = −1250 kN m A2 = − A1 = 1250 kN m
Naprezanje u točki B
N1 6M 1
σ 1B = ± 2 = 62,5 ± 113,5 MPa
h h
gdje je
π
ctg (− A1 + A2 ) +
h pR
N1 = − = 1250 kN m
2cR 2 2
h
M 1 = − A2 = −7,56 kNm m
c
Raspodjela radijalnog pomaka δ i momenta M1 u okolini točke B dana je izrazima
pR 2
sin ϑ ( A1U 1 + A2U 2 ) + (1 − ν ) sin ϑ
R
δ=
Eh 2 Eh
M 1 = − (− A1U 2 + A2U 1 )
h
c
i prikazana je na slici 6.13.
δ M1
m kNm/m
δ
0,2 15
87,5 85 M1
točka
B 82,5 80 ϑ °
-0,2
113
6.6. Okrugla ploča
Jedan segment okrugle ploče sa svojim značajkama prikazan je na slici 6.14.
Ym
M1m
M10
R R R
r
r Y0 r
r1
z
a) b) c)
Slika 6.14 Okrugla ploča
Geometrijske značajke okrugle ploče
⎧0 ← bez otvora
rmin = ⎨
⎩r1 ← sa otvorom
rmax = R
r
ξ=
R
ϑ = 0D
Izrazi za sile i pomake okrugle ploče glase /7/
A1 A3 1
N1 = Y = +
R R ξ2
A1 A3 1
N2 = −
R R ξ2
h ⎡ 1 ⎤ pR 2 ′
M1 = ⎢(1 + ν )A2 − (1 − ν )A4 2 ⎥ − (3 + ν )ξ 2 − C [(1 + ν ) ln ξ + 1]
cR ⎣ ξ ⎦ 16 2
M 2 = νM 1
pR C′
Z= ξ+ (6.7)
2 Rξ
ξ ⎡ 1 ⎤
δ= ⎢(1 − ν )A1 − (1 + ν )A3 2 ⎥
Eh ⎣ ξ ⎦
114
⎡ ξ2 ⎤ c 2 ⎡ pR 4 4 R 2 C ′ 2 ⎤
ξ (2 ln ξ − 1)⎥ + C ′′
cR
∆=w=− ⎢ A2 + A4 ln ξ ⎥ + 3 ⎢
ξ −
Eh 2 ⎣ 2 ⎦ Eh ⎣ 64 8 ⎦
c ⎛ 1 ⎞ c2 ⎛ pR 3 3 RC ′ ⎞
β= ⎜⎜ A2ξ + A4 ⎟⎟ − ⎜ ⎟
Eh 2 ξ ⎠ Eh 3 ⎜ 16 ξ + 2 ξ ln ξ ⎟
⎝ ⎝ ⎠
Razlikujemo punu ploču i ploču sa središnjim otvorom. U slučaju pune ploče, slika
6.14.b, bezdimenzionalna koordinata ξ poprima sve vrijednosti od 0 do 1. Stoga treba iz izraza
(6.7) isključiti sve članove koji sadrže ln ξ i 1 ξ 2 . To se postiže uvjetom A4 = C ′ = 0 .
U slučaju ploče s otvorom vrijednost od ξ se kreće od r1 R do 1.
U nekim slučajevima može se analiza ploče pojednostavniti tako, da se zanemare ili
membranski efekti ili efekti savijanja. U slučaju zanemarenja membranskih efekata
otpadaju membranske veličine (N 1 , N 2 , δ ) što se postiže uvjetom A1 = A3 = 0 , a u slučaju
zanemarenja efekta savijanja otpadaju veličine savijanja (M 1 , M 2 , ∆, β ) što se postiže
uvjetom A2 = A4 = C ′ = C ′′ = 0 .
PRIMJER 6.5.
Okrugla ploča polumjera R i debljine stijenke h, opterećena je s jedne strane tlakom p
prema slici 6.15. Odrediti raspodjelu progiba w, kuta savijanja β i momenta savijanja M1 u
radijalnom smjeru ploče.
Zadano: R = 1 m, h = 0,015 m, p = 500 kPa, E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
R
p h
Zbog prirode opterećenja mogu se u ploči zanemariti membranski efekti. Kako se radi o
punoj ploči, to su u izrazima (6.7) konstante A1 = A3 = A4 = C ′ = 0 . Ostaju kao
nepoznanice A2 i C ′′ . Za njihovo određivanje postavljaju se slijedeći rubni uvjeti
ξ =1 ∆=0
β =0
115
iz čega slijede jednadžbe

cR 1 c2 pR 4
− + + C ′′ = 0
Eh 2 Eh 3 64
c c2 pR 3
A2 − =0
Eh 2 Eh 3 16
Rješenje ovih jednadžbi glasi
A2 = 6875000 kN C ′′ = 0,12 m
Konačni izrazi za radijalnu raspodjelu traženih veličina

w = −0,24ξ 2 + 0,12ξ 4 + 0,12
β = 0,48ξ − 0,48ξ 2
M 1 = 40,625 − 103,125ξ 2
Raspodjela ovih veličina je prikazana na slici 6.16.a, b i c.
β max M1
R w R R
0,627R
0,58R
a) b) c)
Progib u sredini w = 0,12 m

