FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Zavod za materijale

Kolegij : Tehnologija II
Proizvodne tehnologije II

Područje: Toplinska obrada

Vježba: Postupci toplinske obrade čitavog volumena

(podloge za vježbu)

Podloge pripremio: Doc. dr. sc. Darko Landek

e-mail: darko.landek@fsb.hr

Podloge odobrio: Prof. dr. sc. Franjo Cajner

Ak. god. 2012./13.

Tehnologija II Vježba 1. Postupci toplinske obrade čitavog volumena

Dijagram postupka kaljenja

AUSTENITIZACIJA
- ϑ a, ta
- zaštita
°C
ϑa
ϑ TO
površina

REŽIM GAŠENJE
GRIJANJA

Temperatura
jezgra
jezgra
površina

ugrijavanje progrijavanje držanje ohlađivanje Vrijeme

grijanje
ukupno vrijeme ugrijavanja

Opći dijagram postupka kaljenja

A. Određivanje parametara austenitizacije i izbor uređaja za ugrijavanje

A.1. Parametri austenitizacije:
I. Temperatura austenitizacije ϑa :
a) podeutektoidni čelici: ϑa = A3 + (30 ...70 °C) (1)
b) nadeutektoidni čelici: ϑa = A1 + (50 ...70 °C) (2)
Podaci iz TTT dijagrama, dijagrama stanja, priručnika, preporuka proizvođača čelika
II. Režim ugrijavanja na temperaturu austenitizacije
a) Konstrukcijski čelici predgrijavaju se ovisno o Cekv:
Mn Cr Mo Ni V Si − 0,5 Ti W Al
C ekv = C + + + + + + + + + (3)
5 4 3 10 5 5 5 10 10
Najveći sadržaj elementa do kojeg vrijedi jednadžba (3):
%C %Mn %Cr %Mo %Ni %V %Si %Ti %W %Al
0,9 1,1 1,8 0,5 5 0,25 0,5 0,5 2 2
Potreban broj predgrijavanja ovisno o Cekv:
Cekv < 0,55 > 0,55
Broj i temperatura Predgrijavanje Predgrijavanje
predgrijavanja nije potrebno na 400...500 ºC
b) Alatni čelici obavezno se predgrijavaju prema slijedećim preporukama
- I. predgrijavanje na 400 ... 500 ºC (sve vrste alatnih čelika)
- II. predgrijavanje na 860 ... 880 ºC
(visokolegirani alatni čelici sa ϑa = 960... 1150 ºC imaju I. + II. predgrijavanje)
- III. predgrijavanje na 1050 ºC (brzorezni čelici imaju I. + II. + III. predgrijavanje)
III. Vrijeme austenitizacije (vrijeme grijanja)
Na vrijeme austenitizacije utječu čimbenici zavisni od samog obradka, izabranih tehnoloških
parametara i uređaja u kojem se provodi grijanje. Za određivanje vremena grijanja koriste se
različite analitičke i numeričke metode.
IV. Zaštitna atmosfera:
a) plinske zaštitne atmosfere (inertne, aktivne)
b) rastaljena sol
c) fluidizirane kupke
d) vakuum
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 2
Tehnologija II Vježba 1. Postupci toplinske obrade čitavog volumena

Aktivne plinske zaštitne atmosfere sadrže (zavisno od vrste) različite plinske komponente koje
mogu reagirati s čelikom i izazvati nepoželjne reakcije oksidacije i razugljičenja površine obradka.
Izborom odgovarajućeg sastava plinske atmosfere
Oksidacija (→) Fe + CO2 ↔ FeO + CO treba spriječiti odvijanje oksidacije čelika, tj. zaštitna
Redukcija (←) Fe + H2O ↔ FeO + H2 atmosfere treba biti reducirajuća
Razugljičenje U plinskoj atmosferi mogu se odvijati nepoželjne
(→) CO2 + [C] ↔ 2CO reakcije razugljičenja površine čelika koje treba
Pougljičenje H2O + [C] ↔ CO + H2 spriječiti izborom odgovarajućeg ''C-potencijala''
(←) atmosfere.
Reakcija Odvija se u plinskim atmosferama koje sadrže CO,
vodenog plina CO2 + H2 ↔ CO + H2O CO2, H2O i H2

Svaka aktivna plinska atmosfera ima svoj

karakterističan C-potencijal (''potencijal ugljika''), tj.
onaj %C koji čisto željezo primi u termodinamičkoj
ravnoteži s ispitivanom plinskom atmosferom. Ako
je C-potencijal plinske atmosfere viši od sadržaja
uglijka u čeliku nastupit će pougljičenje, a ako je
niži nastaje nepoželjno razugljičenje površine čelika.

