Professional Documents
Culture Documents
TIVAT
2
UVOD
U ovom radu biće obrađivana tema štetočina koji izazivaju odumiranje palmi na primorju Crne
Gore, štete koje donosi odumiranje palmi, kao i zakonske regulative koje su se preduzimale po
tom pitanju ili koje se još uvijek sprovode.
Ovim radom želimo dati osvrt na problematiku koja se tiče ostvarivanja opštekorisnih funkcija
palmi, zaštitu palmi kao drveća sa posebnim estetskim vrijednostima, kao segmenta savremenog i
usvojenog principa višenamjenskog upravljanja ukrasnim drvećem. Cilj nam je bio da analiziramo
važeće normativne i planske akte koji se odnose na problematiku upravljanja palmama kao
stablima od posebnog značaja.
Crveni palmin surlaš (lat. Rhynchophorus ferrugineus) je glavni izazivač bolesti, a samim tim i
odumiranja palmi na Crnogorskom primorju. Pored njega, insekt koji takođe izaziva velika
oboljenja na palmama, jeste palmin drvotočac (lat. Paysandisia archon)
Od kada je crveni surlaš (insekt koji nagriza mlade listove i stablo palmi do potpunog uništenja)
prvi put zabilježen u Ulcinju prije šest godina, uništio je preko 560 palmi duž Crnogorskog
primorja. Najviše u Budvi - oko 160, a po stotinjak u Ulcinju i Herceg Novom. Ministarstvo
poljoprivrede je prebrojalo i da je u Baru, Tivtu i Kotoru posječeno po 80 stabala. Međutim, ovo
nije pravi odraz stanja na terenu, jer mnoge od oboljelih ili uništenih palmi na privatnim posjedima
nisu evidentirane.1
Duž cijele Tivatske rivijere sve je više tužnih prizora potpuno osušenih velikih feniks palmi,
posječenih stabala od kojih su ostali samo panjevi izrezani skoro do nivoa zemlje, te visokih
stabala palmi starih i po 100 godina, a sa kojih je uklonjena kompletna krošnja i stablo isječeno
do „zdravog dijela“ koji surlaši još nisu pojeli - sve u tankoj nadi da će se takve palme uspjeti
revitalizovati.
Problem nije samo ekološki i estetski, već i ekonomski. Šteta će, ako se nastavi ovakvom
progresijom biti milionska, jer svako veliko stablo starije od 50 godina košta između 5.000 i
10.000 eura.
1
Podatak objavljen 8.2.2018.god putem radija Slobodna Evropa; https://www.slobodnaevropa.org
3
1. PROBLEMATIKA ISTRAŽIVANJA
Iako palme predstavljaju simbol ljeta, svojom ljepotom primamljuju ljude da određen vremenski period
posvete sebi i odmoru, predstavljaju i ogledalo primorskih gradova, doprinose sve ukupnom ambijentu i
biodiverzitetu nisu dovoljno zaštićene i ne posvećuje im se dovoljno pažnje da bi opstale.
Kao najznačajnija palmina štetočina koja već izvjesno vrijeme hara primorjem Crne Gore ali i
susjednih zemlja crveni palmin surlaš, teško je uočljiv u ranim fazama napada što je još jedna
otežavajuća okolnost.
Poreklom iz tropskih predela Azije, crveni palmin surlaš proširio se i na Afriku i Evropu, a do
Sredozemlja je stigao 80-ih godina 20. veka. Prvi put je zabeležen u Španiji 1994. godine. Zaraza
je primećena i na Malti i u Italiji (Toskana, Sicilija i Kampanja), kao i u Francuskoj 2006. godine.
Surlaš se takođe razmnožio širom Portugalije, posebno na jugu. Crveni palmin surlaš rapidno se
širi i duž Jadranske obale, pa je poslednjih godina njegova pojava konstatovana i u Albaniji,
Sloveniji i Hrvatskoj. Na teritoriji Crne Gore prisustvo ovog insekta prvi put je primećeno
u Ulcinju2, oktobra 2012. godine, te je Uprava za bezbednost hrane, veterinu i fitosanitarne
poslove sačinila 2016. godine Akcioni plan za sprečavanje širenja i suzbijanje crvenog surlaša
palmi.
2
http://www.fito.gov.me/vijesti/153597/PROSIRENE-GRANICE-OBILJEZENOG-PODRUCJA-U-KOJIMA-JE-
POTVRDENO-PRISUSTVO-CRVENOG-PALMINOG-SURLASA.html?alphabet=cyr pristupljeno 25.11.2018.
4
Fitosanitarna uprava je na osnovu novih nalaza crvenog palminog surlaša proširila granice
obilježenog područja u kojem se sprovode fitosanitarne mjere, tako da su sada u obilježenom
području uključene opštine: Ulcinj, Budva, Bar, Kotor, Tivat i Herceg Novi.