Kut savijanja u sredini β =0
Najveći kut savijanja (na 0,577R) β max = 0,185 rad
Moment savijanja u sredini M 1 = 40,625 kNm m
Moment savijanja u uklještenju M 1 = −62,5 kNm m
116
PRIMJER 6.6.
Okrugla ploča polumjera R s otvorom polumjera r, debljine stijenke h, opterećena je na
unutarnjem rubu s momentom savijanja M0 prema slici 6.17. Odrediti raspodjelu progiba w i
momenta M1 u radijalnom smjeru ploče.
Zadano: R = 1,5 m, r = 0,5 m, M 0 = 5 kNm m, h = 0,02 m, E = 2,1 ⋅ 10 8 kN m 2 , ν = 0,3
M0 M0
A B
r1
R
U ovom slučaju se mogu zanemariti membranski efekti u ploči, tako da u izrazima (6.7)
vrijedi A1 = A3 = 0 , te kao nepoznanice preostaju A2 , A4 , C ′ i C ′′ . Postavljanjem rubnih uvjeta
ξA = r R w=0
M1 = M 0
ξB =1 w=0
β =0
dobivaju se potrebne jednadžbe za određivanje nepoznatih konstanti u obliku
⎛ ξ A2 ⎞ c 2 ⎡ R 2C ′ 2 ⎤
⎟ Eh 3 ⎢− 8 ξ A (2 ln ξ A − 1)⎥ + C = 0
cR
− ⎜ A2 + A ln ξ ⎟+ ′′
⎜
Eh 2 2
4 A
⎝ ⎠ ⎣ ⎦
h ⎡ 1 ⎤ 1
⎢(1 + ν )A2 − (1 − ν )A4 2 ⎥ − C ′[(1 + ν ) ln ξ A + 1] = M 0
cR ⎣ ξA ⎦ 2
cR c2R2
− A2 + C ′ + C ′′ = 0
Eh 2 8 Eh 3
c
( A2 + A4 ) = 0
Eh 2
A2 = 211500 kN m C ′ = −6925 kN m
A4 = −211500 kN m C ′′ = 0,0189 m
Funkcije raspodjele traženih veličina u radijalnom smjeru ploče imaju oblik
w=−
cR
Eh 2
⎛
⎜ 211500
⎜
ξ2
2
⎞ c2
− 211500 ln ξ ⎟⎟ + 3
[ ]
865,625 R 2ξ 2 (2 ln ξ − 1) + 0,0189
⎝ ⎠ Eh
h ⎡ 1 ⎤
M1 = ⎢211500(1 + ν ) + 211500(1 − ν ) 2 ⎥ + 3462,5[(1 + ν ) ln ξ + 1]
cR ⎣ ξ ⎦
117
Njihova raspodjela prikazana je na slikama 6.18.a i b.
0,53R
a)
wmax
b)
Mmin
Najveći progib (na 0,53R) wmax = 1,15 mm

Najmanji moment savijanja (na 0,53R) M min = 3,838 kNm m
Najveći moment savijanja (u uklještenju) M max = 5,17 kNm m
118
6.7. Spoj ljusaka
Vrlo često su ljuskaste konstrukcije sastavljene od 2 ili više ljusaka. U tom slučaju od
posebnog je interesa analizirati mjesta njihovog spoja. Naime, na tim mjestima javlja se velika
koncentracija naprezanja uslijed snažno izraženog efekta savijanja. Stoga se u samom spoju
računaju iznosi sila i pomaka, a u njegovoj okolini (u svakoj ljusci) njihova raspodjela. Pritom
se koriste uvjeti ravnoteže sila i kompatibilnosti pomaka u spoju, posebno vodeći računa o
konvenciji predznaka sila i pomaka koja vrijedi za svaku ljusku. Redovito se za svaku ljusku
zasebno primijenjuje i načelo zanemarenja utjecaja rubova (čitaj: spoja) na ostatak ljuske.
PRIMJER 6.7.
Ljuskasta konstrukcija sastavljena je od cilindrične i konusne ljuske iste debljine h
stijenke i opterećena iznutra tlakom p prema slici 6.19. Odrediti radijalni pomak δ u spoju
ljusaka, te njegovu raspodjelu u okolini spoja.
Zadano: R = 1 m, h = 0,02 m, p = 300 kPa, E = 2,1 ⋅108 kN m 2 , ν = 0,3
h
h
p
R 30°
Na slici 6.20 posebno je prikazana svaka ljuska sa svojim koordinatnim sustavom i pozitivno
orjentiranim silama i pomacima na mjestu spoja.
x
M1C M1K
βC βK
x0
δC YK
YC r20 δK
x
r2
ϑ=60° z
119
Kod cilindrične ljuske α C > 0 , a kod konusne ljuske α K < 0 . Stoga, kod primjene
načela zanemarenja utjecaja ruba, otpadaju u izrazima (6.4) za sile i pomake cilindrične ljuske
funkcije Ui uz uvjet A1C = A2C = 0 , a u izrazima (6.5) konusne ljuske funkcije Vi uz uvjet
A3K = A4 K = 0 . Prema tome, problem se svodi na određivanje nepoznanica A3C, A4C, A1K i
A2K.
Postavljanjem uvjeta spoja

αC = αK δC = δK
βC = βK
M 1C = M 1K
YC = YK
dobiva se sustav jednadžbi
R ⎡ ⎛ 1 ⎞⎤ r20 sin ϑ ⎡ ⎛ 1 ⎞⎤
⎢ A3C + pR⎜1 − ν ⎟⎥ = ⎢ A1K + pr20 ⎜1 − ν ⎟⎥
Eh ⎣ ⎝ 2 ⎠⎦ Eh ⎣ ⎝ 2 ⎠⎦
2
1 cR
− (− A3C − A4C ) = − 1 cr20 ( A1K + A2K ) − 3 pr20 ctgϑ
Eh 2h Eh 2h 2 Eh
h h
− A4 C = − A2 K
c c
2
−
h
( A3C − A4C ) = − h 1 (− A1K + A2 K ) + pr20 cosϑ
2cR 2cr20 sin ϑ 2
s rješenjem
A1K = −56,414 kN m
A2 K = 1479,33 kN m
A3C = −16,889 kN m
A4 C = −56,414 kN m
Radijalni pomak u spoju

δ C = δ K = 0,0567 mm
Funkcije raspodjele pomaka
2
δC =
R
( A3CV1 − A4CV2 ) + pR ⎛⎜1 − 1 ⎞⎟ cilindrična ljuska
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
r sin ϑ 2
δK = 2 ( A1KU 1 + A2KU 2 ) + pr2 ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟ konusna ljuska
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
120
Obje raspodjele prikazane su na slici 6.21.
δ 10 5 m
1
xC
m 0,7 0,6 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1 0 1,9
1,8
1,7
1,6
1,5
1,4 xK
1,3
m
PRIMJER 6.8.
Ljuskasta konstrukcija sastavljena je od dvije konusne ljuske iste debljine h stijenke i
opterećene iznutra tlakom p prema slici 6.22. Odrediti iznos radijalnog pomaka δ,
membranske sile N1 i momenta savijanja M1 na mjestu spoja.
h
h
15°
R 30°
p
121
Na slici 6.23 posebno je prikazana svaka ljuska s pripadnim koordinatnim sustavom i sa