Utjecaj volumnih udjela komponenata Primjer određivanja C-potencijala plinske atmosfere

vodenog plina na reakcije oksidacije i na osnovi mjerenja %CO2
redukcije površine nelegiranog čelika

Metode ispitivanja C-potencijala atmosfere:

a) direktne metode: ispitivanje Fe-folijom, ispitivanje mjerenjem električnog otpora
b) indirektne metode (temelje se na poznavanju jednadžbi oksidacije, razugljičenja, reakcije
vodenog plina i konstanti ravnoteže ovih kemijskih reakcija): određivanje %CO2 plinskim
analizatorom, određivanje temperature rošenja plinske atmosfere (odnosno sadržaja vlage u
atmosferi), ispitivanja sadržaja kisika ''kisikovom sondom''
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 3
Tehnologija II Vježba 1. Postupci toplinske obrade čitavog volumena

Postizanje i održavanje
zahtijevanog C-potencijala
atmosfere provodi se povećanjem
ili smanjivanjem protoka pojedinih
plinskih komponenti ovisno o
temperaturi. Sve zapaljive
komponente zaštitne atmosfere
(CO, H2) spaljuju se na baklji prije
ispuštanja u okoliš

Razugljičenje i pougljičenje različitih čelika u plinskoj atmosferi

A.2. Uređaji za grijanje

Peći Kupke
komorne solne
plamene
jamske
fluidizirane
električne konvejerske
vakuumske horizontalne (1, 2, 3-komorne)
vertikalne

PLAMENE PEĆI
a)sa zaštitnom atmosferom (ili bez nje) grijane b) sa zaštitnom atmosferom, grijane zračenjem iz
plamenom iz plamenika (prirodni plin, loživo ulje) cijevnih grijača (prirodni plin, smjesa propana i zraka)

ELEKTRIČNE PEĆI
a) Električne peći bez zaštitne
atmosfere: za popuštanje i
žarenja ispod A1
b) Električne peći s plinskom
zaštitnom atmosferom (inertni
plinovi, aktivne plinske
atmosfere): za austenitizaciju i
toplinsko-kemijske obrade

Toplinske obrade: žarenje,

popuštanje, kaljenje,
pougljičavanje, nitriranje,
nitrokarburiranje, ...

Komorna električna peć sa zaštitnom atmosferom i regulacijskim uređajima

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 4
Tehnologija II Vježba 1. Postupci toplinske obrade čitavog volumena

VAKUUMSKE PEĆI
Radno područje peći:
Toplinske obrade: kaljenje, žarenje, otplinjavanje, nitriranje u plazmi plinova,...
- vakuum < 10-4 mbar
- ϑmax <1200 (1350) ºC Materijali: alatni čelici (12% Cr za hladni rad, za topli rad, brzorezni čelici)
- inertni plinovi: N2, Ar, He, H2 ,nehrđajući čelici, legirani čelici za poboljšavanje, vatrootporni čelici
- pohl = 1 ... 20 bar

Grijanje Gašenje
1300

Temperatura, oC
Površina

800
Jezgra

20
5000 Vrijeme, h

Tlak, mbar
1000
0
10-4

Presjek kroz horizontalnu jednokomornu vakuumsku peć i primjer dijagram postupka kaljenja brzoreznog čelika

KUPKE

Solna kupka grijana električnim grijačima

Fluidna kupka grijana električnim ili plamenicima
grijačima

B. Određivanje parametara gašenja i izbor sredstva za gašenje

B.1 Metode ispitivanja sposobnosti ohlađivanja

a) Laboratorijske metode (npr. metoda prema normi ISO 9950:1995(E))
b) Pogonske metode (''metoda Meinhardt'')

Mjerna naprava za ispitivanje hlađenja prema normi Mjerna naprava za ispitivanje hlađenja prema
ISO 9950:1995(E) ''metodi Meinhardt''

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 5
Tehnologija II Vježba 1. Postupci toplinske obrade čitavog volumena

Faze pri gašenju u sredstvu koje podliježe Leidenfrost-ovom fenomenu (voda, ulja za kaljenje)
I. Faza parnog omotača
→ nastaje na početku gašenja kad
se oko obratka stvara parni
omotač koji spriječava
odvođenje topline

II. Faza vrenja

→ nastaje kad dolazi do
raskidanja parnog omotača i
postizanja najvećeg
odvođenja topline iz obratka

III. Faza hlađenja konvekcijom

→ nastaje na završetku gašenja
kad se vrijednost temperature
obratka spusti do temperature
vrelišta sredstva za gašenje

Intenzitet gašenja

Krivulja hlađenja i određivanje srednje brzine hlađenja mjerne sonde u temperaturnom intervalu od 700
do 300 ºC

B.2. Uređaji za gašenje

- bazeni za gašenje, solne kupke, fluidizirane kupke,

- hladne komore (u dvokomornim pećima)
- stolovi i palete za hlađenje na zraku

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 6
 Tehnologija II Vježba 1. Postupci toplinske obrade čitavog volumena