Prenošenje zaraze potpomognuto je unošenjem inficiranog sadnog materijala iz zaraženih u
nezaražena područja. U oblasti Mediterana crveni palmin surlaš nanosi ozbiljne štete feniks
palmama (Phoenix canariensis). Trenutno, zaraza je prijavljena u oko 15% svih zemalja
proizvođača kokosa u sveti svetske kokos zemljama u razvoju i u skoro 50% zemalja u kojima se
uzgaja urmina palma.
Prema arealu rasprostranjenja Rhynchophorus ferrugineus pripada alohtonim štetnim vrstama. To
su štetne vrste koje su unijete u Evropu, našu zemlju, sa nekog drugog kontinenta. U novoj sredini
obično nalaze povoljnije uslove života, pa se ponašaju štetnije nego u svojoj postojbini. Jedan od
glavnih razloga prenamnožavanja jeste što sa njima nisu unijeti i njihovi prirodni neprijatelji.3
Postoji više načina kojima se crveni palmin surlaš širi sa zaraženog na nezaraženo područje. Prvi
način, ujedno i jedan od glavnih uzročnika pojave crvenog palminog surlaša kod nas, jeste prilikom
unosa zaraženog sjemena, sadnog materijala i zaraženih stabala. Kada zaraženo sjeme, sadni
materijal ili zaražena stabla budu unesena u zemlju bez određenih fitosanitarnih pregleda i
utvrđivanja zdravstvenog stanja pomenutog materijala oni postaju glavni izvor zaraze.
Drugi način prelaska štetnog insekta jeste putem leta, samostalno ili uz pomoć vjetra radi
pronalazka boljeg staništa za život i razmnožavanje. Takođe, štetni insektise mogu prenijeti i
putem antropogenih uticaja, a ne rijetki su i slučajevi prenošenja uz pomoć nekih saobraćajnih
sredstava.
Glavni simptomi napada crvenog palminog surlaša, uvenuće i gubitak krošnje, postaju vidljivi tek
kada je palma gotovo uništena. Tipičan simptom napada su klonuli listovi, tako da cela biljka
dobija karakterističan izgled, poput kišobrana. Zbog oštećenja vaskularnog tkiva prvo stradaju
donji listovi, a na kraju i cela krošnja. Osim direktne štete nanete progrizanjem tkiva biljke pate i
od sekundarnih infekcija uslovno-patogenim bakterijama i gljivicama, koje se mogu razviti na
oštećenom tkivu i ubrzati propadanje. Kada se spoljni simptomi pojave zaraza može biti prisutna
i više od 6 meseci. Kod jako inficiranih palmi zvuci bušenja i žvakanja larvi mogu se čuti ako se
uvo prisloni uz deblo palme. Najnovija istraživanja se obavljaju pomoću elektronskih detektora
zvuka ili uz pomoć pasa obučenih da prepoznaju miris surlaša ili truleži palminog tkiva, kako bi
se infekcija otkrila u ranom stadijumu.
3
Karadžić D., Mihajlović Lj.,Milanović S., Stanivuković Z. (2011), Priručnik izveštajne i dijagnostičko prognozne
službe zaštite šuma, Banja Luka, st.239.
5
Slika 1. Lastovska riva
Izvor slike 1: https://www.bokanews.me/
Situacija sa najezdom insekta štetočine plamin surlaš u Tivtu prijeti da izmakne kontroli, jer je sve
veći broj velikih kanarskih palmi napadnut ili uništen. Uprkos mjerama koje preduzima Opština
Tivat - višestrukom prskanju palmi na javnim površinama insekticidom, surlaš se nevjerovatno
brzo širi i napada sve veći broj stabala kako na javnim, tako i privatnim površinama.
6
1.2. Uzročnici nastanka bolesti
Štetni insekat koji izaziva odumiranje palmi na našem primorju, pored Ulcinja, surlaš je na
području Tivta prvi put evidentiran na palmama u Porto Montenegru koje su uvezene iz
inostranstva za potrebe ukrašavanja zelenih površina u elitnoj marini i turističkom naselju. Odatle
se surlaš proširio duž cijele tivatske rivijere, a komunalci ne stižu da na vrijeme posjeku sve
zaražene palme, pa se larve u njima nesmetano razvojaju u odrasle primjerke surlaša koji lete dalje
i napadaju zdrava stabla.