silama i pomacima na mjestu spoja.
M1L M1D
x0D
x0L βD
βL
r20D xD
YL YD
xL δL r20L δD
r2D
r2L
ϑL ϑD
Slika 6.23 Primjer 6.8 (L - lijevo, D - desno)
Pošto su α L < 0 i α D < 0 , kod primjene načela zanemarenja utjecaja ruba proizlazi da
su A3L = A4 L = A3D = A4 D = 0 , te u izrazima (6.5) ostaju kao nepoznanice konstante A1L, A2L,
A1D i A2D. Postavljanjem uvjeta u spoju
αL = αD = 0 δL = δD
β L = −β D
M 1L = M 1D
YL = −YD
dobiva se sustav jednadžbi

r20 L sin ϑ L pr 2 ⎛ 1 ⎞ r sin ϑ D pr 2 ⎛ 1 ⎞
A1L + 20 L ⎜1 − ν ⎟ sin ϑ L = 20 D A1D + 20 D ⎜1 − ν ⎟ sin ϑ D
Eh Eh ⎝ 2 ⎠ Eh Eh ⎝ 2 ⎠
1 cr20 L
− ( A1L + A2 L ) − 3 pr20L ctgϑL = 1 cr20D ( A1D + A2 D ) + 3 pr20 D ctgϑD
Eh 2h 2 Eh Eh 2h 2 Eh
h h
− A2 L = − A2 D
c c
2 2
1 1
−
h
(− A1L + A2L ) + pr20 L ctgϑL = h (− A1D + A2 D ) − pr20 D ctgϑD
2cr20 L sin ϑL Eh 2cr20 D sin ϑD Eh
s rješenjem:
A1L = −5951 kN m A1D = −5971 kN m
A2 L = 6054 kN m A2 D = 6054 kN m
Tražene veličine na mjestu spoja

δ = 1,375 mm
M 1 = −36,015 kN m
N1L = 505,5 kN m
N1D = −505,5 kN m
122
PRIMJER 6.9.
Sferna posuda ravnog dna polumjera R i debljine h stijenke iznutra je opterećena tlakom
p prema slici 6.24. Odrediti na vrhu A posude vertikalni pomak δ i moment savijanja M1, u
točki B spoja sfere s okruglom pločom dna posude moment savijanja M1, a u točki C sredine
ploče dna posude vertikalni pomak.
h
p
R
h
B
C
Ako se primijeni načelo o zanemarenju međusobnog utjecaja rubova, tada se točke A i B

sfere mogu razmatrati zasebno. Obje točke prikazane su s pripadnim koordinatnim sustavima,
silama i pomacima na slici 6.25.a i b.
M1 A M1P M1S B
B
βS
δ
R
βP
R
ϑ0 ϑ0
ϑ ϑ
a) b)
123
Točka A
Iz slike 6.25.a uočljivo je, da se razmatra samo 1/2 sfere, te da je α S < 0 . Stoga su u
izrazima (6.6) za sile i pomake A3 = A4 = 0 , te ostaju kao nepoznanice A1 i A2.
Postavljanjem uvjeta simetričnosti za
αA = 0 βA = 0
YA = 0
slijede jednadžbe
1 cR
− ( A1 + A2 ) = 0
Eh 2h
1
−
h
(− A1 + A2 ) = 0
2cR sin ϑ0
s trivijalnim rješenjem A1 = A2 = 0
Prema tome, na vrhu A sfere nema savijanja, tako da je
δA =
pR 2
(1 − ν )sin π = 0,017 mm
2 Eh 2
M1 = 0
Točke B i C
Iz slike 6.25.c vidljivo je, da je čitava posuda zakrenuta za 90°, tako da se točka B može
razmatrati kao spoj sferne ljuske i okrugle ploče, dok je točka C središte okrugle ploče.
Primjenom principa o zanemarenju međusobnog utjecaja rubova u sfernoj ljusci su, zbog
α S < 0 , konstante A3S = A4S = 0 . Zanemarivanjem membranskih efekata u punoj okrugloj
ploči konstante A1P = A3P = A4 P = C P′ = 0 . Dakle, sveukupno preostaju nepoznanice A1S, A2S,
A2P i C ′′ .
Postavljanjem uvjeta spoja u točki B
(α B = 0, ξ B = 1) βS = −β P
M 1S = M 1P
δS = 0
wP = 0
proizlaze slijedeće jednadžbe

2 3
1 cR
− ( A1S + A2S ) = − A2 P c 2 + c 3 pR
Eh 2h Eh Eh 16
pR 2
h
− A2S = A2 P
h
(1 + ν ) − (3 + ν )
c cR 16
124
R
sin ϑA1S +
pR
(1 − ν )sin ϑ = 0
Eh 2 Eh
cR 1 c 2 pR 4
− 2 A2 P + 3 + C P′′ = 0
Eh 2 Eh 64
s rješenjem
A1S = −70 kN m A2 P = 2274,281 kN
A2S = 3918,435 kN m C P′′ = 0,024 m
Moment savijanja M1 u točki B ploče (isti iznos je i sa strane sfere)

2
M1 =
h
(1 + ν )A2 P − pR (3 + ν ) = −23,35 kNm m
cR 16
Vertikalni pomak točke C središta okrugle ploče: wC = C P′′ = 0,024 m
Zbrajanjem vertikalnih pomaka točaka A i C, proizlazi međusobno odmicanje ovih točaka za

iznos od 0,024017 m.
PRIMJER 6.10
Na spoju cilindrične ljuske, opterećene iznutra tlakom p, s
a) pregradom
b) ukrepom
prema slici 6.26, odrediti veličinu radijalnog pomaka δ, radijalne sile Y i momenta savijanja
M1. Ujedno odrediti njihovu raspodjelu u ljusci u okolini spoja, te je prikazati u obliku
dijagrama.
Zadano: R = 1,5 m, r = 0,5 m, h = 0,015 m, p = 500 kPa, E = 2,1 ⋅108 kN m 2 , ν = 0,3
h h
h h
R R
p p p p
r1
z z
a) b)
125
Slučaj a)
Obzirom na simetričnost spoja dovoljno je u razmatranje uzeti samo jednu njegovu

polovicu.
h x
x
R ξP =
x R R
ξC = r
R h
z z
Zbog simetričnog opterećenja tlakom, u pregradi se javljaju samo membranski efekti,