BAZEN ZA GAŠENJE HLADNA KOMORA (u dvokomornoj peći)

Dvokomorna plinska peć sa zaštitnom atmosferom u komori za

Bazen za gašenje s cirkulacijom sredstva
grijanje i bazenom za gašenje u ulju u komori za gašenje
za gašenje (FSB-LTO & QRC)

Zadatak
Provedena su ispitivanja hlađenja prema normiranoj metodi ISO 9950:1995(E) u mirnoj vodi i ulju za
kaljenje sobne temperature (18 ºC). Iz rezultata ispitivanja u dijagramu temperatura-vrijeme odrediti
srednju brzinu hlađenja vsr (između 700 do 300 ºC) i intenzitet gašenja H mirnog ulja ulja za kaljenje i
5%-tne vodene otopine polimera PAG.
Rješenje
Sredstvo za Vrijeme hlađenja probe (s) / Temperatura u središtu probe (oC)
gašenje: 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 60
Mirna voda 18oC 845 450 140 100 70 60 50 45 42 40 38 35

Mirno ulje 1 845 830 770 560 380 290 240 205 185 170 160 140

5%PAG u vodi 844 830 780 725 480 260 165 130 110 90 80 70

Sredstvo za gašenje: mirna voda (18 ºC) mirno ulje (18 ºC) 5% PAG u vodi (18 0C)
Srednja brzina hlađenja
od 700 do 300 ºC (ºC/s)
Intenzitet gašenja H (1) 1

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 7
 FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Zavod za materijale

Kolegij : Tehnologija II
Proizvodne tehnologije II

Područje: Toplinska obrada

Vježba: Postupci modificiranja površina

(podloge za vježbu)

(4. izdanje)

Podloge pripremio: Doc. dr. sc. Darko Landek

e-mail: darko.landek@fsb.hr

Podloge odobrio: Prof. dr. sc. Franjo Cajner

Ak. god. 2012./13.

Tehnologija II Vježba 2. Postupci modificiranja površina

Uvod
Osnovni cilj postupaka modificiranja površina metala je postizanje otpornosti na trošenje. Dodatno se
određenim postupcima povisuje korozijska postojanosti (npr nitriranjem, boriranjem), otpornost na
djelovanje povišenih temperatura (npr. boriranjem, vanadiranjem) te otpornost na kontaktne pritiske i
dinamička izdržljivost (npr. indukcijskim kaljenjem, cementiranjem). Površinski sloj se može modificirati
djelovanjem topline, mehaničkih djelovanjem ili toplinsko-kemijskim procesima .

MODIFICIRANJA
POVRŠINA

TOPLINSKA MEHANIÈKA

Površinsko - Saèmarenje
kaljenje: - Valjanje
- plameno
- indukcijsko
- elektronskim
snopom
- laserskim TOPLINSKO -
snopom KEMIJSKA

Difuzija nemetalnih Difuzija metalnih Difuzija metalnih i

elemenata: elemenata: nemetalnih elemenata:
- oksidiranje - alitiranje (Al) - vanadiranje (V, C)
- nitriranje - difuzijsko - niobiranje (Ni, C)
- nitrokarburiranje kromiranje (Cr) - titaniranje (Ti, C)
- postupak QPQ - siliciranje (Si)
- oksinitrokarburiranje - legiranje laserskim
- sulfonitriranje snopom
- sulfokarbonitriranje - legiranje snopom
- cementiranje elektrona
- karbonitriranje
- boriranje

Podjela postupaka modificiranja površina metala

Modificiranje površinskih slojeva toplinskim postupcima

→ Plameno kaljenje
Lokalno ograničeno grijanje površinskog sloja na temperaturu austenitizacije ostvaruje se
izgaranjem gorivog plina (zemni plin, propan-butan, acetilen) i kisika u plameniku. Gašenje se
provodi uglavnom prskanjem u prskalici. Plamenik i prskalicu treba posebno konstruirati za
konkretan obradak i potom provesti izbor optimalnih parametara postupka.
→ Indukcijsko kaljenje
Lokalno ograničeno grijanje površinskog sloja na temperaturu austenitizacije ostvaruje se
elektromagnetskim poljem induktora koje inducira vrtložne struje u obratku (tj. toplina
potrebna za grijanje dobiva se radom vrtložnih struja neposredno u površinskom sloju koji
treba zakaliti, što je jedan od najpovoljnijih načina unosa topline u materijal).
Gašenje se ostvaruje prskanjem mlazovima sredstva za gašenje u prskalici ili potapanjem u
bazen za gašenje.
Induktor (i prskalicu) treba posebno konstruirati za svaku novu seriju obratka i prilagoditi ih
oblikom i dimenzijama kaljenom segmentu površine, te potom izabrati optimalne parametre
postupka (frekvenciju i snagu generatora, temperaturu grijanja, trajanje ili posmak grijanja,
protok sredstva za gašenje kroz prskalicu i dr.)