Rhynchophorus ferrugineus
Crveni palmin surlaš; azijski palmin žižak
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Coleoptera
Familia: Curculionidae
Rod: Rhynchophorus
Crveni palmin surlaš (lat. Rhynchophorus ferrugineus) je vrsta insekta iz porodice surlaša
(Curculionidae), takođe poznat i kao azijski palmin žižak. Odrasle jedinke su relativno velike, u
rasponu od 2 do 5 cm dužine i obično rđasto crvene boje, ali se javljaju i u mnogo drugih nijansi,
te se lako mogu pomešati sa drugim vrstama surlaša (na primer Rhynchophorus vulneratus). Larve
crvenog palminog surlaša u deblu palme mogu da kopaju rupe dugačke i do 1 m, što dovodi do
slabljenja biljke domaćina i na kraju do njenog uginuća. Zbog toga se ovaj insekt smatra glavnom
štetočinom u plantažama palmi, uključujući kokosove palme, urmine palme i palme iz kojih se
dobija palmino ulje.
Poreklom iz tropskih predela Azije, crveni palmin surlaš proširio se i na Afriku i Evropu, a do
Sredozemlja je stigao 80-ih godina 20. veka. Prvi put je zabeležen u Španiji 1994. godine. Zaraza
je primećena i na Malti i u Italiji (Toskana, Sicilija i Kampanja), kao i u Francuskoj 2006. godine.
Surlaš se takođe razmnožio širom Portugalije, posebno na jugu. Crveni palmin surlaš rapidno se
širi i duž Jadranske obale, pa je poslednjih godina njegova pojava konstatovana i u Albaniji,
Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Veruje se da se ovaj veoma štetni insekt pojavio i u Maroku,
Alžiru i drugim zemljama Severne Afrike, ali za ovu tvrdnju i dalje nema zvanične potvrde.
7
Njegova pojava prvi put je prijavljena u Americi na Kurasau u januaru 2009. godine i iste godine
u Arubi. U Sjedinjenim američkim državama pojava crvenog palminog surlaša primećena je prvi
put krajem 2010. godine u primorskom gradu Laguna Bič, u Kaliforniji.
Crveni palmin surlaš živi u unutrašnjosti palme, gde završava ceo životni ciklus. Odrasla ženka
polaže jaja u krošnju palme, u meko tkivo mladih listova, ili u unutrašnjost debla, praveći tunele i
šupljine. Iz jaja se legu bele, beznoge larve. Larva se hrani, terminalnim pupoljcima i mekim
vlakanima, bušeći tunele kroz unutrašnje tkivo drveta oko mesec dana. Larva može porasti u
dužinu 6-7 cm. Na prelasku u stadijum lutke larva napušta drvo i formira čauru (kokon), od suvih
palminih vlakana u ostacima opalog lišća u podnožju drveta. Ukupan životni ciklus insekta traje
45-139 dana.
Nakon oplodnje odrasla ženka može da izleže i do 500 jaja. Jaja polaže u pukotine i oštećenja koja
je sama napravila u potrazi za hranom ili koja su nastala na neki drugi način. Tokom polaganja
jaja ženka se postavlja u položaj glavom na gore, prema otvoru, dok se trećim parom nogu
"ankeriše" u tkivo debla, kako bi mogla da ugura jaja u žilavo tkivo palme. Nakon polaganja ženka
čuva i štiti jaja sekretom koji je brzo stvrdne oko jaja. U proseku ženke proizvode oko 200 jaja u
jednom pologu, od kojih se većina izleže u roku od 3 dana. Jaja su bela, cilindrična, sjajna, ovalnog
oblika, prečnika 1-2,5 mm. Na leđnoj strani ova jaja imaju poseban "poklopac", koji obezbeđuje
kiseonik insektu u razvoju
Novorođena larva je žućkastoto bela, segmentirana, beznoga, a glava je zaštićena hitinskim
omotačem (karakterističnim za surlaše), koji je nešto tamnije braon boje od ostatka tela. Larve
imaju snažne vilice kojima progrizaju put od osnove do krune, gde se halapljivo hrane. Nakon
završetka larvenog razvoja, larva ponekad izlazi iz stabla i formira lutku od vlakana dobijenih od
unutrašnjeg tkiva palme. U stadijumu lutke prolazi metamorfozu u odraslu jedinku - imaga. Larva
može formirati lutku i u osnovi lista, kao i u osnovi debla.
Odrasli insekt je odličan letač, sposoban da preleti velike razdaljine. U najveđem broju slučajeva
crveni palmin surlaš ne prelazi u drugu palmu dok god ona u kojoj živi nije potpuno uništena.