dakle A2 P = A4 P = C P′ = C P′′ = 0 , a zbog mogućnosti da ξ = 0 (puna ploča), je i A3P = 0 . Kod
ljuske će se primijeniti načelo o zanemarivanju međusobnog utjecaja rubova, te je
A1C = A2C = 0 . Dakle u izrazima (6.4) i (6.7) za sile i pomake preostaju nepoznanice A3C, A4C,
i A1P, te se za njihovo određivanje na spoju (α C = 0, ξ P = 0 ) postavljaju slijedeći uvjeti:
δP = δC
1 2 YP = YC
βC = 0
iz čega slijedi primjenom izraza (6.4) i (6.7) sustav jednadžbi
2
2
(1 − ν )A1P = R A3C + pR ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟
Eh Eh Eh ⎝ 2 ⎠
1
A1P =
h
( A3C − A4C )
2R 2cR
− A3C − A4C = 0
Rješenje sustava, uz uvrštenje zadanih numeričkih vrijednosti, glasi

A3C = −523,4 kN m
A4 C = 523,4 kN m
A1P = 122,3 kN m
Raspodjela veličina δ, Y i M1 u ljusci postavlja se primjenom izraza (6.4)

2
δC =
R
( A3CV1 − A4CV2 ) + pR ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟ = −0,25 ⋅10 −3 (V1 + V2 ) + 0,306 ⋅10 −3
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
M 1C = − ( A3CV2 + A4 CV1 ) = 2,38(V2 − V1 )

h
c
YC = −
H
( A3CV3 − A4CV4 ) = 20,26(V3 + V4 )
2cR
126
i prikazana je na slici 6.27.
Vrijednost ovih veličina na mjestu spoja (α C = 0 ) iznosi
δ C = 0,056 mm
M 1C = −2,38 kNm m
YC = 40,52 kN m
δC M1C YC
m kNm/m kN/m
0,4 2 40
δC
0,3 30
YC
0,2 1 20
M1C
0,1 10
x 0,3
0 0 0
m 0,8 0,7 0,6 0,5 0,2 0,1
0,4
-1
-2
-3
Slika 6.27 Primjer 6.10, raspodjela δC, M1C i YC
127
Slučaj b)
I ovdje se zbog simetrije razmatra samo jedna polovica spoja. Obzirom na membransko
opterećenje ukrepe uzima se da je A2 U = A4 U = C ′ = C ′′ = 0 , a kod ljuske, zbog zanemarenja
međusobnog utjecaja rubova, vrijedi A1C = A2C = 0 . Prema tome, u odgovarajućim izrazima
(6.4) i (6.7) za sile i pomake preostaju nepoznanice A3C, A4C, A1U i A3U. Za njihovo odre-
đivanje postavljaju se slijedeći uvjeti na spoju (α C = 0, ξ U = 0 )
δU = δC
1 2 YU = YC
βC = 0
⎛ r⎞
i na slobodnom kraju ukrepe ⎜ ξ U = ⎟
⎝ R ⎠
YC = 0
Primjenom izraza (6.4) i (6.7) slijedi sustav jednadžbi

3
2
[(1 − ν )A1U − (1 + ν )A3U ] = R A3C + pR ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟
Eh Eh Eh ⎝ 2 ⎠
1
( A1U + A3U ) = − h ( A3C − A4C )
2R 2cR
− A3C − A4C = 0
2
1 1 ⎛R⎞
A1U + A3 U ⎜⎜ ⎟⎟ = 0
R R ⎝ r1 ⎠
Uvrštavanjem zadanih numeričkih vrijednosti dobiva se slijedeće rješenje ovog sustava
A3C = −491,6 kN m A1U = 129,6 kN
A4 C = 491,6 kN m A3U = −14,4 kN
Raspodjela δ, M1 i Y u ljusci definirana je odgovarajućim izrazima (6.4)

2
δC =
R
( A3CV1 − A4CV2 ) + pR ⎛⎜1 − 1 ν ⎞⎟ = −0,235 ⋅10 −3 (V1 + V2 ) + 0,306 ⋅10 −3
Eh Eh ⎝ 2 ⎠
M 1C = − ( A3CV2 + A4 CV1 ) = 2,23(V2 − V1 )

h
c
YC = −
h
( A3CV3 − A4CV4 ) = 19,03(V3 + V4 )
2cR
i nije prikazana dijagramima jer je po obliku vrlo slična raspodjeli na slici 6.27
128
Vrijednosti ovih veličina na mjestu spoja (α C = 0 ) iznosi
δ C = 0,071 mm
M 1C = −2,23 kNm m
YC = 38 kN m
Ako se ove vrijednosti usporede s onima iz slučaja a) (pregrada) uočljivo je, da je kod
ukrepe radijalni pomak ljuske δ veći nego kod pregrade, ali su zato moment savijanja M1C i
radijalna sila YC manji.
6.8. Primjena metode konačnih elemenata
Proračun osnosimetričnih ljusaka od velike je praktičke važnosti, stoga je i tu metoda

konačnih elemenata našla svoju primjenu.
Obzirom na osnu simetriju strukture i u slučaju osnosimetričnog vanjskog opterećenja,
problem opisan konačnim elementima postaje jednodimenzionalan.
No, prije opisa konačnog elementa koji je korišten za modeliranje ljuske, valja prikazati
neke odnose koji kod osnosimetričnih ljusaka proizlaze iz klasične teorije ljusaka.
6.8.1. Matrica elastičnosti izotropne ljuske

Kao i kod svih ljusaka tako se i kod osnosimetričnih ljusaka istovremeno javljaju efekti
savijanja i membranski efekti. U slučaju osnosimetričnog opterećenja pomak točke na srednjoj
površini ljuske jednoznačno je određen s meridijalnom i normalnom komponentom u i w. Ako
se kut nagiba ljuske ϑ ne mijenja (osnosimetrični element) tada su vektor sila {σ} i vektor
deformacija {ε} u ljusci povezani na slijedeći način
⎧ N1 ⎫ ⎧ ε1 ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎪ N 2 ⎪⎪ ⎪ε 2 ⎪
{σ} = ⎨ ⎬ = [D] ⋅ {ε} = [D]⎪⎨ ⎪⎬ (6.7)
⎪M1 ⎪ ⎪κ 1 ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎩⎪M 2 ⎭⎪ ⎩⎪κ 2 ⎭⎪
gdje je [D] matrica elastičnosti izotropne ljuske,
⎡ ⎤
⎢ 1 ν 0 0 ⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎥
Eh ⎢ ν 1 0 0 ⎥
[D] = ⎢ ⎥
1 −ν 2 ⎢ h2 h2 ⎥
0 0 ν
⎢ 12 12 ⎥
⎢ h2 h2 ⎥
⎢ 0 0 ν ⎥
⎣ 12 12 ⎦
a indeksi 1 i 2 označavaju meridijalni i cirkularni smjer u ljusci.
129
6.8.2. Konačni element

