Professional Documents
Culture Documents
Platon - Dijalozi (Teag, Harmid, Lahet, Lisid, Eutifron, Euthidem, Hipija Veći) PDF
Platon - Dijalozi (Teag, Harmid, Lahet, Lisid, Eutifron, Euthidem, Hipija Veći) PDF
PLATON
\
Urednik
VITO MARKOVIC
DIJALOZI
Preveo
SLOBODAN U. BLAGOJEVIĆ
GRAFOS — BEOGRAD
I yHHeeF3HTETOfA 6MEJIH0TEKA
^ in n tf MAMnmi*>uarpi|
wpwv originala:
PLATONIS OPERA
RECOGNOVIT BREVIQUE ADNOTATIONE
CRITICA INSTRUXIT
IOANNES BURNET
(FIFTEENT IMPRESSION 1977)
OXFORD
DIJALOZI
%
TEAG
.I
121
malo o erotskim stvarima. Međutim u ovom brata šta mu je rekao Timarh kada je umirao
učenju se smatram izvrsnim u poređenju s zato što se 'suprotstavio demonu. iKleitomah i
bilo kojim čovekom koji je ranije živeo ili Enatlije, trkač, prihavati'lii su ga u bekstvu.
sada živi. Reći će vam da mu je Timarh rekao ovo.
Te.: Vidiš li, oče? Ovaj ovđe Sokrat mi baš Te.: Šta?
ne izgleda voljan da se nadalje druži sa minom, So.: Rekao je: »Kleitomaše, ja sada umirem
c — mada bih ja rado, kad bi on hteo — već zato što nisam hteo verovati Sokratu.« A za-
nam sve ovo govori u šali. Jer ja poznajem I) što je to rekao Timarh? Ja ću vam reći. Kad
mladiće koji su moji vršnjaci ili su malo sta su Timarh i Filemon sin Filemonidov ustali s
riji od mene, kojd ništa nisu vredeli pre nego večere da ubđiju Nikiju sina Heroskamandri-
što su se s ovim družili, a pošto su njega su jeva, niko osim njih mije znao za tu nameru,
sreli za sasvim kratko vreme su se pokazali a Timarh mi ustajući reče: »Šta veliš, Sokra-
bolji od svih onih oid kojih su ranije bili gori. te? Vi pijete, a ja moram poći. No, doći ću,
So.: A znaš li kako tu stoji stvar, sine Derno- uspem li, malo kasnije.« Meni se javi glas i
dokov? rekoh mu: »Ne odlazi! Jer, javio mi se uobiča-
Te.: Zevsa mi znam, jer, da ti hoćeš, i ja bih ♦ jeni demonski znak.« I on se siuzdrža. Malo
mogao biti takav kakvi su oni. je pričekao i opet mu se prohte da ide. »Idem
d So.: Ne, dobri čoveče, već ti ne znaš kako je sad, Sokrate,« reče. Opet mi se javi glais. Opet
to. Ja ću ti reći. ga pnLsilih da se suzdrži. Treći put, želeći da
ode krišom, ustade, a da mi ništa nije rekao.
Na osnovu božanske odredbe postoji neki Ode neopaženo uvrebavši kad sam drugde gle
demon što me sledi još od detinjstva. To je dao. I tako brzo ode i učini ono zbog čega
neki glas koji mi, kad se pojavi, uvek nare je umro. Zato je rekao bratu ono što sam i ja
đuje odustajanje od onoga što bih želeo da vama: da umire zbog toga što meni ne pove
učinim, a nikada me ne nagovara. Takođe,
ako me neki prijatelj pita za saveit i glas se li rova. Uz to, čuste šta sam rekao u veza moo-
ih na Sikelijli, o propasti vojske. Znalci mogu
pojavi, to njega odgovara i ne dopušta mu da
čini. Pokazaću vam i svedoke za to što govo
3 a čuju i o prošlim događajima, ali može se
rim. Poznajete onog lepog Harmida Glauko- i ovako okušati govori Ii zaista ovaj znak
e novog sina. Jednom, kad je trebao da vežba nešto. Pokazao mi se znak u vezi odlaska u
trčanje u Nemeji, slučajno me je upitao za rat lepog Saniona, a on sad odlazi s Trasilom
savet i tek što je počeo da govori da bi tre da ratuje protiv Efesa i Jonije. Mislim da će
bao da vežba, javio mi se glas. Sprečavao sam on ili umreti ili zajedno s ovim mnogo pre-
ga i rekao mu: »Usred tvog govora javio mi trpeti, a za ostalu vojsku se mnogo plašim,
se glas demona. Nemoj vežbati!« »Valjda ti«, e Sve sam ti to ispričao zato što je ova
reče on, »znamenuje da neću pobediti; no, demonska moć svemoćna i što se tiče razgo
meni će koristiti ako za ovo vreme vežbam, vora s onima koji se sa mnom druže. Jer kod
čak i ako nije određeno da pobedim.« Re mnogih se ona protivi i takvim ne može biti
kavši to, vežbao je. Vredi doista priupitati ga od koristi druženja sa mnom, tako da se ne
šta mu se dogodilo zbog ovog vežbanja. Ako mogu s njiima družiti. Međutim kod mnogih
129 pak hoćete, pitajte Kleitomaha Timarhovog onu me ne sprečava da se družim, ali im dru
ženje (opet) ne koristi ništa. A oni' kojima bi napredovao kad bih se nalazio u istoj sobi s
. ta demonska moć pomogla u druženju, to su tobom, a, činilo mi se, mnogo više kad bih
oni koje si i ti video, jer odmah i neposredno nalazeći se u istoj sobi gledao u tebe dok go
napreduju. Neki od ovih imaju čvrstu i po voriš — više nego kad bih drugde gledao.
stojanu korist, ali mnogi dok su sa mnom No, daleko više i najviše sam napredovao kad
zadivljujuće napreduju, a kad se odvoje od bih kraj tebe sedeo držeći te i dodirujući. A
mene, opet se nimalo ne razlikuju od drugih. sad je čitava ona sposobnost izvetrila.«
130 To se jednom dogodilo Aristidu, sinu Lisima- Takvo je, dakle, Teaže, naše druženje.
ha Aristidovog sina. Naime, družeći se sa Bude li bogu drago, napredovaćeš veoma mno
mnom mnogo je bio napredovao za kratko go i brzo, a ne bude li, nećeš. Gledaj dakle,
vreme. Zatim je otišao u rat, a kad se vratio ne bi li ti bilo sigurnije da se obrazuješ kod
zatekao je u mom društvu Tukidida sina Me- nekog od onih koji su sami gospodari kori
b lesijina Tukididova. Dan ranije ovaj Tukidid sti koju pružaju ljudima, nego da kod mene
se bio zbog mržnje posvađao sa mnom. Kad slučajno to postigneš.
me je video, dakle, Aristid mi je pošto smo Te.: Meni se, Sokrate, međutim čini da treba
se pozdravili i o svemu razgovarali, rekao: ovako da učinimo: da družeći se međusobno
»Sokrate, čujem da se Tukidid nešto uznosi iskušamo tog demona. Pa ako nam dopusti,
prema tebi i da besni kao da je neka veliči nema boljeg, a ako ne, tada ćemo se odmah
na!« »Tako je,« rekoh ja. »šta,« reče on, »pa smesta posavetovati šta da činimo, bilo da se
zar ne zna kako je bio neobrazovan pre nego s drugim družimo, ili da samo to božanstvo
što je tebe sreo?« »Tako mi bogova,« rekoh što ti se javlja pokušamo nagovarati molit
c ja, »ne izgleda da zna.« »Ali,« reče on, »i ja vama i žrtvama i nečim drugim što bi vrači sa-
sam se nalazim u smešnom položaju, Sokra vetovali.
te.« »U čemu je tačno stvar?« »Pre nego što De.: Sokrate, u ovome nemoj više protivrečiti
sam otišao u rat,« reče on, »mogao sam ras mladiću. Jer dobro govori Teag.
pravljati bilo s kojim čovekom i nisam bio
lošiji ni od koga u raspravama, tako da sam So.: No, ako vam se čini da treba tako činiti,
i želeo društvo najobrazovanijih ljudi. Sada činimo tako!
pak, suprotno tome, bežao bih čim opazim ne
kog obrazovanog. Tako se stidim zbog svoje
d prostote.« »Da li te je,« rehok ja, »ta moć
napustila iznenada ili malo po malo?« »Malo
po malo.« »A kad ti se pojavila,« rekoh, »da
li ti se pojavila pošto si nešto od mene naučio,
ili na koji drugi način?« »Reći ću ti, Sokrate,
istinu, mada je, tako mi bogova, neverovatna.
Naime, ja od tebe nikada nisam ništa naučio,
kao što i sam znaš; ali, napredovao sam kad
god bih bio s tobom, čak i kad bih samo u
istoj kući bio, a ne u istoj sobi. No, više sam
HARMID
St. II
p. 153
/
Da. svim uverio da pravilno govoriš o tome šta je
Dakle, ukoliko ono treba da sluša samo razboritost.
sebe, ono treba da sebe sluša kao ¡nešto što Kad je K ritija to čuo i kad je video da
daje zvuk, jer drugačije ne bi moglo čuti. sam zapao u teškoće, učini mi se da je i sam
Sasvim nužno. usled mojih teškoća nagnan u teškoće i svla
Pa i viđenje, najbotlji moj, nužno treba dan njima, kao otni koji kad drugi pred njim a
imati boju ukoliko treba da vidi samo sebe. zevaju zevajiu i sami. Pošto je svagda na do
e Jer viđenje/vid ne može videti nešto bezbojno. brom glasu, stideo se prisutnih i nije hteo da
se složi sa mnom da nije moguće razlikovati,
Svakako ne. na šta sam ga pozvao, te nije rekao ništa ja
Vidiš li K ritija da u svemu ovome što smo ri sno, prikrivajući svoju nepriliku. Tada ja, da
razložili za jedno izgleda potpuno nemoguće, bi se razgovor nastavio, rekoh: Ali, ako hoćeš *
a za drugo veoma neverovatno da se u vlas yi Kritija, složićemo se zasad u tome da može
titoj moći odnose prem a sebi samima? Za veli j postojati znanje o znanju, a drugi put ćemo
čine, mnoštva, i tome slično, ovo je sasvim Y i istražiti da li je tako ili nije. Ako je to zaista
nemoguće. Nije li tako? moguće, reci mi zašto to omogućava da se zna
Sasvim. šta neko zna, a šta ne zna? Jer valjda smo
A što se tiče slušanja, viđenja, toga da rekli da je to poznavati sebe biti razborit,
169 kretanje samo sebe kreće i toplota pali, i sve zar ne?
ga takvog, neki u to ne bi mogli verovati, a e Svakako, reče on, i događa se tako, So-
drugi možda bi. Zaista velik čovek je potre krate. Jer ako neko poseduje znanje koje sa
ban, prijatelju, koji će zadovoljavajuće ovo mo sebe zna, tada on može biti isti kao ono
podeliti u svemu: da li ni jednoj stvari nije što poseduje, kao što je čovek brz kad pose-
prirođena da se u vlastitoj moći odnosi prema duje brzinu, lep kad poseduje lepotu, znalac
samoj sebi, već (samo) prem a drugom, ili kad poseduje znanje. A kad poseduje znanje
nekima jeste a nekima nije prirođeno. Tako- koje je znanje o samom sebi, sam će biti zna
đe, ako postoje neke (stvari) koje se odnose lac samog sebe.
same prema sebi, da li je među njim a znanje Ne sumnjam, rekoh ja, u to da neće po
koje mi nazivamo razboritošću. Ne verujem znavati kad poseduje to što zna samo sebe;
b da ja mogu to razdeliti. Zato niti mogu si no, kakva je to nužnost da onaj koji to ipose-
gurno tvrditi je li moguće da postoji znanje duje zna šta zna, a šta ne zna?
o znanju, niti, ako zaista postoji, prihvatam 170 Zato što je, Sokrate, to isto kao ono.
da je to razboritost pre nego što ispitam kori Možda, rekoh, ali ja sam, čini se, uvek
sti li nam takvo nešto ili ne. Jer svakako slu isti. Jer opet ne razumem kako je isto znati
tim da je razboritost nešto korisno i dobro. šta se zna i znati šta se ne zna.
Dakle, ti, sine Kalaishrov, — je r tvrdiš da je Kako to misliš?
to znanje o znanju a i o neznanju, razobritost Ovako, rekoh ja. Da li će ovo znanje o
— pokaži na j pre da je to, o čemu sam malo- znanju, budući takvo, moći razlikovati nešto
pre govorio, moguće, a potom da je i korisno više do to da ovo jeste znanje, a ono nije?
c uz to što je moguće. I tada bi me možda sa- Neće, već toliko.
b Je li ono isto kao znanje i neznanje o ovako učiniti: neće s njim razgovarati o medi
zdravom, ili znanje i neznanje o pravednom? cini, jer lekar, kako rekosmo, ne zna ništa
Nikako. osim zdravog i bolesnog?
Jedno je, mislim, medicina, drugo poli Da, učiniće tako.
tika, a treće ništa drugo do znanje (koje tra A o znanju ne zna (lekar) ništa, već to
žimo). jedino razboritosti pripada.
Ta kako da ne?! Da.
Dakle, ako neko ne razume zdravo ili pra Dakle, lekar ne zna ništa o medicini, po
vedno, već poznaje samo znanje, pošto pose- što je medicina znanje.
duje znanje samo o tome da nešto zna i da Istina je.
poseduje neko znanje, tada bi on valjano po Razborit čovek će, dakle, za lekara znati
znavao i samog sebe i sve ostalo, zar ne? da poseduje neko znanje, a ako je potrebno
Da. da iskuša i koje je, tada će nešto drugo ispi
c No kako će pomoću ovog znanja znati da tivati. Jer, ne određuje li se pomoću ovoga, tj.
zna? Jer zaista, zdravlje se poznaje pomoću svog predmeta, svako znanje da nije s&mo
medicine, a ne pomoću razboritosti, sklad po znanje, već i koje je?
moću muzike, a ne razboritosti, i tako u sve
mu, zar ne? Upravo pomoću toga.
Izgleda. A medicina je određena kao različita od
1 Kako će se pomoću razboritosti, ukoliko drugih znanja po tome što je znanje o zdra
lje ona samo znanje o znanjima, znati da se vom i bolesnom.
¡poznaje zdravlje ili gradnja? Da.
Nikako. Nije li nužno da onaj koji hoće da istra
d Znači, to, znati šta se zna a šta ne ma, žuje medicinu istražuje to čime se ona bavi,
ne bi bila razboritost već, kako izgleda, s&mo a nikako ne ono izvan nje, čime se ona ne
to da se zna i da se ne zna. bavi?
Verovatno. Svakako.
Dakle, razborit čovek neće moći da ispita Znači onaj koji ispravno istražuje, posma-
kad neko ustvrdi da zna nešto, da li ovaj zna traće lekara kao lekara, u slučajevima zdravlja
to što tvrdi da zna, ili ne zna, već će znati i bolesti.
samo toliko da ovaj ima neko znanje, a o Izgleda.
čemu S to mu razboritost neće omogućiti
da zna. On posmatra (lekara) u takvim stvarima,
bilo da se o njima govori ili da se na njima
Izgleda da neće. radi, da li istinito govori i da li pravilno radi,
e Neće, dakle, moći da razlikuje ni onog zar ne?
koji se pretvara da je lekar, a nije, od onog Nužno.
koji je to zbilja, niti kog drugog znalca od
neznalice. Pogledajmo to na primeru: ako raz Da li bi iko mogao bez (poznavanja) me
borit čovek, ili bilo ko drugi, hoće da razluči dicine pratiti ijedno od ova dva?
istinskog lekara od onog koji to nije, zar neće Nikako.
te
c Kako izgleda, ne bi to mogao niko drugi Da li, dakle, to što smo sada otkrili kao
osim lekara, pa ni razborit čovek. Jer bio bi razboritost, to znanje o znanju i neznanju,
lekar uz to što je razborit. pruža tu prednost da onaj koji ima razbori
tost šta god da uči uči lakše i da mu je sve
Tako je. jasnije, pošto uz sve što uči gleda to znanje,
Tada je sigurno da, ako je razboritost i da bolje ispituje druge u onome što i sam
samo znanje o znanju i neznanju, neće ona uči, dok oni ispitujući bez tog znanja rade to
moći da razlikuje ni lekara koji zna svoj za slabije i lošije? Da li je, dragi moj, takva ne
nat od onog ikoji ine zna, već se pretvara ili kakva korist koju od razboritosti možemo do
misli da zna, niti ikog drugog koji bilo šta biti, a mi gledamo u nešto veće i tražimo da
zna, osim u slučaju kad razborit čovek po to bude veće nego što jeste?
znaje istu veštinu — kao i druge zanatlije. Možda je tako, reče.
Izgleda, reče. Možda, rekoh. A možda mi nismo valjano
d Kakve bismo, rekoh, Kritija koristi imali potražili. Zaključujem po tome što ako je ta
od razboritosti ako je takva. Jer kad bi, kao ko, tada se za razboritost pokazuje nešto be
što smo pretpostavili na početku, razborit ćo- smisleno. Pogledajmo to, hoćeš li? Složimo se
vek znao šta zna, a šta ne zna, jedno da zna, i s tim da je moguće da se znanje zna, i s
a drugo da ne zna, i kad bi bio sposoban da onim što smo na početku predložili da je raz
ispita i drugog kome se isto ovo događa, bilo boritost znanje o tome šta se zna i šta se ne
bi nam veoma korisno da budemo razboriti. zna. Dopustimo sve to fi (ništa) ne uklanjajmo.
Jer i mi sami koji posedujemo razboritost, i I pogledajmo sada još bolje da ¡li bi nam za
ostali kojima bismo upravljali, proživeli bismo ista razboritost išta (koristila, takva kakva je.
e život kao bezgrešni. Mi sami ne bismo pokuša Jer ono što smo malopre govorili — da bi raz
vali da radimo ono Što ne znamo, već bismo boritost određujući upravljanje i 'kućoan i dr
pronašli one koji znaju, i njima prepustili, niti žavom, bila veliko dooro kad bi bila takva —
bismo dopuštali da oni kojima upravljamo ne izgleda mi pravilno, Kritija.
rade nešto drugo do ono što bi, da rade, pra Kako to?
vilno radili — a to bi bilo ono što znaju — i Jer smo se, rekoh ja, olako složili u tome
tako bi se zbog razboritosti dobro upravljalo da bi za ljude bilo neko veliko dobro kad bi
i kućom i državom i svim drugim. Jer kad je svako od nas radio ono što zna, a ono što ne
172 greška odstranjena, a pravilnost vlada, tada je zna prepuštao znalcima.
nužno da takvi ljudi sve rade plemenito i do Zar se nismo, reče on, s pravom složili?
bro, a da oni koji dobro čine budu srećni. Ne čini mi se, rekoh.
Nismo li tako, rekoh ja, Kritija, govorili o raz Zaista čudne stvari govoriš, Sokrate.
boritosti ističući koliko je dobro da čovek zna
šta zna, a šta ne zna? Tako mi psa, rekoh, i meni se tako čini
i sada a i malopre, kad sam rekao da mi se
Svakako, reče, tako smo govorili. No, sada pokazuje nešto neobično i da se bojim kako
vidiš da nam se pokazalo da takva nauka ni ne istražujemo pravilno. Jer zbilja, ako je raz-
kako ne postoji. 173 boristost zaista nešto takvo, ne izgleda mi ni
Vidim, reče. malo očito da nam ona donosi dobro.
48 49
Kako to? Reci, da bismo i mi znali šta Nikako.
misliš. Već s vunom, drvetom, ili s nečim drugim
Mislim, rekoh, da govorim besmislice; pa te vrste?
ipak, ako se čovek imalo brine o sebi, nužno Nipošto.
je da istražuje ono što mu se pokazuje čak i Dakle, rekoh ja, ne ostajemo više pri tvrd
ako je nepromišljeno. nji da je onaj koji znalački živi srećan. Jer
Dobro govoriš. ovi, mada žive sa znanjem, po tebi nisu srećni,
De, poslušaj moj san, rekoh, bilo da je pa mi se čini da si ograničio sreću na neke
došao kroz rog ili kroz slonovsku kljovu. Kad koji znalački žive. Možda misliš na onoga o
bi rozboritost, takva kakvu smo je sad odre 174 kome sam ja malopre govorio, na onoga koji
dili, zaista nama vladala, tada bi se sve radi zna sve što treba da bude, na gatara. Govoriš
lo na osnovu znanja i niti bi nas mogao preva li o njemu ili o nekom drugom?
riti neko ko za sebe govori da je krmanoš, a I o njemu, reče, i o drugom.
nije to, niti bi se mogao prikriti lekar, vojsko O kome? Zar ne o nekom takvom koji zna
vođa i bilo ko drugi ko sebe prikazuje kao sve o prošlosti i o sadašnjosti uz to što po
znalca nečega što ne zna. A kad bi ovi bili ta znaje budućnost, i za koga nema ničega što
kvi istinski veštaci, da li bi nam se moglo do ne zna. Pretpostavimo da takav čovek postoji.
goditi išta drugo nego da u telu budemo zdra Mislim da ne možeš reći da postoji neko ko
viji, da budemo spašeni iz opasnosti na moru od ovoga još znalačkije živi.
ili u ratu, da nam sva oprema, odeća, obuća,
i svi predmeti budu vešto napravljeni, i mno Ne mogu, svakako.
go toga drugog? Takođe, i gatanje će, vođeno Želeo bih da znam još ovo: koje znanje
razboritošću, postati znanje o budućim doga ga čini srećnim? Da li sva jednako?
đajima. Lažljivci će biti osujećeni, a istinski Nikako, reče on.
gatari će biti postavljeni kao proroci buduć b Nego koja ponajviše? Da li ono pomoću
nosti. Da bi ljudski rod tako opremljen, živeo koga zna ono što jeste, što je bilo i što treba
i radio sa znanjem, s tim se slažem — jer raz da bude? Da li je to ono znanje kockanja?
boritost koja nas čuva ne bi dopustila da nam Ama, kakvo kockanje?
neznanje prodrevši postame saradnik — ali da Već računanja?
bismo, radeći sa znanjem, radili dobro i bili Nikako.
srećni, e to još ne možemo shvatiti, dragi moj Već znanje o zdravom?
Kritija. To pre, reče.
Ali zaista, reče on, nećeš lako pronaći neki A «no koje je najpre, rekoh, o čemiu je?
drugi cilj dobrog činjenja, prezreš Ii znalačko O dobru i o zlu, reče on.
činjenje. O vragolane, rekoh, odavno me vodiš na
Poučd me još, rekoh, u nečemu neznat okolo krijući (od mene) da ne čini da ljudi
nom. O kom znalačkom činjenju govoriš? Da dobro rade i srećno žive znalačko življenje, pa
li o znalačkom sečenju koža? c ni posedovanje svih drugih znanja, već samo
tog jednog znanja, znanja o dobru i zlu. Jer,
Zevsa mi, ne. Kritija, ako odvojiš ovo znanje od ostalih
Već o znalačkom radu s bronzom? znanja, hoće li medicina išta manje izlečivati,
obućarska veština proizvoditi obuću, tkačka šno istražujem o razboritosti. Jer da sam ja
veština tkati, a krmanoška i vojskovodna spre išta valjao ne bi nam se nikad ono za šta se
čavati pogibiju na moru ili u ratu? slažemo da je od svega najbolje, pokazalo ne
Ništa manje, reče. korisno. A sad smo sasvim svladani i ne mo
No, dragi moj Kritija, ništa od ovog nam žemo da otkrijemo za koju je uopšte stvar za
neće biti dobro i korisno ako nije prisutno konodavac postavio ime »razboritost'. Među
ovo znanje. tim, složili smo se oko mnogo toga što nije
Istinu govoriš. sledilo u razgovoru. Složili smo se da je raz
Ali ovo znanje, kako izgleda, nije razbo boritost znanje o znanju, mada to razgovor
ritost, već je to znanje čiji je zadatak (ergon) nije dopuštao niti je rekao da je tako. Složi-
da nam koristi. Jer ono nije znanje o znanji smo se da ovom znanju pripada da poznaje i
ma i neznanjima, već o dobru i zlu, tako da zadatke drugih znanja, mada ni to razgovor
ako je ovo korisno, razboritost bi bila nešto nije dopuštao, da bi nam razborit čovek (na
sasvim drugo. kraju) postao onaj koji zna da zna ono Što
Ali zašto, reče on, ne bi sama donosila zna i da ne zna ono što ne zna. U tome se
korist? Jer ako je razboritost zaista znanje o zai'sta sasvim velikodušno složismo, a da nismo
znanjima, te upravlja (svim) ostalim znanji ni primetili da je nemoguće da čovek ipak
ma, tada bi nam koristila pošto bi upravljala nekako zna ono što nikako ne zna. Jer, prema
bez sumnje i ovim znanjem o dobru. našem slaganju on zna da ne zna — kako ja
Zar bi ona, rekoh, stvarala i zdravlje, a mislim, nema toga od čega ovo ne bi bilo ne-
ne medicina? I da li bi i ostale (predmete) razumnije. I mada smo mi bili blagi, i nismo
veština ona sama stvarala, a ne bi one stvarale bili strogi, istraživanje ipak nije moglo ništa
svaka svoje? Nismo li se odavno uverili da je više otkriti istinu, već se toliko sebi narugalo,
ona samo znanje o znanju i neznanju, ni' o da nam je veoma drsko kao nekorisno poka
čemu drugom? Nije li tako? zalo ono oko čega smo se odavno složili i kao
Izgleda,' zaista. fikciju postavili. Manje žalim sebe samog, no
Onda ona neće biti stvaralac zdravlja. tebe Harmide, veoma žalim. Jer ti, mada si po
Nikako. liku takav, i uz to najrazboritiji po duši, ni
Jer zdravije pripada drugoj veštini, zar kakve koristi nećeš imati od te razboritosti,
ne? niti će ti pomoći u životu. Joiš više žalim zbog
Drugoj. basme koju sam naučio od Tračanina, ako
Dakle, razboritost nam prijatelju, ne do sam je s velikim naporom učio ni za šta vred-
nosi ni korist. Jer ovaj smo zadatak malopre no. Svakako ne mislim da je to tako već da
prepustili drugoj veštini, zar ne? sam ja loš istraživač. Jer mislim da je razbo
Svakako. ritost zaista neko veliko dobro, i da si srećan
Kako će nam onda razboritost koristiti, (Harmide) ako je zbilja poseduješ. Gledaj sa
kad ne stvara nikakvu korist? mo imaš li je, i ne triži nikakve basme. Jer
Izgleda nikako, Sokrate. ako je imaš, ja bih te radije posavetovao da
mene smatraš brbljivcem i nesposobnim da
Vidiš li, Kritija, da se opravdano odavno išta razumom ispitujem, a samog sebe utoliko
plašim i s pravom sebe optužujem da pogre srećnijim ukoliko si razboritiji.