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 1
Tehnologija II Vježba 2. Postupci modificiranja površina

Primjer postavljanja zahtijeva za indukcijskim kaljenjem

Metode plamenog i indukcijskog kaljenja: stacionarno, rotaciono, posmično, rotaciono-posmično

Rotaciono plameno kaljenje rukavca Rotaciono indukcijsko kaljenje koljenaste osovine

Određivanje efektivne dubine plamenog ili indukcijskog kaljenja (prema normi DIN 50190)

Efektivna dubina kaljena (SHD) definira se kao

udaljenost od površine obratka do mjesta gdje se
postiže granična tvrdoća. Vrijednost granične
tvrdoće (HV1) odgovara vrijednosti 80%
minimalne površinske tvrdoće.
(SHD)

Usporedba osnovnih parametara postupaka površinskog kaljenja i uobičajenih dubina zakaljenog sloja
Gustoća snage Trajanje grijanja Dubina zakaljene zone
Postupak
(kW/cm2) (s) (mm)
plameno kaljenje 1 10 – 100 2,0 – 6,0
indukcijsko kaljenje 3 - 20 0,5 – 10 0,5 – 5,0
kaljenje laserskim snopom 0,5 – 5 0,01 – 10 0,2 – 2,0
kaljenje snopom elektrona 10 – 1 000 0,001 – 0,1 0,1 – 1,5
Čelici i lijevovi za površinsko kaljenje
→ Prikladni čelici za površinsko kaljenje moraju ispunjavati određene uvjete:
- sadržaj ugljika između 0,35 do 0,7 %
- smanjeni sadržaj sumpora i fosfora na manje od 0,035 %
- visok stupanj čistoće tj. odsutnost oksida i što manje segregacija,
- što manja sklonost stvaranju zaostalog austenita,
- najpovoljnija polazna mikrostruktura jest kaljena + popuštena, a manje su povoljne
normalizacijski i sferodizacijski žarene mikrostrukture.
→ Željezni lijevovi (sivi lijev, nodularni lijev) prikladni za indukcijsko kaljenje moraju imati perlitnu ili
barem feritno perlitna željeznu matricu po mogućnosti bez slobodnih karbida i steadita.
Primjeri površinski zakaljenih dijelova: rukavci osovina i vratila, radilice, bregaste osovine, zupčanici, dijelovi
kotrljajućih ležajeva, dijelova zupčastih i kardanskih spojki radna vretena, svornjaci, cilindri, čahure, vodilice alatnih
strojeva, svrdla, pile, noževi, ručni neprofesionalni alat, alat za obradu drveta i sl.
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 2
Tehnologija II Vježba 2. Postupci modificiranja površina

Modificiranje površinskih slojeva toplinsko – kemijskim postupcima

Kod postupaka toplinsko-kemijskog modificiranja površina djelovanjem topline iz aktivnog medija
ostvaruje se difuzija atoma nemetala (C, N, B, S) ili metala (Cr, Al, Si, V, Ti, Nb...) u površinski sloj, pri
čemu se mijenja kemijski sastav i struktura sloja. Aktivni medij može biti granulat, pasta, solna kupka,
plinska atmosfera ili plazma ioniziranih plinova.
→ Cementiranje
Postupak cementiranja se sastoji od pougljičavanja, kaljenja i niskotemperaturnog popuštanja.
Osnovni cilj cementiranja je obogaćivanje površinskih slojeva čelika ugljikom (najpovoljnije je sadržaj
oko 0,8%C), radi dobivanja tvrdog površinskog sloja (minimalno 60 HRC) otpornog na trošenje, a da
pri tom niskougljična jezgra (sa <0,25%C) ostane žilava (otporna na udarce).

A3 (jezgra)
sporo
hladenje
A1 (jezgra)
gašenje jezgra
Temperatura, oC

martenzitni
(0,1 ... 0,22 % C)

prijelazna
pougljicavanje kaljenje niskotemperaturno

zona
popuštanje

sloj
Vrijeme, h
Dijagram postupaka cementiranja čelika Zone na cementiranom obratku

Postupak cementiranja može se provoditi uz pougljičenje u različitim sredstvima granulatu, solnoj

kupki, fluidiziranoj kupki, plinskoj atmosferi ili ioniziranom plinu.
→ Pougljičenje u granulatu je najstariji, najjednostavniji i najjeftiniji način pougljičavanja.
Proizvođači granulata daju tehničke podatke o potrebnom trajanju pougljičenja za određenu
dubinu i primjenjivosti granulata za upotrebljeni čelik.
→ Pougljičenje u solnim kupkama daje određeni C-potencijal, a izborom soli moguće je postići
njegove različite vrijednosti. Pri radu sa solnim kupkama potrebne su posebne mjere opreza i
postrojenje za neutralizacija otrovnih otpadnih tvari.
→ Pougljičenje u plinskim atmosferama (CO, CH4 i drugi ugljikovodici, etilacetat, metanol) je
znatno brže nego u granulatu, a moguća je i izvrsna regulacija C-potencijala atmosfere, kao i rad
s više C-potencijala, odnosno promjenljivim C-potencijalom.