Za modeliranje osnosimetričnih ljuski najčešće se koristi osnosimetrični konusni
element /8/ koji je prikazan na slici 6.28.
δj Yj
G
n Zj
j
∆j w
u
βj δi Mj
ds Yi
rj l i Zi
s
∆i βi
Mi
ri
ϑ
a) b) c)
Slika 6.28 Osnosimetrični konusni element
Element ima dva čvora (i, j) s polumjerima ri i rj , meridijalnu duljinu l i kut nagiba ϑ
prema osi rotacije z, slika 6.28.a. U svakom čvoru definirana su tri stupnja slobode,
slika 6.28.b,
∆ - osni pomak,
δ - radijalni pomak,
β - kut zakreta normale na srednju površinu ljuske
i tri čvorne sile, slika 6.28.c,
Z - osna sila,
Y - radijalna sila,
M1 - meridijalni moment savijanja,
tako da vektor čvornih pomaka {δ} i čvornih sila {f} glase
⎧∆ i ⎫ ⎧ Zi ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪δ i ⎪ ⎪ Yi ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪β i ⎪ ⎪M 1i ⎪
{δ} = ⎪⎨ ⎪⎬ {f } = ⎪⎨ ⎪⎬
⎪∆ j ⎪ ⎪ Zj ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪δ j ⎪ ⎪ Yj ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩ β j ⎪⎭ ⎪⎩ M 1j ⎪⎭
130
U unutrašnjosti elementa definirani su meridijalni i normalni pomak u i w, slika 6.28b,

sa slijedećim funkcijama oblika
u (s ) = a 1 + a 2 s
(6.8)
w(s ) = a 3 + a 4 s + a 5 s 2 + a 6 s 3
Ovi pomaci povezani su s vektorom čvornih pomaka {δ} preko matrice oblika [N],
⎧⎪ u ⎫⎪
⎨ ⎬ = [N] ⋅ {δ} (6.9)
⎪⎩w⎪⎭
Matricu oblika [Ν] čine funkcije oblika, a izvedena je u Prilogu A.
U cilju razmatranja vektora čvornih sila uslijed površinskog opterećenja {f}p

pretpostavlja se da površinsko opterećenje djeluje po jedinici površine elementa s normalnom i
meridijalnom komponentom p i q, slika 6.28.c. Obzirom da ove komponente djeluju u istom
smjeru kao i pomaci u i w, odgovarajući vektor {f}p određuje se takođe uz pomoću matrice
oblika [N] kako slijedi
1 ⎧ p ⎫⎪⎛ r ⎞
{f }p = −2π cos ϑ ∫ [N]T ⎪⎨ ⎬⎜ + ξ ⎟dξ
i
(6.10)
0 ⎪⎩ q ⎪⎭⎝ l ⎠
s
gdje je ξ =
l
Prema tome, osnovna jednadžba konačnog elementa glasi
[k ]{δ} = {f } − {f }p (6.11)
Matrica krutosti konačnog elementa [k] određuje se prema poznatoj relaciji iz metode
konačnih elemenata
1
[k ] = ∫ [B]T [D] ⋅ [B]dV = 2π cos ϑ ∫ [B]T [D] ⋅ [B] ⋅ ⎛⎜ ri ⎞
+ ξ ⎟ dξ (6.12)
V 0 ⎝l ⎠
[B] je matrica deformacija koja povezuje vektor deformacija {ε} u elementu i vektor čvornih
pomaka {δ},
{ε} = [B] ⋅ {δ} (6.13)
Matrica [B] izvedena je u Prilogu A.
Iz izraza (6.10) i (6.12) vidljivo je, da se pojedini članovi matrice [k] i vektora {f}p mogu
odrediti primjenom postupka numeričke integracije.
131
6.8.3. Model
Nakon što su definirani svi elementi jednadžbe konačnog elementa (6.11), prelazi se na
određivanje globalne jednadžbe modela ljuske sastavljenog od konačnih elemenata koja glasi
[K ] ⋅ {∆} = {F} − {F}p (6.14)
gdje je [Κ] matrica krutosti, {∆} vektor čvornih pomaka, {F} vektor čvornih sila i {F}p vektor
čvornih sila uslijed površinskog opterećenja modela.
Obzirom da je zbog osne simetrije ljuske prikazani konačni element
jednodimenzionalan, matrica [K] se formira na identičan način kao i kod ostalih
jednodimenzionalnih elemenata (štapni, gredni), tj. preklapanjem matrica krutosti pojedinih
elemenata, slika 6.29.
[k]n-1
m+1 n [K]
m
n-1
m-1
[k]n
Slika 6.29 Spajanje konačnih elemenata
Na isti način, preklapanjem vektora {f}p, dobiva se i vektor {F}p čvornih sila uslijed
površinskog opterećenja modela.
Primjena metode konačnih elemenata za analizu osnosimetričnih ljusaka nije ilustrirana

riješenim primjerima. Razlog tome leži u složenosti problema, koji nije moguće riješiti bez
podrške elektroničkog računala. U tu svrhu neophodno je razviti odgovarajuće algoritme za
određivanje matrice krutosti [k ] konačnog elementa i [K ] globalnog modela ljuske, što
nadilazi dimenzije ovog udžbenika.
132
Prilog A
Izvod matrice oblika [N] i matrice krutosti [k] za osnosimetričan konusni element
a) Matrica oblika [N]
Matrica oblika [Ν] povezuje pomake u i w u elementu s vektorom čvornih pomaka {δ},
jednadžba (6.9), i koristi se za određivanje vektora čvornih sila uslijed površinskog
opterećenja {f}p. U postupku njenog izvođenja najprije treba transformirati vektor čvornih
pomaka {δ}i u svakom čvoru na slijedeći način:
⎧ u i ⎫ ⎡ sin ϑ cos ϑ 0 ⎤ ⎧∆ i ⎫
⎪⎪ ⎪⎪ ⎢ ⎥ ⎪⎪ ⎪⎪
{}
δ i = ⎨wi ⎬ = ⎢− cos ϑ sin ϑ 0 ⎥ ⎨δ i ⎬ = [t ] ⋅ {δ}i
⎪ ⎪ ⎢ ⎥⎪ ⎪
⎩⎪ β i ⎭⎪ ⎢⎣ 0 0 1 ⎥⎦ ⎩⎪ β i ⎭⎪
što za cijeli element daje