A Harmid reče: Ali Zevsa mi, Sokrate, ne NAPOMENE
znam ni da li je imam ni da li je nemam. Tži
kako bih mogao znati ono što ni vi, kako ka-
b žeš, ne možete otkriti šta je? Međutim, ja tebi
ne verujem puno i za samog sebe, Sokrate, za
ista mislim da mi treba ta basma. Što se mene
tiče ništa ne preči da mi bajaš danima — dok
ti ne kažeš da je dovoljno.
Neka bude tako, reče Kritija. Ako to uči
niš Harmide, ako dopustiš Sokratu da ti baja
i ako ga ne ostaviš ni u velikom ni u malom,
meni će to biti dokaz da si razborit.
Veruj da ću ga slediti i da ga neću osta ' Basila (Kraljica) je božanstvo koje je zajedno s Nelejom
viti. Jer strašno (deina) bih činio, kad ne bih i Kodrom poštovano u Atini.
slušao tebe tvog staratelja i kad ne bih činio * »bela merna linija«, tj., nesposoban da razlikuje.
ono što zahtevaš. * To je porodica kojoj pripadaju i Harmid i Kritija.
4 »Veliki kralj« je titula persijskog kralja.
Zahtevam zaista, reče on.
Ciniću tako a to počevši od ovog dana. * Kalon znači mnogo više. Dalje je u tekstu samo pozitiv
(kalon) prevođen sa »plemenito«; komparativ (kallion)
Šta se, rekoh ja, vas dvojica dogovarate?
Šta da činite? ; sa »bolje«.
Ništa, reče Harmid. Već smo se dogo * Sokratov »argument« se zasniva na dvoznačnosti izraza
vorili. hesykhos (miran, spor).
Prisilićeš me znači, rekoh, i nećeš mi dati 1 pankration je borilačka veština sastavljena od šakanja
ni da prigovorim? i rvanja.
Da, reče, pošto ovaj naređuje. Prema to- * Od. 17.347.
d me, ti razmisli šta ćeš. ' Poslovi i dani, 309.
Ali nema svrhe, rekoh. Jer tebi se nije “ Kod Platona poslovični izraz »treći pehar spasitelju«.
dan čovek ne može suprotstaviti kad se pri »Spasitelj« je epitet Zevsa. Zevs Spasitelj je imao svoje
hvatiš nečega, pa i kad silu upotrebljavaš. hramove u lukama i tu mu se posvećivao treći pehar
vina. Ovaj treći pehar je tako postao simbol uspeha, a
Ne suprotstavljaj se, reče, dakle ni ti. treći pokušaj u nečemu je postao onaj srećni pokušaj.
Neću se suprotstavljati, rekoh.
LAHET
St. II
p. 178
57
mi vas podsećamo da to ne treba zanemariti, b Lahet: Tačno, Nikija. Jer ono što je Lisimah
i pozivamo vas da se zajedno s nama pobri- upravo govorio o svom ocu i o Milesijinom
nete za sinove. No, treba da čujete, Nikija i ocu, čini mi se da je veoma dobro rečeno i za
Lahete, otkud nam to pade na pamet, mada je njdh, i za nas, i za sve koji se bave državnim
malo poduže. . poslovima. Njima se uglavnom događa to o
Naime, ja i ovaj ovde, Melesija, živimo za čemu on govori, i kod dece i kod (svega) os
jedno, a i naši momci takođe. Kao što sam i talog: svoje vlastito zapuštaju i nemarno žive.
na početku rekao, bićemo otvoreni prema va Ali čudim se što nas pozivaš da se posavetu-
ma. Svaki od nas može da priča mladićima o c jemo o obrazovanju mladića, a ovog ovde, So
mnogim i lepim delima svoga oca, o onim krata, ne pozivaš, mada je, prvo, iz tvoje de-
koja je počinio u ratu, upravljajući saborci- me, a potom uvek boravi tamo gde za mlade
ma, i o onima koja je počinio u miru, uprav postojii neko plemenito učenje i zanimanje
ljajući gradom; nijedan od nas, međutim, ne kakvo ti tražiš.
može pričati o svojim vlastitim delima. Zbog Li.: Ma šta govoriš, Lahete?! Sokrat se bavi
toga nas je stid pred njima i optužujemo svo nečim te vrste?
je očeve što su nas pustili da živimo razma La.: Svakako, Lisimaše.
ženo kad smo se zamomčili, a oni se bavili Ni.: O tom bih ti i ja mogao (ponešto) reći
brigama drugih. Isto to dokazujemo i ovim d ne lošije od Laheta, jer je i meni samom ne
mladićima govoreći im da će ostati bez slave davno preporučio učitelja muzike za sina,Da-
ako se ne brinu za sebe i ne slušaju nas, a da mona Agatokleovog učenika, čoveka najučeni-
će možda postati vredni imena koja nose, jeg ne samo u muzici, već i u (svemu) dru
ako se budu brinuli. Oni kažu da će nas slu gom, sagovornika najveće vrednosti za mla
šati, pa mi tražimo upravo to usled čega bi, dića u toj dobi.
kad to nauče i tome se posvete, postali naj Li: Ljudi moje dobi, Sokrate, Nikija i Lahe-
bolji. Neko nam je savetovao da bi za mladog e te, ne poznaju više mlade, pošto uglavnom
čoveka bilo dobro da nauči boriti se pod oruž zbog godina borave u kući. No ako ti, sine
jem, hvalio je čoveka čiju ste predstavu sad Sofrotniskov, možeš nešto dobro posavetovati
gledali i pozvao nas da pogledamo. Nama se svog suopštinara, treba da savetuješ. A pra
učini da treba da dođemo na predstavu i da vičan si, i po ocu si nam prijatelj. Jer ja i
vas pozovemo da zajedno posmatramo, a i da tvoj otac smo uvek bilii drugari i prijatelji, i
se posavetujemo i udružimo, ako hoćete, u do njegove smrti nije bilo nesloge među na
brizi za sinove. To je ono što smo hteli da ma. I, prisećam se, baš kad neko od ovih
vam saopštimo, a vaš je već zadatak da sa- govori, da ova deca često kod kuće u među
vetujete o ovom nauku, da li vam se čini da sobnom razgovoru spominju Sokrata i veoma
ga treba učiti ili ne treba, i o ostalom — ako ga hvale; međutim nikada ih nisam upitao
možete da pohvalite neki nauk ili zanimanje 181 govore li o Sokratu Sofroniskovu. Ali, deco,
za mladog čoveka — i da nam kažete hoćete
li da se udružimo. recite mi, je li ovo taj Sokrat koga često spo
Nikija: Što se mene tiče, Lisimaše i Milesija, minjete?
ja hvalim vaš naum i rad sam da učestvujem, Sin: Svakako oče, taj je.
a mislim da je i s Lahetom isto. Li: Tako mi Here, Sokrate, dobro je što či-
niš čast svom ocu koji je izvrstan čovek, i nje naporno — a telesno vežbanje i jahanje
što će se, pored toga, naša i vaša kuća (po i priliči ponajviše slobodnom čoveku. Jer, je
novo) povezati. dino se oni koji vežbaju u rukovanju oružjem
La.: Zaista, Lisimaše, ne puštaj ga, jer ja vežbaju za boj čiji smo mi bojnici, i u onom
sam ga video kako proslavlja ne samo svog što on traži. Potom, i u samoj borbi će im
oca već i otadžbinu. U bekstvu iz Delija on koristiti ovaj nauk kad se treba boriti u stro
se povlačio sa mnom, i ja ti kažem da bi ju uz mnoge druge, a najveća je korist od
čast naše države bila sačuvana i da ne bi do- njega kad se stroj rasturi te kad već treba u
živela takav pad, da su drugi bili takvi. proganjanju napasti nekog ko se brani ili u
Li.: Ova pohvala, Sokrate, je zaista krasna, bekstvu odbiti progonitelja. Onaj koji to zna
budući da dolazi od ljudi vrednih poverenja sigurno ne bi trpeo nikakvo (zlo) od strane
u tome u čemu te hvale. Dobro znaj da se ja, jednog protivnika, a možda ni od strane mno
kad to slušam, radujem zbog tvog ugleda, i gih, već bi uvek bio u prednosti. Ovakav nauk
veruj mi da sam ti veoma naklonjen. Trebao takođe podstiče želju za jednim drugim ple
si nas i ranije posećivati i sm atrati nas svo menitim naukom, jer svako ko nauči da se
jim domaćim, kao što je i pravo: od danas, bori pod oružjem, poželi i naredni nauk, onaj
pošto smo se sreli, ne čini drugačije iveć dođi 0 uređenju vrsta. A kada to nauči i postane u
i upoznaj se i s nama i s ovim mladićima kako tome častoljubiv, poželeće sve što sc tiče stra
biste i vi čuvali naše (porodično) prijatelj tegije. Jasno je da je i plemenito i veoma vred-
stvo. Ti ćeš to učiniti, a i mi ćemo te iznova no za čoveka da poznaje i da se marljivo bavi
podsećati. svim naucima kojima je to predmet, a čiji bi
No, šta mislite o onom čime smo započe početak mogao biti ovaj nauk. Pridodaćemo
li? Kako vam se čini? Da li je taj nauk borbe tome ne malu prednost: ovo znanje će sva
pod oružjem prikladan za mladiće ili nije? kog čoveka u ratu učiniti smelijim i hrabri
Sokrat? Ako budem mogao, Lisimaše, ja ću jim. Nemojmo smatrati nevrednim pomena,
pokušati da te o tome posavetujem i da te 1 ako se nekom to čini beznačajnijim, ni to
ubuduće u svemu poslušam. No, čini mi se da da će ovo znanje prouzrokovati da se čovek
je na jispravni je da ja, pošto sam mlađi i ne- pokaže plemenitijim tamo gde treba, a isto
iskusniji od vas, najpre čujem šta vi kažete vremeno i strašnijim za neprijatelje zbog ple
i da učim od vas. Ako budem imao nešto da menitosti. Dakle, meni se čini, Lisimaše, kao
dodam, tada već treba da podučavam i uvera- što sam rekao, da mladiće treba podučavati u
vam i tebe i njih. Ali, Nikija, zašto ne govori tome, i rekao sam s kojih razloga mi se to
neko od vas? čini. No, rado bih čuo Laheta, ukoliko on ima
Ni.: Ništa ne preči, Sokrate. nešto da doda.
Meni se čini da je mnogostruko korisno La.: Teško je, Nikija, za bilo koji nauk tvrditi
da mladići poznaju ovaj nauk. Naime, dobro da ga ne treba učiti, jer izgleda dobro sve
je da se u dokolici ne bave nečim drugim, či znati. Pa i taj oklopnički treba učiti, ako to
me mladi ljudi vole da se bave, već time usled jeste nauk, kao što tvrde oni koji podučavaju
čega nužno i telesno jačaju — jer to nije lo i kao što Nikija govori. Ako pak, nije nauk,
šije ni od jednog telesnog vežbanja, niti je ma već varaju oni koji se izdaju za učitelje, ili
jeste nauk al'i ne baš ozbiljan, zašto bi uop- mudrolijom sa srpom pri vrhu se zbilo ovako.
šte trebalo to učiti? Govorim tako mada sam Dok se on borio, srp se zakači za snast (dru
time zadivljen, zato što mislim da kad bi to ge) lađe i ostade tamo. Stesilaj cimnu želeći
bilo nauk, tada ne bi ostao skriven Lakede- da ga otkači, no nije mogao; a lađe su pro
monjanima, koji se u životu ne brinu ni za lazile jedna mimo druge. Isprva je on trčao
šta drugo nego za to da istražuju ono a da 184 po lađi držeći koplje, no kad je njihova lađa
se vežbaju u onom što bi im omogućilo da mimoišla našu i povukla njega za sobom, on
nadvladaju druge u ratu. Ako pak, oni to ne je propustio koplje kroz ruke dok ga nije
znaju, a ovim učiteljima to nije ostalo skri uhvatio za vrh kopljače. Oni sa teretne lađe
veno, tada bi neko kad bi se u tome proslavio su se smejali i tapšali pred prizorom koji je
kod njih koji najviiše od (svih) Helena za to pružao, a kada je on, pošto je neko bacio ka
brinu, i kod drugih najveća blaga mogao za men na palubu kraj njegovih nogu, pustio
raditi, kao i tragični pesnik koji se kod nas koplje, tada već ni ovi sa troveslarke nisu
proslavio. Stoga onaj ko namerava da valja mogli zadržati smeh kad su videli ono srpa-
no stvara tragediju, ne obilazi Atiku spol ja u sto koplje kako se mjiše na teretnjaku.
krugu prikazujući je po drugim gradovima Možda, dakle, taj nauk može biti nešto,
već hita pravo ovamo, i, opravdano, prikazuje kao što Nikija tvrdi; no, to je ono što sam ja
je ovde. Nasuprot tome, vidim kako oni koji b iskusio. Kao što sam i na početku rekao, bilo
se bore oklopljeni, smatraju Lakedajmon ne da to jeste nauk te pruža tako malo koristi,
pristupačnim svetištem na koji ne stupaju ni ili da nije, već to samo (neki) tvrde i pretva
vrhom noge, već ga obilaze i svima se radije raju se, nije vredno pokušavati naučiti ga.
prikazuju, a najradije onima koji bi se i sami Jer čini mi se da ako neki plašljivac misli
složili da mnogo za njima zaostaju u ratnič da poznaje taj (nauk), tada će se jasnije po
kim veštinama. Potom, Lisimaše, s ne malim kazati kakav je ikad usled tog poznavanja po
brojem tih ljudi sreo sam se na samom poslu stane drskiji, a ako je hrabar i ako pogreši
i znam 'kakvi su. Možete i odatle (isto) videti, samo malo, tada će mnoga ogovaranja trpeti
jer nijedan se čovek izvežban za borbu s oklo pošto ga ljudi drže na oku. Jer preuzetnost
pom nikada nije proslavio u ratu. U svemu c takvoga znanja izaziva zavist, tako da ako
drugom znameniti postaju oni koji su se iz- nije zadivljujuće to koliko neki čovek nad-
vežbali u svojoj veštini; ovi su pak, ikako iz mašuje po svojoj vrlini ostale, nema načina
gleda, u tome veoma nesrećni mimo druge. da izbegne podsmeh ako tvrdi da poseduje to
Na primer, i ovog Stesilaja, koga ste sa mnom znanje. Takvom mi se nekakvom čini, Lisima
posmatrali kako se prikazuje pred tolikim na še, marljivost oko ovog nauka.
rodom i kako se veliča, ja sam posmatrao na No, kao što sam ti d na početku rekao,
bolji način. U stvarnosti kada se uistinu pri treba tražiti i od Sokrata da savetuje kako
kazivao protiv svoje volje. Kada je lađa na se njemu čini o tom predmetu, i ne puš
kojoj je on bio mornar prilazila nekom to- tati ga.
vamom brodu, on se borio srpastim kopljem d Li.: I ja to tražim, Sokrate. Jer čini mi se kao
— oružje je bilo izuzetno kao i on sam. Nije da nam je potrebno mišljenje onog koji ko
vredno pričati ostalo o tom čoveku, no s tom načno odlučuje. Da su se ova dvojica složili,
manje bi nam bio potreban neko takav. No, Me.: Kako to misliš?
Lahet se, kao što vidiš, suprotstavio Nikiji, pa So.: Možda će ovako biti jasnije. Ne čini mi
bi bilo dobro čuti s kojim od njih dvojice si se da smo se na početku složili šta je to o
ti saglasan. čemu se savetujemo i ispitujemo ko je od nas
So.: Šta, Lisimaše, nameravaš li da prihvatiš u tome vešt i ko je za to imao učitelje, a ko
ono što većina od nas hvali? nije.
Li.: Ta šta bi čovek mogao (drugo) učiniti, Ni.: Zar ne istražujemo, Sokrate, to da li mla
Sokrate ? dići treba ili ne treba da uče nauk borbe pod
So.: Hoćeš li i ti, Melesija, učiniti tako? A kad oklopom?
bi odlučivao o tome šta treba sin da ti vežba, So.: Svakako, Nikija. No, kad se istražuje to
da li bi verovao većini nas ili onom koga je da li treba ili ne treba namazati lek na oči,
dobar učitelj gimnastike obučio i uvežbao? da li misliš da se tada odlučuje o leku ili o
Melesija: Svakako njemu, Sokrate. očima?
So.: Znači, njemu bi više verovao nego nama Ni.: O očima.
četvorici? So.: A kad se ispituje da li konju treba ili
Me.: Verovatno. ne treba staviti uzde u određeno vreme, ne
So.: Mislim da ono što treba da bude valjano odlučuje li se tada o konju, a ne o uzdi?
odlučeno treba odlučivati na osnovu znanja, Ni.: Tako je.
a ne na osnovu mnoštva. So.: Jednom rečju, dakle, kad god neko ispi
Me.: Kako da ne?! tuje nešto radi nečega, odlučuje se o onome
So.: Ne treba li i sada najpre ispitati upravo radi čega se istraživalo, a ne o onome što se
to da li je neko od nas vešt u onome o čemu radi nečeg drugog tražilo.
se savetujemo ili nije. Ako jeste, njemu jed Ni.: Nužno.
nom treba verovati, a ostale ostaviti, a ako
nije, treba tražiti nekog drugog. Misliš li da So.: Treba dakle ispitivati savetodavca da ld
je vešt u nastojanju oko onoga radi čega is
ti i Lisimah stavljate na kocku nešto neznat pitujemo kada ispitujemo.
no, a ne najveći vaš posed? Jer čitava očinska Ni.: Svakako.
kuća će biti takva kakvi su sinovi, pa bilo da
su čestiti ili tome suprotno. So.: Ne tvrdimo li da sada ispitujemo o na
Me.: Istinu govoriš. uku radi duše mladića?
So.: Znači, tome treba posvetiti punu pažnju. Ni.: Da.
Me.: Svakako. So.: Znači, treba ispitati to da li je neko od
So.: Kako bismo, kao što sam malopre rekao, nas vešt u nezi duše, sposoban da je dobro
mogli istraživati, kad bismo hteli da istražu odneguje, i sa dobrim učiteljima u tome.
jemo ko je od nas najveštiji u gimnastici? La.: Šta, Sokrate, zar još nisi primetio da su
Zar to ne bi bio onaj koji je to naučio i u neki postali veštiji u nečemu bez učitelja, ne
tome se izvežbao, koji je i učitelje imao za to? go sa njima?
Me.: Ćini mi se. So.: Svakako, Lahete. No ti njima ne bi hteo
So.: Nećemo li pre toga istraživati šta je to poverovati kad bi ti rekli da su dobri u svom
za šta tražimo učitelje? poslu, ako ti ne bi mogli pokazati dobro izra-
186 đen proizvod svoje veštine, i to jedan ili više i da nije sposoban da odluči ko od njih dvoji
njih. ce govori istinu — jer nije ni pronalazač, ni
La.: To je istina. nečiji učenik u takvim stvarima. Neka nam
So.: Prema tome, i mi moramo, Lahete i Niki- svako od vas, Nikija i Lahete, kaže kod kog
ja — pošto su nas Lisimah i Melesija pozvali je izvanrednog (učitelja) učio o nezi mladih,
da se posavetujemo o njihovim sinovima, že i da li ste to naučili od drugog ili ste sami
leći da ovima duše budu bolje — ako može otkrili. Ako ste naučili od drugog, recite ko
mo, pokazati neke učitelje koji su, prvo, i sa su bili učitelji svakome od vas i ko su vam
mi dobri, i duše mnogih mladih su odnegova- bili drugovi u veštini, da bismo, ako vi ne
li, a potom koji su i nas obučili. Ili, ako mate vremena usled državničkih poslova, mi
b neko od nas poriče da ima vlastitog učitelja otišli do njih i ubedili ih bilo darovima ili
ali može da navede vlastita dela, tada treba uslugama ili i jednim i drugim da se pobrinu
da pokaže neke Atenjane ili strance, bilo da i za naše i za vaše sinove, kako ne bi, postav
su robovi ili slobodni ljudi, koji su njegovom ši loši, osramotili svoje pretke. Ako ste pak
pomoći po opštem priznanju postali dobri. sami nešto takvo pronašli, dajte nam tada do
No, ako ne možemo ništa od ovoga, treba sa- kaz za to da ste već nokog drugog lošeg, po
vetovati da se traže drugi, i ne izlagati se ni trudivši se oko njega, učinili plemenitim i do
opasnosti da se kvare sinovi prijatelja, a ni brim. Jer ako sada po prvi put pokušavate da
najvećim optužbama najbliskijih ljudi. Pre obrazujete, treba paziti na to da ste u opas
c svega, Lisimaše i Melesija, izjavljujem da sam nosti da eksperimentišete, ne na Karijcu1 već
nisam imao učitelja u tome, mada još od na svojim sinovima i na deci svojih prijatelja,
mladosti za time žudim. No, ne mogu da pla i da vam se, sasvim kao što poslovica kaže,
ćam sofistima koji jedini obećavaju da mogu dogodi da ,pokušavate trčati pre nego što mo
učiniti čoveka plemenitim i dobrim, a sam žete hodati .
opet ne mogu da otkrijem tu veštinu ni dan Recite nam, dakle, šta tvrdite ili poriče
danas. Ne bih se začudio da su Nikija ili La- te da od ovoga posedujete, ili da vam pripada.
het to otkrili ili naučili. Jer mogu i bolje pla To ih, Lisimaše, pitaj i ne puštaj ih.
titi od mene, te i od drugih naučiti, a istovre Li.: Ćini mi se, ljudi, da Sokrat dobro govori. No
meno su i stariji tako da su već mogli otkriti. želite li vi, Nikija i Lahete, da o takvim stvari
Zaista mi se čini da su sposobni obrazovati ma odgovarate na pitanja, to zaista vi sami mo
čoveka, jer da ne veruju da sami to dovoljno rate znati. Jasno, meni i Melesiji bi bilo dra
poznaju, oni nikada ne bi (tako sigurno go go kad biste hteli odgovoriti na sve što So
krat pita. Jer, i počeo sam odatle da smo
vorili o zanimanjima koja su korisna ili štet vas zato pozvali na savetovanje što smatramo
na za mladog čoveka. No, začudilo me je to da se vi, naravno, brinete i inače o takvim
što se ne slažu jedan s drugim. Zato te, Lisi stvarima, a i zato što su vam sinovi malne
maše, zauzvrat molim: kao što je malopre La- kao i naši u dobi kada ih treba obrazovati.
het tražio od tebe da me ne pustiš već da me Dakle, ako se slažete, recite, te zajedno sa
pitaš, tako i ja tebe sada molim da ne pustiš Sokratom istražujte, pitajući i odgovarajući
e ni Laheta ni Nikiju, već da ih pitaš i da im na pitanja. Jer, on dobro kaže da sada odlu
kažeš kako Sokrat poriče da zna išta o tome čujemo o nečemu što je za nas najvažnije.