Tijek koncentracije ugljika tijek tvrdoće i efektivna Utjecaj trajanja pougljičavanja na sadržaj ugljika u
dubina cementiranog sloja rubnom sloju pri pougljičavanju u plinskoj atmosferi
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 3
Tehnologija II Vježba 2. Postupci modificiranja površina

Efektivna dubina cementiranja (CHD) određuje se prema normi HRN ISO 15787:2001 kao ona
okomita udaljenost od ruba do mjesta gdje je postignuta granična tvrdoća od 550 HV1. Uobičajene su
dubine cementiranja 0,1 do 3 mm.

Označavanje dubine cemenitranja na Primjer označavanja zahtjeva za cementiranje na crtežu

crtežu prema normi DIN 6773:2001
Mikrostruktura cementiranih dijelova promatra se na svjetlosnom mikroskopu nakon uobičajene
metalografske pripreme.

Mikrostruktura cementiranog čelika 20MnCr5

s karbidima izlučenim u rubnom sloju

Do izlučivanja karbida u rubnom sloju došlo je

zbog prenaugljičenja ruba.
→ sprječavanje: postavljanje i održavanje
optimalnog C-potencijala takvim da se u
rubnoj zoni postigne 0,7 ... 0,9 %C ili
regulirana promjena C-potencijala (npr.
rad s dva C -potencijala ili kontinuirano
Mikrostruktura cementiranog čelika 20MnCr5 s rasporedom
promjenljivim C – potencijalom)
tvrdoće (pravilno proveden postupak cementiranja)
Primjeri cementiranih dijelova: zupčanici za prijenos snage, vodeće čahure, koljenasti zglobovi, svornjaci,
koljenaste osovine, lančanici, automobilske poluosovine, stapni svornjaci, vretena, kardanski zglobovi i sl

→ Nitriranje
Nitriranje je postupak u kojem u površinu čelika difundira dušik pa se stvaraju Fe-nitridi (npr. Fe4N
i Fe2-3N) Svim postupcima nitriranja i nitrokarburiranja zajedničko je da se odvijaju ispod
temperature A1 tako da mikrostruktura u jezgri obratka ne doživljava nikakvu promjenu (uz nužno
prethodno kaljenje i popuštanje na dovoljno visoku temperaturu).
Nitriranje se može provoditi u prašku, solnim kupkama (npr. postupak TENIFER), plinu i u plazmi
ioniziranih plinova.
Svojstva nitriranih dijelova: povišena površinska tvrdoća, povećana otpornost na (adhezijsko)
trošenje, povećana otpornost na koroziju, dobra otpornost trošenju na povišenim temperaturama
(500–550 °C), otpornost toplinskom umoru, povećana dinamička izdržljivost, male ili zanemarive
deformacije obratka.

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 4
Tehnologija II Vježba 2. Postupci modificiranja površina

Određivanje dubina nitriranja (NHD) (prema normi HRN

ISO 15787:2001)

a)

b)

Zona 20 µm
spojeva Difuzijska zona

Mikrostruktura površinskog sloja nitrokarburiranog

čelika C15, u solnoj kupki Tenifer pri 580 °C / 2 h:
(a) hlađeno u vodi; (b) hlađeno u vodi i dodatno
grijano na 300 °C / 1 h / zrak

Raspored tvrdoće po poprečnom presjeku čelika 34CrAlNi7

nitrokarburiranog postupkom Tenifer pri 580ºC / 2h / voda

Efektivne dubine nitriranog sloja (NHD) iznose do 0,6 mm, a debljine zone spojeva iznose do 20 µm. Zona
spojeva nosilac je otpornosti na trošenje i koroziju, a difuzijska zona povećava dinamičku izdržljivost.

nitrirano
≥800 HV 3
NHD = 0,1 ± 0,05

Označavanje dubine nitriranja na crtežu Primjer označavanja zahtjeva za nitriranje kada opterećenja za
prema normi DIN 6773:2001 ispitivanje tvrdoće odstupaju od propisanih

→ Boriranje
Boriranje je toplinsko-difuzijski postupak pri kojem u površinske slojeve difundira bor na
temperaturama od 800 do 1100 °C u trajanju od nekoliko sati. Boriranje se provodi u prašku
(granulatu), pasti (pogodno za lokalno boriranje), plinskim atmosferama (vrlo otrovan i rijetko
primjenjivan postupak), solnim kupkama, te u plazmi ioniziranih plinova.