8
Slika 7. Lutka Slika 8. Imago- odrasla jedinka
Glavni simptomi napada crvenog palminog surlaša, uvenuće i gubitak krošnje, postaju vidljivi tek
kada je palma gotovo uništena. Tipičan simptom napada su klonuli listovi, tako da cela biljka
dobija karakterističan izgled, poput kišobrana. Zbog oštećenja vaskularnog tkiva prvo stradaju
donji listovi, a na kraju i cela krošnja. Osim direktne štete nanete progrizanjem tkiva biljke pate i
od sekundarnih infekcija uslovno-patogenim bakterijama i gljivicama, koje se mogu razviti na
oštećenom tkivu i ubrzati propadanje. Kada se spoljni simptomi pojave zaraza može biti prisutna
i više od 6 meseci. Kod jako inficiranih palmi zvuci bušenja i žvakanja larvi mogu se čuti ako se
uvo prisloni uz deblo palme. Najnovija istraživanja se obavljaju pomoću elektronskih detektora
zvuka ili uz pomoć pasa obučenih da prepoznaju miris surlaša ili truleži palminog tkiva, kako bi
se infekcija otkrila u ranom stadijumu.
Glavni metod kontrole je primena sistemskih insekticida. Insekticid se obično aplicira kroz levak,
oko 5 cm iznad inficirane zone debla. Zaraza crvenim palminim surlašem može se kontrolisati
pomoću mamaca sa feromonima i zamki. U poslednje vreme koriste se i nove, alternativne
tehnologije, koje se baziraju na bioinsekticidima koji su dizajnirani da efikasnije kontrolišu i
suzbijaju ovu štetočinu. Fromoni mirisom privlače insekta do mesta najveće koncentracije
insekticida, koji ga tu najefikasnije ubija. Još jedan ekološki metod kontrole je upotreba
entomopatogenih gljiva. Uporedo sa biološkim metodama razvijaju se i drugi metodi, kakav je, na
primer, mikrotalasni obruč koji se može koristiti za sterilizaciju pojedinačnih stabala. Za rano
otkrivanje crvenog palminog surlaša može se uspešno primeniti i bioakustika, metod koji se
zasniva na osetljivim mikrofonima koji se ubacuju u deblo, gde mogu snimiti bilo koji zvuk, a
digitalnom obradom signala utvrđuje se da li ih emituje crveni palmin surlaš. Zaražene biljke kod
kojih su izraženi svi simtomi infekcije neophodno je ukloniti pod nadzorom fitosanitarne
inspekcije.
Tipični znaci napada crvenog surlaša palmi:
deformisani listovi koji izgledaju kao da su na pojedinim djelovima isječeni makazama,
suvi listovi u središtu zelene krošnje palme,
rupe pri osnovi palminih listova, uz pojavu „piljevine“,
prisustvo imaga, larvi lutki, kokona,
rast rozete palme je nepravilan, stariji listovi se objese (simptom „kišobran“),
uvenuće i žućenje koje podsjeća na stanje palme uzrokovano sušom,
prisustvo hodnika u deblu i listovima palme-vidljivi nakon rezanja palme,
zvuk iz unutrašnjosti debla koji nastaje prilikom ishrane larvi.
9
Kako crveni palmin surlaš voli da položi jaja u meka tkiva, jedan od načina prevencije zaraze je i
izbegavanje mehaničkog oštećenja biljke. Premazivanjem rana posle orezivanja mrtvih i starih
listova takođe se može smanjiti verovatnoća zaraze. Unošenje biljnog materijala kao što su
plodovi, opalo lišće i sl. iz zaraženih u nezaražena područja takođe se ne preporučuje. Takođe je
moguće i preventivno tretiranje palmi na kojima nema znakova prisustva surlaša insekticidima
(Dimetoat, Hlorpirifos, Neonikotinoidi).
Bilo bi teško neke od naših najvećih primorskih gradova Budva, Bar, Kotor, Tivat, Herceg Novi
zamisliti bez palmi. Bilo bi teško bilokoje probalno područje naše države zamisliti bez palmi. Neke
od njih su stare tek nekoliko godina, neke broje par desetina godina, a neke su stare i stotinu godina.
Svakodnevno se poječe nezanemariva količina stabala palmi, bilo sa javnih bilo sa privatnih
posjeda.
Palme su bez sumlje vrlo ukrasne biljke, florističko osvježenje naših parkova i prevoja. Ističu se
svojim uresnim listovima svjetlo zelene boje. Oni unose novu strukturu u parkovni osnov naše
vegetacije, lepršavost, egzotiku. Prekrasni su im i cvatovi, posebice vašingtonijama, a lijepi su i
plodovi palmi. Deblo ako je zdravo, vrlo je atraktivno, no na žalost u našim uvjetima često
oštećeno od mraza, s velikim pukotinama. Ta njihova egzotika i pomalo nametnuti šarm toplih
krajeva, uticali su na njihovu nekritičku sadnju duž našeg Jadrana (mnogi naši gradovi postali su
prepoznatljivi po palmama). Kao da smo izgubili osjećaj za vlastite vrijednosti i prepoznatljivost.