No, gledajte čini li vam se da treba tako jednostavno, ili ako hoćeš, nije jednostavno/
postupiti. /jednostruko već dvostruko. Neko bi mogao
Ni.: Izgleda mi, Lisimaše, da ti u stvari, So- misliti da ih volim, a neko opet da ih mrzim.
e krata poznaješ samo po ocu, a da se s njim Jer kad slušam čoveka u razgovoru o vrlini
nisi susretao osim onda kada je bio dete i ili o nekoj mudrosti, nekog istinskog čoveka
kad bi ti, možda, među suopštinarima pristu d i vrednog reči koje govori, izuzetno se radu
pio prateći svog oca, bilo u hramu ili na ne jem kada vidim da čovek i njegove reči prili
kom drugom sastanku suopštinara. No jasno če jedno drugom i da se međusobno slažu. I
je da se s čovekom, pošto je odrastao, nisi čini mi se da je takav čovek pravi muzičar ko
više susretao. ji udešava najlepši sklad ne na liri ili na in
Li.: Zašto to govoriš, NikJja? strumentima za zabavu, već u vlastitom živo
Ni.: Zato što mi se čini da ne znaš da onaj tu u svojim rečima i delima, naravno u dor-
koji je Sokratu blizu i koji m u priđe u raz skoj meri koja je jedina helenska, a ne u jon
govoru, neće moći, čak i ako se ranije počelo skoj, frigijskoj ili lidijskoj. Takav čovek me
razgovarati o nečemu drugom, prekinuti to c raduje kada govori, te svakome izgleda da
188 vođenje u krugu od strane Sokrata, pre nego volim razgovore — tako strasno prihvatam
što o samom sebi kaže na koji način sada njegove reči — a onaj koji radi suprotno
živi i na koji način je svoj prošli život živeo. ovome, ljuti me, i to utoliko više ukoliko bo
A, kad on počne o sebi da govori, Sokrat ga lje govori, pa izgleda da mrzim razgovore.
neće pustiti pre nego što sve to dobro i valja Sokrata ne poznajem po razgovorima, ali
no ne ispita. No, ja sam na to navikao i znam sam se ranije, kako izgleda, upoznao s njego-
da je nužno to trpeti od njega i taikođe znam 189 vim delima, i u njima sam otkrio da on za
da ću i sam to pretrpeti. Jer ja se radujem, vređuje lepe razgovore i potpunu slobodu go
Lisimaše, što drugujem s tim čovekom i mis- vora. Ako dakle i to ima, tada sc slažem s
b lim da nema nikakvog zla u tome što se opo- Nikijom, veoma rado bih se izložio njegovoj
minjemo da nismo dobro činili ili da ne čini istrazi i ne bih bio zlovoljan učeći od njega,
mo dobro; nužno je da onaj koji od toga ne jer i ja, uz jedan dodatak, mislim kao Solon
beži i u kasnijem životu bude promišljeniji, i da ,želim stareći puno naučiti'4 ali ,samo
da, kao što Ikaže Solon,3 i želi i zavređuje da od dobrih ljudi'. Neka se Sokrat složi s tim
nauči kako da živi, a ne da misli da će mu da je i sam učitelj dobar, da se ja ne poka-
pamet doći sa starošću. Meni nije nimalo ne b žem kao neko ko sporo i nevoljno uči. Hoće
obično niti neugodno da me Sokrat ispituje, li pak učitelj biti mlađi ili bez slave — ni za
već sam odavno prilično siguran da, kada je šta takve vrste ja ne marim. Prema tome,
Sokrat tu, nećemo razgovarati o dečacima, već Sokrate, pozivam te da me podučavaš i pobi
c o sebi samima, što se mene tiče, dakle, ništa jaš kako ti hoćeš, i da učiš ono što ja znam
ne preči da sa Sokratom razgovaram na nje — tako mislim o tebi od onog dana kad si
gov način. No, pogledaj kakav je Lahetov se izvrgao opasnosti sa mnom i kada si dao
stav prema tome. dokaze vrline koje može dati samo čovek
La.: Moje mišljenje o razgovorima, Nikija, je prave vrednosti. Govori dakle šta ti je drago,
ne obazirući se na naše godine.
c So.: Ne mogu reći, kako izgleda, da vi niste na savetovanje o tome na koji način bi steče
radi i savetovati se i.zajedno istraživati. na vrlina mogla njihove sinove učiniti boljim
Li.: No, to je upravo naš zadatak, Sokrate, po duši?
a i tvoj — jer, tebe smatram jednim od nas. La.: Svakako.
So.: Ne moramo li mi posedovati upravo zna
Pogledaj, dakle, umesto mene ono šta že nje o tome šta je vrlina? Jer ako uopšte ne
limo da saznamo od Niikije i Laheta o mla znamo šta je vrlina, kako bismo nekom mogli
dićima i sa vetu i razgovarajući s njima. Jer c savetovati na koji način bi to najbolje stekao?
ja već zbog godina zaboravljam mnogo toga La.: Meni se čini nikako, Sokrate.
d što nameravam da pitam i što mi se odgo So.: Znači, Lahete, mi tvrdimo da znamo šta
vori, i ne pamtim ako se u međuvremenu o je to.
drugim stvarima priča. Prema tome, vi ¡s&mi La.: Tvrdimo, zaista.
govorite i razlažete predmet rasprave, a ja ću So.: A ono što znamo, to bez sumnje možemo
slušati i, kada čujem, učiniću zajedno s Mile- i reći?
sijom ono što i vama izgleda (dobro). La.: Ta kako da ne?
So.: Nikija i Lahete, treba poslušati Lisimaha So.: Međutim, najbolji moj, nemojmo odmah
i Melesiju. Možda ne bd bilo loše ispitivati o svoj vrlini istraživati — jer to je možda
o nama samima i nešto takvo što smo upra d prevelik zadatak — već pogledajmo najpre da
vo počeli razmatrati, naime to ko su nam bili li dobro poznajemo neki njen deo. Naravno,
učitelji u ovakvom obrazovanju i kojim smo tako će nam i istraživanje biti lakše.
e drugim ljudima pomogli. No, mislim da i La.: Činimo onako kako ti hoćeš, Sokrate.
ovakvo razmatranje vodi do istog, a možda je So.: Koji ćemo deo vrline izabrati? Ili je jas
bliže početku. Ako, naime, znamo da nešto, no da je to onaj prema kome je, izgleda, up
kada se približi nečemu, čini boljim ono če ravljen oklopnički nauk? Mnogima se čini da
mu se približilo, i ako uz to možemo da uči je to hrabrost, zar ne?
nimo da se to približi onome, tada je jasno La.: Zaista im se tako čini.
da znamo kako se ono o čemu se savetujemo
može najlakše i najbolje steći. Možda me ne So.: Dakle, Lahete, najpre ćemo pokušati da
razumete, no, ovako ćete lako razumeti. Ako kažemo šta je hrabrost, a posle toga ćemo
190 znamo da vid pridodat očima čini oči bolji razmotriti i na koji način mladići to mogu
ma, i ako uz to možemo da ga pridodamo nji steći, ukoliko se to može steći vežbanjem i
ma, tada je jasno da znamo šta je vid, po učenjem. No, pokušaj da mi odgovoriš na pi
što možemo da posavetujemo kako bi se on tanje šta je hrabrost.
mogao najlakše i najbolje steći. Jer da ne La.: Zevsa mi, Sokrate, to nije teško. Jer ako
znamo ni samo to, šta je vid ili šta je sluh, neko može ostajući u stroju odbijati neprija
b teško bismo mogli postati savetnici i lekari telje i ako ne beži, tada dobro znaj da je
vredni spomena za oči ili za uši, i za to na hrabar.
koji način bi se vid ili sluh najbolje mogli So.: Dobro govoriš, Lahete. No, možda sam ja
steći. krivac, pošto nisam bio jasan, što nisi odgo
La.: Istinu govoriš, Sokrate. vorio na ono što sam te nameravao pitati,
So.: Nisu li vas, Lahete, ova dvojica pozvali već na nešto drugo.
La.: Kako to misliš, Sokrate? So.: Dakle, svi ovi su hrabri, no jedni su hra
So.: Reći ću ti, budem li mogao. Hrabar je, bri u uživanjima, drugi u bolovima, jedni u
kako ti kažeš, onaj koji se, ostajući u stroju, strastima, a drugi u strahu. A drugi su mis
bori protiv neprijatelja. lim, plašljivci u istim tim (stvarima).
La.: Zbilja to mislim. La.: Svakako.
So.: Pa, i ja. No šta je s onim koji se bežeći, So.: Sta je svaki od ovih? To sam pitao. Po
a ne ostajući, bori protiv neprijatelja? kušaj, dakle, ponovo da kažeš najpre šta je to
La.: Kako bežeći? što je isto, hrabrost u svemu ovome. Ili još
So.: Kao što se za Skite priča da se ne bore ne shvataš šta mislim?
manje bežeći nego progoneći, i kao što Homer La.: Pa, ne baš.
negde, hvaleći Ajnejeve konje, reče da oni 192 So.: No, mislim ovo. Kad bih te pitao šta je
umeju ,dobro da progone ovud i onud ili da brzina, koju susrećemo i u trčanju i u kita-
beže'5, a samog Ajneju pohvali izato što ima ranju, i u govoru i u učenju i u mnogim dru
znanje straha, i reče da je on ,sejač straha'6. gim stvarima, i posedujemo je u skoro svemu
La.: I baš dobro reče, Sokrate, jer govorio je što je vredno pomena, bilo da je to delatnost
0 bojnim kolima. Takođe, ti govoriš o Skitskoj ruku, nogu, ustiju, glasa ili razuma, ne bi li
konjici. Konjica se tako bori, a oklopna peša- i ti tvrdio da je to ista brzina?
dija7 kao što ja kažem. La.: Svakako.
So.: Osim, možda, Lahete, Lakedajmonska. Jer So.: I kad bi me neko pitao: »Sokrate, šta mi-
priča se da Lakademonjani kod Plateje, kad b sliš da je to što u svim stvarima nazivaš brzi
su se sukobili s persđjskom lakom pešadijom, nom?«, ja bih mu rekao da je brzina svojstvo
nisu hteli ostati i boriti se protiv njih, već su koje mnogo učini za kratko vreme, bilo da se
pobegli, a kad su se redovi Persijanaca ras radi o govoru, trčanju ili bilo čemu drugom.
turili, vratili se kao konjica i tako pobedili u La.: Baš pravilno bi mu rekao.
toj bici. So.: Pokušaj tada i ti, Lahete, reći tako za
La.: Istinu govoriš. hrabrost: kakvo je to svojstvo koje se zato
So.: To je ono o čemu sam malopre govorio. što je u uživanju, u bolu i u svemu u čemu
Ja sam krivac što nisi dobro odgovorio, jer ni smo rekli sada da postoji, naposletku naziva
sam dobro pitao. Hteo sam da te pitam ne hrabrost?
samo za one koji su hrabri oklopnici, već i za c La.: Ćini mi ise, dakle, da je to neka postoja
konjanike i za sve ratnike, i ne samo za njih nost duše — ako treba reći šta je to što je u
već i za one koji su hrabri u opasnostima na svemu.
moru, i za one koji su hrabri u bolestima, siro So.: Ali zaista treba, ako odgovaramo na pi
maštvu, i u državnim poslovima, i, takođe, ne tanje koje nam je postavljeno. No, meni se
samo za one koji su hrabri u borbi protiv bola čini da nije baš svaka postojanost za tebe
1 straha, već i za one koji su izvrsni u borbi hrabrost a naslućujem to iz ovoga: sigurno
protiv strasti ili užitaka, bilo da miruju ili da znam, Lahete, da hrabrost smatraš nečim ve
se vraćaju — jer sigurno, Lahete, postoje neki oma plemenitim.
koji su i u takvim stvarima hrabri. La.: Dobro znaj da je ja samtram nečim naj
La.: Itekako, Sokrate. plemenitijim.
So.: Nije li razborita postojanost plemenita i So.: Znači reći ćeš da je i onaj &oji je sa
dobra? konjaničkim znanjem postojan u konjičkoj
La.: Svakako. bici, manje hrabar nego onaj koji je takav
So.: A ona nerazborita? Nije li nasuprot onoj bez tog znanja.
štetna i pogubna? La.: Ćini mi se da je tako.
La.: Da. So.: I onaj koji je postojan sa praćarskom
So.: Hoćeš li reći da je lepo nešto takvo, što veštinom ili streljačkom ili kojom drugom.
je štetno i pogubno? La.: Svakako.
La.: Nikako to ne bi bilo pravo, Sokrate. So.: Hoćeš ii rećti da su i ona koji silaze u bu
So.: Znači nećeš se složiti da je takva postoja nar i rone i koji su postojani u tom poslu ili
nost hrabrost, pošto ona nije plemenita, a hra u nekom drugom sličnom, a koji nisu u tome
brost je nešto plemenito. vešti, hrabriji od onih koji su vešti?
La.: Istinu govoriš. La.: T& šta bi se drugo moglo reći, Sokrate?!
So.: Po tvom mišljenju bi, dakle, razborita So.: Ništa, ako se tako misli.
postojanost bila hrabrost. La.: No, zaista mislim tako.
La.: Izgleda. So.: Pa ipak, Lahete, takvi ljudi sc nerazbori-
So.: No, pogledajmo, u čemu je razborita? Da tije izlažu opasnosti i nerazboritije su posto
li u svemu, i velikom i malom? Na primer, jani nego oni koji (sve) to rade uiz pomoć veš-
ako je neko postojan kada razborito troši no tine.
vac, pošto zna da će više steći kad potroši, da La.: Izgleda.
li bi ovoga zvao hrabrim? So.: Nije li nam se u ovome pokazalo da je
La.: Zevsa mi, nikad! nerazborita smelost i postojanost ružna i
So.: IH na primer, ako je čovek lekar, te se, štetna?
kada mu sin, ili neko drugi, ima upalu pluća La.: Svakako.
i traži da mu da da pije ili jede, ne da nago So.: A složili smo se da je hrabrost nešto ple
voriti već je postojan? menito.
La.: Ni to nikako nije ta postojanost. La.: Složili smo se, zaista.
So.: Takođe da li bi rekao da je hrabriji onaj So.: Sada, pak, mi nasuprot tome tvrdimo da
čovek koji je postojan u ratu i želi da se bori, ružno/nedostojno, ova nerazborita postojanost,
koji razborito računa i zna da će mu drugi jeste hrabrost.
pomoći, pa se bori protiv slabijih i lošijih La.: Izgleda.
nego što su oni s kojima je, a uz to ima i So.: Čini li ti se da dobro tvrdimo?
bolje mesto, taj koji je postojan uz takvu La.: Tako mi Zevsa, Sokrate, ne čini mi se.
razboritost i pripremu, ili onaj koji je spre So.: Znači, ja i ti Lahete se nismo, kao što ti
man da istra je u (sred) protivničke vojske i kažeš, uskladili u dorskoj meri. Jer, dela nam
da bude postojan? nisu saglasna sa rečima. Mogao bi neko reći
La.: Meni se čini, Sokrate, ovaj drugi. kako izgleda, da mi po delima učestvujemo
So.: No sigurno, njegova postojanost je neraz- u hrabrosti, ali ne bi, mislim, to rekao za
boritija od postojanosti drugog. reči, kad bi nas sad čuo u razgovoru.
La.: Istinu govoriš. La.: To je sasvim istinito.
So.: Sta, dakle? Misliš li da je dobro da bu So.: Tako mi Zevsa, Nikija, to je zaista istina.
demo u tom položaju? Ni.: Dakle, ako je stvarno hrabar čovek dobar,
La.: ^Nikako. tada je jasno da je mudar/znalac.
So.: Jesi li čuo, Lahete?
So.: Pretpostavimo da unekoliko priliva tamo La.: Jesam, ali ne razumem baš tačno šta
to što govorimo. misl'i.
La.: Kako to, i šta? So.: Meni se čini da razumem. Ovaj čovek, iz
194 So.: Tu reč (logoi) što naređuje postojanost. gleda, tvrdi da je hrabrost neko znanje.
Ako se slažeš, i mi u ovom istraživanju treba La.: Kakvo znanje, Sokrate?
da budemo is trajni i postojani da nas sama e So.: Ne pitaš li to njega?
hrabrost ne bi iismejala što je ne tražimo hra La.: Svakako.
bro — ako je zaista sama postojanost često i So.: Hajde, Nikija, reci mu, kakvo znanje bi
hrabrost. po tvom mišljenju bila hrabrost. Jer, sigurno,
La.: Ja sam nakan, Sokrate, da ne odustanem, to nije znanje frulanja.
premda sam nevičan takvim razgovorima. No, Ni.: Nikako.
uhvatila me neka želja za barbom protiv ono So.: Niti znanje kitaranja?
ga što je rečeno, i zbilja se ljutim što ovako Ni.: Ni ono.
b ne mogu da kažem šta mislim. Jer čini mi se So.: Pa koje je to onda znanje, i o čemu?
da znam šta je hrabrost, no ne vidim gde ml La.: Sasvim pravilno ga pitaš, Sokrate, i neka
je malopre pobegla te ne mogu da je zgrabim kaže koje je to znanje.
govorom i da kažem šta je. 195 Ni.: To je, Lahete, znanje o onome što izaziva
So.: Ne treba li, dragi moj, da dobar lovac strah i pouzdanje i u ratu i u svemu ostalom.
progoni i da ne odustaje? La.: Kako čudne stvari govori, Sokrate!
La.: Svakako.
So.: Hoćeš li da onda pozovemo i Nikiju na So.: Zašto si to rekao, Lahete?
hajku? Možda je veštiji od nas? La.: Zašto? Pa znanje je nesumnjivo različito
c La.: Hoću, kako da ne?! od hrabrosti.
So.: Upravo to Nikija poriče.
So.: Hajde, Nikija, pomozi ako možeš, prija La.: Zevsa mi, poriče; on zaista bunca.
teljima koji su zapali u buru razgovora, i u So.: Hoćemo li ga podučavati, a ne grditi?
teškoćama su. Jer vidiš u kakvom smo ćorso b Ni.: Sigurno, Sokrate. No, meni se čini da La-
kaku. Možeš i nas osloboditi teškoće i sam het želi da pokaže kako i ja ništa ne tvrdim,
učvrstiti ono što misliš ako kažeš šta misliš zato što se sam malopre takvim pokazao.
da je hrabrost. La.: Svakako Nikija, ti ništa ne tvrdiš, i po-
Ni.: Odavno mi se čini, Sokrate, da ine odre kušaću to da dokažem. Jer, nisu li lekari ti
đujete pravilno hrabrost. Jer ne koristite onu koji poznaju šta je strašno u bolestima? Ili ti
lepu misao koju sam od tebe čuo. se čini da hrabni ljudi to znaju? Ili poistove-
So.: Koja je ta, Nikija?
d Ni.: Često sam te slušao kako tvrdiš da je ćuješ lekare i hrabre ljude?
svako od nas dobar u onome u čemu je mu Ni.: Nikako.
dar/znalac, a u čemu je neznalica, u tome La.: Verujem da je tako i sa zemljoradnici
je loš. ma. Mada nesumnjivo oni poznaju to što je
77
c strašno u zemljoradnji, i sve ostale zanatlije gom nadmetanju. No, zašto bi više proroku
ono što je u njihovim sopstvenim veštinama nego bilo kom drugom priličilo da odluči da
strašno i bezopasno, ništa više nisu oni hrabri. je za nekog bolje da to trpi ili ne trpi?
So.: Šta misliš o onome što Lahet tvrdi, Ni b La.: Sokrate, ja ne razumem šta ovaj čovek
kija? Izgleda zaista da tvrdi nešto. hoće da kaže. Jer on poriče da je hrabar čo
Ni.: Stvarno nešto tvrdi, ali ne istinito. vek prorok, lekar ili ko drugi — osim ako ne
So.: Zašto? misli da je on neki bog. Meni izgleda da Niki
Ni.: Zato što misli da lekari znaju nešto više ja ne želi pošteno da prizna da ne tvrdi ništa,
o bolesnicima osim prirode zdravog i bolesnog, već da se obrće gore-dole skrivajući svoju ne
a oni nesumnjivo znaju samo tolilko. Misliš li, priliku. I ja i ti smo mogli malo pre da se ta
Lahete, da lekari zmaju to da li je ndkom ko izvrćemo, da smo samo theli da nc izgleda
zdravlje strašnije od bolesti. Zar ne misliš da kako protivrečimo samima sebi. Da rasprav
je za mnoge bolje da ne ozdrave nego da oz ljamo u sudnici, tada bi takvo ponašanje ima
drave? Ovo mi reci: misliš li da je za sve bolje lo nekakvog opravdanja, no zašto bi neko u
da žive, i da mnogima nije bolje da umru? ovakvom društvu badava samog sebe praznim
La.: Svakako, ja to mislim. rečima ukrašavao?
Ni.: Misliš li da su iste stvari strašne za one So.: I meni se čini, Lahete, da za to nema raz-
kojima je bolje da umru, i za one kojima je c loga. Ali možda Nikija smatra da tvrdi nešto
bolje da žive? f N i ne govori sve ovo da bi pričao. Pitajmo ga
jasnije šta misli. Ako zaista nešto tvrdi, mi
La.: Ne mislim. ćemo se složiti s njim, ako cne tvrdi, podu-
Ni.: No, da li misliš da to znaju lekari ili neki čavaćemo ga.
drugi veštaci pored onog koji poznaje to šta La.: Sokrate, pitaj ako želiš da pitaš; ja sam
je strašno i šta nije strašno, a koga ja nazi dovoljno pitao.
vam hrabrim? So.: Ništa me ne sprečava, jer to ispitivanje
e So.: Shvataš li, Lahete, Šta govori? će biti zajedničko za nas dvojicu.
La.: Da, shvatam da hrabrima smatra proro La.: Svakako.
ke. Jer ko drugi može znati kome je bolje da So.: Onda Nikija, reci mi, ili radije, reci nam
živi ili da umre? Pa ipak, Nikija, da li se sla — jer ja i Lahet zajedno govorimo — da li
žeš s tim da si prorok, ili s tim da nisi ni pro tvrdiš da je hrabrost znanje o onome što je
rok ni hrabar čovek? strašno i o onome što je pouzdano/bezbedno?
Ni.: Šta, zar ti misliš da je prorok taj koji Ni.: Tvrdim.
zna ono što je strašno i što je sigumo/bez- So.: A to ne zna svaki čovek, budući da ni le
bedno? kar ni prorok ne mogu to znati niti biti hrab
La.: Mislim, svakako. T& ko drugi? ri, ako ne steknu samo to znanje. Da li tako
Ni.: Daleko pre, najbolji moj, onaj o kome ja misliš?
196 govorim. Jer prorok treba da zna samo zna o Ni.: Tako mislim.
ke budućih događaja, na primer, da li će ne So.: Sigurno je tada, Nikija, da po tebi Ini kro-
ko umreti, razboleti se, izgubiti blago, hoće li mionijska8 svinja nije hrabra. Ne govorim to
pobediti ili izgubiti u ratu ili u nekom dru u šali, već smatram da je nužno da onaj ko
to tvrdi ne prihvata da je ijedna zver hrabra, La.: Pa, sofisti i priliči, Sokrate, da se gizda
ili da se slaže da je neka zver, lav, panter ili takvim stvarima, pre nego čoveku koga dr
nerast, tako mudra da zna ono što malo ljudi žava smatra vrednim da joj bude na čelu.
zna zato što je to teško znati. Takođe, nužno e So.: Dragi moj, onom koji upravlja najvaž
je da onaj koji hrabrpst shvata kao ti, tvrdi nijim poslovima zaista priliči da poseduje naj
da su lav, slon, bik i majmun po prirodi jed veću razboritost. No, meni se čini da vredi
nako hrabri. ispitivati to što Nikija tvrdi, i šta ima na umu
197 La.: Tako mi bogova, baš dobro govoriš So- kad ovako određuje hrabrost.
krate. Odgvori nam zaista Nikija, da li tvr La.: Onda sam ispituj, Sokrate.
diš da su te zveri koje svi smatramo hrabrim, So.: To i nameravam, najbolji moj. Međutim,
mudrije od nas, ili smeš da nasuprot svima nemoj misliti da ću te osloboditi naše zajed
porekneš i to da su one hrabre? nice, nego obrati pažnju i istražuj sa mnom.
Ni.: Ja, Lahete, ne zovem hrabrim ni zveri ni La.: Ako ti misliš da treba, neka bude tako.
b bilo šta drugo što se iz bezumlja ne boji onog So.: Mislim.
što je strašno, već (ih zovem) ne-plašljivim No, Nikija, počnimo ponovo iz početka.