Dubine boridnih slojeva su od nekoliko

desetaka µm do 0,3 mm. Tvrdoće boridnih
slojeva iznose oko 2000 HV. Nakon boriranja
obrati se mogu naknadno zakaliti pri čemu se ne
smije koristiti ''oštro'' sredstvo za gašenje zbog
mogućeg pucanja boridnog sloja.

Borirani dijelovi imat će, uz nešto nižu žilavost

i čvrstoću savijanja, slijedeća svojstva, vrlo
visoku tvrdoću, visoku otpornost na trošenje
(abraziji, eroziji, kavitaciji i postojanost na
temperaturama do oko 600 °C, otpornost prema
kiselinama i lužinama.
Primjeri: trnovi i žigovi za duboko vučenje,
dijelovi mjenjača, valjci za graviranje, dijelovi
za oblikovanje betona, kalupi za prešanje,
sapnice za lijevanje, dijelovi ventila
Mikrostruktura i raspored tvrdoće na boriranom uzorku od
čelika C45 (monofazni sloj Fe2B)
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 5
Tehnologija II Vježba 2. Postupci modificiranja površina

Modificiranje površinskih slojeva dupleks postupcima

Primjena samo jednog postupka modificiranja ili prevlačenja površina u nizu primjera ne omogućuje
potrebnu kombinaciju svojstava (triboloških, korozijskih, mehaničkih i ostalih), već je potrebno provesti dva
ili više različitih postupaka toplinske obrade, tj. primjeniti ''dupleks postupak''.

Primjer 1. Nitrokarburiranje s naknadnom oksidacijom (postupak TENIFER QPQ)

Dijagram postupka nitrokarburiranja s naknadnom oksidacijom (TENIFER QPQ), primjeri površinski modificiranih
obradaka i usporedba postignutih triboloških i korozijskih svojstava sloja

Primjer 2. Nitriranje u plazmi i prevlačenje površine PVD postupkom slojem TiN

Fizikalno prevlačenje iz parne faze (postupak PVD)

PVD postupci su postupci prevlačenja površine iz

parne faze pri kojima se materijal prevlake u
vakuumskoj komori dovodi u parnu fazu
(isparavanjem, sublimacijom, bombardiranjem
ionima…) te se potom usmjerava na površinu
obratka. PVD postupak sastoji od slijedećih faza:

1. Isparivanje materijala prevlake na substrat;

2. Prijenos materijala prevlake na substrat;
3. Kondenzacija para, nastanak i rast klica
kristalizacije;
4. Stvaranje veza prevlaka-substrat
Shema uređaja za PVD postupak
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 6
Tehnologija II Vježba 2. Postupci modificiranja površina

Dijagram dupleks postupka ionskog nitriranja i PVD prevlačenja provedena u istom uređaju

Unutrašnjost uređaja za prevlačenje PVD postupkom i šarža alata nakon prevlačenja

Rezultati ispitivanja otpornosti na adhezijsko trošenje

Shematski prikaz ispitivanja otpornosti na trošenje
pritiskanjem keramičke kuglice na površinski modificirani i/ili
prevučeni ispitni uzorak (disk) od čelika EN40B

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 7
 FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Zavod za materijale

Kolegij : Proizvodne tehnologije

Područje: Toplinska obrada

Vježba: Postupci prevlačenja površina

(podloge za vježbu)

(izd. 1)

Podloge pripremio: dr. sc. Darko Landek

e-mail: darko.landek@fsb.hr

Podloge odobrio: Prof. dr. sc. Franjo Cajner

Ak. god. 2012./13.

Proizvodne tehnologije Vježba 3. Postupci prevlačenja površina

Uvod
→ Osnovni cilj postupaka prevlačenja površina alata i konstrukcijskih dijelova je postizanje otpornosti
na trošenje (tzv. ''tribološke prevlake''). Dodatno se određenim postupcima povisuje korozijska
postojanost, otpornost na visokotermperaturnu oksidaciju i toplinski umor.
Prevlačenja površine alata i dijelova tribološkim prevlakama mogu se provesti djelovanjem topline, pritiska,
naparivanjem, kemijskim i elektrokemijskim postupcima (vidi sliku.). Pri tome se stvaraju tanki i tvrdi
keramički ili dijamantu slični slojevi. Keramički slojevi uobičajeno su višeslojni sastavljeni od oksidnih
(Al2O3) i neoksidnih spojeva (TiC, TiN, TiCN). Od niza dolje navedenih postupaka za primjenu u izradi
alata i dijelova zbog povoljnih svojstava prevlaka te produktivnosti, fleksibilnosti i ekonomičnosti postupka
ističu se postupci prevlačenja (i legiranja) laserskim snopom, postupci naštrcavanja (plamenom ili plazmom)
te postupci kemijskog (CVD) i fizikalnog (PVD) prevlačenja iz parne faze.