⎡[t ] 0 ⎤
{δ}= [T] ⋅ {δ} = ⎢ ⎥{δ} (A.1)
⎣⎢ 0 [t ]⎦⎥
gdje je [Τ] matrica transformacija pomaka.
Zatim, funkcije oblika (6.8) dadu se također prikazati u matričnom obliku
⎧⎪ u ⎫⎪ ⎡1 β 0 0 0 0⎤
⎨ ⎬ = [P ] ⋅ {A} = ⎢ ⎥{A} (A.2)
⎪⎩w⎪⎭ ⎢0 0 1 s2 s 3 ⎥⎦
⎣ s
gdje je {A}T = a 1 a2 a3 a4 a5 a6
Vektor {δ} može se izraziti u ovisnosti o vektoru koeficijenata {Α} ako se u funkcije
(
oblika (6.8) uvrste rubne vrijednosti za lokalnu koordinatu s s i = 0, s j = 0 . Slijedi )
⎧a1 ⎫
⎪ ⎪
⎪a 2 ⎪
⎪ ⎪
⎪a 3 ⎪
{} ⎪ ⎪
δ = [L] ⋅ {A} = [L]⎨ ⎬ odnosno {A} = [L]−1 {δ} (A.3)
⎪a 4 ⎪
⎪ ⎪
⎪a 5 ⎪
⎪ ⎪
⎪⎩a 6 ⎪⎭
gdje je
⎡ ⎤
⎢ 1 0 0 0 0 0 ⎥
⎢ ⎥
⎢ 1 1
− 0 0 0 0 ⎥
⎢ l l ⎥
⎢ ⎥
⎢ 0 1 0 0 0 0 ⎥
[L]−1 =⎢ ⎥
⎢ 0 0 −1 0 0 0 ⎥
⎢ ⎥
⎢ 3 2 3 1 ⎥
⎢ 0 − 2
0 ⎥
⎢ l l l2 l ⎥
⎢ 2 1 2 1⎥
⎢ 0 − 0 − 2 − 2⎥
⎣ l2 l2 l l ⎦
Ako se u jednadžbu (A.2) uvrsti jednadžba (A.3) dobiva se
⎧⎪ u ⎫⎪
⎨ ⎬ = [P ] ⋅ [B] δ = N ⋅ δ
−1
{} [ ]{} (A.4)
⎪⎩w⎪⎭
gdje je
⎡(1 − ξ ) 0 0 ξ 0 0 ⎤
[N] = ⎢ ⎥
⎢ 0
⎣ (1 − 3ξ 2
+ 2ξ 3 ) l (− ξ + 2ξ 2
−ξ3 ) 0 (3ξ 2
− 2ξ 3 ) ( )
l ξ 2 − ξ 3 ⎥⎦
Nadalje, ako se u jednadžbu (A.4) uvrsti jednadžba (A.1), tada proizlazi

⎧⎪ u ⎫⎪
[ ]
⎨ ⎬ = N ⋅ [T ] ⋅ {δ} = N i [t ] [[ ] [N j ][t ] ]⋅ {δ} = [N] ⋅ {δ} (A.5)
⎪⎩w⎪⎭
gdje je [Ν] tražena matrica oblika. Ona se određuje na slijedeći način:

⎡ sin ϑ cos ϑ 0⎤
⎡(1 − ξ ) 0 0 ⎤⎢ ⎥
[N i ][t ] = ⎢ ⎥ ⎢− cos ϑ sin ϑ 0⎥ =
⎢ 0
⎣ (
1 − 3ξ 2 − ξ 3 ) ( l − ξ + 2ξ 2 − ξ 3 ⎥⎦ ⎢
⎢⎣ 0 0
) ⎥
1⎥⎦
⎡ (1 − ξ ) sin ϑ (1 − ξ ) cos ϑ ⎤ 0
=⎢ ⎥
(
⎢− 1 − 3ξ 2 − ξ 3 cos ϑ
⎣ ) (1 − 3ξ 2
+ 2ξ 3 ) (
sin ϑ l − ξ + 2ξ 2 − ξ 3 ⎥⎦ )
Prilog A
⎡ sin ϑ cos ϑ 0⎤
⎡ξ 0 0 ⎤⎢ ⎥
[ ]
N j [t ] = ⎢ ⎥ ⎢− cos ϑ sin ϑ 0⎥ =
⎢0
⎣ (3ξ 2
− 2ξ 3 ) (l ξ 2 − ξ 3 ⎥⎦ ⎢ )
⎢⎣ 0 0
⎥
1⎥⎦
⎡ ξ sin ϑ ξ cos ϑ 0 ⎤
=⎢ ⎥
(
⎢− 3ξ 2 − 2ξ 3 cos ϑ
⎣ ) (3ξ 2
− 2ξ 3 ) ( )
sin ϑ l ξ 2 − ξ 3 ⎥⎦
Čitava matrica oblika [Ν] prikazana je na stranici 136.
b) Matrica krutosti [k]
Matrica krutosti [k] definirana je izrazom (6.12). Odatle je vidljivo da prethodno treba
odrediti matricu deformacija [Β].
Veza između vektora deformacija {ε}i pomaka u i w u elementu definirana je na slijedeći

način:
⎧ du ⎫
⎪ ⎪
⎧ ε 1 ⎫ ⎪ ds ⎪
⎪ ⎪ ⎪1 ⎪
⎪⎪ε 2 ⎪⎪ ⎪⎪ (u cos ϑ + w sin ϑ )⎪⎪
{ε} = ⎨ ⎬ = ⎨ r 2 ⎬
⎪κ 1 ⎪ ⎪− d w ⎪
⎪ ⎪ ⎪ ds 2 ⎪
⎪⎩κ 2 ⎪⎭ ⎪ ⎪
⎪− cos ϑ dw ⎪
⎪⎩ r ds ⎪⎭
odnosno u matričnom obliku

⎡ 1 d ⎤
⎢ 0 ⎥
⎢ l dξ ⎥
⎢ 1 1 ⎥
cos ϑ sin ϑ ⎥ u
⎧u ⎫ ⎢ ⎧ ⎫
{ε} = [Λ]⎪⎨ ⎪⎬ = ⎢⎢ r r
2
⎥⎪ ⎪
⎥ ⎨ ⎬ (A.6)
⎪⎩w⎪⎭ 1 d ⎪⎩w⎪⎭
⎢ 0 − 2 ⎥
⎢ l dξ 2 ⎥
⎢ 1 d ⎥
⎢ 0 − cos ϑ ⎥
⎢⎣ rl dξ ⎥⎦
gdje je [Λ] diferencijalni matrični operator.