(aphobos) i ludim. Ili misliš da i svu decu, 198 Ti znaš da smo na početku razgovora razma
što se iz ludosti ne plaše ničega, zovem hra trali hrabrost kao deo vrline.
brom? Mislim da ne-plašljivo i hrabro nisu Ni.: Svakako.
istovetni. Veoma malom broju ljudi pripada So.: Nisi li ti to odvojio kao deo, mada po
hrabrost, a smelost i drskost i ne-plašljivost, stoje i drugi delovi koji se svi zajedno nazi
bez smotrenosti, pripada mnogima i muškar vaju vrlinom?
cima i ženama i deci i zverima. Dakle, to što b Ni.: Kako da ne?
ti i gomila zovete hrabrim, ja zovem smelim/ So.: Da li su to i za tebe oni delovi na koje
drskim, a hrabro je to razborito o čemu go ja mislim? Pored hrabrosti, mislim na razbo
vorim. ritost, pravednost i tome slično. Zar ne misliš
c La.: Pogledaj, Sokrate, koliko dobro, kako on i ti tako?
misli, ukrašava rečima samog sebe. One koje Ni.: Sigurno.
svi smatramo hrabrima, on pokušava da liši So.: Dobro, u tome se slažemo. Pogledajmo
te počasti. sada ono što je strašno i ono što je pouzda
d Ni.: Ne tebe, Lahete, ne boj se. Jer kažem da no, kako ne bi ti mislio jedno, a mi nešto
si ti mudar, a i Lamah9 i mnogi drugi Atenja- drugo. Reći ću ti šta mi mislimo, a ti ćeš nas
ni — ako ste zaista hrabri. podučavati ako se ne slažeš. Mi smatramo da
La.: Neću ništa reći na to, mada bih imao šta je strašno ono što izaziva strah, a pouzdano/
da kažem, da ne bi rekao da sam pravi Aikso- /bezopasno ono što ga ne izaziva. A tstrah ne
nejac10. izazivaju prošla ili sadašnja zla, već ona koja
So.: Nemoj ni reći, Lahete. Čini mi se da nisi se očekuju, jer je strah očekivanje budućeg
namirisao otkud mu ta mudrost. Tome ga je zla. Ili se tebi ne čini tako. Lahete?
naučio naš prijatelj Damon, a Damon puno La.: Potpuno, Sokrate.
druguje s Prodikom, koji se smatra najboljim So.: Čuo si, Nikija, šta mi mislimo. Strašno
sofistom u razlikovanju imena. je buduće zlo, a pouzdano/bezbedno je ne bu
80 * I'eag 81
duće zlo, nego dobro. Misliš li da je tako ili Ni.: Tako je.
drugačije? So.: Znači, hrabrost nije samo znanje o straš-
Ni.: Tako je. c nom i bezbednom/pouzdanom. Jer ona, kao i
So.: A znanje o tome ti nazivaš hrabrošću? ostale nauke, ne poznaje samo buduća dobra
Ni.: Tačno tako. i zla, već i sadašnja i prošla, i bilo kad da
So.: Pogledajmo sada da li se slažeš s nama i postoje.
u trećem. Ni.: Izgleda.
Ni.: Sta je to? So.: Dakle, Nikija, odgovorio si nam samo za
d So.: Reći ću ti. Ja i on mislimo da ne postoji d treći deo hrabrosti, iako smo mi pitali šta je
jedno znanje o prošlosti, drugo o onom što hrabrost u celini. I štaviše, kako sada govoriš,
postaje, a treće o tome kako bi najbolje mog izgleda da po tvom mišljenju hrabrost nije
lo postati i kako će postati ono što još nije samo znanje o strašnom i bezbednom/pouz
postalo, već da je sve to isto znanje. Na pri- danom, već gotovo o svakom dobru i zlu, bilo
e mer, medicina koja je jedna, razmatra zdrav kad da ono postoji. Slažeš li se da na taj na
lje u svim vremenima, i u sadašnjem i u pro čin promenimo tvoju odredbu, Nikija?
šlom i u budućem, a isto tako i zemljoradnja Ni.: Slažem se.
ono što raste iz zemlje. A što se tiče ratnih So.: Da li ti misliš, čudni čoveče, da bi takvom
stvari, nesumnjivo biste i sami mogli posve- koji bi znao svako dobro i isto tako, svako
dočiti da strategija najbolje promišlja i osta zlo i potpuno kako ono postaje, kako će po
lo, a i ono što treba da se dogodi, te da ne stati i kako je postalo, nedostajalo išta od vr
misli da treba da služi proroštvu, već da vla line? Misliš li da bi bio nedovoljno razborit,
da njime, pošto bolje zna i ono što se doga pravedan ili svet taj kome jedino priliči da se,
đa i ono što će se dogoditi u ratu. I zakon i u božanskom i u ljudskom, oprezno suprot-
tako određuje, ne da prorok vlada vojskovo e stavlja strašnom i da tome suprotno, dobro,
đom, već vojskovođa prorokom. Hoćemo li pribavlja, pošto zna pravilno da se odnosi pre
tako reći, Lahete? ma oba?
199 La.: Reći ćemo. Ni.: Izgleda mi, Sokrate, da tu ima nečega.
So.: A ti, Nikija? Hoćeš li se saglasiti s nama So.: Znači, Nikija, po onome što sada tvrdiš,
da isto znanje poznaje iste stvari, bilo da su hrabrost ne bi bila deo vrline, već sva vrlina.
buduće, sadašnje ili prošle? Ni.: Izgleda.
Ni.: Svakako, Sokrate, jer tako mi se čini. So.: Ali, rekli smo da je hrabrost jedan od de-
b So.: Nije li, kako ti kažeš, najbolji moj, hra lova vrline.
brost znanje o strašnom i pouzdanom/bezbed- Ni.: Rekli smo.
nom? So.: No, to što sada govorimo ne izgleda tako.
Ni.: Da. Ni.: Ne izgleda.
So.: No, složili smo se da je ono strašno bu So.: Znači, Nikija, nismo otkrili Šta je hrab
duće zlo, a ono pouzdano buduće dobro. rost.
Ni.: Svakako. Ni.: Čini se da nismo.
So.: I, isto znanje je o istim stvarima, budu 200 La.: A ja sam, dragi Nikija, mislio da ćeš ti
ćim ili u bilo kom vremenu. otkriti, kad si već podcenio moj odgovor So-
kratu. Baš sam velike nade gajio da ćeš je ot da najviše mene pozivate na taj posao; no,
kriti tom Damonovom mudrošću. 201 mi smo svi jednako zapali u ćorsokak. Zašto
Ni.: Lepo, Lahete. Ništa ti više ne znači to bi neko izabrao jednog od nas? Meni samom
što se malopre pokazalo da sam ništa ne znaš se čini da nema razloga. No, kad već stvari
0 hrabrosti, već samo na to gledaš hoću li se ovako stoje, pogledajte šta ću vam savetovati.
1 ja takvim pokazati. A ako obojica ne znamo Među nama rečeno, ljudi, ja mislim da svi mi
ono što treba da zna čovek koji drži do sebe, treba zajedno da tražimo što boljeg učitelja,
tada izgleda neće biti više nikakve razlike iz ponajviše za nas same — zaista nam je potre
među nas. Cini mi se zaista da postupaš kao ban — a potom i za mladiće, i da pri tom ne
i svi ostali: drugog vidiš, a sebe ne vidiš. Ja štedimo ni novac ni bilo šta drugo; no ne
i sada smatram da sam valjano govorio o to savetujem da ostanemo onakvi kakvi jesmo.
me o čemu smo razgovarali, a ako nešto od I) Ako nam se neko bude podsmevao što se u
toga nije zadovoljavajuće, to će biti ispravlje tim godinama ne ustručavamo obilaziti učite
no kasnije uz Damonovu pomoć, kome se ti lje, čini mi se da se treba pozvati na Homera
misliš podsmevati premda ga nikada nisi vi koji je rekao da »stid nije dobar za siromaha
deo, i uz pomoć drugih. I kada sve to budem čoveka«11. Ne obraćajmo dakle pažnju na to
utvrdio, podučavaću i tebe i neću ti to uskra šta će ko reći, već se obrazujmo zajedno sa
titi, jer mi se čini da veoma mnogo treba Ida svojim sinovima.
učiš. Li.: Sviđa mi se to što govoriš, Sokrate, i kao
La.: T& sigurno, Nikija, ti si mudrac. Pa ipak, najstariji, ja sam i najrevniji da učim s mla
ja savetujem Lisimahu i Melesiji da se, što se dićima. No, učini mi nešto. Dođi sutra rano
tiče obrazovanja mladića, okane nas dvojice, c kod mene da se posavetujemo o tim stvarima,
a da Sokrata, kao što sam i na početku reikao, a sadašnji naš razgovor završimo.
ne puštaju. Kad bi i moji sinovi bili u odgo Nemoj da ne dođeš!
varajućoj dobi, učinio bih isto to. So.: Ama hoću, Lisimaše, doći ću sutra kod
Ni.: I ja se slažem s tim da, ako Sokrat želi da tebe, ako bog da.
se stara o mladićima, nikog drugog ne treba
tražiti. Jer i ja bih najradije njemu poverio
svog Nikerata, kad bi on hteo. No, kad god
ga na to podsetim on mi uvek preporučuje
druge, a sam odbija. No možda će tebe, Lisi-
maše, Sokrat radije slušati.
Li.: Pa i pravo je, Nikija, pošto bih i ja za
njega učinio puno toga što za mnoge druge ne
bih. Šta kažeš, Sokrate? Hoćeš li poslušati i
pomoći da mladići postanu što bolji?
So.: Zaista bi bilo strašno, Lisimaše, ne želeti
pomoći nekome da postane što bolji. Da sam
se ja u ovim razgovorima pokazao znalac, a
ovi kao oni koji ne znaju, tada bi bilo pravo
NAPOMENE LISID
St. II
p. 203 •
1 Ovaj izraz je poslovičan: experimentum facere in cor- Išao sara putem koji pored gradskih zi-
pore vili. Karijac je bio pojam bezvrednog, s čime-se a dova vodi iz Akademeje pravo prema Likeju.
moglo činiti šta se hoće. Kad sam prišao malim vratima, tamo gde se
* Ova poslovica je na grčkom nešto drugačija, no smisao nalazi Panopov izvor, namerih se tu na Hipo-
je ovaj. Ista poslovica se nalazi i u »Gorgiji« (514 e6) i thala, sina Hijeronimovog, Ktesipa Pajaniejca
doslovno prevedena glasi: kao kad bi neko stao izučavati i mnoge druge mladiće gde stoje u gomili. Vi-
zanat lončara, pa počeo sa izradom velikog lonca. devši me kako prilazim, Hipothal reče: Sokra
* Solon, £r. 10 te, kuda i otkud?
4 Solon, fr. 10. b Iz Akademeje, rekoh ja, a idem pravo pre
5 Iliada, 5. 223. ma Likeju.
4 Iliada, 8. 108. Ovamo, reče, pravo na nas. Hoćeš li svra
7 To je grčka teška pešadija, tzv., hopliti. titi? Zaista vredi svratiti.
1 Kromion je mesto kraj Korinta. Gde, i ko ste to vi?
’ Lamah je atenski voskovođa. Ovamo, reče, i pokaza mi neki ograđeni
" Aiksone je jedna od atenskih dema. Njeni stanovnici su prostor nasuprot zida i otvorena vrata. Tu,
bili poznati po brbljivosti. ' reče, provodimo vreme i mi sami i veoma
“ Odys. 17. 347. mnogo drugih lepih mladića.
204 A, šta je to, i čime se bavite?
To je, reče, novoizgrađena palajstra, a
uglavnom razgovaramo. Rado bismo ti_dqpu-
. stili da učestvuješ.
BđŠ lepo od vas, rekoh ja. No, podučava
li neko tu?
Tvoj prijatelj i hvalitelj, Mik.
Zevsa mi, rekoh, on nije običan čovek, već
vrstan sofist. ,
Pođi s nama, reče, da vidiš one koji su tu.
b Najpre bih rado čuo, rekoh, zašto treba
da uđem, i ko je vaš lepotan.
"¿« te
Svakom od nas se drugi dopada, Sokrate. Pa, zar ti išta polažeš, reče on, na to šta
A tebi, Hipothale? To mi reci. ovaj govori, Sokrate?
Kad sam ga to upitao, on pocrvene. A ja Da li poričeš, rekoh ja, i to da voliš onoga
rekoh: Hipothale, sine Hieronimov, nemoj reći 0 kome on govori?
više ništa o tome da li voliš nekog ili ne voliš. To nikako, reče, ali poričem da pevam o
Jer znam ne samo da voliš, već i da si daleko njemu i da pišem govore.
c odmakao u ljubavi. Ja sam u ostalom bezvre- Nije zdrav, reče Ktesip, već bunca i lu
dan i nekoristan, no dato mi je od boga to da duje.
mogu brzo prepoznati i onog koji voli i vo
ljenog. A ja rekoh: Hipothale, ne tražim da ču
A on, kada je to čuo, još više pocrvene. jem neki stih ni pesmu, ako si je ispevao o
Tada Ktesip reče: Lepo je što crveniš, Hipo tom mladiću, već njihov smisao, da bih znao
thale, i oklevaš da kažeš ime Sokratu, no ako na koji način se odnosiš prema svom lju
on i za kratko bude u tvom društvu, namučiće bimcu.
se slušajući te kako o tome često govoriš. Bar Ovaj će ti to reći, Sokrate. Jer on tačno
nama je, Sokrate, uši probio i napunio Lisi- zna i seća se, ako je zaista zagluše® slušajući
dom. A ako popije, tada je lako verovati da me stalno.
ćemo od ranog jutra slušati Lisidovo ime. I Sigurno, tako mi bogova, reče Ktesip. T&
nipošto nije najstrašnije to što nam u prozi 1 jeste za podsmeh, Sokrate. Biti ljubavnik i
o njemu pripoveda, mada jeste strašno, već naročito se posvetiti dečaku, a ne moći reći ni
kada počne da nas zatrpava pesmama i govo šta što i dete ne bi moglo, kako da to nije za
rima. Ali još je strašnije od toga to što podsmeh?! Peva i govori.ono što čitav grad
peva pesme o svom ljubimcu čudnim glasom, peva: o Demokratu i Lisidu, dedi dečakovom,
a mi to moramo slušati. A sada crveni što ga o svim precima, o bogatstvu, ergelama i pobe-
pitaš. dama sa četvoroprezima i jahaćim konjima na
pitijskim, istmijskim i nemejskim igrama. Uz
e Kako izgleda, rekoh, taj Lisid je neki nov. to, peva o još starostavnijim stvarima od ovih.
Nagađam po tome što mi nije po imenu po Prekjuče nam je u nekakvoj pesmi pripovedao
znat. o ugošćivanju Herakla, kao da je njihov pre
Jer ga, reče on, ne zovu često njegovim dak na osnovu svoga srodstva sa Heraklom —
imenom, već još nosi o£evo, zato što mu je jer sam potiče od Zevsa i ćerke osnivača deme
otac vrlo poznat. Međutim, dobro znam da — primio Herakla u kuću. I ispevao je mnoge
teško možeš ne prepoznati njegov lik, a do druge takve pesme što ih babe pevaju, Sokra
voljno je poznavati ga i samo po tome. te. To je ono o čemu on govori i peva, i još
Govorite, čiji je. nas prisiljava da ga slušamo.
Najstariji sin, reče, Demokrata Aiksonejca. Kad sam to čuo, rekoh: Smešni moj Hipo
Oho, Hipothale! Ova ti je ljubav pleme- thale, pa zar pre nego štQ si pobeđio, praviš
205 ni ta i sasvim blistava. No hajde pokaži mi ono J i pevaš pohvalnu pesmu samom sebi?
što~T Ovima pokazuješ, da vidim da li znaš Ama ne, Sokrate. Niti pravim niti pevam
ono što treba ljubavnik da govori o svom za sebe.
ljubimcu, bilo pred njim ili pred drugima. Tako ti misliš, rekoh.
Kako to? će ti i sam prići — izuzetno voli da sluša, So
Te pesme se, rekoh,..svakako odnose na krate. Takođe, mladići i dečaci su danas po-
tebe. Jer ako budeš osvojio takvog ljubimca, mešani pošto slave Hermesov praznik, pa će ti
tada' će ti ono što si govorio i pevao biti prići. A ako ne priđe, dobar je Ktesipov po
ukras i, zaista, kao pobcdniku, pohvalna pe- znanik preko njegovog rođaka Meneksena koji
sma što si uspeo kod takvog ljubimca. A ako mu je najbolji prijatelj, pa neka ga Ktesip po
ti bude pobegao, što si veće pohvale izrekao zove — ako zaista ne priđe sam.
0 ljubimcu, to će naizgled biti veća lepota i Tako treba činiti, rekoh ja. I pođoh u pa-
dobro kojih si lišen, i zato, i podsmeh prema laistru zajedno sa Ktesipom, a ostali su nas
tebi. Onaj ko je mudar u ljubavnim stvarima, sledili.
taj, dragi moj, ne hvali ljubimca pre nego što Kad smo ušli zatekli smo dečake sve oki
ga osvoji, pošto nije siguran u ono što će se ćene, kako se kockaju, pošto su već završili
dogoditi. Takođe i lepotani, kad ih neko hvali sa žrtvovanjem i posvećivanjem. Mnogi su se
1 veliča, uzohole se i postanu obesni, zar ne? igrali napolju u dvorištu, a neki su u uglu
Svakako, reče. svlačionice igrali par-nepar sa puno kockica
A što su obesniji, to ih je teže uhvatiti? koje su vadili iz nekakvih košarica. Drugi su
Po svoj prilici. stajali oko njih i posmatrali. Jedan od njih
Kakav bi po tvom mišljenju bio neki lo je bio Lisid. Stajao je ovenčan među dečacima
vac, ako plaši divljač u lovu i otežava hva i mladićima, izvanredan po izgledu, ne samo
tanje? lep, već i lep i dobar. Otišli smo u suprotan
Jasno, loš. ugao — jer tamo je bio mir — posedali i ne
A velika je to neobrazovanost ne zanositi što između sebe razgovarali. Lisid se osvrtao
rečima i pesmama, već razjarivati, zar ne? i često nas pogleđivao. Bilo je očito da želi
Izgleda. da nam priđe. Neko vreme nije znao šta bi, i
Obrati pažnju, Hipothale, da se zbog pe oklevao je da nam pristupi sam. Nato je u
sme ne izložiš optužbama svih ovih. Verujem igri Meneksen došao sa dvorišta te, kad je
da se ne bi hteo složiti s tim da je čovek koji video mene i Ktesipa, došao da nam se pri
samo sebi šteti pesmom, dobar pesnik, dok druži, a Lisid je sledio Meneksena i seo kraj
šteti samom sebi. njega. Prišli su i ostali, pa i Hipothal, kad je
Zevsa mi, ne bih, jer bi to bila velika ne- video da se mnogi približavaju. Sakrivši se iza
razumnost. No, upravo zato, Sokrate, pitam njih, on je stao tamo gde je mislio da ga Lisid
tebe za savet. Savetuj, ako možeš, kako bi se neće ugledati, pošto je strepeo da ga ovaj ne
u razgovoru ili ponašanju moglo omiliti lju omrzne, i tako je slušao.
bimcu. A ja se obratih Mcneksenu: Koji je od vas
To nije lako reći, rekoh ja. No kad bi mi dvojice stariji, sine Demofontov?
omogućio da s njim razgovaram, možda bih ti Prepiremo se oko toga.
mogao pokazati šta treba da mu govoriš ume- Prepirete li se i oko toga ko je valjaniji?
sto ovog što kažu da govoriš i pevaš. Svakako, reče.
To uopšte nije teško, reče. Jer, ako budeš A isto tako, mislim, i oko toga ko je lepši.
ušao sa Ktesipom, seo i razgovarao, mislim da Obojica se nasmejaše.
Međutim, nećemo se prepirati oko toga ko Kako to? Radije najamniku nego tebi do
je bogatiji, jer vi ste prijatelji, zar ne? puštaju da čini šta hoće s konjima, i uz to
Svakako, rekoše uglas. mu zato daju novac?
Govori se da je prijateljima sve zajed Ama sigurno, reče.
ničko, tako da u tome neće biti nikakve ne No, verujem da ti dopuštaju da uprav
sloge među vama, ako zaista govorite istinu ljaš spregom od mazgi, i, kad bi čak hteo
o svom prijateljstvu. da udariš bičem mazge, da bi ti to dopustili.
Složiše se. Otkud bi dopustili?
d Posle toga nameravao sam da pitam ko Šta, zar nikom nije slobodno da ih udari?
je pravedniji i mudriji od njih dvojice. Uto Jeste svakako, reče on, goniču mazgi.
je neko prišao, podigao Meneksena i rekao mu Je li on rob ili slobodan čovek?
da ga zove učitelj gimnastike — čini mi se da Rob, reče.
je trebao žrtvovati. Dakle, on je otišao, a ja Izgleda da i roba više poštuju nego tebe
upitah Lisida: Da li te Liside otac i majka sina, da mu poveravaju svoje vlasništvo pre
veoma vole? nego tebi, i da njemu dopuštaju da čini šta
Sigurno, reče on. želi, a tebi zabranjuju. Ali reci mi još ovo. Da
Zar ne bi želeli da budeš što srećniji? li ti dopuštaju da upravljaš samim sobom, ili
e Ta, kako da ne? ----- ti ni to ne poveravaju?
No, misliš li ti da je srećan čovek kćji Ta kako da dozvoljavaju?
robuje i koji ne može da čini ništa od onoga Već neko upravlja tobom?
što želi? Ovaj ovde, reče, nadstojnik (paidagogos).
Zevsa mi, ne mislim. Valjda ne rob?
Dakle, ako te otac i majka vole, i ako žele Ama, sigurno! Naš rob.
da budeš srećan tada je jasno da se na svaki Zaista je strašno, rekoh, da tobom rob
način trude kako bi ti bio srećan. upravlja, mada si slobodan. No, kako ovaj
Kako da ne? nadstojnik upravlja tobom?
Oni ti znači dopuštaju da činiš šta hoćeš, Vodi me u školu.
ništa ti ne prebacuju niti te ne sprečavaju da Valjda ne upavljaju i učitelji tobom?
činiš šta želiš? Svakako, upravljaju.
Tako mi Zevsa, Soikrate, zaista me često Znači otac ti je svojevoljno postavio veo
sprečavaju. ma mnogo gospodara i* vladalaca. Ali, kad do
208 Kako to? Mada želiš da budeš . srećan, đeš kući kod majke, ne pušta li te ona kad
sprečavaju te da činiš ono što želiš? Reci mi tka, da činiš što ti je volja sa vunom ili sa
ovo. Da poželiš da upravljaš nekim od očevih razbojem, da bi joj bio srećan? Jer, ona ti si
kola u trci, da li ti on to ne bi dopustio, već gurno ne brani da diraš brdo ili čunak ili
zabranio? neko drugo oruđe za tkanje.
Zevsa mi, reče, sigurno mi ne bi dopustio. A on se nasmeja: Zevsa mi, Sokrate, ne
A kome bi? samo da brani, već bi me i istukla kad bih
Ima jedan uzdodrža kome otac plaća. dirao.
Herakle! T& valjda nisi naneo neku ne Dobro, reikoh. Zar ne važi i za suseda
pravdu ocu ili majci? kao za oca isto pravilo u vezi tebe? Da li
Zevsa mi, nisam, reče. misliš da će ti on poveriti da mu upravljaš
No poradi čega te tako strašno sprečavaju kućom kada te bude smatrao mudrijim u gaz-
da budeš srećan i da činiš šta želiš, i zašto te dovanju od samog sebe, ili će je sam nad
po čitav dan prisiljavaju đa riekome služiš i zirati?
da jednom rečju ne radiš maltene ništa što že Mislim da će je poveriti meni.
liš? Tako izgleda da ti n em ar nikakve koristi Molim?! Misliš li da ti Atenjani neće po
ni od blaga iako ga je toliko, već svi njime veriti sve svoje, kad primete da si dovoljno
209 više upravljaju nego ti, niti od tela, mada je mudar?
tako plemenito, već i njega drugi čuva i ne- Hoće, svakako.
guje; a ti, Liside, ne vladaš ničim niti činiš Tako ti Zevsa, rekoh ja, šta će učiniti ve
išta od onoga što želiš. liki kralj? Da li će, kad se meso kuva, radije
Jer još nisam odrastao, Sokrate. poveriti svom najstarijem sinu, nasledniku
Neka te to ne sprečava, sine Demokratov, azijskog prestola, da po volji ubaci (meso) u '
jer neke ti stvari, kako mislim, i otac i majka čorbu, ili nama, ako dođemo kod njega i do
poveravaju i ne čekaju dok odrasteš. Verujem kažemo mu da smo pametniji od njegovog
b da, kad žele da im se nešto pročita ili napiše, sina u spremanju prismoka?
tebe pre svih drugih ukućana postavljaju na Jasno je da će nama poveriti, reče.
tu dužnost, zar ne? I njemu ne bi dopustio da ubaci ni mrvu,
Svakako, reče. a nama bi dopustio, čak i da hoćemo šaku soli
da uspemo.
Ovde ti je, dakle, slobodno da pišeš po Svakako.
volji prvo i drugo slovo. Isto to smeš i u A da mu sin ima bolesne oči, da li bi mu
čitanju. A verujem da ti, kad uzmeš liru, ni dopustio da dira vlastite oči, iako ga ne sma
otac ni majka ne brane da po volji zatežeš i tra lekarom, ili bi ga sprečio?
otpuštaš strune, ili da ih čupkaš i udaraš plek- SpreČio bi ga.
trom. Ili zabranjuju?
Nikako. Nas, pak, ako bi nas smatrao lekarima,
c Sta bi moglo biti razlog, Liside, što te ne bi sprečio pa i da želimo da, otvorivši
ovde ine sprečavaju, a u onome o čemu smo onome oči, uspemo pepela u njih, pošto sma
malopre govorili, sprečavaju? tra da mi to na pravi način poznajemo.
Istinu govoriš.
Mislim da je to, reče, zato što ovo znam, Ne bi li i sve ostalo radije nama poverio
a ono ne znam. nego sebi samom ili sinu, ukoliko bi mu se
Lepo," najbolji moj, rekoh ja. Znači, otac činili mudrijim od njih?
ne čeka da odrasteš pa da ti poveri sve, već Nužno, Sokrate, reče on.