Palma ima mjesto u našim parkovima, dapače i potrebna je, ali u mjeri da se ne potisne vlastitost,
izvornost. Palme su lijepe u skupinama, kao samci i u drvoredima, posebno na travnatoj podlozi.
Posebno dolaze do izražaja ako palme – primjerice vitku žumaru opkolimo sezonskim cvijećem.
U parkovima je vrlo slikovita igra između palmi i čempresa, ali i mediteranskog grmlja.
U gradovima širom primorja se osim panjeva posječenih palmi, sve češće mogu vidjeti i tužni
prizori velikih stabala sa kojih je dendrohirurgijom, uklonjena kompletna krošnja i stablo isječeno
do „zdravg dijela“ koji surlaši još nisu pojeli, a sve u tankoj nadi da će se te palme uspjeti
revitalizovati.
10
Čini se kao da se palme gaje oduvijek na ovim prostorima. Omiljeni su i neizbježan element svakog
manjeg ili većeg slobodnog prostora. Nalaze se na trgovima, parkovima, duž saobraćajnica, u
privatnim vrtovima… Ne može se zamisliti grad bez vitkih vašingtonija, stamenih kanarskih
datula ili žbunastih žumara.
1.4. Saniranje šteta i štetočine Rhynchophorus ferrugineus
4
Objavljeno u Službenom listu CG, broj 60/12, novembar2012
5
containment: Application of phytosanitary measures in and around an infested area to prevent spread of a pest
[FAO, 1995]
11
2. PREDMET ISTRAŽIVANJA
Predmet ovog rada je jedan od značajnih problema sa kojima se poslednjih godina susreću naši
primorski gradovi, odumiranje palmi, mjere koje su preduzete da bi se izvršila sanacija oboljelih
stabala i mjere prevencije koje bi doprinjele spriječavanju zaraze zdravih stabala, kao i uticaj palmi
na životnu sredinu.
Predmet istraživanja jesu vrste palmi koje su manje ili više podložne negativnom uticaju štetočine,
zdravstveno stanje palmi koje na kojima su izvršene fitosanitarne njege. Pod predmetom ovog
istraživanja posebno ćemo obratiti pažnju na sve fitosanitarne mjere koje su izvršene na oboljelim
stablima koje je propisala Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove - Sektor
za fitosanitarne poslove, Akcioni plan za sprječavanje širenja i suzbijanje crvenog surlaša palmi
- Rhynchophorus ferrugineus.
Palme predstavljaju biljnu porodicu jednosjemenica (Monocotyledones), kojoj pripada oko 2800
vrsta, i jedini je predstavnik u redu palmolike (Arecales). One su samonikle biljke koje većinom
nalazimo u suptropskim i tropskim krajevima dok u ostalim područjima služe kao ukras. Palme su
drvolike, vrlo visoke biljke, koje na vrhu nerazgranatog, stupastog debla nose čuperastu krošnju,
sastavljenu od lepezastih ili perastih listova. Cvjetovi jednospolni, skupljeni su u metličaste
cvatove, koji su u početku ovijeni velikim tulcima. Ocvijeće iz 6 listića rijetko je obojeno te je
većinom zeleno. Cvijet sadržava ili jednu, nadraslu, trogradnu plodnicu ili po tri jednogradne s
jednim sjemenim zametkom. Oprašivanje je anemogamno ili entomogamno. Plod je bobičasta ili
orašasta koštunica. Palme se dijele na peraste i lepezaste.
Bilo da su autohtone ili introdukovane vrste palmi, svaka ne reaguje jednako na štetočinu ili
oštećenje. Neke su podložnije napadima palminog surlaša, neke se odupiru i na kraju pokleknu a
neke su sasvim otporne. U našem podneblju palme uglavnom pripadaju prvoj skupini, tj.podložne
su oštećenjima štetnog insekta.
12
Palma grmasta žumura
donekle je podložna
štetnom uticaju i napadu
crvenog palminog
surlaša. Kada se na
vrijeme primjete znaci
infekcije, i pravovremeno
odradi fitosanacija
postoji velika mogućnost
ozdravljenja stabla.
13
Washingtonia filifera H.Wendl– končasta vašingtonija
(sin. Pritchardia filifera Lind ex André)
Ime je dobila po prvom američkom predsjedniku. Vrlo joj je slična Washingtonia robusta–snažna
vašingtonija – H. Wendl (sin. W. filifera var. robusta (H. Wendl) Parish). Teško ih je razlikovati.
To su palme lepezastog lista. Porijeklom su iz južnih dijelova SAD-a (Kalifornija, Arizona) i
Meksika. Zato ih zovu i kalifornijske palme. Snažne su stablačice, uspravna debla, na vrhu sa
buketom lepezastih listova. Osnovna razlika je što končastoj vašingtoniji iz lista vise niti, dok
snažna vašingtonija ima pri dnu debla zadebljanje poput slonovskog stopala.