Ako se u jednadžbu (A.6) uvrsti jednadžba (A.5) dobiva se
{ε} = [Λ][N]{δ} = [B]{δ} (A.7)
gdje je [Β] matrica deformacija koja je prikazana na stranici 136.

Matrica oblika [N]
⎡ (1 − ξ )sin ϑ (1 − ξ ) cos ϑ 0 ξ sin ϑ ξ cos ϑ ⎤ 0

[N] = ⎢ ⎥
(
⎢− 1 − 3ξ 2 + 2ξ 3 cos ϑ
⎣ ) (1 − 3ξ 2
) (
+ 2ξ 3 cos ϑ l − ξ + 2ξ 2 − ξ 3 ) − (3ξ 2
)
− 2ξ 3 cos ϑ ( ) (
3ξ 2 − 2ξ 3 sin ϑ l ξ 2 − ξ 3 ⎥⎦ )
Matrica deformacija [B]
⎡ sin ϑ cos ϑ sin ϑ cos ϑ ⎤

⎢ − − 0 0 ⎥
⎢ l l l l ⎥
⎢
( ) ( ) sinr ϑ (− ξ + 2ξ ) l sinr ϑ (ξ − 3ξ ) sin ϑrcosϑ ( ) ( )l sin ϑ ⎥
2 2
3 sin ϑ cos ϑ ϑ cos 2 ϑ sin 2 ϑ
2
⎢ − ξ + 3ξ − 2ξ (1 − ξ ) cos + 1 − 3ξ 2 + 2ξ 3 2
−ξ3 2
+ 2ξ 3 ξ + 3ξ 2 − 2ξ 3 ξ2 −ξ3 ⎥
[B] =
2
⎢ r r r r r2 ⎥
⎢
− (6 − 12ξ ) 2
cos ϑ
(6 − 12ξ ) sin2ϑ −
(4 − 6ξ ) (6 − 12ξ ) sin2ϑ sin ϑ
− (6 − 12ξ ) 2 −
(2 − 6ξ ) ⎥
⎢ ⎥
⎢ l l l l l l ⎥
( ) ( ) sin ϑrlcosϑ ( ) cosr ϑ (6ξ − 6ξ ) cosrl ϑ ( ) ( )
2 2
⎢ 2 cos ϑ sin ϑ cos ϑ cos ϑ ⎥
⎢ − 6ξ − 6ξ − − 6ξ + 6ξ 2 − − 1 + 4ξ − 3ξ 2 2
− 6ξ −ξ2 − 2ξ − 3ξ 2 ⎥
⎣ rl rl r ⎦
Kazalo
A
Airy-eva funkcija naprezanja, 51
C
cilindrična ljuska, 103
Č
čvor konačnog elementa:
- gredni, 35
- ljuskasti, 130
- membranski, 52
- pločasti, 88
- štapni, 18
D
diferencijalni element:
- grede, 25
- ljuske, 99
- membrane, 51
- pravokutne ploče, 61
- štapa – osno opterećenje, 9
- štapa – uvijanje, 23
diferencijska jednadžba
- grede, 27
- pravokutne ploče, 24
- štapa, 11
dvostruki Fourier-ov red, 64
E
elastična linija, 26
G
greda, 25
gredni konačni element, 35
I
interpolacijski polinom, 10
J
jednostruki Fourier-ov red, 72
K
konačne razlike, 9
konusna ljuska, 107
krutost grede na savijanje, 25
krutost štapa na uvijanje, 23
kut nagiba grede, 25
kut savijanja ljuske, 101
kut uvijanja štapa, 23
L
Levy-eva metoda, 72
M
matrica deformacija konačnog elementa ljuske, 131, 136
matrica elastičnosti izotropne ljuske, 129
matrica krutosti:
- grednog konačnog elementa, 35
- konačnog elementa ljuske, 131
- membranskog konačnog elementa na rastezanje, 53
- membranskog konačnog elementa na smik, 53
- štapnog konačnog elementa, 19
matrica oblika konačnog elementa ljuske, 131, 134, 136
membranski konačni element, 52
membranske sile ljuske, 100
meridijalni pomak ljuske, 101
minimum ukupne energije ploče, 78
moment savijanja:
- grede, 25
- ploče, 61
moment uvijanja:
- ploče, 61
- štapa, 23
mreža konačnih razlika:
- grede, 26
- ploče, 83
- štapa, 11
N
načelo o zanemarenju međusobnog utjecaja rubova ljuske, 102
Navier-ova metoda, 64
normalna membranska sila, 51
normalno opterećenje ploče, 61
normalni pomak ljuske, 101
O
okrugla ploča, 114
okrugla ploča s otvorom, 115
opterećenje membrane, 51
opterećenje na uvijanje, 23
osna krutost štapa, 9
osna sila ljuske, 100
osni moment tromosti grede, 25
osni pomak ljuske, 101
osno opterećenje štapa, 9
osnosimetrična ljuska, 99
osnosimetrični konusni element ljuske, 130
P
polumjeri zakrivljenosti ljuske, 99
pomaci u ravini ploče, 51
poprečna sila:
- grede, 25
- ljuske, 100
- ploče, 61
poprečno opterećenje grede, 25
pravokutni pločasti konačni element, 89
progib:
- grede, 25
- ploče, 61
puna okrugla ploča, 115
R
radijalni pomak ljuske, 101
radijalna sila ljuske, 100
rastezanje pravokutne ploče, 51
Ritz-ova metoda, 78
rubni uvjeti ploče, 63
S
savijanje pravokutne ploče, 61
sferna ljuska, 110
smična membranska sila, 51
spoj ljusaka, 119
Š
štap, 9
štapni konačni element:
- opterećen na uvijanje, 24
- osno opterećen, 18
T
tlak, 100
U
ukupna energija ploče, 78
upeta ploča, 63
uvijanje štapa, 23
uzdužni pomak štapa, 9
uzdužna sila u štapu, 9
V
vektor čvornih pomaka:
- grede, 35
- membrane, 53
- ploče, 91
- štapa, 19
vektor čvornih sila:
- grede, 36
- membrane, 53
- ploče, 91
- štapa, 19
vektor čvornih sila uslijed vanjskog opterećenja:
- grede, 35
- membrane, 53
- ljuske, 131
- ploče, 91
- štapa, 19
Z
zglobno oslonjena ploča
Literatura
/1/ D. BAZJANAC : “Nauka o čvrstoći”, Tehnička knjiga, Zagreb 1968.
/2/ I. ALFIREVIĆ : “Nauka o čvrstoći I dio”, Tehnička knjiga, Zagreb 1989.
/3/ O.C. ZIENKIEWICZ : “The Finite Element Method in Engineering Science”,