će ti i sebe i svoje vlasništvo poveriti onoga Znači, to je tako, dragi moj Liside. Svi, i
dana, kada bude smatrao da si razumniji od Heleni i varvari, i mušakrci i žene, poveriće
njega. nam to u čemu smo postali mudri. Činićemo
Ja mislim da hoće. s tim šta nam je volja i niko nam neće na-
memo smetati, već kao što ćemo sami biti u 211 se sabrah i suzdržah. Uto se vratio Meneksen
tome slobodni, tako ćemo vladati i drugima. i seo na svoje staro mesto kraj Lisida. A Lisid
I, to će biti naše jer ćemo od toga imati kori mi sasvim dečački i umiljato, krišom od Me-
sti. Ono pak, što nismo shvatili, niko nam neksena, tiho reče: Sokrate, reci i Meneksenu
neće poveriti da s tim činimo ono što mi sma ono što si meni govorio.
tramo (potrebnim), već će nam svi, ne samo A ja rekoh: Ti ćeš mu to reći, Liside, jer
tuđinci, već i otac i majka, i neko bliži (ako bio si bez sumnje pažljiv.
postoji), smetati koliko god mogu, i sami Svakako, reče.
ćemo u tome biti poslušnici drugih, a to će
nam biti tuđe, jer nećemo od toga imati ni b Pokušaj, dakle, rekoh, da to zapamtiš što
kakve koristi. Slažeš li se da je tako? bolje, da bi ovom sve jasno rekao. No, ako ne
Slažem se. što zaboraviš, pitaj me iznova prvi put kad
Hoćemo li ikome biti prijatelji i hoće li me sretneš.
I nas iko voleti u onome u čemu bismo bili Učiniću to veoma rado, Sokrate, dobro
nekorisni? znaj. Ali, govori mu nešto drugo, da i ja
Nikako, reče. slušam dok ne bude čas da se ide kući.
Znači, niti otac tebe, niti iko voli ikog Treba tako činiti, rekoh ja, kad baš tra
drugog ukoliko je ovaj nekoristan. žiš. Gledaj kako ćeš mi pomoći ako me Me
Izgleda, ne. neksen počne pobijati. Zar ne znaš da je svad-
Ako, dakle, budeš mudar, sinko, svi će ti ljiv (eristikos)?
. biti prijatelji i ukućani — jer, bićeš koristan i c Tako mi Zevsa, reče, veoma je svadljiv.
' dobar — a ako ne budeš, neće ti Biti prijatelj Upravo zato i želim da ti >s njim razgovaraš.
ni neko drugi, ni otac, ni majka, ni ukućani, Da ispadnem smešan?
i,Može li neko biti ponosan na nešto, Liside, što Ne, boga mi, reče, već da njega obuzdaš.
’još ne shvata? Ama, kako? To nije lako jer je on vešt
Kako bi mogao?, reče on. čovek, učenik Ktesipa. A tu je i on sam, Kte-
A ako ti je zaista potreban učitelj, tada sip. Zar ne vidiš?
još ne shvataš? Ne mari ni za koga, Sokrate, reče, već
Istina je. hajde razgovaraj s njime!
Nisi dakle ponosan (megalophron), ako Dobro, rekoh.
zaista još ne shvataš? Tada se Ktesip uimeša u naš razgovor: Šta
Tako mi Zevsa, Sokrate, čini mi se da se vi tu sami gostite, a nama ne dajete deo
nisam. d reči?
Kad sam ga čuo ja pogledah prema Hipo- Zaista, rekoh, treba dati. Ovaj naime ne
thalu i umalo ne pogreših. Došlo mi je da mu razume nešto što govorim, ali tvrdi da Menek
kažem: Tako treba, Hipothale, razgovarati s sen smatra da zna, i podstiče me da njega
ljubimcem. Treba ga pokoriti i poraziti, a ne pitam.
naduvavati i razmaziti Tcao što ti čimS! Među Zašto onda ne pitaš?
tim, kaH sam videoTcako je uznemiren i za Pa, pitaću, rekoh. Odgovori mi Meneksene
brinut razgovorom, prisetih se da se želeo sa ono što ću te pitati. Od detinjstva želim jednu
kriti od Lisida, mada je stajao u blizini. Zato e stvar, kao što uostalom svako (želi) neku. Jer
7 Tćag 97
neko želi da stekne konje, neko pse, neko zla Da.
to^ a neko opet počasti. A ja sam (sasvim) Ko je od njih dvojice tada prijatelj dru
miran što se tiče ovih'stvari, no veoma čez gome? Je li prijatelj voljenom onaj koji voli,
nem za sticanjem prijatelja, ¿eleo bih da na bilo da ga ovaj zauzvrat voli, ili mrzi, ili vo
đem dobrog prijatelja radije nego najbolju ljeni onome koji voli? Ili, pak, takvom slu
prepelicu ili petla na svetu, i, tako mi Zevsa, čaju, ako se međusobno ne vole, niko nije ni
radije nego konja i psa. I, tako mi psa, mislim čiji prijatelj?
da bih mnogo više želeo da stekncm druga Izgleda da je tako.
nego Darej evo blago, više nego samog Dareja
212 — tako sam druželjubiv. Kad gledam vas,dvo Dakle, sada nam izgleda drugačije nego
jicu, tebe i Lisida, zbunjen sam i slavim vas ranije. Tada smo smatrali da su obojica pri
što ste, mada tako mladi, bili sposobni da jatelji, ako jedan voli, a sada da nijedan nije
brzo i lako steknete to blago, što si ti tako prijatelj, ako se ne vole međusobno.
brzo i uistinu stekao u Lisidu prijatelja, a i on Verovatno, reče.
u tebi. A ja sam tako daleko od tog blaga da Onom koji voli, dakle, nije drago (philonl
ne znam ni način na koji jedan čovek postaje ništa sto ga ne voli zauzvrat.
prijatelj drugom, već upravo to hoću da pitam Izgleda nije.
tebe kao iskusnog. Znači, nisu ni ljubitelji konja oni koje
Reci mi: Ukoliko neko nekoga voli (phi- konji zauzvrat ne vole, ni ljubitelji prepelica,
lei), ko od njih dvojice postaje prijatelj (phi- pasa, magaraca, gimnastike, i mudrosti, ako ih
b los) onom drugom, da Ii onaj koji volTpostaje ona zauzvrat ne voli. Ili svi oni vole, no to
prijatelj voljenom, ili voljeni onom koji voli, (što vole) im nije drago, već se pesnik vara
ili tu nema nikakve razlike? kad kaže:
i Meni se čini, reče, da tu nema razlike. srećan je onaj što ima sinove drage i kopito-
/ Kako to?, rekoh. Obojica postaju prija nosne konje,
telji jedan drugom, ako samo jedan voli te pse lovce i gosta iz daleke zemlje}
drugog?
Čini mi se, reče. Ne izgleda mi da se vara.
Šta, zar nije moguće da onaj koji je vo Već misliš da govori istinu?
ljen ne voli zauzvrat onogajcoji ga voli? Da.
Moguće je. - Dakle, voljeno je drago onom koji voli,
A, nije li moguće i da mrzi onoga koji ga Meneksene, bilo da ga ono voli ili mrzi, kao
voli? I ljubavnici misle da katkad to trpe od što su sasvim mala deca, koja ili još (nikog)
ljubimaca, jer mada ih vole što je moguće ne vole, ili štaviše mrze oca i majku kad ih
c više, jedni smatraju da im ljubav nije uzvra kažnjavaju, i pored toga svojim roditeljima u
ćena, a drugi da ih ljubimci mrze. Zar ti ne toj dobi najdraža od svega.
izgleda tako? Meni se čini, reče, da je tako.
Svakako, reče, tako je. Po tome nije prijatelj onaj koji voli, već
Dakle, u takvom slučaju, rekoh, nije tačno voljeni.
da jedan voli, a drugi da je voljen? Izgleda.
Pa, i nerpijatelj nije onaj koji mrzi, već Želeo sam da Meneksenu dam da odahne,
onaj koga mrze. a i obradovao sam se Lisidovoj ljubavi prema
Da. ~ c mudrosti, te se tako okrenuh prema njemu i
Dakle, ako je drago ono što je voljeno, a nastavih razgovor: Liside, mislim da je istina
ne onaj~što voli, tada mnoge neprijatelji vole' to što tvrdiš da nikad ne bismo tako zalutali
a prijateljf mrze, te su prijatelji svojim nepri da smo pravilno tražili. Ali, hajde da ne idemo
jateljima, a neprijatelji svojim prijateljima. Pa više tim putem, jer mi izgleda težak, već kre
ipak, dragi moj prijatelju, velika je nerazum- nimo ovim kojim treba ići po onome što pes
nost i, štaviše, nije moguće biti prijatelj nepri nici kažu, jer oni su nam u mudrosti kao oci
jatelju i neprijatelj prijatelju. . •, 214 i vladaoci. Nesumnjivo je da ne govore loše
kada smatraju da one koji su prijatelji sam
Izgleda da govoriš istinu, Sokrate. bog čini prijateljima vodeći ih jednog ka dru
A ako je to nemoguće, tada bi onaj što gom. Mislim da to ovako nekako kažu:
voli bio drag voljenom. jednaka bog udruiuje s jednakim uvek,2
Da. b i čini ga prepoznatljivim. Zar se nisi susreo s
Onaj što mrzi bi, opet, bio mrzak onome tim stihovima?
koga mrzi. Jesam, svakako.
Nužno. Nisi li se susreo i sa spisima najvećih mu
Moraćemo, dakle, tvrditi isto ono što smo draca u kojima se tvrdi isto to, da je po nuž
i u ranijim slučajevima tvrdili: da je čovek nosti slično uvek drago sličnom? A to su, pret
često prijatelj nekome ko mu nije prijatelj, a postavljam, oni mudraci koji govore i pišu o
često i neprijatelju— kadgod voli nekog ko prirodi i celini.
ga ne voli, ili čalc nekog ko ga mrzi — i da je Istinu govoriš, reče.
isto tako često neprijatelj nekome ko mu nije Jesu li oni u pravu?
neprijatelj i, Čak, prijatelju — kadgod mrzi Možda, reče.
nekog ko ga ne mrzi, ilfčak nekog ko ga voli. Možda su napola u pravu, rekoh ja, a mo
Verovatno, reče. žda i u potpunosti, no mi to ne razumemo. Jer
Šta ćemo učiniti, rekoh ja, ako ne treba c nam se čini da zao čovek postaje sve mrskiji
da budu prijatelji ni oni koji vole, ni oni koji zlom čoveku što mu bliže prilazi, i što se više
su voljeni, ni oni koji vole i 'koji 'su voljeni? druži s njim. Jer, nanosi mu nepravdu, a onaj
Treba li da tvrdimo da pored ovih postoje još koji čini i koji trpi nepravdu nikako ne mogu
neki drugi koji su neprijatelji između sebe? biti prijatelji. Nije li tako?
Tako mi Zevsa, reče, ja baš i ne umem to Jeste, reče on.
izvesti, Sokrate. Tako, dakle, polovina od onoga što tvrde
Nismo valjda, rekoh, sasvim nepravilno is ne bi mogla biti istinita, ako zaista tvrde da
traživali, Meneksene? su zli ljudi jedni drugima slični.
Meni se čini da jeste, Sokrate, reče Lisid Istinu govoriš.
i odmah pocrvene. Učinilo mi se da su mu se
te reči omakle protiv volje, zato što je veoma Ali čini mi se da tvrde da su dobri ljudi
napeto slušao razgovor — njegova napetost je slični jedni drugima i da su prijatelji, a zli
bila očigledna i dok je slušao. ljudi, kao što se i govori za njih, ida nikada
d nisu slični ni samima sebi, već nestalni i ne Da.
pouzdani. A ono što je samom sebi neslično i A onom koji je zaista dovoljan sebi, nije,
sa samim sobom nesiožno, to teško može biti usled dovoljnosti, ništa potrebno.
slično ili naklonjeno nečemu drugom. Ne čini Kako da ne?
li se i tebi tako? Onaj kome ništa ne treba ne bi ništa ni
Svakako, reče. cenio.
Prema tome, prijatelju, ti koji tvrde da je Ne bi, zaista.
slično drago sličnom, kako se meni čini, neja Ali, onaj koji ne ceni, ne bi ni voleo.
sno nagoveštavaju da su samo dobri ljudi pri Nesumnjivo.
jatelji, a da zao čovek nikad nije u istinskom Ako ne voli, nije prijatelj.
prijateljstvu ni sa dobrim ni sa zlim. Slažeš Izgleda da nije.
li se? Kako će tada dobri ljudi, po nama, biti
On potvrdi. prijatelji dobrim ljudima kada niti žude jedni
Sada već znamo ko su prijatelji; jer nam za drugima kad su daleko — jer su dovoljni
razgovor pokazuje da su to oni koji su dobri. samima sebi i onda kada su odvojeni — niti
Upravo tako izgleda, reče. trebaju jedan drugom kada su zajedno? Kako
je moguće da se takvi ljudi više međusobno
I- meni, rekoh ja. Pa ipak, ima u tome ne cene?
čega čime nisam zadovoljan. De, boga ti, Nikako.
pogledajmo šta slutim. Da li je čovek prijatelj No, ne bi mogli biti prijatelji, kad se
sebi sličnom čoveku ukoliko mu je ovaj sličan, međusobno ne cene puno.
i da li je takav čovek koristan takvom čo Istina je.
veku? No, radije pogledajmo ovako: kakvu bi Gledaj, Liside, kako smo u grešku zapali.
korist moglo pružiti i kakvu bi štetu moglo Jesmo li se prevarili u potpunosti, a ne deli-
naneti nešto onome čemu je slično, a da pri mično?
tom ne koristi ili škodi i samome sebi? I šta Kako to?
bi moglo pretrpeti što ne bi od samog sebe Jednom sam čuo od nekog tvrdnju —
215 pretrpelo? Kako bi najzad takve (stvari) mo upravo sam se je setio — da je slično naj-
gle ceniti jedna drugu, kad ne pružaju nika protivnije sličnom, i, isto tako, da su dobri
kvu pomoć jedna drugoj? Ima Ii načina? ljudi najprotivniji dobrim ljudima. Pa i He-
Nema. sioda je taj navodio kao svedoka, tvrdeći da
A ono što se ne ceni, kako može biti je po Hesiodu:
drago? i lončar na lončara ljut, i pesnik na pesnika,
Nikako. i prosjak na prosjaka*
Ali, možda samo sličan čovek nije prija
telj sličnom čoveku, a dobar bi dobrom bio I reče da je i u svemu ostalom isto tako nu
prijatelj, ne ukoliko mu je sličan, već ukoliko žno da ponajviše ono što je međusobno naj
je dobar. sličnije bude ispunjeno i zavišću i ljubomo
Možda. rom i mržnjom, a ono što je najsuprotnije da
Sta, zar ne bi dobar čovek, ukoliko je do bude ispunjeno prijateljstvom. Jer siromah je
bar, utoliko bio dovoljan sebi samom. prisiljen da bude prijatelj bogatašu i slabić
102 103
snažnome radi pomoći, i bolesnik lekaru i uop- Izgleda da nije.
šte svako ko ne zna prinuđen je da ceni i c Pogledajmo nije li nam sada prijateljstvo
voli onoga koji zna. Staviše, on je produžio s još nepoznatije, pošto zaista nije ništa od ono
nečim još izvrsnijim tvrdeći da slično nikako ga što smo naveli. Možda je dobru prijateljsko
nije sklono sličnom, već da je upravo suprotno ono što nije ni dobro ni zlo.
tome slučaj: ono što je međusobno najsuprot- Kako to misliš?, reče on.
nije jeste ponajviše jedno drugom sklono (phi- Zevsa mi, rekoh, ne znam, već me zaista i
lon). Jer svaka stvar želi nešto takvo, a ne ono samog hvata vrtoglavica usled zapletenosti
Što je njoj slično: suvo želi vlažno, vlažno razgovora. No moguće je da, po prastaroj po
suvo, gorko slatko, oštro tupo, prazno želi is slovici, drago bude lepo. Svakako, prijateljsko
punjavanje, a puno pražnjenje, itd. Suprotno je slično nečemu blagom, mirnom i usrdnom,
je hrana suprotnom; slično pak ne može imati i verovatno je da nam ono zato što je takvo,
216 nikakve koristi od sličnog. I zbilja, prijatelju, lako izmiče i promiče. Naime, ja prijateljsko
izgledao mi je duhovit kad je to govorio, jer smatram lepim. A ti?
je dobro govorio. No, kako se vama čini? Svakako.
Dobro, reče Meneksen, kad se prvi put Tvrdim, prorokujući dalje, da je lepom
čuje. i dobrom prijateljsko ono što nije ni dobro
Tvrdimo Ii tada da je suprotno suprot ni zlo. Poslušaj zašto tako prorokujem.
nom ponajviše sklono?
Svakako. Cini mi se kao da postoje neka tri roda,
Lepo, rekoh ja. No, nije li to čudno, Me- dobro, zlo, i ono što nije ni dobro ni zlo. A
neksene? Hoće li nas odmah s radošću napasti tebi?
oni premudri ljudi, odani raspravljanju, i pi- Imeni, reče.
b tati nije li mržnja nešto najsuprotnije prijatelj I čini mi se da nije prijateljsko ni dobro
stvu? Šta da im odgovorimo? Nije li «nužno dobrom, ni zlo zlu, ni dobro zlu, kao što i
složiti se da su u pravu? e prethodni razgovor zabranjuje; preostaje dak
Nužno je. le, ako je išta ičemu prijateljsko da ono što
Da li je, dakle, pitaće oni, mržnja draga nije ni dobro ni zlo bude prijateljsko dobrom
prijateljstvu ili prijateljstvo mržnji? ili nečemu što je kao i ono, jer nikako ne bi
nešto moglo postati prijateljsko zlu.
Nijedno nije drago drugome, reče.
Istina je.
A pravedno nepravednom, ili umereno ra
zuzdanom. ili dobro zlu? Ali, malopre smo rekli da ni slično nije
Ne izgleda mi da je tako. sklono sličnom, zar ne?
Da.
No naravno, rekoh ja, ako je nešto sklono Znači ono što nije ni dobro ni zloneće
nečemu na osnovu svoje suprotnosti prema biti prijateljsko nečemu što je kao ono?
njemu, tada je nužno da i ove stvari budu 217 Izgleda da neće.
sklone (jedna drugoj).
Nužno je. Samo i jedino dobrom može postati pri
Znači nije prijateljsko ni slično sličnom, jateljsko ono što nije ni dobro ni zlo.
ni suprotno suprotnom. To je, kako izgleda, nužno.
104 105
Ne pokazuje Ii nam put to što smo sada da li bi ona tada bila bela ili bi se takvom po
rekli, deco? Ako na primer obratimo pažnju kazivala?
na zdravo telo, vidimo da njemu ni malo nije Pokazivala bi se, reče on.
potrebna ni medicina ni pomoć, jer ono je do Pa ipak bi u njoj prisustvovala belina.
voljno u sebi: niko zdrav nije prijatelj leka- Da.
ru zbog zdravlja. Zar ne? Ali i pored toga ona ne bi ništa više bila
Tačno, niko. bela, već nije ni bela ni crna, premda je beli
Već je to, mislim, bolestan zbog bolesti. na prisutna.
Svakako. ' Istina je.
Najzad, bolest je zlo, a medicina nešto e No, kada najzad, dragi moj, starost njoj
korisno i dobro. donese istu tu boju, tada je postala kao i ono
Da. što prisustvuje, bela usled prisustva belog.
A telo, ukoliko je telo, nije ni dobro ni Svakako.
zlo. Dakle, to je ono što hoću da pitam. Ako
Tako je. je nešto prisutno u nečemu, hoće li ono što
Nužno je da telo zbog bolesti poštuje i sadržava biti isto kao ono što prisustvuje, ili
voli medicinu. će biti takvo ako je ovo prisutno na neki od
Ćini mi se da je tako. ređeni način, a ako nije, tada neće?
Znači, ono što nije ni dobro ni zlo posta Pre ovo drugo, reče.
je prijatelj dobra usled prisustva zla. Znači i ono što nije ni zlo ni dobro kat
Izgleda. kad još nije zlo premda zlo prisustvuje, a
katkad je već takvim postalo.
No jasno je da je ono takvo pre nego što Svakako.
je samo postalo zlo usled zla koje poseduje. Prema tome, kad još nije zlo i pored pri
Jer postavši zlo, ono ne bi više želelo dobro sustva zla, tada samo prisustvo zla čini da
niti bi mu bilo prijateljsko, pošto smo rekli ono želi (dobro), a ono prisustvo zla koje ga
da je nemoguće da zlo bude prijateljsko dobru. 218 ćini zlim lišava ga i želje i sklonosti/prija
I jeste nemoguće. teljstva prema dobru. Jer tada više nije ni zlo
De, pogledajte šta tvrdim. Tvrdim da su ni dobro, već je zlo, a zlo ne može biti pri
neke stvari i same takve kakvo je ono što je jateljsko dobru.
prisutno, a neke nisu. Na primer, ako neko Ne može, zaista,
hoće da namaže bilo šta nekom bojom, tada b Upravo zbog toga bismo mogli reći da ni
na onome što je namazano prisustvuje ono oni koji su već mudri, bilo da su to bogovi
što je zalepljeno. ili ljudi, više ne vole mudrost (philosophein),
Svakako. a da je ne vole ni oni koji su u takvom nezna
Nije li tada ono što je namazano onakve nju da su zli, jer nijedan zao i neobrazovan čo-
boje kao i ono Što je na njemu? vek ne voli mudrost. Preostaju tada oni koji
Ne razumem, reče on. imaju to zlo, zlo neznanja, no još nisu usled
Pogledaj ovako, rekoh ja. Kad bi neko njega nerazboriti i neobrazovani, već su još
namazao tvoju plavu kosu olovnim belilom, svesni toga da ne znaju ono što ne znaju. Za-
to i vole m udrost oni koji nekako nisu ni dob Jeste.
ri ni zli; oni koji su zli i oni koji su dobri, Nije li bolesnik sklon/prijatelj lekaru zbog
ne vole je. Jer u prethodnom razgovoru nam bolesti, a radi zdravlja?
se pokazalo da nije prijateljsko ni suprotno Da.
suprotnom, ni slično sličnom. Zar se ne se- A bolest je zlo?
ćate? Svakako.
Svakako, rekoše uglas. A zdravlje? Da li je ono dobro ili zlo ili
Znači, rekoh ja, Liside i Meneksene, sad ni jedino ni drugo?
smo u potpunosti otkrili šta je prijateljsko, Dobro je, reče.
a šta nije. Tvrdimo naime da je i u duši i u
telu i svugde, ono što nije ni zlo ni dobro, 219 Mislim da smo rekli i to da je telo, koje
prijateljsko dobru usled prisustva zla. nije ni dobro ni zlo, zbog bolesti, a to znači
Oni to u potpunosti potvrdiše i složiše se zbog zla, sklono medicini, a ona je nešto dob
da je tako. ro. Medicina pak zadobija to prijateljstvo radi
Pa i ja sam se jako obradovah, kao neki zdravija, a zdravlje je opet nešto dobro,
lovac, prem da sam jedva držao plen. Nato zar ne?
mi se, ne znam odakle, javi neka veoma čud Da.
novata sumnja kako nije istinito to što tvr Je li zdravlje nešto prijateljsko ili ne?
dimo, te odmah snužeden rekoh: Lehe, Liside Prijateljsko/drago je.4
i Meneksene, izgleda da smo se u snu oboga A bolest je neprijateljska/m rska?
tili! Svakako.
Ama zašto?, reče Meneksen. b Znači, ono Što nije ni zlo ni dobro, zbog
Bojim se, rekoh, da se nismo s ovakvim zla i onog neprijateljskog jeste sklono dobru
rečima o prijateljskom složili kao s nekim radi dobrog i prijateljskog/sklonog.
hvalisavim ljudima. Izgleda.
Kako to? Ono što je prijateljsko takvo je radi pri
Pogledajmo ovako, rekoh ja. Ako je neko jateljskog i zbog neprijateljskog.
prijatelj, da li je on nečiji prijatelj ili nije? Čini se da je tako.
Nužno nečiji, reče on. Lepo, rekoh ja. Pošto smo već dovde do
Da li (mu je prijatelj) ni radi čega i ni šli, deco, pogledajmo pažljivo nismo li se pre
zbog čega, ili radi nečeg i zbog nečeg. varili. Ostaviću po strani to što je prijateljsko
Radi nečeg i zbog nečeg. postalo prijateljsko prijateljskom, te što i slič
Da li mu je prijateljska ona stvar radi no postaje prijateljsko/sklono sličnom, pro
koje je prijatelj prijatelju, ili mu nije ni pri tivno našoj tvrdnji da je to nemoguće, već
jateljska ni mrska? ću ispitati sledeću stvar da nas ne prevari to
Ne sledim te baš potpuno, reče. što sada tvrdimo.
Kažemo da je medicina prijateljska/dra-
Prirodno, rekoh ja. No možda ćeš me ova c ga radi zdravlja?
ko slediti, a i ja ću tako, mislim, bolje shva Da.
titi šta tvrdim. Nedavno smo rekli da je bole Zar nije i zdravlje nešto prijateljsko?
snik sklon lekaru, zar nije tako? Svakako.