Končasta vašingtonija je manjeg rasta, do 20 m, deblja, dok je snažna visine i do 25 m, vitka. Lisna
drška končaste vašingtonije je zelena, trnovita s obje strane, dok je snažna na gornjoj strani
crvenkasto smeđa, a kod mladih listova svom dužinom trnovita. Listovi im sa drškom mogu biti
dugi do 4 m. Vrlo lijepi su cvatovi osuti bijelim cvjetovima. Dužine su 3–4 m. Plodovi – crne
bobice. Česte su u mediteranskim parkovima. Vašingtonija snažna bolje podnosi niske
temperature, ali to ovisi o nizu činilaca. Zapravo mi nemamo ni dovoljno iskustva ni zapažanja da
bi mogli o tome tačnije pisati.
Njena otpornost na našem staništu nije ništa bolja od predhodno navedenih palmi. Jako je podložna
uticaju štetnog insekta i teško se brani.
14
2.2. Akcioni plan za suzbijanje Rhynchophorus ferrugineus
Akcioni plan u sebi sadržava sve informacije o raspodjeli nadležnosti i odgovornosti kao i o svim
metodama koje se primjenjuju na palmama – fitosanitarne metode, u cilju suzbijanja štetnog
insekta.
15
Ovlašćeni pružaoci usluga za vršenje javnih poslova:
- . vrše poslove prema propisima, uputstvima i instrukcijama Uprave kako budu
nalagale spcifičnosti pojedinih naređenih mjera,
- sarađuju i obavještavaju Upravu i fitosanitarnu inspekciju o vršenju poslova,
- izvještavaju (mjesečno i godišnje) o izvršenim poslovima Upravu,
- vrše poslove suzbijanja štetnih organizama (preventivna i druga tretiranja nad
biljem upotrebom sredstava za zaštitu bilja), postupaju po pravilima dobre
poljoprivredne prakse za zaštitu bilja u skladu sa Pravilnikom o pravilima dobre
poljoprivredne prakse za zaštitu bilja ("Sl. list CG" broj 45/14),
- vrše poslova uništavanja napadnutih palmi za koje su naređene mjere uništavanja,
- vrše poslove u skladu sa važećim propisima i standardima za ovu vrstu posla,
- savjesno i kvalitetno sprovode naređene mjere radi spriječavajnja šteta koje mogu
biti prouzrokovane nesavjesnim ili nekvalitetnim radom,
- obezbjeđuju potrebne uslove za nesmetano obavljanje posla,
- obezbjeđuju kompletnu dokumentaciju po kojoj se izvode poslovi,
- primjenjuju mjere zaštite na radu u skladu sa posebnim propisima, kako ne bi došlo
do povrede, odnosno nesreće na poslu, a u slučaju da do istih dođe, odgovoran je
po svim osnovama,
- formirju cijenovnik usluga i objavljuju ga na web stranici i isti dostavljaju
naručiocu posla.
Uprava carina:
- vrši pojačan nadzor malih količina bilja koje unose fizička lica u putničkom
saobraćaju i koje ne podliježe fitosanitarnom pregledu.
Fitosanitarne mjere:
Mjera: uništavanje
U zavisnosti od intenziteta napada vrši se uklanjanje i uništavanje napadnutih listova ili cijele
palme. Ukoliko je palma napadnuta Rhynchophorus ferrugineus, a da pri tome intenzitet napada
nije veliki, što se utvrđuje na licu mjesta, preporuka je da se odradi dendrohirurgija odnosno
uklanjanje dijelova palme do mjesta na kome nema simptoma napada. Ukoliko je intenzitet napada
crvenog surlaša palmi veliki, vrši se uništavanje cijele palme.
16
- Regeneracija napadnutih palmi (dendrohirurgija)
Regeneracija napadnutih palmi se može vršiti samo na palmama kojima centralni dio krošnje nije
potpuno klonuo odnosno na palmama kod kojih su simptomi napada slabije izraženi. Regeneracija
se obavlja tako što se postupno sa palme skinu svi listovi idući od osnove prema centru. Svi rezovi
listova moraju biti bez simptoma oštećenja (bez rupica i hodnika). Cenralni dio palme mora biti
bjeličast odnosno mora imati zdrav meristem. Nakon ovoga palmu treba istretirati nekim od
preparata na bazi: dimetoata ili hlorpirifosa ili imidacloprida i još treba dodati neki fungicid na
bazi bakra npr. bakarni oksihlorid u količini 75 g na 10 litara vode. Tretiranje ponoviti za 10 do
15 dana. Ukoliko se regeneracija obavlja u toku jeseni orezanu palmu nakon ovoga treba premazati
slojem kalemarskog voska.