Mc Graw-Hill, London 1971.
/4/ I. SENJANOVIĆ : “Metoda konačnih elemenata u strukturnoj analizi brodskih

konstrukcija”, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 1975.
/5/ S. TIMOŠENKO, S. VOJNOVSKI-KRIEGER : “Teorija ploča i ljuski”, Građevinska

knjiga, Beograd 1962.
/6/ R. SZILARD : “Theory and Analysis of Plates, Classical and Numerical Methods”,
Prentice-Hall, New York 1966.
/7/ I. SENJANOVIĆ : “Theory of shells of revolution”, Brodarski Institut, Zagreb 1972.
/8/ P. L. GOULD : “Finite element analysis of shells of revolution”, Pitman Publishing inc.,
London 1985.
/9/ - : “Inženjerski priručnik IP1, temelji inženjerskih znanja”, Školska knjiga,

Zagreb 1996.

Teorija Konstrukcija 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Teorija Konstrukcija 1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Teorija Konstrukcija 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

RAJKO GRUBI[I]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Prof. dr. Rajko Grubišić

Autor: dr.sc.Rajko Grubišić, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i

Izdavač: Fakultet strojarstva i brodogradnje, Ivana Lučića 5, Zagreb

Glavni urednik: prof. dr.sc. Tomislav Filetin

Odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu br. 02-2011/1-1997

Grafičko rješenje naslovnice: Andrej Filetin

Copyright © Fakultet strojarstva i brodogradnje

Slika 1.1. Diferencijalni element osno opterećenog štapa

Iz uvjeta ravnoteže elementa na slici 1.1. slijedi

Upotrebom ove metode u razmatranoj diferencijalnoj jednadžbi se derivacije za izabrane

Slika 1.2 Interpolacija funkcije i konačne razlike

U tom slučaju proizlazi prema notaciji na slici 1.2 slijedeće

1 2 .... i .... n-1 n d d

Slika 1.3 Mreža konačnih razlika

Slika 1.4 Koncentrirana osna sila i zamjensko raspodijeljeno osno opterećenje

Slika 1.5 Primjer 1.1

Postavlja se jednadžba (1.4) za točke 2, 3 i 4 mreže,

U gornjem sustavu jednadžbi javljaju se dvije prekobrojne nepoznanice, u1 i u5, koje se

U oba izraza se javljaju nove nepoznanice u0 i u6. Iste se određuju ponovnim

Slika 1.6. Primjer 1.1

Slika 1.7. Primjer 1.2

Koncentrirana sila se zamjenjuje s trokutastim raspodijeljenim opterećenjem prema slici

Uvrštavanjem rubnih uvjeta u1 = u 5 = 0 dobiva se rješenje gornjeg sustava u obliku

Za prekobrojne nepoznanice u1 i u4 postavlja se rubni uvjet u točki i=1 i uvjet simetrije

Slika 1.8. Primjer 1.2

Koncentrirana sila se zamjenjuje trokutastim opterećenjem prema slici 1.9.c , gdje je

Za prekobrojne nepoznanice postavljaju se rubni uvjeti u1 = u 5 = 0 . Uvrštenjem istih u

Slika 1.10. Primjer 1.3

1.3. Numeričko rješenje metodom konačnih elemenata

Slika 1.11. Mreža konačnih elemenata

Slika 1.12. Štapni konačni element

[k ]{δ} = {n} − {n x } (1.6)

Slika 1.13 Spoj osno opterećenih štapnih elemenata

Slika 1.14. Primjer 1.4

Za sustav od dva elementa postavlja se matrična jednadžba,

Slika 1.15 Primjer 1.5

Matrična jednadžba sustava u razvijenom obliku glasi

Slika 1.16. Primjer 1.6

Matrična jednadžba sustava glasi

Slika 2.1. Diferencijalni element štapa opterećenog na uvijanje

Osnovna diferencijalna jednadžba štapa proizvoljnog i konstantnog poprečnog presjeka

Moment uvijanja, izražen kao funkcija kuta uvijanja, glasi

2.2. Analogija rastezanja i uvijanja štapa

Usporedbom diferencijalnih jednadžbi (1.1) i (2.1) uočljiva je potpuna analogija

Tablica 2.1 Analogija fizikalnih veličina rastezanja i uvijanja štapa

Kod primjene metode konačnih elemenata upotrebljava se štapni element opterećen na

Slika 2.2 Štapni konačni element opterećen na uvijanje

Slika 2.3 Spoj štapnih elemenata opterećenih na uvijanje

Slika 3.1 Diferencijalni element grede opterećene na savijanje

Postavljanjem uvjeta ravnoteže elementa na slici 3.1. proizlazi

i-2 i-1 i i+1 i+2

1 2 .... i .... n-1 n d d d d

Slika 3.2. Mreža konačnih razlika

Ova diferencijska jednadžba zamjenjuje diferencijalnu jednadžbu (3.1) u i-toj točki

Slika 3.3 Koncentrirana sila F i moment M i zamjensko raspodijeljeno opterećenje

Slika 3.4 Primjer 3.1