109
Ako je doista prijateljsko, tada je to radi Svakako.
nečega. Ne važi li isto i za to prijateljsko? Jer
Da. kod svega za šta kažemo da nam je prijatelj
Najzad, prijateljsko je nečemu, ako treba sko/drago radi nečeg drugog, očito je da u
da prati to u čemu smo se ranije složili. mnogo reči govorimo o njemu samom. A ono
Svakako. što je zbilja prijateljsko verovatno je ono sa
Neće li i ono opet biti prijateljsko radi mo u čemu završavaju sva ta takozvana pri
nečeg prijateljskog? jateljstva.
Da. Verovatno je tako, reče.
Zar nije tada nužno da idući tako stane Ono što je zbilja prijateljsko nije prijatelj
mo, ili da stignemo do nekog početka (arkhen) sko radi nečeg drugog što je prijateljsko, zar
koji više neće nečemu drugom prenositi to ne?
d prijateljsko, te da dođemo do onoga što je
prvo prijateljsko i radi čega i sve ostalo sma- Istina je.
.tramo prijateljskim? Dakle, s tim da prijateljsko nije prija
Nužno je. teljsko radi nečega prijateljskog smo završili.
To je ono što po mom mišljenju treba is No, da li je dobro nešto prijateljsko?
pitati, da nas ne prevari sve ostalo za šta smo Meni se čini da jeste.
rekli da je radi onoga prijateljsko/drago po Da li se dakle dobro voli zbog zla, i da li
što je kao neka njegova slika (eidola), već da uopšte stvar stoji tako da nam dobro ne bi
bude to prvo koje je zaista prijateljsko/drago. bilo ni od kakve koristi već bi postalo neko
Pogledajmo to u slučaju čoveka koji nešto risno ako bi od one tri vrste o kojima smo
veoma ceni. Zar ne bi takav čovek, na primer upravo govorili, naime od dobra i zla i onog
otac koji katkad sina pazi mimo sve druge što nije ni dobro ni zlo, preostale dve, i ako
stvari, visoko cenio i nešto drugo usled toga bi se zlo uklonilo s puta te se ne bi doticalo
Što najviše ceni sina? Tako, kad bi čuo da je ničega, ni tela ni duše ni ičega drugog za šta
ovaj ispio kukutu, ne bi li visoko cenio vino kažemo da samo po sebi nije ni zlo ni dobro?
ako bi verovao da mu ono može spasiti sina? Jer kad nam više ništa ne bi 'škodilo, ne bi
Svakako, reče. nam uopšte nikakva pomoć bila potrebna, i
Ne bi li cenio i posudu u kojoj je vino? tako bi odmah tada postalo jasno da smo dob
Sigurno. ro cenili i voleli zbog zla, kao da je dobro lek
Ceni li tada jednako zemljani vrč ili tri protiv zla, a zlo bolest; lek je međutim potpu
čaše vina, i svog sina? Ili ovako nekako stoji no nepotreban, ako bolest ne postoji. Da li je
stvar: sva takva vrednost ne pripada onome od prirode tako da mi koji smo između zla
220 što je pripravljeno radi nečega, već onome ra i dobra, volimo dobro zbog zla, a da nam sa
di čega je sve to pripravljeno. Ne poričem da mo radi sebe uopšte nije potrebno?
često govorimo da visoko cenimo zlato i sre Izgleda, reče on, da je tako.
bro, već da je to na taj način išta istinitije.
Ono što najviše od svega cenimo, štagod to Dakle, ono što nam je prijateljsko, u če-
bilo, jeste ono radi čega pribavljamo i zlato / mu je završavalo sve drugo za šta smo rekli
i sve što pribavljamo. Hoćemo li tako reći? da je prijateljsko radi nečega drugog što je
prijateljsko, nije nimalo slično tim stvarima. Jer, ako uzrok ne postoji, tada je sigurno ne
Jer one se nazivaju prijateljskim/dragim radi moguće da još postoji ono čiji je to bio uz
rok.
nečega što je prijateljsko, a ono što je zaista Pravo govoriš.
prijateljsko pokazuje se kao nešto po prirodi
potpuno suprotno tome, jer nam je prijatelj Zar se niismo složili da to prijateljsko voli
sko/drago radi neprijateljskog/mrskog. Ako se nešto i da ga zbog nečega voli, i zar nismo
neprijateljsko ukloni, prijateljsko nam, kako tada mislili da ono što nije ni dobro ni zlo
izgleda, više neće biti prijateljsko. voli (philein) dobro zbog postojanja zla?
Istina je.
Izgleda da neće, reče on, po onome što se d Sada se pak, kako izgleda, pokazuje neki
sada tvrdi. drugi uzrok tome da čovek voli i da bude vo
Da li, tako ti Zevsa, rekoh ja, ako zlo ne- ljen.
221 stane, neće više biti ni gladovanja ni žeđi ni iče Izgleda.
ga drugog te vrste? Ili će glad postojati dokle- Da li je, dakle, kao što smo malopre rekli,
god postoje ljudi i ostale životinje, no neće biti u stvari želja uzrok prijateljstva, i da li je to
štetna? Takođe, hoće li postojati žeđ i ostale što žudi prijateljsko tome za čim žudi i tad
žudnje, no ne zle, pošto je zlo nestalo? Ili je kad žudi, a ono što smo ranije smatrali pri
smešno pitati Šta će tada postojati, a šta neće? jateljskim, bilo je neko petljanje sastavljeno
Ta ko to zna? No ovo zaista znamo: i sada je kao kakva velika pesma?
moguće da čoveku glad naškodi, a i da mu ko Moguće je, reče on.
risti. Zar ne? Ali, rekoh ja, ono što želi, želi ono što
Svakako. mu nedostaje. Zar ne?
Nije li moguće da žeđ i bilo koja druga e Da.
b takva želja katkad bude korisna, katkad štet A ono čemu nešto nedostaje prijateljsko
na, a katkad ni jedno ni drugo? je onome što mu nedostaje?
Svakako. Čini mi se da je tako.
Dakle, ako zla nestanu, ima li razloga da A, nedostaje mu ono što mu je oduzeto?
i ono što nije zlo nestane zajedno sa zlima? Svakako.
Nema. Izgleda da je ono vlastito, Meneksene i Li-
Dakle, želje koje nisu ni dobre ni zle, po* side, predmet i ljubavi i prijateljstva i žudnje.
stojaće i ako zla nestanu. Obojica potvrdiše.
Jasno. Znači, ako ste vas dvojica prijatelji jedan
Da li je moguće da onaj koji nešto želi i
ljubi, ne voli to što želi i ljubi? drugom, tada vi po prirodi jedan drugom pri
Meni se čini da nije. padate?
Sasvim tako, rekoše.
c Postojaće, kako izgleda, nešto što je pri
jateljsko/drago čak i ako su zla nestala. I ako jedan čovek, deco, želi ili ljubi dru
Da. gog, nikada ga on ne bi ni poželeo ni zavoleo
No, kad bi zlo bilo uzrok toga što je ne •222 niti se u njega zaljubio, da nije nekako sro
što prijateljsko/drago, tada jedna stvar ne bi dan svome ljubimcu bilo po duši, naravi du
bila prijateljska drugoj kad ¡bi zlo nestalo. še, navikama ili prirodi (eidos).
114 115
NAPOMENE EUTIFRON
St. I
p. 2
. III
281
1 »Kron« je bio nadimak za matoru izlapelu ludu. Sokrat: To je lepi i m udri Hipija! Posle toliko
2 Ovaj »argument« se zasniva na dvoznačnosti glagola vremena opet u Atheni!
noein (misliti, značiti). Hipija: Nisam imao slobodnog vremena, So-
s Sviranje na liri je kitaranje. krate. Jer kad god Elida treba da obavi neki
4 Tj., veštine koja se razlikuje od odgovarajućih veština svoj posao s nekom drugom državom, uvek
korišćenja. se najpre meni obrati i izabere me između
5 Ova poslovica se odnosi na one koji uvek isto po svih građana za poslanika, pošto sm atra da
navljaju. sam najsposobniji sudija i prenosilac onoga
4 Ova reč je Platonova jezička novina. što se u svim državama govori. Često sam bio
7 Čemerika je korišćena kao lek protiv ludila. poslanik i u drugim državama, no najviše i za
1 Gerion je sin Hrisaora i Kalirioe, div kojeg je Herakle najbrojnije i najvažnije stvari, u Lakedajmo-
ubio. nu. Upravo zato ne dolazim često u ove kra
* Briarej je, pored Kota i Gija, jedan od trojice storukih jeve.
divova. So.: Ipak, Hipija, velika je stvar biti uistinu
10Jedan talant imao je oko dvadeset šest kilograma. i m udar i savršen čovek. Jer ti si sposoban
" Stater je takođe mera za težinu i iznosio je oko devet » da i u privatnom životu zaradiš od mladih
grama. puno novca, i da im zauzvrat još više budeš
od koristi, a u javnom možeš da činiš dobro
činstva vlastitoj državi, kao što i treba da čini
onaj koji hoće da izbegne zavist i da se odli
kuje u državi. Ali, Hipija, Šta je uzrok tome
da oni stari mudraci koji su čuveni zbog svoje
m udrosti — Pitak, Bijant, sledbenici Thaleta
Milećanina i oni kasoije, sve do Anaksagore
— svi ili većina njih, očito ne učestvuju u po
litičkim poslovima?
Hi.: Sta drugo, Sokrate, misliš da je razlog
tome da to što su bili nemoćni i nesposobni
d Ha umom obuhvate obe oblasti, i onu državnih d bili tako prostodušni da im je ostalo nepo
poslova i onu privatnih? znato koliko mnogo vredi novac. A od ovih
So.: Tako ti Zevsa, da li prema tome, kao današnjih svaki je stekao više novca od mud
što su druge veštine napredovale pa su «tare rosti nego bilo koji zanatlija od svoje veštine,
zanatlije loše u poređenju sa današnjim, isto a još pre njih time se bavio Protagora.
tako i za tu vašu sofističku veštinu tvrdimo Hi.: Ne znaš ti, Sokrate, ni za jednu od le-
da je napredovala i da su stari mudraci loši pota tog posla. Kad bi znao koliko sam ja
u poređenju s vama? novca zaradio, divio bi se. Ostavljam po stra-
Hi.: Sasvim tačno govoriš. e ni druge slučajeve; no, jednom kad sam do
282 So.: Znači, Hipija, da nam sada Bijant oživi, šao na Sikeliju, za kratko vreme sam zaradio
učinio bi se smešnim u poređenju s vama, kao \iše od sto i pedeset mina, premda je tamo
što za Dajdala kipari kažu da bi bio smešan boravio Protagora koji je na glasu i koji je
da se sada rodi i da načini ona dela po ko puno stariji od mene. A samo u jednom sa
jima se proslavio. svim malom gradu, u Iniku, zaradio sam više
Hi.: Tako je, Sokrate, kao što govoriš. Ipak ja od dvadeset mina. Kad sam došao kući dao
imam običaj da te naše stare prethodnike sla sam sve to ocu, tako da su on i drugi građa-
vim pre i više od ovih današnjih, pošto se ču y ni bili zadivljeni i zapanjeni. I prilično sam
vam zavisti živih, a plašim se gneva umrlih. siguran u to da sam zaradio više novaca od
So.: Čini mi se, Hipija, da si to baš lepo pro- bilo koja dva druga sofista zajedno.
b mislio i sročio. A mogu ti posvedočiti da go So.: Baš lep, Hipija, i velik dokaz daješ
voriš istinu, i da vam je veština zbilja uzna 283 za tvoju mudrost i mudrost današnjih ljudi,
predovala prema tome da pored privatnih i za njihovu nadmoć prema nekadašnjim. Jer
možete obavljati i državne poslove. Jer leon- po tvom mišljenju neznanje ranijih mudraca
tijski sofista Gorgija je ovamo došao od kuće je bilo veliko. Priča se da se Anaksagori do
državnim poslom, kao poslanik, pošto je u godilo upravo suprotno nego vama, naime kad
tome najsposobniji Leontinjanin, i po opštem je nasledio veliko blago, on ga je zanemario
priznanju najbolje je govorio pred narodom i sve izgubio — tako je bezumna bila njegova
u skupštini, a (došao je) i privatnim poslom b njiudrost — a i o ostalim starim mudracima
pošto je pokazivao svoju moć, i družeći se sa se pričaju slične priče. Čini mi se zato da je
c mladima zaradio velike novce i odneo ih iz dobar ovaj dokaz koji daješ za mudrost da
ove države. Takođe i naš prijatelj Prodik je^ našnjih ljudi u poređenju s prethodnima, a i
često i drugim prilikama dolazio (u Athenu) mnogima se čini da mudrac ponajviše mora
državnim poslom, no poslednji je put došao samom sebi da bude“mudar. Pravi mudrac je,
onomad s Keja i govorom u Veću se jako dakle, onaj koji može najviše novca da zara
proslavio. Bavio se i privatnim poslom poka di. No dosta o tome! Reci mi u kom si gradu
zujući svoju moć, i družeći se s mladima uzeo od onih u koje si odlazio zaradio najviše nov
je zadivljujuću količinu novca. A od onih sta ca? Ili je možda jasno da je to Lakadajmon,
rih mudraca niko nikada nije smatrao vred- u koji si najčešće odlazio?
nim zarađivanje novca, niti prikazivanje moći Hi.: Ne, tako mi Zevsa, Sokrate.
svoje mudrosti svakovrsnim ljudima. Oni su So.: Kako to? Jesi li tamo zaradio najmanje?
c Hi.: Nikada tamo nisam ništa zaradio. So.: Zar ne bi onaj koji najbolje ume da po
So.: Ma šta kažeš, Hipija! nije li tvoja mud dučava u konjičkoj veštini od sve Helade naj
rost ona koja svoje pristalice i učenike čini više bio cenjen i najviše novca uzeo u The-
boljima? taliji, i drugde gde god se ljudi time marljivo
Hi.: I to puno, Sokrate. bave?
So.: Međutim, jesi li ti inikinske sinove mo Hi.: Naravski.
gao da učiniš boljim, a spartanske ne? So.: Neće li istom i onaj koji može da pre
Hi.: Daleko od toga! nese znanja koja su od najveće važnosti za
So.: Već očito, Sikelijanci žele da budu bolji, vrlinu baš u Lakedajmonu, ili u bilo kojoj
a Lakeđajmonjani ne žele? drugoj Helenskoj državi koja ima dobre za
d Hi.: Mislim da to, Sokrate, i Lakeđajmonjani kone, biti ponajviše cenjen i zaraditi, ako od
veoma žele. luči, najviše novca? Misliš li, prijatelju da će
So.: Jesu li, dakle, usled nedostatka novca iz- bolje proći na Sikeliji ili u Iniku? Da li da
begli tvom poučavanju? verujemo u to? Ako ti zahtevaš, tada treba
Hi.: Nikako, pošto ga imaju dovoljno. verovati.
So.: T& kaiko te onda nisu otposlali (punog Hi.: Lakeđajmonjani, Sokrate, nemaju običaj
novca kada žele (da budu bolji) i kad su bo da menjaju zakone niti da obrazuju svoje si
gati, a ti im možeš na iviše koristiti? Valjda nove drugačije nego što je uobičajeno.
nije to u pitanju što Lakeđajmonjani bolje od So.: Kako to misliš? Zar Lakeđajmonjani ne
e tebe mogu obrazovati svoju decu? Da kažemo maju običaj da rade pravilno, već da greše?
da je tako, slažeš li se? Hi.: To svakako ne bih mogao reći, Sokrate.
Hi.: Nikako. So.: Ne bi li pravilno postupali kad bi bolje,
So.: Da li onda nisi mogao da ubediš mladiće a ne lošije obrazovali svoje sinove?
u Lakedajmonu kako će više napredovati u Hi.: Postupali bi pravilno. Ali po njima nije
vrlini ako se budu družili s tobom nego sa zakonito obrazovati stranim obrazovanjem,
svojim zemljacima, ili nisi mogao ubediti nji jer, budi siguran, da je iko ikada u obrazo
hove očeve da tebi treba da ih prepuste pre vanju tamo zaradio novac, ja bih zaradio da
nego da se sami za njih brinu, ako uopšte leko najviše. Oni vole da me slušaju i hvale
imalo mare za sinove? Jer, sigurno nisu zavi- me. Ali, kažem ti, nije zakon.
deli svojoj deci da budu što bolji.
Hi.: Ne, mislim da im ne zavide. So.: A da li zakon, Hipija, smatraš štetom ili
So.: Osim toga, Lakedajmon ima baš dobre korišću za državu?
Hi.: Pa mislim da se z^kon donosi radi ko
zakone. risti, no ponekad i škodi — ukoliko je loše
Hi.: T& kako da ne!? postavljen.
284 So.: A u državama sa dobrim zakonima vrli So.: Šta, zar ih oni koji ih postavljaju ne po
na je najcenjenija. stavljaju kao najveće dobro za državu ? I nije
Hi.: Svakako. li nemoguće uređivati (državu) zakonito bez
So.: Ti pak, najbolje na svetu umeš da je pre toga?
daš drugom. Hi.: Istinu govoriš.
Hi.: I to daleko najbolje, Sokrate. So.: Znači kad god oni koji pokušavaju da
postavljaju zakone ne postižu dobro, oni ne c kršitelji zakona i to u onom najznačajnijem
postižu ni zakonito ni zakon, ili kako ti misliš? u čemu se smatraju najzakonitijim. A u čemu
e Hi.: Tačno govoreći, Sokrate, to je tako; me te onda veličaju do bogova, Hipdja, i u čemu
đutim, ljudi nemaju običaj da o tome tako se raduju slušajući te? Ili je (možda) jasno
govore. da je to ono što ti najbolje znaš, naime zvez-
So.: Da li, Hipija, oni koji znaju ili oni koji de i nebeske pojave?
ne znaju? Hi.: Nikako. To ne podnose.
Hi.: Mnogi. So.: Da li se onda raduju slušajući o geomet
So.: A jesu li ti mnogi oni koji znaju šta je riji?
istina? Hi.: Nikako, pošto tako reći mnogi ne znaju ¡ni
Hi.: Nikako. da broje.
So.: Ali ipak oni koji znaju smatraju da je So.: Znači, daleko su od toga da podnose kad
ono što je korisnije zakonitije uistinu za sve im poikazuješ račun.
ljude od onoga što je nekorisnije. Ne slažeš Hi.: Zaista su daleko, Zevsa mi!
li se? d So.: No, bez sumnje je (ono čemu se raduju)
Hi.: Da, slažem se da je uistinu zakonitije. to što ti umeš najtačnije na svetu da razliku
So.: Nije li, dakle, upravo tako kao što sma ješ, naime svojstva slova, slogova, ritmova i
traju oni koji znaju? harmonija.
Hi.: Svakako. Hi.: Ma kakvi ritmovi i harmonije, dobri
285 So.: Ali za Lakedajmonjane je ipak, kako ti moj?!
kažeš, korisnije da se obrazuju tvojim obra So.: Pa šta je onda to u čemu te rado sluša
zovanjem premda je strano, nego svojim do ju i zbog čega te hvale? Reci mi sam pošto ja
maćim. ne uviđam.
Hi.: I istina je to što tvrdim. Hi.: Najradije Sokrate, slušaju o rodovima he-
So.: No tvrdiš li i to, Hipija, da je ono koris e roja i ljudi, o osnivanju gradova i o tome
nije zakonitije? kako su se davno ustanovili gradovi, i uopšte
Hi.: Tako sam rekao. o staroj istoriji, tako da su me prinudili da
So.: Znači, po tvom mišljenju je za Lakedaj- sve takve stvari izučim i pomno izvežbam.
So.: Tako mi Zevsa, Hipija, baš si srećan što
monske sinove zakonitije da se kod Hipije se Lakedajmonjani ne raduju ako im neko
obrazuju, a nezakonitije da se obrazuju kod nabraja naše arhonte počev od Solona. Inače
svojih otaca, ukoliko će zaista kod tebe imati
više koristi. bi imao muke da sve to izučiš.
Hi.: Sigurno će imati više koristi, Sokrate. Hi.: Zašto, Sokrate? Mogu po sećanju da po
b So.: Dakle, Lakedajmonjani postupaju protiv novim pedeset imena koja sam jedamput čuo.
zakona što ti ne daju novac i ne poveravaju So.: Istina, zaboravio sam tvoju veštinu pam-
svoje sinove. 286 ćenja! Sada vidim da ti se Lakedajmonjani
Hi.: Slažem se s tim, jer čini mi se da je do raduju s pravom pošto puno znaš i služiš im
kaz na mojoj strani pa mu se uopšte ne mo kao što starice služe deci, za prijatno pripo-
ram suprotstavljati. vedanje.
So.: Dakle, otkrivamo da su Lakedajmonjani Hi.: Da, tako mi Zevsa, Sokrate, i nedavno
sam se tamo proslavio pripovedajuči o lepim Hi.: Zevsa mi, Sokrate, zaista je neznatan i
zanimanjima kojim se mladi čovek treba ba takoreći bezvredan.
viti. Sastavio sam o njima prelepi govor, do So.: Dakle, lako ću naučiti i niko me više neće
bro sačinjen i po izrazima, a i inače. A uvod opovrgnuti.
i početak govora su ovakvi: posle pada Troje, 287 Hi.: Sigurno neće, jer tada bi moj poisao bio
Neoptolem pita Nestora koja su to dobra za bezvredan i običan.
nimanja u kojima bi se čovek i pored mlado So.: Baš dobro, Hipija, Here mi, ako nadvla
sti mogao proslaviti. Posle toga govori Nestor damo tog čoveka! AU hoće Ii ti smetati ako
i pokazuje mu veoma mnogo lepih i uobiča ja budem oponašao onoga i stavljao primed-
jenih zanimanja. Ovaj govor sam i tamo izlo be na tvoje odgovore, da bi me ti što bolje
žio, a nameravam da ga uz puno toga drugog izvežbao? Jer, prilično sam iskusan u stav
što vredi čuti, izložim i ovde za tri dana, u ljanju primedbi. Dakle, ako je tebi svejedno,
Phejdostratovoj školi. To mi je tražio Eudik ja ću postavljati primedbe da bih postojanije
Apemantov. Hajde dođi i sam i dovedi i druge naučio.
koji su sposobni da posle slušanja prosude Hi.: Ama, samo ti postavljaj primedbe. Jer,
govor. b kao što sam malopre rekao, to nije veliko pi
tanje; mogao bih te naučiti i da odgovaraš
So.: To će biti, Hipija, ako bog bude hteo. i na mnogo teža pitanja od tog, tako da te
Međutim, odgovori mi sada nešto ukratko o nijedan čovek ne bi mogao opovrgnuti.
tome. U dobar čas si me podsetio. Nedavno So.: Ao, divno! No hajde, kad već i ti zahte-
me je, najbolji moj, kad sam u nekim govori vaš, pretpostavimo da sam ja postao sasvim
ma nešto umanjivao kao ružno, a drugo hva kao onaj i da pokušavam da te ispitujem.
lio kao lepo, jedan čovek bacio u nepriliku Da si njemu izdeklamovao taj govor o kome
upitavši me ovako nekako, veoma drsko: »Ot pričaš — taj govor o lepim zanimanjima —
kud ti znaš, Sokrate, koje su stvari lepe, a c on bi te poslušao, pa bi, kad završiš, pre sve
koje ružne? Hajde onda, ako znaš, možeš li ga drugog upitao o lepom — takav mu je
reći šta je lepo?« A ja zbog svoje nesposob običaj — rekao bi: »Stranče iz Elide, nisu li
nosti nisam znao ni kud ni kamo i nisam mu pravedni pravedni pravednošću?« Odgovori,
mogao dati zadovoljavajući odgovor. Kad Hiipija, kao da te on pita.
smo se rastali ljutio sam se i prekorevao sam Hi.: Odgovaram da su pravedni pravednošću.
sebe. Obećah sebi da ću čim sretnem nekog So.: »Nije li tada pravednost nešto određeno?«
od vas mudrih, nakon što ga poslušam, na Hi.: Svakako.
učim to i sve pomno proučim, otići ponovo So.: »Nisu li onda i mudraci mudrošću mud
kod onoga što me je to pitao i opet početi ri, i nije li na osnovu dobra dobro sve što je
bitku. Kao što kažem, došao si u dobar čas. dobro?«
Poduči me dovoljno u tome šta je samo lepo, Hi.: Kako da ne!?
i pokušaj da mi što možeš tačnije odgovoriš, So.: »Na osnovu nečega određenog što posto
da se ne bih, kad me opovrgne po drugi put, ji, jer nesumnjivo ne na osnovu nečega nepo
opet izvrgao ruglu. Jer ti nesumnjivo to tačno stojećeg.«
znaš, i to je neznatan deo tvog velikog znanja. * Hi.: Svakako, na osnoviu nečega postojećeg.
d So.: »Zar nisu onda i sve lepe stvari lepotom se samo pokazati. Međutim, želim da ti kažem
lepe?« šta će reci.
Hi.: Da, lepotom. Hi.: Reci.