Za svaku palmu treba potrošiti najmanje 20 do 30 l rastvora zavisno od visine i starosti debla, a
tretiranje se izvodi tako da se vrh krošnje, tamo gdje su najmlađi listovi, lagano poliva (kao da se
tušira) kako bi rastvor preparata dospio u hodnike i tunele koje pravi crveni surlaš palmi. Ukoliko
se u jednom navratu ne potroši cijela količina rastvora, jer rastvor počne curiti niz palmu, treba to
uraditi iz više navrata. Pored sintetičkih insekticida postoje biloški preparati - entomopatogene
nematode i gljivice, ali za sada u Crnoj Gori nema iskustva sa njihovom primjenom.
17
3. CILJ ISTRAŽIVANJA
Rhynchophorus ferrugienus
Crveni surlaš palmi potiče iz južne Azije, gdje uzrokuje velike štete na kokosovoj palmi. Iz tog
područja se proširio prema zapadu velikom brzinom sredinom osamdesetih godina.
Pojava na području EPPO (Evropsko-mediteranska organizacija za zaštitu bilja) regije6:
- 1992. Egipat;
- 1996. Španija;
- 1999. Izrael i Jordan;
- 2004. Italija;
- 2005. Turska;
- 2006. Kipar, Grčka i Francuska;
- 2008. Maroko;
- 2009. Gruzija, Albanija i Slovenija;
- 2011. Hrvatska, Tunis.
Štetni organizam se na velike udaljenosti širi sadnicama palmi. Na male udaljenosti širenje je
moguće letom odraslih. Brzom širenju ovog štetnog organizma pogoduje intezivna međunarodna
trgovina sadnim materijalom.
Status
EPPO: Rhynchophorus ferrugineus je od 2005. godine na EPPO A2 karantinskoj listi.
EU: Propisan Odlukom Komisije 2007/365/EC od 25. maja 2007. godine. CRNA GORA:
Pravilnik o fitosanitarnim mjerama za spriječavanje unošenja, širenja i suzbijanje Rhynchophorus
ferrugineus (Oliver) objavljen u „Službenom listu CG“ broj 54/2012.
6
Podaci preuzeti sa zvanične stranice Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja CG, Uprava za bezbjednost
hrane, veterinu i fitosanitarne poslove; www.ubh.gov.me ; preuzeto 24.11.2018
18
Osjetljivo bilje
Osjetljivo bilje je bilje, osim plodova i sjemena, koje u osnovi stabla ima prečnik preko 5 cm i
pripada sljedećim vrstama: Areca catechu, Arecastrum romanzoffianum (Cham) Becc, Arenga
pinnata, Borassus flabellifer, Brahea armata, Butia capitata, Calamus merillii, Caryota maxima,
Caryota cumingii, Chamaerops humilis, Cocos nucifera, Corypha gebanga, Corypha elata, Elaeis
guineensis, Howea forsteriana, Jubea chilensis, Livistona australis, Livistona decipiens,
Metroxylon sagu, Oreodoxa regia, Phoenix canariensis, Phoenix dactylifera, Phoenix theophrasti,
Phoenix sylvestris, Sabal umbraculifera, Trachycarpus fortunei i rodu Washingtonia spp.
19
4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA
Hipoteza predstavlja ono što se predstavlja, treba da bude adekvatna predmetu istraživanja,
proverljiva i potvrđena određenim teorijsko-praktičnim postupkom. To je pokušaj rešenja
problema. Hipoteza treba da je relevantna, proverljiva, plodna, jednostavna i saglasna sa već
dokazanim hipotezama.7
U radu smo predstavili nekoliko hipoteza. Generalna hipoteza svojim sadržajem obuhvata
preliminarno i teorijsko određenje predmeta istraživanja. Posebne hipoteze se razvijaju iz
generalne i one obrađuju djelove predmeta istraživanja.
Provjeravaju se sledeće hipoteze:
Hg: Odumiranje palmi i iskorjenjavanje crvenog palminog surlaša predstavlja veliki problem ne
samo u našoj zemlji nego i u zemljama okruženja. Odumiranje palmi značajno se ogleda u
narušavanju ekologije, životne sredine kao zajednice flore i faune, estetski negativno djeluje na
primorske gradove i stvara nimalo zanemarljiv ekonomski gubitak.
5. METODE ISTRAŽIVANJA
Metode istraživanja u radu su: sekundarne metode tj. analiza relevantne literature i statističkih
podataka, metodom deskripcije opisano je stanje mora i morskih staništa pojedinih biljnih i
životinjskih vrsta, kako na međunarodnom tako i na lokalnom nivou. U istraživanju teme ovoga
rada, korištena je metoda indukcije i dedukcije, analiza – sinteza, konkretizacija-generalizacija.