Slika 1. Podjela postupaka prevlačenja površina alata i konstrukcijskih dijelova

Prevlačenje laserskim snopom

Prevlačenje laserskim snopom je postupak toplinskog nanošenja prevlaka na na osnovni materijal
nedovoljno otporan na trošenje, koroziju ili povišene temperature. Prevlake su od poluplemenitih i
plemenitih metala (legure nikla ili kobalta), tvrdih metala (niklene ili koblatne legure s karbidnim
česticama poput WC, TiC, VC, Cr3C2) ili keramičkih prahova (Al2O3, ZrO2). Osnovni materijal je
uobičajeno ugljični čelik, alatni čelik za hladni rad, austenitni čelik, bakar, legure nikla i kobalta
(superlegure) ili legure titana. Postupak laserskog prevlačenja omogućuje lokalno nanošenje prevlake na
određena mjesta alata i konstrukcijskih dijelova u debljinama od 0,2 do uobičajeno 2 mm.
Materijal prevlake (u obliku praška, paste ili galvanski nanesenog sloja) rastaljuje se laserskim snopom i
metalurški veže s osnovnim materijalom, ali se s njim ne miješa. Prikladnim izborom materijala prevlaka i
parametara procesa mogu se dobiti različite vrste prevlaka: jednoslojne (jednokomponentne), legirane ili
disperzijske (višekomponentne).

Slika 2. Shematski prikaz laserskog prevlačenja Slika 3. Primjer laserskog prevlačenje svrdla za naftne
materijalom prevlake u obliku praha bušotine
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 1
Proizvodne tehnologije Vježba 3. Postupci prevlačenja površina

Naneseni sloj jednoličnog je sastava i svojstava pa se može trošiti po čitavoj debljini bez promjene otpornosti
i postojanosti. Zona utjecaja topline oko nanesenog sloja vrlo je mala i izaziva minimalne deformacije.
Nanesene prevlake ujednačenih su svojstava i kvalitete zbog automatiziranog vođenja procesa
Primjena postupka ograničena je relativno visokim troškovima opreme i malom brzinom nanošenja prevlake.
Tipični dijelovi prevlačeni ovim postupkom su lopatice i sapnice plinskih turbina zrakoplova, sjedišta ventila
automobilskih motora, rotori hidrauličkih pumpi, svrdla za naftne bušotine, ukovnji, kalupi za tlačni lijev,
ortopedski implantati i sl.

Naštrcavanje površinskih slojeva plamenom ili plazmom

Postupcima toplinskog naštrcavanja nanose se prevlake debljine od 10 µm do nekoliko milimetara na čelike,
željezne lijevove, aluminijske, bakrene, titanove i niklene legure: naštrcane prevlake mogu se biti čisti metali
(Cr, W, Ni, Cu, Al, Mo), legure (NiCr, NiAl, čelici, CuAl, CoCrW), metalni karbidi (WC, TiC, WC-Co),
oksidi (Al2O3, TiO2, ZrO2, Al2O3-TiO2) i dr. Osim gore navedenih funkcija otpornosti na trošenje, koroziju i
povišene temperature toplinski naštrcani slojevi mogu ispunjavati i druge funkcije, ovisno o vrsti i strukturi
sloja, npr. postizanje biokompaktibilnosti implantata i proteza, povoljno ponašanje pri uhodavanju
visokobrzinskih strojeva (kompresori, turbine) i dr. Podjela postupaka naštrcavanja uobičajeno se provodi
prema vrsti dodatnog materijala za naštrcavanje ili nositelju energije (plin, plazma, električni luk).
Kod plamenog naštrcavanja (slika 4) dodatni materijal dovodi se pomoću žice ili praha i rastaljuje se u
plamenu gorivog plina (acetilen, propan, vodik) i kisika. Čestice rastaljenog praha ili žice naštrcavaju se na
prevlačenu površinu ekspanzijom procesnog plina ili uz pomoć dodatnih plinova. Postupak plamenog
naštrcavanje jednostavan je i jeftin za provedbu, ali daje slojevitu strukturu prevlake s visokom poroznošću.
Kod plazmatskog naštrcavanja dodatni materijal (prah) rastaljuje se u struji ioniziranog plazmatskog plina
(Ar, He, H2, N2) i kroz zaštitnu atmosferu (inertni plin ili vakuum) naštrcava se na obradak (slika 5).