So.: »Onom koja postoji?« c So.: »Kako si sladak«, reći će, »Sokrate! Nije
Hi.: Da, tom, šta bi drugo? li nešto lepo i lepa koliba koju je i bog u
So.: »Reci onda, stranče,« reći će on, »šta je proročanstvu pohvalio?« Šta ćemo reći, Hipi
to lepo (lepota)?« ja? Zar ne moramo reći da je i koliba, barem
Hi.: Zar ¡ne traži, Sokrate, taj koji to pita da ona koja je lepa, lepa? Ta kako bismo smeli
dozna šta je lepo? poricati da je lepo ono što je lepo!?
So.: Ne izgleda mi, Hipija, da to traži, već šta Hi.: To je istina, Sokrate, jer bog je to zaista
je lepota. pravilno rekao. Prelepe su kobile kod nas.
Hi.: Pa u čemu je tu razlika? So.: »Lepo«, reći će onda, »no šta je s lepom
So.: Misliš li da je nema? lirom? Nije li ona nešto lepo?« Hoćemo li
Hi.: T& nema razlike, potvrditi to, Hipija?
e So.: Sigurno. Očito je da ti znaš bolje. Ipak, Hi.: Da.
dobri moj, razmisli. Jer ne pita te šta je lepo, So.: Zaključujući po njegovoj naravi, gotovo
već šta jeste lepota. sam siguran da će posle toga reći: »O, naj
Hi.: Razumem, dobri moj, reći ću mu šta je bolji moj, a šta je s lepim loncem? Zar on
lepota, pa da nikad ne budem opovrgnut. Jer, nije nešto lepo?«
Sokrate, budi siguran da je, ako treba govoriti d Hi.: Kakav je to čovek, Sokrate?! Kako je
istinu, lepa devojka lepota. samo neobrazovan! Usuđuje se da se u uzviše
288 So.: Tako mi psa, Hipija, baš lep i cenjen od noj raspravi služi prostim izrazima.
govor si dao. Hoću li ja, ako tako odgovorim, So.: On je od one vrste, Hipija, neprefinjene
odgovoriti na pitanje i to pravilno, i da ni i vulgarne koja ne mari ni za Šta drugo osim
kada ne budem opovrgnut? e za istinu. Ipak, treba mu odgovoriti, jer po
Hi.: Kako bi, Sokrate, mogao biti opovrgnut, t mom mišljenju ako je lonac izradio dobar
kad svi tako misle, i kad će ti svi koji budu lončar, ako je on gladak, okrugao i dobro ispe
čuli posvedočiti da ispravno tvrdiš? čen — kakvi su neki lepi lonci sa dve ručice
So.: Svakako. No, dopusti da u sebi ponovim koji sadrže šest khoa1, prelepi, — ako za ta
šta tvrdiš, Hipija. Onaj će me pitati ovako ne kav lonac pita, treba se složiti da je lep. Jer,
kako: »Hajde Sokrate odgovodi mi: da li je kako bismo mogli tvrditi da nije lep iako je
sve to za šta tvrdiš da je lepo lepo ako postoji lep? H
nešto što je sama lepota?« Da li ću mu reći Hi.: Nikako, Sokrate.
da, ako je lepa devojka lepo, tada postoji So.: »Nije li, dakle,« reći će on, »i lep lonac
ono usled čega su sve te stvari lepe? nešto lepo? Odgovori!«
Hi.: Misliš li da će i dalje pokušavati da te Hi.: Mislim da je tako, Sokrate. I ta posuda
opovrgne kao da lepo nije ono što ti tvrdiš? je lepa ako je lepo izrađena, no uopšte to ne
Neće li biti smešan ako to pokuša? 289 zavređuje da se smatra lepim u odnosu na
b So.: Siguran sam, izvanredni moj, da će. po kobilu, devojku i sve druge lepe stvari.
kušati; da li će biti smešan ako pokuša, to će So.: Dobro, razumem Hipija. Znači kad me to
upita, treba da mu odgovorim: čoveče, ti ne da li smatraš da je to devojka, kobila ili
shvataš istinu Herakieitovih reči da je »naj- e lira?«
lepši majmun ružan u poređenju s ljudskim Hi.: Ali, ako to traži, Sokrate, lakše je od sve
rodom«2 i da je najlepši lonac, kako tvrdi ga odgovoriti mu šta je ta lepota kojom je
mudrac Hipija, ružan u poređenju s devoj- sve drugo urađeno i čijim prisustvom se po
kama. Ne treba li tako da odgovorim, Hipija? kazuje lepim. Taj čovek je sasvim prost i ne
Hi.: Svakako, Sokrate, pravilno si odgovorio. zna ništa o lepim dragocenostima. Jer ako mu
So.: Poslušaj sad! Siguran sam da će posle odgovoriš da ono što pita nije ništa drugo do
toga reći: »Šta, Sokrate, neće li se i rodu de- zlato, naći će se u neprilici, i neće pokušati
vojačkom, ako ih uporedimo s rodom bogo da te opovrgne. Tk pretpostavljam da svi zna
va, dogoditi isto ono što se dogodilo i loncima mo to da čemu god se ono približi to se, čak
u poređenju s devojkama? Neće li se i naj- i ako se ranije pokazivalo kao ružno, poka
lepša devojka pokazati ružnom? Ne tvrdi li zuje kao lepo pošto je zlatom ukrašeno.
i Herakleit, koga ti navodiš, isto to: »Naj So.: Ti ne znaš, Hipija, kako je on opak i ka
mudriji čovek će se u odnosu na boga poka ko ništa ne prima lako.
zati majmunom i po mudrosti i po lepoti i 290 Hi.: Šta misliš, Sokrate? T& nužno je da pri
po svemu ostalom«3? Hoćemo li se složiti Hi mi ono što je ispravno, ili da bude smešan
pija, da je najlepša devojka ružna u poređe ako ne prima.
nju s bogovima? So.: Pa ipak, najbolji moj, ovaj odgovor ne
Hi.: T& ko bi se mogao tome usprotiviti, So samo da neće primiti, već će mi se i jetko na-
krate? . ^ ru g a ti: »O ti luđače, smatraš li da je Pheidija
So.: Ako se u tome složimo, on će nam se loš umetnik?«
smejati i reći će: »Sokrate, sećaš li se šta sam A ja ću, verujem, reći: Nikako.
te pitao?« Hi.: Sasvim tačno, Sokrate.
Svakako, reći ću, pitao si me šta je lepo- So.: Tačno, svakako. Tada će on, kad se ja
ta sama.
b 4 složim da je Pheidija dobar umetnik, reći: »Da
»Dakle, da li ti kad si upitan o lepoti od li misliš da Pheidija nije znao za tu lepotu
govaraš za ono što, kako sam kažeš, nije više o kojoj ti govoriš?«
lepo, nego ružno?«
Izgleda, reći ću. Šta mi ti, dragi moj, sa- A ja ću reći: Svakako, znao je.
vetuješ da kažem? »Što se tiče toga«, reći će, »da ni oči Athe-
Hi.: Upravo to, jer zaista on će biti u pravu ne, ni ostalo njeno lice, ni njene noge i ruke
kad tvrdi da ljudski rod nije lep u poređenju nije napravio od zlata već od slonovače, očito
s bogovima. je da je tu, ukoliko bi najlepše bilo da je sve
So.: »Da sam te na početku pitao«, reći će od zlata, usled neukosti pogrešio ne znajući
on, »šta je i lepo i ružno, ne bi li pravilno da je zlato qno što sve, čemu god pristupi, čini
odgovorio da mi odgovoriš kao sada? No da l lepim.«
li još (uvek) smatraš da je sama lepota kojom Šta da mu odgovorimo kad to bude rekao,
je sve drugo urađeno i usled koje se pokazuje Hipija?
lepim, kad mu pristupi onaj oblik (eidos), — * c Hi.: To uopšte nije teško. Reći ćemo da je na-
pravio kako treba. Jer ja i slonovaču smatram bih razgovarao s čovekom koji postavlja tak
lepom. va pitanja.
So.: »Zašto«, reći će, »nije i ženice napravio od So.: I s pravom, dragi moj. Jer ne priliči da
slonovače, već od kamena koji joj je bio što se kvariš takvim izrazima, tebi koji si tako
je moguće više sličan? Ili je možda i lep ka lepo obučen, i lepo obuven, tebi koji si među
men nešto lepo?« svim Helenima slavan zbog mudrosti. No me
Hoćemo li to potvrditi, Hipija? ni ništa ne znači da se s njim nosim. Mene,
Hi.: Svakako, potvrdićemo da je lep kad god dakle, poduči, i radi mene odgovori.
odgovara. On će reći: »Ako zaista drvena kutlača
So.: »A kad neodgovara, onda je ružan?« više odgovara od zlatne, zar ne bi ona bila
Da li da se složim ili ne? i lepša, budući da si se složio Sokrate, da je
d Hi.: Složi se — kad baš ne odgovara. ono što odgovara lepše od onog što ne odgo
So.: »Sta dalje? Ne čine li«, reći će, »ti mud- vara?«
rače, slonovača i zlato kada odgovaraju, da se Zar se ne slažemo, Hipija, da je drvena
nešto pokaže lepim, a kada ne odgovaraju, kutlača lepša od zlatne?
ružnim?« Hi.: Hoćeš li, Sokrate, da ti kažem odredbu
Hoćemo li to poreći ili ćemo se složiti da lepote kojom ćeš se osloboditi tih mnogih ras
on ispravno govori? prava?
Hi.: Složićemo se s tim da svaku pojedinu So.: Svakako, međutim ne pre nego što mi ka
stvar ono čini lepom što joj odgovara/priliči. žeš za koju od one dve kutlače o kojima sam
So.: »Dakle«, reći će on, »kad neko kuva onaj malopre govorio, da mu odgovorim da je od
lepi lonac o kome smo malopre govorili pre- govarajuća i lepša.
e pun lepe kaše, da li tom loncu odgovara kut Hi.: Pa, ako hoćeš, odgovori mu da je to ona
lača od zlata ili od smokvinog drveta?« od smokvinog drveta.
Hi.: Herakle, pa kakav je to čovek, Sokrate?! So.: A sada mi reci ono što si malopre name-
Hoćeš li mi reći ko je taj? ravao. Jer po ovom odgovoru, ako kažem da
So.: Ne bi znao kad bih ti rekao njegovo ime. je lepota zlato, izgleda mi da se ništa lepše
Hi.: Ali i ovako vidim da je neki neobrazovan. neće pokazati ono što je zlatno od onoga što
So.: Baš je užasan, Hipija. Ali ipak, šta ćemo je od smokvinog drveta. A sada, još jednom,
reći? Koja od kutlača odgovara kaši i loncu? šta je po tebi lepota?
Ili je možda očito da je to ona od smokvinog Hi.: Reći ću ti. Jer, čini mi se da tražiš da ti
drveta? Jer ona nekako čini kašu mirisnijom, se odgovori za takvu nekakvu lepotu koja se
i istovremeno, prijatelju moj, ne može nam nikad, nigde i nikom neće pokazati ružnom.
razbiti lonac, prosuti kašu, ugasiti vatru, a one So.: Upravo tako, Hipija. Sad si baš dobro
koji treba da jedu ostaviti bez veoma dobrog shvatio.
291 prismoka; a ona zlatna može sve to da učini Hi.: Poslušaj me onda. Znaj, alko ti se iko u
tako da mi se čini da, ako ti nemaš ništa pro tome usprotivi, možeš reći da ne znam ama
tiv, treba da kažemo kako drvena kutlača više baš ništa.
odgovara nego zlatna. So.: Tako ti bogova, govori što brže.
Hi.: Ta više odgovara, Sokrate. Međutim ja ne Hi.: Dakle, uvek i svakome i svuda najlepše
292 je za čoveka da bude bogat, zdrav, da ga He njega, ali ti neću govoriti onim rečima, muč
leni poštuju, da stigne do starosti, da lepo sa nim i odurnim, koje bi on meni rekao. Budi
hrani svoje roditelje kad umru, da ga lepo i siguran da će reći: »Reci mi, Sokrate, da li
veličanstveno pokopaju njegovi potomci. smatraš nepravednim da dobije batine onaj
So.: Iju, ijuju, Hipija! Zaista si to rekao divno, koji je tako loše otpevao toliki ditiramb sa
veličanstveno i dostojno sebe. Tako mi Here, svim neusklađen s pitanjem?«
divim ti se što mi dobrohotno, svim svojim Kako to?, reći ću ja.
moćima, pomažeš. Ali, dobro znaj da se ne »Kako!?«, reći će. »Zar nisi sposoban da
dohvatamo time tog čoveka, već da će nam se d upamtiš da sam te pitao za lepotu samu, za
sada i ponajviše podsmevati. onu koja svemu čemu je priđodata, bilo da
Hi.: To je ništavan podsmeh, Sokrate, jer kad je to kamen, drvo, čovek, bog, bilo koji čin ili
se podsmeva, a ne može ništa protiv toga da znanje, daje svojstvo lepote. Ja te, čoveče,
kaže, samom sebi će se podsmevati, i sam će pitam, šta je sama lepota, ali tebi to ne mo
pred prisutnima biti smešan. gu uliti u glavu ništa više nego da kraj mene
So.: Možda je tako; međutim, možda se kod sedi kamen, onaj vodenički, koji nema ni uši
ovog odgovora, kako slutim, neće samo meni ju ni mozga.« Zar se ne bi ljutio, Hipija, kad
podsmevati. bih ja u strahu na te reči odgovorio: ali Hi
Hi.: Šta misliš? pija je rekao da je to lepota, premda sam ga
So.: Da će, bude li imao štap, pokušati da me e -ja pitao isto tako kao ti mene za ono što je
dobro dohvati ako mu ne umaknem. svima i uvek lepo? Šta kažeš, zar se nećeš
b Hi.: Ma šta kažeš?! Je li tebi taj čovek kakav naljutiti ako to kažem?
gospodar, pa da ne bude uhapšen i osuđen ako . Hi.: Potpuno sam siguran, Sokrate, da je svi
to učini? Ili možda vaša država nije pravedna, ma lepo to što sam rekao, i da će tako i iz
već dopušta da građani nepravedno tuku jedni gledati.
druge? So.: »Zar će i biti lepo?«, reći će on. »Jer, lepo
So.: Nikako ne dopušta. je valjda uvek lepo.«
Hi.: Dakle, kazniće onoga ko te nepravedno Hi.: Svakako.
tuče. So.: »Nije li i bilo lepo?«, reći će.
So.: Ne izgleda mi tako, Hiipija, ne izgleda! 293 Hi.: I bilo je.
Odgovorim li to, čini mi se da bi me praved So.: »Zar je i za Ahileja«, reći će on, »taj
no tukao. stranac iz Elide rekao da je lepo da bude sa
Hi.: Onda se i meni tako čini, Sokrate, pošto hranjen kasnije od predaka, i za njegovog de-
ti sam to misliš. du Ajaka i za druge potomke bogova, i za sa
So.: A da ti kažem i zašto bi, po mom mišlje me bogove?«
nju, bilo pravedno istući onoga ko tako odgo Hi.: Šta ie to? Neka ide d o . . . sreće4! Ova mu
vara? Ili ćeš me možda i ti bez suda tući? pitanja, Sokrate, nisu ni pristojna.
Primaš li razgovor? So.: Šta, nije li veoma nepristojno reći da je
c Hi.: Ta strašno bi bilo da ne primam, Sokra to tako kada drugi pita?
te. No, šta misliš? Hi.: Možda.
So.: Reći ću ti. Isto kao malopre oponašaću So.: »Možda si dakle ti taj«, reći će on, »koji
tvrdi da je za sve i uvek lepo biti pokopan priliči, i da je lepo sve drugo čemu se ta (od-
b od potomaka, a pokapati roditelje. Nije li je 294 redba) može pridružiti. Pogledaj nije li slu
dan od tih svih bio i Herakle, i svi oni o ko čajno lepo samo to prilično/odgovarajuće i su
jima smo malopre govorili? ština (ph^sin) samog pri-ličnog.«
Hi.: Ali ja nisam mislio na bogove. Ja imam običaj da takve tvrdnje potvr
So.: »Niti na heroje, kako izgleda.« dim uvek — jer ne znam šta da kažem — no
Hi.: Ne na one koji su bili deca bogova. da li ti misliš da je to odgovarajuće lepota?
So.: »Već na one koji nisu?« Hi.: Svakako, Sokrate.
Hi.: Svakako. So.: Pogledajmo, da se ne prevarimo.
So.: Nije li dakle po tvojim recima, kako iz Hi.: Tako treba da činimo.
gleda, od heroja Tantalu, Dardanu i Zethuto So.: Pogledaj onda. Da li zovemo odgovaraju
strašno, bezbožno i ružno, a Pelopu i drugim ćim ono što svojim prisustvom čini da ono če
koji su tako rođeni, lepo? mu je prisutno izgleda lepo, ili što čini da
c Hi.: Čini mi se. to bude lepo, ili nijedno od toga?
So.: »Dakle«, reći će on, »ti misliš, suprotno Hi: Ja mislim da je to ono što čini da nešto
onom što si malopre rekao, da je za onog ko izgleda lepo, kao što neko izgleda lepši ako
je pokopao svoje roditelje ponekad ružno da obuće prikladno odelo i obuću, pa i ako je
ga pokopaju njegovi potomci. ŠtaviŠe, izgleda (inače) smešan.
nemoguće da se svima to dogodi i da im bu So.: No, ako to odgovarajuće (t6 prepon) čini da
de lepo, tako da s tim stvar stoji isto kao i s b stvari izgledaju lepše nego što jesu, zar ne
onim ranijim, s devojkom i loncem, i da, još bi ono bilo neka prevara u odnosu prema le-
smešnije, to za neke jeste, a za neke nije lepo. pom, te to ne bi moglo biti ono što tražimo,
I dan-damas«, reći će, »Sakrate, nisi sposoban Hipija? Jer, mi smo valjda tražili ono-čime su
da odgovoriš na pitanje šta je lepota.« lepe sve lepe stvari — kao što su sve velike
S pravom će mi prebacivati to i tome slič- stvari velike onim što nadvisuje, te su time ve-
d no, ako mu tako odgovorim. Uglavnom, Hipi- c like i nužno je da budu velike ukoliko nadvi
ja, on tako razgovara sa mnom. Ponekad kao
da se sažali na moje neiskustvo i neobrazo suju, čak i ako ne izgledaju (velike). Upravo
vanost pa mi sam postavlja pitanja, i pita da tako pitamo šta bi bilo to lepo čime je sve
li mi se čini da je lepota takva i takva, ili ne lepo, pa bilo da takvo izgleda ili ne izgleda?
što drugo što trenutno ispituje ili o čemu se To, po tvojim recima ne bi moglo biti to odgo
razgovara. varajuće, jer ono čini nešto lepšim nego što je
Hi.: Zašto to govoriš, Sokrate? ste, a ono što jeste lepo sprečava da se poka
e So.: Reći ću ti. »Premili moj Sokrate«, reći že. Treba pokušati reći šta je to što, kao što
će on, »prestani da daješ takve odgovore i na sam upravo *rekao, čini stvari lepim, bilo da
taj način — jer su besmisleni i lako se mogu takve izgledaju ili nc. Jer, to tražimo ako tra
opovrgnuti — već pogledaj ovakvo nešto. Ma žimo lepotu.
lopre smo se u jednom odgovoru dotakli le- Hi.: Ali Sokrate, to odgovarajuće svojim pri
pog, kada smo rekli da je zlato lepo za ono sustvom čini da stvari i budu i izgledaju lepe.
čemu priliči, a da nije lepo za ono čemu ne So.: Znači, nemoguće je da ono što je zaista
lepo ne izgleda lepo, ako je prisutno ono što je posla to već zadalo, i nemoj da se naljuti
Čini da takvo izgleda? na nas pa da nam još više pobegne. Međutim,
d Hi.: Nemoguće je. ništa ne tvrdim! Verujem da ćeš ti to lako
So.: Hoćemo li se onda složiti u tom, Hipija, otkriti, kad budeš sam. No, tako ti bogova,
da se svi običaji i zanimanja koji su zaista otkri to preda mnom, ili ako hoćeš, istražuj
lcpi, i smatraju lepim i uvek takvim izgleda sa mnom kao i dosada, pa ako otkrijemo biće
ju svima, ili da, sasvim suprotno, vlada nezna najbolje, a ako ne otkrijemo ja ću se prepu
nje o njima i da ponajviše oko njih postoji stiti sudbi, a ti ćeš kad odeš lako otkriti. Ako
prepirka, i sukob između pojedinaca i između sada otkrijemo, ja ti svakako neću biti tego
država? ban zato što znam za tvoje vlastito otkriće.
Hi.: To pre, Sokrate. Vlada neznanje. Stoga pogledaj to što je po tebi lepota. Tvr
So.: Ne bi vladalo, kad bi izgled (lepote) bio dim da je to — ali promatraj s punom paž
s njima združen, a bio bi združen kad bi to njom da ne bih pričao besmislice — pretpo
e odgovarajuće bilo lepo i kad ne bi činilo samo stavimo dakle da je lepo ono što nam je ko
to da stvari budu lepe, već i da izgledaju tak risno. To sam rekao na osnovu sledećih raz
vim. Tako bi to odgovarajuće, ako je to ono loga. Kažemo da su lepe ne one oči koje iz
što čini da su stvari lepe, bilo ono lepo koje gledaju kao da nemaju moć viđenja, već one
tražimo, međutim ne bi bilo ono što čini da koje tu moć imaju i koje su korisne za gle
stvari izgledaju lepe. A ako je pak to odgova danje, zar ne?
rajuće/dolično ono što čini da stvari izgledaju - Hi.: Da.
lepe, tada ono ne bi bilo to lepo koje tražimo. So.: Tako i za celo telo govorlimo da je depo/
Jer to lepo je ono što čini da stvari jesu lepe, /dobro, ponekad za trčanje, a ponekad za
a isto nikada ne bi moglo učiniti da nešto i
bude i izgleda ne samo lepo već i bilo šta rvanje. I sve životinje, lepog konja, petla i
drugo. Izaberimo dakle: to odgovarajuće čini prepelicu, svu opremu, kola, morske brodo
da stvari ili izgledaju lepe ili budu lepe. ve i troveslarke, sve instrumente za muziku i
Hi.: Ja mislim, Sokrate, da izgledaju. ostale umetnosti, i ako hoćeš, običaje i zako
So.: Eto, Hipija, izmaklo nam je i pobeglo ne, gotovo sve to nazivamo lepim na isti na
šta je to lepota, pošto se to odgovaraj uće/do- čin. U svakome od njih gledamo kako je pri
lično pokazalo kao nešto različito od lepog. rodno postalo, kako je izrađeno i kako je
Hi.: Da, Sokrate, Zevsa mi, i to me veoma postavljeno, i lepim zovemo ono što je koris
čudi! no i to onako kako je korisno, za ono za šta
295 So.: Međutim, prijane, ne odustajmo još. Jer je korisno i onda kada je korisno; a ono što
još se nekako nadam da će nam se pokazati uopšte nije tako korisno, ružno je. Zar se ne
šta je lepota. čini i tebi d a je tako, Hipija?
Hi.: Nesumnjivo, Sokrate, jer to nije ni teško Hi.: Svakako.
otkriti. Siguran sam da bih ti to mogao reći So.: Znači tačno je da je korisno pre svega
potpuno tačno kad bih kratko vreme u miru (drugog) lepo?
to za sebe promotrio, Hi.: Tačno je, svakako, Sokrate.
b So.: Eh, Hipija, ne preteruj. Znaš koliko nam So.: Nije li dakle, ono što može nešto da do-
296 gotovi i korisno za to što može da dogotovi, So.: Znači, Hipija, ono što je moćno i korisno,
a ono što ne može, nekorisno? kako izgleda, nije po nama ono što je lepo.
Hi.: Svakako. Hi.: Jeste, Sokrate, ako je moćno za činjenje
So.: Znači, moć je nešto lepo, a nemoć ružno? dobra i ako je za takve svrhe korisno.
Hi.: Dakako. I druge stvari nam svedoče So So.: No, propala je ona tvrdnja da su moć i
krate, da je to tako, a i politika. Jer i u po korist prosto naprosto nešto lepo. Da li je
litičkim poslovima uopšte, a i u vlastitoj dr Hipija ono što smo mi hteli reći bilo to da je
žavi, najlepše od svega je biti moćan, a naj lepo ono što je korisno i moćno za činjenje
ružnije od svega nemoćan. nekog dobra?
So.: Dobro govoriš! Da li je dakle, tako ti bo Hi.: I meni se čini.
gova, Hipija, usled toga mudrost najlepša od So.: No, to je isto što i probitačno, zar ne?
svega, a neznanje najružnije? Hi.: Svakako.
Hi.: Šta ti misliš, Sokrate? So.: Tako su onda i lepa tela i lepi zakoni i
So.: Stani malo, dragi prijatelju! Jet, bojim mudrost i sve ono o čemu smo malopre govo
se toga što govorimo. rili, lepi zato što su probitačni.
Hi.: Zašto se opet bojiš, Sokrate, kad ti je Hi.: Očito.
b dokaz sada prelepo napredovao. So.: Znači, izgleda da je po nama lepota to
So.: Zeleo bih da je tako, no promotri sa probitačno, Hipija.
mnom i ovo. Da li bi čovek mogao učiniti ne Hi.: Nesumnjivo, Sokrate.