Pri prikupljanju podataka korištena su: naučna i stručna djela, stručni časopisi, Internet.
7
Marković M. (2004), Logika za III razred Gimnazije i III razred pravno-birotehničke škole, Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva, Beograd.
20
6. ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA
Za sagledavanje značaja ovog rada moguće je izdvojiti nekoliko teorijskih i praktičnih aspekata.
Teorijski značaj ogledao bi se u potvrdi zaključaka brojnih naučnih studija koja ukazuju na sve
veću površinu prekrivenu napadnutim i oboljelim palmama. Uzročnici nastanka odumiranja palmi
i same pojave njene bolesti nisu samo problem naše drže nego su postale globalni problem jer se
štetni insekt veoma brzo širi.
Praktični značaj rada ogledao bi se kroz neposrednu primjenu podataka do kojih se tokom
realizacije istraživanja došlo. Sam rad bi trebalo da ukaže na postojanje ogromnog problema ali i
da predoči konkretne sadržaje koji bi mogli da se iskoriste u cilju sprečavanja i suzbijanja oboljenja
palmi.
Prilikom istraživanja prikupljeno je mnoštvo podataka koji bi mogli da budu od izuzetne koristi
prilikom suzbijanja ove štetočine, ako ne da iskorijeni štetočinu onda sigurno da ju zaustavi i da
spriječi pojavu raznih sekundarnih štetočina.
Ovaj istraživački rad bi trebalo da doprinese podizanju savijesti i prepoznavanju uloga svih
učesnikan i interesnih grupa u ostvarivanju zajedničkog cilja.
21
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Odumiranje palmi na priobalnim područjima Crne Gore veliki su problem poslednjih godina. Sve
više opština pokušava da se izbori sa ovom štetočinom i da sačuva svoje palme, dok štetni insekat
se velikom brzinom širi.
Palme koje su u sklopu našeg ekosistema, introdukovane vrste, Phoenix canariensis (kanarska
datulja), Trachycarpus fortunei (visoka žumara), Washingtonia filifera (končasta vašingtonija),
Chamaerops humilis (niska žumara) nisu u mogućnosti da se same odbrane od crvenog palminog
surlaša pa brzo i lako podliježu infekciji.
Kako smo naveli u radu, crveni palmin surlaš je doživio kulminaciju na našem primorskom dijelu
proteklih godina, međutim on predstavlja globalni problem jer je uzročnih oboljenja palmi u više
zemalja. Na Evropskom kontinentu prvo je zabilježen u Španiji, zatim Malta, Italija, ozbiljne
gradacije insekta primjećene su i u Francuskoj i poslednjih godina se rapidno širi duž Jadranske
obale.
Vlada Crne Gore, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Uprava za bezbjednost hrane,
veterinu i fitosanitarne poslove, Sektor za fitosanitarne poslove sačinio je Akcioni plan za
sprečavanje širenja i suzbijanje crvenog palminog surlaša - Rhynchophorus ferrugineus, čine
propisano niz mjera za suzbijanje ove štetočine.
22
LITERATURA:
1) Ferry, M., Gomez, S. (2002): The Red Palm Weevil in the Mediterranean Area, CAB
2) Grgurević, D. (2007): Palme Jadranskih prevoja. Zagreb
3) Jovanović, B. (2007): Dendrologija. Beograd. Šumarski fakultet
4) Karadžić, D., Mihajlović, Lj.,Milanović, S., Stanivuković, Z. (2011). Priručnik izveštajne
i dijagnostičko-prognozne službe zaštite šuma. Banja Luka. Šumarski fakultet
5) Kuba, L.Koking,Dž. (2003). Metodologija izrade naučnog teksta. Podgorica:CID
6) Marković, M. (2003). Logika. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
7) Mihajlović, Lj. (2008). Entomologija. Beograd. Šumarski fakultet
8) Milek Masten, T., Šimala, M. (2013): Crvena palmina pipa-Rhynchophorus ferrugineus
(oliver, 1970), palmin drvotočac-Paysandisia archon (Burmeister, 1880). Zagreb
9) Nikić, S. (2008). Metodologija. Kotor: Pomorski fakultet
10) Perić, D. (1989). Metodologija naučnih istraživanja.Beograd
11) Stefanović, V. (1986): Fitocenologija sa pogledom šumskih fitocenoza Jugoslavije.
Sarajevo
12) Vukićević, E. (1982): Dekorativna dendrologija. Beograd
Internet izvori:
1) http://www.ubh.gov.me/
2) htpps://www.bokanews.me/
3) https://www.vecernji.hr/
4) https://commons.wikimedia.org/
5) https://radiojadran.com/
6) http://www.fito.gov.me/
7) http://www.wikipedia.org/
8) http://www.ekipedia.org/
23