Slika 3. Shema postupka plamenog Slika 4. Shema postupka plazmatskog naštrcavanja

naštrcavanja pomoću žice
Površinski slojevi nanešeni plamenom ili plazmom razlikuju se od slojeva nanesenih drugim postupcima po
strukturi, mehanizmu prianjanja na osnovni materijal i mogućnostima naknadne obrade. Toplinski naštrcani
slojevi uvijek imaju određeni stupanj poroznosti ovisan o materijalu prevlake, osnovnom materijalu i
postupku naštrcavanja. Prianjanje sloja na osnovni materijal uglavnom je mehaničkim sidrenjem bez
značajnijih toplinskih deformacija obratka.
Postupci nanošenja prevlaka toplinskim naštrcavanjem predstavljaju široko rasprostranjenu industrijsku
tehnologiju koja se primjenjuje u gotovo svim industrijskim područjima (zrakoplovna industrija, izrada
strojeva i aparata za termoelektrane, hidroelektrane, spalionice otpada, automobilska industrija, izrada
uređaja i reaktora za kemijsku industriju, industrija stakla, opća strojogradnja i dr.).

Kemijsko prevlačenje iz parne faze (postupak CVD)

Kemijsko prevlačenje iz parne faze (Chemical Vapour Deposition – skraćeno postupak CVD) izvodi se pri
temperaturama oko 900 ºC u struji reakcijskog plina. Ovisno o sastavu reakcijskog plina mogu se postići
prevlake karbida (TiC, VC, W2C, Sic, B4C, Cr7C3), nitrida (TiN, , ZrN, BN), karbonitrida (Ti(C,N)) ili
keramički slojevi (Al2O3). Najprikladni osnovni materijali za CVD postupak jesu visokolegirani čelici s
temperaturama austenitizacije 900 do 1000 ºC (npr. brzorezni čelici, ledeburitni čelici za hladni rad), tvrdi
metali, legure nikla i kobalta te metalno-keramički kompoziti.
_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 2
Proizvodne tehnologije Vježba 3. Postupci prevlačenja površina

Proces kemijskog taloženja sastoji se od dva događaja( slika 5): prijenosa plinova i parovitih rektanata do
obratka (uz adsorpciju reaktanata na njegovoj površini) i kemijskih reakcija adsorbiranih komponenata u
kojima nastaje tvrdi površinski sloj. Nakon CVD prevlačenja čelika nužno je izvesti (za dotični čelik)
odgovarajuću toplinsku obradu.
Tipični primjer posupka CVD je nastanak TiC u kemijskoj reakciji titanova tetraklorida i metana:
TiCl4 + CH4 → TiC + 4HCl
TiC se taloži na površinu obratka, a parovita HCl izlazi iz reakcijske komore. Optimalna debljina TiC
prevlake iznosi do 10 µm.

Slika 5. Shema uređaja za CVD postupak (za prevlačenje Slika 6. Rezne pločice od tvrdog metala prevučene
slojem TiC) višeslojnim CVD prevlakama (TiN/TiCN/Al2O3/TiN)
CVD prevlake povećavaju otpornost na trošenje (adhezijom i abrazijom) i u manjoj mjeri otpornost na
koroziju. Najveća dopuštena temperatura primjene CVD prevlaka na čelicima iznosi 500 ºC, jer iznad te
temperature vrlo brzo dolazi do oksidacije sloja. Primjena postupka CVD prevlačenja zahtijeva čistu i
odmašćenu površinu osnovnog materijala zbog osiguranja dobre prionjivosti prevlake

Fizikalno prevlačenje iz parne faze (postupak PVD)

Fizikalno prevlačenje iz parne faze (Physical Vapour Deposition – skraćeno postupak PVD) izvodi se
isparivanjem atoma, molekula ili iona u vakuumu, njihovim prijenosom do obradaka te njihovim taloženjem
na površinu obratka (slika 7).
PVD postupkom mogu se postići tanke prevlake (debljina do 5µm) praktički od svih elemenata kao i od
izlučenih kemijskih spojeva (ako u procesu prevlačenja sudjeluju reaktivni plinovi). Za tribološke svrhe
primjenjivi su nitridi i karbonitridi: TiN, CrN, Cr2N, Ti[C,N], [Ti,Al]N i dr. Od njih se zahtijeva dobra
prionjivost na osnovni materijal i kompaktna morfologija. PVD postupak provodi se na temperaturama ispod
500 ºC pa su za osnovni materijal prikladni svi čelici kojima se popuštanje izvodi pri temperaturama višim
od 500ºC (brzorezni čelici, alatni čelici za topli rad, poboljšani čelici) te metalno-keramički kompoziti, tvrdi
metali i neželjezne legure. Prevlake postignute PVD postupkom sličnih su svojstava kao CVD prevlake.

Slika 7. Shema uređaja za PVD postupak Slika 6. Primjeri alata prevučenih PVD prevlakom TiN

_________________________________________________________________________________________
Fakultet strojarstva i brodogradnje-Zagreb Zavod za materijale 3