što što niti poznaje niti može da učini? So.: No, ono što je zaista probitačno, jeste
Hi.: Nikako, jer kako bi učinio ono što ne ono što stvara_dobro?
može? Hi.: Jeste.
So.: Da li oni koji greše, koji su uzročnici zla So.: A to što stvara nije ništa drugo do uz
i koji ga nehotice čine, ne bi to nikad činili rok, zar ne?
kad ne bi mogli to da čine? Hi.: Tako je.
Hi.: Očito da ne. So.: Dakle, lepo je uzrok dobra.
c So.: Međutim, oni koji mogu mogu usled mo Hi.: Jeste.
ći; ta valjda ne usled nemoći. So.: Međutim, Hipija, razlikuju se uzrok i ono
Hi.: Nikako. . čega je uzrok uzrok. Jer uzrok nikako ne mo
So.: A svi koji čine, mogu da čine ono što že biti uzrok uzroka. Pogledaj to ovako: nije
čine? li se uzrok pokazao kao nešto što stvara?
Hi.: Da. Hi.: Svakako.
So.: Svi ljudi počevši od detinjstva čine da So.: A ono što stvara, stvara samo ono što po
leko više ¿ a nego dobra, i nehotice greše. staje, a ne i ono što stvara, zar ne?
Hi.: Tako je. Hi.: Tako je.
So.: Šta dakle? Hoćemo li za tu moć i za te So.: Nije li različito ono što postaje (to gi-
korisne stvari, koje su korisne za činjenje ne gnomenon) od onog što stvara?
kog zla, reći da su lepe ili da su daleko od Hi.: Jeste.
d toga? So.: Znači uzrok nije uzrok uzroka, već ono
Hi.: Mislim da su daleko od toga, Sokrate. ga što usled njega postaje.
Hi.: Svakako. davno rekao, siguran sam da ću otkriti kad
So.: Ako je onda lepota uzrok dobra, tada bi razmotrim.
dobro postajalo usled lepote. I kako izgleda, 298 So.: Ali, čini mi se da nisam sposoban, usled
zbog toga se marljivo trudimo oko razborito žudnje za znanjem, da te čekam; štaviše mis
sti, i oko svih ostalih lepih stvari što je nji lim da sam upravo nešto dohvatio. Pogledaj!
hovo delo i njihov potomak ono oko čega se Kad bismo rekli da je lepo ono što nas čini
moramo marljivo truditi, dobj«o. I po onom radosnim — ne mislim na svaki užitak, već
e što smo otkrili čini se da je lepo neka vrsta samo na užitke slušanja i vida — kako bismo
oca dobru. se mogli (s tim) boriti? Sigurno, Hipija, i lepi
Hi.: Svakako. Dobro govoriš, Sokrate. ljudi, i svi uresi i slike i kipovi privlače nas
So.: Ne govorim li dobro i to da ni otac nije kad ih gledamo, ako su lepi. Isto to prouzro-
sin, niti sin otac? kuju i lepi zvuci, sva muzika, govori i priče.
Hi.: Dobro, zaista. Kad bismo zato odgovorili onom drskom čo-
So.: A ni uzrok nije nešto što postaje, niti je veku: Plemeniti čoveče, lepo je prijatno koje
dolazi preko sluha i vida, ne misliš li da bi
to što postaje, opet, uzrok. smo suzbili njegovu drskost.
Hi.: Istinu govoriš. Hi.: Sada mi se čini, Sokrate, da smo sasvim
So.: Tada Zevsa mi, najbolji moj, ni lepo nije b dobro odredili šta je lepo.
dobro, niti dobro lepo. Ili se tebi možda čini So.: Šta, zar ćemo i za lepe običaje i zakone,
da iz onog što je ranije rečeno to može biti? Hipija, reći da su lepi zato što su prijatni
Hi.: Tako mi Zevsa, ne izgleda mi. sluhu i vidu, ili (ćemo reći) da oni pripadaju
So.: Da li nam, dakle, godi, i da li bismo hteli nekoj drugoj vrsti?
tvrditi da lepo nije dobro niti da je dobro Hi.: Možda to, Sokrate, taj čovek i ne primeti.
lepo? So.: Tako mi psa, Hipija, ne onaj kojega bih
Hi.: Tako mi Zevsa, ne. Ne godi mi puno. se ja ponajviše stideo kad bih brbljao i kad
d So.: Sigurno, Hipija. I meni to godi najmanje bih se pretvarao da nešto tvrdim premda ne
od svih tvrdnji koje smo izrekli. tvrdim ništa,
Hi.: Razumljivo. c Hi.: Ko je taj?
So.: Tada izgleda da je tvrdnja koja nam se So.: Sin Sofroniskov koji mi ništa više ne bi
ranije Činila najboljom, tvrdnja da su probi dopustio da olako govorim o nečemu neistra
tačnost, korist i moć stvaranja nekog dobra ženom, nego da govorim kao da znam o ono
ono što je lepo, zapravo netačna i da je, ako me što ne znam.
je to uopšte moguće, smešnija od onih prvih Hi.: Tada se i meni i njemu, kad si već iska
tvrdnji kad smo mislili da je lepota devojka zao, čini da je sa zakonima drugi slučaj.
ili nešto od onoga što je ranije rečeno. . So.: Mirno, Hipija! Jer zaista, izgleda mi da
Hi.: Izgleda. mislimo da smo nekako na dobrom putu,
So.: Ja zaista više ne znam gde da se okre premda smo upali u istu neizvesnost o lepoti
nem, već sam u neprilici, kao malopre.
Hipija. Možeš li ti nešto reći? d Hi.: Kako to misliš, Sokrate?
e Hi.: Sada baš ne mogu, ali, kao što sam ti ne- So.: Reći ću ti šta mi se pokazuje — ako do
ista ima nečega u tome. Moglo bi se, možda, Hi.: Prema onome što je rečeno, Sokrate, nuž
e ispostaviti da zakoni i običaji nisu izvan gpa- no je govoriti to i ništa drugo.
žaja sluha i vida. Međutim, zadržimo tu tvrd So.: »Zaista lepo govorite«, reći će on. »Ako
nju da je lepo prijatno koje dobijamo preko je prijatnost vida i slušanje lepo, tada je jas
ovih čula ne iznoseći uopšte na sredu to pita no da ne bi moglo biti lepo ono zadovoljstvo
nje o zakonima. No, šta ćemo reći, Hipija, koje nije takvo, zar ne?«
ako nas neko, bilo ovaj o kome ja govorim, Hoćemo li se složiti.
bilo neko drugi, upita: »Zašto ste, Hipija i Hi.: Da.
Sokrate, iz prijatnog izdvojili to što je prijat So.: »Da li je, dakle,« reći će, »ono što je
no na taj način koji vi smatrate lepim, a po preko vida prijatno prijatno preko vida i slu
ričete da su lepc prijatnosti ostalih čula, jela, ha, a ono što je preko sluha prijatno prijatno
pića, ljubavnih naslada, i svega ostalog što je preko sluha i vida?«
takvo? Ili možda tvrdite da to i nisu prijat Nikako, reći ćemo. Tako bi prijatnost koja
nosti i da uopšte u takvim stvarima nema užit postoji preko jednog, postojala preko oba —
ka, već samo u gledanju i slušanju, i ni u Če jer, čini nam se da je to smisao tvoje tvrd
mu drugom?« nje. Mi smo rekli da je i svaka od ovih prijat
Hi.: Nesumnjivo je, Sokrate, da ćemo reći nosti sama po sebi lepo, i da su obe lepe. Ne
da i drugde postoje veoma velika uživanja. ćemo li tako odgovoriti?
So.: »Zašto onda«, reći će on, »njih lišavate Hi.: Svakako.
toga imena i uskraćujete im da budu lepa So.: »Da li se onda«, reći će, »bilo koja pri
premda nisu ništa slabija uživanja od onih?« jatna stvar razlikuje od bilo koje prijatne
Zato što, reći ćemo, ne bi bilo onoga ko stvari po tome što je prijatna? Ne mislim na
299 nas ne bi ismejao da kažemo da jesti nije pri- to da li je neko uživanje veće ili manje, jače
jato, već lepo, i da prijatno mirisati nije pri ili slabije, već na to da li se neko razlikuje
jatno, već lepo. A što se tiče ljubavnih nasla samim tim što je ono uživanje, a neko drugo
da svi bi se borili protiv nas za to da je to to nije?«
nešto najprijatnije; no to treba, ako se uop Nama ne izgleda, zar ne?
šte čini, činiti tako da niko ništa ne vidi, pošto Hi.: Ne, zaista.
b je to gledati nešto najružnije. So.: »Dakle«, reći će, »zbog nečega drugog, a
Kad mi to kažemo, Hipija, on bi možda ne zato što su uživanja, vi ste izabrali ta uži
rekao: »Razumem i s&m da se već dugo stidi vanja između ostalih. Videli ste na obema ne
te reći da su ta uživanja lepa, zato što ljudi što takvo i takvo — da se razlikuju od dru
tako ne misle. Ali ja vas ne pitam šta je lepo gih uživanja — i s obzirom na to tvrdite da
po mišljenju gomile, već šta ono jeste.« su ta uživanja lepa. Jer uživanje koje nastaje
Verujem da ćemo reći ono što smo (ra preko vida nije valjda zbog toga lepo što na
nije) postavili: Mi tvrdimo da je taj deo pri staje preko vida. Kad bi to bilo uzrok što je
jatnog, koji postaje u gledanju i slušanju, ono lepo, tada nikako ne bi to drugo, koje
lepo. nastaje preko sluha, moglo biti lepo.«
Ali možeš li ti još nešto predložiti, ili Hoćemo U reći da govori istinu?
ćemo nešto dodati, Hipija? Hi.: Reći ćemo.
So.: »Ali ni uživanje koje nastaje preko sluha mišljam, prijatelju dragi, ne šališ li se ti sa
nije lepo zaito što nastaje preko sluha, jer mnom i ne obmanjuješ li me hotimice — tako
tada, opet, ono koje nastaje preko vida ne bi jasno i u velikom broju mi naviru (ti pri-
nikako moglo biti lepo, pošto nikako nije ono meri).
koje nastaje preko sluha.« Hi.: Niko, Sokrate, neće bolje od tebe znati da
Hoćemo li reći, Hipija, da govori istinu li se šalim ili ne kad počneš da opisuješ to što
onaj koji to govori? ti se ukazuje, jer će se ispostaviti da ništa ne
Hi.: Hoćemo. tvrdiš. Ta nikad nećeš otkriti nešto što nije ni
So.: »Međutim, oba su lepa, kako tvrdite.« moja ni tvoja odredba, a ipak je odredba obo
Tvrdimo li? jice.
Hi.: Tvrdimo. So.: Kako to misliš, Hipija? Možda u tome
So.: »Znači poseduju nešto isto što ih čini le- i ima nečega, a ja ne razumem. Ali, da ti ob
pima, to zajedničko, što je i pri obema zajedno jasnim šta hoću da kažem! Meni izgleda mo
i pri svakom posebno. Tk inače nikako ne bi guće da ono što nije ni moja ni tvoja odred
mogla biti lepa i oba zajedno i svako poje ba, ipak bude odredba obojice i da opet, neke
dino.« druge odredbe koje su odredbe obojice, ne
Odgovori meni kao njemu da odgovaraš. budu odredbe nijednog od nas dvojice po
Hi.: Odgovaram da se i meni čini da je tako sebno.
kako kažeš. Hi.: Ovaj odgovor, Sokrate, još ti je čudniji
So.: Ako su tada oba ova uživanja zajedno od od prethodnog. T& pogledaj! Ako smo oboji
ređena, no ako nije svako za sebe određeno, ca pravedni, ne bi li takav bio i svaki od nas,
tada ne bi mogla biti lepa po ovom određe ili, ako je svaki nepravedan, nismo li tada
nju (pathemati). obojica takvi, ili ako smo zdravi, nije li tada
Hi.: Kako je moguće to Sokrate, da kad ni i svaki od nas zdrav? Ili, kad bi svaki od nas
jedno nije određeno — bilo kakav da je to bio umoran, ranjen, udaren, ili kad bi bio
način — potom ipak oba budu određena, tim određen na bilo koji drugi način, zar ne bi
određenjem kojim nijedno nije određeno? smo i obojica isto to pretrpeli? Takođe, kad
So.: Ti misliš da to nije moguće? bismo bili zlatni ili srebrni ili od slonove ko
Hi.: Ta inače ne bih znao ništa ni o predmetu sti, ili ako hoćeš, kad bismo bili plemeniti,
naše rasprave ni o načinu na koji se ona vodi. ili mudri, ili ugledni, ili stari, ili mladi ili
So.: Baš lepo, Hipija. No ipak, čini mi se da imali koju god hoćeš ljudsku odredbu, zar
vidim jedan primer onoga što ti smatraš ne nije sasvim nužno da i svaki od nas bude
mogućim; premda možda ne vidim ništa. takav.
Hi.: Ne čini se to tebi Sokrate, već s dobrom So.: Nesumnjivo.
namerom pogrešno gledaš. Hi.: Ali dakako, ti Sokrate i oni s kojima imaš
So.: Zaista mi mnogo takvih primera pada na običaj da raspravljaš, ne promatrate celinu
pamet! Ali ja nemam poverenja u njih zato stvari već lepotu utvrđujete u izdvojenosti, i
što se ne pokazuju tebi, čoveku koji je na svako pojedino biće komadate u svojim raz
mudrosti zaradio više novca nego iko živ, već govorima. Upravo zato su vam izmakli veličina
meni koji nisam nikada ništa zaradio. I pre i povezanost delova koji sačinjavaju njenu su-
štinu. I sada je tebi to skriveno toliko da ve- bio i neparan. Ili ti možda ne misliš da je
ruješ da postoji nešto, bilo odredba (pathos) jedan neparno?
c ili suština, što pripada istovremeno i obema, Hi.: Mislim, svakako.
a ne pripada svakom posebno, ili pak, što pri So.: Jesmo U i obojica zajedno neparni, prem
pada svakom pojedinom, a ne pripada obema. da smo dva?
Tako nerazborito, nepromišljeno, prosto i ne Hi.: To nije moguće, Sokrate.
razumljivo mislite! So.: Već smo obojica zajedno parni, zar ne?
So.: Takva nam je sudbina, Hipija! Ljudi od- Hi.: Svakako.
uvek tvrde da ne čini čovek ono što hoće, već So.: Zar je zbog toga što smo obojica zajedno
ono što može. No, ti nam pomažeš svojim parni, i svaki od nas paran?
stalnim opomenama. Ipak, hoćeš li da ti, pre Hi.: Nikako.
tvojih pouka o prostoti našeg mišljenja, pot So.: Dakle, nije sasvim nužno, kao što si ti
punije izložim šta mi mislimo o tim stvarima, malopre tvrdio, da svaki pojedino bude ono
d ili ne? što su oba zajedno, i da oba budu ono što
Hi.: Znam šta ćeš reći, Sokrate. Tá znam šta je svaki pojedino.
misli svako od vas koji se bavite raspravlja Hi.: Nije kod takvih stvari, ali jeste kod onih
njem. No ipak, ako ti je tako draže, reci. 0 kojima sam ja ranije govorio.
So.: Pa, draže mi je, svakako. Pre nego što w So.: To je dovoljno, Hipija. I to treba ceniti,
si ti ovo rekao, mi smo, najbolji moj, bili pošto pokazuje da kod jednih jeste, a kod dru
tako glupi da smo mislili da je svaki od nas gih nije tako. Naime, ako se sećaš odakle smo
jedan, a da nismo obojica ono što je svaki od bili započeli, ja sam rekao da uživanja koja
e nas — jer dva smo, a ne jedan — tako smo nastaju preko slušanja i vida nisu lepa usled
bili prosti. No sada smo već od tebe naučili toga što je svako od njih bilo tako određeno,
da ako smo obojica zajedno dva, nužno je da a oba nisu bila, ili što su oba bila tako odre
i svaki od nas bude dva, a ako je svaki od đena, a svako posebno nije, već usled onoga
nas jedan, nužno je da i obojica budemo je čime su i oba, d svako posebno biili određeni
dan. Jer po Hipijinom celovitom pojmu su — i stoga si se ti složio da su ona lepa i oba
štine ne može biti drugačije već ono što su zajedno i svaka posebno. Upravo zato sam
oba to je i svaki posebno, a ono što je svaki mislio da, ako su oba lepa, moraju biti lepa
posebno, to su i oba. Evo, seđim ovde pošto tom suštinom koja prati oba, a ne nekom ko
si me uverio. Međutim, podseti me, Hipija, da ja nedostaje u jednom (ili drugom), i još uvek
li smo ja i ti dva, ili si i ti dva i ja dva? tako mislim. Ali reci mi kao na početku: Ako
Hi.: Šta govoriš, Sokrate? su i uživanje koje nastaje preko vida i ono
So.: Upravo to što govorim. Jer bojim se da koje nastaje preko sluha oba lepa, i ako je
302 ti govorim otvoreno, zato što se srdiš na mene lepo i svako posebno, zar tada ono što ih čini
kad god ti se učini da si u pravu. Ipak, reci lepim ne prati i oba zajedno i svako posebno?
mi još ovo: nije li svaki od nas jedan, i nema Hi.: Svakako.
li tu odredbu da bude jedan? So.: Jesu li dakle ona zato lepa što je uživanje
Hi.: Svakako. 1 svako posebno i oba zajedno? Ili možda
So.: Dakle, ukoliko je jedan, svaki od nas bi zbog toga i sva druga uživanja ne bi bila
manje lepa? Jer, ako se sećaš, nisu se poka- rio: ako sam ja snažan i ako si ti snažan,
e zala uživanjima ništa manje. snažni smo obojica, ako sam ja pravedan i
Hi.: Sećam se. ako si ti pravedan, pravedni smo obojica, a
So.: No, rečeno je da su ova lepa zato što na ako smo obojica to, tada je i svaki ponaosob.
staju preko sluha i vida. Da li isto tako važi da ako sam ja lep i ako
Hi.: Da, tako je rečeno. si ti lep, tada smo obojica lepi, i ako smo
So.: Pogledaj da li govorim istinu. Rečeno je obojica, tada je i svaki ponaosob lep? Ili mož
naime, koliko se ja sećam, da nije sve što je da ništa ne preči da bude kao kod brojeva:
prijatno lepo, već (samo) ono prijatno koje premda neki brojevi zajedno čine paran broj
nastaje preko vida i sluha. svaki ponaosob može biti i neparan i paran,
Hi.: Istina je. i opet, premda je svaki ponaosob iracionalan,
So.: A ta odredba (pathos) pripada oboma za oba zajedno mogu činiti i racionalan i iracio
jedno, a ne svakom pojedino, zar ne? Kao što nalan broj. Ima bezbroj drugih takvih primera
je rečeno ranije, ne postaje svako od njih koji mi, kao što rekoh, padaju na pamet. U
preko oba (čula), već oba postaju preko oba, koju grupu postavljaš lepotu? Da li se i tebi
a ne svako pojedino, nije li tako? čini isto kao i meni? Tži izgleda mi sasvim ne-
Hi.: Tako je. dosledno da nas dvojica zajedno budemo lepi,
So.: Znači, nije svako od njih lepo na osnovu a da svaki ponaosob to ne bude, ili da svaki
onoga što ne pripada svakom od njih, jer ponaosob to bude, a obojica zajedno da ne
ono što je od oba zajedno ne pripada sva budemo, ili bilo šta drugo slično tome. Uzimaš
kom od njih posebno, tako da se po toj pret li da je tako kao što ja mislim, ili onako?
postavci može reći da su oba zajedno lepa, Hi.: Sigurno, Sokrate, tako.
no da svako posebno to nije. Nije li to nužno? So.: Baš dobro Hipija, da se poštedimo dalj
303 Hi.: Izgleda. njeg istraživanja. Jer, ako lepota spada u tu
So.: Tvrdimo li dakle da su oba zajedno lepa, grupu, tada ono što je prijatno preko vida i
a da svako posebno to nije? sluha ne može više biti lepo; to »preko vida
Hi.: T& šta preči? i sluha« čini obe (prijatnosti) lepim, no ne i
So.: Čini mi se, dragi moj, da preči to što svaku posebno. A slažemo se da je to nemo
smo za ono što tako pripada pojedinoj (stva guće, Hipija.
ri), za sve što si ti razlikovao, rekli da, ako Hi.: Da, slažemo se.
pripada ofeema zajedno, tada pripada i sva So.: Znači, nemoguće je da prijatnost koja
koj posebno, i ako pripada svakoj posebno, nastaje preko vida i sluha bude lepa, pošto u
tada pripada i obema zajedno. Zar ne? tom slučaju, ako se to pretpostavi, sledi nešto
Hi.: Da. nemoguće.
So.: Za one pak koje sam ja razlikovao, to Hi.: Tako je.
ne važi. A njima je pripadalo i to svako i to So.: »Tada ponovo iz početka recite«, reći će
oba. Je li tako? on, »pošto ste ovog puta sasvim promašili,
Hi.: Jeste. šta je po vama ta lepota koja je u oboma uži
b So.: U koju grupu, Hipija, po tvom mišljenju vanjima i zbog koje ste ta uživanja cenili više
spada lepota? Da li u onu o kojoj si ti govo od ostalih i nazvali ih lepim?«
Izgleda mi nužno, Hipija, odgovoriti da su * je daleko najbolje moći dobro i lepo sastaviti
ta uživanja najmanje škodljiva i da su, i oba d govor pa pobediti na sudu ili na nekom dru
zajedno i svako pojedino, najbolja. Ili ti mož gom skupu, tada mi i neki drugi, a i taj čovek
da možeš navesti nešto drugo čime se razliku koji me uvek opovrgava, govore silne nepo
ju od drugih? dopštine. Naime, on mi je rodom najbliži i
Hi.: Nikako. Ona su zbilja najbolja. živimo u istoj kući, pa kada dođem kući i kad
So.: »Znači«, reći će on, »to je po vama le- me on čuje da to tvrdim, pita me zar me nije
pota — probitačno uživanje?« stid da drsko raspravljam o lepim zanimanji
Izgleda, reći ću. A ti? ma kad sam tako belodano razotkriven u
Hi.: I ja. svom neznanju toga šta je lepo. »A kako mo
So.: »A probitačno je«, reći će »ono što stvara žeš znati«, reći će on, »da je govor lepo sa
dobro; no, malopre nam se pokazalo različi stavljen ili ne, ili da li je lep bilo koji drugi
tim ono što stvara i ono što je stvarno, pa e čin, kada ne znaš šta je lepota? I kad tako
304 smo tako ponovo došli na ono isto od ranije. s tobom stoji stvar, zar misliš da ti je bolje
Jer ni dobro ne može biti lepo ni lepo dobro, da živiš nego da si mrtav?«
ako je svako od njih nešto drugo.« Moja je sudbina, kao što kažem, da me i
Sasvim sigurno, reći ćemo Hipija, ako vi grdite i kudite, a i on. No možda je nužno
smo razboriti. Jer nikako nije red ne složiti se sve to izdržati, jer ne bi bilo čudo da imam
s onim ko ima pravo. od toga koristi. I zaista, Hipija, čini mi se da
Hi.: Ali Sokrate, šta misliš da je sve ovo? sam imao koristi od oba druženja. Jer, izgleda
Kao što sam rekao malopre, to su usitnjeni v mi da shvatam značenje poslovice:
komadi i okrajci dokaza. Ono što je i lepo Sve lepo je teško.
i najvrednije jeste biti sposoban dobro i lepo
b govoriti na sudu, u većnici ili pred nekom
drugom vlasti, uveriti (slušaoce) i otići odno
seći ne najmanje već najznačajnije nagrade,
vlastiti spas, spas svog imanja i prijatelji. Na
tome čovek treba da ustraje i da ne mari za
ta cepidlačenja, da ne izgleda sasvim nerazu
man brbljajući i baveći se lakrdijama kao mi
sada.
c So.: Dragi moj Hipija, ti si blažen! Jer znaš
čime čovek treba da se bavi i kako kažeš, do
voljno si se u tome uvežbao. Meni je, pak, ka
ko izgleda, zapala neka čudna sudbina. Vazda
lutam i sumnjam, a kad svoje nedoumice iz
ložim vama mudracima, bacate blato na mene
čim vam ih izložim. Tvrdite, kao i ti sada, da
se bavim luckastim, sitnim i bezvrednim stva
rima. A kad opet, zaveden govorim kao vi da
NAPOMENE
BELEŠKA PREVODIOCA
Slobodan U. Blagojević
SADRŽAJ
TEAG ............................................................................ 7 $
HARMID ......................................................................23
L A H E T ............................................................................ifT ) i
LISID ............................................................................U7 i
^ E U T I F R O N ......................................................................11^ f:
E U T H I D E M ......................................................................1Š9
HIPIJA VEĆI ............................................................... 191J L
s a
PLATON
• DIJALOZI
*
Urednik
Vito Marković
Grafičko oblikovanje
Miša Popović
Korektor
Olga Tot
Izdavač
IRO »Grafos«, Beograd,
Simina 9a
Za izdavača
Viktor Šećerovski
štampa
RO štam parija »Budućnost«, Novi Sad,
Šumadijska 12